Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 66: PLANETARNI PRINC URANTIJE
Sekcije
POGLAVLJE 66: PLANETARNI PRINC URANTIJE
66:0.1 (741.1) POJAVLJIVANJE Sina Lanonandeka na prosječnom svijetu označava da se u umu primitivnog čovjeka razvila volja, sposobnost da se izabere put vječnog opstanka. Ali na Urantiji je Planetarni Princ stigao gotovo pola milijuna godina nakon pojave ljudske volje.
66:0.2 (741.2) Prije otprilike pet stotina tisuća godina, istodobno s pojavom šest obojenih ili Sangik rasa, Planetarni Princ Kaligastija stigao je na Urantiju. U vrijeme dolaska Princa, na Zemlji je živjelo gotovo pola milijarde primitivnih ljudskih bića raspršenih po Europi, Aziji i Africi. Prinčevo sjedište, osnovano u Mezopotamiji, nalazilo se otprilike u središtu svjetske populacije.
1. PRINC KALIGASTIJA
66:1.1 (741.3) Kaligastija je bio Sin Lanonandek broj 9.344 sekundarnog reda. Bio je iskusan u upravljanju poslovima lokalnog svemira općenito, a u kasnijim razdobljima i u vođenju lokalnog sustava Satanije posebno.
66:1.2 (741.4) Prije Luciferove vladavine u Sataniji, Kaligastija je bio pridružen vijeću savjetnika Nositelja Života na Jerusemu. Lucifer je uzdigao Kaligastiju na položaj u svojem osobnom stožeru i on je na prihvatljiv način pet puta uzastopno služio na ovoj poziciji časti i povjerenja.
66:1.3 (741.5) Kaligastija je vrlo rano tražio povjerenstvo za Planetarnog Princa, ali bi pri svakom podnošenju konstelacijska vijeća odbila njegovu molbu, jer ne bi dobila pristanak Očeva Konstelacije. Kaligastija je izgledao posebno željan biti poslan kao planetarni vladar na decimalni svijet gdje je učinjena modifikacija života. Njegov zahtjev bio je nekoliko puta odbijen prije nego što je konačno dodijeljen Urantiji.
66:1.4 (741.6) Kaligastija je otišao s Jerusema na svoju dužnost svjetske uprave sa zavidnim dosijeom odanosti i predanosti dobrobiti svemira iz kojeg je potekao i u kojem je boravio, unatoč određenoj karakterističnoj nemirnosti povezanoj sa sklonošću da pokaže neslaganje s ustaljenim poretkom u nekim manjim pitanjima.
66:1.5 (741.7) Bio sam prisutan na Jerusemu kada je briljantni Kaligastija napustio glavni grad sustava. Nijedan princ planeta nikada nije započeo karijeru svjetske vladavine s bogatijim pripremnim iskustvom ili s boljim izgledima nego Kaligastija onoga sudbonosnog dana prije pola milijuna godina. Jedno je sigurno: dok sam se spremao izvještaj o tom događaju predati u emitiranje lokalnog svemira, ni jednog trenutka nisam posumnjao da će ovaj plemeniti Sin Lanonadek tako brzo izdati svoje sveto povjerenstvo planetarnog starateljstva i tako grozno uprljati dobro ime svog uzvišenog reda svemirskog sinovstva. Doista sam smatrao Urantiju jednom od pet ili šest najsretnijih planeta u cijeloj Sataniji jer će imati tako iskusan, briljantan i originalan um na čelu svojih svjetskih poslova. Nisam shvaćao da se Kaligastija podmuklo počeo zaljubljivati sam u sebe; nisam u potpunosti razumio suptilnosti ponosa ličnosti.
2. PRINČEVO OSOBLJE
66:2.1 (742.1) Planetarni Princ Urantije nije bio poslan u svoju misiju sam, nego ga je pratio uobičajeni korpus pomoćnika i administrativnih suradnika.
66:2.2 (742.2) Na čelu ove skupine bio je Daligastija, suradnik-pomoćnik Planetarnog Princa. Daligastija je također bio sekundarni Sin Lanonadek, broj 319.407 toga reda. Imao je rang pomoćnika u vrijeme kada je bio dodijeljen kao Kaligastijin suradnik.
