Knjiga Urantije
Tablica sadržaja
-
-
- Uvod
- 1. SUPERSVEMIRSKA RAZINA PROSTORA
- 2. ORGANIZACIJA SUPERSVEMIRA
- 3. SUPERSVEMIR ORVONTON
- 4. MAGLICE - PRECI SVEMIRA
- 5. PORIJEKLO SVEMIRSKIH TIJELA
- 6. SFERE PROSTORA
- 7. ARHITEKTONSKE SFERE
- 8. KONTROLA I REGULACIJA ENERGIJE
- 9. KRUGOVI SUPERSVEMIRA
- 10. VLADARI SUPERSVEMIRA
- 11. SAVJETODAVNA SKUPŠTINA
- 12. VRHOVNI SUDOVI
- 13. SEKTORNE VLADE
- 14. SVRHE SEDAM SUPERSVEMIRA
-
-
- Uvod
- 1. RAJSKE SILE I ENERGIJE
- 2. UNIVERZALNI NEDUHOVNI SUSTAVI ENERGIJA (FIZIČKIH ENERGIJA)
- 3. KLASIFIKACIJA MATERIJE
- 4. PREOBRAŽAJI ENERGIJE I MATERIJE
- 5. VALOVNE ENEGETSKE MANIFESTACIJE
- 6. ULTIMATONI, ELEKTRONI I ATOMI
- 7. ATOMSKA MATERIJA
- 8. ATOMSKA KOHEZIJA
- 9. PRIRODNA FILOZOFIJA
- 10. UNIVERZALNI NEDUHOVNI ENERGETSKI SUSTAVI (SUSTAVI MATERIJALNOG UMA)
- 11. SVEMIRSKI MEHANIZMI
- 12. UZORAK I OBLIČJE - DOMINACIJA UMA
-
- Uvod
- 1. MORONTIJSKI HRAM
- 2. SMRT I PREVOĐENJE
- 3. ZLATNA DOBA
- 4. UPRAVNA PREUREĐENJA
- 5. VRHUNAC MATERIJALNOG RAZVOJA
- 6. POJEDINAČNI SMRTNIK
- 7. PRVI STADIJ - PLANETARNA ETAPA
- 8. DRUGI STADIJ - SUSTAVNA ETAPA
- 9. TREĆI STADIJ - KONSTELACIJSKA ETAPA
- 10. ČETVRTI STADIJ - ETAPA LOKALNOG SVEMIRA
- 11. STADIJI MALIH I VELIKIH SEKTORA
- 12. SEDMI ILI NADSVEMIRSKI STADIJ
-
-
- Uvod
- 1. ANDRONOVER MAGLICA
- 2. PRIMARNA FAZA MAGLICE
- 3. SEKUNDARNA FAZA MAGLICE
- 4. TERCIJARNE I KVARTALNE FAZE
- 5. PORIJEKLO MONMATIJE -URANTIJINOG SUNČEVOG SUSTAVA
- 6. FAZA SOLARNOG SUSTAVA -ERA FORMIRANJA PLANETA
- 7. METEORSKA ERA - VULKANSKA DOB PRIMITIVNA PLANETARNA ATMOSFERA
- 8. STABILIZACIJA KORE DOBA POTRESASVIJET OCEANA I PRVI KONTINENT
-
- Uvod
- RANI MORSKI ŽIVOT U PLITKIM MORIMA - RAZDOBLJE TRILOBITA
- 2 . STADIJ PRVOG KONTINENTALNOG POTOPA - DOBA BESKRALJEŠNJAKA
- 3. DRUGI VELIKI STADIJ POTOPA - DOBA KORALA - RAZDOBLJE BRAHIOPODA
- 4. VELIKO RAZDOBLJE KOPNENE FORMACIJE - VEGETATIVNI PERIOD U RAZVOJU ŽIVOTA - RAZDOBLJE RIBA
- 5. RAZDOBLJE POMJERANJA ZEMLJINE KORE - DOBA KARONIFERNIH PAPRATI - RAZDOBLJE ŽABA
- 6. DOBA KLIMATSKIH PROMJENA - RAZDOBLJE SJEMENKI - EPOHA BILOŠKOG STRADANJA
-
- Uvod
- 1. NOVA KONTINENTALNA KOPNENA FAZA DOBA RANIH SISAVACA
- 2. SKORIJA POPLAVNA FAZA DOBA NAPREDNIH SISAVACA
- 3. MODERNA PLANINSKA FAZA DOBA SLONA I KONJA
- 4. SKORIJA FAZA KONTINENTALNOG UZVISIVANJA : POSLJEDNJA VELIKA MIGRACIJA SISAVACA
- 5. RANO LEDENO DOBA
- 6. PRIMITIVNI ČOVJEK U LEDENOM DOBU
- 7. NASTAVAK LEDENOG DOBA
-
- Uvod
- Neovisno o prirodnom porivu prema obožavanju, rana evolucijska religija imala je svoje ishodište u ljudskom iskustvu slučaja – takozvane sreće i nesreće, svakodnevnih događaja. Primitivni čovjek bio je lovac. Ishodi lova uvijek su varirali, i upravo je iz toga niknulo tumačenje iskustava kao dobre ili loše sreće. Nesretan slučaj bio je golem čimbenik u životima muškaraca i žena koji su neprestano živjeli na samome rubu nesigurne i iscrpljujuće egzistencije.
Ograničen intelektualni horizont divljaka toliko usmjerava pozornost na slučaj da sreća postaje trajna prisutnost njegova života. Primitivni Urantijci borili su se za goli opstanak, a ne za standard života; živjeli su u opasnosti u kojoj je slučaj imao ključnu ulogu. Stalni je strah od nepoznate i nevidljive nesreće visio nad njima poput oblaka očaja koji je zasjenjivao svako zadovoljstvo; živjeli su u neprekidnom strahu da će učiniti nešto što će donijeti nesreću. Praznovjerni divljaci uvijek su se plašili niza dobre sreće; smatrali su takvu povoljnost sigurnim predznakom nadolazeće nesreće.
Ovaj stalni strah od nesreće imao je paralizirajući učinak. Zašto se truditi i na kraju doživjeti lošu sreću – ništa za nešto – kad se čovjek može prepustiti slučaju i možda naići na dobru sreću – nešto za ništa? Nepromišljeni ljudi lako zaboravljaju dobru sreću – uzimaju je zdravo za gotovo – ali lošu pamte dugo i bolno.
Rani je čovjek živio u nesigurnosti i u stalnom strahu od slučaja — loše sreće. Život je bio uzbudljiva igra slučaja; samo je postojanje bilo kocka. Nije čudo što djelomično civilizirani ljudi i danas vjeruju u slučaj i pokazuju trajne sklonosti prema kockanju. Primitivni čovjek kolebao se između dvaju moćnih motiva: želje da dobije nešto za ništa i straha da će dobiti ništa za nešto. Ta životna kocka bila je glavni interes i najveća fascinacija ranog divljeg uma.
Kasniji pastiri dijelili su ista gledišta o slučaju i sreći, dok su se još kasniji zemljoradnici sve više osvješćivali da su njihovi usjevi izravno ovisili o mnogim silama nad kojima čovjek ima malo ili nimalo kontrole. Zemljoradnik se suočavao sa sušama, poplavama, tučom, olujama, štetnicima i biljnim bolestima, kao i s hladnoćom i toplinom. A kako su svi ti prirodni utjecaji određivali osobnu dobrobit, oni su se tumačili kao dobra ili loša sreća.
Ovaj pojam slučaja i sreće snažno je prožimao filozofiju svih drevnih naroda. Čak i u novije vrijeme, u Mudrostima Salomonovim, stoji: „Vratio sam se i vidio da utrka nije za brze, ni bitka za jake, ni kruh za mudre, ni bogatstvo za razborite, ni milost za vješte; nego ih sve snađe vrijeme i slučaj. Jer čovjek ne zna svoju sudbinu; kao što se ribe hvataju u zloj mreži i kao što se ptice love u zamci, tako se i sinovi ljudski hvataju u zlo vrijeme koje iznenada naiđe na njih.“ - 5. POJAM DUHA-DUŠE
- Čovjek je naslijedio prirodno okruženje, stekao društveno okruženje i zamišljao okruženje duhova. Država je čovjekova reakcija na njegovo prirodno okruženje, dom na društveno okruženje, a crkva na njegovo iluzorno okruženje duhova.
Vrlo rano u povijesti čovječanstva stvarnost zamišljenog svijeta duhova i utvara postala je općeprihvaćena, i taj novoizmišljeni duhovni svijet postao je sila u primitivnom društvu. Pojavom ovog novog čimbenika u ljudskom razmišljanju i djelovanju za sva su vremena izmijenjeni mentalni i moralni život cijelog čovječanstva.
Ovoj je osnovnoj pretpostavci koja se temelji na čovjekovim iluzijama i neznanju, smrtnički strah dodao svo kasnije sujevjerje i religiju primitivnih naroda. Sve do pojave otkrivenja, ovo je bila čovjekova jedina religija, dok i danas mnoge svjetske rase imaju jedino ovu primitivnu evolucijsku religiju.
Kako se evolucija nastavljala, dobra je sreća povezana s dobrim duhovima, a loša sreća sa zlima. Neugoda prisilne prilagodbe promjenjivom okolišu smatrala se zlom srećom — nezadovoljstvom duhova-predaka. Primitivni je čovjek postupno razvio religiju iz svoga urođenog nagona za obožavanjem i iz pogrešnog poimanja slučajnosti. Civilizirani čovjek uvodi sustave osiguranja kako bi ublažio te slučajne nepogode; moderna znanost stavlja aktuara s matematičkim proračunima na mjesto izmišljenih duhova i hirovitih bogova.
Svaka nova generacija smiješi se lakovjernim praznovjerjima svojih predaka, a ipak i sama njeguje zablude mišljenja i obožavanja koje će, zauzvrat, potaknuti osmijehe prosvijetljenog potomstva. Kako je ljudski um napredovao, počeo se baviti mislima koje su nadilazile sve njegove urođene biološke porive; napokon je čovjek bio na pragu razvijanja umijeća življenja koje se temelji na nečemu višem od pukih reakcija na materijalne podražaje. Počeci primitivne životne filozofije tek su se počeli nazirati. Upravo se pojavljivao nadnaravni standard življenja, jer ako duh-utvara u svom gnjevu donosi nesreću, a u zadovoljstvu sreću, tada se ljudsko ponašanje mora uskladiti s tim načelom. Tako je nastao pojam dobra i zla; i sve se to zbivalo davno prije nego je svijet primio ikakvo otkrivenje.
S pojavom tih novih shvaćanja, ljudi su započeli dugu i iscrpljujuću borba da udovolje vječno nezadovoljnim duhovima, ropstvo evolucijskog vjerskog straha, to dugo razdoblje uzaludnog trošenja ljudske energije na grobnice, hramove, žrtve i svećenstva. Bila je to strašna i jeziva cijena, ali je vrijedila svake žrtve, jer je čovjek upravo tim putem stekao prirodnu svijest o relativnom dobru i zlu; rodila se ljudska etika! - Kult duhova se razvio iz pokušaja da se ublaži prijetnja od loše sreće; primitivni vjerski obredi ovog kulta predstavljaju proizvod tjeskobe prouzrokovane strahom od loše sreće i neosnovanog straha od mrtvih. Niti jedna od ovih ranih religija nije imala mnogo veze s priznanjem Božanstva ili štovanjem nadljudske stvarnosti; njihovi obredi su uglavnom bili negativni, dizajnirani kako bi se izbjegli, protjerali ili prinudili duhovi. Kult duhova nije ništa više niti manje nego osiguranje protiv katastrofe; on nema nikakve veze s ulaganjem u više i buduće prinose.
- U religiji negativna nastojanja umirenja duhova uveliko prethode pozitivnim nastojanjima prisile i molitve duhovima.Prva djela ljudskog iskazanja obožavanja imaju obrambenu, a ne štovalačku prirodu. Moderni čovjek smatra da se pametno osigurati od požara; primitivni ljudi su tako mislili da se bilo pametnije osigurati protiv duhova zle sreće. Pokušaji osiguranja ove zaštite čine tehniku i rituale kulta duhova.
- Kako je kult straha od duhova nastavio napredovati, došlo je do priznanja određenih viših duhova koji se nisu mogli konkretno identificirati s bilo kojom osobom. Bili su to diplomirani ili proslavljeni duhovi koji su napredovali izvan domena zemlje duhova do viših razina duhovnog svijeta.
- I tako je za kultom nižih duhova uslijedio kult naprednih i relativno složenih duhova, služenje i štovljenje viših duhova koji su s vremenom evoluirali u čovjekovoj primitivoj imaginaciji. Vjerske svečanosti moraju držati korak s duhom evolucije i napretka. Ovaj prošireni kult nije bio ništa drugo nego umjetnost samoodržavanja uvjetovana ljudskim vjerovanjem u nadnaravna bića, čovjekova prilagodba okružju duha. Industrijske i vojne organizacije predstavljaju prilagodbu prirodnim i društvenim okružjima. Brak se javio kao odgovor na potrebe biseksualnosti, dok se religiozna organizacija javila kao odgovor na vjerovanje u više sile duha i duhovnih bića. Religija predstavlja čovjekovu prilagodbu vlastitim iluzijama o misterioznosti dobre i zle sreće. Strah od duhova i prateće štovljenje su usvojeni kao zaštita od nesreće, polica za osiguranje prosperiteta.
-
- Uvod
- 3. Istine - Ispravnog razumijevanja i stava prema duhovima, te tako i prema životu i smrti.
- 1. Odsijecan e glave i vezivanje tijela u grobu.
- Ova doktrina također objašnjava mnoge religijsko-ritualne reverzije seksualne prirode, kao što je prostitucija u okviru religije. Po nekim vjerovanjima, ove reverzije primitivnih običaja pružaju zaštitu od mnogih nesreća. U slučaju ovih prostoumnih divljaka, ova djela nisu u sebi imala to što suvremeni čovjek naziva promiskuitetom.
- 1 vjerskog napretka razvio se putem rituala, simboličkih ceremonija. Što je više ovaj ritual djelovao nesvjesno, to je snažniji bio njegov utjecaj na odanike. Kult je njegovao osjećaje i zadovoljavao emocije, dok je uvijek bio najveća zapreka društvenoj rekonstrukciji i duhovnom napretku.
- Predstavila Sjajna Večernja Zvijezda Nebadona.
- 2. EVOLUCIJA FETIŠA
- Cilj magije, vračanja i nekromantije bio je dvostruk:
-
- Uvod
- Magija je imala javni i privatni aspekt. Ta faza koju je obavljao vrač, šaman ili svećenik je trebao biti za dobrobit cijelog plemena.Vještice, vračari i čarobnjaci su prakticirali privatnu magiju, osobnu i sebičnu magiju koja je zaposlena kao prisilna metoda u dozivanju zla na čovjekove neprijatelje. Koncept dualnog spiritistizma, dobrih i zlih duhova, vodio je kasnijim vjerovanjima u bijelu i crnu magiju. Što se religija više razvijala, magija je bila naziv za operacije duha izvan okvira čovjekovog osobnog kulta, što je povezano sa starijim vjerovanjima u duhove.
- 1. TABUI
- Grijeh je predstavljao ritualnost, a ne racionalnost; bio je čin, a ne misao. I cijeli ovaj koncept grijeha je uznapredovao zahvaljujući ostacima dilmunskih tradicija i razdobljem malog zemaljskog raja. Predanja o Adamu i Vrtu Edenu su isto tako vodila idejama da je na početku na zemlji vladalo "zlatno doba." I ovo je vodilo stvaranju ideja koje su kasnije izražene vjerovanjem u čovjekovo nadprirodno porijeklo, početak života u savršenstvu i počinjenom grijehu--kršenju tabua--koji je nazadovao rezultirao kasnijom žalosnom pozicijom.
- Upravo u vrijeme kad se necivilizirani čovjek počeo oporavljati od gubitaka izazvanih spljivanjem i zakopavanjem imovine s preminulim osobama, na početku formiranja ekonomske građe ljudskog roda, javila se nova religiozna doktrina samoodricanja koja je navela desetine tisuća iskrenih duša da pribjegnu siromaštvu. Imovina je smatranaduhovnim teretom. Ove ideje o duhovnoj opasnosti imovinskog posjeda postaju jako rasprostranjene u vrijeme Phila i Pavla, ispoljavajući bitan utjecaj na evropsku filozofiju.
- U još skorijem razdoblju čovjek je počeo razvijati ideju da su svi oblici žrtvovanja mogli djelovati kao izručitelji poruka bogovima; mogli su poslužiti kao miomiris u nosnicama božanstva. Tako su ljudi počeli koristiti tamjan i druge estetske elemente žrtvenih rituala, što je vodilo razvoju žrtvenih blagdana koji su s vremenom postali sve složeniji i kitnjastiji.
- Velika istina počiva u razmetljivosti određenog egipatskog vladara koji se hvalio kako je žrtvovao: 113 433 roba, 493 386 glava stoke, 88 brodova, 2756 zlatna likova, 331 702 vrča meda i ulja, 228 380 krčaga vina, 680 714 gusaka, 6 744 428 kruhova i 5 740 352 vreće kovanog novca. I kako bi bio u stanju podnijeti ove žrtve, morao je nametnuti grozno visoke poreze svojim napaćenim podanicima.
-
- Uvod
- 3. S vremenom je uznapredovalo do točke gdje su jedino određeni dijelovi ljudskog tijela postali predmet ljudožderstva--organi koji su tobože krili dušu i dijelove duha. Pijenje krvi je postalo običaj i ljudi su redovno miješali "jestive" dijelove tijela s lijekovima.
- Žrtvovanje ljudi je bilo univerzalno; ono ulazi u sastav religioznih običaja Kineza, Indusa, Egipćana, Židova, Mezopotamljana, Grka, Rimljana i mnogih drugih naroda, dok zadržalo i u skorije doba među nazadnim afričkim i australijanskim plemenima. U skorije doba američki Indijanci su imali civilizaciju koja je upravo napustila period ljudožderstva i koja se stoga uveliko oslanjala na žrtvovanje ljudi, naročito u Centralnoj i Južnoj Americi. Kaldejci su bili među prvima koji su odbacili ideju žrtvovanja ljudi u normalnim prilikama, koristeći životinje. Prije otprilike dvije tisuće godina, milosrdni japanski imperator je upotrijebio glinene kipove umjesto ljudskih žrtava, dok je žrtvovanje ljudi ukinuto u sjevernoj Evropi prije tek nešto manje od tisuću godina. Među određenim nazadnim plemenima, još uvijek se mogu naći slučajevi žrtvovanja dobrovoljaca u vidu religioznog ili ritualističnog samoubojstva. U određenom plemenu, vrač je naredio da se žrtvuje jedan starac koji je uživao visoko poštovanje. Ljudi su se pobunili; odbili su ga poslušati. Kad je to čuo, starac je naredio da ga ubije njegov sin; stari narodi su istinski vjerovali u ovaj običaj.
- Dok ideja da je Abraham htio žrtvovati svoga sina Izaka može zaprepastiti suvremenu osjetljivost, ova ideja nije bila tako čudna Abrahamovim suvremenicima. Za ranih doba u slučaju emocionalnih kriza, očevi su redovno žrtvovali svoje prvorođene sinove. Mnogi narodi imaju tradicije koje nalikuju ovom običaju, kako je u prošlosti vladalo vrlo rašireno vjerovanje da je bilo potrebno ponuditi ljudske žrtve prilikom svakog neuobičajenog i čudnog događaja.
- Žrtvena otkupljenja i prostitucija u odajama hrama ustvari predstavljaju izmijenjeni oblik podnošenja ljudskih žrtava. Zatim je uslijedilo tobožnje žrtvovanje kćerki. Ova ceremonija je podrazumijevala puštanje krvi i predstavlja moralnu reakciju na stariji običaj bludništva po odajama hrama. U skorije doba, djevice su se posvećivale službi staranja za svete vatre hrama.
- Drevna društvena bratstva su se temeljila na ritualu puštanja krvi; rano židovsko bratstvo je bilo stvar krvnih žrtava. Pavao je isprva utemeljio novostvoreni kršćanski kult na "krvi vječnog saveza." I dok je moguće da je ovim nepotrebno opteretio kršćanstvo učenjima o puštanju krvi i podnošenju žrtava, jednom i zauvijek je okončao doktrine otkupljenja bilo ljudskim ili životinjskim žrtvama. Njegovi teološki kompromisi ukazuju na to i otkrivanje mora proći procesom postupne evolucijske kontrole. Prema Pavlovim učenjima, Krist je postao posljednja i zaključna ljudska žrtva; božanski Sudac je sadabio u cjelosti i zauvijek zadovljan.
- Dok su se u manjim stvarima bavili prijevarom, velika većina šamana je vjerova da su bili opsjednuti duhovima. Žene koje su mogle pasti u trans ili kataleptični napad postaju moćne šamanice; kasnije takve žene postaju proroci i posrednici između čovjeka i svijeta duha. Njihov kataleptičan trans je obično obuhvaćao tobožnje komunikacije s duhovima mrtvih. Mnoge šamanke su bile i profesionalne plesačice.
- Vračevi su polagali veliko povjerenje u znakove i znamenja, kao što su: "Kad čujete šuškanje u krošnjama duda, onda se trebate požuriti." Vrlo rano u rasnoj povijesti šamani su okrenuli pozornost na zvijezde. Primitivna astrologija je širom svijeta bila predmet vjerovanja i prakse; tumačenje snova je također postalo široko rasprostranjeno. Nakon svega toga javile su se te temperamentalne šamanke koje su tvrdile da mogu komunicirati s duhovima mrtvih.
- Šamanski svećenici i vračevi često su postajali vrlo bogati kroz povišenje različitih provizija koje su navodno isplaćivali duhovima. Nije rijetko bio slučaj da je šaman akumulirao gotovo sve materijalno bogatstvo svoga plemena. Nakon smrti bogataša bio je običaj da se njegova imovina prepolovi s šamanima i nekim javnim poduzećem ili organizacijom. Ova praksa još uvijek prevladava u nekim dijelovima Tibeta, gdje jedna polovica muškog stanovništva pripada ovoj neproduktivnoj klasi.
- Danas, u Africi i drugdje se mogu naći primitivni narodi koji ubijaju netkog pri svakom slučaju nenasilne smrti. Njihovi vračevi su ti koji pokažu na krivca. Ako majka umre na porodu, oni odmah zadave dijete - to je život za život.
- 4. MEDICINA POD ŠAMANIMA
-
- Uvod
- Ritual je vještina kojom se posvećuje običaj; obred stvara i održava mitove, te doprinosi očuvanju društvenih i vjerskih običaja. A opet, sam ritual je proizvod mitova. Rituali su često prvo društveni, a kasnije postaju gospodarski i konačno stječu svetost i dostojanstvo religioznih ceremonija. Ritual može biti osobni ili skupni u praksi - ili oboje - kao što se može vidjeti u molitvama, plesu i drami.
- Predstavio Melkizedek iz Nebadona.
- 2. EVOLUCIJA MOLITVE
- Rani i primitivni oblik molitve bio je nalik polumagičnim recitacijama suvremenog Toda plemena koje nisu upućuje nikome posebno. No, s pojavom ideje drugog "ja," takve molitve često poprimaju oblik dijaloga. S vremenom, koncepcija drugog "ja" izrasta do naprednije razine božanskog dostojanstva i tako se javlja molitva kao religijska djelatnost. Kroz mnoge faze i tijekom dugih stoljeća, ovaj primitivni oblik molitve nastavlja evoluirati prije nego dostigne razinu inteligentne i istinski etičke molitve.
- Dok nesebična vrsta molitve pruža snagu i utjehu, pri materijalističkoj molitvi čovjek je osuđen na razočaranje i konačno otriježnjenje, kako napredujuća znanstvena otkrića pokazuju da čovjek živi u fizičkom svemiru zakona i reda. Jedino je rano doba nezrelosti određenog čovjeka ili rase obilježeno primitivnim, sebičnim i materijalističkim molitvama. I do određenog stupnja, sve su takve molbe djelotvorne po tome što čovjeka neminovno navode da uloži napor i poduzme nastojanja kojima će sam postići odgovor na takve molitve. Stvarna molitva vjere uvijek doprinosi poboljšanju vještine življenja, čak i ako takve molbe nisu dostojne duhovnog priznanja. Ali duhovno naprednija osoba treba biti jako oprezna da ne pokuša odvratiti primitivan i nezreo um od takvih molitvi.
-
- Uvod
- Molitva je bila nezaobilazan čimbenik u napretku i očuvanju religiozne civilizacije i još uvijek može značajno pomoći daljnjem poboljšanju i produhovljavanju društva, ako oni koji mole to čine u svjetlu znanstvenih činjenica, filozofske mudrosti, intelektualne iskrenosti i duhovne vjere. Molite kao što je Isus učio svoje učenike - iskreno, nesebično, pošteno i bez sumnji.
- Praktični test svih tih čudnih religioznih iskustava misticizma, ekstaze i inspiracije je u promatranju hoće li ove pojave dovesti pojedinca:
- 8. MOLITVA KAO OSOBNO ISKUSTVO
- Suvremeni čovjek je zbunjen pri pomisli da treba raspraviti stvari s Bogom na posve osoban način. Mnogi su odbacili redovitu molitvu; oni se samo mole kada su pod izuzetnim pritiskom - u hitnim slučajevima. Čovjek bi trebao biti bez straha razgovarati s Bogom, ali samo duhovno dijete može pokušati da nagovori ili promijeni Boga.
- 9. UVJETI UČINKOVITE MOLITVE
- 7. I morate imati vjeru - živu vjeru.
- 1. EVOLUTIVNA PRIRODA RELIGIJE
- Proučavanje ljudske religije nije ništa drugo nego proučavanje fosilnih društvenih slojeva prošlih stoljeća. Antropomorfični bogovi predstavljaju vjeran odraz morala ljudi koji su prvi izmislili takva božanstva. Prastare religije i mitologije vjerno oslikavaju vjerovanja i tradicije davno zaboravljenih naroda. Ovi su se stariji kultni postupci zadržali uporedo s novijim ekonomskim običajima i društevnimunaprijeđenjima i nije čudo što se čine jako nedosljednim. Ostaci različitih kultova predstavljaju istinsku sliku negdašnjih rasnih religija. Ne zaboravite da kultovi nisu osnivani kako bi otkrili istinu već kako bi proširili svoja vjerovanja.
- Svijet je primio veći broj religioznih otkrivenja, dok je jedino sljedećih pet imalo epohalni značaj:
-
- Uvod
- 2. Eru Melkizedekovih misionara. Religija koja postoji na Urantiji bitno je obnovljena zahvaljujući naporima onih učitelja koje je odaslao MakiventaMelkizedek za svog života i rada u Salemu skoro dvije tisuće godina prije Krista. Ovi misionari su proglasili vjeru kao cijenu Božje naklonosti i unatoč tome što njihova učenja nisu urodila neposrednim formiranjem novih religija, položila su temelje na kojima su kasniji učitelji istine izgradili nove religije Urantije.
- Budućnost Urantije će nesumnjivo biti obilježena pojavom učitelja religiozne istine - Božjeg Očinstva i bratstva svih stvorenih bića. Ali nadamo se je da će žustri i iskreni napori ovih budućih proroka biti manje usmjereni k jačanju međuvjerskih prepreka, a više prema unaprijeđenju religioznog bratstva duhovnog obožavanja među sljedbenicima različitih intelektualnih teologija koje su postale obilježjem Urantije u Sataniji.
- 4. Učenja Konfucija.
- Hebrejstvo obuhvaća filozofski prijelaz od višeboštva u jednoboštvo; ono predstavlja evolutivnu sponu između religija evolucije i religija otkrivenja. Židovi su bili jedini zapadni narod koji je izravno slijedio svoje rane evolutivne bogove sve do Boga otkrivenja. Ali ova istina nikada nije postala široko prihvaćena sve do doba Izaije, koji je iznova propovijedao spojenu ideju rasnog božanstva i Univerzalnog Stvoritelja: "O Gospodine nad vojskama, Bože Izraelov, ti si Bog jedini; ti si stvorio nebo i zemlju." U određenom razdoblju povijesti, nada u opstanak Zapadne civilizacije je počivala u uzvišenim hebrejskim konceptima o dobroti i naprednim helenističkim idejama o ljepoti.
- Kvaliteta religije počiva na:
- I upravo zbog toga što su se tako potpuno morali osloniti na svoje vlastite moći, MakiventaMelkisedek, jedan od dvanaest planetarnih primatelja, se dobrovoljno javio da učini to što je poduzeto samo šest puta za cijele povijesti Nebadona: da se pojavi na Urantiji kao smrtni čovjek, da sebe podari planetu u ulozi kriznog Sina zemaljske službe. Nakon što je od Salvingtona primio odobrenje da se upusti u ovo poduzeće, MakiventaMelkisedek je utjelovljen u Palestini nedaleko od mjesta koje je s vremenom postalo poznato kao Salem. Cijelo poduzeće ovog sina Melkisedeka sprovedeno je djelovanjem planetarnih primatelja u suradnji s Nositeljima Života, određenim Fizičkim Kontrolerima i drugim nebeskim ličnostima na Urantiji.
- 1. Vjerujem u El Eliona, Boga Svevišnjeg, jedinog Oca Svih i Stvoritelja svega.
-
- Uvod
- Nekoliko tjedana nakon smrtni Abrahamovog oca Teraha, Melkisedek je poslao jednog svog učenika, hetita po imenu Džaram, s pozivom Abrahamu i Nahoru: "Dođite u Salem da čujete naša učenja o istini vječnog Stvoritelja i u prosvjetljenom potomstvu vas dva brata svi će se narodi zemlje vama blagoslivljati." Nahor tada nije u cjelosti prihvatio Melkisedekova učenja; nije se odazvao pozivu i izgradio je na mjestu svoje ondašnje utvrde grad-državu koju je nazvao po svom imenu; za razliku od njega, Abrahamov nećak Lot se odlučio pridružiti svom ujaku u Salemu.
- Nakon što se vratio svojoj obitelji u Salem, Abraham je počeo dorađivati svoje bojne planove.
- Melkisedek je sklopio formalni savez s Abrahamom u Salemu. Rekao je Abrahamu: "Pogledaj svod i pokušaj izbrojati zvijezde; tako će se tvoje sjeme umnožiti." Abraham je vjerovao Melikisedeku i "ovo mu se priznalo za ispravnost." I tada je Melkisedek ispričao Abrahamu o budućoj okupaciji Kanaana od njegovih potomaka po povratku iz Egipta.
- Ali zadaća je bila velika a plemena tako nazadna, da su rezultati bili blijedi i nejasni. Iz generacije u generaciju salemsko evanđelje je tu i tamo uspjelo pustiti korijenje, ali izuzev u Palestini ideja jednog Boga nikad nije bila u stanju zadobiti vjernost cijelog plemena ili rase. Dugo prije Isusovog dolaska učenja ranog Salema su uopćeno zatrpana starijim i univerzalnijim sujevjerjima i vjerovanjima. Izvorno Melkisedekovo evanđelje je gotovo u cjelosti apsorbirano u kultu Velike Majke, Sunca i druge prastarih vjerovanja.
- Za vrijeme Makiventinog utjelovljenja, na Urantiji je djelovala jedanaestočlana grupa Melkisedeka-primatelja. Kad je Makiventa došao do zaključka da je njegovo djelovanje u ulozi kriznog Sina završeno, poslao je signal svojim suradnicima koji su mu odmah stavili na raspolaganje vještinu oslobađanja iz ljudskog obličja i bezbjednog povratka u svoj izvorni status Melkisedeka. Tri dana po nestanku iz Salema pojavio se među svojih jedanaest Urantija suradnika i nesmetano je nastavio sprovoditi poslove planetarnih primatelja satanijskog svijeta broj 606.
- U Melkizedekovim danima, Indija je bila kozmopolitska zemlja koja je nedavno došla pod političku i religioznu dominaciju arijsko-anditskih osvajača sa sjevera i zapada. U ovom razdoblju samo su sjeverni i zapadni dijelovi poluotoka bili intezivno prožeti arijcima. Ti vedski došljaci su sa sobom donijeli svoja mnogobrojna plemenska božanstva. Njihovi religiozni oblici obožavanja slijede ceremonijalne prakse njihovih ranijih anditskih predaka, kako je otac još uvijek funkcionirao kao svećenik, majka kao svećenica, dok je obiteljsko ognjište korišteno kao oltar.
- I sada, uz slabljenje vedizma koje je bilo posljedica odbacivanja naprednije istine, arijevski kult je postao predmetom povećanog miješanja sa kultovima Dekana. U očajničkom nastojanju da se zaustavi plima rasnog i religioznog izumiranja i uništenja, brahmanska kasta je nastojala uzvisiti samu sebe iznad svega ostalog. Oni su učili da je prinošenje žrtava božanstvu samo po sebi bilo sveučinkovito i neodoljivo u snazi. Proglasili su da je od dva bitna božanska principa u svemiru jedan bio Brahman kao božanstvo, a drugi brahmansko svećeništvo. Međutim ni u jednom drugom narodu Urantije svećenici se nisu drznuli sebe uzvisiti iznad čak i svojih bogova, progurati sebi čašti veće od onih koje su ukazivali bogovima. No, otišli su tako daleko s tim apsurdnim i drskim tvrdnjama da se cijeli ovaj klimavi sustav urušio pod težinom degradirajućih kultova iz okolnih i manje naprednih civilizacija. Veliko vedsko svećenstvo je samo od sebe palo i potonulo pred crnim poplavama inercije i pesimizma koje je njihova vlastita sebična i bezumna drskost navukla na cijelu Indiju.
- U svojim naporima za samoodržanjem Brahmani su odbili Melkizedekovog jednog Boga, a sada su se našli suočeni s hipotezom Brahmana, neodređenog i iluzornog filozofskog jastva, neosobnog i nemoćnog tog, što je ostavilo duhovni život Indije u bespomoćnom i jadnom stanju od tog nesretnog dana sve do dvadesetog stoljeća.
- 3. BRAHMANSKA FILOZOFIJA
- 1. Brahman, Apsolut, Beskonačni, TO ŠTO JE.
-
- Uvod
- U Kini sva ova vjerovanja su kasnije bila zbrkana i pomiješana sa sve rasprostranjenijim kultom obožavanja predaka. Ali nikada od vremena Singlangtona nisu Kinezi pali u ropstvo moćnog svećeništva. Žuta rasa je bila prva koja je izronila iz barbarskog ropstva u urednu civilizaciju, kako je bila prva koja je postigla neku mjeru slobode od straha od bogova, a čak se nije bojala ni duhova mrtvih od kojih su strahovale sve druge rase. Kina je doživjela poraz, jer nije uspjela napredovati dalje od svoje rane emancipacije od svećenika; ona je učinila gotovo jednako štetnu pogrešku u tome što je prihvatila obožavanje predaka.
- Njegovo razumijevanje vječnog Božjeg nauma je jasno, jer on je rekao: "Apsolutno Božanstvo ne teži, ali uvijek pobjeđuje; ne prisiljava ljude, ali uvijek je spremno odgovoriti na njihove istinske želje; volja Božja je vječna u strpljenju i vječna u neizbježnosti svojeg izraza.” O pravom praktičaru religije rekao je, u izražavanju istine da je blaženije davati nego primati: "Dobar čovjek ne nastoji zadržati istinu za sebe, nego nastoji podijeliti ta bogatstva sa svojim bližnjima, jer to je ostvarivanje istine. Volja Apsolutnog Boga uvijek donosi korist, nikad ne uništava; naum pravog vjernika je uvijek djelovati, ali nikada ne prisiljavati".
- Gautama je formulirao teorije koje su izrasle u filozofiju budizma nakon šest godina uzaludne prakse Yoge. Sidarta se prihvatio odlučne ali uzaludne borbe protiv rastućeg kastinskog sustava. Bilo je uzvišene iskrenosti i jedinstvene nesebičnosti o ovom mladom princu i proroku koji je uveliko dojmio ljude tih dana. On se nije poveo za praksom traženja osobnog spasenja kroz fizičke nevolje i osobnu patnju. I on je poticao svoje sljedbenike da pronesu njegovo evanđelje po cijelom svijetu.
- Budizam ima podrijetlo u povijesnoj osobi, a ne u mitu. Gautamini sljedbenici su ga zvali Sasta, što znači gospodar ili učitelj. Dok on nije tvrdio da bilo on ili njegova učenja imaju bilo kakav nadljudski aspekt, njegovi učenici su ga rano počeli nazivati prosvijetljenim, Budom; kasnije, Sakyamuni Budom.
- 4. Ne laži.
- Širenje budizma iz njegove domovine u Indiji u sva područija Azije je jedna od uzbudljivijih priča duhovne predanosti i misionarske upornosti iskrenih praktikanata religije. Učitelji Gautaminog evanđelja ne samo da su hrabro prkosili opasnostima kopnenih karavanskih ruta, nego su se suočili sa opasnostima iz Kineskog mora šireći svoju misiju cijelim azijskim kontinentom, donoseći svim narodima poruku svoje vjere. No, taj Budizam više nije bio jednostavan nauk Gautame; to je bilo evanđelje o činjenju čuda koje ga je učinilo bogom. I što se dalje budizam širio iz njegove brdske kuće u Indiji, to se više razlikovao od Gautaminih učenja i to je postajao više nalik religijama čije je mjesto zauzimao.
- Veliki napredak postignut u budističkoj filozofiji sastojao se u razumijevanju relativnosti cjelokupne istine. Kroz mehanizam ove hipoteze budisti su mogli pomiriti i povezati razlike unutar svojih religioznih spisa, kao i razlike između sebe i mnogih drugih. Oni su učili da je mala istina za male umove, a velika istina za velike umove.
- Povremeno Apsolut je čak smatran nečim što je sadržano unutar beskonačnog JA JESAM. No, ove spekulacije su hladna utjeha gladnom mnoštvu koje je tražilo da čuje riječi obećanja, da čuje jednostavno evanđelje Salema, da vjera u Boga osigurava božansku naklonost i vječni opstanak.
- Melkizedek je upozorio svoje učenike da šire učenje o jednom Bogu, univerzalnom Ocu i Stvoritelju, i da poučavaju evanđelje o postignuću božanske naklonosti jedino putem vjere. Ali učitelji nove istine često griješe nastojeći postići previše, nastojeći postaviti ubrzano otkrivenje na mjesto usporene evolucije. U Mezopotamiji malkizedeški misionari podižu moralni standard na razinu koja je bila neprihvatljiva ondašnjem svijetu; oni pokušavaju postići previše i njihove plemenite namjere doživljavaju poraz. Dok su prema uputi trebali širiti jasno i jednostavno evanđelje, proglasiti istinitost stvarnosti Oca Svih, oni su upuštaju u naočigled vrijedne pokušaje reformacije društvenih običaja, mijenjajući smijer misije i susrećući frustraciju i zaborav.
- Egipatski narodi su stolječima bili odani obožavanju bogova prirode; ustvari, svakih četrdesetak plemena je imalo svog boga; jedni su obožavali bika, drugi lava, treći ovna i tako dalje. Ranije su svi imali plemenske toteme, uglavnom kao što je bio slučaj s američkim Indijancima.
- Egipćani su dugo vjerovali da su zvijezde na noćnom svodu predstavljale preživjele duše zaslužnijih pokojnika; sunce je navodno absorbiralo sve druge žitelje posmrtnog svijeta. Obožavanje sunca u određenom razdoblju poprima oblik obožavanja predaka. Strmina na ulazu u velike piramide pokazuje prema zvijezdi Sjevernjači kako bi kraljeva duša po izlasku iz grobnice našla put prema nepokretnim i utemeljenim zviježđima koja su navodno predstavljala prebivalište kraljeva.
- Amenemop je svojim radom očuvao evolutivnu etiku i moralnost otkrivenja, dok ih je u svojim pisanim djelima ostavio u nasljedje Židovima i Grcima. Dok Amenemop nije bio najveći religiozni učitelj ovog doba, bio je najutjecajniji u oblikovanju kasnije filozofije dvaju vezivnih elemenata u razvoju Zapadne civilizacije--Židova među kojima se razvio najviši stupanj Zapadne religiozne vjere i Grka koji su zaslužni za razvoj čisto filozofske misli do najviših razina Evropske filozofije.
-
- Uvod
- Kobna slabost Iknatonovog evanđelja počiva u njegovoj najvećoj istini, učenju da Aton nije stvorio jedino Egipat, već i "cijeli svijet, ljude i zvijeri i sve tuđe zemlje, čak i Siriju i Kuš, ne samo zemlju egiptsku. On svakog na njegovo mjesto postavlja i svačije potrebe udovoljava." Bili su to veliki i visoki, ali ne i nacionalistički koncepti Božanstva. Takvi nazori religioznog internacionalizma nisu mogli povisiti moralnu spremnost egipatske vojske na bojnom polju, dok su istodobno pružili djelotvorno oružje svećenicima protiv mladog kralja i njegove nove religije. Dok je njegov koncept Božanstva bio daleko iznad kasnijeg židovskog koncepta, bio je suviše napredan i nije mogao poslužiti gradnji nacije.
- Zaratustranizam je jedina vjera Urantije koja ovjekovječuje dalamatijska i edenska učenja o Sedam Glavnih Duhova. Dok ne uspijeva razviti koncept Trojstva, na određeni način prilazi ideji Sedmostrukog Boga. Izvorni oblik zaratustranizma nije posve dualistički; iako rana učenja govore o vremenski ravnopravnom statusu dobra i zla, jasno su prožeta idejom vječnosti u najvišoj stvarnosti dobrog. Jedino u kasnijem razdoblju prevladava vjerovanje u ravnopravnost statusa prilikom borbe dobra i zla.
- Snaga Islama počiva u jasnoj i potanko definiranoj predstavi Alaha kao jednog i jedinog Božanstva; njegova slabost počiva u upotrebi militarne sile prilikom promicanja, kao i u degradaciji žena. Ali Islam se čvrsto drži svog koncepta Jednog Univerzalnog Božanstva svih ljudi, "onog koji poznaje nevidljivo kao i vidljivo. Onog koji je svemilosan i samilosan." "Obilna je dobrota istinskog Boga prema svim ljudima." " I kad sam bolestan, on je taj koji me liječi." "Jer kad god se trojica zajedno nađu, Bog je prisutan kao četvrti," jer zar on nije "prvi i posljednji, viđeni i nevidljivi?"
- 1. IDEJE BOŽANSTVA MEĐU SEMITIMA
- Jedna od ideja koje su predladavale ovim područjem u ovom razdoblju bila je egipatsko učenje o proviđenju, ideja da materijalni prosperitet predstavlja nagradu El Šadaja.
- 3. NEUSPOREDIVI MOJSIJE
- Činjenica da je Jahve bio bog ovih izbjeglih Židova objašnjava zašto su se tako dugo zadržali pred svetim brdom Sinajem i zašto im je upravo ovdje Mojsije predao Deset zapovijedi u ime Jahve, boga Horeba. Za ovog dugog putovanja do Sinaja, usavršene su religiozne ceremonije skorije evolucije židovskog rituala obožavanja.
-
- Uvod
- Mojsije se bojao proglasiti Jahvinu milost na mjesto koje je u svoj narod usadio strahopoštovanje pred Božjom pravdom, govoreći: “Gospodin Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji se ne obazire na čovjeka.” Ponovo je pokušao ispoljiti kontrolu nad nepokornim plemenima kad je rekao “vaš Bog usmrćuje kad ga ne poslušate; on oživljava i iscjeljuje kad ga poslušate.”Ali Mojsije je učio plemena da će postati izabrani narod Boga jedino pod uvjetom da “drže sve njegove zapovijedi, zakone i uredbe.”
- Jedino se u Uru podigao glas u proglasu molosti Božje: “Vapije Bogu I Bog ga uslišaradosno on ga pogleda u lice, vrati čovjeku pravednost njegovu.” Tako je iz Ura izišlo učenje o slasenju, božanskoj naklonosti koju čovjek postiže vjerom: “On se sažali nad njim i pomoli: ‘Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh ptkupninu. ’ Ako čovjek pred njim zapjeva: ‘Griješio sam I pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio,’ Bog će mu dušu spasiti od jame a život će mu vidjeti svjetlosti.” Od Melkizedekova doba Istok nije čuo tako zvonku i vedru poruku ljudskog spasenja kao što je ovo neusporedivo učenje oElihe, urskog proroka i svećenika salemskih vjernika koji predstavljaju ostatak negdašnje Melkizedekove kolonije u Mezopotamiji.
- 1. SAMUEL - PRVI HEBREJSKI PROROK
- Dotad su Hebreji shvaćali naklonost Jahve uglavnom u smislu materijalnog blagostanja. Bio je to veliki šok za Izrael i nešto što je gotovo koštalo Samuela njegovog života, kada se usudio proglasiti: "Gospodin čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje. Diže siromaha iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih postavi s knezovima i da im odredi počasna mjesta." Nikada nakon Mojsija nitko nije dao tako utješna obećanja za ponižene i unesrećene, i tisuće beznadnih među siromašnima se je počelo nadati da bi mogli poboljšati svoj duhovni status.
- Dugotrajni spor između vjernika u Jahvu i sljedbenika Baala bio je stvar društveno-ekonomskog sukoba dvaju ideologija, a ne razlike u religioznim vjerovanjima.
- Amos je proglasio Jahvu "Bogom svih naroda" i upozorio Izraelce da rituali ne smiju uzeti mjesto pravednosti. I prije nego je ovaj hrabri učitelj bio kamenovan na smrt, on je proširio dovoljno kvasca istine da spasi nauk vrhovnog Jahve; on je osigurao daljnji razvoj Melkizedekovog otkrivenja.
- To su bila vremena kad su neki proglašavali prijetnju kaznom radi osobnih grijeha i nacionalnog kriminala među sjevernim klanovima, dok su drugi predviđali propast i odmazdu zbog prekršaja južnog kraljevstva. Tu se na pragu tog buđenja savjesti i svijesti u hebrejskim nacijama pojavio prvi Izaija.
-
- Uvod
- Tijekom zarobljeništva Židovi su došli pod veliki utjecaj babilonskih predanja i legendi, iako treba napomenuti da su nepogrešivo poboljšali moralni ton i duhovno značenje kaldejskih priča koje su usvojili, bez obzira što oni stalno iskrivljuju ove legende kako bi odražali čast i slavu podrijetla i povijesti Izraela.
- Dalekovidan i hrabri Izaija učinkovito je potisnuo nacionalističkog Jahvu svojim uzvišenim portretiranjem veličanstvene i univerzalne svemoći Vrhovnog Jahve, Boga ljubavi, vladara svemira i ljubaznog Oca cijelog čovječanstva. Od tih burnih dobi, najviše koncepcije Boga na Zapadu obuhvaćaju univerzalnu pravdu, Božju milost i vječnu pravednost. Blaženim jezikom i neusporedivom gracioznošću, ovaj veliki učitelj je prikazao svemoćnog Stvoritelja kao Oca koji je pun ljubavi.