66:2.3 (742.3) Planetarno osoblje uključivalo je velik broj anđeoskih suradnika i mnoštvo drugih nebeskih bića zaduženih da unaprijede interese i promiču dobrobit ljudskih rasa. No s vašeg gledišta, najzanimljivija skupina bili su tjelesni članovi prinčevog osoblja — ponekad nazivani Kaligastijina stotina.
66:2.4 (742.4) Ovih sto rematerijaliziranih članova Prinčeva osoblja bili su izabrani od strane Kaligastije među više od 785.000 uzašlih građana Jerusema koji su se dobrovoljno prijavili za urantijsku pustolovinu. Svaki od izabranih stotinu potjecao je s različitog planeta i nijedan nije bio s Urantije.
66:2.5 (742.5) Ovi dobrovoljci s Jerusema dovedeni su serafinskim prijevozom izravno s glavnog grada sustava na Urantiju, a po dolasku su bili zadržani u serafinskom okrilju dok im nisu pribavljeni osobni oblici dvostruke prirode za ovu posebnu planetarnu službu — doslovna tijela od krvi i mesa, ali podešena za uključivanje u životne krugove sustava.
66:2.6 (742.6) Nedugo prije dolaska ovih sto jerusemskih građana, dva nadzorna Nositelja Života, koja su boravila na Urantiji i koja su prethodno isplanirala ove događaje, zamolila su Jerusem i Edentiju za dozvolu premještanja životne plazme sto odabranih preživjelih potomaka Andona i Fonte u materijalna tijela koja su trebala biti projektirana za utjelovljenje članova Prinčevog osoblja. Zahtjev je odobren na Jerusemu i potvrđen u Edentiji.
66:2.7 (742.7) Prema tomu, pedeset muškaraca i pedeset žena potomaka Andona i Fonte, koji predstavljaju očuvanje najboljih svojstava te jedinstvene rase, odabrani su od strane Nositelja Života. S jednom ili dvije iznimke, ovi Andonski doprinositelji rasnom napretku bili su stranci jedni drugima. Okupljeni su iz različitih mjesta pod koordiniranim vodstvom njihovih Ispravljača Misli i serafinskim vodstvom na pragu planetarnog sjedišta Princa. Ovdje je stotinu ljudskih subjekata prepušteno u ruke specijalizirane dobrovoljne komisije s Avalona, koja je upravljala materijalnim ekstrahiranjem dijela životne plazme ovih potomaka Andona. Ova živa materija zatim je prebačena u materijalna tijela konstruirana za upotrebu sto jerusemskih članova Prinčevog osoblja. U međuvremenu, ovi novopristigli građani sustavnog središta držani su u snu serafinskog transporta.
66:2.8 (742.8) Ove transakcije, zajedno s doslovnim stvaranjem posebnih tijela za Kaligastijinu stotinu, dale su povod brojnim legendama, od kojih su se mnoge kasnije pomiješale s predajama o planetarnom ustoličenju Adama i Eve.
66:2.9 (743.1) Cijela transakcija repersonalizacije — od trenutka dolaska serafinskih transporta koji su nosili sto jerusemskih dobrovoljaca pa do trenutka kada su postali svjesna, trostruka zemaljska bića — trajala je točno deset dana.
3. DALAMATIJA - PRINČEV GRAD
66:3.1 (743.2) Sjedište Planetarnog Princa nalazilo se u području današnjeg Perzijskog zaljeva, u kraju koji odgovara današnjoj Mezopotamiji.
66:3.2 (743.3) Klima i krajolik Mezopotamije toga doba bili su u svakom pogledu povoljni za poduhvate Prinčeva osoblja i njihovih pomoćnika i vrlo različiti od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim razdobljima. Bilo je nužno imati takvu povoljnu klimu kao dio prirodnog okruženja osmišljenog da potakne primitivne Urantijce na određene početne korake u kulturi i civilizaciji. Velika zadaća tih vremena bila je preobraziti čovjeka iz lovca u stočara, s nadom da će se kasnije razviti u miroljubivog, kući odanog zemljoradnika.
66:3.3 (743.4) Sjedište Planetarnog Princa na Urantiji bilo je tipično za takve stanice na mladoj i razvijajućoj planeti. Jezgru prinčeva naselja činio je vrlo jednostavan, ali lijep grad, ograđen zidom visokim dvanaest metara. Ovo svjetsko središte kulture nazvano je Dalamatija u čast Daligastije.
66:3.4 (743.5) Grad je bio podijeljen u deset podcjelina, a sjedišta deset vijeća tjelesnog osoblja bila su smještena u središtima tih cjelina. U središtu grada nalazio se hram neviđenog Oca. Administrativno sjedište Princa i njegovih suradnika bilo je organizirano u dvanaest komora neposredno raspoređenih oko samog hrama.
66:3.5 (743.6) Zgrade u Dalamatiji bile su sve jednokatne, osim sjedišta vijeća koja su imala dva kata, te središnjeg hrama Oca Svih, koji je bio malen, ali visok tri kata.
66:3.6 (743.7) Grad je predstavljao najbolje građevinske prakse onih ranih vremena — prije svega opeku. Vrlo malo kamena ili drveta bilo je upotrijebljeno. Izgradnja domova i seoska arhitektura među okolnim narodima bile su znatno unaprijeđene primjerom Dalamatijske gradnje.
66:3.7 (743.8) U blizini sjedišta Princa živjeli su ljudi svih boja kože i svih društvenih slojeva. Iz tih obližnjih plemena bili su regrutirani prvi učenici prinčevih škola. Iako su te rane škole u Dalamatiji bile jednostavne i primitivne, pružale su sve što se u ono doba moglo ponuditi muškarcima i ženama tog ranog razdoblja.
66:3.8 (743.9) Tjelesno osoblje Princa neprestano je okupljao sposobnije pojedince iz okolnih plemena te ih je, obučene i nadahnute, slalo natrag kao učitelje i vođe vlastitih naroda.
4. RANI DANI KALIGASTIJINE STOTINE
66:4.1 (743.10) Dolazak Prinčevog osoblja ostavio je dubok dojam na ljude. Iako je bilo potrebno gotovo tisuću godina da se prošire vijesti o njihovom dolasku, plemena u blizini mezopotamskog sjedišta snažno su impresionirana učenjem i ponašanjem stotinu novih posjetitelja na Urantiji. Velik dio vaše kasnije mitologije proizašao je iz iskrivljenih legendi tih ranih dana, kada su članovi Prinčevog osoblja na Urantiji repersonalizirani kao nadljudi.
66:4.2 (744.1) Ozbiljna prepreka dobrom utjecaju takvih izvanzemaljskih učitelja bila je sklonost smrtnika da ih smatraju bogovima, no osim tehnike njihovog pojavljivanja, sto pripadnika Kaligastijinog osoblja—pedeset muškaraca i pedeset žena—nije pribjegavalo nadnaravnim metodama niti nadljudskim manipulacijama.
66:4.3 (744.2) Ali je utjelovljeno osoblje ipak bilo nadljudsko. Svoju su misiju na Urantiji započeli kao izvanredna bića trostruke prirode:
66:4.4 (744.3) 1. Bili su tjelesni i relativno ljudski, jer su utjelovljavali stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase — andonsku životnu plazmu Urantije.
66:4.5 (744.4) Ovih stotinu članova Prinčeva osoblja bilo je podijeljeno jednako po spolu i u skladu s njihovim prijašnjim ljudskim statusom. Svaka osoba iz ove skupine bila je sposobna postati roditeljem nekog novog reda materijalnih bića, ali su bili pažljivo poučeni da se roditeljstvu smiju okrenuti samo pod određenim uvjetima. Uobičajeno je da tjelesno osoblje Planetarnog Princa stvori svoje nasljednike neko vrijeme prije povlačenja iz posebne planetarne službe. Obično se to događa u vrijeme ili ubrzo nakon dolaska Planetarnog Adama i Eve.
66:4.6 (744.5) Ta posebna bića stoga nisu imala jasnu predodžbu o tome kakvu bi vrstu materijalnih stvorenja proizvela njihova spolna unija. A oni to nikada nisu saznali; prije nego što je došlo vrijeme za takav korak u izvršavanju njihova svjetskog zadatka, cijeli je režim bio uzdrman pobunom, a oni koji su kasnije preuzeli roditeljsku ulogu bili su izolirani od životnih struja sustava.