- Kako bi čovjek mogao razumjeti da su tlačenje i ropstvo njihove sekularne povijesti toliko demoralizirali potlačene Židove pod tuđinskom vlašću, da su ih naveli na pokušaj kompletnog brisanja i prerade njihove povijesti, trebate ukratko razmotriti detalje njihove zbunjujuće nacionalne prošlosti. Imajte na umu da Židovi nisu uspjeli razviti prihvatljivu filozofiju života koja nije imala teološku prirodu. Oni su se borili sa svojim izvornim i egipatskim konceptom božanskih nagrada za pravednost u kombinaciji sa strašnim kaznama za grijeh. Dramatični život Joba predstavlja jednu vrstu prosvjeda protiv ove pogrešne filozofije. Iskreni pesimizam Propovjednika je svjetovno mudra reakcija na ova preoptimistična vjerovanja u Providnost.
- Nikada nije bilo dvanaest plemena Izraelovih - samo tri ili četiri plemena su se nastanila u Palestini. Hebrejska nacija je nastala kao rezultat sjedinjenja takozvanih Izraelaca i Kanaanaca. "Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca. I oni su se ženili sa njihovim kćerima i davali svoje kćeri sinovima Kanaanaca." Hebreji nikad nisu otjerali Kanaance iz Palestine, bez obzira što svećenički zapisi bez oklijevanja to tvrde.
- Toliko puta su svećenici, nakon što su pripremili svoje fiktivne priče o Božjem čudotvornom odnosu s Izraelom, u potpunosti izbrisali obične i svagdašnje izjave koje su već bile arhivirane u evidenciji.
- Nakon Davidove smrti Salomon je izbrisao politički stroj svih sjevernih utjecaja, ali je nastavio provoditi tiraniju i režim oporezivanja njegova oca.Salomon je bankrotirao narod zbog troškova održavanja njegova dvora kao i njegovog programa izgradnje: Igradio je kuću Libanona, palaču faraonovoj kćeri, hram Jahvi, kraljevski dvor i obnovio zidine mnogih gradova. Salomon je stvorio ogromnu hebrejsku mornaricu kojom su upravljali sirijski pomorci i koja je trgovala sa cijelim svijetom.Njegov harem je brojio gotovo tisuću žena.
- Ali sjeverno kraljevstvo nije nestalo iz povijesti sve dok se kralj Izraela nije urotio s kraljem Egipta i odbio platiti dodatno priznanje Asiriji. Tada je počela trogodišnja opsada za kojom je slijedila ukupna disperzija sjevernog kraljevstva. Efrajim (Izrael) je tako nestao. Juda - Židovi, "Ostatak Izraelov" - počeo je koncentraciju zemljišta u rukama nekolicine, kao što je Izaija rekao, "Primicanje kuće kući i polja s poljem." S vremenom je bio u Jeruzalemu hram Baalov uz hram Jahve. Taj teror je bio okončan monoteističkom pobunom na čijem je čelu bio dječak-kralj Joaš, koji je trideset i pet godina vodio križarski rat za Jahvu.
- Židovi su voljeli pravdu, mudrost, istinu i pravednost kao malo koji narod, ali su od svih naroda najmanje pridonijeli intelektualnom i duhovnom razumijevanju tih božanskih osobina. Iako je hebrejska teologija odbila poći stazom proširenja, igrala je važnu ulogu u razvoju druge dvije svjetske religije, kršćanstva i islama.
- Osnovne doktrine grčke filozofije, židovske teologije i kršćanske etike su temeljno zasnovane na ranijim učenjima Melkizedeka.
- Ova grupa salemskih vjernika koja je bila na izmaku svog postojanja, povukla je svoj posljednji potez kad je ozbiljna grupa propovjednika - Cinika - potaknula Rimljane da napuste svoje divlje i besmislene religiozne obrede i da se vrate obliku obožavanja koji utjelovljuje Melkizedekovo evanđelje u njegovom izmijenjenom i kontaminiranom obliku koji je nastao kroz kontakt s filozofijom Grka. No, narod je općenito odbacio Cinike; oni su se radije prepuštali misterijskim ritualima, koji ne samo što su nudili nadu u osobno spasenje, nego su također zadovoljavali čovjekovu potrebu za razonodom, uzbuđenjem i zabavom.
-
- Uvod
- Isprva je to bila religija samo za muškarce, a bilo je i sedam različitih redova ili stupnjeva u koje vjernici mogu biti uvedeni. Kasnije, supruge i kćeri vjernika su bile primane u hramove Velike Majke, koji su građeni neposredno uz mitraističke hramove. Ženski kult je mješavina mitraističkog rituala i ceremonija frigijskog kulta Kibele, majke Atisa.
- 7. KRŠĆANSKA RELIGIJA
- Predstavio Melkizedek iz Nebadona.
- S ljudskog gledišta, čovjekoljublje bez Boga je plemenit čin, ali istinska religija je jedina snaga koja može trajno uvećati sposobnost određene društvene grupe da se odazove potrebama i patnjama drugih grupa. Dok je u prošlosti institucionalna religija mogla pasivno promatrati kako više društvene klase zatvaraju oči pred patnjama i potlačenosti bespomoćnih nižih klasa, u suvremeno doba ove niže društvene klase nisu više tako prezreno neuke niti politički bespomoćne.
- 3. RELIGIJA I RELIGIOZNI ČOVJEK
- Dok se glasno odriču institucionalizirane religije, mnoge individue koje rade na društvenoj preobrazbi su, naposljetku, postale žestoko religiozne pri propagiranju svojih društvenih reformi. Tako je jasno da religiozna motivacija, osobna i više-manje neprepoznata, igra značajnu ulogu u suvremenom programu društvene preobrazbe.
- 3. Izgradnje kreativnih, potpornih i druželjubivih zajednica.
-
- Uvod
- Ova se tri djelomična prilaza stvarnosti kozmosa s vremenom moraju uskladiti uz pomoć obznanjene predstave religije, filozofije i kozmologije koja će potvrditi trojedinu egzistenciju duha, uma i energije koji izviru iz Rajskog Trojstva postižući vremensko-prostorno ujedinjenje u okvirima Vrhovnog Božanstva.
- Svako religiozno vjerovanje koje vodi k produhovljenju određenog vjernika mora stvoriti snažne posljedice u društvenom životu takve religiozne osobe. Religiozno iskustvo uvijek rađa "plodove duha" u svakodnevnom životu smrtnika koji slijedi vodstvo duha.
- Sektaštvo je bolest institucionalne religije, dok dogmatizam porobljuje čovjekovu duhovnu narav. Puno je bolje imati religiju bez crkve nego crkvu bez religije. Religiozna pometnja dvadesetog stoljeća sam po sebi ne govori o duhovnoj dekadenciji. Zbunjenost može prethoditi rastu kao jednako kao što može prethoditi propasti.
- Dajte svakom djetetu u razvoju priliku da oblikuje svoje vlastito religiozno iskustvo; ne namećite mu gotova iskustva odraslih. Ne zaboravite, višegodišnji napredak kroz utemeljeni obrazovni režim ne mora značiti intelektualni napredak, a još manje duhovni rast. Obogaćenje riječnika ne znači razvoj karaktera. Rast nije istinski naznačen pukim proizvodima nego napretkom. Stvarni obrazovni rast je označen unaprijeđenjem ideala, povećanim uvažavanjem vrijednosti, novim značenjima vrijednosti, te produbljenom odanosti vrhovnim vrijednostima.
- Isus je prikazao duboku sigurnost smrtnika koji zna Boga kad je rekao: "Onome koji poznaje Boga i vjeruje u kraljevstvo, što doista znači ako se sve stvari zemaljske sruše?" Vremenske sigurnosti su ranjive, ali duhovne sigurnosti su nepovredive. Kad bujice ljudske nedaće, sebičnosti, okrutnosti, mržnje, zlobe i ljubomore počnu tući oko smrtne duše, možete biti sigurni da postoji unutarnji bedem, tvrđava duha, koja je apsolutno neuništiva; barem to vrijedi za svakog čovjeka koji je posvetio vođenje svoje duše unutarnjem duhu vječnoga Boga.
- Religiozne zbunjenosti su neizbježne; bez psihičkog sukoba i duhovne agitacije nema rasta. Organizacija filozofskih standarda življenja podrazumijeva znatnu pomutnju u filozofskim domenama uma. Čovjek ne razvija odanost velikom, dobrom, istinitom i plemenitom bez borbe. Potrebno j e uložiti napor za pojašnjenje duhovne vizije i poboljšanje kozmičkog uvida. A ljudski intelekt prosvjeduje odvajanju od neduhovnih energija vremenske egzistencije. Um lijene životinje se protivi naporu koji je potreban da se čovjek uhvati u koštac s rješavanjem kozmičkih problema.
- 5. OBRAĆENJE I MISTICIZAM
-
- Uvod
- Zdraviji stav duhovne meditacije počiva u reflektirajućem obožavanju i molitvi zahvalnosti. Nemojte brkati izravno zajedništvo s Misaonim Ispravljačem kakvo je nastupilo u kasnijim godinama Isusova života u tijelu, s tim takozvanim mističnim iskustvima. Čimbenici koji doprinose mobiliziranju mističnog duhovnog zajedništva ukazuju na opasnost od takvih psihičkih stanja. Mističnom stanju pogoduju fenomeni kao što su: fizički umor, uzdržavanje od jela, psihička podvojenost, duboki estetski doživljaji, živi seksualni impulsi, strah, tjeskoba, bijes i neobuzdani ples. Veliki dio materijala koji proizlazi iz takve preliminarne pripreme vuče porijeklo iz podsvjesnog uma.
- Čak i evolucijska religija nosi istu tu odanost i raskoš jer je istinski doživljaj. Ali religija otkrivenja je predivna kao i istinska. Nove odanosti proširene duhovne vizije stvaraju nove razine ljubavi i odanosti, službe i druželjubivosti; i cijelo to povišeno društveno gledište stvara povećanu svijest o Očinstvu Boga i bratstvu ljudi.
- O Isusu je istina rečena: "On je vjerovao u Boga." Kao čovjek među ljudima najuzvišenije je vjerovao u Oca na nebu. On se uzdao u svoga Oca onako kako se malo dijete uzda u svog zemaljskog roditelja. Njegova vjera jebila savršena, ali ne i preuzetna. Koliko god se priroda mogla činiti okrutnom ili ravnodušnom prema ljudskoj dobrobiti na zemlji, Isus nikada nije posrnuo u svojoj vjeri. Bio je imun na razočaranje i neustrašiv pred progonom.
- Imao je veličanstvenu hrabrost, ali nikada nije bio uludo odvažan. Njegova je parola bila, "Ne bojte se." Njegova je hrabrost bila plemenita i njegova smjelost često heroična. Ali ova smjelost je bila vezana s obzirnim nahođenjem i kontrolirana razumom. Bila je to hrabrost rođena o d vj ere , a ne nepromišljenost slijepog nagađanja. Bio je istinski hrabar, ali ne i preuzetan.
- Religija je preteča napredne etike i morala progresivne društvene evolucije. Ali religija, kao takva, nije posve moralni pokret, premda na spoljašnje i društvene manifestacije religije snažno utječe etički i moralni momentum ljudskog društva. Religija je uvijek inspiracija čovjekove evoluirajuće prirode, ali ona nije tajna te evolucije.
- Prosuđivanje je metoda znanosti; vjera je metoda religije; logika je vještina kojom se nastoji služiti filozofija. Otkrivenje kompenzira odsutnost morontija stajališta pružajući tehniku za postizanje jedinstva u poimanju stvarnosti i odnosa materije i duha uz posredovanje uma. A istinsko otkrivenje nikad ne prikazuje znanost neprirodnom, religiju nerazumnom ili filozofiju nelogičnom.
- Otkrivenje kao epohalni fenomen je periodično; kao osobno ljudsko iskustvo je neprekidno. Božanstvenost djeluje u smrtnoj ličnosti kao Ispravljač koji je dar Oca, kao Duh Istine koji je dar Sina i kao Sveti Duh koji je dar Kozmičkog Duha, dok su ova tri nadljudska obdarenja objedinjena u ljudskoj iskustvenoj evoluciji kao služba Vrhovnog.
-
- Uvod
- I upravo takvo vitalno i snažno ispoljenje vjere u domeni religije daje pravo smrtnom čovjeku da afirmira osobni posjed i duhovnu stvarnost tog krunidbenog obdarenja ljudske prirode, religioznog iskustva.
- 2. Koordinacijom poznatih činjenica i zapažanja ili onih koje upravo trebaju biti predmet otkrića.
- Prilikom morontija napredovanja jamstvo istine sve više zamjenjuje uvjerenje vjere. Kada napokon stupite u stvarni svijet duha, onda će uvjerenja čistog uvida duha djelovati umjesto vjere i istine ili, bolje rečeno, u suradnji i kao nadopuna ovim negdašnjim vještinama uvjerenja ličnosti.
- 7. OSOBNA FILOZOFIJA RELIGIJE
- Vjera ne okiva čovjekovu stvaralačku maštu, niti vodi nepromišljenom i predrasudnom stavu prema otkrićima znanstvenih istraživanja. Vjera vitalizira religiju i potiče religioznog čojeka na herojsko življenje zlatnog pravila. Entuzijazam vjere je u skladu sa znanjem, i njegove težnje su preludij za uzvišeni mir.
- Samo kroz morontija put koji vodi do duhovnog uvida čovjek može razbiti okove svog smrtnog statusa u svemiru. Energija i um vode natrag u Raj i Božanstvo, ali ni energetsko ni umno obdarenje smrtnog čovjeka ne proizlaze izravno iz takvog Rajskog Božanstva. Samo u duhovnom smislu je čovjek dijete Boga. I to je istina jer samo u duhovnom smislu u čovjeku prebiva Rajski Otac. Čovječanstvo nikada neće otkriti božanstvo izuzev religioznim iskustvom i življenjem istinske vjere. Kad vjera prihvaća istinu Boga, ona omogućuje čovjeku da se oslobodi spona materijalnih ograničenja i daje mu racionalnu nadu da može bez opasnosti naći izlaz iz materijalne domene na kojoj je smrt, i ući u duhovnu domenu, na kojoj je život vječni.
- 2. RELIGIJA I STVARNOST
- Evolucijski čovjek ne uživa prirodno u teškom radu. Kako bi održao korak u svom životnom iskustvu s neizbježnim zahtjevima i prinudnim porivima rastućeg religioznog iskustva, čovjek neprekidno mora biti aktivan u duhovnom rastu, intelektualnoj ekspanziji, otkriću novih činjenica i društvenoj službi. Istinska religija ne može postojati osim u izrazito aktivnoj ličnosti. Stoga lijeni ljudi često pokušavaju izbjeći rigoroznost istinski religioznih aktivnosti domišljatim samozavaravanjem i povlačenjem u lažno okrilje stereotipnih religioznih doktrina i dogmi. Ali istinska religija je živa. Intelektualna kristalizacija religioznih ideja znači duhovnu smrt. Ne možete smisliti religiju bez ideja, ali ako se religija svede samo na ideju, to više nije religija; ona postaje samo neka vrsta ljudske filozofije.
- Religiozna špekulacija je neminovna, ali uvijek štetna; špekulacija uvijek krivotvori svoj predmet. Špekulacija nastoji prevesti religiju u nešto materijalno ili humanističko, i dok se na taj način izravno upliće u jasnoću logičkog razmišljanja, ona neizravno stvara sliku religije kao funkcije vremenskog svijeta, upravo onog svijeta s kojim religija uvijek treba stajati u suprotnosti. Stoga će religija uvijek biti obilježena paradoksima, paradoksima koji proizlaze iz nedostatka iskustvene povezanosti između materijalnih i duhovnih razina svemira - morontija mote, nadfilozofske osjetljivosti za opažanje istine i percepciju jedinstva.
- Potraga za znanjem čini znanost; potraga za mudrosti je filozofija; ljubav prema Bogu je religija; žudnja za istinom je otkrivenje. Ali čovjekov unutarnji Misaoni Ispravljač je taj koji pripaja osjećaj stvarnosti čovjekovom duhovnom uvidu u kozmos.
-
- Uvod
- 6. SIGURNOST RELIGIOZNE VJERE
- Moguće da vjerovanje neće biti u stanju da odoli sumnjama i strahu, ali vjera uvijek nadilazi sumnje, jer vjera je pozitivna i živuća. Pozitivno uvijek ima prednost nad negativnim, istina nad pogreškom, iskustvo nad teorijom, duhovne stvarnosti nad izoliranim činjenicama vremena i prostora. Uvjerljivi dokaz ove duhovne sigurnosti počiva u društvenim plodovima duha koje takvi vjernici, praktikanti vjere, donose kao rezultat ovog istinskog duhovnog iskustva. Isus je rekao: "Ako volite svoje bližnje kao što sam ja ljubio vas, tada će svi ljudi znati da ste moji učenici."
- Individualna osoba koja poznaje Boga ne zatvara oči pred teškoćama i preprekama na putu pronalaženja Boga u labirintu praznovjerja, tradicije i materijalističkih tendencija moderne dobi. Takva osoba je susrela i prevazišla sve te zapreke, savladala ih živućom vjerom i usprkos njima dostigla visoke razine duhovnog iskustva.No, istina je da se mnogi koji su u sebi sigurni u Boga boje potvrditi takve osjećaje sigurnosti zbog mnogobrojnosti i podmuklosti onih koji prikupljaju primjedbe i uveličavaju poteškoće vjerovanja u Boga. Nije potrebna velika dubina intelekta da se ukaže na nedostatke, da se postave pitanja ili dostave primjedbe. Ali je potrebna briljantnost uma da se nađu odgovori na ta pitanja i da se riješe ti problemi; uvjerenje vjere je najbolja tehnika za rješavanje svih tih površnih sporova.
- Religiozne tendencije ljudskih rasa su urođene; one se univerzalno očituju i imaju naizgled prirodno porijeklo; primitivne religije uvijek imaju evolucijski postanak. S napretkom prirodnog religioznog iskustva, periodična otkrivenja istine obilježavaju inače usporen tijek planetarne evolucije.
- Jedinstvo religioznog iskustva među nekom društvenom ili rasnom skupinom proizlazi iz identične prirode Božjeg fragmenta koji prebiva u individualnom čovjeku. To što je božansko u čovjeku daje porijeklo čovjekovom nesebičnom interesu za dobrobit drugih ljudi. No, budući da je ličnost jedinstvena - ne postoje dva identična smrtnika - neizbježno slijedi da ne postoje dva ljudska bića koja mogu slično interpretirati smjernice i pozive duha božanstvenosti koji živi u njihovim umovima. Skupina smrtnika može doživjeti duhovno jedinstvo, ali oni nikada ne mogu postići filozofsku uniformnost. A tu različitost u tumačenju religijske misli i iskustva pokazuje i činjenica da su teolozi i filozofi dvadesetog stoljeća formulirali više od pet stotina različitih definicija religije. U stvarnosti, svako ljudsko biće definira religiju u smislu vlastitog iskustvenog tumačenja božanskih impulsa koji proizlaze iz duha Boga koji u njima živi, te stoga takvo tumačenje mora biti jedinstveno i potpuno drugačije od religijske filozofije svih drugih ljudskih bića.
- To što su praktikanti religije vjerovali u toliko toga što je lažno ne znači da religija treba biti odbačena jer ona počiva na prepoznavanju vrijednosti i njezinu valjanost može opravdati samo vjera osobnog religioznog iskustva. Religija se, stoga, temelji na iskustvu i religioznoj misli; teologija, filozofija religije, je iskren pokušaj tumačenja tog iskustva. Takva interpretativna vjerovanja mogu biti točna ili netočna, ili mješavina istine i pogreške.
- Ali prije nego se dijete dovoljno razvije da može steći moralni kapacitet i biti u stanju odabrati altruističku službu, ono već izgradi snažnu i dobro ujedinjenu egoističku prirodu. I upravo ta činjenica vodi teoriji o borbi između "više" i "niže" prirode, između "starog čovjeka grijeha" i "nove prirode" milosti. Vrlo rano u životu normalno dijete počinje učiti da je "blaženije davati nego primati."
- Osjećaj krivnje (ne svijest grijeha) proizlazi bilo iz prekinutog duhovnog zajedništva ili unižavanja čovjekovih moralnih ideala. Izlaz iz takve poteškoće postoji samo u spoznaji da čovjekovi najviši moralni ideali ne moraju biti isto što i Božja volja. Čovjek se ne može nadati da živi u skladu sa svojim najvišim idealima, ali može ostati vjeran svome naumu da pronađe Boga i da postane sve više poput njega.
-
- Uvod
- Teologija je proučavanje akcija i reakcija ljudskog duha; ona nikada ne može postati znanost, jer uvijek mora više ili manje biti povezana s psihologijom u svom osobnom izražaju i s filozofijom u svom sustavnom prikazu.Teologija je uvijek proučavanje vaše religije; proučavanje tuđe religije je psihologija.
- Metafizika je doživjela neuspjeh; motu čovjek ne može shvatiti. Otkrivenje je jedina tehnika koja može nadoknaditi nepostojanje osjetljivosti prema istini mote u materijalnom svijetu. Otkrivenje autoritativno pojašnjava zbrku metafizičkog rasuđivanja na evolucijskom svijetu.
- Ali kako uzlazni čovjek poseže unutra i stremi prema Raju u svojoj težnji da doživi Boga, on isto tako stremi prema vanjskom prostoru za energetskim razumijevanjem materijalnog kozmosa. Napredovanje znanosti nije ograničeno na zemaljski život čovjeka; njegovo iskustvo uzašašća svemirom i nadsvemirom će u velikoj mjeri biti stvar proučavanja transmutacije energije i metamorfoze materije. Bog je duh, ali Božanstvo je jedinstvo, a jedinstvo Božanstva ne obuhvaća samo duhovne vrijednosti Oca Svih i Vječnog Sina, nego je također svjesno energetskih činjenica Univerzalnog Kontrolora i Rajskog Otoka, dok se ove dvije faze univerzalne stvarnosti savršeno koreliraju u umnim odnosima Združenog Činitelja i na finitnoj razini ujedinjuju u javljajućem Božanstvu Vrhovnog Bića.
- Znanost materijalnog svijeta omogućuje čovjeku da kontolira, i da u određenoj mjeri gospodari svojim fizičkim okruženjem. Religija duhovnog iskustva je izvor bratskog impulsa koji omogućuje ljudima da žive zajedno u složenosti civilizacije znanstvene dobi. Metafizika, a posebno otkrivenje, pruža zajedničko tlo za susret otkrića znanosti i religije i omogućuje čovjekov polušaj logičnog povezivanja ovih zasebnih ali međusobno neovisnih domena misli u uravnoteženu filozofiju znanstvene stabilnosti i religiozne sigurnosti.
- Znanost otkriva materijalni svijet, religija ga ocjenjuje, a filozofija nastoji protumačiti njegova značenja, koordinirajući znanstveno materijalno gledište s religioznim duhovnim konceptom. Ali povijest je područje u kojem se znanost i religija nikada neće u potpunosti složiti.
- Iako je religiozno iskustvo čisto subjektivan duhovni fenomen, takvo iskustvo podrazumijeva pozitivan i živući stav vjere prema najvišim domenima kozmičke objektivne stvarnosti. Ideal religiozne filozofije je takva vjera-pouzdanje koja navodi čovjeka da bezuvjetno ovisi o apsolutnoj ljubavi beskonačnog Oca svemira nad svemirima. Takvo istinsko religiozno iskustvo daleko nadilazi filozofsku objektivikaciju idealističke žudnje; ono zapravo uzima spasenje zdravo za gotovo i bavi se samo nastojanjem da spozna i izvrši volju Oca u Raju. Takva religija je obilježena: vjerom u vrhovno Božanstvo, nadom u večni život i ljubav, a posebno prema bližnjima.
- MakiventaMelkizedek je objavio treću prezentaciju Trojstva, doktrinu koja je predočena simbolom tri koncentrična kruga koja je mudrac iz Salema nosio na grudima. Ali Makiventi je bilo vrlo teško poučiti palestinske beduine ideji Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Većina njegovih učenika je vjerovala da se Trojstvo sastojalo od tri Svevišnja Norlatiadeka; mali broj učenika je smatrao da u Trojstvo ulaze Vladar Sustava, Otac Zviježđa i Stvaralačko Božanstvo lokalnog svemira; tek mali broj je donekle razumijevao ideju Rajske povezanosti Oca, Sina i Duha.
- Primjerice: Učitelj, kad je bio na zemlji, upozorio je svoje učenike da pravda nikad nije funkcija osobe; ona uvijek treba biti izvedena djelovanjem grupe. Bogovi, kao osobe, ne sprovode pravdu. Ali oni sprovode pravdu kao kolektivna jedinka, Rajsko Trojstvo.
- U ovim poglavljima sveobuhvatna stvarnost (beskonačnost) je predočena onako kako postoji u sedam Apsoluta, kao:
-
- Uvod
- 1. Oca Svih.
- 2. Sina-Duha.
- 3. Neograničeni Apsolut.
- Kao funkcija ovog trojedinstva, Sjedinjeni Činitelj i Univerzalni Apsolut jednako reagiraju na prisutnost Božanstva kao i nebožanstva, kao što to čini Prvi Izvor i Centar koji se u ovom odnosu u svakom pogledu ne može konceptualno raspoznati od JA JESAM.
- 4. Treći Izvor i Centar. Treća Osoba Božanstva, ZdruženiČinitelj; beskonačni ujedinitelj Rajskih kozmičkih energija s energijama duha Vječnog Sina; savršeni koordinator motivacija volje s mehanizmima sile; ujedinitelj sve aktualne i aktualizirajuće stvarnosti. Putem službe njegove mnogostruke djece, Beskonačni Duh obznanjuje milost Vječnog Sina istodobno djelujući kao beskonačni manipulator koji zauvijek upreda uzorak Raja u energije prostora. Isti ovaj ZdruženiČinitelj, ovaj Bog Djelovanja, je savršeni izražaj bezgraničnih planova i namjera Oca-Sina, dok sam djeluje kao izvor uma i darovatelj intelekta stvorenim bićima prostranog kozmosa.
-
- Uvod
- Prethodno obožanstvljenju konačnog, moglo je djelovati da cjelokupna diversifikacija stvarnosti nastupa na apsolutnim razinama; no čin slobodne volje kojim se postiže obuhvaća stvarnosti podrazumijeva uvjetno ograničenje apsolutnosti i podrazumijeva pojavu relativnosti.
- 6. POSLJEDICE KONAČNE STVARNOSTI
- 2. Koncept glavnog svemira.
- Sedmostruki Bog predstavlja otkrivanje ličnosti i bozanstvnosti Oca Svih stvorenim bićima kako maksimalnog tako i podmaksimalnog statusa, no postoje i drugi sedmostruki odnosi Prvog Izvora i Centra koji se ne tiču ispoljenja božanske duhovne službe Boga koji je duh.
- 5. Koapsoluti. Ova razina podrazumijeva iskustvenost na nadsvemirskom kozmičkom polju stvaralačkog izražaja.
- Rast stvarnosti je uvjetovan okolnostima slijeda kozmičkih doba. Dok u vrijeme Havone centralni svemir nije prošao procesom evolutivne promjene, u suvremenim epohama nadsvemiske dobi on prolazi određenim progresivnim promjenama koje su povezane s koordinacijom evolutivnih nadsvemira. Sedam nadsvemira, koji trenutno prolaze procesom evolucije, trebaju jednog dana postići utemeljenje u stadiju svjetla i života, dostići granice rasta suvremene svemirske dobi. Ali naredno doba, doba prve razine spoljašnjeg prostora, bez sumnje treba osloboditi nadsvemire od njihove današnje sudbine ograničenja. Preobilnost uvijek prati upotpunjenje.
- Čovjek, osobno biće koje se uspinje duhovnom progresijom, pronalazi osobnu i duhovnu božanstvenost Sedmostrukog; ali postoje i druge faze Sedmostrukog koje nisu povezane s progresijom ličnosti. Božanski aspekti ove grupacije Božanstva trenutno su integrirani u vezi između Sedam Glavnih Duhova i Spojenog Činitelja, dok im je suđeno da postanu vječno ujedinjeni u javljajućoj ličnosti Vrhovnog Bića. Druge faze Boga Sedmostrukog su integrirane ne druge načine u suvremenoj kozmičkoj dobi, dok im je svima suđeno ujedinjenje u Vrhovnom. Sedmostruki, u svim fazama, je izvor relativnog jedinstva funkcionalne stvarnosti suvremenog velikog svemira.
-
- Uvod
- Dok finitnim stvorenjima velikog svemira koncept glavnog svemira može djelovati gotovo beskonačno, apsonitni arhitekti istog ovog svemira nesumnjivo shvaćaju njegovu povezanost s nezamišljenim razvojima u okvirima beskrajnog JA JESAM. Sam prostor je jedan ultimni uvjet, jedno uvjetno ograničenje u relativnoj apsolutnosti tihih zona srednjeg prostora.
- Ljudskom umu nije lako predočiti prirodu Trojstva Trojstava; ovo je aktualna sumacija cjelokupnosti iskustvene beskonačnosti koja se kao takva ispoljava u teoretskoj beskonačnosti realizacije vječnosti. U Trojstvu Trojstava iskustvena beskonačnost postiže identitet s egzistencijalnim beskonačnim i ovi se spajaju u prediskustvenom, predegzistencijalnom JA JESAM. Trojstvo Trojstava je finalni izraz svega što se podrazumijeva u petnaest trojedinosti i povezanih triodita. Relativnim bićima nije lako shvatiti finalnosti, bilo da se radi o egzistencijalnim ili iskustvenim; one stoga uvijek moraju biti predstavljene kao relativnosti.
- 2. Ultimno Trojstvo. Ovo je božanska asocijacija Vrhovnih Stvoritelja, Boga Vrhovnog i Arhitekata Glavnog Svemira. Dok je ovo adekvatna prezentacija božanskih aspekata ovog Trojstva, treba zabilježiti da postoje i druge faze ovog Trojstva koje se, štoviše, naočigled savršeno koordiniraju s ovim apsektima božanstvenosti.
- 3. Apsolutni. Postoje mnoge teorije u vezi prirode treće osobe druge razine Trojstva Trojstava. Bog Aposlut nedvojbeno sudjeluje u ovom odnosu kao posljedica ličnosti konačnog djelovanja Trojstva Apsoluta, dok je Božanstvo Apsolut egzistencijalna stvarnost vječnog statusa.
- TREĆA RAZINA: U neograničenoj hipotezi druge razine Trojstva Trojstava, počiva korelacija svih faza svih vrsta stvarnosti koje su postojale, koje jesu i koje mogu postojati u vječnosti beskonačnosti. Vrhovno Biće nije jedino duh već je i um i moć i iskustvo. Ultimni je sve ovo i mnogo više, dok u spojenom konceptu ove jednoće Božanstva, Univerzalnog i Neograničenog Apsoluta, postoji apsolutna finalnost cjelokupnog ostvarenja stvarnosti.
- Kad finitna bića pokušaju shvatiti beskonačno ujedinjenje razina finalnosti sprovedene vječnosti, nađu se suočeni s ograničenjima intelekta svog finitnog reda egzistencije. Vrijeme, prostor i iskustvo predstavljaju zapreke čovjekovom konceptualnom shvaćanju; a pored toga, bez vremena, bez prostora i bez iskustva, stvoreno biće ne može postići niti ograničeno razumijevanje kozmičke stvarnosti. Bez vremenskog senzibiliteta, ni jedno evolutivno biće ne može shvatiti odnose slijeda događaja. Bez vremenske percepcije, stvorenja ne mogu razumjeti dubine istovremenosti. Bez iskustva, niti jedno evolutivno biće ne može postojati; jedino Sedam Apsoluta Beskonačnosti mogu transcendentirati iskustvo, dok i oni mogu biti iskustveni u određenim fazama.
- Otac Svih u Rajskom Trojstvu je JA JESAM Trojstva Trojstava i to što čovjek nije u stanju doživjeti Oca kao beskonačnog treba zahvaliti čovjekovim finitnim ograničenjima. Koncept egzistencijalnog, usamljenog, pred-Trojstvenog nedostižnog JA JESAM i postulat iskustvenog, dostižnog JA JESAM poslije Trojstva Trojstava je jedna te ista hipoteza; nikakva aktualna promjena ne nastupa u beskonačnom; svi očigledni razvoji postoje zahvaljujući uvećanom kapacitetu za spoznaju stvarnosti i kozmičkog cijenjenja.
- Ispravljač je apsolutna esencija beskonačnog bića zatočenog unutar uma konačnog stvorenja koje, ovisno o izboru takvog smrtnika, s vremenom može ostvariti ovu privremenu zajednicu Boga i čovjeka i istinski aktualizirati novu vrstu bića posvećenu beskrajnoj službi svemira. Ispravljač je božanska svemirska stvarnost koja realizira istinu da je Bog čovjekov Otac. Ispravljač je čovjekov nepogrešivi kozmički kompas, koji uvijek i nepogrešivo usmjerava dušu prema Bogu.
- 1. Uvijek pokazati odgovarajuće poštovanje prema iskustvu i sposobnostima starijih i nadređenih.
-
- Uvod
- 6. ISPRAVLJAČI KAO ČISTI DUHOVI
- 7. ISPRAVLJAČI I LIČNOST
- Misija Ispravljača Misli ljudskim rasama je predstavljati, biti, Otac Svih smrtnih stvorenim bićima vremena i prostora; to je glavni posao božanskih darova. Njihova je misija također uzdizanje smrtnih umova i prevođenje ljudskih besmrtnih duša do božanskih visina i duhovnih razina savršenstva Raja. U iskustvu transformacije ljudske prirode vremenitog stvorenja u božansku prirodu vječnog finalista, Ispravljači stvaraju jedinstvenu vrstu bića koje se sastoji od vječnog sjedinjenja savršenog Ispravljača i savršenog stvorenja koje je nemoguće duplicirati bilo kojom drugom tehnikom svemira.
- Nakon što se Ispravljači istinski otpreme sa Diviningtona, praktički nema vremena između tog trenutka i njihovog pojavljivanja u umovima njihovih odabranih podanika. Prosječno vrijeme tranzita Ispravljača od Diviningtona do Urantije je 117 sati, 42 minute i 7 sekundi. Praktično sve ovo vrijeme prolazi u registracija na Uversi.
- 2. Postizanje trećeg kruga intelektualnog postignuća i duhovnog dostignuća. Primijetio sam kako Ispravljači dolaze u umove smrtnika nakon ostvarivanja trećeg kruga čak i prije nego što se takvo postignuće stigne signalizirati ličnostima lokalnog svemira koje se bave ovim pitanjima.
- O Ispravljačima se vodi potpuna evidencija (izvan Diviningtona) samo u sjedištima sedam nadsvemira. Broj i red svakog Ispravljača koji prebiva u uzlaznim stvorenjima Rajske ovlasti izvještavaju se sjedištu nadsvemira, a odatle se saopćavaju sjedištu dotičnog lokalnog svemira i prenose određenom planetu u pitanju. Ali zapisi lokalnog svemira ne otkrivaju puni broj Ispravljača Misli; Nebadonski zapisi sadrže samo dodijeljeni broj lokalnog svemira kako su ga odredili predstavnici Starih Dana. Pravo značenje kompletnog broja Ispravljača poznato je samo na Divningtonu.
- Melkizedeci iz Nebadona naučavaju da su Samotni Glasnici koordinatori ličnosti ovih različitih utjecaja koji se bilježe u rastućem Božanstvu evolucijskog Vrhovnog Bića. Vrlo je moguće da smo sudionici iskustvenog sjedinjavanja mnogih neobjašnjivih fenomena vremena, ali nismo svjesno sigurni da tako funkcioniramo.
-
- Uvod
- Tajanstveni Promatrači nisu pomoćnici misli; oni su ispravljači misli. Oni rade s materijalnim umom u svrhu izgradnje, prilagodbom i produhovljenjem, novog uma za nove svjetove i za novo ime koje trebate primiti za vaše buduće karijere. Njihovo poslanje uglavnom se tiče budućeg života, a ne ovog života. Zovu se nebeski, a ne zemaljski pomoćnici. Oni nisu zainteresirani za olakšavanje smrtničke karijere; oni prije nastoje učiniti vaš život prilično teškim i napornim, kako bi vaše oduke bile potaknute i umnožene. Prisutnost velikog Misaonog Ispravljača ne daruje lakoću življenja i oslobađanje od napornog razmišljanja, ali bi takav božanski dar trebao dati uzvišeni mir uma i vrhunsku spokojnost duha.
- Ispravljač je izvor duhovnog postignuća i nade božanskog karaktera u vama. On je moć, privilegija i mogućnost preživljavanja, po kojoj se tako potpuno i zauvijek razlikujete od pukih životinjskih stvorenja. On je viši i istinski unutarnji duhovni poticaj mislima, za razliku od vanjskog i fizičkog poticaja koji dopire do uma preko živčano-energetskog mehanizma materijalnog tijela.
- Ispravljači prolaze kroz utvrđenu razvojnu karijeru u smrtnom umu; oni postižu stvarnost postignuća koja je vječno njihova. Ispravljači postupno stječu vještinu i sposobnost kao rezultat svakog kontakata s materijalnim rasama, bez obzira na opstanak ili neopstanak njihovih pojedinačnih smrtnih podanika. Oni su također ravnopravni partneri ljudskog uma u poticanju evolucije besmrtne duše koja ima sposobnost preživljavanja.
- Bez sumnje, ovi viši i iskusniji tipovi Ispravljača mogu komunicirati s Ispravljačima drugih svjetova. Ali dok samodjelujući Ispravljači na taj način međusobno komuniciraju, oni to čine samo na razinama njihove uzajamne suradnje i u svrhu očuvanja podataka o skrbništvu bitnih za službu Ispravljača u područjima njihova boravka, iako je u nekim prilikama poznato da funkcioniraju u međuplanetarnim pitanjima tijekom kriznih vremena.
- Na drugoj vrsti svijeta (druga skupina) Ispravljači su samo posuđeni smrtnim bićima. Ovdje Promatrači nikada ne mogu postići spajanje s ličnosti kroz takvo prebivanje, ali pružaju veliku pomoć svojim ljudskim subjektima tijekom smrtničkog života, daleko više nego što mogu dati smrtnicima Urantije. Ispravljači su ovdje posuđeni smrtnim stvorenjima na jedan životni vijek kao uzorci za njihova viša duhovna postignuća, privremeni pomagači u intrigantnom zadatku usavršavanja karaktera za preživljavanje. Ispravljači se ne vraćaju nakon prirodne smrti; ovi preživjeli smrtnici postižu vječni život kroz spajanje s Duhom.
- Opazio sam da u umu određenog smrtnika Urantije prebiva Ispravljač Misli koji je prema zapisima Uverse prethodno živio u petnaest umova u Orvontonu. Ne znamo da li je ovaj Promatrač imao slična iskustva u drugim nadsvemirima, ali pretpostavljam da jeste. Ovo je čudesni Ispravljač i jedna od najkorisnijih i najmoćnijih sila na Urantiji tijekom ovog sadašnjeg doba. Ono što su drugi izgubili time što su odbili preživjeti, ovo ljudsko biće (i cijeli vaš svijet) sada dobiva. Onome tko nema sposobnosti za preživljavanje, bit će oduzet čak i onaj iskusni Ispravljač kojeg sada ima, dok će se onome tko ima izglede za preživljavanje, dati čak i preiskusni Ispravljač lijenog dezertera.
-
- Uvod
- Aktivnostima Ispravljača u vašem lokalnom svemiru upravlja Personalizirani Ispravljač Mihaela od Nebadona, upravo taj Promatrač koji ga je vodio korak po korak dok je živio svoj ljudski život u tijelu Jošue ben Josipa. Ovaj izvanredni Ispravljač bio je vjeran svom povjerenju i mudro je ovaj hrabri Promatrač upravljao ljudskom prirodom, uvijek vodeći smrtni um Rajskog Sina u odabiru puta Očeve savršene volje. Ovaj je Ispravljač prethodno služio s Makiventom Melkisedekom u vrijeme Abrahama i bio je uključen u goleme podvige i prije ovog boravka u njemu i između ovih iskustava darivanja.
- Personalizirani Misaoni Ispravljači su nesputani, nedodijeljeni i suvereni stabilizatori i kompenzatori dalekog svemira nad svemirima. Oni spajaju iskustvo Stvoritelja i stvorenja – egzistencijalno i iskustveno. Oni su spojena bića vremena i vječnosti. Oni povezuju pred lično i lično u upravljanju svemirom.
- Ne trebate smatrati da Ispravljači žive u materijalnim mozgovima ljudskih bića. Oni nisu organski dijelovi fizičkih stvorenja svemira. Ispravnije je zamisliti da Ispravljač Misli prebiva u smrtnom umu čovjeka, a ne da postoji unutar granica jednog fizičkog organa. Neizravno i neprepoznat, Ispravljač neprestano komunicira s ljudskim subjektom, a posebno tijekom tih uzvišenih trenutaka obožavanja, kada dolazi do kontakta uma s duhom u nadsvijesti.
- Ispravljač ne pokušava kontrolirati vaše razmišljanje kao takvo, nego ga radije produhoviti, ovjekovječiti. Ni anđeli ni Ispravljači neće izravno utjecati na ljudsku misao; to je vaš isključivi osobni prerogativ. Ispravljači su posvećeni poboljšanju, modificiranju, prilagodbi i koordinaciji vaših procesa razmišljanja; ali posebno i specifično su posvećeni radu na izgradnji duhovnih paralela vaših karijera, morontijskog transkripta vašeg istinskog napredujućeg ja, u svrhu preživljavanja.
- Kada govorimo o uspjehu ili neuspjehu Ispravljača, govorimo u smislu ljudskog opstanka. Ispravljači nikada ne zakažu; oni su božanske suštine i uvijek izlaze trijumfalno iz svakog od svog pothvata.
- 3. Voljeti ljude i iskreno im željeti služiti – svesrdno priznavanje bratstva među ljudima u kombinaciji s inteligentnom i mudrom privrženošću svakom od vaših bližnjih smrtnika.
- Kroz više tisuća godina, kako pokazuju zapisi Jeruzema, u svakoj je generaciji živjelo sve manje i manje bića koja su mogla sigurno funkcionirati sa samodjelujućim Ispravljačima. Ovo je alarmantna slika, a nadzorne ličnosti Satanije blagonaklono gledaju na prijedloge nekih vaših neposrednijih planetarnih nadzornika koji zagovaraju inauguraciju mjera osmišljenih za njegovanje i očuvanje viših duhovnih tipova rasa Urantije.
-
- Uvod
- Kada se razvoj intelektualne prirode odvija brže od razvoja duhovne, takva situacija čini komunikaciju s Ispravljačem Misli teškom i opasnom. Isto tako, pretjerani duhovni razvoj ima tendenciju proizvesti fanatično i izopačeno tumačenje vodstva duha božanskog stanovnika. Nedostatak duhovnog kapaciteta čini vrlo teškim prenošenje duhovnih istina koje se nalaze u višoj nadsvijesti takvom materijalnom intelektu. Um savršene ravnoteže, smješten u tijelu čistih navika, stabilizirane neuralne energije i uravnotežene kemijske funkcije – kada su fizičke, mentalne i duhovne snage u trojstvenoj harmoniji razvoja – može primiti maksimum svjetla i istine uz najmanje vremensko dovođenje u opasnost ili riskiranje stvarne dobrobiti takvog bića. Takvim uravnoteženim rastom čovjek se uspinje jednim po jednim krugom planetarne progresije, od sedmog do prvog.
- Napredujući krugovima, dijete materijalne evolucije odrasta u zrelo ljudsko biće besmrtne potencijalnosti. Sjenovita stvarnost embrionalne prirode osobe iz sedmog kruga ustupa mjesto jasnijoj manifestaciji morontijske prirode u nastajanju u građaninu lokalnog svemira.
- Ovladavanje kozmičkim krugovima povezano je s kvantitativnim rastom morontija duše, shvaćanjem vrhovnih značenja. Ali kvalitativni status ove besmrtne duše u potpunosti ovisi o mjeri u kojoj živa vjera spoznaje Rajsko-potencijalnu činjenicu-vrijednost da je smrtni čovjek sin vječnog Boga. Tako osoba iz sedmog kruga prelazi na prebivališne svjetove kako bi postigla daljnju kvantitativnu realizaciju kozmičkog rasta baš kao i osoba iz drugog ili čak prvog kruga.
- Ali kod velike većine smrtnika Urantije Ispravljač mora strpljivo čekati dolazak oslobađanja smrti; mora čekati oslobađanje javljajuće duše od gotovo potpune dominacije energetskih obrazaca i kemijskih sila svojstvenih vašem materijalnom poretku postojanja. Glavna poteškoća koju doživljavate u kontaktu sa svojim Ispravljačima sastoji se od ove inherentne materijalne prirode. Mali je broj smrtnika koji su pravi mislioci; vi duhovno ne razvijate i ne disciplinirate svoje umove do točke koja pogoduje spajanju s božanskim Ispravljačima. Uho ljudskog uma gotovo je gluho na duhovne molbe koje Ispravljač prevodi iz mnogostrukih poruka univerzalnih emitiranja ljubavi koje šalje Otac milosrđa. Ispravljaču je gotovo nemoguće registrirati ova nadahnuća duha u životinjskom umu kojim u potpunosti dominiraju kemijske i električne sile svojstvene vašoj fizičkoj prirodi.
- Prisutnost božanskog Ispravljača u ljudskom umu zauvijek onemogućuje bilo znanosti ili filozofiji postizanje zadovoljavajućeg razumijevanja evoluirajuće duše ljudske ličnosti. Morontija duša je dijete svemira i može se stvarno spoznati samo kroz kozmički uvid i duhovno otkriće.
- Iako je rad Ispravljača duhovne prirode, oni moraju, neminovno, obavljati sav svoj posao na intelektualnoj osnovi. Um je ljudsko tlo iz kojeg duh Osmatrač mora razviti morontia dušu uz suradnju unutarnje ličnosti.
- Ova besmrtna duša je isprva potpuno morontijske prirode, ali posjeduje takvu sposobnost razvoja da se neizbježno uspinje do istinskih razina duha gdje postiže vrijednost potrebnu za spajanje s duhovima Božanstva, obično s istim duhom Oca Svih koji je pokrenuo takav kreativni fenomen u umu stvorenja.
-
- Uvod
- Oponašanje Boga ključ je savršenstva; vršenje njegove volje je tajna opstanka i savršenstva u preživljavanju.
- Kada čovjek želi modificirati fizičku stvarnost, bilo sebe ili svoju okolinu, u tome uspijeva utoliko što je otkrio načine i sredstva kontrole materije i usmjeravanja energije. Bez ove pomoći, um je nemoćan utjecati na bilo što materijalno osim na vlastiti fizički mehanizam s kojim je neizostavno povezan. Ali kroz inteligentnu upotrebu tjelesnog stroja, um može stvoriti druge strojeve, čak i energetske odnose i životne odnose, čijom upotrebom ovaj um može sve više kontrolirati i čak dominirati nad svojom fizičkom razinom u svemiru.
- “Veliki dio mojih poteškoća bio je uzrokovan beskrajnim sukobom između dviju priroda moga štićenika: poriva ambicije nasuprot životinjskoj lijenosti; ideala superiornog naroda ukrštenih s instinktima inferiorne rase; visokih namisli velikog uma u sukobu s porivom primitivnog nasljeđa; dalekosežnog pogleda dalekovidnog Osmatrača naprotiv kratkovidnosti stvorenja vremena; progresivnih planova uzlaznog bića modificiranih željama i čežnjama materijalne prirode; bljeskova svemirske inteligencije poništenih kemijsko-energetskim mandatima evoluirajuće rase; poriva anđela kojemu se suprotstavljaju emocije životinje; treniranjem intelekta poništenog tendencijama instinkta; iskustvom pojedinca nasuprot nagomilanim sklonostima rase; ciljevima najboljih zasjenjenim pobudom najgorih; poleta genija neutraliziranog gravitacijom prosječnosti; napretka dobrih usporenog inercijom loših; umjetnosti lijepog uprljanom prisutnošću zla; elanom zdravlja neutraliziranim slabošću bolesti; vrelom vjere zagađenim otrovima straha; izvorom radosti ogorčenim vodama tuge; ushitom iščekivanja razočaranim gorčinom spoznaje; radosti življenja pod stalnom prijetnjom žalosti smrti. Kakav život na takvoj planeti! Pa ipak, zbog uvijek prisutne pomoći i poriva Ispravljača Misli, ova je duša postigla priličan stupanj sreće i uspjeha i čak se uzdigla do sudbenih dvorana prebivališnih svjetova.”
- 4. Kada je darovana evolucijskim materijalnim stvorenjima, uzrokuje da duh teži ovladavanju energijom-materijom posredstvom uma.
- 1. Statusu pozicije. Ličnost jednako učinkovito funkcionira u lokalnom svemiru, u nadsvemiru i u središnjem svemiru.
- Tip ličnosti koji je darovan smrtnicima Urantije ima potencijal za sedam dimenzija samoizražavanja ili realizacije osobe. Ovi dimenzionalni fenomeni mogu se ostvariti kao tri na konačnoj razini, tri na apsonitnoj razini i jedan na apsolutnoj razini. Na podapsolutnim razinama ova sedma ili totalna dimenzija može se iskusiti kao činjenica ličnosti. Ova vrhovna dimenzija je asocijabilni apsolut i, iako nije beskonačna, dimenzionalno je potencijalna za podbeskonačno prodiranje apsoluta.
- 2. JA
-
- Uvod
- 2. Intelektualna smrt (smrt uma). Kada se vitalni krugovi više pomoćne službe poremete zbog aberacija intelekta ili zbog djelomičnog uništenja mehanizma mozga, i ako ti uvjeti prijeđu određenu kritičnu točku nepopravljivosti, unutarnji Ispravljač se odmah oslobađa da otputuje u Divinington. U svemirskim zapisima se smatra da se smrtna ličnost susrela sa smrću kad god su bitni sklopovi uma ljudske volje-djelovanja bili uništeni. I opet, ovo je smrt, bez obzira na kontinuiranu funkciju živog mehanizma fizičkog tijela. Tijelo bez voljnog uma više nije ljudsko, ali prema prethodnom odabiru ljudske volje, duša takvog pojedinca može preživjeti.
- Ljudsko ja je kozmička stvarnost, bilo materijalna, morontijalna ili duhovna. Stvarnost onoga što je lično je darivanje Oca Svih koji djeluje u sebi, za sebe ili kroz svoje mnogostruke kozmičke agencije. Reći da je neko biće lično znači prepoznati relativnu individualizaciju takvog bića unutar kozmičkog organizma. Živi kozmos je sve samo ne beskonačno integrirana nakupina stvarnih jedinica, od kojih su sve relativno podložne sudbini cjeline. Ali oni koji su osobni obdareni su stvarnim izborom prihvaćanja ili odbijanja sudbine.
- Ispravljač Misli priziva i obnavlja samo ona sjećanja i iskustva koja su dio i bitna za vašu karijeru u svemiru. Ako je Ispravljač bio partner u evoluciji bilo čega u ljudskom umu, onda će ta vrijedna iskustva preživjeti u vječnoj svijesti Ispravljača. Ali veliki dio vašeg prošlog života i njegova sjećanja, koji nemaju ni duhovno značenje ni morontijsku vrijednost, nestat će s materijalnim mozgom; velik dio materijalnog iskustva će nestati kao nekadašnja skela koja, nakon što vas je prevela na morontijsku razinu, više ne služi svrsi u svemiru. Ali ličnost i odnosi između ličnosti nikad nisu skele; smrtno sjećanje na odnose ličnosti ima kozmičku vrijednost i ustrajat će. Na svjetovima prebivališta ćete znati i biti poznati, i više od toga, sjećat ćete se i pamtiti će vas vaši nekadašnji suradnici u kratkom, ali intrigantnom životu na Urantiji.
- Smrtnički je um, prije smrti, samosvjestan neovisno o prisutnosti Ispravljača; umu s pomoćnim duhovima ne treba ništa više od materijalno-energetskog uzorka da bi mogao djelovati. Ali morontija duša, budući da se nadodaje na pomoćnike, ne zadržava samosvijest bez Ispravljača kada je lišena mehanizma materijalnog uma. Ova evoluirajuća duša, međutim, posjeduje trajni karakter koji proizlazi iz odluka njene prijašnje povezanosti s umom u kojem su djelovali pomoćni duhovi, i ovaj karakter postaje aktivno pamćenje kada se njegovi uzorci aktiviraju od strane Ispravljača po njegovom povratku u um.
- Tijekom cijelog ovog veličanstvenog uspona Ispravljač Misli je božanska garancija budućnosti i potpune duhovne stabilizacije uzlaznog smrtnika. U međuvremenu prisutnost slobodne volje smrtnika pruža Ispravljaču vječni kanal za oslobađanje božanske i beskonačne prirode. Sada su ova dva identiteta postala jedan; nikakav vremenski ili vječni događaj ne može razdvojiti čovjeka i Ispravljača; nerazdvojni su, vječno srasli.
- 2. ČUVARI SUDBINE
- 3. ODNOS PREMA DRUGIM UTJECAJIMA DUHA
-
- Uvod
- No, anđeli služe evolucijskim stvorenim bićima i na mnoge druge načine, a ne samo kao osobni ili grupni čuvari. Osobni čuvari čiji štićenici ne uspiju odmah preći na prebivališne svjetove, ne provode ovo vrijeme u dokolici dok čekaju na periodične sudbene prozivke, već primaju brojne nove služiteljske dužnosti širom cijelog svemira.
- Na morontija planetima, serafinski pratioci (dva anđela) otvoreno djeluju kao vaši pratioci. Ne samo što se ovi anđeli s vama savjetuju u vezi vašeg napretka prijelaznim svjetovima, već vam na svaki mogući način pomažu pri postignuću moronijalnog statusa i statusa duha, dok u isto vrijeme koriste priliku za vlastito unaprijeđenje naobrazbom u eksternim školama evolucijskih serafina na prebivališnim svjetovima.
- Serafini, u suradnji s kerubinima, se bave detaljnim izvršenjem poslova nadljudske planetarne uprave, a naročito onih svjetova koji su izolirani pobunom. Anđeli, uz vještu pomoć srednjih bića, djeluju na Urantiji kao stvarni nadmaterijalni služitelji koji izvršavaju naredbe glavnog guvernera koji prebiva na planetu i svih njegovih pomoćnih i podređenih suradnika. Pored uloge osobnih i grupnih čuvara, serafini kao grupa izvršavaju i mnoge druge dužnosti.
- 6. Činjenici da na svijetu postoji arhanđeoski krug.
- 2. VIJEĆE PLANETARNIH NADGLEDNIKA
- Nitko ne zna koliko će ova dvadeset i četiri savjetnika Urantije nastaviti djelovati u svojoj sadašnjoj ulozi, odvojena od redovitog programa kozmičkih aktivnosti. Oni će bez sumnje nastaviti služiti na svojim sadašnjim dužnostima do neke promjene u planetarnom statusu - svršetka tekućeg sudbenog razdoblja, ostvarenja pune vlasti MakiventeMelkizedeka, konačne presude nad Luciferovom pobunom ili nove pojave Mihaela na svijetu njegovog završnog darivanja. Glavni guverner Urantije koji trenutno vlada i prebiva na Urantiji vjeruje da će osim Makivente svima biti dopušteno da nastave uspon prema Raju čim satanijski sustav bude ponovo uključen u krugove zviježđa. Ali postoje i druga mišljenja.
- Svevišnji promatrač ima moć da preuzme planetarnu vlast po vlastitom nahođenju u slučaju ozbiljnih planetarnih kriza, što se prema zapisima dogodilo trideset i tri puta u povijesti Urantije. U takvim slučajevima Svevišnji promatrač djeluje kao namjesnik Svevišnjeg s neospornim autoritetom nad svim služiteljima i administrativnim upraviteljima na planetu, izuzev odjelne organizacije arhanđela.
-
- Uvod
- 9. Serafini obiteljskog života. Urantija uživa službu pete skupine anđeoskih služitelja koja je posvećena očuvanju i unaprjeđenju doma - osnovne institucije ljudske civilizacije.
- Ni jedna od ovih anđeoskih skupina nema izravnu i proizvoljnu kontrolu nad domenama svojeg djelovanja. One ne mogu u potpunosti kontrolirati poslove svojih područja, ali imaju i koriste moć manipuliranja planetarnih uvjeta i uz njih vezanih okolnosti kako bi pozitivno utjecali na sfere ljudske aktivnosti koje su im povjerene na dužnost.
- 1. Naročite sposobnosti da potajno prime obuku za brojne eventualne hitne misije u izršenju različitih svjetskih aktivnosti.
- Rezervisti nesvjesno rade na očuvanju bitnih planetarnih podataka. Mnogo puta, prilikom smrti jednog rezerviste, dolazi do prijenosa bitnih podataka iz uma umirućeg rezerviste u um njegovog mlađeg nasljednika spoj enimdjelovanj em dva Misaona Ispravljača. Ispravljači nesumnjivo djeluju na mnoge druge nama nepoznate načine u ovom rezervnom korpusu.
- Čini se da nitko u cijelom lokalnom svemiru ne zna kad će doći kraj nepostojanosti statusa planetarne administracije. U Nebadonu, Melkizedeci su skloni mišljenju da može doći do vrlo malo promjene u planetarnoj upravi i administraciji do Mihaelovog drugog osobnog dolaska na Urantiju. Bez sumnje u ovom trenutku, ako ne i prije, nesumnjivo će nastupiti značajne promjene u planetarnoj upravi. Ali nitko nije u stanju predočiti kakva će biti narav tih promjena u svjetskoj administraciji. Ne postoji presedan sličnom događaju u cijeloj povijesti naseljenih svjetova svemira Nebadona. Među mnogim teško shvatljivim stvarima u vezi buduće uprave nad Urantijom, istaknuto je pitanje lokacije planetarnog kruga i odjeljnog sjedišta arhanđela.
- Konceptualni okviri svemira su samo relativno istiniti; oni su korisna skela čije mjesto na kraju moraju zauzeti proširenja rastućeg kozmičkog shvaćanja. Razumijevanja istine, ljepote i dobrote, kao i moralnosti, etike, dužnosti, ljubavi, božanstvenosti, porijekla, egzistencije, nauma, sudbine, vremena, prostora, pa čak i Božanstva - su samo relativno istinita. Bog je mnogo, mnogo više od Oca, ali Otac je čovjekov najviši koncept Boga; ipak, nakon što na Orvontonu, Havoni i Raju primite koncepcije Božanstva koje nadilaze vaše smrtne spoznaje, lakše ćete shvatiti prikaz odnosa Stvoritelja i stvorenog bića kao odnosa Oca i Sina. Čovjek mora misliti u okvirima smrtnog svemira, ali to ne znači da on ne može zamisliti druge i više misaone okvire.
- Tri Apsoluta potencijalnosti djeluju na čisto vječnoj razini kozmosa, stoga nikada ne funkcioniraju kao takvi na podapsolutnim razinama. Na silaznim razinama stvarnosti, trojstveni savez potencijalnosti se ispoljava s Krajnjim i nad Vrhovnim. Moguće je da se potencijal ne uspije aktualizirati u vremenu u odnosu na neki dio na nekoj podapsolutnoj razini, ali nikada u odnosu na skupinu. Na koncu, Božja volja ne mora prevladati u odnosu na pojedinca, ali uvijek prevladava u odnosu na cijelo.
-
- Uvod
- Vrhovno Biće obuhvaća mogućnosti za kozmičku službu čije se ispoljenje ne očituje u Vječnom Sinu, Beskonačnom Duhu ili neosobnim stvarnostima Rajskog Otoka. Ova izjava uzima u obzir apsolutnost ovih triju osnovnih aktualnosti, ali rast Vrhovnog ne počiva samo na ovim aktualnostima Božanstva i Raja, već je također uključen u zbivanja unutar Božanstva Apsoluta, Sveopćeg Apsoluta i Bezuvjetnog Apsoluta.
- Iako nismo sigurni, vjerujemo da je kao konačni odraz Rajskog Božanstva, Vrhovni angažiran u vječnom napredovanju u vanjski prostor; ali kao uvjet triju Apsolutnih potencijala vanjskog prostora, ovo Vrhovno Biće neprestano teži koherenciji s Rajem. I čini se da su ove dualne kretnje u podlozi većine osnovnih aktivnosti u suvremenim organiziranim svemirima.
- U mjeri u kojoj trojstveni savezi neposredno djeluju na konačnoj razini, oni se nadodaju na Vrhovnog, koji je fokalizacija Božanstva i kozmički zbir konačnih uvjeta prirode Apsolutnog Aktuala i Apsolutnog Potencijala.
- Vrhovni Bog prima svoje osobine duha i ličnosti od Rajskog Trojstva, dok se njegova moć ostvaruje u djelima Sinova Stvoritelja, Starješina Dana i Glavnih Duhova, čija kolektivna djela predstavljaju izvor rastuće moći koju Vrhovni Bog drži u sedam nadsvemira kao njihov svemogući suvereni vladar.
- 6. Kao Vječnog Sina.
- Vještina smrtničke logike može donijeti zaključak da bi iskustveno preujedinjenje kolektivnih djela prvih triju razina Sedmostrukog Boga bilo jednako razini Rajskog Božanstva, premda ovo nije slučaj. Rajsko Božanstvo je egzistencijalno Božanstvo. U svom božanskom jedinstvu moći i ličnosti, Vrhovni Stvoritelji tvore i izražavaju novu moć i potencijal iskustvenog Božanstva. I ova se moć i potencijal koji imaju iskustveno porijeklo neminovno i neizbježno ujedinjuju s iskustvenim Božanstvom koje vuče porijeklo od Trojstva-- Vrhovnim Bićem.
- 4. VRHOVNI STVORITELJI I SVEMOGUĆI
-
- Uvod
- 2. Vrhovne Centre Moći.
- Nije moguće operativno razdvojiti ovih sedam grupa koje predstavljaju fizičko- kontrolnu razinu ove povezanosti Božanstva na jednoj od Sedmostrukog Boga na drugoj strani.
- I kao što je slučaj s dijelovima, isto je slučaj i sa cijelim; kako bi postigla upotpunjenje Božanstva i dostigla sudbinu povezanosti s Trojstvom, osoba Vrhovnosti koja ima narav duha mora primiti pomoć od evolucijske moći Svemogućeg. Dok su ličnosti vremena i prostora te koje moraju uložiti napore kako bi se ovo postiglo, postignuće vrhunca i izvršenja ovog nastojanjapočiva u činu Svemogućeg Vrhovnog. I dok tako rast cijelog predstavlja ukupnu sumu kolektivnog rasta dijelova, jednako slijedi da evolucija dijelova predstavlja segmentirani odraz svrsishodnog rasta cijelog.
- Smrtni čovjek reagira na vodstvo duha upravo kao što veliki svemir reagira na rasprostranjeno djelovanje gravitacije duha koje potječe od Vječnog Sina, univerzalnu nadmaterijalnu koheziju vječnih duhovnih vrijednosti svih tvorevina konačnog kozmosa vremena i prostora.
- Dok se Stvoriteljeva volja kvalitativno razlikuje od volje stvorenog bića, one su u isto vrijeme tako iskustveno srodne, kako stvoreno biće i Stvoritelj mogu surađivati u postignuću kozmičkog savršenstva. Čovjek može surađivati s Bogom i u toj suradnji biti kostvoritelj vječnog finaliste. Bog štoviše može djelovati kao čovjek u utjelovljenjima svojih Sinova, koji na taj način postižu vrhovnost iskustva stvorenog bića.
- Vrhovni je božanski kanal kroz koji protiče stvaralačka beskonačnost trojnih saveza koji se kristaliziraju u galaktičkoj panorami prostora, u kontrastu s veličanstvenom dramom egzistencije ličnosti u prostoru: procesa kojim duh ostvaruje kontrolu nad energijom- materijom posredovanjem uma.
- Tijekom ovog kozmičkog razdoblja, Vrhovno Biće očito ne može funkcionirati izravno kao stvoritelj osim u onim slučajevima gdje su konačne mogućnosti djelovanja iscrpljene stvaralačkim agensima vremena i prostora. Do sada se to dogodilo samo jednom u povijesti svemira; kad se iscrpe mogućnosti za konačno djelovanje u pogledu kozmičke odražajnosti, tada Vrhovni funkcionira kao stvaralački kulminator svih apriornih stvaralačkih djela. I vjerujemo da će on ponovo funkcionirati kao kulminator u budućim dobima u svim situacijama gdje apriorni stvoritelj upotpuni odgovarajući ciklus stvaralačke aktivnosti.
-
- Uvod
- Veliki izazov koji stoji pred smrtnim čovjekom je ovo: Hoćete li i vi donijeti odluku da personificirate ta iskustvena vrijednosna značenja kozmosa u svoje evoluirajućejastvo? ili ćete, odbijanjem vječnog života, dopustiti ovim tajnama Vrhovnosti da ostanu uspavane, čekujući da neko drugo stvoreno biće u neko dugo doba pokuša ostvariti doprinos evoluciji konačnog Boga? No, to će biti doprinos tog bića Vrhovnom, a ne vaš.
- Čovjek se ne ujedinjuje s Vrhovnim tako što gubi i predaje svoj osobni identitet, ali kozmičke posljedice iskustava svih ljudi na taj način formiraju dio božanskog doživljaja Vrhovnog. "Čin je naš, a posljedice su Božje."
- 6. POTRAGA ZA VRHOVNIM
- 3. Bića koja vuku porijeklo s Havone postižu razumijevanje Vrhovnog kroz kontakte sa silaznim hodočasnicima s Raja i uzlaznim hodočasnicima iz sedam supersvemira. Starosjedioci Havone imaju sposobnost usklađivanja bitno različitih stavova državljana vječnog Otoka i državljana evolucijskih svemira.
- Završena realizacija svih konačnih potencijala jednaka je završetku realizacije cjelokupnog evolucijskog iskustva. To ukazuje na konačnu pojavu Vrhovnog kao moćne prisutnosti Božanstva u svemirima. Vjerujemo da će Vrhovni u ovoj fazi razvoja biti jednako diskretno personificiran kao Vječni Sin, jednako čvrsto moćan kao Rajski Otok, jednako potpuno ujedinjen kao Združeni Činitelj, a sve to u granicama ograničenja konačnih mogućnosti Vrhovnosti na vrhuncu ovog kozmičkog razdoblja.
- Moguće je da Vrhovni onda može osobno boraviti na Uversi, sjedištu Orvontona, iz kojeg će usmjeravati administraciju vremenskih tvorevina, ali to je zapravo samo nagađanje. Dakako, ipak, definitivno će biti moguće stupiti u kontakt s ličnosti Vrhovnog Bića na nekoj određenoj lokaciji, iako će sveprisutnost njegove prisutnosti Božanstva vjerojatno nastaviti prožimati svemir nad svemirima. Koji će odnos vladati između državljana supersvemira i Vrhovnog ne znamo, ali to može biti nešto poput sadašnjeg odnosa domaćih bića Havone i Rajskog Trojstva.
- 2. SVEPRISUTNOST I POSVUDAŠNJOST
-
- Uvod
- Volja, čin izbora, mora djelovati u sastavu kozmičkog okvira koji je aktualiziran kao posljedica višeg i ranijeg izbora. Cjelokupni domet ljudske volje je strogo ograničen konačnošću, izuzev u jednom slučaju: Kada čovjek odabire da nađe Boga i da mu postane nalik, takav je izbor nadkonačan; jedino vječnost može pokazati da li je takav izbor nadapsonitan.
- 8. KONTROLA I NADKONTROLA
- Sporost evolucije--ljudskog kulturnog napretka--pruža svjedočanstvo djelotvornosti te kočnice--materijalne inercije--koja tako djelotvorno usporava opasnu brzinu napretka. Samo vrijeme tako ublažava i neutralizira potencijalno smrtonosne rezultate preuranjenog oslobođenja ljudskog djelovanja od bližih ograničenja. Jer prilikom prebrzog napretka kulture, u slučajevima gdje materijalno dostignuće preteče evoluciju obožavalačke mudrosti, civilizacija u sebi nosi retrogresivno sjeme; i ako im uvećanje iskustvene mudrosti ne pruži snagu i potrporu, takva će ljudska društva izgubiti visoke premda prerano stečene razine postignuća i "tamno doba" međuvlađa mudrosti pružit će svjedočanstvo neumoljivoj potrebi da se uspostavi izgubljena ravnoteža između samooslobođenja i samoobuzdanja.
- Mehanizmi koje proizvode viši umovi oslobađaju njihove stvaralačke izvore, dok do izvjesnog stupnja neminovno ograničavaju djelovanje svih podređenih inteligencija. Kozmičkim stvorenjima, ova ograničenja postaju jasno uočljiva u vidu mehanizama koji vladaju u svemirima. Čovjekova volja nije posve slobodna; izvjesna ograničenja sužavaju raspon njegovog odabira, premda je u okviru ovog odabira čovjekova volja relativno suverena.
- 10. ULOGE PROVIDNOSTI
- Bogovi imaju svojstva dok Trojstvo ima uloge i poput Trojstva, providnost predstavlja ulogu koja se sastoji od naduprave svemirom nad svemirima koja nije lična, a koja se proteže od evolucijskih razina Sedmostrukog ujedinjujući se u moći Svemogućeg sve više, do transcendentnihrazina Ultimnosti Božanstva.
- 1. Čovjekovo sve više gledište-- njegovo sve veće razumijevanje svijeta u kojem živi; njegova sve veća sposobnost da razumije materijalne činjenice vremena, smislene ideje misli i vrijedne ideale duhovnog uvida. No sve dok ljudi pri mjerenju budu koristili jedino stvari fizičke prirode,nikad se ne mogu nadati da će naći jedinstvo u vremenu i prostoru.
- 2. Nepredvidiva--radi toga što nepostojani stavovi stvorenog bića variraju od razine do razine, uzrokujući naizgled nejednaku recipročnu reakciju naspram Vrhovnog.
- Bila je to svečana prigoda na Salvingtonu, prije nekih milijardu godina, kada su se okupili direktori i glavari svemira Nebadona i čuli Mihaelovu objavu da će njegov stariji brat Imanuel preuzeti upravu nad Nebadonom dok on (Mihael) bude odsutan na neobjavljenoj misiji. Niti jedna druga najava nije napravljena o tom poslu, osim što je prilikom oproštajnog emitiraja upućenog Očevima Zviježđa između ostalog rečeno: "A za ovog vas razdoblja ostavljam u skrbi i čuvanju Imanuela, dok idem raditi posao moga Rajskog Oca."
- I onda, istom tehnikom koju smo imali priliku posvjedočiti u vrijeme njegovog odlaska u vezi s Melkizedekovim darivanjem, Mihael se opet oprostio od svog planetarnog centra. Tri dana nakon ovog nerazjašnjenog rastanka pojavio se među rezervnim zborom primarnih Sinova Lanonandeka Nebadona, kao njihov novi i nepoznati član. Ovaj se novi Sin pojavio u podne, nenajavljeno i u pratnji osamljenog tertiafima koji je nosio vjerodajnice Starih Dana iz Uverse, uz ovjerenje Imanuela sa Salvingtona, s nalogom da se ovaj novi Sin postavi na dužnost na sustavu broj jedanaest iz trideset sedmog zviježđa kao nasljednik svrgnutog Lutentie i s punim ovlastima za djelovanje u ulozi Sustavnog Vladara do postavke novog suverena.
-
- Uvod
- 7. SEDMO I ZAVRŠNO DARIVANJE
- Isusovi ljudski roditelji su bili prosječni ljudi svoga doba i generacije, a utjelovljenog Sina Božjeg rodila je žena i bio je podizan na običan način na koji su podizana djeca te rase i dobi.
- U iskustvu silaska od Boga do čovjeka, Mihael je istodobno doživio uspon od pristranosti manifestabilnosti do vrhovnosti konačnog djelovanja i konačnosti oslobođenja njegova potencijala za apsonitnu funkciju. Mihael, Sin Stvoritelj, je vremensko-prostorni kreator, dok je Mihael, sedmostruki Glavni Sin, član jednog od božanskih zborova koji čine Trojstvo Krajnjeg.
- Mihael, dakle, kombinira u svom osobnom suverenitetu božansku volju sedmerostruke faze univerzalnih Stvaralaca s razumijevanjem iskustva njegovih stvorenih bića lokalnog svemira. Tako je njegova administracija postala zastupnik najveće moguće snage i autoriteta, iako je bila lišena svih proizvoljnih pretpostavki. Njegova moć je neograničena, jer je izvedena od iskustva koje je stečeno u suradnji s Rajskim Božanstvima; njegov autoritet je neupitan budući da je stečen kroz stvarno iskustvo življenja u obličju stvorenih bića svemira; njegov suverenitet je vrhovni budući da utjelovljuje u jednoj te istoj osobi sedmerostruko stanovište Rajskog Božanstva s stajalištem stvorenog bića vremena i prostora.
- "Tijekom svakog tvojeg bivšeg darivanja, ti si dobrovoljno izabrao da se daruješ u skladu s voljom tri Rajska Božanstva i njihovih božanskih kombinacija. Od sedam faza izvršenja volje Vrhovnog, ti si u prethodnim darivanjima bio predmet svih pojedinaca i asocijacija osim osobne volje tvog Rajskog Oca. Ovom prilikom, nakon što si izabrao da se u potpunosti podvrgneš Očevoj volji kroz svoje sedmo darivanje, ja, kao osobni izaslanik našeg Oca, preuzeti ću bezuvjetnu nadležnost nad tvojim svemirom za vrijeme tvojeg utjelovljenja.
- 2.OGRANIČENJA DARIVANJA
- "7. Uz sve to što trebaš obaviti na svijetu tvojeg darivanja, imaj stalno na umu da živiš život primjera i upute svim bićima svemira kako trebaju živjeti svoje živote. Ti ljudima poklanjaš ovaj život smrtnog utjelovljenja na Urantiji, ali ti trebaš živjeti život koji će poslužiti za duhovno nadahnuće svakog čovjeka i nadljudske inteligencije koja je živjela, sada živi ili može živjeti na bilo kojem naseljenom svijetu koji je formiran, trenutno se formira ili može biti formiran kao dio velike galaksije tvoje administrativne domene. Tvoj zemaljski život u obličju smrtnog tijela neće stoga biti uzor življenja samo smrtnicima Urantije za vrijeme tvojeg zemaljskog boravka, niti bilo koje buduće generacije ljudskih bića na Urantiji ili bilo kojeg drugog svijeta. Tvoj život u tijelu na Urantiji treba biti nadahnuće za sve živote na svim svjetovima Nebadona kroz sve generacije budućih doba.
- "5. Prema vlastitoj procjeni, ti se trebaš identificirati s postojećim religioznim i duhovnim pokretima koje zatekneš na Urantiji, ali na svaki mogući način nastoji izbjeći formalnu uspostavu bilo kakvog organiziranog kulta, kristalizirane religije ili zasebne etičke grupacije smrtnih bića. Tvoj život i učenja trebaju postati zajednička baština svih religija i svih naroda.
-
-
-
- Uvod
- 1. Rimskim političkim i društvenim sustavom.
- Mnoge velike ceste koje su povezivale prastare nacije prolazile su preko Palestine, koja je tako postala mjestom okupljanja - sjecištem - triju kontinenata. Putovanje, trgovina i vojske Babilona, Asirije, Egipta, Sirije, Grčke, Parte i Rima su jedna za drugom pregazile Palestinu. Brojne karavanske ceste s Istoka su od pamtivijeka prolazile nekim dijelom ovog područja prema manjem broju dobrih luka na istočnom kraju Mediterana, odakle su brodovi prevozili karavansku robu cijelim obalnim pojasom Zapada. I više od polovice ovog karavanskog prometa je prolazilo kroz gradić Nazaret u Galileji.
- Religiozne vođe i rabinski učitelji u Jeruzalemu nisu gledali na Galilejce s velikom naklonošću. Kad se Isus rodio, Galilejci su b ili više nežidovi nego Židovi.
- Nežidovi su, s moralnog stajališta, bili nešto niži od Židova, ali je u srcima plemenitijih nežidova bilo prisutno tlo prirodne dobrote i potencijalne ljudske ljubavi u kojem je sjeme kršćanstva moglo proklijati i roditi obilnom žetvom moralnog karaktera i duhovnog postignuća. Nežidovskim su svijetom u ovom razdoblju vladale četiri velike filozofije, koje su sve više ili manje bile izvedene iz ranijih učenja grčkog platonizma. Ove škole filozofije su bile:
-
- Uvod
- 1. Paganske kultove. Oni su bili spoj helenističke i latinske mitologije, domoljublja i tradicije.
- Pavao je, usvom nastojanju da iskoristi rasprostranjenost boljih oblika mističnih religija, uveo određene adaptacije u Isusova učenja kako bi ih učinio prihvatljivijim većem broju potencijalnih obraćenika. Ali čak je i Pavlova kompromitacija Isusovih učenja (kršćanstvo) bila daleko bolja od najboljih misterija u sljedećem:
- Otprilike u vrijeme Krista, u Aleksandriji je nastupio nesvekidašnji preokret u sentimentu prema Židovima, i iz ove je negdašnje židovske utvrde krenuo žestok val progona koji se proširio do samoga Rima, iz kojeg je prognano mnogo tisuća. No, ta je propaganda laži bila kratkog vijeka; carska vlada je uskoro zatim vratila Židovima oduzete privilegije širom carstva.
- Isusovo evanđelje, utjelovljeno u Pavlovom kultu antiohijskog kršćanstva, se pomiješalo sa sljedećim učenjima:
- Ovi novozavjetni izvodi vuku porijeklo iz sljedećih okolnosti:
- Marija, Isusova zemaljska majka, je proizvod duge linije jedinstvenih predaka koja obuhvaća mnoge od najznačajnijih žena u rasnoj povijesti Urantije. Marija je bila prosječna žena svog vremena i generacije, koja je posjedovala prilično normalan temperament i među čije pretke ulaze takve glasovite žene kao što su Anona, Tamara, Ruta, Bat-Šeba, Ansija, Kloa, Eva, Enta i Rata. Ni jedna ondašnja Židovka nije imala znamenitiju lozu svagdašnjih predaka ili lozu koja se protezala unatrag do povoljnijih početaka. Marijini preci, kao i Josipovi, su bili obilježeni dominacijom snažnih ali prosječnih pojedinaca u liniji koja je s vremena na vrijeme u dugom tijeku civilizacije i progresivne religiozne evolucije bila obilježena pojavom brojnih izvanrednih ličnosti. U rasnom pogledu, Marija se teško može smatrati Židovkom. U kulturi i vjerovanju, bila je prava Židovka, dok je u nasljednom obdarenju bila mješavina sirijskih, hetitskih, feničanskih, grčkih i egipatskih loza, noseći u svom rasnom nasljedstvu više miješane krvi od Josipa.
- Od svoje najranije mladosti Ivan je bio diskreno impresioniran od strane svojih roditelja da je trebao odrasti da postane duhovni vođa i religiozni učitelj. A tlo Ivanova srce je uvijek reagiralo na takve sugestivne sjemenke. Čak i kao dijete, počeo je provoditi dosta vremena u hramu u periodima kad je jeZakarije obavljao svećeničku službu i bio je strahovito impresioniran značenjem svega što je vidio.
- Marija je po temperamentu bila sasvim suprotna od svoga muža. Bila je neobično vedra, vrlo rijetko potištena, i imala je odlično raspoloženje. Slobodno i često je davala oduška svojim emocionalnim osjećajima, i sve do Josipove iznenadne smrti nikada nije ispoljila tugu. A ona se jedva oporavila od tog šoka, kad su se pred njezinim tjeskobnim i zaprepaštenim pogledom počeli razvijati događaji nesvakidašnjeg života njezina najstarijeg sina. No, u svemu ovom neobičnom iskustvu, Marija je ispoljila smirenost, hrabrost i priličnu mudrost u načinu na koji se odnosila prema svom čudnom i teško shvatljivom prvorođencu i njegovoj preživjeloj braći i sesatrama.
-
- Uvod
- Prvi dan su obišli podnožje brda Gilboe, gdje su se utaborili preko noći uz rijeku Jordan, nagađajući o tome kakav će im se sin roditi, dok se Josip držao koncepta duhovnog učitelja, a Marija ideje o židovskom Mesiji, otkupitelju hebrejske nacije.
- 8. ISUSOVO ROĐENJE
- Mojsije je učio Židove da svaki prvorođeni sin pripada Bogu i da tako, umjesto što će biti prineseno kao žrtva kao što je bio običaj među paganskim nacijama, dijete može biti ostavljeno u životu ako njegovi roditelji plate pet šekelaovlašćenom svećeniku. Mojsije je pored toga odredio da se majka nakon određenog vremena predstavi u hramu (ili da netko drugi prinese odgovarajuću žrtvu u njezino ime) i da prođe kroz proces očišćenja. Te su dvije ceremonije obično izvođene u isto vrijeme. U skladu s tim, Josip i Marija su otišli u hram osobno predstaviti Isusa svećenicima i tražiti djetetovo iskupljenje, kao i s namjerom da Marija prinese ispravnu žrtvu ceremonijalnog očišćenja od navodno nečistog porođaja.
- Jer nas posjeti da otkupi narod svoj;
- Da učini milosrđe ocima našim i sjeti se svetoga zavjeta –
- Po riječi tvojoj, ide u miru,
- I slavu naroda tvoga Izraela.
- Kroz sve ove rane godine Isusova bespomoćnog djetinjstva, Marija je budno i neprestano bdijela da ništa ne ugrozi njegovu dobrobit ili na bilo koji način omete njegovu buduću misiju na zemlji; ni jedna majka nije bila tako odana svome djetetu. U kući u kojoj su živjeli bilo je još dvoje djece približno iste dobi, a među najbližim susjedima još šestoro djece čija je dob bila blizu njegove, tako da su se lijepo igrali. Marija isprva nije skidala oka s Isusa. Bojala se da mu se nešto ne dogodi ako ga pusti da se igra u vrtu s drugom djecom, no Josip je uz pomoć svojih rođaka konačno bio u stanju uvjeriti Mariju da bi to Isusu oduzelo odličnu priliku da se nauči prilagoditi djeci svoje dobi. I uviđajući da bi ovako pretjerana zaštita mogla učiniti Isusa ponešto samosvjesnim, ako ne i umišljenim, Marija je konačno pristala dopustiti da obećano dijete odraste kao sva druga djeca; i premda se čvrsto držala ove odluke, smatrala je svojom dužnošću uvijek budno paziti na djecu dok su se igrala oko kuće ili u vrtu. Samo nježna i brižna majka može razumjeti teret koji je Marija nosila u svom srcu za ovih prvih godina njegova ranog djetinjstva.
- Na putu za Nazaret, Josip je uvjerio Mariju da nije bilo mudro širiti riječ među njihovim galilejskim prijateljima i rođacima da je Isus bio obećano dijete. Složili su se u tome da nikome ne govore o ovim pitanjima. I oboje su se čvrsto držali tog obećanja.
- U mjesecu lipnju ove godine, Josip je predao radionicu svojoj braći, dok je službeno počeo raditi kao građevinski poduzetnik. Prije kraja ove godine, obiteljski prihodi su bili trostruko veći. Nikada više, sve do Josipove smrti, nazaretska obitelj nije patila od neimaštine. Obitelj je sve više rasla i trošila na obrazovanje i putovanje, ali su Josipovi sve veći prihodi uvijek uspijevali održavati korak s rastućim troškovima.
-
- Uvod
- Bila je to samo jedna u nizu od manjih nesreća koje su naknadno zadesile ovog radoznalog i pustolovnog mladića. Ako zamislite prosječno djetinjstvo i energičnog dječaka, imat ćete prilično dobru ideju o Isusovoj mladosti, i bit ćete u mogućnosti zamisliti koliku je anksioznost uzrokovao svojim roditeljima, a posebno majci.
- Na stranu od formalnog obrazovanja, Isus je dolazio u kontakt s ljudskom prirodom sa sve četiri strane svijeta, kako su ljudi iz mnogih krajeva svijeta navraćali u radnju njegova oca. Kad je odrastao, počeo se slobodno kretati među karavanima koji su se obično odmarali i krijepili pored vrela. Kako je tečno govorio grčki, lako je mogao razgovarati s najvećim brojem karavanskih putnika i vodiča.
- Isusov treći brat, Šimun, je rođen u petak navečer 14. travnja ove godine, 2. godine p. K.
- U drugoj polovici mjeseca lipnja, Isus se s ocem popeo na vrh brda Tabor. Dan je bio vedar i uživali su u predivnom pogledu. Ovom se devetogodišnjem mladiću činilo da je odavde doista mogao vidjeti cijeli svijet izuzev Indije, Afrike i Rima.
- U kolovozu je počeo pohađati višu sinagošku školu. U školi je neprestano stvarao probleme svojim ustrajnim pitanjima. On je sve više i više stvarao pometnju u Nazaretu. Roditelji mu nisu htjeli zabraniti da postavlja tolika pitanja, a njegov glavni učitelj je bio iznenađen mladićevom radoznalošću, uvidom i željom za znanjem.
- Kako je to bio slučaj, upravo u to vrijeme održavane su godišnje natjecateljske igre i javne demonstracije fizičkih sposobnosti između grčkih gradova Dekapolisa u amfiteatru u Skitopolu i Isus je bio tako uporan tražeći da ga otac odvede da vidi te igre, da se Josip ustručavao uskratiti njegovu želju. Dječak je bio jako oduševljen igrama i svesrdno je prihvatio duh demontracije fizičke snage i atletskih sposobnosti. Josip je bio neizrecivo šokiran što je njegov sin bio toliko oduševljen ovim ispoljenjem "poganske" razmetljivosti. Po završetku igara, Josip je doživio najveće iznenađenje cijelog svog života kad je Isus s odobravanjem sugerirao kako bi i mladići u Nazaretu izvukli veliku korist iz tako zdravih fizičkih aktivnosti na otvorenom. Josip je vrlo ozbiljno i nadugačko govorio s Isusom, ističući zlu narav takvih igara, ali je dobro znao da njegove riječi nisu promijenile Isusovo mišljenje.
-
- Uvod
- Isus je s vremenom uveo značajne izmjene u njihove religiozne prakse, kao što su bile obiteljske molitve i drugi običaji. I on je mogao učiniti mnoge takve promjene u Nazaretu, zbog toga što je sinagoga bila pod utjecajem liberalne škole rabinskog učenja, kao što se moglo vidjeti u primjeru Joze, poznatog nazaretskog učitelja.
- Put je sada vodio direktno kroz tropsku dolinu Jordana, i nije dugo prošlo kad se pred Isusovim začuđenim očima ukazala vijugava i stalno šireća rijeka Jordan, s njezinim blistavim i uskomešanim vodama koje su tekle prema Mrtvom moru. Morali su skinuti topliju odjeću dok su putovali ovom tropskom dolinom, i jako su uživali u bujnim žitnim poljima i lijepim oleanderima s ružičastim cvjetovima, dok se daleko na sjeveru uzdizala snijegom prekrivena planina Hermon koja je veličanstveno promatrala ovu povijesnu dolinu. Nakon nešto više od tri sata putovanja poslije Skitopola, naišli su na žuboreće vrelo i tu su se utaborili da prenoće pod otvorenim zvjezdanim nebom.
- I tako, čak i prije nego što su se teške odgovornosti nazaretske obitelji svalile na njegova mladenačka ramena, došao je nebeski glasnik da opomene ovog mladića, prije nego što mu je bilo trinaest godina, da je došao čas za početak preuzimanja odgovornosti za svemir. Bio je to prvi čin u dugom slijedu događaja koji su konačno kulminirali upotpunjenjem Sinova darivanja na Urantiji i ponovnom postavkom "kozmičke vlade na njegova ljudsko-božanska ramena."
- 1. ISUS RAZGLEDA HRAM
- Isus je spavao vrlo malo te noći. Bio je jako uznemiren odvratnim snovima klanja i patnje. Bio je uzrujan u umu i rastrgan u srcu nedosljednostima i apsurdima teologije cijelog židovskog obrednog sustava. Njegovi roditelji također nisu mogli spavati. Oni su bili jako uznemireni događajima prethodnog dana. U svojim su srcima bili jako zabrinuti zbog mladićevog, prema njihovom mišljenju, čudnog i odlučnog stava. Marija je bila nervozno napeta rano uveče, ali je Josip ostao miran, premda je bio jednako zbunjen. Ustručavali su se iskreno govoriti s mladićem o tim problemima, iako bi Isus radio razgovarao sa svojim roditeljima da su se usudili da ga potaknu na razgovor.
- Prije nego što će napustiti Jeruzalem, Josip i Marija su sa Isusovim nazaretskim učiteljem poduzeli određene mjere kako bi se Isus mogao vratiti u Jeruzalem kad navrši petnaest godina na dugi studij u jednoj od najpoznatijih rabinskih akademija. Isus je pratio svoje roditelje i učitelja u posjetu školama, ali su svi bili razočarani što je bio tako ravnodušan prema svemu što su govorili i činili. Mariju su duboko pogodile njegove reakcije na ovaj posjet Jeruzalemu, dok je Josip bio vrlo zbunjen mladićevim čudnim primjedbama i neobičnim ponašanjem.
-
- Uvod
- Nemojte zaboraviti da je Isus navodno bio mlade dobi. On je upravo završio redovito školovanje, bio priznat kao sin zakona i dobio posvetu kao građanin Izraela. No i pored toga, njegova majka ga je više nego blago prekorila pred okupljenim svijetom uoči najozbiljnijeg i najblaženijeg nastojanja cijele njegove mladosti, čime se neslavno završila jedna od njegovih najboljih prilika da djeluje kao učitelj istine, propovjednik ispravnosti i objavitelj ljubavi i karaktera svoga Oca na nebu.
- Iako je Isus, u svom umu, mnogo puta odbio pristati na dobronamjerna ali pogrešna nastojanja svojih roditelja da diktiraju tijek njegova razmišljanja ili da odluče o planu njegova rada na zemalji, ipak, na svaki način koji je bio dosljedan njegovoj odanosti izvršenju volje njegova Rajskog Oca, dostojanstveno se povodio odlukama svoga zemaljskog oca i običajima svoje obitelji u tijelu. Čak i kad nije mogao pristati, činio je sve da se prilagodi. Bio je umjetnik u pitanju podešavanja svoje predanosti podmirenju svojih obveza prema obiteljskoj odanosti i društvenoj službi.
- Poboljšanje ekonomskog statusa nazaretske obitelji se kod kuće odrazilo na više načina, a naročito s povećanjem broja glatkih bijelih ploča koje su služile za pisanje ugljenom. Isus je također primio dopuštenje da nastavi uzimati glazbene lekcije; jako je volio svirati harfu.
- Sve je dobro išlo do tog kobnog utorka, 25. rujna, kada je glasnik iz Seforisa donio tragične vijesti ovom nazaretskom domu da je Josip ozbiljno povrijeđen prilikom pada s dizalice pri radu na guvernerovom dvoru. Glasnik iz Seforisa je prvo zastao u radionici na putu prema Josipovoj kući, gdje je informirao Isusa o nesreći koja je zadesila njegova oca, te su zajedno otišli doma da saopće ove tužne vijesti Mariji. Isus je odmah htio ići svome ocu, ali Marija nije htjela ni čuti o tome, već je odmah krenula na put da bude uz svoga muža. Tražila je da je u Seforis prati Jakov, kojem je bilo deset godina, dok je Isusa ostavila doma s mlađom djecom dok se ona ne vrati, kako nije znala ozbiljnost Josipovih povreda. AliJosip je umro od ozljeda još prije Marijinog dolaska. Prenijeli su ga u Nazaret i sutradan je bio pokopan sa svojim precima.
- Susjedi su ove godine imali običaj svratiti za vrijeme zimskih večeri da čuju bilo Isusove nastupe na harfi, njegove pripovijedi (za svoje godine, bio je odličan pripovjedač) ili recitiranje poglavlja iz grčkih spisa.
- Okrećući sve te probleme po glavi, pronašao je u knjižnici nazaretske sinagoge, među apokaliptičkim knjigama koje je proučavao, rukopis po imenu "Knjiga Enoha"; i premda je bio siguran da ovu knjigu nije napisao drevni Enoh, bio je intrigiran njezinim sadržajem koji je više puta pročitao. Tu je našao jedan odlomak koji ga je posebno impresionirao, gdje se koristi pojam "Sin Čovječji." Pisac ove takozvane Knjige Enoha dalje opisuje ovog Sina Čovječjeg, opisuje posao koji će ovaj obaviti na zemlji i objašnjava da je ovaj Sin Čovječji, prije nego što je sišao na ovaj svijet da donese spasenje čovječanstvu, prošao svjetovima nebeske slave sa svojim Ocem, Ocem svih; i on je zatim okrenuo leđa svoj toj raskoši i slavi da siđe na zemlju da navijesti spasenje napaćenim smrtnicima. Dok je Isus čitao ove odlomke (jasno shvaćajući neispravnost velikog dijela istočnog misticizma koji je postao povezan s ovim učenjima), u svom je srcu doživio reakciju i u svom umu spoznaju, da od svih mesijanskih predviđanja iz židovskih spisa i svih teorija o židovskom izručitelju, ni jedna nije bila tako blizu istini kao ova priča skrivena u ovoj samo djelomično akreditiranoj Knjizi Enohovoj; i on je na licu mjesta odlučio usvojiti inauguralni naziv "Sina Čovječjeg." I to je učinio kada je naknadno započeo svoj javni rad. Isus je imao nepogrešivu sposobnost spoznavanja istine, i istinu nikada nije oklijevao prihvatiti bez obzira na njezino porijeklo.
-
- Uvod
- Ovaj je mladić već stekao gotovo puno razumijevanje o tome kako su ljudi živjeli u njegovo vrijeme. Njegova kasnija učenja svjedoče o dobrom razumjevanju života u kući, polju i radionici i ukazuju na njegov bliski kontakt sa svim fazama ljudskog iskustva.