66:4.7 (744.6) U boji kože i jeziku ovi materijalizirani članovi Kaligastijina osoblja slijedili su Andonsku rasu. Hranili su se kao i smrtnici tog područja, s tom razlikom što su novostvorena tijela ove skupine bila potpuno zadovoljena ne-mesnom prehranom. Ovo je bio jedan od razloga koji su odredili njihov boravak u toploj regiji bogatoj voćem i orašastim plodovima. Praksa ne-mesne prehrane potječe iz vremena Kaligastijine stotine, odakle se ovaj običaj nadaleko proširio te utjecao na prehrambene navike mnogih okolnih plemena — skupina porijeklom iz nekada isključivo mesojednih evolucijskih rasa.
66:4.8 (744.7) 2. Ova je stotina bila materijalna, ali nadljudska bića, budući da su na Urantiji bili ponovno ustrojeni kao jedinstveni muškarci i žene visokog i posebnog reda.
66:4.9 (744.8) Ova je skupina, iako uživajući uvjetno građanstvo Jerusema, još uvijek bila nesjedinjena sa svojim Ispravljačima Misli; a kada su se dobrovoljno javili i bili prihvaćeni za planetarnu službu u suradnji sa silaznim redovima sinovstva, njihovi su Ispravljači bili odvojeni. Ali ti Jerusemljani bili su nadljudska bića — posjedovali su duše uzlaznog razvoja. Tijekom smrtnog života u tijelu duša se nalazi u embrionalnom stanju; ona se rađa (uskrsava) u morontija životu i raste kroz uzastopne morontija svjetove. A duše Kaligastijine stotine tako su napredovale kroz progresivna iskustva sedam prebivališnih svjetova sve do građanskog statusa na Jerusemu.
66:4.10 (744.9) U skladu s njihovim uputama, pripadnici osoblja se nisu upuštali u spolnu reprodukciju, ali su pomno proučavali vlastita osobna ustrojstva i pažljivo istraživali svaku zamislivu fazu intelektualnih (umnih) i morontijskih (dušinih) odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihova boravka u Dalamatiji, odveć prije dovršetka zida, broj dva i broj sedam iz Danitske skupine slučajno su otkrili fenomen koji je pratio stupanje u intimni odnos njihovih morontijskih bića (navodno neseksualnih i nematerijalnih); a rezultat ovog iskustva bio je prvi od primarnih srednjih bića. Ovo novo biće bilo je u potpunosti vidljivo planetarnom osoblju i njihovim nebeskim suradnicima, ali nije bilo vidljivo muškarcima i ženama raznih ljudskih plemena. Po ovlasti Planetarnog Princa, cijelo utjelovljeno osoblje poduzelo je stvaranje sličnih bića, i svi su bili uspješni, slijedeći upute poduzetnog Danitskog para. Tako je Prinčevo osoblje konačno stvorilo prvotni korpus od 50.000 primarnih srednjih bića.
66:4.11 (745.1) Ova srednja bića bila su od velike koristi u vođenju poslova svjetske uprave. Bila su nevidljiva ljudskim bićima, ali primitivni ljudi koji su se našli u Dalamatiji poučavani su o ovim nevidljivim poluduhovima i stoljećima su ona činila cjelokupni koncept svijeta duha ovim evoluirajućim smrtnicima.
66:4.12 (745.2) 3. Sto članova Kaligastijina osoblja bili su osobno besmrtni ili neumirući. Kroz njihove materijalne oblike kolali su antidotalni komplementi životnih tokova sustava; i da zbog pobune nisu izgubili kontakt s tim životnim krugovima, živjeli bi neograničeno sve do dolaska kasnijeg Sina Božjega ili dok im ne bi bilo dopušteno nastaviti prekinuto putovanje prema Havoni i Raju.
66:4.13 (745.3) Ovi antidotalni komplementi životnih tokova Satanije potjecali su iz plodova stabla života, grma iz Edentije koji su Svevišnji Norlatiadeka poslali na Urantiju u vrijeme Kaligastijinog dolaska. U danima Dalamatije, ovo stablo raslo je u središnjem dvorištu hrama Nevidljivog Oca, a plod stabla života omogućavao je materijalnim i inače smrtnim bićima Prinčeva osoblja da žive neograničeno, sve dok su mu imali pristupa ovoj biljci.
66:4.14 (745.4) Iako bez vrijednosti evolucijskim rasama, ova supersustanca bila je sasvim dovoljna da osigura kontinuirani život za sto članova Kaligastijina osoblja, kao i za stotinu modificiranih Andonita koji su s njima povezani.