- Isus je ove godine iznajmio veći komad zemlje sjeverno od njihove kuće, koji je podijelio kao obiteljski vrt. Svako od starije djece je dobilo svoj mali individualni vrt i došlo je do ozbiljne konkurencije u svim vrtlarskim radovima. Njihov je najstariji brat svaki dan provodio neko vrijeme s njima u vrtu tijekom sezone uzgoja povrća.Radeći u vrtu sa svojom mlađom braćom i sestrama, često se bavio mišlju o životu na seoskom imanju, gdje bi mogli uživati u slobodi opuštenijeg i mirnijeg života. No, oni nisu živjeli na selu; i Isus, koji je bio praktičan mladić kao i idealista, se inteligentno i odvažno suočio s problemima upravo onako kako ih je zatekao, i činio sve što je bilo u njegovoj moći da sebe i svoju obitelj prilagodi stvarnostima njihove situacije i adaptira njihove okolnosti najboljem mogućem načinu zadovoljenja njihovih osobnih i kolektivnih težnji.
- Utjelovljeni Sin je prošao kroz najranije godine i doživio mirno i neuzbudljivo djetinjstvo. Potom je izašao iz tog teškog i pokusnog stadija prijelaza između djetinjstva i rane mladosti - postao je mladi Isus.
- Isusov stav je bio otežan zato što su ga majka i ujak, pa i njegov mlađi brat Jakov, svi pozvali da priđe nacionalističkoj stranci. Svi bolji židovski mladići iz Nazareta su im već bili prišli, a oni koji su još uvijek stajali po strani čekali su samo da se Isus predomisli. Imao je samo jednog mudrog savjetnika u cijelom Nazaretu, i to je bio njegov stari učitelj, hazan, koji mu je pomogao da izabere prave riječi u svom obraćanju nazaretskom odboru građana kad su došli tražiti njegov odgovor na upućeni javni apel. U cijelom Isusovom mladom životu, bio je to prvi put da je svjesno pribjegao javnoj strategiji. Dotad, kad god je želio razjasniti određenu situaciju, uvijek se oslanjao na puni proglas istine, ali sada nije mogao proglasiti punu istinu.Nije mogao reći da je bio više od čovjeka; nije mogao govoriti o svojoj predstojećoj misiji koja je za svoje ostvarenje čekala na njegovu zreliju dob. Unatoč tim ograničenjima, ovaj je događaj bio izravan izazov njegovoj religioznoj odanosti i nacionalnoj vjernosti. Njegova je obitelj bila u metežu, njegovi mladi prijatelji podijeljeni, a cijeli židovski kontigent okrenut naglavačke. I zamislite da je on bio uzrok svemu tome! A on nije imao ni najmanju namjeru da svori bilo kakve probleme, a kamoli ovoliki metež.
- Isus je poveo Jakova u Betaniju na pashalnu večeru. Šimun je bio sahranjen sa svojim ocima, a Isus je preko Pashe preuzeo ulogu glave obitelji nad domaćinstvom i donio pashalno janje iz hrama.
-
- Uvod
- Uopćeno su sva djeca, a osobito djevojčice, tražila Isusov savjet u vezi svojih djetinjih problema i povjeravali su se svome bratu baš kao da je bio brižni otac.
- Tako je počeo njegov znameniti razgovor s Rebekom. Isus je do sada u svom životu pravio malo razlike u svom obraćanju dječacima ili djevojčicama, mladićima ili djevojkama. Njegov je um bio posve zaokupljen teškim problemima praktičnih zemaljskih poslova i zanimljive kontemplacije njegove buduće karijere izvršenja "Očeva posla," da bi ikada ozbiljnije razmotrio pitanje osobne ljubavi i ljudskog braka. Ali sad je bio suočen licem u lice s jednim od onih problema s kojima se svaki prosječan čovjek mora suočiti i o njima odlučiti. Doista je bio "iskušan u svemu kao i vi."
- Iako je sva njihova imovina u Nazaretu (izuzev njihova doma) prodata, ove su godine primili manju financijsku pomoć od prodaje imovine u sastavu jednog objekta u Kafarnaumu. Bio je to posljednji komad Josipovog imanja. Ovaj je ugovor u Kafarnaumu sklopljen s određenim brodograditeljem po imenu Zebedej.
- Prikupio je znanje, stekao iskustvo i kombinirao ih u mudrost, baš kao i drugi smrtnici svijeta. Tek nakon krštenja je prvi put upotrijebio svoje nadljudske moći. Nije upotrebljavao metode koje nisu bile dio ljudskog obdarenja sina Josipa i Marije.
- Ove je godine Isus sa svojim bratom Josipom otišao u Jeruzalem na proslavu Pashe. Kako je već bio poveo Jakova u hram na posvećenje, smatrao je svojom dužnošću da povede i Josipa. Isus nikada nije ispoljio ni najmanju pristranost u odnosu prema svojoj obitelji. S Josipom se uputio u Jeruzalem uobičajenim putem preko Jordanske doline, dok se u Nazaret vratio istočnim jordanskim putem preko Amatusa. Isus je u Jordanskoj dolini pričao Josipu o židovskoj povijesti, dok mu je na povratku govorio o zgodama slavnih plemena Rubena, Gada i Gileada koja su prema predanjima živjela istočno od rijeke.
- Ovih šest mjeseci u Seforisu je pružilo priliku Isusu da bolje upozna nežidovsko gledište života. On je radio i živio s nežidovima i na svaki mogući način nastojao bliže i podrobnije upoznati i proučiti običaje življenja i način razmišljanja nežidovskog uma.
-
- Uvod
- 5. DVADESET ČETVRTA GODINA (18. god p.K.)
- Isus je nastojao ugovoriti da Juda bude smjesta saslušan ili otpušten kako bi mogao sudjelovati u večernjoj proslavi Pashe, ali bez uspjeha. Sljedećeg dana u Jeruzalemu je bio "sveti zbor," kad se čak ni Rimaljni nisu usuđivali dići optužbu protiv Židova. Juda je tako bio u pritvoru dva dana nakon uhićenja, a Isus je ostao pored njega. Tako nisu bili prisutni u hramu na svečanosti primanja novih sinova zakona u puno građanstvo Izraela. Juda nije prošao kroz ovu službenu svečanost za nekoliko godina, dok nije ponovo došao u Jeruzalem na Pashu u vezi sa svojim propagandnim radom u ime Revnitelja, patriotske organizacije kojoj je pripadao i u kojoj je bio vrlo aktivan.
- Na početku ove godine Isus iz Nazareta je postao sve više svjestan širokog raspona svoje potencijalnemoći. Ali on je također bio potpuno uvjeren da njegova ličnost nije trebala upotrijebiti ovu moć u ulozi Sina Čovječjeg, barem dok ne dođe njegov čas.
- Jakov i njegova nevjesta po imenu Esta su se preselili u uredan mali dom u zapadnom dijelu grada, dar njezina oca. Dok je Jakov nastavio s financijskom potporom majčine kuće, njegova je kvota prepolovljena zbog braka, a Josip je formalno postavljen kao glava obitelji. Juda je u to vrijeme svaki mjesec vjerno slao svoj dio sredstava kući. Vjenčanja Jakova i Mirjane su se jako povoljno odrazila na Judu i kad je krenuo u ribu, dan nakon dvostrukog vjenčanja, uvjerio je Josipa da može ovisiti o njemu "radi moje pune dužnosti, i još više ako treba." I održao je svoje obećanje.
- Proveo je tjedan u Tiberijadi, novom gradu koji će uskoro zamijeniti Seforis kao prijestolnica Galileje; i kako tu nije našao ništa zanimljivo, produžio je kroz Magdalu i Betsaidu do Kafarnauma, gdje je zastao da posjeti očevog prijatelja Zebedeja. Zebedejevi sinovi su bili ribari; Zebedej je bio brodograditelj. Isus iz Nazareta je bio stručan u projektiranju i izgradnji brodova; bio je vješt u radu s drvetom; a Zebedej je već dugo bio upoznat s umijećem ovog nazaretskog obrtnika. Dugo je namjeravao početi izgradnju boljeg modela plovila; sada je iznio svoje planove Isusu kao tesaru i pozvao svoga gosta da mu se pridruži u poduzeću, na što je Isus rado pristao.
- Od Zebedejevih sinova, Jakov je imao najveće zanimanje za Isusa kao učitelja i filozofa. Ivan se najviše zanimao za njegova religiozna učenja i mišljenja. David je poštovao Isusa kao mehaničara, dok se slabo zanimao za njegove religiozne stavove i filozofska učenja.
- Prije kraja tjedna Pashe, Isus je kroz prividnu slučajnost upoznao jednog bogatog putnika i njegovog sina, mladića oko nekih sedamnaest godina. Ovi su putnici bili iz Indije i kako su bili na putu da posjete Rim i razne druge lokacije na Mediteranu, planirali su provesti Pashu u Jeruzalemu, u nadi da nađu nekoga koga će uposliti kao prevoditelja za oca i sina i kao tutora za sina. Otac je insistirao da Isus pristane putovati s njima. Isus im je rekao o svojoj obitelji i kako nije mogao mirne duše otići na putovanje gotovo dvije godine, kad se njegova obitelj mogla naći u novolji. Ovaj je putnik s Istoka zatim predložio unaprijed isplatiti Isusu prihode za cijelu godinu dana, što je Isus mogao povjeriti svojim prijateljima da bude pri ruci njegovoj obitelji. I Isus se tako složio da krene na put.
-
- Uvod
- Iako ovaj savršeni život kojim je živio u smrtnom tijelu nije primio bezuvjetno i općenito odobravanje njegovih bližnjih smrtnika, onih koji su se našli kao njegovi suvremenici na zemlji, ipak, život koji je Isus iz Nazareta živio u tijelu i na Urantiji je primio puno i bezuvjetno prihvaćanje Oca Svih kao život koji istovremeno i u životu jedne te iste ličnosti, obuhvaća puninu otkrivenja vječnog Boga smrtnom čovjeku i predstavu usavršene ljudske ličnosti na zadovoljstvo Beskonačnog Stvoritelja.
- Posljednji razgovor Isusa i Gadije je bio na temu dobra i zla. Ovaj je mladi Filistejac bio jako uznemiren osjećajem nepravde zbog istovremene prisutnosti dobra i zla u svijetu. Rekao je: "Kako može Bog, ako je beskonačno dobar, dopustiti da podnosimo patnje zla; naposljetku, tko stvara zlo?" U to su doba mnogi još uvijek vjerovali da Bog stvara i dobro i zlo, ali Isus nikada nije poučavao takvu neistinu. Odgovarajući na ovo pitanje, Isus je rekao: "Moj brate, Bog je ljubav; on stoga mora biti dobar, i njegova je dobrota tako velika i stvarna da ne može obujmiti male i nestvarne stvari zla. Bog je tako pozitivno dobar da u sebi nema nimalo prostora za negativno zlo. Zlo je nezreli odabir i nerazborita pogreška ljudi koje se opiru dobroti, koji odbijaju ljepotu i koji nisu odani istini. Zlo je samo pitanje neprilagodbe ljudske nezrelosti ili razoran i izobličujući utjecaj neznanja. Zlo je neminovna tmina koja prati besmislenost čovjekova nastojanja da odbaci svjetlost. Zlo je to što je tamno i neistinito i što prelazi u grijeh ako ga čovjek svjesno obgrli i dobrovoljno odobri."
- Taj dan smo prvi put imali priliku čuti tu bitnu istinu koja na suvremenom jeziku kaže: "Volja je to ispoljenje ljudskog uma koje pruža priliku subjektivnoj svijesti da se izrazi objektivno i da doživi težnju nalikovanja Bogu." I upravo u tom smislu može svako reflektivno i duhovno naklonjeno ljudsko biće postati kreativno.
- Među Gonodovim je brojnim poslovnim suradnicima bio i jedan židovski bankar, Aleksandar, brat bivšeg slavnog religioznog filozofa Filona. Filon je bio zaokupljen pohvalnim ali izuzetno teškim radom na usklađenju grčke filozofije i hebrejske teologije. Dok su Ganid i Isus dosta razgovarali o Filonovim učenjima u nadi da će prisustvovati njegovim predavanjima, za njihova je boravka u Aleksandriji ovaj slavni helenski Židov ležao u krevetu bolestan.
-
- Uvod
- Svi statički i mrtvi pojmovi su potencijalno zli. Konačna je sjena relativne i živuće istine u neprestanom kretanju. Statički pojmovi neminovno vode retardaciji znanosti, politike, društva i religije. Statički koncepti mogu predstavljati određeno znanje, ali oni u sebi nemaju ni mudrosti niti istine. Ali ne dopustite ovom konceptu relativnosti da vas zavara i da spriječi vašu spoznaju koordinacije svemira pod upravom kozmičkog uma i njegove stabilizirane kontrole pod utjecajem energije i duha Vrhovnog.
- Dok su bili u brdima, Isus je nadugačko razgovarao s jednim mladićem koji je bio pun straha i malodušnosti. Ne nalazeći utjehu i ohrabrenje u kontaktu sa svojim bližnjima, tražio je osamu u brdima; prepustio se dubokom osjećaju bespomoćnosti i manje vrijednosti. Te su prirodne tendencije dalje osnažene brojnim okolnostima iz njegova djetinjstva, a prije svega očevom smrću kad je mladiću bilo dvanaest godina. Isus je pri susretu rekao: "Zdravo prijatelju! Zašto si tako snužden na tako lijep dan? Ako te nešto žalosti, možda ti mogu pomoći. U svakom mi je slučaju veliko zadovoljstvo da se stavim na raspolaganje."
- Životinje ne spoznaju vrijeme onako kako to čini čovjek, a čovjeku, zbog njegova isparčanog i ograničenog gledišta, vrijeme djeluje kao slijed događaja; ali kako čovjek više uzlazi i napreduje prema svojoj nutrini, njegovo sve šire gledište ovog slijeda događaja vodi raspoznavanju vremena u njegovoj punini. To što je ranije djelovalo kao slijed događaja uskoro postaje cjeloviti i savršeno povezani ciklus; na taj način ova kružna istovremenost sve više zauzima mjesto negdašnje svijesti o linearnom slijedu događaja.
- POGLAVLJE 131: SVJETSKE RELIGIJE
- “Moć Gospodnja je velika, a njegovo razumijevanje beskrajno. Gospod kaže: ‘Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova i moje misli više od vaših misli.’ Bog otkriva duboke i tajne stvari jer svjetlost prebiva u njemu. Gospod je milosrdan i milostiv; on je strpljiv i obiluje dobrotom i istinom. Gospod je dobar i pravedan; on će krotke voditi u sudu. Kušajte i vidite kako je Gospod dobar! Blagoslovljen je čovjek koji vjeruje Bogu. Bog je naše utočište i snaga, vrlo bliska pomoć u nevolji.
- “Jahve je Bog mojega spasenja; stoga ću u božansko ime staviti svoje pouzdanje. U Gospoda ću se uzdati svim svojim srcem; neću se oslanjati na svoje vlastito razumijevanje. Na svim svojim putovima priznat ću ga, i on će upraviti moje staze. Gospod je vjeran; on drži svoju riječ s onima koji mu služe; pravednik će živjeti po svojoj vjeri. Ako ne činiš dobro, to je zato što grijeh leži na vratima; ljudi žanju zlo koje oru i grijeh koji siju. Ne uznemiruj se zbog zlotvora. Ako njeguješ bezakonje u svome srcu, Gospod te neće čuti; ako sagriješiš protiv Boga, griješiš i protiv svoje duše. Bog će izvesti djela svakog čovjeka na sud s onim što je skriveno, bilo dobro ili zlo. Kako čovjek misli u svome srcu, takav jest.
- Ganid je bio zapanjen spoznajom koliko je budizam bio blizu tome da postane velika i lijepa religija bez Boga, bez osobnog i univerzalnog Božanstva. Ipak, pronašao je neke zapise o ranijim vjerovanjima koja odražavaju utjecaj učenja Melkizedekovih misionara, koji su nastavili djelovati u Indiji sve do vremena Bude. Isus i Ganid prikupili su sljedeće izjave iz budističke literature:
- “On je veliki Bog, u svemu vrhovni. On je Gospod koji obuhvaća sve stvari. On je tvorac i upravitelj svemira nad svemirima. Bog je jedan Bog; on je sam po sebi; on je jedini. I ovaj jedini Bog je naš Stvoritelj i posljednja sudbina duše. Vrhovni je sjajan neizrecivo; on je Svjetlost svjetlosti. Svako srce i svaki svijet osvijetljeni su ovom božanskom svjetlošću. Bog je naš zaštitnik—on stoji uz svoja stvorenja—i oni koji ga nauče poznavati postaju besmrtni. Bog je veliki izvor energije; on je Velika Duša. On ima univerzalnu vlast nad svime. Ovaj jedini Bog je ljubazan, slavljen i obožavan. Naš Bog je vrhovan u moći i prebiva u vrhovnom boravištu. Ova istinska Osoba je vječna i božanska; on je prvobitni Gospod neba. Svi proroci su ga slavili, i on se objavio nama. Mi ga štujemo. O, Vrhovna Osobo, izvoru bića, Gospode stvaranja i upravitelju svemira, otkrij nam, tvojim stvorenjima, moć kojom prebivaš imanentno! Bog je stvorio sunce i zvijezde; on je sjajan, čist i samopostojan. Njegovo vječno znanje je božanski mudro. Vječni nije prodriven zlom. Budući da je svemir proizašao od Boga, on njime i pravedno upravlja. On je uzrok stvaranja, i stoga su sve stvari u njemu utemeljene.
-
- Uvod
- “Hvalite Boga tražeći zadovoljstvo Mudroga. Štujte Boga svjetlosti radosno hodajući stazama koje je odredila njegova objavljena religija. Postoji samo jedan Vrhovni Bog, Gospodar Svjetlosti. Štujemo njega koji je stvorio vode, biljke, životinje, zemlju i nebesa. Naš Bog je Gospod, najveći dobročinitelj. Štujemo najljepšeg, najdarežljivijeg Besmrtnika, obdarenog vječnom svjetlošću. Bog je najudaljeniji od nas, a istovremeno najbliži, jer prebiva u našim dušama. Naš Bog je božanski i najsvetiji Duh Raja, a opet je bolji prijatelj čovjeku od svih stvorenja. Bog nam je od najveće pomoći u ovom najvećem od svih poslova, spoznaji samog sebe. Bog je naš najobožavaniji i najpravedniji prijatelj; on je naša mudrost, život i snaga duše i tijela. Kroz naše dobre misli, mudri Stvoritelj omogućit će nam da činimo njegovu volju, čime postižemo ostvarenje svega što je božanski savršeno.
- 8. TAOIZAM
- “Gospod naš Bog jedan je Gospod i trebate ga ljubiti svim svojim umom i srcem, dok nastojite ljubiti svu njegovu djecu kao što ljubite sebe.” Ovaj jedan Bog je naš nebeski Otac, u kojem sve stvari postoje, i koji prebiva, svojim duhom, u svakoj iskrenoj ljudskoj duši. A mi, koji smo Božja djeca, trebamo naučiti kako povjeriti čuvanje svojih duša njemu kao vjernom Stvoritelju. S našim nebeskim Ocem sve je moguće. Budući da je On Stvoritelj, stvorivši sve stvari i sva bića, ne bi moglo biti drugačije. Iako ne možemo vidjeti Boga, možemo ga poznavati. I svakodnevnim življenjem volje Oca na nebu možemo ga otkriti svojim bližnjima.”
- BUDUĆI da je Gonod nosio pozdrave indijskih prinčeva rimskom vladaru Tiberijusu, Isus i dva Indijca su ga otišli posjetiti treći dan nakon dolaska u Rim. Mrzovoljni car je bio neuobičajeno dobro raspoložen taj dan i dugo je razgovarao s trojicom posjetitelja. A kad su se udaljili od njega, aludirajući na Isusa, car je rekao svom pomoćniku zdesna: "Da imam kraljevsko držanje i milostive manire ovog mladića, i ja bi bio pravi car, zar ne?"
- Mnogi su puta u godinama koje su tako brzlo pratile ove događaje Petar, Pavao i drugi kršćanski učitelji u Rimu čuli o ovom pisaru iz Damaska koji ih je prethodno i koji je tako očito (i kako su oni mislili nesvjesno) pripremio put za njihov dolazak s novim evanđeljem. Iako Pavao nikada nije naslutio identitet ovog pisara iz Damaska, on je, kratko prije smrti, zbog sličnosti osobnih opisa, došao do zaključka da su "krojač šatora iz Antiohije" i "pisar iz Damaska" bili jedna te ista osoba. Jednom prilikom, dok je propovijedao u Rimu, slušajući o opisu pisara iz Damaska, Šimun Petar je naslutio da je ovo mogao biti Isus, ali je brzo odbacio ovu ideju, znajući (kako je mislio) da Gospodin nikada nije bio u Rimu.
- 2. DOBRO I ZLO
- Dobrota je, kao i istina, uvijek relativna i nepogrešivo kontrastivna zlu. Percepcija ovih osobina dobrote i istine omogućuje evolucijskoj ljudskoj duši da donese te osobne odluke izbora koje su neophodne za vječni opstanak.
- Dobrota je živuća, relativna i uvijek progresivna, uvijek osobno iskustvo, i zauvijek povezana s razlučivanjem istine i ljepote. Dobrota se nalazi u prepoznavanju pozitivnih istina i vrijednosti duhovne razine, koja u ljudskom iskustvu mora biti u suprotnosti sa svojom negativnom stavkom - sjenama potencijalnog zla.
- Čovjek je sklon kristalizirati znanost, formulirati filozofiju i dogmatizirati istine jer je mentalno lijen u prilagodbi progresivnim borbama življenja, dok se također užasno boji nepoznatog. Prirodni čovjek sporo inicira promjene u svojim navikama razmišljanja i u svojim vještinama življenja.
- Duhovna evolucija je iskustvo sve većeg i dobrovoljnog odabira dobrote s jednakim i progresivnim smanjenjem mogućnosti zla. Uz postizanje konačnosti izbora dobrote i po upotpunjenju kapaciteta za uvažavanje istine, javlja se savršenstvo ljepote i svetosti čija ispravnost zauvijek spriječava mogućnost pojave čak i koncepta potencijalnog zla. Takva duša koja poznaje Boga ne baca bilo kakvu sjenu dvoumice zla kada djeluje na tako visokoj razini duha božanske dobrote.
-
- Uvod
- "5. Kamatno bogatstvo - imetak iz fer prilika za zaradu od uloženog kapitala.
- "10. Zarađeno bogatstvo - bogatstvo koje potječe izravno iz vašeg osobnog rada, fer i pravedna nagrada tvojih svakodnevnih napora uma i tijela.
- "9. Starateljstvo nad tuđim bogatstvom za dobrodit drugih je svečana i sveta odgovornost. Nemojte dovesti u opasnost ili ugroziti takvo povjerenje. Uzmite za sebe od povjerenihsredstava samo ono što bi vam svi pošteni ljudi dopustili.
- "Vidite, Gonode, Buda je znao Boga u duhu, ali ga nije jasno otkrio u umu; Židovi su otkrili Boga u umu, ali ga uglavnom nisu uspjeli upoznati u duhu. Danas, budisti tumaraju u filozofiji bez Boga, a moj se narod kukavno muči u okovima straha od Boga i bez filozofije spasenja koja donosi život i slobodu. Vi imate filozofiju bez Boga; Židovi imaju Boga, ali uglavnom nemaju s njim povezanu filozofiju življenja. Buda, koji nije uspio oformiti viziju Boga kao duha i kao Oca, nije uspio ponuditi u svojim učenjima moralnu energiju i duhovnu snagu podstreka koja mora biti dio svake religije koja želi promijeniti rasu i uzvisiti naciju."
- 1. MILOST I PRAVDA
- Isus i Ganid su imali još mnogo drugih zanimljivih iskustava u Korintu. Vodili su bliske razgovore s velikim brojem osoba koje su izvukle veliku korist od pouke koju su primile od Isusa.
- Epikurejskom učitelju je rekao: "Dobro je izabrati ono što je najbolje i cijeniti ono što je dobro, ali imate li mudrosti da uočite važnije stvari u smrtnom životu koje su utjelovljene u duhovnim svjetovima i koje proizlaze iz ostvarivanja Božje prisutnosti u ljudskom srcu? Velika stvar u svem ljudskom iskustvu je realizacija poznavanja Boga čiji duh živi u vama i želi vas voditi naprijed na tom dugom i gotovo beskrajnom putovanju postizanja osobne prisutnosti našeg zajedničkog Oca, Boga svega stvorenoga, Gospodara svemira."
-
- Uvod
- Znanstvenici će jednog dana moći mjeriti energiju, ispoljenja sile, gravitacije, svjetlosti i elektriciteta, no ti isti znanstvenici nikada neće (znanstveno) biti u prilici reći što ovi svemirski fenomeni jesu. Znanost se bavi fizičko-energetskim aktivnostima; religija se bavi vječnim vrijednostima. Istinska filozofija izrasta iz mudrosti koja nastoji uskladiti te kvantitativne i kvalitativne opservacije. Uvijek postoji opasnost da čisto fizički znanstvenik može postati zaražen matematičkim ponosom i statističkim egoizmom, da ne spominjem duhovno slijepilo.
- Stvarnost materijalne egzistencije se nadovezuje na neprepoznatu energiju kao i na vidljivu materiju. Kada se energije svemira dovoljno uspore na odgovarajući stupanj kretanja, tada, pod povoljnim uvjetima, te iste energije postaju masa. I ne zaboravite, um koji može spoznati prisutnost naočiglednih stvarnosti je isto tako samo po sebi stvaran. A temeljni uzrok ove svemirske energije-mase, uma i duha, je vječan - postoji i sastoji se u prirodi i reakcijama Oca Svih i njegovih apsolutnih suvladara.
- Od svih velikih gradova koje su posjetili na ovoj turneji po Mediteranu, tu su bili od najmanje pomoći naknadnom radu kršćanskih misionara. Kršćanstvo je osigurao svoj početak u Efezu uglavnom zahvaljujući radu Pavla, koji je tu živjeo više od dvije godine zarađujući za život izradom šatora, dok je uveče poučavao o religiji i filozofiji u glavnoj dvorani tiranske škole.
- Ni jedno biće koje nije ništa više of životinje ne može posjedovati vremensku samosvijest. Životinje posjeduju fiziološku koordinaciju povezanog prepoznavanja senzacija i formiranja sjećanja na te senzacije, ali ne doživljavaju smisleno prepoznavanje tih senzacija, niti ispoljavaju svrhovitu povezanost ovih kombiniranih fizičkih iskustava, kakva se očituje u zaključcima inteligentnih i kontemplativnih ljudskih tumačenja. A ta činjenica samosvjesnog postojanja, povezana sa stvarnošću njegova rezultirajućeg duhovnog iskustva, čini čovjeka potencijalnim sinom svemira i nagovješćuje njegovo kasnije postignuće Vrhovnog Jedinstva svemira.
- Napokon je došao dan rastanka. Svi su bili hrabri, osobito mladić, ali bilo je to teško iskušenje. Bili su suznih očiju, ali hrabra srca. Opraštajući se sa svojim učiteljem, Ganid je rekao: "Zbogom, učitelju, ali ne zauvijek. Kada ponovno dođem u Damask, ja ću vas potražiti. Volim vas, jer mislim da Otac na nebu mora biti nekako poput vas; ako ništa drugo, znam da ste mnogo nalik onome što ste mi o njemu govorili. Nikad neću zaboraviti vaš nauk, ali prije svega, nikad neću zaboraviti vas." Otac je rekao, "Zbogom, veliki učitelju, koji nas je učinio boljim ljudima i pomogao nam da spoznamo Boga." A Isus je odgovorio: "Mir s vama, i neka blagoslov Oca na nebu zauvijek ostane s vama." Isus je stajao na obali i gledao kako se njihov čamac približava velikom brodu koji je čekao usidren. Učitelj je tako napustio svoje prijatelje iz Indije u Čaraksu i nikada ih više nije vidio na ovom svijetu; niti su oni ikad saznali, na ovom svijetu, da je čovjek koji se kasnije pojavio kao Isus iz Nazareta bio taj isti prijatelj s kojim su se upravo oprostili - njihov učitelj Jošua.
- Bila je to jedna od najneobičnijih godina u unutarnjem iskustvu Sina Čovječjeg; veliki napredak je ostvaren u uspostavi radnog sklada između njegovog ljudskog uma i unutarnjeg Ispravljača. Ispravljač bioaktivno zauzet reorganizacijom razmišljanja i uvježbavanjem uma za velike događaje na koje nije trebalo dugo čekati. Isusova se ličnost pripremala za veliku promjenu u njegovom stavu prema svijetu. Bila je to posredna faza, prijelazna dob u životu bića koje je započelo život kao Bog u ulozi čovjeka, a koje se sada spremalo dovršiti svoju zemaljsku karijeru kao čovjek u ulozi Boga.
- Na putu prema Kaspijskom moru. Isus je zastao da predahne nekoliko dana i da se osvježi u starom perzijskom gradu Urmiji smještenom na zapadnim obalama Urmijskog jezera. Na najvećoj skupini otoka, smještena blizu obale nedaleko od Urmije nalazila se velika zgrada - ustvari amfiteatar za predavanja - posvećen "duhu religije." Ova je građevina ustvari bila hram religijske filozofije.
- Kraljevstvo nebesko u srcima ljudi stvara religiozno jedinstvo (što ne podrazumijeva uniformnost), jer u sve takve religiozne grupe ulaze religiozni vjernici oslobođeni od svih pojmova crkvenog autoriteta - religiozne vlasti.
- 5. POLITIČKI SUVERENITET
-
- Uvod
- Urantija neće uživati u trajnom miru sve dok takozvane suverene nacije inteligentno i cjelovito ne predaju svoje suverene moći u ruke bratstvaLjudi - vlade cijeloga čovječanstva. Internacionalizam— lige naroda - nikada ne mogu donijeti trajni mir čovječanstvu. Svjetske konfederacije mogu učinkovito spriječiti manje ratove i prihvatljivo kontrolirati manje nacije, ali neće spriječiti svjetske ratove, niti će kontrolirati tri, četiri ili pet najmoćnijih vlada. Uoči stvarnih sukoba jedna od tih svjetskih sila uvijek može povući članstvo iz lige i objaviti rat. Ne možete spriječiti nacije od ratovanja dokle god budu zaražene obmanjivim virusom nacionalnog suvereniteta. Internacionalizam je korak u pravom smjeru. Međunarodna policija može spriječiti mnoge manje ratove, ona neće biti učinkovita u sprječavanju velikih ratova, sukoba između velikih vojnih sila zemaljskih vlada.
- 6. ZAKON, SLOBODA I SUVERENITET
- Ne radi se o pitanju naoružanja ili razoružanja.Niti pitanja regrutacije ili dobrovoljne vojne službe ulaze u razmatranje ovih problema održavanja svjetskog mira. Ako se moćnijim nacijama oduzme svaki oblik suvremenog mehaničkog naoružanja i sve vrste eksploziva, boriće se šakama, kamenjem i toljagama, dok se budu držale iluzija o božanskom pravu na nacionalni suverenitet.
- Simbojtonov najstariji sin je tražio pomoć od Abnera u Filadelfiji, ali su se učitelji koje je Abner izabrao pokazali tvrdoglavim i beskompromisnim. Ovi su učitelji tražili da njihova religija dominira nad svim drugim vjerovanjima. Nikada nisu posumljali da je vodič karavana koji je često bio citiran na predavanjima bio sam Isus.
- Nakon što je proveo određeno vrijeme u blizini Cezareje Filipove, Isus je spremio nužne potrepštine, pribavio teretnu životinju, i u pratnji mladića Tiglata krenuo cestom koja je vodila prema Damasku u selo koje je nekoć nosilo ime BeitJen u podnožju Hermonske gore. Ovdje je blizu sredine kolovoza 25. godine p.K. podigao tabor i, ostavljajući svoje namirnice u Tiglatovim rukama, počeo uzlaziti osamljenim gorskim padinama. Tiglat je prvi dan njihova boravka u planini otpratio Isusa do određene točke otprilike tisuću osam stotina metara nadmorske visine, gdje su izgradili kameni zaklon koji je Tiglat dva puta tjedno trebao snabdjeti hranom.
- Kako je vrijeme prolazilo, u Kafarnaum su stigle glasine o nekom Ivanu koji je propovijedao krsteći pokajnike u Jordanu i govoreći; "Bliži se kraljevstvo nebesko; pokajte se i primite krštenje." Isus je primao ove vijesti dok se Ivan polako kretao duž Jordanske doline od gaza rijeke u blizini Jeruzalema. A Isus je nastavio raditi na izradi plovila sve dok Ivan nije stigao uzvodno do mjesta bilizu Pele u mjesecu siječnju iduće godine, 26. godine p.K., kad je položio tesarski alat govoreći; "Došao je moj čas,"nakon čega se otišao predstaviti Ivanu i primiti krštenje od njega.
- Kako je vrijeme više prolazilo, Ivan se sve rijeđe vraćao u Hebron, dok je sve češće išao posjetiti En-Gedi. Toliko se razlikovao od većine nazirejaca da mu se bilo teško družiti s pripadnicima ovoga bratstva. Međutim, jako je uživao u društvu određenog Abnera, priznatog vođe i poglavara kolonije u En-Gedi.
- Po povratku u En-Gedi nakon majčine sahrane, Ivan je poklonio stada nazirejskom bratstvu dok se sam na određeno vrijeme povukao od vanjskog svijeta kako bi se posvetio postu i molitvi. Ivan je jedino poznavao stare metode pristupa božanstvu; jedino je bio upoznat sa zapisima Ilije, Samuela i Daniela. Ilija je bio njegov idealni prorok. Ilija je bio prvi učitelj Izraela koji je smatran prorokom i Ivan je mislio da će on sam biti posljednji pripadnik ove duge i glasovite linije nebeskih glasnika.
- Neki su Židovi držali stanovište da je Bog eventualno namjeravao utemeljiti novo kraljevstvo neposrednim božanskim činom, dok je velika većina vjerovala da je trebao postaviti na vlast nekog zastupnika i posrednika, Mesiju. I ovo je jedino moguće tumačenje koncepcije Mesije koje su Židovi imali u vrijeme Ivana i Isusa. Mesija nije mogao biti netko tko je jednostavno poučavao Božju volju i naglašavao bitnost ispravnog življenja. Svim ovim svetim osobama Židovi su davali naslov proroka.Mesija je trebao biti više od proroka; Mesija je trebao donijeti utemeljenje novog kraljevstva, Božjeg kraljevstva. U očima Židova, osoba koja ne bi utemeljila novo kraljevstvo nije mogla biti Mesija u tradicionalnom židovskom smislu.
-
- Uvod
- 8. SUSRET ISUSA I IVANA
- Kako je bio zauzet detaljima brzinskog krštenja velikog broja obraćenika, Ivan nije ugledao Isusa sve dok Sin Čovječji nije stao ispred njega. Kad je Ivan prepoznao Isusa, na trenutak je zaustavio ceremoniju kako bi se pozdravio sa svojim rođakom govoreći, "Zašto si došao u rijeku da me pozdraviš?" A Isus je odgovorio, "Da bi me ti krstio." Ivan je odgovorio: "Ali ti mene trebaš krstiti. Zašto si došao k meni?" A Isus je prošaputao: "Neka bude ovako sada, jer nam ide u prilog da damo primjer mojoj braći koja stoje uz mene i da narod vidi da je došao moj čas."
- Ivanova je propovijed nakon ovog događaja poprimila novi i autoritativni ton proglasa dolazećeg kraljevstva i očekivanog Mesije. Ovih četrdeset dana čekanja na Isusov povratak predstavljaju vrlo napeto razdoblje. Ali Ivan je nastavio propovijedati s velikom silom i njegovi su učenici otprilike u ovo doba počeli držati propovijedi mnogobrojnim masama koje su se okupljale oko Ivana u Jordanu.
- Bilo je to rano u subotu ujutro 23. veljače kad je Ivanova grupa, zaokupljena jutarnjim objedom pogledala prema sjeveru i vidjela gdje im prilazi Isus. Kako im se sve više približavao, Ivan se popeo na obližnju stijenu je iz sveg glasa povikao: Evo Božjeg Sina, svjetskog izručitelja! Evo onoga za kojeg rekoh, 'Onaj koji poslije mene dolazi preda mnom je, jer bijaše prije mene." Iz ovog sam razloga izišao iz divljine kako bih propovijedao pokajanje i kako bih vas krstio vodom, govoreći da se bliži nebesko kraljevstvo. A sada dolazi onaj koji će vas krstiti Svetim Duhom. Vidio sam duha kako siđe s neba kao golub i ostade na njemu i čuo sam kako Božji glas kaže, " Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao."
- 11. IVAN U ZATOČENIŠTVU
- Kako je Tiberijada još uvijek bila u jeku javne gradnje, Herod je provodio dosta vremena u svojim perejskimpalatama, dok je naročito volio Makarejsku tvrđavu. Prošlo je više godina prije nego što je završena izgradnja njegove službene palate u Tiberijadi.
- U doba Ivana i Isusa učeniji Židovi Mesiju su zamišljali kao usavršenog i tipičnog Izraelca, koji je u sebi kao "sluga Božji" spajao trostruku uloguproroka, svećenika i kralja.
- Jedna je značajka Mihaelovog darivanja bila u potpunosti strana Židovskoj koncepciji Mesije, a to je sjedinjenje dviju naravi, ljudske i božanske.Židovi su Mesiju zamišljali na razne načine, i kao usavršenog čovjeka, i kao nadčovjeka, pa čak i kao božanskoga, ali nikad nisu o njemu razmišljali kao o sjedinjenju ljudskoga i božanskoga. Upravo je ovo bio veliki kamen spoticanja za Isusove rane učenike. Oni su razumjeli ljudsku koncepciju Mesije kao Davidovog sina, kako su ga predstavljali raniji proroci; shvaćali su ga i kao Sina Čovječjeg, što je bila natčovječna ideja koju su predstavili Danijel i neki kasniji proroci; shvatili su ga čak i kao Sina Božjega, kako ga je opisao pisac Knjige Enohove i neki od njihovih suvremenika; ali nikad nisu ni na trenutak pomislili na mogućnost sjedinjenja dviju priroda, ljudske i božanske, u jednoj zemaljskoj osobnosti. Utjelovljenje Stvoritelja u obliku stvorenja nikad se prije nije dogodilo. Do tog je otkrivenja došlo tek u Isusu. Svijet za takve stvari nije znao sve dok se Sin Stvoritelj nije utjelovio i živio među smrtnicima.
- S danom krštenja završio se čisto ljudski život Isusa iz Nazareta. Božanski Sin pronašao je svojega Oca, Otac Svih pronašao je svojeg utjelovljenoga Sina, i oni su razgovarali jedan s drugim.
- 4. PLANOVI ZA JAVNO DJELOVANJE
- Ovih četrdeset dana bili su prilika za posljednji razgovor između ljudskih i božanskih umova, ili bolje rečeno, bilo je to prvo pravo djelovanje ovih dvaju umova koji su sada bili sjedinjeni. Rezultati ovog značajnog razdoblja meditacije uvjerljivo su pokazali da je božanski um pobjedonosno i duhovno upravljao ljudskim intelektom. Čovječji je um od ovoga trenutka postao Božjim umom, te iako je samosvojnost ovoga ljudskoga uma uvijek prisutna, uvijek taj produhovljeni ljudski um govori: "Neka ne bude moja volja, već tvoja."
- Tako je Isusu pojasnio da postoje dva načina na koji može urediti preostali dio svoga zemaljskoga života. Svaki od ove dvije strane imao je svoje prednosti kad bi ih se promatralo u svijetlu neposredne situacije. Sin Čovječji potpuno je shvaćao da njegov odabir između ova dva načinaponašanja neće imati nikakvoga utjecaja na primitak vrhovne vlasti svemira; ta je stvar već bila okončana i zapečaćena u zapisima svemira nad svemirima i samo ju je trebao osobno preuzeti. Ali Isusu je rečeno da bi njegov Rajski brat Emanuel bio iznimno zadovoljan kad bi on, Isus, odlučio završiti svoj zemaljski život utjelovljenja onako kako ga je tako plemenito i započeo, a to je značilo biti uvijek podložan Očevoj volji. Trećega dana svoje osame Isus je obećao sam sebi da će se vratiti svijetu kako bi završio svoj zemaljski život, i da će u situaciji u kojoj se mogu izabrati dva načina uvijek odabrati Očevu volju. I do kraja svog zemaljskoga života uvijek je poštivao ovu odluku. Čak do samog gorkog kraja redovito je podredio svoju vrhovnu volju volji svojega nebeskoga Oca.
-
- Uvod
- Tako je Isus obaviješten o djelovanju njegove odluke da nastavi živjeti kao čovjek među ljudima. Jednom jedinom odlukom on je isključio cijelo prateće kozmičko mnoštvo raznovrsnih inteligencija iz sudjelovanja u njegovom javnom djelovanju, osim u situacijama koje bi se ticale isključivo vremena. Tako postaje jasno da su se bilo kakve nadnaravne ili navodno nadljudske popratne okolnosti Isusove službe odnosile u cjelosti na odstranjenje vremena, osim ukoliko sam nebeski Otac nije naredio drugačije. Niti jedno čudo, niti služba milosrđa, niti bilo koji drugi događaj koji se dogodio u svezi spreostalim dijelom Isusovih zemaljskih nastojanja ne može se protumačiti kao čin koji bi bio iznad prirodnih zakona koji su utemeljeni i stalni u životima ljudi na Urantijiosim u ovom izričito spomenutom problemu s vremenom. Naravno, ni na koji se način ne mogu ograničiti očitovanja "Očeve volje". Uklanjanje vremena u svezi s izraženom željom ovog potencijalnog Vrhovnog Vladara svemira može se izbjeći jedino kad bi bila izravna i izričita voljaovog Bogočovjeka da se vrijeme, u svezi s tim određenim činom ili događajem, ne skraćuje ili uklanja. Kako bi se spriječila pojava očitih čuda vremena, bilo je nužno da Isus bude stalno svjestan vremena. Bilo kakav gubitak svijesti o vremenu s njegove strane, a vezan uz nekakvu točno određenu želju, jednaka je ostarenju te želje smišljene u umu ovog Sina Stvoritelja, i bez intervencije vremena.
- Svoju nadljudsku moć mogao je možda upotrijebiti za druge, ali nikada za sebe. I ovu je odluku dosljedno poštivao do samoga kraja, kad su mnogi za njega podrugljivo govorili: "Spasio jedruge, ali sebe ne može spasiti" - jer se nije želio spasiti.
- Isus je dobro znao da njegovi sunarodnjaci očekuju Mesiju koji će biti iznad prirodnoga zakona. Dobro je poznavao onaj dio Pisma koji govori:"Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putovima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen." Bi li ovakva drskost, ovakav prkos prema Očevim zakonima gravitacije bila opravdana kad bi bila potrebna da bi se zaštitio od mogućeg zla, ili možda da bi stekao povjerenje svojeg krivo naučenog i zavedenog naroda? Ali takav tijek, koliko god zadovoljavajuć za Židove koji traže znak, ne bi bio otkrivenje njegovoga Oca, već upitno poigravanje s utemeljenim zakonima svemira nad svemirima.
- Isus je bio u potpunosti svjestan prečaca koje bi mogao ostvariti uporabom svojih moći. Poznavao je mnoge načine na koji bi mogao pažnju naroda, pa i cijeloga svijeta, odmah privući na sebe. Uskoro će se slaviti Pasha u Jeruzalemu; grad će biti ispunjen posjetiteljima. Mogao bi se popeti na vrh hrama i pred izbezumljenom gomilom prošetati po zraku; bio bi to Mesija kakvog su isčekivali. Ali kasnije bi ih morao razočarati, jer nije došao obnoviti Davidovo prijestolje. Poznavao je uzaludnost Kaligastijine metode kojom je želio preteći prirodan, spor i siguran način postizanja božanskoga cilja. Opet se Sin Čovječji poslušno priklonio Očevom načinu, Očevoj volji.
- Isus je osmislio program za utemeljenje Očevog kraljevstva. Neće udovoljavati tjelesnim zadovoljstvima ljudi. Neće svjetini dijeliti kruh kako je nedavno vidio da se radi u Rimu. Neće privlačiti pažnju na sebe čineći čuda, iako su Židovi očekivali baš takvoga izbavitelja. Niti će pokušati ostvariti prihvaćanje duhovne poruke pokazujući politički autoritet i svjetovnu moć.
- 1. IZBOR PRVA ČETIRI APOSTOLA
- Dok je među Ivanovim učenicima vladala velika uznemirenost, Isus i njegova četiri učenika su bili na putu prema Galileji.Prije nego što će preći rijeku Jordan na putu za Nain i Nazaret, Isus je ugledao Filipa iz Betsaide koji im je prilazio cestom s jednim prijateljem. Isus je već od prije znao Filipa, a znala su ga i ostala četiri aposotla. Sa svojim prijateljem Natanaelom, Filip je otišao u posjetu Ivanu koji se nalazio u Peli, kako je od njega želio saznati o naviješćenom dolasku Božjeg kraljevstva i bilo mu je drago sresti Isusa. Filip se divio Isusu od dana kad ga je prvi put sreo u Kafarnaumu. Ali Natanije, koji je živio u galilejskoj Kani, nije poznavao Isusa. Filip je otišao pozdraviti svoje prijatelje dok se Natanael odmarao u sjeni drveta pored puta.
- Isus je do sada okupio polovicu pripadnika svog budućeg zbora neposrednih suradnika, petoricu koja su ga već donekle poznavala i jednog stranca, Natanaela. Bez daljeg odlaganja, pregazili su rijeku Jordan i preko Naina stigli do Nazareta kasno uveče.
- Marija godinama nije bila tako sretna. Putovala je u Kanu zaokupljena duhom kraljice-majke koja je upravo trebala posvjedočiti ustoličenje svoga sina. Od njegove trinaeste godine, njegova obitelj i prijatelji nisu vidjeli Isusa u tako bezbrižnom i srećnom razpoloženju, punom razumijevanja za želje i iščekivanja svojih suradnika, tako dirljivo suosjećajnog. I tako su se među sobom u malim grupama došaptavali, čudeći se što će se dalje dogoditi. Kakav će biti naredni potez ove čudne osobe? Kako će uvesti slavu predstojećeg kraljevstva? Sviju je zanosila uzbudljiva misao da će uskoro vidjeti otkrivenje moći i slave Izraelovog Boga.
- Ali ovaj događaj ni po čemu nije bio čudnovat. Ovim nije promijenjen, poništen ili narušen ni jedan prirodni zakon. Jedino što se dogodilo je bilo ubrzanje vremenskog procesa kojim nebeska bića prikupljanju kemijske elemente od kojih se pravi vino. Stvoriteljevi pomagači su ovom prilikom napravili vino jednakim prirodnim procesom koji se normalno koristi u ovom cilju, izuzev što pri tome nisu bili uvjetovani elementom vremena i što su pri spajanju neophodnih kemijskihsastojaka upotrijebili nadljudske sile.
-
- Uvod
- Isus je ovom prilikom potpuno razumio kako uvijek mora biti na oprezu da ne dopusti osjećajima naklonosti i sažaljenja da izazovu slične posljedice. Ali I pored ove odluke tijekom ostatka njegovog smrtničkog života u tjelesnom obličju odigralo se više sličnih događaja.
- Kad je završio s čitanjem, Isus je vratio smotak njegovom čuvaru. Prije nego što je sjeo, jednostavno je rekao: "Budite strpljivi i vidjet ćete Božju slavu; tako će biti sa svima koji sa mnom ostanu i koji tako nauče vršiti volju moga Oca koji je na nebu." I ljudi su otišli svojim kućama, čudeći se značenju njegovih riječi i djela.
- Književnici i rabini su zajedno bili poznati kao farizeji. Nazivali su se "suradnicima." Po mnogo čemu su bili napredniji židovi, kako su usvojili mnoga učenja koja nisu pripadala židovskim pismima, kao na primjer vjerovanje u uskrsnuće mrtvih, doktrinu koju pominje jedino skoriji prorok Daniel.
- Dok su tako čekali krenu na aktivnu javnu turneju, Isus i sedmorica su provodili dvije večeri svakoga tjedna u sinagogi proučavajući židovske pisma. Za kasnijih godina intenzivnog javnog rada, apostoli su se sjećali ova četiri mjeseca kao najvrijednijeg i najplodotvornijeg dijela svoje suradnje s Učiteljem. Isus je ove ljude naučio svemu što su bili u stanju primiti. On nije učinio grešku tako što im je nastojao prenese suviše znanja. Nije ih natjerao na pometnju upoznavajući ih s istinom koja je bila izvan njihove sposobnosti shvaćanja.
- "Ivan je došao propovijedati pokajanje kao način pripreme za kraljevstvo; ja sam došao proglasiti vjeru -- Božji dar -- kao cijenu koju morate platiti kako bi ste ušli u nebesko kraljevstvo. Ako bi ste samo vjerovali da vas moj Otac voli beskonačnom ljubavlju, već bi bili u Božjem kraljevstvu."
- 1. KONAČNE UPUTE
- Prva se misionarska turneja šestorice apostola pokazala vrlo uspješnom. Svi su imali priliku otkriti veliku vrijednost neposrednog i osobnog kontakta s ljudima. Vratili su se k Isusu s boljim razumijevanjem religije kao potpuno i isključivo osobnog iskustva. Počeli su osjećati glad svagdašnjih ljudi, njihovu potrebu za riječima religiozne utjehe i duhovnog podstreka. Skupili su se oko Isusa i dok su svi htjeli govoriti u isto vrijeme, Andrija je preuzeo kontrolu prozivajući jednog po jednog apostola da podnese službenu izjavu Učitelju i da predoči svoju nominaciju novog apostola.
- U ono vrijeme, kad je ugledna osoba sazivala ovakav banket ili gozbu, vladao je običaj da se sve zainteresirane osobe okupe u glavnoj sobi kako bi tu mogli promatrati goste pri objedu i slušati razgovore i govore počasnih gostiju. Na gozbi je tako bilo mnogo farizeja koji su došli kako bi mogli promatrati Isusovo ponašanje na ovako nesvakidašnjem društvenom skupu.
-
- Uvod
- Njegovi su suradnici još jednom doživjeli šok. Isus ih je poslao u parovima da idu da se pomole i rekao im je da se vrate u podne. Ovog su bitnog prijepodneva svi pojedinačno nastojali naći Boga i svaki je nastojao oraspoložiti i osnažiti svoje kolege i vratili su se k Isusu u prema njegovim uputama.
- 8. PRVI RADOVI DVANAESTORICE
- Dok su isprva bili šokirani, apostoli su se uskoro navikli na Isusov stav prema ženama; on im je vrlo jasno pokazao da su žene imale jednaka prava kao muškarci u nebeskom kraljevstvu.
- 3. Filip je postavljen za opksrbnika. Imao je dužnost da se pobrine o zalihama hrane i da bude odgovoran da posjetitelji, što je nekom prilikom značilo velike mase ljudi, imaju što jesti.
- 8. Šimun Revnitelj je bio zadužen za odmor i rekreaciju. Planirao je aktivnosti kojima su se bavili svake srijede, dok je pored toga nastojao planirati i nekoliko sati svakodnevne relaksacije i razonode.
- Apostoli su od Isusa naučili o nebeskom kraljevstvu, dok je Isus od njih mnogo naučio o kraljevstvu ljudi, prirodi žitelja Urantije i drugih evolutivnih svjetova vremena i prostora.Dvanaestorica apostola predstavljaju više različitih tipova ljudske ćudi koji nisu postali žrtvama jednolikosti obrazovnim procesom. Više ovih galilejskih ribara je u sebi nosilo bitnije nasljeđe nežidovske krvi kao rezultat prisilnog obraćenja galilejskih nežidova otprilike stotinu godina prethodno ovim događajima.
- Andrija je bio uspješan organizator i još uspješniji administrator. Pripadao je unutarnjem krugu kao jedan od četvorice apostola, ali nakon što ga je Isus postavio za poglavara apostolske grupe, morao je ostati na dužnosti sa svojom braćom dok su druga tri apostola mogla uživati u Učiteljevom društvu. Andrija je do samog kraja ostao poglavar apostolskog zbora.
- Dok su svi apostoli voljeli Isusa, svakog je privukla neka crta Isusove ličnosti koja ga se naročito dojmila. Andrija se divio Isusu zbog njegove dosljedne iskrenosti, njegovog neizvještačenog dostojanstva. Nakon što bi upoznali Isusa, ljudi su imali želju da ga upoznaju sa svojim prijateljima; stvarno su htjeli da ga upozna cijeli svijet.
- Petar se povratio nakon što se nepromišljeno odrekao Učitelja, te je pod Andrijinom suosjećajnom i inteligentnom upravom ponovo zauzeo vodeću poziciju vrativši se ribarskim mrežama, dok su drugi apostoli čekali na razvoj događaja nakon raspeća. Kad se posve uvjerio u Učiteljev oprost i kad je znao da je ponovo primljen u Učiteljevo stado, vatre kraljevstva su tako snažno zaplamtjele u njegovom srcu da je postao veliko svjetlo spasenja tisućama ljudi koji su čamili u tami.
- Petrova supruga je bila vrlo sposobna žena. Godinama je uspješno djelovala kao član ženskog zbora; nakon Petrovog progona iz Jeruzalema, pratila je svoga muža na svim njegovim putovanjima u posjetu crkvama kao i na misionarskim pohodima. I prilikom smrti svog vrijednog supruga, bačena je među divlje zvijeri u Rimskoj areni.
-
- Uvod
- Najjača crta Ivanovog karaktera počiva u njegovoj pouzdanosti; bio je hitar i odvažan, vjeran i odan. Njegova najveća slabost leži u ovoj karakterističnoj umišljenosti. Bio je najmlađe djete u obitelji i najmlađi pripadnik apostolske grupe. Možda je bio pomalo razmažen; možda mu se malo previše ugađalo. Ali u kasnijim godinama života, Ivan je bio vrlo drugačiji od samozadovoljnog i svojevoljnog mladića koji se pridružio Isusovim apostolima u svojoj dvadeset četvrtoj godini.
- Filipu je bio dvadeset sedam godina kad se pridružio apostolima; odnedavno je bio oženjen, ali još nije imao djece. Apostoli su mu dali nadimak koji je označavao "radoznalost." Filip je uvijek tražio da mu se pokaže. Nikad nije vidio u dubinu bilo koje izjave. Dok nije bio tup, nedostajala mu je mašta. Ovaj nedostatak mašte predstavlja najveću slabost njegovog karaktera. Bio je svakidašnja osoba koja se kretala u svijetu pukih činjenica.
- Svi apostoli su voljeli i poštovali Natanaela i on se s njima izvrsno slagao, s izuzetkom Jude Iskariota. Juda je smatrao da Nataneal nije uzimao svoje apostolstvo dovoljno ozbiljno i jednom se štoviše osmjelio potajno otići k Isusu i žaliti se na Natanaela. Isus je rekao: "Juda, pažljivo povedi računa o svojim postupcima; ne preuveličavaj svoj položaj. Tko je od nas pozvan da sudi svome bratu? Nije Očeva volja da se njegova djeca bave jedino ozbiljnim stvarima u životu. Ponavljam: Ja sam došao da moja zemaljska braća imaju užitak, radost i život, i da sve ovo imaju u izobilju. Idi stoga, Juda, i pohvalno izvrši ono što ti je povjereno i ostavi svoga brata Natanaela, da položi račune sebi i Bogu." I sjećanje na ovaj događaj pored mnogih sličnih iskustva, dugo ostaje živjeti u samoobmanutom srcu Jude Iskariota.
- Unatoč svojoj prošlosti, Matija se sviju jako fino dojmio i kako je vrijeme prolazilo njegovi prijatelji su se počeli ponositi publikanovim postignućima. On je između ostalih ostavio opširne bilješke o Isusovim izjavama i ove su riječi zatim postale osnova Isadorovojpripovijedi o riječima i djelima Isusa koja je postala poznata kao "Evanđelje po Matiji."
- Toma je imao svoje loše dane; s vremena na vrijeme je bio tužan i potišten. Prošao je kroz veliku mladalačku patnju zbog gubitka sestre blizankinje u devetoj godini, što je uveliko dodalo njegovim kasnijim temperamentalnim problemima. Svakom prilikom kad bi klonuo duhom, u pomoć bi mu pritekli bilo Natanael, Petar ili vrlo često, jedan od Alefejevih blizanaca. Na žalost, kad god je bio u najdubljoj depresiji, Toma je izbjegavao direktan kontakt s Isusom. Ali Učitelj je bio dobro upoznat s ovim problemima i pun suosjećajne naklonosti prema ovom apostolu koji je patio od depresije i progona vlastitim sumnjama.
- I ovi su jednostavni ljudi bili tako zahvalno ponosni kad je Gospodin odbio primiti određenog bogataša u redove svojih evanđelista prije nego proda svoje bogatstvo i pomogne siromasima. Kad je svijet ovo čuo i ugledao blizance među njegovim glasnicima, znali su zasigurno da Isus ne pravi razliku među ljudima. Ali jedino božanska institucija -- nebesko kraljevstvo -- ikad može biti izgrađena na tako prosječnom ljudskom temelju!
- Dok je Šimun bio buntovnik obučen u odijelo ikonoklaste, Isus ga je uspio pridobiti na stranu viših predodžbi nebeskog kraljevstva. Šimun se uvijek poistovjećivao sa strankom protesta, dok je u ovom slučaju prišao stranci napretka, neograničenog i vječnog napredka duha i istine. Šimun je bio čovjek snažne odanosti i tople osobne privrženosti koji je jako volio Isusa.
- Juda je bio jedini sin roditelja koji nisu imali mudrosti. Kad je bio vrlo mlad, stalno su mu ugađali i povlađivali; bio je razmažen. Kad je odrastao, imao je pretjeranu sliku osobne vrijednosti. Nije znao podnijeti poraz. Imao je nestabilnu i iskrivljenu slikuispravnosti; odao se uživanju mržnje i sumnjičavosti. Odlično je znao izvitoperiti riječi i djela svojih prijatelja pogrešnim tumačenjem. Juda je cijelog svog života njegovao naviku izravnavanja računa s onima koji su ga tobože krivo tretirali. Imao je iskrivljen osjećaj vrijednosti i odanosti.
- Prije nego što će ih formalno postaviti, Isus se obratio dvanaestorici apostola koji su sjedili oko njega: "Moja braćo, došao je čas kraljevstva. Doveo sam vas ovdje da budemo nasamo i da vas predstavim Ocu kao poslanike kraljevstva. Neki su od vas čuli što sam rekao o ovom kraljevstvu u sinagogi, kad sam vas prvi put pozvao. Od kad ste mi se pridružili i počeli raditi u gradovima oko Genezaretskog jezera, svi ste imali prilike naučiti o Očevom kraljevstvu. A sad vam namjeravam reći nove istine o kraljevstvu.
- Isus je zatim rekao: "Ova vas postavka u ulozi poslanika kraljevstva moga Oca čini zasebnom klasom odvojenom od svih drugih ljudi na zemlji. Vi više niste obični ljudi, već ste prosvjetljeni građani druge, nebeske zemlje, okruženi neukim stvorenjima ovog tamnog svijeta. Neće biti dovoljno ako budete živjeli onako kako ste živjeli do ovog časa, nego od sada morate živjeti kao ljudi koji su kušali slave boljeg života i koji su poslani nazad na zemlju kao poslanici Vladara ovog novog i boljeg svijeta. Od učitelja se očekuje više nego od učenika; od gospodara se zahtijeva više nego od sluge. Od građana nebeskog kraljevstva više se zahtijeva nego od građana zemaljske vlasti. Neke stvari koje ću vam reći mogu djelovati teške, ali vi ste odabrali da budete moji zastupnici u svijetu, kao što sam ja sada Očev zastupnik; i kao moji agenti na zemlji, imate obvezu da se držite onih učenja i radnji koje odražavaju moje ideale smrtničkog življenja na svjetovima prostora, ideale koje sam primjerno predočio u svom zemaljskom životu otkrivenja nebeskog Oca. "Šaljem vas da proglasite slobodu duhovnim zarobljenicima, radost onima koji su okovani strahomi da izliječite oboljele, prema volji moga Oca koji je na nebu. Kad nađete moju djecu ojađenu, hrabrite ih govoreći:
- "Šaljem vas u svijet da me zastupate i da djelujete kao poslanici kraljevstva moga Oca; kako budete išli u svijet proglašavajući radosnu vijest, uzdajte se u Oca čiji ste poslanici. Ne opirite se silom nepravdi; ne uzdajte se u ono što je zemaljsko. Udari li vas susjed po desnom obrazu, okrenite mu i drugi. Budite voljni pretrpjeti nepravdu umjesto što će brat protiv brata pravdu tražiti. Ljubezno i milostivo pomozite svima koji su ojađeni i kojima treba pomoć.
-
- Uvod
- Obrazovanje treba biti vještina upoznavanja (otkrivanja) boljih metoda zadovoljenja prirodnih i nasljeđenih poriva, dok radost predstavlja rezultat sume ovih unaprijeđenih vještina postignuća emocionalnog zadovoljstava. Osjećaj sreće tek u maloj mjeri ovisi od okružja, premda mu prijatno okružje može bitno doprinjeti.
- Vjera i ljubav prema ovim blaženstvima jačaju moralni karakter i bude radost. Strah i ljutnja slabe karakter i uništavaju radost. Ova znamenita propovjed započinje pomenom sreće, blagosti.
- Djetinji um ne može lako naučiti ova dva blaženstva, ali zreo čovjek treba biti u stanju da shvati njihov smisao i značaj.
- Nakon što su apostoli među sobom na kratko porazgovarali, Isus je nastavio: "Uvijek morate uočiti razliku između dva stanovišta smrtničkog ponašanja - ljudskog i božanskog; metode čovjeka i metode duha; procjene vremena i stanovišta vječnosti." Premda dvanaestorica nisu mogli razumjeti sve što ih je učio, ove su riječi uveliko pomogle.
- Za vrijeme ovog tjedna pouke i vježbe, Isus je apostolima više puta ponovio dva glavna motiva svoje zemaljske misije poslije krštenja:
- Isus nije napao učenja židovskih proroka i grčkih moralista. Učitelj je prepoznao mnoge vrijedne stvari u ovim učenjima, ali on je dočšo na zemlju kako bi učio nešto dodatno: "dobrovoljno usaglašavanje čovjekove volje s Božjom." Isus nije želio jedino da stvori religioznog čovjeka, smrtnika posve zaokupljenog religioznim osjećajima koji se jedino povodi prema duhovnim impulsima. Da ste samo jednom mogli vidjeti Isusa, znali bi da je on bio stvarni čovjek bogatog iskustva u stvarima ovog svijeta. Isusova su učenja po ovom pitanju bila jako izokrenuta i uveliko izobličena u toku više stoljeća kršćanskog doba; također imate izobličene ideje o Učiteljevoj krotkosti i poniznosti. Nama djeluje da je ono čemu je on težio u svome životu bilo najviši oblik samopoštovanja. Savjetovao je čovjeka da se ponizi jedino da bi se mogao istinski uzvisiti; ono čemu je zapravo ciljao je bila istinska poniznost pred Bogom. Polagao je veliku važnost u iskrenost -- čisto srce. Pri svakoj procjeni karaktera, čestitost je bila suštinska vrlina, dok je hrabrost bila u samoj biti njegovih učenja. Njegova je parola bila: "Ne boj se," dok mu je krotka trpeljivost bila ideal karakterne snage. Isusova učenja predstavljaju religiju hrabrosti, odvažnosti i heroizma. I upravo iz ovog razloga, odabrao je za svoje osobne predstavnike dvanaestoricu svagdašnjih ljudi od kojih su većina bili kršni, robusni i muževni ribari.
- Isus se pozvao na mnoge stvari koje je iznio u propovijedi prilikom postavke na istom ovom mjestu, te im je prozivajući ih jednog po jednog naložio da idu u svijet kao njegovi zastupnici. Pri posvećenju Učitelj je rekao: "Idite u svijet i proglasite radosnu vijest kraljevstva. Oslobodite duhovne zarobljenike, utješite potlačene i služite oboljelima. Badava ste primili, badava i dajte."
- Ova Isusova nova religija nosi određene praktične implikacije; ali kakve god bile njezine praktične političke, društvene ili ekonomske vrijednosti, one su prirodni izdanak ovog unutarnjeg iskustva duše koja ispoljava plodove duha u spontanoj svagdašnjoj službi istinskog osobnog religioznog iskustva.
- 2. Uznemirene umove - one netjelesne bolesti koje su kasnije smatrane emotivnim i umnim poteškoćama.
- Jedan od najvažnijih od svih večernjih razgovora u Amatusu ticao se duhovnog jedinstva. Jakov Zebedejev pitao je: “Učitelju, kako ćemo naučiti gledati isto i tako ostvariti više duhovnog sklada?” Kad je Isus čuo ovo pitanje, toliko se uzrujao u duhu da je odgovorio: “ Jakove, jakove, kada sam vas učio da bi svi trebali gledati isto? Došao sam na svijet kako bih proglasio duhovnu slobodu do te mjere da smrtnici imaju vlast živjeti svoje pojedine živote originalno I slobodno pred Bogom. Ne želim da se društveni sklad I bratski mir dobiju tako što bi se žrtvovala sloboda ličnosti i duhovne originalnosti. Ovo što od vas zahtijevam, moji apostoli, je jedinstvo duha - da možete iskusiti veselje vašeg ujedinjenog posvećenja potpunom vršenju volje moga nebeskoga Oca. Ne trebate gledati isto ili osjećati isto, ili ćak misliti isto da bi bili duhovno slični. Duhovno jedinstvo proizlazi iz svjesti da u svakome od vas živi, ida vama sve više vlada duhovni dar nebeskoga Oca. Vaš apostolski sklad mora izrasti iz činjenice da je duhovna nada svakog od vas identična u svome porijeklu, prirodi i sudbini.
-
- Uvod
- Učitelj je želio utisnuti u sve učitelje evanđelja kraljevstva spoznaju da je njihov jedini posao pokazati svakom pojedinom čovjeku da je Bog njegov Otac - postići da taj pojedinac postane svjestan da je Božji sin; a onda predstaviti tog istog pojedinca Bogu kao njegovog sina po vjeri. Oba ova nužna otkrivenja ostvarila su se u Isusu. On je postao, uistinu, “put, istina i život.” Isusova se religija u potpunosti temeljila na načinu na koji je živio svoj život darivanja na zemlji. Kad je Isus otišao s ovoga svijeta nije za sobom ostavio nikakve knjige, zakone ili bilo kakve druge oblike ljudske organizacije koji bi utjecali na religiozni život pojedinca.
- Objavio je da je došao kao učitelj, i to kao učitelj poslan s neba da donese duhovnu istinu materijalnom umu. I on je učinio točno to: Bio je učitelj, a ne propovjednik. S ljudske točke gledišta Petar je bio puno djelotvorniji propovjednik od Isusa. Isusovo propovjedanje bilo je tako učinkovito više zbog njegove jedinstvene ličnosti nego zbog snažne rječitosti ili emotivne privlačnosti. Isus je govorio izravno ljudskim dušama. On je bio učitelj čovjekovog duha, ali kroz um. On je živio s ljudima.
- Ivan je jasnije shvatio da je Isus, unatoč svim njegovim božanskim nadarenostima, ipak bio čovjek.Isus je živio kao čovjek među ljudima i razumio je, volio i znao kako izaći na kraj s ljudima. U svom je osobnom životu bio toliko ljudski, a ipak tako bezgrešan. I uvijek je bio nesebičan.
- U nedjelju ujutro, 6. Travnja, Isus i apostoli otišli su u Jeruzalem. Bio je to prvi put da je Isus bio u Jeruzalemu zajedno s dvanaest apostola.
- Ljudi koji je došli na proslavu Pashe čuli su ovo Isusovo učenje i stotine su se radovale radosnim vijestima. Glavni svećenici i vladari Židova su se jako bojali Isusa i njegovih apostola i među sobom su raspravljali što će s njima učiniti.
- Nakon dulje rasprave o karakteru nebeskog Oca, Isus je pored ostalog rekao: “Ti, Jakove, koji imaš više djece, dobro poznaješ istinu mojih riječi.” Jakov je odgovorio: “Ali, Učitelju, tko ti je rekao da imam šestoro djece?” Učitelj je odgovorio: “Neka bude dovoljno da kažem da je Ocu i Sinu sve poznato, da oni sve vide. Jednako kao što ti voliš svoju djecu kao njihov zemaljski otac, tako trebaš prihvatiti stvarnost ljubavi nebeskog Oca prema tebi – ne samo prema svoj Abrahamovoj djeci, veċ prema tebi, tvojoj individualnoj duši.”
- 1. Jahve – Bog sinajskih klanova. Ovo je bila primitivna koncepcija Božanstva koju je Mojsije uzvisio na višu razinu Gospodina Boga Izraelskog. Otac na nebu uvijek prihvaċa iskreno obožavanje svoje zemaljske djece, koliko god grube bile njihove ideje o Božanstvu i kojim god imenom simbolizirali njegovu božansku prirodu.
- “9. U kuću Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje.
- I kad je završio s govorom, nitko nije prozborio ni riječi. Otišli su na počinak, svaki na svoju stranu.
-
- Uvod
- Jedan od velikih govora koji je Isus izručio u hramu prilikom ovoga tjedna Pashe predstavlja odgovor na pitanje jednog od njegovih slušatelja, čovjeka iz Damaska. Ovaj je čovjek upitao Isusa: “Ali, Rabbi, kako ćemo biti uvjereni da si došao od Boga i da uistinu možemo uċi u ovo kraljevstvo za koje tvoji učenici kažu da se bliži?” Isus je odgovorio:
- Nakon što ga je Flavijus predstavio, Nikodem je rekao: “Rabbi, znamo da si učitelj koji je došao od Boga, jer nitko ne može tako poučavati osim ako je Bog s njim. Želim bolje upoznati tvoja učenja u vezi ovog nastupajuċeg kraljevstva.”
- Nikodem je imao dovoljno vjere da stekne posjed kraljevstva. Blago je prosvjedovao kad su njegove kolege iz Velikog vijeċa htjele osuditi Isusa bez sudskog procesa; zajedno s Josipom iz Arimateje, kasnije je javno proglasio svoju vjeru i otišao tražiti Isusovo tijelo, i to u časovima kad su mnogi njegovi učenici od straha pobjegli pred prizorom konačne muke i smrti njihovog Učitelja.
- Kad su židovski učitelji saznali da se Isus vratio u Jeruzalem, spremali su se da ga uhite; ali kad su vidjeli da nije poduzimao javna učenja, zaključili su da je strahovao od njihove ranije agitacije i da je tako donio odluku da će nastaviti sa svojim učenjima na ovaj privatni način bez straha od maltretiranja. I tako su se poslovi odvijali tiho sve do posljednjeg lipanjskog dana kad je određeni Šimun, pripadnik Velikog vijeća, javno prihvatio Isusova učenja, što je objavio pred samim židovskim vladarima. Istog je časa započeo novi talasagtacije u cilju Isusovog uhićenja, koji je toliko ojačao da se Učitelj odlučio povući u gradove Samarije I Dekapolisa
- U prvoj polovici kolovoza apostoli su se utaborili u grčkim gradovima Arhelaidi i Fazaelidi, gdje su po prvi put imali priliku uputiti svoja učenja masama koje su se sastojale gotovo isključivo od nežidova - Grka, Rimljana i Sirijaca - kako je mali broj Židova živio u ovim grčkim gradovima. U kontaktu sa rimskim državljanima, apostoli su susreli nove teškoće pri proglašenju poruke o nastupajućem kraljevstvu, kao i nove primjedbe Isusovim učenjima. Prilikom jedne od mnogih večernjih sjednica sa apostolima, Isus je pažljivo slušao ove prosvjedbe njegovim učenjima o nebeskom kraljevstvu dok su apostoli prepričavali svoja iskustva u procesu osobne pouke.
- "Danas vas nevjernici mogu ismijavati što poučavate ovo evanđelje o neopiranju i što živite živote nenasilja, ali vi ste prethodnici duge linije iskrenih vjernika u evanđelje kraljevstva koji će hrabrošću svoje odanosti skrenuti pažnju cijelog čovječanstva na ova učenja. Ni jedna svjetska vojska nije ispoljila hrabrost i odvažnost koju ćete vi i vaši odani učenici predočiti cijelom svijetu pri proglašenju radosne vijesti - učenju da je Bog otac i da su ljudi braća.Fizička hrabrost predstavlja najniži oblik hrabrosti. Mentalna hrabrost je nešto viša, dok se najviši i najodaniji oblik ljudske hrabrosti sastoji u ovoj nekompromisnoj odanosti prosvećenim uvjerenjima u duboke duhovne stvarnosti. Ovaj oblik hrabrosti predstavlja herojstvo čovjeka koji poznaje Boga. Vi poznajete Boga; postali ste istinski i osobni suradnici Sina Čovječjeg."
- "Spoznaja da je čovjek sin Boga počiva u vjeri i osoba koja ima vjeru nema straha. U čovjeku se budi radost povjerenjem u božansku riječ i on ne sumnja u stvarnost Očeve ljubavi i milosti. Božja dobrota navodi ljude da traže iskreno i duboko pokajanje. Tajna čovjekove samokontrole počiva u neraskidivoj vezi s njegovom vjerom u unutarnji duh koji djeluje pomoću metode ljubavi. Ovu vjeru spasenja čovjek ne posjeduje sam od sebe; kao i sve druge vrijednosti, ona je dar Boga. Ako postanete djeca ove žive vjere, više nećete patiti pod teretom svog bitka, nego ćete steći pobjedonosnu moć samokontrole oslobođenih sinova Boga.
- Isus joj odgovori: "Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode živućeg duha neće više žednjeti. Živuća voda koji ću mu ja dati postaće u njemu izvorom one vode koja struji u život vječni." Nalda je zatim rekla: "Daj mi te vode da više ne žednim i ne dolazim ovamo zahvatiti. Štoviše, što god žena Samarijanka primi od tako uzornog Židova jedino može biti izvor zadovoljstva."
-
- Uvod
- Nalda je sutradan prepričala cijeli događaj apostolu Ivanu, koji ga nikada nije u cjelosti obznanio drugim apostolima, dok Isus nije govorio dvanaestorici o detaljima ovog događaja.
- Prilikom večernje sjednice na Gerizimu,Isus je propovijedao mnoge velike istine, dok je naročito naglasio ove ideje:
- POGLAVLJE 144 : U GILBOI I DEKAPOLISU
- 3. Da sačekaju na sudbinu Ivana Krstitelja.
- Centralna tema diskusija cijelog rujna bila je molitva i obožavanje. Nakon što su nekoliko dana raspravljali o konceptu obožavanja, Isus je konačno izručio svoj nezaboravni govor u odgovor na Tominu molbu: “Učitelju, nauči nas moliti.”
- Dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na
- I pomozi nam da budemo sve više nalik tebi.
-
- Uvod
- Iskreno i žudno ponavljanje bilo koje molbe, kad se radi o iskrenoj molitvi Božjeg djeteta izrečenoj u vjeri, kako god ova molitva bila nezgodno izražena i kako god bilo nemoguće na nju izravno odgovoriti, uvijek proširuje kapacitet duše osobe koja moli za duhovni receptivitet.
- S vremena na vrijeme tijekom svog zemaljskog života, Isus je pomenuo apostolima nekoliko drugih oblika molitve, ali to je učinio jedino kao ilustraciju drugih pitanja i uz napomenu da ne uče ove “slike molitvi” narodu. Mnoge od ovih molitvi vuku porijeklo s drugih naseljenih svjetova, ali ovu činjenicu Isus nije obznanio apostolima. Među ovim molitvama su bile:
- Jer tvoje je veličanstveno prebivalište, vječita moć,
- Vodi nas uvijek naviše stazom svjetla;
- Ne daj da skrenemo na putove tame i smrti;
- “Ali ni ovo nije nova ideja. Mnogi su duhovno naklonjeni ljudi poznavali ovu istinu, tako da su vas i mnogi proroci ovome učili. Zar niste čitali u Spisima gdje prorok Jeremija kaže: “U one dane neće više govoriti: ‘Ocijedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu. Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice; i onomu koji bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti. Evo, dolaze dani kad ću s mojim narodom sklopiti novi ugovor, ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, nego drugačiji zakon. Zakon ću svoj upisati u njihova srca. I bit ću njihov Bog, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći, ‘Jeste li spoznali Gospodina?’Nego će me svi poznavati osobno, od najmanjeg do najvećeg.’
- U času kad su se Isus i apostoli spremali započeti s večernjim obrokom pred kraj ove burne subote, cijeli je Kafarnum s okolicom bio na nogama zbog ovih tobože čudotvornih događaja ozdravljenja; svi koji su bili bolesni ili onemoćali počeli su se spremati da odu do Isusa ili da ih tamo odnesu njihovi prijatelji upravo u času kad se sunce bližilo horizontu. U skladu s židovskim učenjima, nije bilo dopustivo tražiti ozdravljenje tijekom svetih časova subote.
- Kad je Učitelj izišao na vrata Zebedejeve kuće, njegove su oči susrele veliku masu bolesnog i onemoćalog naroda. Prešao je pogledom preko skoro tisuću bolesnih i slabih ljudskih bića; ovo je bio ukupan broj ljudi koji su se ispred njega skupili. Nisu svi bili bolesni; neki su došli pomoći članovima svojih obitelji u ovom nastojanju da osiguraju ozdravljenje.
- Čudesna ozdravljanja koja su s vremena na vrijeme pratila Isusovu misiju na zemlji nisu bila dijelom planiranog rada na promicanju kraljevstva. Bila su prirodna posljedica činjenice da je na zemlji živjelo božansko biće gotovo neograničenih stvaralačkih povlastica povezanih s neviđenom kombinacijom božanske milosti i ljudske suosjećajnosti. Ali ova su takozvana čuda donijela Isusu mnoge muke u tome što su pobudila predrasude u narodu i što su stvorila dosta nepoželjnog publiciteta.
-
- Uvod
- Isus je toliko puta otišao u brda da se tu nasamo pomoli zbog toga što nisu imali privatnih soba prigodnih za osobnu molitvu.
- Kad je Isus čuo ove riječi, rekao je: “Andrija, zar nisam poučio i tebe kao i mnoge druge da se moja misija na zemlji sastoji u otkrivenju Oca i da je moja poruka proglašenje nebeskog kraljevstva? Kako je onda moguće da me hoćeš odvratiti od mog rada kako bi udovoljio radoznalim i kako bi udovoljio onima koji traže znakove i čuda? Zar nismo bili među ovim ljudima već više mjeseci i jesu li došli u velikom broju da čuju radosne vijesti kraljevstva? Zašto su nas sada došli opsjedati? Zar nisu došli radi ozdravljenja svojih fizičkih tijela, a ne zahvaljujući primitku duhovne istine u cilju spasenja svojih duša? Kad nam ljudi priđu zbog nesvakidašnjih djela, mnogi od njih dolaze ne tražeći istinu i spasenje, već prije tražeći ozdravljenje svojih fizičkih bolesti i izručenje od svojih materijalnih teškoća.
- 4. Svemirom vlada jedan temeljni zakon pravde koji se ne može poremetiti apelima milosti. Posve sebična bića vremensko-prostornih domena nisu u stanju primiti nesebična veličanstva Raja. Ništa, uključujući i samu beskonačnu ljubav Boga prema ljudima, ne može prinuditi čovjeka da primi vječno spasenje ako čovjek ne želi preživjeti. Dok milost zbilja ima širok spektar podarenja, na koncu konca, postoje određeni zakoni pravde koji ne mogu biti poništeni ni samim spojem ljubavi i milosti. Isus se ponovo pozvao na hebrejske spise kad je rekao: “Koliko sam vas zvao, a vi ste odbijali; pružao sam ruku, ali je nitko ne opazi. Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; i zbog ovog buntovničkog stava i vi ćete mene zvati, ali se ja neću odazvati. Kako niste izabrali ovaj načina života, tražit ćete me, ali me nećete naći.”
- Apostoli su bili pomalo uznemireni otvorenim načinom Isusovog prihvaćanja mnogih tvrdnji ovoga Grka, ali Isus im je nakon ove rasprave nasamo rekao: “Moja djeco, neka vas ne čudi moja tolerantnost prema grčkoj filozofiji. Istinita i nepatvorena unutarnja sigurnost nikada ne strahuje od spoljašnje analize, jednako kao što se istina ne boji časne kritike. Nikada ne zaboravite da netrpeljivost predstavlja masku kojom čovjek pokušava prikriti potajne sumnje u istinitost svojih uvjerenja. Čovjeku nikada neće smetati proturiječni stavovi njegovog susjeda ako bude potpuno uvjeren u istinu onoga u što svesrdno vjeruje. Hrabrost je uvjerenje u potpunu instinitost onoga u što čovjek navodno vjeruje. Iskreni ljudi se ne boje kritičkog ispita svojih istinskih uvjerenja i plemenitih ideala.”
- “Premda ne možete razabrati djelovanje božanskog duha u svom umu, postoji praktična metoda za otkrivanje stupnja do kojeg čovjek predaje kontrolu nad snagom svoje duše učenju i upravi ovog unutarnjeg duha nebeskog Oca, a to je stupanj čovjekove ljubavi prema bližnjima. Ovaj duh Ocasudjeluje u raspodjeli Očeve ljubavi i pri svojoj dominaciji nad čovjekom nepogrešivo naginje u smjeru božanske mudrosti i suosjećajnog poštovanja prema bližnjima. Vi prvo počinjete vjerovati da ste sinovi Boga zbog toga što moja učenja bude vašu svjesnost o unutarnjem vodstvu Očeve prisutnosti u vama; ali s vremenom će Duh Istine biti prolivan nad svim ljudima i on će živjeti među ljudima i sviju će poučavati, upravo kao što ja sada živim među vama i govorim riječi istine. Ovaj će vam Duh Istine, koji govori u ime duhovnih obdarenja vaših duša, pomoći da upoznate istinu da je čovjek sin Boga. On će s nepogrešivom preciznošću biti svjedok s Očevim prisustvom koje u vama živi, vašim duhom, a koje će s vremenom doći da živi u svim ljudima kao što sada živi u pojedincima, koje će vas uvjeriti u stvarnost istine da je čovjek sin Boga.
-
- Uvod
- Apostoli su se jako obradovali kad im je Isus rekao: “Sutra idemo u Kanu.” Znali su da ih je tamo čekalo suosjećajno uho, kako je u Kani Isus bio na dobrom glasu. Dobro su napredovali u svom radu na uvođenju ljudi u kraljevstvo, kad je uoči trećeg dana u Kanu stigao određeni istaknuti građanin Kafarnauma, Titus, koji je djelomično vjerovao u Isusova učenja, a čiji je sin bio kobno bolestan. On je čuo da je Isus bio u Kani; tako je požurio da ga nađe. Među vjernicima u Kafarnaumu vladalo je mišljenje da je Isus mogao ozdraviti svaku bolest.
- Dok se Isus spremao otići iz Kane u Nain, za njim je išla velika masa vjernika i mnogih radoznalih ljudi. Bili su naklonjeni traženju čudotvornih i nesvakidašnjih djela i nisu bili zaročarani. Kako su se Isus i apostoli približavali gradskim vratima, naišli su na pogrebnu povorku koja je išla prema obližnjem groblju noseći na ukop jedinca sina u majke koja je bila udovica u Nainu. Ova je žena uživala veliko poštovanje i polovica je seljana došla pokazati poštovanje tobožnjem mrtvacu. Kad se pogrebna povorka približila Isusu i njegovim učenicima, udovica i njezini prijatelji prepoznali su Učitelja i počeli tražiti da vrati sina u život. Dostigli su tako visok stupanj iščekivanja čuda da su mislili daje Isus bio u stanju ozdraviti svaku ljudsku bolest, i zašto onda ovaj ozdravitelj ne bi mogao podići čovjeka iz mrtvih? Isus je, dok su na njega ovako navaljivali, pogledom ispitivao mladićevo tijelo. Kad je ustanovio da mladić nje bio pravo mrtav, znao je koliku je nesreću mogao spriječiti ovim saopćenjem; tako je pogledao majku i rekao: “Nemoj plakati. Tvoj sin nije mrtav; on samo spava. On će ti se vratiti.” Zatim je uhvatio mladića za ruku i rekao: “Probudi se i ustani.” Mladić, koji je do ovoga časa smatran mrtvim, se podigao i počeo govoriti i Isus je poslao ljude kućama.
- Kad su se Isus i dvanaestorica vratili u Kafamaum, Ivanovi apostoli se nisu vratili s njima.Pod vodstvom Abnera ostali su u Jeruzalemu i obližnjoj teritoriji, gdje su tiho radili na promicanju kraljevstva, dok se Isus sa dvanaestoricom vratio svom radu u Galileji. Dvadeset četvorica više nikada nisu radili zajedno sve do neposredno pred slanje sedamdesetorice evangelista. No unatoč razlici u pogledima, među dvjema grupama je vladala uzajamna suradnja i prijatan uzajamni sentiment.
- “1. Razina tijela. Ovako sebično i požudno tumačenje može biti oslikano primjerom koji si sam dao u vezi ovog pitanja.
- 5. U DRUŠTVU ŠIMUNA FARIZEJA
- Kad je Šimun ovo vidjeo, pomislio je: “Kad bi ovaj bio pravi prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena što ga dotiče; da je okorjela grešnica.” Kako je Isus znao kakve su misli promicale Šimunovom glavom, rekao je, “Šimune, imam ti nešto reći.” Šimun odgovori: “Reci, Učitelju.” Isus tada reče: “Neki bankar imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako mu nisu mogli vratiti, on oprosti obojici. Koji će ga po tvom mišljenju, Šimune, voljeti sa više ljubavi?” Šimun odgovori: “Pretpostavljam da će ga više voljeti onaj kome je više oprostio.” Isus odgovori: “Pravo si sudio,” te okrečući se prema ženi reče: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh kao uzvanik u tvoju kuću, a ti mi nisi vodom polio noge. Ova mi zahvalna žena suzama opra noge i otr kosom svojom. Ti mi ne dade prijateljskog poljupca, a ova žena otkako dođe ne prestade mi ljubiti noge. Ti mi ne namaza glavu uljem, dok mi ova žena namaza noge skupocjenom pomašću. Što sve ovo znači? To jednostavno znači da su njoj oprošeni mnogi grijesi, što ju je navelo na veliku ljubav. Oni kojima su oprošteni mali grijesi ponekad imaju malo ljubavi.” Zatim se okrenu ženi, uhvati je za ruku i navede je da se uspravi govoreći: “Iskreno si se pokajala i oprošteni su ti grijesi. Neka te ne obeshrabre nepromišljeni i neljubazni stavovi tvojih bližnjih; idi u radosti i slobodi nebeskog kraljevstva.”
- Ali Isus je iskreno upozorio svoje apostole na ludost Božjeg djeteta koje se nepromišljeno oslanja na Očevu ljubav. Nagasio je da nebeski Otac nije popustljivi, nesigurni roditelj koji uludo udovoljava djeci opraštajući svaki grijeh i nepromišljenost. Upozorio je svoje slušatelje da je pogrešno tumačiti njegovu ilustraciju odnosa između oca i sina kako bi se došlo do zaključka da je Bog nalik nekom popustljivom i nemudrom roditelju koji surađuje s budalastim ljudima u procesu moralnog uništenja njihove nepromišljene djece i koji na taj način izravno i nepovratno doprinosi delikvenciji i ranoj demoralizaciji njihovog zajedničkog potomstva. Isus reče: “Moj Otac neće popustljivo oprostiti djela i običaje svoje djece koji vode samouništenju i koji djeluju kao zapreke svakom obliku moralnog rasta i duhovnog napretka.Bog se zgražava pred svim takvim djelima.”
-
- Uvod
- Farizeji su bili zaprepašteni i zbunjeni njegovim riječima razboritosti i mudrosti. Do kraja dana su se držali po strani i nisu se usudili postaviti drugog pitanja.
- Učitelj ih je dalje upozorio da ne misle kako je dobro zamijeniti sva stara učenja novim doktrinama.“To što je staro i istinito treba ostaviti. Također to što je novo i neistinito treba odbaciti. Ali to što je novo i istinito, trebate imati vjere i hrabrosti da prihvatite. Ne zaboravite što je zapisano: “Ne iznevjeri starog prijatelja, jer se novi s njim ne može porediti. Kao novo vino, tako je i novi prijatelj; kad prijateljstvo ostari, tad ćeš ga piti s radošću.”
- “Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Božja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Bog će ti odgovoriti; kad zavapiš, reći će - Evo me. Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu. Otac hoće da dadeš kruha gladnome, nasitiš potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati. Bog će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima i krijepiti kosti tvoje. I bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš gradit na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena; zvaće te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.”
- Za ovih pet mjeseci, kroz tabor je došlo i prošlo više tisuća ljudi. Zainteresirane osobe iz svih dijelova Rimske Imperije kao i zemalja istočno od Eufrata su bile česti sudionici ovih predavanja. Bio je to najdulji organizirani i koordinirani period Učiteljevog djelovanja. Isusova neposredna obitelj je provela najveći dio ovog vremena u Kani i Nazaretu.
- Pri svom kontaktu sa bolesnim i napaćenim osobama, kad se radilo o vještini tretmana ili otkrivenju nepoznatih uzroka bolesti, Isus se držao savjeta svog rajskog brata Emanuela, koji je primio prije nego što će krenuti na misiju utjelovljenja na Uranitji. Unatoč tome, osoblje koje je pazilo bolesnike imalo je priliku naučiti mnoge vrijedne lekcije posmatrajući način na koji je Isus unosio vjeru i pouzdanje u bolesne i napaćene ljude.
- “Zlo je nesvjesno ili nenamjerno kršenje božanskog zakona, Očeve volje. Zlo je također mjera nesavršenosti u povinovanju Očevoj volji.
- “Tomo, zar nisi čitao o ovome u Spisima gdje piše: ‘Vi ste djeca Boga Višnjega.’ ‘Ja ću njemu biti Otac , a on će meni biti sin. ’ ‘Ja sam njega izabrao sebi za sina - ja ću mu biti Otac.’ Dovedite moje sinove izdaleka i kćerke sa krajeva zemlje; svakoga koji se zove po mome imenu, jer ja ih stvorih sebi na slavu. ’ ‘Vi ste sinovi živućeg Boga. ’ ‘Oni koji imaju duh Boga uistinu su sinovi Boga.’ Kao što u ljudskom djetetu postoji materijalni dio čovjeka-oca, tako u svakom sinu koji ima vjeru u kraljevstvo postoji duhovni dio nebeskog Oca.”
- “Natanije, ti i mnogi drugi doživljavate zbunjenost u ovom pogledu jer ne razumijete kako je prirodni red ovog svijeta toliko puta uneređen grešnim pustolovinama određenih pobunjenika, izdajnika Očeve volje. Ja sam došao kako bih započeo proces razjašnjenja ovih pitanja. Ali proći će mnoga stoljeća prije nego se ovaj dio svemira uspije vratiti svojim starim stazama i na taj način osloboditi djecu ljudi od dodatnih tereta grijeha i pobune. Sama prisutnost zla predstavlja dovoljan test za uspon čovjeka - grijeh nije bitan u cilju preživljavanja smrti.
-
- Uvod
- Za ovim slijedi drugi krug razgovora s njegovim prijateljima. Elipaz je postao oštriji u svojim pogledima i optužbama, kao i u svom sarkazmu.Bildad se počeo gnušati nad Jobovim prezirom prema svojim prijateljima. Sofar je počeo ponavljati svoj melankolični savjet. Job se u ovom času počeo gnušati nad svojim prijateljima, te se obratio pravednom Bogu protiv Boga nepravde utjelovljenog u filozofiji njegovih prijatelja kao i njegovim vlastitim religioznim stavovima. Nakon toga Job je našao utjehu u pomisli na budućnost u kojoj nepravednosti smrtničkog iskustva mogu biti pravilnije korigirane. Kako nije uspio naći pomoći od ljudi, Job se okrenuo Bogu. Zatim slijedi velika bitka u njegovom srcu između vjere i sumnje. Konačno, ovaj napaćeni čovjek počinje vidjeti svjetlo života; njegova napaćena duša raste do novih visina nade i hrabrosti; on može nastaviti s patnjom ili umrijeti, ali njegova prosvjetljena duša ovom prilikom viče, ‘Moj Izbavitelj živi!’
- Uoči druge Pashe neposredno prije polaska apostola i novog zbora evangelista na drugu turneju propovijedi širom Galileje, Isus je održao govor u glavnoj sinagogi Kafarnauma na temu “Radosti Ispravnog Življenja.” Kad je Isus završio s govorom, oko njega se okupila velika grupa obogaljenih, hromih, bolesnih i napaćenih osoba koje su tražile ozdravljenje. U ovoj grupi su između ostalih bili i apostoli, mnogi novi evangelisti i farizejske uhode iz Jeruzalema. Svugdje gdje je Isus išao (izuev kad je bio u brdima baveći se Očevim poslom) pratilo ga je šest uhoda iz Jeruzalema.
- Određeni grčki filozof koji je pridobijen na stranu kraljevstva tijekom Isusove prethodne turneje Galilejom vratio se sa određenim bogatim Židovimaiz Aleksandrije i još jednom su pozvali Isusa da dođe u njihov grad kako bi utemeljio školu kojom su željeli povezati učenja filozofije i religije, kao i bolnicu za oboljele. Ali Isus je ljubazno odbio ovaj poziv.
- Dok je kuća tako bila pretrpana ljudima i potpuno okružena radoznalim slušateljima, čovjek koji je dugo bio pogođen paralizom došao je nošen na postelji iz Kafarnauma. Ovaj je uzeti čovjek čuo kako se Isus spremao napustiti Betsaidu i nakon što je razgovarao s klesarom Aronom koji je nedavno bio ozdravljen, tražio je da ga donesu pred Isusa gdje je namjeravao tražiti ozdravljenje. Njegovi prijatelji su pokušali ući u Zebedejevu kuću kroz prednja i zadnja vrata, ali se nisu mogli probiti kroz okupljeni narod.Ali uzeti nije htio prihvatiti poraz; tražio je od svojih prijatelja da nađu ljestve kojima su se popeli na krov sobe u kojoj je Isus gržao govor i nakon što su izvadili nekoliko crijepova, hrabro su spustili bolesnika konopcima na njegovom kauču dok se nije našao na podu pred Isusom. Kad je Isus vidio što su učinili, prekinuo je s govorom, dok su se svi okupljeni divili pred ustrajnošću bolesnika i njegovih prijatelja. Reče uzeti: “Učitelju, nisam imao namjeru da te prekinem u govoru, ali sam odlučio tražiti ozdravljenje. Nisam poput onih koji su primili ozdravljenje i koji su odmah zaboravili tvoja učenja. Ja želim da me izliječiš kako bi mogao služiti nebesko kraljevstvo.” Unatoč tome što je bolest ovog čovjeka bila rezultat njegovih vlastitih grešaka kojima je proćerdao velik dio života, vidjevši njegovu vjeru, Isus je rekao uzetom: “Ohrabri se, sinko; opraštaju ti se grijesi. Tvoja te vjera spasila.”
- U nedostatku Učiteljeva izravnog objašnjenja prirode tih slučajeva spontanog ozdravljenja, preuzetno je s naše strane pokušati objasniti kako su postignuta, ali nam je dopušteno izraviti mišljenje o takvim ljekovitim pojavama. Vjerujemo da je mnogo tih prividnih čuda ozdravljenja koja su se odigrala u toku Isusove službe na zemlji, bilo rezultat koegzistencije sljedeća tri snažna, moćna i povezana utjecaja:
- 2. STAV NARODA
- Učitelju su se divili svi koji su ga sreli osim onih koji su imali duboke vjerske predrasude i onih koji su mislili da vide političku opasnost u njegovim učenjima. Narod je zapanjila originalnost i autoritativnost njegovog nauka. Divili su se njegovoj strpljivosti u nošenju s nazadnim i ratobornim osobama. Nadahnuo je nadu i povjerenje u srca svih koji su došli u dodir s njegovom službom. On njega su strahovali samo oni koji ga nisu upoznali, a bio je predmet mržnje samo onih koji su u njemu vidjeli predvodnika istine koja je bila predodređena srušiti zlo i pogreške koje su oni čvrsto i po svaku cijenu držali u svojim srcima.
- Kad se Isus prvi put sreo s evanđelistima u taboru u Betsaidi, rekao je u zaključak svom obraćanju: “Trebate zapamtiti da u tijelu i umu - emocionalno - ljudi reagiraju individualno. Jedino što je ujednačeno među ljudima je unutarnji duh. Iako se božanskih duhovi mogu donekle razlikovati u prirodi i opsegu njihovih iskustava, oni svi jednako reagiraju na sve duhovne apele. Samo putem i apelom tom duhu, čovječanstvo ikada može postići jedinstvo i bratstvo." No, mnogi od vođa Židova bijahu zatvorili vrata svojih srca pred duhovnim apelom evanđelja. Od tada nisu prestajali planirati i spletkariti u cilju Učiteljeva uništenja.Oni su bili uvjereni da je Isus morao biti uhićen, osuđen i pogubljen kao vjerski prijestupnik, prekršitelj najvažnijih učenja židovskog svetog zakona.
- Nije toliko bilo ono što je Isus učio o uravnoteženom karakteru što je impresioniralo njegove suradnike, koliko je to bila činjenica da je njegov vlastiti život bio takav rječiti primjer njegovog učenja. Živio je usred stresa i oluje, a da nikada nije ni trepnuo. Njegovi su ga neprijatelji stalno nastojali uhvatiti u zamku, ali to nikada nisu uspjeli. Mudri i učeni su mu pokušavali podvaliti, ali se nije spotaknuo. Pokušali su ga uvući u raspravu, ali su njegovi odgovori uvijek bili osvijetljeni, dostojanstveni i konačni. Kad je bio prekinut u svojim raspravama s višestrukim pitanja, njegovi su odgovori uvijek bili značajni i uvjerljivi. Nikada nije posegnuo za nečasnim taktikama podnoseći neprestani pritisak od njegovih neprijatelja koji nisu oklijevali upotrijebiti svaku vrstu lažnog, nepoštenog i neispravnog napada na njega.
-
- Uvod
- "Djeco moja, ne čudi me da postavljate takva pitanja. U početku su ljudi samo putem straha mogli naučiti poštovanje, ali ja sam došao da se otkrije Očeva ljubav, tako da budete privučeni obožavanju Vječnog privlačnom silom sinove spoznaje koju postižete u ljubavi, i svojim uzvraćanjem na Očevu duboku i savršenu ljubav. Ja vas želim izbaviti od okova ropskog straha kojim sebe tjerate na neprijatno služenje ljubomornog i gnjevnog Kralja-Boga. Želim da znate da između Boga i čovjeka vlada odnos Oca i sina, tako da s radošću možete ući u blaženu i veličanstvenu slobodnu štovanja pravednog i milosrdnog Boga-Oca ljubavi.
- “Dobro je prorok Jeremija opisao mnoge smrtnike kad je rekao: ‘ Ti si blizu Boga u ustima, a daleko od njega u srcu. ’ A zar niste pročitali to strašno upozorenje proroka koji je rekao: ‘Svećenici njihovi poučavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A istovremeno oni ispovijedaju pobožnost i govore da je Gospod s njima.’ Zar niste primili upozorenje da se čuvate onih ‘koji govore slatko sa svojim susjedima, a pakost je u njihovim srcima,’ onih koji ‘laskaju ustima, a srce im je puno zloće’? Od svih žalosti koje mogu snaći povjerljiva čovjeka, niti jedna nije toliko strašna kao da se nađe 'ranjen u kući prijatelja kojem je vjerovao.'"
- Kad je apostolska skupina putovala iz Betsaide, žene su putovale na kraju kolone. Na sjednicama, uvijek su kao grupa sjedile ispred i desno od govornika. U sve većem broju, žene su postajale vjernice u evanđelje kraljevstva i svaki put kad su se htjele nasamo posavjetovati s Isusom ili jednim od apostola, nailazile su na beskrajne neprijatnosti. Ali sada je sve to promijenjeno. Kad god je bilo koja vjernica željela vidjeti Učitelja ili razgovarati s apostolima, obraćale su se Suzani i u društvu jedne od dvanaest žena evanđelista, odmah su imale prilike doći u prisutnost Učitelja ili jednog od njegovih apostola.
- Andrija je u skladu s Isusovim uputama povjerio subotnju službu apostolske grupe ženama. To je, naravno, značilo da se služba nije mogla održati u novoj sinagogi. Žene su odabrale Ivanu da održi govor ovom prigodom, a sastanak je održan u banketnoj dvorani Herodove nove palače, dok je Herod bio u Juliji u Pereji. Ivana je čitala iz Pisma u vezi aktivnosti žena u vjerskom životu Izraela, pominjući Miriam, Deboru, Esteru i druge.
- Vračanje, magija i vještičarenje su praznovjerja neukih umova, kao i zablude magije. Vjerovanje u magične brojeve i nagovještaje dobre i zle sreće nije ništa drugo nego čisto i neosnovano praznovjerje.
- Iduće večeri, nakon što je okupio dvanaestoricu apostola, Ivanove apostole i novoformirani zbor žena, Isus je rekao: "Vidite i sami da je žetva velika, ali radnika malo. Neka se svi, stoga, pomolimo Bogu da nam pošalje još više radnika u ova polja. Ja ću ovdje ostati da utješim i poučim mlade učitelje, a vas starije šaljem da propovijedate evanđelje u cijeloj Galileji i da učite narod brzo dok je zemlja još mirna i pod kontrolom." Onda je formirao sljedeće parove apostola: Andriju i Petra, Jakova i Ivana Zebedejevog, Filipa i Nataniju, Tomu i Matiju, Jakova i Judu Alfejevog, Šimuna Revnitelja i Judu Iskariotskog.
- Prije nego što će se razići, dogovoreno je da se dvanaestorica apostola, zajedno s evangelistima i zborom žena okupe u Nazaretu s Isusom u petak 4. ožujka. Prema tome, otprilike u ovo vrijeme, iz svih dijelova centralne i sjeverne Galileje krenule su različite skupine apostola i evangelista prema Nazaretu. Do sredine poslijepodneva, u tabor su stigle posljednje pridošlice, dok su se Andrija i Petar smjestili u taboru prvih pridošlica u brdima sjeverno od grada. I to je bio prvi put da je Isus posjetio Nazaret od početka svog javnog rada.
-
- Uvod
- Nakon kraće pauze, ponovo su molili: “S velikom nas je ljubavlju volio naš Bog i s mnogo nas je žaljenja žalio, naš Otac i kralj, radi naših otaca koji su u njega vjerovali. Ti si nas poučio pravilima života; ti imaš milosti prema nama i ti nas učiš. Prosvijetli naše oči zakonom; navedi naša srca da idu smjerom tvojih odredbi; ujedini naša srca u ljubavi i strahu od tvog imena i ovo će nas sačuvati od srama do kraja svijeta. Ti si Bog koji pripravlja spasenje i nas si izabrao od svih nacija i jezika i uistini si nas priveo tvom velikom imenu - selah - da s ljubavlju možemo priznati tvoje jedinstvo. Blažen je Gospodin koji s ljubavlju odbra Izrael za svoj narod.”
- Zatim je slijedila posljednja molitva: “Daruj svom narodu u Izraelu vječan mir, o Kralju i Gospodine mira. Dobro je u tvojim očima uvijek blagosloviti Izrael i u svakom času donositi mir. Blagoslovljen, o Jahve, koji donosiš blaženje svom narodu Izreala u miru.” Okupljeni nisu gledali upravitelja sinagoge koji je recitirao blagoslove. Na kraju benedikcije ponudio je okupljenima neformalnu molitvu koja je bila pogodna za tu priliku i kada je završio, cijela je kongregacija rekla Amen.
- Bilo je to uobičajeno da nakon zaključenja formalne službe u sinagogi govornik ostane na svom mjestu kako bi zainteresirani imali priliku postaviti pitanja. Isus je tako nakon govora sišao s govornice i stao među okupljeni narod koji se tiskao oko njega da mu postavi pitanja. U ovoj skupini su bili i mnogi problematični pojedinci koji nisu htjeli ništa drugo nego da stvore probleme, a oko rubova ove mase kružili su pokvarenjaci koji su bili plaćeni da stvore nevolje Isusu. Mnogi učenici i evangelisti koji su ostali vani su se ovom prilikom počeli probijati u sinagogu i nije im dugo trebalo da osjete da se bližila nevolja.Nastojali su odgurati Učitelja, ali im on to nije dopustio.
- Apostoli i oni koji su bili sa njima, kad su čuli kako Isus uči narod na ovaj način, bili su uveliko zbunjeni; i nakon mnogo govora među sobom, te večeri u Zebedejevu vrtu Matija reče Isusu: "Učitelju, kakvo je značenje mračnih priča kojima si se danas obratio mnoštvu? Zašto govoriš u prispodobama onima koji traže istinu?" A Isus je odgovorio:
- Nakon nekoliko trenutaka tišine, Petar je rekao: Učitelju, razgovarali smo puno o prispodobi i došli do ovakvog tumačenja: Sijač je učitelj evanđelja; sjeme je riječ Božja. Sjeme koje pade pored puta predstavlja one koji ne razumiju nauk evanđelja. Ptice koje pozobaše sjeme koje je palo na stvrdnuto tlo predstavljaju Sotonu ili zlog koji krade ono što je posijano u srcima ovih neukih. Sjeme koje pade na kamenito tlo i koje naglo izniknu, predstavlja one površne i nesmotrene osobe koje, kada čuju evanđelje, prime poruku s radošću; ali kako istina nema prave korijene u njihovom dubljem razumijevanju, njihova je odanost kratkog vijeka kad se suoče s nevoljama i progonom. Kad ih snađe nevolja, ovi vjernici počnu posrtati; oni padaju u iskušenje. Sjeme koje pade u trnje predstavlja one koji čuju riječ drage volje, ali koji dopuste brigama svijeta i zavodljivosti bogatstva da uguše riječ istine, tako da ostanu bez ploda. Konačno, sjeme koje pade na dobro tlo rodi plodove, neko tridesetostruke, neko šezdesetostruke, a neko stostruke, što predstavlja one koji su čuli i primili istinu s različitim stupnjevima zahvalnosti - zbog različitosti intelektualnog obdarenja među ljudima - i tako ostvarili ove različite stupnjeve religioznog iskustva."
- Sad kad je napetost popustila, Petar i Natanije su jedan drugom čestitali na individualnim tumačenjima, a osim Alfejevih blizanaca, svaki je apostol ponudio svoje tumačenje prispodobe o sijaču prije nego što su pošli na počinak. Čak je i Juda Iskariotski ponudio vrlo uvjerljivo tumačenje. Dvanaestorica su često, među sobom, pokušali protumačiti Učiteljeve prispodobe kao da su alegorije, ali nikad više nisu uzeli takva nagađanja ozbiljno. Bila je ovo vrlo korisna pouka apostolima i njihovim suradnicima, osobito zato što je Isus od tog vremena sve više koristio usporedbe u vezi sa svojim javnim učenjima.
- 1. Isus je preporučio da ne koriste bilo basne ili alegorije pri učenju istina evanđelja. Predložio je slobodno korištenje usporedbi, a posebno usporedbi o prirodi. Naglasio je vrijednost korištenja analogije između prirodnog i duhovnog svijeta kao sredstva podučavanja istine. Često je aludirao na prirodu kao "nestvarnu i kratkotrajnu sjenu stvarnosti duha."
- Usporedba navodi ljude da donesu nepristrane moralne odluke. Prispodoba uspijeva izmaći velikom broju predrasuda dok elegantno stavlja novu istinu u ljudski um izazivajući minimumalnu samoobranu i osobnu odbojnost.
- "Kraljevstvo je nebesko kao kvasac koji žena uze i zamijesi s tri mjere brašna i na taj način se dogodi da cijeli obrok uskisne."
-
- Uvod
- Isus je u međuvremenu spavao na krmi pod malim zaklonom. Učitelj je bio umoran kad su napustili Betsaidu, i upravo zato je tražio da odu na drugu obalu jezera. Ovi su bivši ribari bili jaki i iskusni veslači, ali ovo je bila jedna od najgorih oluja koju su ikada doživjeli. Iako su vjetar i valovi bacali njihov brod kao igračku, Isus je nesmetano spavao. Peter je bio na desnom veslu u blizini krme. Kad se brod počeo puniti vodom, spustio je veslo iprišao Isusu, snažno ga tresući i kad se Isus probudio, Petar je uzbuđeno rekao: "Učitelju, zar ne znaš da smo usred ljute oluje? Ako nas ne spasiš, svi ćemo izginuti."
- Cijela je padina bila prekrivena špiljama isklesanim u stijeni. Mnoge od tih šupljina su bile drevni grobovi. Otprilike na pola puta uz brdo na maloj, relativno ravnoj litici bilo je groblje malog sela po imenu Kheresa. Dok su Isus i njegovi suradnici prolazili u blizini groblja, u susret im je požurio jedan luđak koji je živio u tim gorskim pećinama. Ovaj je ludi čovjek bio dobro poznat u tom području kako je nekoć bio vezan okovima i lancima i zatvoren u jednoj od pećina. Odavno je slomio okove i sad je lutao po volji među grobnicama i napuštenim pogrebnim grotama.
- Dok je Isus išao za Jairom, veliko je mnoštvo koje je čulo očevu molbu krenulo za njima da vidi što će se dogoditi. Neposredno prije nego što će stići do nadstojnikove kuće, dok su se gurali kroz mnoštvo žurno idući uskom ulicom, Isus se iznenada zaustavio, uzvikujući: "Netko me se dotaknuo." A kad su svi koji su bili u njegovoj neposrednoj blizini odmahnuli glavom, Petar je progovorio: "Učitelju, vidiš gomilu naroda što se tiska oko tebe samo što nas nije satrla, a još kažeš 'netko me se dotaknuo.' Kako to misliš? " Tada je Isus rekao: "Pitao sam tko me se dotaknuo, jer sam spoznao da je živa energije otišla iz mene." Dok se Isus okretao oko sebe, oči su mu pale na ženu koja je staja u blizini, koja je istupila i kleknula pred njegove noge, govoreći: "Godinama patim od napadaja krvarenja. Više sam boli pretrpjela od pustih liječnika; potrošila sam sve što sam imala, ali nitko me ne nije uspio izliječiti. Tada sam čula o tebi i pomislila da ako se samo mogu makar dotaknuti skuta tvoje haljine, ozdravit ću zasigurno. I tako sam se izgurala kroz silni narod dok se nisam, stojeći u blizini tebe, Učitelju, dotaknula ruba tvoga ogrtača i odmah sam bila izliječena; znam da sam ozdravila od bolesti."
- Isus je uzeo kruhove u svoje ruke, izrekao zahvalnicu lomeći kruh i dao ulomke apostolima, koji su ih dali svojim suradnicima, koji su ih pak nosili mnoštvu. Isus je na isti način razrezao i podijelio ribe. Mnoštvo se najelo i nasitilo. Kad su završili s jelom, Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Sklonite sve ulomke, da se ništa ne izgubi.” Kad su svi završili skupljanje ulomaka, imali su dvanaest košara. Oni koji su jeli na ovom izvanrednom blagdanu brojali su oko pet tisuća muškaraca, žena i djece.
- Spustila se tama, jer je zapuhao jak i protivan vjetar tako da je uz veliki napor u veslanju bilo gotovo nemoguće napredovati. Kako su prolazili sati tame i mukotrpnog veslanja, Petar se umorio i od iscrpljenosti pao u dubok san. Andrija i Jakov su ga stavili da počiva na jastučićima koji su bili na sjedalu na krmi broda. Dok su se drugi apostoli borili s vjetrom i valovima, Petar je usnuo san; u snu je vidio viziju Isusa kako dolazi prema njima hodeći po moru. Kad je Učitelj u ovoj viziji prolazio mimo broda, Petar je povikao, “Spasi nas, Učitelju, spasi nas.”Oni koji su bili u stražnjem dijelu broda čuli su kako to govori. Kako se ova noćna vizija nastavila dalje odigravati u Petrovom umu, on je sanjao da čuje kako Isus govori: “Raduj se; ja sam; ne boj se.” To je bilo kao melem Petrovoj uznemirenoj duši; utješilo je njegov izmučeni duh, tako da je (u snu) povikao Učitelju: “Gospodine, ako si to stvarno ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi.” A kad je Petar počeo hodati po vodi, uplašili su ga visoki valovi i kad je počeo tonuti, povikao je: “Gospodine, spasi me!” A mnogi od dvanaestorice su čuli kako izgovara ove riječi. Petar je dalje sanjao da je Isus došao da ga spase i kad je posegao za njim, uhvatio ga za ruku i podigao iz vode, govoreći: “O, malovjerni, zašto si sumnjao?”
- Isus je tada najavio da se želi povući na nekoliko dana odmora sa svojim apostolima prije nego se spreme otići na Pashu u Jeruzalem, dok je zabranio da ga bilo učenici ili mnoštvo slijede. U skladu s tim su otišli brodom u oblast Genezareta na dva ili tri dana odmora i počinka. Isus je bio u pripremi za veliku krizu svog života na zemlji i provodio je mnogo vremena u duhovnom zajedništvu s Ocem na nebu.
-
- Uvod
- POGLAVLJE 153 : KRIZA U KAFARNAUMU
- Isus je shvaćao da je bio suočen s neposrednim proglašenjem i otvorenom proklamacijom rata svojih sve brojnijih neprijatelja i odlučio je otvoreno preuzeti inicijativu. Onom prilikom kad je nahranio pet tisuća, doveo je u pitanje njihove ideje o materijalnom Mesiji; sada je odlučio još jednom otvoreno napasti njihovu koncepciju židovskog izručitelja. Ova kriza, koja je započela s hranjenjem pet tisuća, i koja je završila s ovom propovijedi u sobotu poslijepodne, obilježava spoljašnje preusmjeravanje plime popularne slave i publiciteta. Ubuduće, rad kraljevstva se sve više bavio važnim zadatkom osvajanja trajnih i dubinskih obraćenika u istinski religioznom bratstvu čovječanstva. Ova propovijed označava krizu u prijelazu iz razdoblja rasprava, kontroverzi i odluka u otvoreni rat i konačno prihvaćanje ili odbijanje.
- “Koji to novi znak od mene tražite? Kažem vam da već imate dovoljno dokaza da svaki može donijeti svoju odluku. Zaista, zaista, kažem mnogima koji danas sjede ovdje preda mnom, vi ste suočeni s nužnošću odabira kojim ćete putem ići; a ja vama kažem, kao što je Jošua rekao vašim precima, ‘odaberite danas komu ćete služiti.’ Mnogi od vas danas stoje pred raskršćem.
- "A sada neka je navješćujeno vama, jednom i za sva vremena, da sam došao na zemlju, ne da vršim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla. A konačna volja Onoga koji me posla, jeste da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim. Da, ovo je volja Oca: Da svaki koji vidi Sina i vjeruje njemu dobije život vječni. Neki dan sam kruhom hranio vaša tijela; danas nudim kruh života za vaše gladne duše. Hoćete li sada prihvatiti ovaj kruh duha onako kako ste prije rado jeli kruh od ovoga svijeta?"
- 3. NAKON SKUPA
- Tako je Učitelj odlučio staviti pod upitnik i izvrgnuti svjetlu glupost cijelog rabinskog sustava pravila i propisa usmenog zakona - tradicija njihovih starješina koje su među Židovima smatrane svetijim i obveznijim od samog Pisma.Isus je govorio s manje rezerve znajući da je došao čas kad više nije mogao ništa poduzeti da spriječi otvoreno pogoršanje odnosa s tim vjerskim vođama.
- A kad je završio s govorom, njegovi apostoli su ga okružili i izveli iz sinagoge. U tišini su se s njim zaputili kući u Betsaidu. Svi su bili zaprepašteni i pomalo prestravljeni ovom iznenadnom promjenom u Učiteljevoj taktici propovijedanja. Bili su posve nenavikli vidjeti tako borben stav.
-
- Uvod
- OVE sadržajne subote uvečer, 30. travnja, dok je Isus govorio riječi utjehe i ohrabrenja svojim snuždenim i zbunjenim učenicima, u Tiberijadi je održan sastanak između Heroda Antipe i skupine posebnih povjerenika koji su zastupali Veliko vijeće Jeruzalema. Ovi su pismoznanci i farizeji tražili od Heroda da uhiti Isusa; nastojali su ga uvjeriti da je Isus navodio narod na nesuglasice, pa čak i na pobunu. Ali Herod je odbio poduzeti mjere protiv njega kao političkog prijestupnika. Herodovi savjetnici su ga pravilno izvijestili o epizodi koja se odigrala pored jezera kad je narod htio proglasiti Isusa kraljem, a on je odbio primiti taj naslov.
- U nedjelju 8. svibnja p.K., Veliko Vijeće je u Jeruzalemu donijelo uredbu o zatvaranju svih sinagoga u Palestini Isusu i njegovim sljedbenicima. Bila je to nova uzurpacija vlasti od strane Velikog vijeća Jeruzalem koja je bila bez presedana. Dotada je svaka sinagoga postojala i djelovala kao nezavisna kongregacija vjernika koja je bila pod vlašću i usmjerenjem vlastitog odbora guvernera.Samo su sinagoge u Jeruzalemu bile predmetom uprave Velikog vijeća. Za ovim je prijekim postupkom Velikog vijeća uslijedila ostavka njegovih pet članova. Sto glasnika je odmah poslano prenijeti i provesti ovu uredbu. U kratka dva tjedna svaka se sinagoga u Palestini povinovala ovoj odluci Velikog vijeća osim sinagoge u Hebronu. Vladari hebronske sinagoge nisu pristali priznati pravo Velikog vijeća da poništi nadležnost njihova upravnog tijela. To se odbijanje prihvaćanja uredbe iz Jeruzalema temeljilo na stavu njihove vlastite autonomije, a ne simpatiji prema Isusovom pokretu. Nedugo zatim hebronska sinagoga je uništena u požaru.
- Mnogo se govorilo o Isusovim doktrinama koje su djelovale uznemirujuće na obične ljude; njegovi su neprijatelji tvrdili da su njegova učenja bila nepraktična, da bi se sve raspalo ako bi svi uložili iskrene napore da žive u skladu s njegovim idejama. A kroz mnoge kasnije generacije ljudi su govorili iste ove stvari. Mnogi inteligentni i dobronamjerni ljudi čak i prosvjetljenije dobi u vrijeme pisanja ovih otkrivenja, tvrde da suvremena civilizacija nije mogla biti izgrađena na Isusovim učenjima - i oni su djelomično u pravu. Ali svi takvi skeptici zaboravljaju da je puno bolja civilizacija mogla biti izgrađena na njegovim učenjima i da će jednom biti. Ovaj svijet nije ozbiljnije pokušao provesti Isusova učenja u širokim razmjerama, unatoč tome što je često ulagao neodlučne napore da slijedi doktrine tzv kršćanstva.
- Na putu do Zebedejeve kuće govorili su o ovim stvarima i ugovorili da ga pokušaju nagovoriti da dođe kući s njima, jer kako je Marija rekla: "Znam da mogu utjecati na svoga sina, ako me samo htjedne poslušati i doći kući." Jakov i Juda su čuli glasine o planovima za Isusovo uhićenje i odvođenje pred sud u Jeruzalemu. Također su se bojali za svoju osobnu sigurnost. Tako dugo dok je Isus uživao popularnost u očima javnosti, njegova je obitelj dopuštala postojeće stanje stvari, ali nakon što su se ljudi u Kafarnaumu i vođe Jeruzalema odjednom okrenuli protiv njega, itekako su osjetili pritisak zbog svoje navodno sramotne i neugodne pozicije.
- Zauvijek je istina da svi koji se osjećaju neshvaćeni ili nepoštovani imaju u Isusu suosjećajnog prijatelja i milosrdnog savjetnika. On je upozorio svoje apostole da čovjekovi neprijatelji mogu biti oni iz njegove vlastite obitelji, ali je tada slabo svaćao koliko se te riječi mogu primijeniti na njega samoga. Isus se nije odrekao svoje zemaljske obitelji radi izvršenja poslova Oca njegova - oni su se odrekli njega. Nakon Učiteljeve smrti i uskrsnuća, kad se Jakov povezao s ranim kršćanskim pokretom, mnogo je žalio što nije iskoristio priliku uživati raniju povezanost s Isusom i njegovim sljedbenicima.
-
- Uvod
- POGLAVLJE 155 : BJEŽEĆI SJEVERNOM GALILEJOM
- “Danas se ovo obistinjuje pred vašim očima. Ali vi nećete vidjeti ispunjenje ostatka proročanstva ovoga psalma, jer je njegov autor imao pogrešne ideje o Sinu Čovječjem i njegovoj misiji na zemlji. Moje je kraljevstvo utemeljeno na ljubavi, proglašeno u milosrđu i utvrđeno nesebičnom službom. Otac moj ne sjedi na nebu dok se podsmijeva nežidovskim narodima. On nije srdit u svom bijesu. Ispuniće se obećanje da će ovi tzv pogani (u stvarnosti njegova neuka i neupućena braća) biti Sinovi baštinici. Ja ću primiti ove nežidove raširenih ruku u milosrđu i ljubavi. Sva će ta ljubaznost i dobrota biti ukazana ovim tzv poganima, bez obzira na nesretne izjave zapisa koji govori kako ih Sin u svom trijumfu udara palicom gvozdenom i razbija na komade kao sud lončarski.' Psalmist vas poziva da služite Gospodinu sa strahom' - ja vas pozivam da svojom vjerom uđete u uzvišene privilegije božanskog sinovstva; on vam zapovijeda da se radujete s trepetom; ja vam nudim da se radujete sa sigurnošću. On kaže, 'Ljubite Sina da ne bude ljut, da ne popadate kad plane srdžba njegova.' Ali vi koji ste živjeli sa mnom dobro znate da ljutnja i gnjev ne ulaze u uspostavu kraljevstva nebeskog u srcima ljudi. No psalmist je nazrijevao svjetlo istine kad je u svom završnom upozorenju rekao: 'Blago onima koji se pouzdaju u ovoga Sina.'"
- U ponedjeljak ujutro, 23. svibnja, Isus je poslao Petra da prijeđe u Korozain s dvanaest evađelista, dok je on s jedanaestoricom krenuo putem koji je vodio duž Jordana između Damaska i Kafarnauma, a odande sjeveroistočno do raskrižja s putem koji je vodio u njihovo odredište, Cezareju-Filipovu, gdje su boravili i poučavali dva tjedna. Tu su stigli u popodnevnim satima u utorak, 24. svibnja.
- 3. U CEZAREJI-FILIPOVOJ
- Naučili su da religija, ako ima posve duhovnu motivaciju, čini život vrijednim življenja, puneći ga visokim ciljevima, dajući mu dostojanstvo transcendentnih vrijednosti i nadahnuće najviših motiva, dok u isto vrijeme tješi ljudsku dušu blaženim podstrekom nade. Istinska religija je osmišljena kako bi se umanjio pritisak postojanja; ona oslobađa vjeru i hrabrost za svakodnevni život i nesebično služenje. Vjera potiče duhovnu vitalnost i učinkovitost ispravnosti.
- 5. RASPRAVA O ISTINSKOJ RELIGIJI
- Pokazujući na svakog od dvadeset četvorice i pozivajući ih po imenu, Isus je rekao: "A sada, koji će od vas radije ići ovim jednostavnim putem konformizma s utemeljenom i fosiliziranom religijom, religijom za koju se zalažu farizeji u Jeruzalemu, umjesto da podnese teškoće i progone koji prate misiju naviještanja boljeg puta ljudskog spasenja, u isto vrijeme ostvarujući zadovoljstvo vlastitog otkrivanja krasota i stvarnosti živog i osobnog iskustva u vječnim istinama i vrhovnim veličanstvima kraljevstva nebeskog? Vidite li sebe kao bojažljive mekušce koji traže ono što je nadohvat ruke? Bojite li se predati svoju budućnost u ruke Boga istine, čiji ste sinovi? Jeste li nepovjerljivi prema Ocu, čija ste djeca? Želite li ići natrag na lagodni put sigurnosti i intelektualne fiksacije religije tradicionalnog autoriteta, ili želite zasukati rukave i ići naprijed sa mnom u tu nesigurnu i nestabilnu budućnost proglašenja novih istina religije duha, u kraljevstvo nebesko u srcima ljudi?"
-
- Uvod
- Vaša se religija mijenja od pukog intelektualnog vjerovanja u tradicionalni autoritet u stvarno iskustvo te žive vjere koja je u stanju shvatiti stvarnost Boga i svega što se odnosi na božanski duh Oca. Religija uma vas beznadežno veže za prošlost; religija duha se sastoji u progresivnom otkrivenju i uvijek vas mami prema višim i svetijim dostignućima u duhovnim idealima i vječnim stvarnostima.
- Nikada ne zaboravite da postoji samo jedna avantura koja je ljepša i uzbudljivija od čovjekovog nastojanja da otkrije volju živog Boga, a to je predivno iskustvo iskrenog pokušaja da se ta božanska volja sprovede u djelo. I ne zaboravite da se Božja volja može obavljati u bilo kojem zemaljskom zvanju. Neki pozivi nisu sveti a drugi svjetovni. Sve stvari su svete u životima onih kojima upravlja duh; to jest, onih koji su podređeni istini, oplemenjeni ljubavlju, dominiram milošću i obuzdani pravednosti - pravdom. Duh koji ćemo Otac moj i ja poslati na svijet nije samo Duh Istine, već je i duh idealističke ljepote.
- 1. Plodovi duha Božjeg koji se ispoljavaju u vašem svakodnevnom životu.
- Nedaleko od kuće Karuške, gdje se Učitelj smjestio, živjela je jedna Sirijka koja je mnogo čula o Isusu kao velikom iscjelitelju i učitelju, i koja je te subote popodne ovamo došla i dovela svoju kćer. Dijete od nekih dvanaest godina je patilo od ozbiljnog živčanog poremećaja s grčevima i drugim popratnim pojavama.
- Zatim se Tomo pokušao riješiti žene, ali je i on naišao na neuspjeh. Njemu je rekla: "Vjerujem da vaš Učitelj može istjerati ovog demona koji muči moje dijete. Čula sam o njegovim moćnim djelima u Galileji i vjerujem u njega. Što je to s vama, njegovim učenicima, kad pokušavate otpustiti one koji dolaze tražiti pomoć vašeg Učitelja?" I kad je ona to rekla, Tomo se povukao.
- 4. U TIRI
-
- Uvod
- Izbjegavajte neiskrenost i nepravednost u svim poslovima na propovijedanju istine i naviještanju evanđelja. Ne tražite nezavrijeđeno priznanje i ne težite nezasluženoj naklonosti. Badava primite ljubav iz božanskih i ljudskih izvora neovisno o svojim zaslugama i badava uzvratite ljubavlju. A u svim drugim stvarima vezanim za počasti i priznanja tražite samo ono što vam iskreno pripada.
- Za kratkog vijećanja s Davidom saznali su o saboru većeg broja čelnika okupljenih na suprotnoj strani jezera u blizini Kedeša, te su se te večeri tamo uputili brodom. Taj dan su se tiho odmarali u brdima, a sutradan otišli u obližnji park gdje je Učitelj nekoć nahranio pet tisuća ljudi. Tu su se odmarali tri dana i održavali redovite skupove u kojima je sudjelovalo oko pedeset muškaraca i žena, ostataka nekoć brojne skupine vjernika koji su boravili u Kafarnaumu i okolici.
- Rano popodne Davidovi glasnici su donijeli riječ Isusu da su se farizeji bili utaborili na pragu kuće njegove majke i zato on nije ni pokušao posjetiti svoju obitelj. I tako, bez njihove krivice, Isus i njegova zemaljska obitelj nisu uspjeli stupiti u kontakt.
- Ali Petar je to brzopleto rekao. Juda je bio taj koji je nosio novce, a on je bio na drugoj strani jezera. Ni on, ni njegov brat, ni Isus nisu sa sobom imali novaca. A znajući da su farizeji bili za petama, nisu mogli otići u Betsaidu da pribave novce. Kad je Petar rekao Isusu o ubiraču poreza, te kako mu je obećao platiti, Isus je rekao: "Ako si obećao, onda trebaš platiti. Ali čime ćeš održati svoje obećanje? Hoćeš li opet postati ribar da održiš časnu riječ? U svakom slučaju, Petre, s obzirom na okolnosti dobro je platiti porez. Nećemo im dati razloga da se uvrijede našim stavom. Mi ćemo ovdje čekati dok ti odeš na brod baciti mreže, a kada prodaš ribu na tržnici, plati ubiraču poreza za nas trojicu."
- 2. U BETSAIDI JULIJEVSKOJ
- 6. SLIJEDEĆEG POSLIJE PODNEVA
-
- Uvod
- "A sada sam vas doveo nasamo kako bi mogli shvatiti slavu i razumjeti veličinu života kojim sam vas pozvao da živite: pustolovine koja je nadahnuta vjerom i koja ima za cilj osnivanje kraljevstva Oca mojega u srcima ljudskih bića, izgradnju zajedništva žive povezanosti s dušama svih koji vjeruju u ovo evanđelje."
- Budući da je bio iz Judeje, Juda je bio osobno uvrijeđen Isusovim skorašnjim upozorenjem apostolima da se "čuvaju farizejskog kvasca"; bio je sklon smatrati tu izjavu prikrivenim aludiranjem na sebe. Ali ovdje se krije Judina najveća pogreška: Svaki put kad ih je Isus poslao da se nasamo pomole, umjesto da se posveti iskrenom zajedništvu s duhovnim silama svemira, Juda se odavao mislima ljudskog straha i nastavio zabavljati suptilnim sumnjama u Isusovu misiju, te odavanju svojoj nesretnoj sklonosti njegovanja osvetoljubivih emocija.
- BILO JE to blizu zalaska sunca u petak popodne,12kolovoza 29. godine p.K., kad su Isus i njegovi suradnici stigli u podnožje Hermonske gore blizu mjesta gdje je mladić Tiglat nekoć čekao dok se Učitelj popeo na ovu planinu da sam riješi pitanje duhovne sudbine smrtnika Urantije i da tehnički okonča Luciferovu pobunu. I tu su se zadržali dva dana u duhovnoj pripremi za događaje koji će ubrzo uslijediti.
- Isus se oko tri sata ovog prekrasnog popodneva oprostio od trojice apostola, govoreći: "Idem provesti neko vrijeme u osami, sa svojim Ocem i njegovim glasnicima; ostanite ovdje i dok budete čekali na moj povratak, tražite da bude učinjena Očeva volja u svim vašim iskustvima u vezi budućeg darivanja Sina Čovječjega." I nakon što im je to rekao, Isus se povukao na dugo vijećanje s Gabrijelom i Ocem Melkizedekom i nije se vratio do oko šest sati. Kad je vidio njihovu zabrinutost zbog svoje duže odsutnosti, rekao je: "Zašto ste se bojali? Dobro znate da se bavim poslovima Oca mojega; zašto podliježete sumnjama kad nisam s vama? Ja sada izjavljujem da je Sin Čovječji izabrao proći kroz svoj puni život u ovoj sredini i kao jedan od vas. Budite dobrog raspoloženja; neću vas ostaviti dok moj posao ne bude završen."
- Kako su nastavili silaziti niz planinu, Isus im je rekao: "Niste me htjeli primiti kao Sina Čovječjeg; zato sam pristao biti primljen u skladu s vašim duboko uvriježenim idejama, ali nemojte se varati nego znajte da na kraju mora prevladati volja Oca mojega. Ako odlučite slijediti usmjerenje svoje vlastite volje morate biti spremni podnijeti mnoga razočaranja i doživjeti mnoge kušnje, ali trening koji sam vam dao treba biti dovoljan da osigura vaš trijumf čak i kroz patnje koje sami sebi nanesete."
- 1. Prihvaćanja punine darivanja utjelovljenog života Mihaela na Urantiji od strane Vječne Majke-Sina Raja. Što se tiče tiče zahtijeva Vječnog Sina, Isus je sada dobio garanciju da su svi ispunjeni. Gabrijel je Isusu donio tu garanciju.
- Kad je Isus čuo ovu pripovijest, dotaknuo je oca koji je klečao i zapovijedio mu da ustane, dok je s upitim izrazom pogledao svoje apostole koji su bili u blizini. Isus je tada rekao svima koji su stajali pred njim: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je nositi se s vama? Dokle mi je biti s vama? Kad ćete naučiti da djela vjere ne dolaze po nalogu sumnje i nevjere?" A onda, pokazujući na zbunjenog oca, Isus je rekao: "Dovedite sina ovamo." I kad je Jakov doveo dječaka pred Isusa, on je upitao: "Koliko već dječak ovako boluje?" Otac je odgovorio: "Otkako je bio malo dijete." I dok su tako razgovarali, mladića je uhvatio još jedan siloviti napadaj, te je pao na zemlju i počeo škrgutati zubima i pjeniti na usta. Nakon niza nasilnih napadaja, mladić je ostao ležati pred njima kao mrtav. Otac je ponovo pao ničice pred Isusom dok je preklinjao Učitelja, govoreći: "Ako ga možeš ozdraviti, molim te da se smiluješ na nas izbaviš od ove nevolje."Kad je Isus čuo te riječi, pogledao je u očevo tjeskobno lice, govoreći: "Nemoj sumnjati u snagu Očeve ljubavi, već samo u iskrenost i doseg tvoje vjere." Onda je Jakov Safed izrekao te nezaboravne riječi koje su bile kombinacija vjere i sumnje, "Oče, ja vjerujem. Molim te pomozi mi u mojoj nevjeri."
-
- Uvod
- Kad je Isus završio s obraćanjem dvanaestorici, dodao je: "A sada idite na počinak, jer se sutra vraćamo u Magadan da se tako posavjetujemo u vezi naše misije u gradovima i selima Dekapolisa. I u zaključku današnjem događaju, proglašavam svakome od vas što sam rekao vašoj braći na gori i neka te riječi uđu duboko u vaša srca: Sin Čovječji sada ulazi u posljednju fazu svoga darivanja. Sad se nalazimo na početku radova koji će s vremenom dovesti do velikog i konačnog ispita vaše vjere i odanosti kada budem predan u ruke ljudi koji traže moje uništenje. I zapamtite što vam govorim: Sin Čovječji doista ima biti pogubljen, ali on će uskrsnuti."
- Isus i dvanaestorica su u tišini krenuli prema svom taboru u Magadanskom park, idući putem za Kafarnaum. Kako je poslijepodne odmicalo oni nisu govorili s Isusom, ali su mnogo razgovarali među sobom, dok je Andrija govorio s Učiteljem.
- U ovaj je četvrtak ujutro 18. kolovoza Učitelj pozvao svoje sljedbenike i odredio da svaki apostol sa sobom povede jednog od dvanaestorice evangelista, te da u dvanaest skupina zajedno krenu na rad u gradovima i selima Dekapolisa. Odredio je da drugi učenici i pripadnice korpusa žena ostanu s njim. Isus je odredio da ova turneja traje četiri tjedna i uputio svoje sljedbenike da se vrate u Magadan najkasnije u petak 16. rujna. Obećao im je doći u posjet više puta tijekom tog vremena. U toku tog mjeseca, ovih je dvanaest skupina djelovalo u Gerasi, Gamali, Hiposu, Zabonu, Gadan, Abili, Edreji, Filadelfiji, Hešbonu, Diumu, Skitopolu i mnogim drugim gradovima. Tijekom ove turneje nije bilo čuda ozdravljenja niti bilo kakvih drugih izvanrednih događaja.
- Isus je ovim riječima poučavao o opasnostima i ilustrirao nepoštenosti čovjekove osobne osude njegovih bližnjih. Disciplina se mora održavati, pravda mora biti primjenjena, ali u svim tim stvarima treba prevladati mudrost bratstva. Isus je poverio zakonodavnu i sudsku vlast skupini, a ne pojedincu. Čak i ovo prenošenje vlasti na skupinu ne smije biti korišteno kao predmet osobnog autoriteta. Uvijek postoji opasnost da presuda pojedinca bude iskrivljena predrasudama ili izobličena strastima. Presuda skupine ima veću vjerojatnost za uklanjanje opasnosti i eliminiranje nepoštenja osobnih predrasuda. Isus je uvijek nastojao umanjiti elemente nepoštenja, odmazde i osvete.
- Uvijek poštujte čovjekovu ličnost. Nikada ne promičite pravedne programe silom; duhovne se pobjede mogu izvojevati samo duhovnom snagom. Ova se opomena protiv upošljavanja materijalnih utjecaja odnosila na psihičku kao i na fizičku snagu. Nemojte koristiti nadmoćne argumente i mentalnu superiornost kako bi primorali muškarce i žene u kraljevstvo. Čovjekov um ne smije biti slomljen silom logike ili nadjačan mudrom rječitosti. Dok se emocije kao faktor u ljudskim odlukama ne mogu u potpunosti eliminirati, oni koji žele unaprijedi pokret kraljevstva ne trebaju izravno apelirati na emocije u svojim učenjima. Uputite svoj apel izravno božanskom duhu koji prebiva u ljudskom umu. Ne apelirajte na strah, sažaljenje ili puku sentimentalnost. U obraćanju ljudima, bidite pošteni; prakticirajte samokontrolu i pokažite prikladno uzdržavanje; imajte prikladno poštovanje prema ličnosti svojih učenika. Sjetite se da sam rekao: "Evo, stojim na vratima i kucam, pa ako tko otvori, ja ću ući."
- Svijet je pun duša koje umiru od gladi u samoj prisutnosti kruha života; ljudi umiru u potrazi za samim Bogom koji živi u njima. Ljudi traže blaga kraljevstva željnih srca i umornih nogu, dok se nalaze nadohvat žive vjere. Vjera je religiji što su jedra brodu; ona je dodatna snaga, a ne dodatni teret življenja. Postoji samo jedna borba za one koji uđu u kraljevstvo, a to je boj u dobroj borbi vjere. Vjernik ima samo jednu bitku, a to je protiv sumnje - nevjere.
- 4. RAZGOVOR S NATANIJEM
- "No, najtužnija od svega je činjenica da neki koji zagovaraju svetost ovog tradicionalizma ustvari znaju ovu istinu. Oni imaju više ili manje puno razumijevanje ovih ograničenja Pisma, ali to su intelektualno nepoštene moralne kukavice. Oni znaju istinu u vezi svetih spisa, ali više vole sakriti ove uznemirujuće činjenice od naroda. I tako izopačuju i iskrivljuju Pismo da ga pretvaraju u priručnik za robovanje detaljima svakodnevnog života i zakonik u neduhovnim pitanjima, umjesto da se pozovu na njega kao spremište moralne mudrosti, vjerskog nadahnuća i duhovnog nauku ljudi koji su poznavali Boga u prošlim generacijama."
-
- Uvod
- "Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.
- 1. Vraćanje zla za zlo - pozitivan ali nepravedan način.
- U cijelom svom nauku Isus je uvijek izbjegavao dopustiti detaljima da mu odvrate pozornost. Izbjegavao je upotrebu kitnjastog jezika, pukih pjesničkih slika i igre riječi. Imao je običaj izraziti duboki smisao malim riječima. Isus je radi ilustracije preokrenuo ondašnje značenje mnogih pojmova kao što su sol, kvasac, ribolov i djeca. Učinkovito je koristio antitezu, kao u usporedbi nečeg malog s nečim beskonačnim, i tako dalje. Koristio je snažne slike, kao u izreci da "slijepac vodi slijepca." No, najveća snaga koja se može naći u njegovim tipičim učenjima je njihova prirodnost. Isus je prilagodio filozofiju nebeske religije spuštajući je na zemlju. Oslikao je osnovne potrebe duše koristeći se novim uvidom i novim darivanjem ljubavi.
- Kad se ljudi usude odreći života prirodne žudnje u ime pustolovne umjetnosti i neizvjesne logike, oni trebaju očekivati da će postati žrtve emocionalnih rizika - sukoba, nezadovoljstava i nesigurnosti - barem dok ne postignu neki stupanj intelektualne i emocionalne zrelosti.Obeshrabrenost, zabrinutost i lijenost su čvrsti dokaz moralne nezrelosti. Ljudsko društvo je suočeno s dva problema: postizanjem zrelosti pojedinca i postizanjem zrelosti rase. Zrelo ljudsko biće brzo počinje promatrati sve ostale smrtnike s osjećajima nježnosti i emocijama tolerancije. Zreli ljudi promatraju nezreo narod s ljubavi i obzirom roditelja prema djeci.
- Budući da životinje ne mogu uzajamno komunicirati ideje, one ne mogu razviti ličnost. Čovjek razvija ličnost zato što može prenijeti svojim bližnjima ideje kao i ideale.
- 1. Dobro fizičko zdravlje.
-
- Uvod
- Sposobnost je to što naslijedite, a vještina to što steknete. Život nije stvaran čovjeku koji ne zna obaviti jedno zvanje prihvatljivo, stručno. Vještina je jedan od istinskih izvora životne radosti. Sposobnost podrazumijeva dar predviđanja, dalekovidost. Ne dajte se zavarati primamljivim nagradama nepoštenog postignuća; budite spremni uložiti trud za buduće nagrade iskrenih nastojanja. Mudar čovjek je u stanju razlikovati između sredstava i ciljeva; inače, ponekad pretjerano planiranje za budućnost poražava svoju vrijednu namjeru. Težeći zadovoljstvu, uvijek trebate nastojati biti proizvođač kao i potrošač.
- Ja vidim u učenjima Isusa religiju u njezinom najboljem obliku. Ovo nam evanđelje omogućuje da tražimo pravog Boga i da ga pronađemo. No, jesmo li spremni platiti cijenu za ulaz u kraljevstvo nebesko? Jesmo li spremni biti nanovo rođeni? Biti nanovo sazdani? Jesmo li spremni biti predmet ovog strašnog ispita, samouništenja i obnove duše? Nije li Učitelj rekao, "Tko hoće svoj život da sačuva, mora ga izgubiti. Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir već borbu za dušu"? Istina, nakon što platimo cijenu predavanja volji Očevoj, doživjet ćemo duboki mir pod uvjetom da nastavimo ići ovim duhovnim stazama posvećenog življenja.
- Ova je tvrdnja uznemirila Tomu i Natanija koji su tražili da im Isus pritekne u pomoć, ali je Učitelj odbio ući u njihove rasprave. Rekao je Tomi, "Nije važno kakva je vaša ideja o Ocu dok god ste duhovno upoznati s idealom njegove beskrajne i vječne prirode."
- 4. Da ličnost predstavlja čovjekov najviši koncept ljudske stvarnosti i božanskih vrijednosti; da Bog predstavlja čovjekov najviši koncept božanske stvarnosti i beskonačnih vrijednosti; da Bog dakle mora biti božanska i beskonačna ličnost, ličnost u stvarnosti iako beskonačno i vječno nadilazi čovjekov pojam i definiciju ličnosti, ali je ipak zauvijek i posvuda ličnost.
- Svijest o božanstvu je postupno rasla u Isusu sve do prigode krštenja. Nakon što je postao potpuno svjestan svoje božanske prirode, svoje predljudske egzistencije i svemirskih povlastica, čini se da je posjedovao moć različito ograničiti svoju ljudsku svijest o svom božanstvu. Čini se da je od krštenja do raspeća u potpunosti mogao odabrati da se osloni na svoj ljudski um ili da koristiti znanje svoje ljudske i božanske svijesti. S vremena na vrijeme se činilo da se koristio samo podacima svog ljudskog intelekta. U drugim se prilikama čini da je djelovao s punim znanjem i mudrosti kakve je mogao imati samo korištenjem nadljudskog sadržaja svoje božanske svijesti.
-
- Uvod
- Mase koje su čule Učiteljeve propovijedi su bile podijeljene u svojim stavovima. Neki su rekli da je bio dobar čovjek; neki da je bio prorok; neki su mislili da je zaista bio Mesija; neki da je bio neozbiljni nametljivac, da je vodio ljude na krivi put svojim čudnovatim doktrinama. Njegovi su neprijatelji oklijevali da ga otvoreno kazne zbog straha od prijateljski naklonjenih vjernika, dok su se njegovi prijatelji bojali da ga javno priznaju zbog straha of židovskih vođa i znajući da je Veliko vijeće bilo odlučno u namjeri da ga ubije. No, čak su se i njegovi neprijatelji divili njegovu nauku, znajući da nije bio učen u rabinskim školama.
- Veliko vijeće se razišlo u zbrci, a Isus se povukao da prenoći u Betaniji.
- U večernjim satima na predzadnji dan blagdana, dok je grad blistao u svjetlu svijećnjaka i baklji, Isus je stao usred okupljenog mnoštva i počeo govoriti:
-
- Uvod
- Isus je nastavio odgovarati na pitanja naroda i farizeja. Neki su mislili da je bio prorok; neki su vjerovali da je bio Mesija; neki su govorili da nije mogao biti Krist, kako su vidjeli da je bio iz Galileje i da Mesija mora doći da obnovi Davidov prijesto. Još se nitko nije usuđivao da ga uhiti.
- 8. U BETLEHEMU S ABNEROM
- 1. REĐENJE SEDAMDESETORICE
- Rano sljedećeg jutra Abner je poslao sedamdeset glasnika u sve gradove Galileje, Samarije i Judeje. A tih je trideset i pet parova otišlo propovijedati i poučavati nekih šest tjedana, nakon čega su se sastali u novom taboru u blizini Pele, u Pareji, u petak 30. prosinca.
- Andrija je zatim doveo Isusu nekog imućnog mladića koji je bio odani vjernik i koji se želio zarediti.Ovaj je mladić, Matadormus, bio član Velikog vijeća Jeruzalema; čuo je Isusova učenja i kasnije bio upućen u evanđelje kraljevstva kroz nauk Petra i ostalih apostola.Isus je govorio s Matadormusom u vezi zahtjeva ređenja i tražio da ne donosi odluku dok ne bude potpunije o svemu razmislio. Rano sljedećeg jutra, dok je Isus išao u šetnju, prišao mu je ovaj mladić i rekao: "Učitelju, ja bih znao što moram učiniti da baštinim život vječni? Budući da sam se držao svih zapovijedi od rane mladosti, želim znati što još moram učiniti da dobijem život vječni?" U odgovor na to pitanje, Isus je rekao: "Ako držiš sve zapovijedi - ne čini preljuba, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne otmi, poštuj svoje roditelje - to je sve dobro, ali spasenje je nagrada vjere, a ne samo dobrih djela. Vjeruješ li ti u ovo evanđelje kraljevstva?" A Matadormus je odgovorio: "Da, Učitelju, ja vjerujem u sve što ti i tvoji apostoli učite." A Isus je rekao: "Onda si zaista moj učenik i dijete kraljevstva."
- Bogatstvo nema izravnu vezu s ulazom u kraljevstvo nebesko, ali ljubav prema bogatstvu ima. Duhovne odanosti kraljevstva nisu u skladu sa materijalističkom servilnosti. Čovjek ne može podijeliti visoku odanost duhovnom idealu sa odanosti materijalizmu.
- Kako su se slušatelji razišli, Isus je bio žalostan što Matadormus nije ostao s njima, jer je jako volio mladića. A kad su otišli u šetnju uz jezero i sjeli pored vode, govoreći u ime dvanaestorice (kako su sada svi bili prisutni), Petar je rekao: "Ne razumijemo to što si rekao bogatom mladiću. Hoćemo li tražiti od svih koji nas hoće slijediti da se odreknu svog svjetovnog imetka?" A Isus je rekao: "Ne, Petre, već samo od onih koji žele postati apostoli i živjeti sa mnom onako kako vi živite, kao jedna obitelj. Otac traži od svoje djece naklonost koja je neiskvarena i nepodijeljena. Morate se odreći bilo ćega što postane zapreka između vas i vaše ljubavi prema istinama kraljevstva. Ako čovjekovo bogatstvo ne narušava suverenitet njegove duše, ono nema nikakvog utjecaja u duhovnom životu onih koji žele ući u kraljevstvo."
- 1. Evanđelje kraljevstva mora biti proglašeno cijelom svijetu, nežidovima kao i Židovima.
- 5. Ako se prva kuća koju budete odabrali pokaže dostojna, u toj kući ostanite dokle budete u tom gradu.
-
- Uvod
- Istina da su Židovi imali određeno poštovanje prema broju sedamdeset, smatrajući da je na svijetu bilo sedamdeset nacija neznaboštva, i da su ovi glasnici primili upute da navijeste evanđelje svim narodima, ali svejedno, kako mi to razumijemo, samo je slučajnost odredila da ova skupina broji sedamdeset članova. Isus bi svakako bio voljan primiti i brojne druge, ali oni nisu bili voljni platiti cijenu tako što će se odreći bogatstva i svojih obitelji.
- Kad su sedamdesetorica rekli da im se "čak i zli duhovi pokoravaju," aludirali su na izvanredna ozdravljenja u žrtava nervnih poremećaja. Ipak, bilo je nekoliko slučajeva gdje su oslobodili ljude od stvarne opsjednutosti duhovima i pozivajući se na to, Isus je rekao: "Nije čudo da vam se pokoravaju ti neposlušni manji duhovi, jer sam vidio kako Satan pada kao munja s neba. No, ne radujte se toliko tome, jer ponavljam da, čim se vratim k Ocu, mi ćemo poslati naše duhove u svaki ljudski um, tako da ovih nekoliko izgubljenih duhova više neće moći ući u umove nesretnih smrtnika. Radujem se s vama što imate moć nad ljudima, ali nemojte se uzoholiti zbog tog iskustva, već se prije radujte što su vam imena zapisana na nebesima i što ste na taj način krenuli u beskrajnu karijeru duhovnog osvajanja."
- POGLAVLJE 164 : BLAGDAN POSVEĆENJA
- 2. U JERUZALEMU
- 1. Ovaj događaj nije bio čudo koje je nastalo kao odgovor na čovjekovu vjeru. Bilo je to čudo koje je Isus izabrao učiniti za svoje potrebe, a iz kojeg je taj čovjek izvukao trajnu korist.
- 4. JOŠIJA PRED VELIKIM VIJEĆEM
- Ali Jošija je imao i pameti I smisla za humor; zato je odgovorio sudskom službeniku: "Da li je taj čovjek grešnik, ja ne znam; ali jedno znam - da sam bio slijep i da sada vidim." A budući da nisu mogli uhvatiti Jošiju u zamku, nastavili su ga ispitivati: "Kako ti je otvorio oči? što ti je uistinu učinio? što ti je rekao? je li tražio da vjeruješ u njega?"
-
- Uvod
- Isus i dvojica apostola nisu išli tražiti Jošiju u njegovoj kući sve dok nisu čuli da je bio izbačen iz sinagoge. Kad su stigli do njegove kuće, Tomo ga je pozvao u dvorište, a Isus mu je rekao: "Jošija, vjeruješ li u Sina Božjega?" Jošija je odgovorio, "Reci mi tko je on da vjerujem u njega." A Isus je rekao: "Već si ga vidio i čuo i on je taj koji sada s tobom razgovara." A Jošija je odvratio: "Gospodine, ja vjerujem," i pao ničice u bogoštovljenju.
- Tijekom ovog putovanja Perejom, korpus žena koji je u to vrijeme brojao šezdeset dvije osobe, je preuzeo najveći dio posla u služenju bolesnima. Bio je to završni period razvoja viših duhovnih aspekata evanđelja kraljevstva, tako da u njemu nisu rađena čuda. Apostoli i Isusovi učenici nisu tako temeljito radili ni u jednom drugom dijelu Palestine, niti su igdje drugdje tako visoke klase građana tako općenito prihvatile Učiteljev nauk.
- Sredinom ožujka, u vrijeme kada se Isus spremao putovati u Jeruzalem, više od četiri tisuće osoba se okupljalo svakoga jutra da čuje Isusove ili Petrove propovijedi. Učitelj je odlučio prekinuti svoj rad na zemlji u vrijeme kada je interes za njegova učenja bio na vrhuncu, na najvišoj točki ove druge faze napretka kraljevstva koja nije bila obilježena čudima. Dok su tri četvrtine mnoštva tražile istinu, bilo je prisutno i mnogo farizeja iz Jeruzalema i drugih krajeva, kao i dosta sumnjičavih i trivijalnih osoba.
- ”To što sam mnogo puta rekao svojim apostolima i učenicima, sada izjavljujem ovom mnoštvu: Čuvajte se kvasca farizejskog to jest licemjerja, rođenog iz predrasuda i njegovanog u robovanju tradiciji, iako su mnogi od ovih farizeja iskrena srca, a neki od njih su ovdje kao moji sljedbenici. Uskoro ćete svi razumjeti moje učenje, jer ne postoji ništa sada sakriveno što se neće otkriti. Ono što je sada sakriveno od vas će vam biti poznato kad Sin Čovječji završi svoju misiju na zemlji i u tijelu.
- Kada je Isus završio svoju priču, jedan je drugi čovjek ustao i upitao: “Učitelju, znam da su tvoji apostoli prodali sve svoje zemaljske posjede da te slijede i da im je sve zajedničko kao u Esena, ali hoćemo li mi koji smo tvoji učenici, činiti isto? Je li grijeh imati pošteno stečeno bogatstvo?” A Isus je na to pitanje ovako odgovorio: “Moj prijatelju, nije grijeh imati časno bogatstvo; ali je grijeh pretvoriti bogatstvo materijalnih dobara u blaga koja mogu zaokupiti sve tvoje interese i preusmjeriti tvoje sklonosti od predanosti duhovnim potraživanjima kraljevstva. Nije grijeh u imanju časnog imetka na zemlji pod uvjetom da ti je blago na nebu, jer gdje ti je blago ondje je i srce tvoje. Postoji velika razlika između bogatstva koje vodi pohlepi i sebičnosti i bogatstva koje čovjek ima i dijeli u duhu služenja, od onih koji imaju obilje svjetovnog bogatstva i koji obilato pružaju podršku onima koji su posvetili sve svoje energije radu kraljevstva. Mnogi od vas koji ste ovdje i koji nemate novca, prebivaju u ovom taboru jer su darežljivi muškarci i žene koji imaju sredstava dali donacije vašem domaćinu, Davidu Zebedejevom, za vaše uzdržavanje.
-
- Uvod
- “Da, Andrija, govorit ću o bogatstvu i zarađivanju za život, ali moje riječi upućene vama, mojim apostolima, moraju biti drugačije od onoga što sam rekao sljedbenicima i drugom narodu, jer ste vi ostavili sve ne samo da idete za mnom, nego da se zaredite kao poslanici kraljevstva. Imate više godina iskustva i znate da vas Otac, čije kraljevstvo navješćujete, neće napustiti. Posvetili ste svoje živote službi kraljevstva; stoga ne budite zabrinuti i bojažljivi za pitanja vremenskog života, što ćete jesti, ni za svoje tijelo, u što ćete se odjenuti. Dobrobit duše je veća od hrane i pića; napredak u duhu je daleko iznad potreba odijevanja. Kada budete u iskušenju sumnjati u sigurnost kruha, razmislite o gavranima; oni ne siju niti žanju, nemaju spremišta ili žitnice, pa ipak Otac daje hranu za svakog od njih koji je traži. A koliko ste vi vrijedniji od mnogih ptica! Osim toga, sva vaša tjeskoba i sve vaše sumnje i uzrujavanja ne mogu pomoći u podmirenju vaših materijalnih potreba. Tko od vas svojom zabrinutošću može dodati pedalj svojemu stasu ili jedan dan svojemu životu? Budući da takve stvari nisu u vašim rukama, što se onda tjeskobno premišljate o tim problemima?
- “Dobro znate da nitko ne bi dao da mu se kuća obije ako zna u koji će čas kradljivac doći. Budite i vi pripravni, jer će u času koji namjanjeočeujete, Sin Čovječji otići.”
- Nakon dosta došaptavanja između Natanija i jednog neprijateljskog farizeja koji mu je sjedio s desne strane i nakon mnogo dizanja obrva i podrugljivog krivljenja usta od strane onih koji su sjedili nasuprot Učitelja, Isus je konačno rekao: "Mislio sam da ste me pozvali u ovu kuću da prelomim kruh i da me upitate o proglašenju novog evanđelja kraljevstva Božjega; a vidim da ste me ovamo doveli da svjedočim svečane ceremonije ljudi koji su uvjereni u svoju ispravnost. Tako ste me sada počastili; čime ćete me još počastiti kao uzvanika ovom prilikom?"
- Sutradan je Isus pošao s dvanaestoricom u Amatus, u blizini granice sa Samarijom, i dok su se približavali gradu, zatekli su skupinu od deset gubavaca koji su boravili u blizini ovoga mjesta. Devetorica iz ove skupine su bili Židovi, a jedan Samarijanac. Židovi su se obično uzdržavali svakog druženja ili kontakta s tim Samarijancem, ali je njihova zajednička boljka bila više nego dovoljna da prevlada sve vjerske predrasude. Oni su čuli za Isusa i njegova ranija čudesna ozdravljenja, a budući da su sedamdesetorica imali običaj objaviti vrijeme Isusova očekivanog dolaska dok su Učitelj i dvanaestorica putovali i poučavali, desetorica gubavaca su očekivali njegov dolazak na ovom mjestu u to vrijeme; tako su se smjestili ovdje na periferiji grada gdje su se nadali da će privući njegovu pažnju i tražiti ozdravljenje. Kad su gubavci ugledali gdje im Isus prilazi, nisu se usudili da mu priđu nego su stali podalje i povikali: "Učitelju, smiluj nam se; očisti nas od naše nevolje. Ozdravi nas kako si izliječio druge."
- Apostoli i mnogi učenici su polako shvaćali značenje Isusove ranije izjave: "Ako se tko ne rodi nanovo, ne rodi od duha, ne može ući u kraljevstvo Božje." Ipak, svima koji su čista srca i iskrene vjere, zauvijek je istina: "Evo, stojim na vratima čovjekova srca i kucam, pa ako tko otvori vrata, ja ću ući i večerati s njim i nahraniti ga kruhom života; bit ćemo kao jedno u duhu i svrsi, i tako ćemo uvijek biti braća u dugoj i plodnoj službi potrage za Rajskim Ocem." I tako, da li će biti malo ili puno onih koji se spase ovisi od tome je li malo ili puno onih koji se odazovu mome pozivu: "Ja sam vrata, ja sam novi i živi put i tko god želi može ući da krene na beskrajnu potragu za istinom koja je život vječni."
- "1. Možete sudjelovati u normalnim događajima koji su dio života vas i vaših bližnjih na licu zemlje.
-
- Uvod
- Isus i dvanaestorica su bili na putu da posjete Abnera i njegove suradnike koji su propovijedali i poučavali u Filadelfiji. Od svih gradova Pereje, u Filadelfiji je najveća skupina Židova i nežidova, bogatih i siromašnih, učenih i neukih, prihvatila učenja sedamdesetorice i tako ušla u kraljevstvo. Sinagoga u Filadelfiji nikada nije bila pod nadzorom Velikog vijeća Jeruzalema i tako nikada nije bila zatvorena Isusu i njegovim suradnicima. U to vrijeme, Abner je držao propovijedi tri puta na dan u filadelfijskoj sinagogi.
- U Filadelfiji je živio jedan bogat i utjecajan farizej koji je prihvatio Abnerova učenja i koji je pozvao Isusa svojoj kući na subotnji doručak. Bilo je opće poznato da je Isus u to vrijeme trebao doći u Filadelfiju; tako se tu okupio velik broj posjetitelja, a među njima i mnogo farizeja iz Jeruzalema i drugih mjesta. Stoga je nekih četrdeset uglednih osoba i više učitelja zakona bilo pozvano na ovaj doručak koji je bio priređen u Učiteljevu čast.
- Sutradan su svi apostoli sudjelovali u filozofskoj vježbi interpretacije značenja ove prispodobe o velikoj gozbi. Iako je Isus sa zanimanjem slušao sve te različite interpretacije, uporno je odbijao pružiti daljnju pomoć u razumijevanju prispodobe. Rekao je samo: "Neka svatko otkrije značenje za sebe u i svojoj duši."
- Vrlo kasno u nedjelju navečer 26. veljače, glasnik iz Betanije došao je u Filadelfiju s porukom od Marte i Marije koja je glasila: "Gospodine, onaj kojega voliš jako je bolestan. Ova je poruka došla do Isusa na kraju večernje sjednice, u trenutku kad se opraštao od apostola za tu noć. Isprva Isus nije odgovorio. Bio je to jedan od onih čudnih međurazdoblja, kad se činilo da je bio u komunikaciji s nečim izvan i iznad njega samoga. A onda, podigavši pogled, obratio se glasniku pred apostolima i rekao: "Ta bolest zapravo nije na smrt. Ne sumnjajte da se može iskoristiti da se proslavi Bog i uzvisi Sin."
- Apostolima je bilo vrlo teško razumjeti Učiteljevu nevoljkost da predoči definitivan stav u pogledu znanstvenih, društvenih, ekonomskih i političkih problema. Oni nisu u potpunosti shvaćali da se njegova zemaljska misija isključivo bavila otkrivenjem duhovnih i religioznih istina.
-
- Uvod
- "Anđeli su poseban red stvorenih bića; oni su potpuno drugačiji od materijalnog reda smrtnih stvorenih bića i djeluju kao zasebna skupina kozmičkih inteligencija. Anđeli nisu ta skupina stvorenih bića koju u Pismima nazivaju 'Sinovima Božjim;' niti su to proslavljeni duhovi smrtnih ljudi koji su napredovali kroz stanove na visini. Oni su izravna tvorevina i ne razmnožavaju se. Anđeli su srodni ljudima samo duhovno. Dok čovjek napreduje na putu do Oca u Raju, on doista prolazi stanjem koje je analogno stanju anđela, ali smrtni čovjek nikada ne postaje anđeo.
- POGLAVLJE 168 : LAZAREVO USKRSNUĆE
- Marija je odustala od pomisli o Isusovom dolasku i prepustila se svojoj tuzi, dok se Marta još uvijek držala nade u Isusov dolazak, sve do toga jutra kad su dogurali kamen ispred grobnice da zapečate ulaz. Čak je i tada poslala susjedova sina na obližnje brdo istočno od Betanije da motri put od Jerihona; a ovaj je mladić bio taj koji je donio vijesti Marti da su se Isus i njegovi prijatelji upravo približavali.
- Isusov ljudski um je bio jako dirnut sukobom između svoje ljubavi prema Lazaru i sestrama koje su izgubile brata, i njegova prezira prema vanjskom izlivu emocija nekih nevjernih i krvožednih Židova koji su se tu okupili. Isus je bio ozlojeđen svakim nastupom usiljenosti i neiskrenosti nekih tobožnjih prijatelja koji su oplakivali Lazara, jer je takva lažna tuga u njihovim srcima bila povezana s tolikim nepijateljstvom prema njemu. Neki su od tih Židova, međutim, bili iskreni u svojoj tuzi, jer su bili stvarni prijatelji ove obitelji.
- Da li je Isusov božanski um znao, čak i prije Lazareve smrti, da će ga podići iz mrtvih? Mi to ne znamo. Mi znamo samo ono što ovom prilikom bilježimo.
- 2. LAZAREVO USKRSNUĆE
- Lazar je zatim otišao Isusu i zajedno sa svojim sestrama kleknuo pred Učiteljevim nogama da se zahvali i da proslavi Boga. Isus je uzeo Lazara za ruku i podižući ga, rekao: "Moj sine, to što se tebi dogodilo predstavlja iskustvo svih koji vjeruju u ovo evanđelje, osim što će biti uskrsnuti u veličanstvenijem obliku. Ti ćeš biti živi svjedok istine koju sam govorio - da sam ja uskrsnuće i život. Ali da sada svi idemo kući da nahranimo ova fizička tijela."
-
- Uvod
- 6. Ljudi upućuju sve istinske molitve duhovnim bićima i sve takve molitve moraju dobiti odgovor u duhovnom smislu, a svi ovi odgovori moraju počivati u duhovnim stvarnostima. Bića duha ne mogu pružiti materijalne odgovore na molitve duha čak ni materijalnim bićima. Materijalna bića mogu djelotvorno moliti jedino kad "mole u duhu."
- 4. On je u savezu s đavolima. On čini čuda i izvanredna djela silom Belzebuba, princa vragova.
- "A onda, nakon što je srećni otac poveo ovog umornog mladića natečenih nogu u kuću, pozvao je svoje sluge: 'Dovedite tovljene teladi, pa ih zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.' I svi su se okupili oko oca da se vesele s njim što mu se vratio njegov sin.
- Jedne je večeri, u komentaru jedne od Isusovih izjava, Šimun Revnitelj rekao: "Učitelju, što si mislio kad si rekao da su danas mnoga svjetovna djeca mudrija u svojoj generaciji od djece nebeskog kraljevstva, jer su vještija u stvaranju prijateljskog odnosa s nepoštenim bogatstvom?" Isus je odgovorio:
- Isus nikada nije dao svojim apostolima sustavnu pouku koja se odnosila na ličnost i osobine Oca na nebu.On nikada nije tražio da ljudi vjeruju u njegovog Oca: on je uzimao zdravo za gotovo da oni u njega veruju. Isus se nikada nije ponizio nudeći argumente kao dokaz stvarnosti Oca. Njegovo učenje u vezi Oca je usmjereno na izjavu da su on i Otac jedno; da je onaj koji je vidio Sina, vidio i Oca; da Otac, kao Sin, sve zna; da samo Sin istinski poznaje Oca i onaj kome ga Sin otkrije; da onaj koji poznaje Sina poznaje i Oca; i da ga je Otac poslao u svijet da obznani njihovu spojenu prirodu i da pokaže njihova zajednička djela. On nikada nije rekao o Ocu bilo što drugo, osim ženi iz Samarije na Jakobovom izvoru, kada je izjavio: "Bog je duh."
-
- Uvod
- POGLAVLJE 170 : KRALJEVSTVO NEBESKO
- Tri faktora su zaslužna za višestoljećnu zbrku koja je vladala oko značenja pojma "kraljevstvo nebesko," a to je:
- 4. Učilo je o nadmoći duhovnog u usporedbi s materijalnim; veličalo je duhovne stvarnosti i uzdizalo nadljudske ideale.
- Ovaj nauk obuhvaća proširenu ideju kraljevstva, kakvu je Isus učio. Ovaj veliki koncept nije bio dio jednostavnih i zbrkanih učenja Ivana Krstitelja.
-
- Uvod
- 3. U VEZI PRAVEDNOSTI
- 5. Kraljevstvo u njegovoj punini, buduće duhovno doba svjetla i života na zemlji.
- Kraljevstvo je tako postalo pojam povezan s određenom dobi, ideja budućeg posjeta i ideal konačnog otkupljenja svetaca Svevišnjega. Rani kršćani (i previše onih kasnijih) su uglavnom izgubili ideju o Ocu i sinu utjelovljenu u Isusovom nauku kraljevstva, te su na njezino mjesto uveli ideju dobro organiziranog društvenog zajedništva crkve. Crkva je tako postala glavnim društvenim bratstvom koje je učinkovito istisnulo Isusov koncept i ideal duhovnog bratstva.
- Kad je Isus čuo Salomin zahtjev, on je rekao:"Ženo, ne znaš što tražiš." A onda je, gledajući ravno u oči ova dva častohlepna apostola, rekao: "Zato što vas odavno poznajem i volim, zato što sam živio u kući vaše majke, zato što vas Andrija postavi da uvijek budete uz mene, usuđujete se dopustiti svojoj majci da dođe k meni u tajnosti s ovim nedoličnim zahtjevom. No, dopustite mi da vas pitam: Jeste li u stanju piti kalež koji ću ja piti?" I bez trenutka razmišljanja, Jakov i Ivan su odgovorili, "Učitelju, jesmo."A Isus je rekao: "Ja sam ožalošćen što ne razumijete zašto idemo u Jeruzalem; tugujem što ne razumijete prirodu moga kraljevstva; razočaran sam što ste doveli svoju majku pred mene s ovim zahtjevom; ali znam da me u svojim srcima volite; stoga izjavljujem da ćete zaista piti moj kalež gorčine i da ćete podijeliti moje poniženje, ali hoćete li sjesti meni zdesna ili slijeva, je to nisam ovlašten reći. Takve počasti su rezervirane za one koje odabere moj Otac."
- 3. PUTOVANJE PEREJOM
-
- Uvod
- Isus nikada nije bio u žurbi. Imao je vremena da utješi svoje bližnje "dok je bio u prolazu." Njegovi prijatelji su se uvijek osjećali ugodno. Bio je dražestan slušatelj. Nikad se nije nametao u svom zanimanju za duše svojih suradnika. Davao je utjehu gladnim umovima i služio žednim dušama, a primatelji njegova milosrđa nisu toliko osjećali da su mu se ispovijedali koliko da su se s njim posavjetovali. Imali su neograničeno povjerenje u njega jer su vidjeli da je on imao toliko vjere u njih.
- Nisu krenuli iz Jerihona do blizu podneva, jer su prethodne večeri sjedili do kasno u noć, dok je Isus učio Zakeja i njegovu obitelj o evanđelju kraljevstva. Otprilike na pola puta do uzlaza u Betaniju zastali su da ručaju, dok je mnoštvo produžilo u Jeruzalem, ne znajući da su Isus i apostoli namjeravali provesti noć na Maslinskoj gori.
- A onda su apostoli tražili da znaju razliku između značenja ove usporedbe i bivše usporedbe o talentima, a Isus je samo rekao u odgovoru na njihova brojna pitanja: "Pazite dobro na ove riječi u svojim srcima, dok svaki od vas traga za njihovim pravim smislom."
- Kad su završili ručak i nakon što je mnoštvo sljedbenika nastavilo za Jeruzalem, Isus je stao pred apostole u sjeni izbočene stijene pored puta i sa veselim dostojanstvom i milostivim veličanstvom pokazao prstom prema zapadu, govoreći: "Dođite, braćo, da idemo u Jeruzalem primiti ono što nas čeka da ispunimo volju nebeskog Oca u svemu."
- Gozba je protekla u vrlo vedrom i normalnom raspoloženju, osim što su svi apostoli bili neuobičajeno trezveni. Isus je bio izuzetno vedar i igrao se s djecom sve dok nije sjeo za stol.
- Lazar i Marta su znali da je Marija odavno stavljala novce u stranu za ovaj vrč despikovog ulja i od srca su to odobravali jer su bili imućni i mogli su to sebi lako priuštiti.
- Rano tog jutra David Zabedejev je predao Judi sredstva od prodaje opreme iz tabora u Peli, a Juda je pak predao veći dio ove sume u ruke Šimuna, njihova domaćina, da ih čuva u slučaju krize prilikom ulaska u Jeruzalem.
- Kad je povorka krenula iz Betanije, vladao je veliki entuzijazam među svečanim mnoštvom učenika, vjernika i gostujućih hodočasnika, od kojih su mnogi bili iz Galileje i Pereje. Baš prije nego što će poći, tu je stiglo dvanaest žena iz izvornog korpusa, koje su u pratnji svojih suradnica stigle na scenu i pridružile se ovoj jedinstvenoj povorci koja se radosno kretala prema gradu.
-
- Uvod
- Natanije je, na stranu od simboličkih i proročkih aspekata, bio najbliže razumijevanju razloga koji je naveo Učitelja da potraži javnu potporu hodočasnika koji su došli na Pashu. On je obrazložio samome sebi da bi bez ovog demonstrativnog ulaska u Jeruzalem, službenici Velikog vijeća uhitili Isusa još prije nego što su putnici stigli do hrama i bacili ga u tamnicu čim se usudio ući u grad. On dakle nije ni u najmanjem bio iznenađen što Učitelj nije dalje iskoristio razdragane mase nakon što se našao unutar zidina grada i bio je jako impresioniran kad je vidio da su se židovske vođe suzdržale od neposrednog uhićenja. Kako je razumio pravi razlog zašto je Učitelj ušao u grad na ovaj način, Natanije je prirodno imao više mira i bio manje uznemiren i razočaran Isusovim naknadnim držanjem od drugih apostola. Natanije je imao veliko povjerenje u Isusovo razumijevanje ljudi, kao i u njegovu oštroumnost i spretnost u rješavanju teških situacija.
- U hram su stigli oko devet ovog lijepog jutra. Odmah su krenuli prema velikom dvoru gdje je Isus često učio narod i nakon što su pozdravili okupljene vjernike, Isus se popeo na učiteljski podij i počeo obraćati okupljenima. Apostoli su se povukli u stranu čekajući daljnji razvoj događaja.
- Usred ove bučne skupine mjenjača, trgovaca i prodavača stoke, Isus je ovog ponedjeljka ujutro pokušavao učiti narod o evanđelju nebeskog kraljevstva. On nije bio jedini koji se protivio ovom skrnavljenju hrama; obični ljudi, a pogotovo židovski posjetitelji iz inozemstva, su od srca zamjerali ovom profiterskom skrnavljenju njihove nacionalne kuće obožavanja. U ovom je trenutku i samo Veliko vijeće održavalo redovite sastanke u dvorani dok je bilo okruženo svim ovim blebetanjem i pometnjom od trgovine i razmjene robe.
- Dok su sitničavi farizeji u tišini stajali ispred Isusa, on ih je s visine pogledao i rekao: " Budući da ste u dvojbi oko Ivanova poslanja i puni neprijateljstva prema učenjima i djelima Sina Čovječjega, poslušajte ovu usporedbu: Neki je moćni i ugledni zemljoposjednik imao dva sina i želeći pomoć od sinova u upravljanju svojim velikim posjedima, ode prvom sinu, govoreći, 'Sine, idi i radi danas u vinogradu.' A ovaj nepromišljeni sin odgovori ocu, "Neću da idem"; a kasnije se predomisli i ode. Onda nađe svog starijeg sina i isto tako reče, 'Sine, idi raditi u vinogradu.' A ovaj licemjerni i nevjerni sin odgovori: 'Da, oče, ja ću ići.' No, kada se njegov otac udalji, on ne ode. Dopustite mi da vas pitam, koji je od tih sinova doista učinio volju njegova oca?"
- 4. USPOREDBA O ODSUTNOM DOMAĆINU
-
- Uvod
- Petar i Jakov su nekoliko dana raspravljali o svojim razlikama u mišljenju o glavnom učenju u vezi oprosta grijeha. Dogovorili su se da iznesu svoje poglede Isusu, i Petar je iskoristio ovu prigodu kao prikladnu priliku da traži Učiteljev savjet. U skladu s tim, Šimun Petar je otvorio razgovor o brojnim razlikama između slavljenja Boga i obožavanja Boga, govoreći: "Učitelju, Jakov i ja se ne slažemo u pogledu tvojih učenja o oprostu grijeha. Jakov tvrdi da ti kažeš da nam Otac oprašta čak i prije nego što ga upitamo, a ja tvdim da pokajanje i ispovijed moraju prethoditi oprostu. Koji je od nas u pravu? Što ti kažeš?"
- Prije nego što je Isus imao priliku započeti s naukom, prišla mu je još jedna skupina s namjerom da ga ispituje, a ovaj put je to bila skupina učenih i lukavih saduceja. Približavajući se, jedan je rekao: "Učitelju, Mojsije je rekao da ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov brat treba uzeti njegovu ženu da podigne potomstvo svoga brata. U ovom slučaju neki čovjek imade šestero braće i umrije bez djece; njegov sljedeći brat uze njegovu ženu, ali ubrzo umrije bez djece. Isto tako i drugi brat uze ženu i umrije bez potomstva. I tako dalje sve do šestog brata, svaki umrije bez djece. Najposljetku, umrije i žena. Evo što te želimo pitati: Na dan uskrsnuća čija će biti žena, jer je imalo svih sedam braće?"
- Isus je bio u pravu kada je rekao da ovaj pismoznanik "nije daleko od kraljevstva," jer je te iste noći ovaj otišao u Učiteljev tabor u blizini Getsemanije, ispovijedio svoju vjeru u evanđelje kraljevstva i bio kršten po Jošiji, jednog od učenika Abnera.
- U podne, dok je Filip bio u kupnji namirnica za novi tabor blizu Getsemanije, prišlo mu je izaslanstvo stranaca, skupina grčkih vjernika iz Aleksandrije, Atene i Rima, čiji se glasnogovornik ovako obratio apostolu: "Vaši poznanici su nam rekli gdje ćemo vas naći; tako dolazimo, gospodine, sa zahtjevom da vidimo Isusa, vašeg Učitelja." Filip je bio jako iznenađen ovim susretom s istaknutim i vrlo istinoljubivim grčkim nežidovima koji su mu prišli na tržnici, a budući da je Isus izričito rekao dvanaestorici da se tijekom pashalnog tjedna ne upuštaju u bilo kakav oblik javne pouke, bio je zbunjen ne znajući kao na pravi način odgovoriti na ovo pitanje. Dalje je bio uznemiren jer su ti ljudi bili strani nežidovi. On ne bi toliko oklijevao a su bili Židovi ili obližnji i poznati nežidovi. Ovako je učinio: Zamolio je Grke da ostanu gdje su se zatekli. Žurno se udaljio, i dok oni su mislili da je otišao potražiti Isusa, on je požurio Josipovoj kući gdje su Andrija i ostali apostoli bili na ručku; pozvao je Andriju u stranu i objasnio mu razlog svoga dolaska, te se potom u pratnji Andrije vratio Grcima koji su ga čekali.
- "Tko vjeruje u ovo evanđelje, ne vjeruje samo u mene nego u Onoga koji me je poslao. Kad vidite mene, vidjet ćete ne samo mene, Sina Čovječjega, nego i Onoga koji me je poslao. Ja sam svjetlost svijeta i tko vjeruje u moja učenje više neće biti u tami. Ako me vi nežidovi čujete, primit ćete riječi života i odmah stupiti u radosnu slobodu istine da je čovjek sin Boga. Ako me moji zemljaci, Židovi, odluče odbaciti i odbiti moja učenja, neću im suditi jer ja nisam došao suditi svijetu nego ponuditi spasenje.Ipak, oni koji me odbiju i odbace moja učenja bit će pravovremeno odvedeni pred sud moga Oca i onih koje imenuje da sude ljudima koji odbace dar milosti i istine spasenja. Zapamtite, svi vi, da ne govorim sam od sebe, nego sam vjerno proglasio ono što mi je Otac zapovjedio da otkrijem ljudskoj djeci. A riječi koje Otac traži da govorim svijetu su riječi božanske istine, neprolaznog milosrđa i vječnog života.
-
- Uvod
- 1. GOVOR
- "A nakon što odbacite ovo otkrivenje Boga čovjeku, kraljevstvo nebesko će se dati drugim narodima, koji će ga primiti s radošću i veseljem. U ime Oca koji me posla, ozbiljno vas upozoravam da ćete izgubiti svoj položaj u svijetu kao stjegonoše vječne istine i čuvari božanskog zakona. Ja vam uprvo sada nudim vašu posljednju šansu da dođete i da se obratite, da pokažete svoju namjeru da tražite Boga svim srcem svojim i da uđete, kao mala djeca i u vjeri, u sigurnost i spasenje nebeskog kraljevstva.
- Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi bi zatvorili vrata kraljevstva nebeskog pred iskrenim ljudima jer slučajno nisu upoznati s vašim načinom poučavanja. Vi odbijate ući u kraljevstvo, dok u isto vrijeme činite sve što je u vašoj moći da spriječite ulazak svih drugih. Okrenuli ste leđa vratima spasenja i borite se protiv svih koji hoće da uđu.
- "Jao vama, pismoznanci, farizeji i licemjeri! Jer savjesno očistite vanjštinu čaše i zdjele, a unutra ostaje puna prljavštine od iznude, luksuza i prijevare. Vi ste duhovno slijepi. Zar ne vidite da se prvo treba očistiti nutrina čaše, a onda će ono što se iznutra izlijeva samo od sebe očistiti vanjštinu? Zli pokvarenjaci! Činite vanjske nastupe svoje religije u skladu s tumačenjem Mojsijeva zakona, dok su vam duše ogrezle u bezakonju i pune ubojstva.
- 2. STATUS POJEDINIH ŽIDOVA
-
- Uvod
- 2. Smatrali su da je Isus bio kršitelj zakona; da je pokazivao krajnji nemar za subotu i brojne druge zakonske i ceremonijalne zahtjeve.
- Dok se tih trinaest ljudi približavalo taboru, išli su bez riječi i pod velikom dozom emocionalne napetosti. Juda je konačno sazrio u odluci da napusti svoje suradnike. Bilo je to kasno u noć kad su David Zebedejev, Ivan Marko i broj vodećih učenika izrazili dobrodošlicu Isusu i dvanaestorici apostola u novom taboru, ali apostoli nisu htjeli ići na počinak; htjeli su čuti o uništenju Jeruzalema, Učiteljevom odlasku i kraju svijeta.
- Svaka generacija vjernika treba nastaviti s radom očekujući mogući povratak Sina Čovječjeg, baš kao što svaki pojedini vjernik treba nastaviti svoji životni rad očekujući mogućnost svoje prirodne smrti. Nakon što se jednom vjerom uspostavite kao sin Božji, ništa više nije važno u pogledu sigurnosti vašeg opstanka. No, neke tu ne bude zabune! Ta vjera koja osigurava opstanak je živa vjera, i ona se sve više manifestira u plodovima tog božanskog duha koji je njezino prvo nadahnuće u ljudskom srcu. To što ste jednom prihvatili posinstvo u nebeskom kraljevstvu neće biti garancija vašeg spasenja ako insistirate na svjesnom i upornom odbijanju one istine u vezi progresivnih duhovnih rodova Božjih sinova u tijelu. Vi koji ste bili sa mnom u poslovanju Očevu na zemlji još uvijek možete napustiti kraljevstvo ako ustanovite da ne volite put Očevog služenja čovječanstvu.
- Istina je živa; duh istine uvijek vodi djecu svjetla u nove domene duhovne stvarnosti i božanske službe. Ne daje vam se istina da je kristalizirate u učvrslim, sigurnim i štovanim oblicima. Vaše otkrivenje istine mora biti tako uzvišeno kroz osobno iskustvo da se nova ljepota i stvarni duhovni dobici trebaju očitovati svim ljudima tako da i oni, vođeni vašim primjerom, počnu slaviti Oca vašega koji je na nebu. Samo se oni vjerni službenici koji na taj način porastu u spoznaji istine i koji na taj način razviju kapacitet za božansko uvažavanje duhovnih stvarnosti, mogu nadati da će " u potpunosti ući u radost Gospodara svoga." Bilo bi žalosno vidjeti više generacija tobožnjih Isusovih sljedbenika kako, govoreći o svom upravljanju božanskom istinom, govore: "Evo, Gospodine, evo istine koju si nam povjerio prije stotinu ili tisuću godina. Ništa nismo izgubili; vjerno smo čuvali sve što si nam dao; nismo dopustili nikakve promjene u onome što si nas učio; ovdje je istina koju si nam dao." No, takvo svjedočanstvo duhovno lijenih ljudi neće opravdati neplodne upravitelje istine u prisutnosti Učitelja. U skladu s istinom koja je povjerena u vaše ruke će Gospodar istine tražiti obračun.
-
- Uvod
- Izgovarajući ove riječi koje su svojom smjelošću zapanjile one koji su stajali u blizini, Ivan je hrabro držao košaru. Tako su Ivan i Isus stajali jedan pored drugog držeći košaru. Učitelj je konačno popustio i spuštajući pogled na dječaka, rekao: "Budući da svim srcem želiš ići sa mnom, neću ti to uskratiti. Idemo sami da možemo uživati u druženju. Možeš me upitati što god ti srce želi i možemo jedan drugog razvedriti i utješiti. Možeš prvi nositi ručak, a ja ću ti pomoći kad se umoriš. Slijedi me."
- "Ljubav, Ivane, je uzvišena stvarnost svemira ako je to ljubav mudrih bića, ali ljubav često predstavlja opasan i često polusebičan čin kad se očituje u iskustvu smrtnih roditelja. Kad se oženiš i budeš imao djecu, pazi da se tvoja ljubav savjetuje s mudrosti i upravlja za inteligencijom.
- Nedugo nakon podneva, u tabor je stiglo više od dvadeset Grka koji su se sastali s Isusom i dvanaestoricom u domu Josipa iz Arimateje, a Petar i Ivan su proveli nekoliko sati u razgovoru s njima. Ovi Grci, ili barem neki od njih, su bili već poodmakli u spoznaji kraljevstva nakon što su primili učenja od Rodana u Aleksandriji.
- Kad je njegov rođak završio s govorom, predstavio je Judu koji je stajući pred velikog svećenika, rekao: "Sve što je moj rođak obećao, ja ću učiniti, ali što ste mi vi spremni dati mi za ovu uslugu?" Čini se da Juda nije bio u stanju razlučiti prezrivi pogled, ako ne i gađenje, na licu otvrdnjelog i taštog Kaife; srce mu je bilo previše obuzeto vlastitom slavom i težnjom za zadovoljstvom samouzvišenja.
-
- Uvod
- POGLAVLJE 178 : POSLJEDNJI DAN U TABORU
- Kao smrtni i materijalni ljudi, vi ste doista građani zemaljskih kraljevstava i trebate biti dobri građani, samim tim što ste postali ponovo rođeni sinovi duha nebeskog kraljevstva. S obzirom da ste sinovi nebeskog kraljevstva koji su prosvijetljeni vjerom i oslobođeni duhom, suočeni ste se s dvostrukom odgovornošću dužnosti prema čovjeku i dužnosti prema Bogu dok dobrovoljno preuzimate treću i svetu obvezu: služenje bratstvu vjernika koji poznaju Boga.
- Kada je vjernik u kraljevstvo pozvan da služi u civilnoj vladi, neka vrši takvu službu kao sekularni državljanin te vlade, iako takav vjernik treba pokazati u svojoj civilnoj službi sve uobičajene značajke državljanstva unaprijeđene duhovnim prosvjetljenjem oplemenjujuće veze smrtnikova uma s duhom vječnog Boga koji živi u čovjeku. Ako se neki nevjernik može kvalificirati kao viši civilni službenik, tada se trebate ozbiljno pitati jesu li korijeni istine u vašem srcu presušili od nedostatka živih voda duhovnog zajedništva u kombinaciji s društvenim služenjem. Čovjekova svijest da je dijete Boga treba vitalizirati sveukupnu životnu službu svakog muškarca, žene i djeteta s ovim moćnim stimulusom svim urođenim moćima ljudske ličnosti.
- David Zabedejev, kroz rad svojih tajnih agenata u Jeruzalemu, je bio u potpunosti upoznat s razvojem planova za Isusovo uhićenje i smrt. Znao je sve detalje Judine uloge u zavjeri, ali to svoje znanje nije obznanio drugim apostolima i sljedbenicima. Nedugo poslije ručka, poveo je Isusa na stranu i smogao hrabrosti da ga pitao da li je znao - ali nikada nije uspio završiti s pitanjem. Učitelj je podigao ruku i zaustavio ga govoreći: “Da, Davide, znam sve o tome i znam da ti znaš, ali pazi da to nikome ne kazuješ. Samo nemoj sumnjati u svojem srcu da će na kraju prevladati Božja volja.”
- “S tugom pogledajte ovaj grad, nakon što ste čuli moje riječi o uništenju Jeruzalema. Ja sam vas već upozorio da ne biste stradali u njegovu uništenju i tako odgodili promicanje evanđelja kraljevstva. Isto tako vas upozoravam da se nepotrebno ne izlažete pogibelji kada dođu po Sina Čovječjeg. Ja moram ići, ali vi morate biti svjedocima ovog evanđelja nakon što ja odem, kao što sam Lazaru poslao riječ da pobjegne od ljudske srdžbe da može živjeti i obznanjivati Božju slavu. Ako je to Očeva volja da ja idem, ništa ne možete učiniti da osujetite božanski plan. Pazite da i vas ne ubiju. Neka vaše duše budu hrabre u obrani evanđelja duhovnom snagom, ali se ne zavaravajte nekim glupim pokušajem obrane Sina Čovječjeg. Meni ne treba nikakva obrana od ljudskih ruku; nebeske vojske su mi već sada pri ruci; ali ja sam odlučio izvršiti volju moga Oca na nebu i zato se moramo podvrći onome što će nas uskoro očekuje.
-
- Uvod
- Oni su već znali da je Učitelj namjeravao slaviti Pashu nasamo sa svojim apostolima; stoga nisu poslali sluge da ih poslužuju.
- Dok su tako svi stajali bez daha i u čuđenju, Isus je rekao: “Petre, kažem ti da ako ti ne operem noge, ti nećeš imati udjela sa mnom u onome što ću izvršiti.” Kada je Petar čuo ove riječi i pod dojmom činjenice da je Isus i dalje klečao pred njim, on je slijepo udovoljio želji čovjeka kojeg je toliko volio i poštovao. A kako je polako shvaćao da je ovaj čin služenja bitno određivao njihov budući odnos naspram Učiteljevog rada, Šimun Petar se ne samo pomirio s mišlju da dopusti Isusu da mu opere noge, već je na sebi svojstven i plahovit način rekao: “Onda, Učitelju, ne operi mi samo noge, već i ruke i glavu.”
- Isus je sada znao da ništa ne može spriječiti Judinu odluku da postane izdajnikom. Počeo je s dvanaestoricom apostola - sada ih je bilo jedanaest. Odabrao je prvu šestoricu apostola, a kako je Juda bio među onima koje su predložili prvoizabrani apostoli, Učitelj ga je prihvatio i sve do ovog trenutka činio sve što je bilo u njegovoj moći da ga posveti i spasi, kao što je činio za mir i spasenje drugih.
-
- Uvod
- POGLAVLJE 180 : OPROŠTAJNI GOVOR
- Ako želite dijeliti Učiteljevu radost, morate dijeliti njegovu ljubav. A dijeliti njegovu ljubav znači dijeliti njegovu službu. Takvo iskustvo ljubavi ne izbavlja čovjeka od teškoća ovoga svijeta; ono ne stvara novi svijet, ali zasigurno čini stari svijet novim.
- “Kao što je Otac ljubio mene, i ja sam ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi kao što sam ja u Očevoj ljubavi. Ako vršite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi kao što sam i ja držao Očevu riječ i zauvijek ostajem u njegovoj ljubavi.”
- “Ako dakle idem pred vama u Očevo nebesko kraljevstvo, ja ću poslati po vas da i vi budete sa mnom na mjestima koja smo pripravili za smrtne sinove Boga prije postanka ovoga svijeta. Iako vas moram ostaviti, bit ću s vama u duhu i vi ćete u budućnosti biti sa mnom osobno nakon što uziđete k meni u mom svemiru, kao što se ja spremam uzići k mome Ocu u njegovom velikom svemiru. A što sam vam rekao vječna je istina, čak i ako je ne možete potpuno shvatiti. Ja idem k Ocu i iako me sada ne možete slijediti, zasigurno ćete me pratiti u budućim dobima.”
- “Ovo sam vam govorio dok sam boravio s vama, da vas bolje pripremim za nedaće koje vam uskoro prijete. I po dolasku ovog novog dana, u vama će živjeti Sin kao i Otac. I ovi će darovi neba uvijek ići jedan uz drugoga upravo kao što smo Otac i ja zajednički radili pred samim vašim očima kao jedna osoba, Sin Čovječji. I taj će vas duh i prijatelj podsjetiti na sve što sam rekao."
-
- Uvod
- I tako se mora jasno spoznati da ni zlatno pravilo ni učenje ideje neopiranja ne mogu biti ispravno protumačeni kao dogme ili propisi. Oni se samo mogu shvatiti življenjem, ostvarivanjem njihovih značenja u živućem tumačenju Duha Istine koji navodi ljudske reakcije na uzajamne ljubavi.
- "Uskoro ću vas ostaviti na kratko vrijeme. Nakon toga, kad me opet vidite, ja ću biti na putu prema Ocu, tako da me čak i onda nećete vidjeti za dugo."
- 1. POSLJEDNJE RIJEČI UTJEHE
- 2. OPROŠTAJNE OPOMENE SVAKOM PONAOSOB
- Isus je sada otišao do Šimuna Revnitelja, koji je ustao i čuo ovu upozorenje: “Ti si pravi sin Abrahamov, ali nije mi bilo lako da te pretvorim u sina ovog kraljevstva nebeskog. Ja te volim i to čine i sva tvoja braća. Ja znam da me ti voliš, Šimune, i da voliš kraljevstvo nebesko, ali ti još uvijek pokušavaš preurediti ovo kraljevstvo da dođe prema tvome ukusu. Dobro znam da ćeš na kraju shvatiti duhovnu prirodu i značenje moga evanđelja i da ćeš hrabro raditi na njegovu promicanju, ali pitanje je što se može dogoditi s tobom nakon moga odlaska. Bilo bi mi drago znati da nećeš skrenuti s puta; ja bih se radovao da mogu znati da, nakon što budem otišao k Ocu, ti nećeš prestati biti moj poslanik i da ćeš se prihvatljivo nositi kao poslanik nebeskog kraljevstva.”
- Isus je zatim otišao do Filipa koji je ustajući čuo sljedeću uputu od Učitelja: “Ti si, Filipe, postavio mnoga glupava pitanja, a ja sam dao sve od sebe da na svako od njih odgovorim, ali sada želim odgovoriti na posljednje pitanje koje se javilo u tvom nadasve iskrenom ali neduhovnom umu. Dok sam ti prilazio oko stola, ti si se neprestano pitao, 'Što ćemo činiti ako nas Učitelj napusti i ostavi same na svijetu?' O, malovjerni! A opet, ti imaš otrpilike jednako mnogo vjere kao i mnoga tvoja braća. Ti si bio dobar upravitelj, Filipe. Samo smo par puta ostali bez namirnica, a jednu od tih situacija smo iskoristili da se očituje Očeva slava. Tvoj se posao opskrbitelja bliži kraju. Neće dugo proći kad ćeš se morati više posvetiti onome što sam te pozvao da činiš - propovijedanju ovog evanđelja kraljevstva. Filipe, ti si uvijek tražio da ti se pokaže, a uskoro trebaš vidjeti mnoge velike stvari. Bolje ako sagledaš ove događaje očima vjere, ali budući da si bio iskren čak i u svom materijalističkom gledištu, poživjet ćeš i vidjeti ispunjenje mojih riječi. A onda ćeš, kada budeš blagoslovljen duhovnom vizijom, nastaviti sa svojim radom i posvetiti život usmjeravanju čovječanstva u potrazi za Bogom i traženju vječnih stvarnosti koje se mogu vidjeti okom duhovne vjere, a ne materijalnog uma. Zapamti, Filipe, pred tobom stoji velika misija na zemlji, jer je svijet prepun duša koje gledaju na život onako kako si ti to imao običaj činiti. Pred tobom stoje velika djela i kad ih obaviš u vjeri, doći ćeš k meni u mome kraljevstvu, a ja ću ti rado pokazati ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, niti smrtni um zamislio. U međuvremenu budi kao malo dijete u kraljevstvu duha i dopustiti meni, kao duhu novog učitelja, da te uvedem u duhovno kraljevstvo. I tako ću biti u mogućnosti učiniti za tebe mnogo toga što nisam bio u mogućnosti ostvariti dok sam boravio s vama kao smrtnik. I ne zaboravi, Filipe, da tko je vidio mene, vidio je i Oca. "
-
- Uvod
- BILO JE otprilike oko deset sati u četvrtak naveče kad je Isus izveo jedanaestoricu apostola iz kuće Ilije i Marije Marka na putu prema Getsemanskom parku.Otkako su proveli dan u brdima, Ivan Marko se sam prihvatio bdijenja nad Isusom. Ivan, koji je bio prilično umoran, je ugrabio više sati počinka dok je Učitelj bio u gornjoj odaji sa svojim apostolima, ali kad je čuo kako silaze niz stube, spremno je ustao, brzo prebacio lineni ogrtač i pošao za njima prateći ih po gradu, preko potoka Kedrona, do njihovog privatnog tabora neposredno pored Getsemanskog parka. Ivan Marko je ostao uz Učitelja tijekom ove noći i narednog dana, tako da je mogao vidjeti i čuti najveći dio onoga što je Učitelj rekao od ovog trenutka do raspeća.
- Učitelj je, za vrijeme te posljednje molitve s apostolima, aludirao na činjenicu da je očitovao Očevo ime svijetu. I on je to uistinu učinio otkrivenjem Boga svojim usavršenim životom u tijelu. Otac na nebu je tražio da sebe obznani Mojsiju, ali nije uspio postići više od proglašenja “JA JESAM.” A kad je pokušao postići daljnje otkrivenje sebe, samo je obznanio “JA JESAM da JA JESAM.” Ali po završetku Isusovog zemaljskog života, Očevo je ime bilo tako obznanjeno da je Učitelj, koji je bio utjelovljenje Oca, istinski mogao reći:
-
- Uvod
- Kad se Isus vratio da razgovara sa svoja tri apostola, ponovo ih je našao gdje spavaju. On ih je probudio, govoreći: “U ovom satu kad mi treba vaša pomoć u bdijenju i molitvi - kad imate toliko razloga da se molite da ne padnete u napast - kako možete spavati kad vas ostavim?”
- Isus je učinio posljednji napor da spasi Judu od ovog izdajničkog čina kad je, prije nego što će izdajica doći do njega, stao u stranu i obraćajući se prvom vojniku s lijeve strane, rimskom satniku, rekao: “Koga tražite?” Satnik je odgovorio: “Isusa iz Nazareta.” Isus je smjesta stao pred ovog časnika i sa smirenim dostojanstvom Boga cijele tovorevine rekao, “Ja sam.” Mnogi iz te naoružane skupine su imali priliku bilo čuti Isusove propovijedi u hramu ili doznati o njegovim slavnim djelima, i kad su čuli gdje tako hrabro najavljuje svoj identitet, oni u prvim redovima su iznenada uzmakli unatrag. Svladalo ih je iznenađenje dok su gledali mirni i veličanstveni način njegove objave identiteta. Bilo je, dakle, nepotrebno da Juda nastavi sa svojim planom izdaje. Učitelj je sebe hrabro objavio svojim neprijateljima, i oni su ga mogli uhvatiti bez Judine pomoći. Ali izdajnik je morao učiniti nešto na račun svoje prisutnosti među ovim naoružanim vojnicima, a osim toga, želio je svima pokazati da je on bio taj koji je ugovorio izdaju sa židovskim vladarima da sebi osigura nagrade i počasti koje je očekivao za obećanje da izruči Isusa u njihove ruke.
- Bilo je to nedugo nakon svanuća i neposredno nakon što je Petar bio poslan da se pridruži svome bratu, kad je u tabor stigao Isusov brat Juda, gotovo bez daha i prije ostatka njegove obitelji, i primio vijesti o Isusovom uhićenju; i on je požurio natrag u Jerihon da saopći ove vijesti svojoj majci, braći i sestrama. David Zebedejev je po Judi poručio Isusovoj obitelji da se okupe u kući Marte i Marije u Betaniji i da tu čekaju na vijesti koje će im glasnici redovito donositi.
-
- Uvod
- Ljubazni način na koji je Isus odgovorio, gotovo je naveo Anu na zbunjenost. Ali on je već bio odlučio da Isus mora bilo napustiti Palestinu ili umrijeti; tako je skupio hrabrosti da upita: “Što je to što ti pokušavaš poučiti narod? Što je to što tvrdiš da si?” Isus je odgovorio: “Ti dobro znaš da sam javno govorio svijetu. Poučavao sam u sinagogama i u hramu mnogo puta, pred okupljenim Židovima i mnogim nežidovima. U tajnosti nisam govorio ništa; zašto, onda, mene pitaš o mojim učenjima? Zašto ne pozoveš one koji su me čuli i ne pitaš njih što sam govorio? Evo, cijeli je Jeruzalem čuo što sam govorio, samo ti nisi čuo ta učenja.” Ali prije no što je Ana uspio odgovoriti, glavni upravitelj dvora koji je stajao u blizini, udari Isusa rukom po licu, govoreći: “Kako se usuđuješ tako govoriti velikom svećeniku?” Ana nije izustio ni riječi prijekora svome čuvaru, ali Isus mu se obratio, govoreći, “Prijatelju, ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo; ali ako sam pravo rekao, zašto me udaraš?”
- Otprilike u ovom trenutku su stigli glasnici od Kaife da pitaju kad će Isus biti izveden pred sud Velikog vijeća, a budući da je već svitalo jutro, Ana je odlučio da je bilo najbolje poslati Isusa Kaifi, svezana i u pratnji čuvara hrama. On im se nedugo zatim pridružio.
- Nedugo nakon što je vratarica pustila Petra u vrt i dok se grijao pored vatre, prišla mu je nestašno govoreći: “Zar nisi i ti od njegovih učenika?” Petar se nije trebao toliko iznenaditi što je bio prepoznat kao takav, jer je Ivan bio taj koji je tražio da mu otvore vrata; ali on je bio u tako napetom živčanom stanju da je izgubio mir u trenutku identifikacije s Isusovim učenicima i vođen jednom jedinom mišlju - kako će živ izaći iz ove situacije - brzo je odvratio na njezino pitanje, riječima, “Nisam.”
- Bilo je to oko pola četiri u petak ujutro kad je veliki svećenik Kaifa sazvao istražni sud Velikog vijeća i tražio da dovedu Isusa na ovu službenu sjednicu. U tri prethodna navrata, Veliko vijeće je velikom većinom glasova osudilo Isusa na smrt, zaključilo da Isus zaslužuje smrtnu kaznu zbog neformalnih optužbi kršenja zakona, bogohuljenja i ismijavanja tradicija očeva Izraela.
- 1. Da je bio ozbiljan klevetnik. Da je učio narod nemogućim stvarima i da ih je na druge načine zavodio.
-
- Uvod
- Kako se svjetina počela penjati stepenicama, Pilat je mogao razabrati u njihovom žamoru ime određenog Barabe. Baraba je bio poznati politički agitator i ubojiti razbojnik, sin svećenika koji je nedavno uhićen u činu pljačke i ubojstva na putu za Jerihon. Taj je čovjek bio osuđen na smrt neposredno po svršetku Pashe.
- Pilat je bio užasnut ustrajnim povicima svjetine, koja je bila pod upravom visokih svećenika i savjetnika Velikog vijeća; unatoč tome, odlučio je barem još jednom pokušati smiriti svjetinu i spasiti Isusa.
- Pilat se bojao meteža i pobune. Nije bio spreman riskirati takve poremećaje u vrijeme Pashe u Jeruzalemu. Nedavno je primio opomenu od cara, i nije se bio spreman na sebe navući još jednu. Svjetina se glasno radova kad je Pilat naredio da puste Barabu. Zatim je naredio da mu donesu zdjelicu s vodom i tu je pred svjetinom oprao ruke, govoreći: “Nevin sam od krvi ovog pravednika. Vi ste odlučili da treba umrijeti, ali ja u njemu ne nađoh nikakvu krivnju. To je vaša stvar. Vojnici će ga odvesti.” I onda je svjetina radosno klicala i odgovorila, “Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu.”
- Kad su vladari Židova čuli Judine riječi, oni su se počeli izrugivati. Jedan koji je sjedio u blizini Jude, dao mu je znak rukom da iziđe iz dvorane s riječima: “Rimljani su već usmrtili tvoga Učitelja, a što se tiče tvoje krivnje, što se to nas tiče? To je tvoja stvar - gubi se odavde!”
- Kad je Isus bio uhićen, on je znao da je njegov rad na zemlji - u ljudskom obličju - bio završen. U potpunosti je razumio način svoje smrti i malo se zanimao za detalje svog takozvanog suđenja.
- David je tijekom ovog tragičnog dana, sve do vijesti o Učiteljevom pogrebu, slao glasnike svakih pola sata s izvješćima apostolima, Grcima, kao i Isusovoj zemaljskoj obitelji koja se okupila u kući Lazara u Betaniji. Kad su glasnici otišli s vijestima o Isusovom pogrebu, David je otpustio lokalni zbor glasnika u pripremi za prosavu Pashe i predstojeću subotu koja je bila dan odmora, s uputom da se potajno okupe u nedjelju ujutro u kući Nikodemusa, gdje je tražio skrovište nekoliko dana s Andrijom i Šimunom Petrom.
- Tek što su lopovi bili spremni, poveli su ih u dvorište gdje su vidjeli Isusa, jedan od njih po prvi put, dok ga je drugi čuo kako govori u hramu, tako i prije nekoliko mjeseci u taboru u Peli.
- Sve što je Sin Čovječji rekao ili učinio na zemlji uveliko je uljepšalo doktrinu da je čovjek sin Boga i doktrinu bratstva ljudi, ali ti bitni odnosi između Boga i čovjeka počivaju u kozmičkoj činjenici Božje ljubavi prema njegovim stvorenjima i urođene milosti božanskih Sinova. Ti dirljivi i božanski lijepi odnosi između čovjeka i njegovog Stvoritelja na ovom svijetu i na svim ostalim svjetovima svemira nad svemirima su postojali od vječnosti; i oni ni na koji način ne ovise o povremenim utjelovljenjima Stvoriteljskih Sinova Boga, koji na ovaj način preuzimaju prirodu i priliku svojih stvorenih inteligencija kao dio cijene koju moraju platiti za konačno stjecanje neograničenog suvereniteta nad svojim svemirima.
-
- Uvod
- Dvojica lopova koji su raspeti s Isusom bili su suradnici Barabe i trebali su ugledati smrt sa svojim vođom da ga Pilat nije pomilovao prilikom Pashe. Isusa su tako raspeli umjesto Barabe.
- Raspeće nije bilo židovski način kažnjavanja. I Grci i Rimljani su usvojili ovu metodu od Feničana. Čak ni Herod, unatoč svojoj okrutnosti, nije pribjegavao raspeću. Rimljani nikad nisu razapinjali rimske državljane; ovom su nečasnom načinu smrti podvrgavali samo robove i podvrgnute narode. U vrijeme opsjede Jeruzalema, samo četrdeset godina nakon Isusovog raspeća, cijela Golgota je bila prekrivena tisućama i tisućama križeva na kojima je iz dana u dan stradao cvijet židovske rase. Bila je to uistinu grozna žetva koja je izrasla iz sjemena posijanog na ovaj dan.
- Nakon što su Učitelja podigli na križ, kapetan je prikovao tablicu iznad njegove glave na kojoj je na tri jezika pisalo: “Isus Nazarećanin - kralj židovski.” Židovi su se razbjesnili zbog te tobožnje uvrede. No, Pilata je iritiralo njihovo neuljudno ponašanje; osjećao se ucjenjenim i poniženim, te je na taj način nastojao dobiti sitnu osvetu. Mogao je napisati “Isus, buntovnik.” Ali on je dobro znao koliko su ovi jeruzalemski Židovi mrzili sam spomen Nazareta, i ovim ih je nastojao poniziti. Znao je da će dirnuti njihovu osjetljivu žicu ako nazove ovog osuđenog Galilejca “kraljem židovskim.”
- U petak ujutro oko devet i pol, vojnici su raspeli Isusa na križ. Nešto prije jedanaest, oko njega se okupilo preko tisuću osoba koje su došle svjedočili ovaj spektakl raspeća Sina Čovječjega. Tijekom tih užasnih sati, nevidljiva kozmička mnoštva su nijemo promatrala ovaj nesvakidašnji prizor svoga Stvoritelja koji je umirao kao ljudsko biće - i to na najružniji mogući način - kao osuđeni zločinac.
- 4. RASPETI ZLOČINAC
-
- Uvod
- Isus je izdahnuo na kraljevski način - onako kako je i živio. Otvoreno je pokazao svoje kraljevsko dostojanstvo i ostao gospodar situacije tijekom ovog tragičnog dana. Spremno se suočio sa svojom sramotnom smrću, nakon što je prvo osigurao sigurnost svojih odabranih apostola. Mudro je suzbio Petrove nasilne tendencije i tražio da Ivan ostane uz njega do kraja njegove smrtne egzistencije. Otkrio je svoju pravu prirodu ubojitom Velikom vijeću i podsjetio je Pilata na ono što je bilo izvor njegove suverene moći koju je imao kao Sin Čovječji. Na Golgotu je krenuo noseći svoju poprečnu gredu i završio je svoje darivanje ljubavi prepuštajući svoj duh smrtničkog postignuća u ruke Rajskog Oca. Nakon takvog života - i takve smrti - Učitelj je doista mogao reći, “Svršeno je.”
- Kad su Josip i Nikodem stigli na Golgotu, vidjeli su kako vojnici skidaju Isusovo tijelo, dok zastupnici Velikog vijeća stoje po strani da osigurajaju da nitko od Isusovih sljedbenika ne stane na put polaganju njegovog tijela u razbojničku grobnicu. Kad je Josip satniku pokazao Pilatovu zapovijed o predaji Isusovog tijela, Židovi su se pobunili i glasno su tražili da im se preda tijelo. U svojoj glasnoj pometnji pokušali su nasilno uzeti tijelo, tako da je satnik pozvao četvoricu stražara i s njima stao s podignutim mačevima pored Učiteljevog tijela koje je ležalo na zemlji. Satnik je naredio ostalim vojnicima da ostave dvojicu razbojnika i da rastjeraju bijesnu gomilu razljućenih Židova. Nakon što su ponovo uspostavili red, satnik je okupljenim Židovima pročitao Pilatovo odobrenje i stao u stranu govoreći Josipu: “Ovo je tijelo tvoje i možeš s njim učiniti kako ti je volja. Ja ti stojim na raspolaganju s mojim vojnicima da te nitko ne omete u tvojim namjerama.”
- U petak uveče oko ponoći, u Kaifinom domu se nakon pashalne večere okupila grupa židovskih vođa, gdje su razgovarali o svojim bojaznima u vezi Učiteljeve tvrdnje da će ustati iz mrtvih na treći dan. Ovaj susret je završio s imenovanjem odbora predstavnika Velikog vijeća koji je narednog dana trebao otići k Pilatu sa službenim zahtjevom da se pred Isusovim grobom postavi rimski stražar kako se njegovi prijatelji ne bi mogli upetljati. Kako je njihov govornik rekao Pilatu: “Gospodine, ne zaboravite da je ova varalica, ovaj Isus iz Nazareta, govorio dok je bio živ, 'Nakon tri dana, uskrsnut ću.' Mi smo, dakle, došli s molbom da se na njegov grob postavi stražar, barem dok ne prođe treći dan nakon njegove smrti. Mi se jako bojimo da njegovi učenici ne dođu ukrasti njegovo tijelo i proglasiti ljudima da je uskrsnuo iz mrtvih. Ako dopustimo da se to dogodi, to bi bilo daleko gore nego dopustiti mu da ostane na životu.”
- Znamo da se Učiteljevo fizičko obličje odmaralo u Josipovom grobu sve do otprilike tri sata u nedjelju ujutro, ali nismo sigurni u pogledu statusa Isusove ličnosti tijekom ovih trideset šest sati. Nekom prilikom se usudimo objasniti te stvari više ili manje ovako:
- Postoji dobar razlog za vjerovanje da je neka osoba sjedila na mjestu Kaligastije na sustavnom vijeću Planetarnih Kneževa na Jeruzemu dok se Isusovo tijelo odmaralo u grobu.
- Isus je živio i umro za cijeli svemir, a ne samo za ljudske rase ovog jednog svijeta. Smrtnici su primali spasenje i prije Isusovog života i smrti na Urantiji, ali ipak je činjenica da je njegovo utjelovljenje na ovom svijetu uveliko prosvijetlilo put spasenja; njegova je smrt zauvijek dokazala sigurnost spasenja nakon smrti u tijelu.
-
- Uvod
- 5. POUKE KRIŽA
- Križ ostaje simbolom svete službe, odanosti nečijeg života za dobrobit i spasenje njegovih bližnjih.Križ nije simbol žrtve nevinog Sina Božjega umjesto stvarnih grešnika, u cilju ublaženja bijesa uvrijeđenog Boga, ali on zauvijek ostaje kako na zemlji tako i širom prostranog svemira, sveti simbol dobrih bića koja sebe daruju zlima i koja ih spašavaju odanošću svoje ljubavi. Križ je uistinu simbol najvišeg oblika nesebične službe, vrhunske odanosti punog darivanja pravednog života u svesrdnoj službi, čak i u smrti, smrti na križu. I sam prizor ovog velikog simbola Isusovogdarovanog života uistinu pruža nadahnuće svima nama koji želimo slijediti njegov primjer.
- Znamo da smrt na križu nije imala za cilj da postigne pomirenje čovjeka s Bogom, već da oživi čovjekovu spoznaju Očeve vječne ljubavi i Sinove beskrajne milosti i da emitira ove univerzalne istine cijelom svemiru.
- Isus je zatim započeo uspostavljati kontakte na morontija razini, upoznavati se kao stvorenje sa zahtjevima života kojim je odabrao živjeti za kratko vrijeme na Urantiji. Ovo uvođenje u morontija svijet trajalo je više od sat vremena Urantije i bilo je prekinuto dva puta njegovom željom da razgovara sa svojim bivšim zemaljskim suradnicima koji su došli iz Jeruzalema da zavire u prazan grob ne bi li otkrili ono što su smatrali dokazom njegovog uskrsnuća.
- Ovo je bio prvi put da je krug arhanđela djelovao na Urantiji. U pratnji mnoštva arhanđela, Gabrijel je stupio na poziciju duhovnog polariteta planeta; a kad je Gabrijel dao znak, na prvom prebivališnom svijetu je odjeknuo njegov glas: “Po mandatu Mihaela, neka se podignu mrtvi Urantije!” Zatim su se svi preživjeli pripadnici ljudskih rasa Urantije koji su spavali od Adamovog doba i kojima još nije bilo suđeno, pojavili u dvoranama uskrsnuća prebivališnih svjetova spremni za morontija utjelovljenje. I odmah su se serafini i njihovi suradnici spremili da pođu na prebivališne svjetove. Obično ovi serafinski čuvari, koji su nekoć bili na dužnosti grupnih čuvara ovih preživjelih smrtnika, čekaju na njihovo buđenje u dvoranama uskrsnuća na prebivališnim svjetovima, ali oni su u ovom slučaju bili na ovom svijetu što je Gabrijel tu bio prisutan zbog Isusovog morontija uskrsnuća.
-
- Uvod
- Žene su ponovile priču o razgovoru s Isusom drugim apostolima, ali ni oni im nisu vjerovali; nisu htjeli otići do groba da provjere priču kao što su to učinili Petar i Ivan.
- Apostoli nisu željeli da ih Isus ostavi; oni stoga nisu obraćali pažnju na njegove izjave o umiranju, kao ni na njegova obećanja ponovnog uskrsnuća. Oni nisu očekivali uskrsnuće u onom obliku u kojem se odigralo i odbili su povjerovati dok nisu bili suočeni s neospornom evidencijom i apsolutnim dokazom vlastitog iskustva.
- 2. ISUSOVA POJAVA U BETANIJI
- David nije dugo čekao, kako se Isusovo četvrto ukazanje smrtnicima odigralo upravo ovdje u kući Marte i Marije kratko prije dva poslije podne, kad se pojavio u vidljivom obličju pred svojom zemaljskom obitelji i njihovim prijateljima, sve u svemu dvadeset osoba. Učitelj se ukazao u okviru otvorenih stražnjih vrata, govoreći: "Mir s vama. Pozdavljam one koji su nekoć bili uz mene u zajedništvu braće i sestara u kraljevstvu nebeskom. Kako ste mogli sumnjati? Zašto vam je toliko trebalo da cijelim srcem odlučite slijediti svjetlo istine? Dođite, dakle, svi u zajedništvo Duha Istine u Očevu kraljevstvu." Kad su se počeli oporavljati od prvog šoka i ići prema njemu da ga zagrle, on je nestao pred njihovim očima.
- A onda su jedan drugomu rekli, "Nije ni čudo da su naša srca gorjela u nama dok nam se putem obraćao! I kako je samo otvorio naše razumijevanje učenja iz Pisma!"
-
- Uvod
- Premda može djelovati čudno, ali šutljivi Filip je bio jako govorljiv tijekom ovog popodneva. Dok nije mnogo rekao prije podne, cijelo je poslijepodne postavljao pitanja apostolima. Premda je Petar više puta bio iritiran Filipovim pitanjima, drugi su ih uzeli dobroćudno. Filip je prije svega želio znati, ako se Isusovo tijelo podiglo iz groba, da li je na sebi imalo fizičke tragove raspeća.
- 2. PRVO UKAZANJE APOSTOLIMA
- 4. DESETO UKAZANJE (U FILADELFIJI)
- "Idite po svem svijetu i propovijedajte ovo evanđelje o očinstvu Boga i bratstvu ljudi u svim narodima i rasama i uvijek imajte mudrosti pri izboru metoda za predstavljanje radosne vijesti različitim rasama i plemenima ljudskog roda. Badava ste primili ovo evanđelje kraljevstva, badava dajte radosnu vijest svim nacijama. Ne bojte se otpora zla, jer ja sam uvijek s vama, do svršetka svijeta. Ostavljam vam mir, mir i to svoj, dajem vam."
- Sljedećeg dana, u srijedu, Isus je proveo cijeli dan u društvu svojih morontija prijatelja, a sredinom popodneva primio je u posjetu morontija delegaciju iz prebivališnih svjetova svakog lokalnog sustava naseljenih planeta širom cijelog zviježđa Norlatiadeka. Svi su se radovali ovim posjetima, kako su na taj način imali priliku upoznati svog Stvoritelja kao pripadnika njihovog vlastitog reda kozmičke inteligencije.
-
- Uvod
- Kada su spustili sidro i spremili se ući u lađicu da odu do obale, čovjek na obali im je doviknuo: "Djeco, zar nemate malo ribe?" I kad su oni odgovorili: "Nemamo," on im se ponovo obratio. "Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete ribu." Premda učenici nisu znali da je čovjek na obali bio Isus, složno su bacili mrežu onako kako je rekao i mreža je odmah bila toliko puna da su je jedva izvukli od mnoštva riba. Kada je oštroumni Ivan Zebedejev ugledao punu mrežu, poznao je Učitelja. Kada mu je ta misao došla, nagnuo se prema Petru i šapatom rekao: "Gospodin je." Petar je bio čovjeknepromišljenog djelovanja i plahovite odanosti; kad je čuo Ivanove riječi, brzo se dignuo i skočio u more da što prije stigne do Učitelja. Njegova braća su došla za njim lađicom, vukući mrežu s ribama.
- Isus se ovo već treći put ukazao apostolima kao grupi. Kad im se Isus prvi put obratio s pitanjem zar nemaju malo ribe, nisu ga prepoznali, jer je vladao običaj među ribarima na Galilejskom moru, kad se približe obali, da ih tako dočekaju trgovci iz Tariceje koji su obično kupovali svježu ribu za sušenje.
- 2. U ŠETNJI S PO DVOJICOM APOSTOLA
- Petar je ove posljednje riječi shvatio doslovce - da ga nastavi slijediti - i nakon što se okrenuo prema Isusu, pokazao je na Ivana i rekao - "Ako te ja budem slijedio, što će ovi ljudi učiniti?" I nakon što je shvatio da je Petar pogrešno protumačio njegove riječi, Isus je rekao: "Petre, nemoj se brinuti što će tvoja braća učiniti. Ako hoću da Ivan ostane nakon što ti odeš, ako hoću da on ostane dok se ja opet ne vratim, što se to tebe tiče? Samo pazi da me ti slijediš."
- Zatim je šetao i razgovarao s Alfejevim blizancimaJakovom i Judom - i obratio se obojici s pitanjem:"Jakove i Judo, vjerujete li u mene?" A kad su obojica odgovorili: "Da, Učitelju, vjerujemo," on je rekao: "Ja ću vas uskoro napustiti. Vidite da sam vas već napustio u tjelesnom obličju. Zadržat ću se još samo kratko vrijeme prije nego što se vratim k svome Ocu. Vi vjerujete u menevi ste moji apostoli i uvijek ćete to biti. Nastavite vjerovati i nemojte zaboraviti vrijeme koje ste proveli sa mnom, ako se nakon moga odlaska vratite onome što ste radili prije našeg zajedničkog života. Nikad ne dopustite da promjene u vašim spoljašnjim aktivnostima ispolje utjecaj na vašu odanost. Vjerujte u Boga do posljednjeg dana svog zemaljskog života. Nikada nemojte zaboraviti da Božji sinovi po vjeri čine svaku poštenu svjetovnu profesiju svetom. Ništa što sin Božji čini ne može biti obično. Od sada, kada nešto radite, radite to za Boga. A po svršetku vašeg zemaljskog života, imam druge i bolje svjetove na kojima ćete nastaviti raditi za mene. U svem vašem radu, na ovom svijetu i na drugim svjetovima, ja ću raditi s vama i moj će duh živjeti u vama."
- U skladu s tim u subotu, 29. travnja u tri sata, u Betsaidi se okupilo više od pet stotina vjernika iz okolice Kafarnauma da čuju Petrovu prvu javnu propovijed nakon uskrsnuća. Apostol je ovom prilikom bio u stanju dati sve od sebe i kad je završio sa svojim snažnim javnim govorom, većina okupljenih slušatelja je vjerovala da je Učitelj uskrsnuo od mrtvih.
-
- Uvod
- "Upozoravam vas da uvijek trebate imati na umu da je vaša zadaća među ljudima naviještati evanđelje kraljevstva - stvarnost da je Bog otac i istinu da je čovjek sin Boga.Objavite cijelu istinu radosne vijesti, a ne samo dio evanđelja koji govori o spasenju. Vaša poruka se ne mijenja zbog mog iskustva uskrsnuća. Još uvijek spasonosna istina evanđelja kraljevstva kaže da čovjek vjerom postaje sin Božji. Vaš je zadatak ići propovijedati Božju ljubav i služenje ljudima. To što svijetu najviše treba je da zna ovo: Ljudi su sinovi Božji koji vjerom doista mogu ostvariti i u svakodnevnom životu doživjeti tu oplemenjujuću istinu. Moje darivanje treba pomoći svim ljudima da spoznaju da su djeca Božja, ali to znanje neće biti dovoljno ako osobnom vjerom ne shvate spasonosnu istinu da su živuća duhovna djeca vječnog Oca. Evanđelje kraljevstva govori o ljubavi Oca i služenju njegovoj djeci na zemlji.
- Rano ujutro u četvrtak 18. svibnja Isus se posljednji put ukazao na zemlji kao morontija ličnost. Dok su se jedanaestorica spremala doručkovati u gornjoj sobi u kući Marije Marko, Isus se pojavio pred njima i rekao:
- Za ovim neprestanim izoliranjem ličnosti slijedilo je uvećanje tuge, produbljenje patnji, umnožavanje tjeskoba i porast očajanja koje je na kraju postalo neizdrživo.
- Bilo je skoro pola osam u četvrtak ujutro 18. svibnja, kad je Isus stigao na zapadni obronak Maslinske gore s jedanaest tihih i odveć zbunjenih apostola. S ovog su mjesta, oko dvije trećine puta do vrha, mogli vidjeti Jeruzalem i Getsemanski vrt. Isus se sada spremao reći svoje posljednje zbogom apostolima prije nego što napusti Urantiju. Dok je tako stajao pred njima, apostoli su po svojoj inicijativi kleknuli oko njega u krug, a Učitelj je rekao:
-
- Uvod
- Evanđelje kraljevstva je činjenica Božjeg očinstva i njezina posljedica, istina da su svi ljudi sinovi i braća. Kršćanstvo, kako se ono od toga dana počelo razvijati, je činjenica daje Bog u isto vrijeme Otac Gospodina Isusa Krista i doživljaj zajedništva vjernika u njihovom odnosu s uskrslim i proslavljenim Kristom.
- 1. PROPOVIJED NA DAN DUHOVA
- Nešto iza pola pet, više od dvije tisuće novih vjernika je slijedilo apostole do bazena Siloam gdje su ih Petar, Andrija, Jakov i Ivan krstili u Učiteljevo ime. I već se bilo smrklo kad su završili s krštenjem okupljenog naroda.
- Prva misija ovog duha je, naravno, potaknuti i personalizirati istinu, jer je razumijevanje istine najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjemikov osjećaj sirotanstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao živjeti u ljudskim srcima.
- 5. Duh Beskonačnog Duha i Kozmičkog Majčinskog Duha - Sveti Duh koji se uopćeno naziva duhom Kozmičkog Duha.
- Mnogi događaji ljudskog života se teško mogu objasniti i pomiriti s idejom da živimo u svemira u kojem prevladava istina i pobjeđuje ispravnost. Tu tako često prevladavaju kleveta, laži, neiskrenost i neispravnost - jednom riječju, grijeh. Može li vjera, naposljetku, pobijediti zlo, grijeh i nepravdu? Može. A Isusov život i smrt zauvijek svjedoče o neminovnom trijumfu istine dobrote i vjere stvorenog bića koje slijedi usmjerivački utjecaj duha. Isusa su vrijeđali i ismijavali na križu, govoreći, "Da vidimo hoće li Bog doći da ga oslobodi." Na svijet se spustila tama na dan raspeća, ali sutradan je osvanulo jutro u punom sjaju; a dan Duhova je bio još vedriji. Religije pesimističkog očaja traže oslobođenje od životnih tereta; one traže prestanak postojanja u vidu vječnog sna i odmora. To su religije primitivnog straha i bojazni. Isusova religija je novo evanđelje vjere koje je proglašeno napaćenom čovječanstvu. Ova nova religija počiva na temeljima vjere, nade i ljubavi.
-
- Uvod
- Duhovi su bih poziv na duhovno jedinstvo među vjernicima u evanđelje. Kad se duh spustio na učenike u Jeruzalemu, isto se dogodilo u Filadelfiji, Aleksandriji i dragim mjestima gdje su živjeli istinski vjernici. Doslovce je istina daje "mnošvo vjernika bilo jedno srce ijedna duša." Isusova religija je najmoćniji ujedinjujući utjecaj koji je svijet ikada upoznao.
- Za tim je uslijedilo uskrsnuće koje ih je oslobodilo očaja i povratilo njihovu vjeru u Učiteljevu božanstvenost. Opet su ga mogli vidjeti i s njim razgovarati; poveo ih je na Maslinsku goru gdje im je uručio oproštajni govor i rekao da se vraća k svome Ocu. Rekao im je da ostanu u Jeruzalemu dok se ne opasaju snagom odozgor - dok ne dođe Duh Istine. A kad je na Duhove došao ovaj novi učitelj, smjesta su otišli propovijedati svoje evanđelje s novom snagom. Postali su hrabri i odvažni sljedbenici živućeg Gospodina, a ne mrtvi i poraženi lideri. Učitelj živi u srcima svih tih evangelista; Bog nije doktrina u njihovim umovima; on je postao živuća prisutnost u njihovim dušama.
- 4. Kršćanske vođe su bile spremne učiniti takve kompromise s Mitraizmom da je bolja polovica njegovih s ljedbenika pri šlaantiohijskom kultu.
- Unatoč tome što je istočna verzija Isusove poruke ostala vjernija njegovim izvornim učenjima, nastavila je slijediti Abnerov beskompromisni stav. Nikad nije napredovala kako je napredovala helenizirana verzija, i s vremenom se izgubila u islamskom pokretu.
-
- Uvod
- 1. Čovjekov logični stav prema pitanjima materijalne stvarnosti.
- Znanstvenici su nenamjerno gurnuli čovječanstvo u materijalističku paniku; započeli su proces nepromišljenog pražnjenja konta višestoljećnih moralnih resursa, ali ta banka ljudskog iskustva ima na depozitu bogate duhovne resurse; ona ima dovoljno resursa da zadovolji obveze koje mu se nameću. Samo nerazborit čovjek može pasti u paniku zbog duhovnih resursa ljudskog roda. Po okončanju materijalističko-sekularne panike, Isusova religija neće bankrotirati. Duhovna banka kraljevstva nebeskog mora isplatiti vjeru, nadu i moralnu sigurnost za sve koji se oslanjaju na nju "u Njegovo ime."
- Reći da se um "pojavio" iz materije ne objašnjava ništa. Da svemir nije ništa drugo nego mehanizam i da um nije odvojen od materije, nikad ne bi mogla postojati dva različita tumačenja bilo koje pojave. Pojmovi istine, ljepote i dobrote ne ulaze u sastav bilo fizike ili kemije. Stroj ne može znati, a pogotovu ne može znati istinu, težiti za ispravnošću i njegovati dobrotu.
- Stvarnosti i vrijednosti duhovnog napretka nisu "psihološka projekcija" - uzvišeno sanjarenje materijalnog uma. Takve stvari su duhovni nagovještaji Ispravljača koji živi u umu, Božjeg duha u umu čovjeka. Ne dopustite svojim diletantskim idejama maglovitih spoznaja "relativiteta" da ometu vašu spoznaju Božje vječnosti i beskonačnosti. U svom pokušaju postignuća samoizražaja, ne zaboravite ostaviti prostora Ispravljačevom izražaju, manifestaciji vašeg stvarnog i boljeg "ja."
- Da je svemir posve materijalan i da je čovjek samo stroj, ne bi bilo znanosti koja znanstveniku daje hrabrosti da postulira ovu mehanizaciju svemira. Strojevi ne mogu mjeriti, klasificirati niti ocijeniti sami sebe. Takvo znanstveno djelo jedino može proizvesti entitet koji nadilazi status stroja.
- Suvremeni sekularizam proizlazi iz dva svjetska utjecaja. Otac sekularizma je zatucani i bezbožni stav takozvane znanosti devetnaestog i dvadesetog stoljeća - ateističke znanosti. Majka suvremenog sekularizma je totalitarna srednjevjekovna kršćanska crkva. Sekularizam je začet kao rastući protest protiv gotovo potpune dominacije institucionalizirane kršćanske crkve nad zapadnom civilizacijom.
- Primitivni čovjek je živio u praznovjernom robovanju religioznom strahu. Suvremeni, civilizirani čovjek strahuje od misli da može pasti pod dominaciju snažnih religioznih uvjerenja. Razboriti čovjek je uvijek strahovao od religiozne kontrole. Kad snažna i dinamična religija zaprijeti dominacijom nad čovjekom, on je uvijek pokuša racionalizirati, tradicionalizirati i institucionalizirati, u nadi da će tako nad njom steći kontrolu. Takvim postupkom, čak i religija otkrivenja mora postati čovjekovo djelo i doći pod čovjekovu dominaciju. Suvremeni inteligentni muškarci i žene izbjegavaju Isusovu religiju zbog straha od onoga što će učiniti od njih - i s njima. I svi takvi strahovi su dobro utemeljeni. Isusova religija uistinu dominira nad svojim vjernicima i izaziva njihovu preobrazbu, zahtijevajući da ljudi posvete svoje živote nastojanju da upoznaju volju Oca na nebu i da posvete svoje energije nesebičnoj službi bratstvu ljudi.
- Kršćanstvo je improvizirana religija i kao takvo uvijek mora djelovati usporeno. Ubrzanije duhovne predstave moraju sačekati novo otkrivenje i šire prihvaćanje Isusove istinske religije. Ali kršćanstvo je moćna religija, ako se uzme u obzir da su svagdašnji učenici raspetog stolara proglasili učenja koja su tijekom tristo godina osvojila rimski svijet, a poslije toga izvojevala pobjedu nad barbarima koji su svrgli Rim. To isto kršćanstvo je osvojiloapsorbiralo i uzvisilo - cijeli sustav židovske teologije i grčke filozofije. A onda, kad je ta kršćanska religija pala u komu kroz više od tisuću godina pod prevelikom dozom misticizma i paganizma, ona je uspjela samu sebe uskrsnuti i doslovce osvojiti cijeli zapadni svijet. Kršćanstvo u sebi ima dovoljno Isusovih učenja da osigura vlastitu besmrtnost.
- Isus je dao Bogu, kao čovjek ovoga svijeta - najveću moguću žrtvu: posvećenje i predanost svoje volje veličansvenoj službi izvršenja božanske volje. Isus je uvijek i dosljedno tumačio religiju samo u smislu Očeve volje. Kada proučavate Učiteljevu karijeru, što se tiče molitve ili bilo kojeg drugog aspekta religioznog života, ne usmjeravajte pažnju toliko na ono što je učio, koliko na ono što je činio. Isus nikada nije molio u ime religiozne dužnosti. Za njega, molitva je bila iskreni izraz duhovnog stava, objava odanosti duše, uvodna izjava osobne pobožnosti, izraz zahvalnosti, vještina za izbjegavanje emocionalne napetosti, sprječavanje sukoba, egzaltaciju poimanja, oplemenjenost želje, opravdanje moralne odluke, obogaćivanje misli, oživljavanje viših sklonosti, posvećenje impulsa, razjašnjenje gledišta, objavu vjere, transcendentalno predavanje volje, blaženu potvrdu povjerenja, otkrivenje hrabrosti, proglas otkrića, ispovijed najveće pobožnosti, potvrda posvećenja, tehnika za prilagodbu poteškoćama i moćna mobilizacija ujedinjenih sila duše u cilju obrane od svih ljudskih sklonosti prema sebičnosti, zlu i grijehu. Živio je upravo takav život bogougodnog posvećenja vršenju volje svoga Oca i završio je svoj život trijumfalno sa upravo takvom molitvom. Tajna njegova neusporedivog religioznog života počiva u toj svijesti Božje prisutnosti; i je to postigao inteligentnom molitvom i iskrenim obožavanjem - neprekinutim duhovnim zajedništvom s Bogom - a ne predosjećajima, glasovima, vizijama ili nesvakidašnjim religioznim praksama.
- 1. Dolaskom Misaonog Ispravljača.
-
- Uvod
- Taj duboki doživljaj stvarnosti unutarnje božanske prisutnosti zauvijek nadilazi grube materijalističke metode fizičkih znanosti. Ne možete staviti duhovnu radost pod mikroskop; ne možete izvagati masu ljubavi; ne možete mjeriti duhovne vrijednosti i ne može procijeniti kvalitetu duhovnog obožavanja.
- Životi nekih ljudi su previše veliki i plemeniti da se spuste na nisku razinu puke uspješnosti. Životinja se mora prilagoditi okolini, ali religiozni čovjek nadilazi svoju okolinu i na taj način izmiče ograničenjima materijalnog svijeta kroz ovaj uvid božanske ljubavi. Ovaj koncept ljubavi stvara u čovjekovoj duši to nadživotinjsko nastojanje da pronađe istinu, ljepotu i dobrotu; a kad ih nađe, on je proslavljen u njihovom zagrljaju; prožima ga želja da ih živi, da se nosi ispravno.
-