66:4.15 (745.5) Treba ovdje objasniti da su, u vrijeme kada je stotina Andonita dala svoje ljudske mikrobe plazme članovima Prinčeva osoblja, Nositelji Života uveli u njihova smrtna tijela komplement sustavnih krugova; i tako su se mogli oduprijeti fizičkoj smrti i živjeti stoljeće za stoljećem pored Prinčevog osoblja.
66:4.16 (745.6) Naposljetku su stotinu Andonita postali svjesni svog doprinosa novim oblicima svojih nadređenih, i ta su ista stotina djece Andonskih plemena zadržana u sjedištu kao osobne sluge korpusa Prinčeva utjelovljenog osoblja.
5. ORGANIZACIJA STOTINE
66:5.1 (745.7) Sto članova bilo je organizirano za službu u deset autonomnih vijeća, svako sa deset članova. Kada bi se dva ili više ovih deset vijeća sastala na zajedničkoj sjednici, takvim koordinacijskim sastancima predsjedao je Daligastia. Tih deset vijeća bilo je organizirano kako slijedi:
66:5.2 (745.8) 1. Vijeće za hranu i materijalnu dobrobit. Ovom skupinom predsjedavao je Ang. Hrana, voda, odjeća i materijalni napredak ljudske vrste bili su potpomognuti ovim sposobnim korpusom. Poučavali su iskop bunara, kontrolu izvora i navodnjavanje. Onima iz viših predjela i sjevera pokazali su poboljšane metode obrade kože za odjeću, a tkanje su kasnije uveli učitelji umjetnosti i znanosti.
66:5.3 (746.1) Postignuti su veliki napreci u metodama skladištenja hrane. Hrana se očuvala kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; tako je hrana postala čovjekova najranija svojina. Čovjek je poučen kako se pripremiti za opasnosti od gladi, koja je s vremena na vrijeme pustošila svijetom.
66:5.4 (746.2) 2. Odbor za pripitomljavanje i iskorištavanje životinja. Ovo vijeće posvećeno je zadatku odabira i uzgoja životinja najbolje prilagođenih da pomažu ljudima u nošenju tereta i prijevozu, opskrbi hranom, a kasnije i da budu od pomoći u obradi tla. Ovim sposobnim korpusom upravljao je Bon.
66:5.5 (746.3) Bilo je pripitomljeno nekoliko vrsta korisnih životinja, danas izumrlih, zajedno s nekima koje su opstale kao domaće životinje do današnjih dana. Čovjek je dugo živio sa psom, a plavi čovjek već je uspješno pripitomio slona. Krava je pažljivim uzgojem toliko poboljšana da je postala vrijedan izvor hrane; maslac i sir postali su uobičajeni dio ljudske prehrane. Ljudi su poučeni kako koristiti volove za nošenje tereta, ali konj nije pripitomljen do kasnijeg vremena. Članovi ovog korpusa prvi su poučili ljude kako koristiti kotač za olakšavanje vuče.
66:5.6 (746.4) U tim su danima prvi put korišteni golubovi pismonoše, nošeni na duga putovanja radi slanja poruka ili poziva u pomoć. Bonova grupa bila je uspješna u obuci velikih fandora kao ptica putnica, ali su izumrli prije više od trideset tisuća godina.
66:5.7 (746.5) 3. Savjetnici za kontrolu grabežljivih životinja. Nije bilo dovoljno da rani čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, nego je morao naučiti i kako se zaštititi od uništenja od strane preostalog neprijateljski nastrojenog životinjskog svijeta. Ovom je skupinom zapovijedao Dan.
66:5.8 (746.6) Svrha drevnih gradskih zidina bila je zaštita od divljih zvijeri, ali i sprječavanje iznenadnih napada neprijateljskih ljudi. Oni koji su živjeli izvan zidina i u šumi oslanjali su se na kuće na drveću, kamene kolibe i održavanje noćnih vatri. Stoga je bilo sasvim prirodno da ovi učitelji posvete mnogo vremena poučavanju svojih učenika kako poboljšati ljudska obitavališta. Primjenom naprednijih tehnika i korištenjem zamki postignut je velik napredak u svladavanju životinja.
66:5.9 (746.7) 4. Učitelji za širenje i očuvanje znanja. Ova je skupina organizirala i vodila čisto obrazovne napore tih ranih razdoblja. Predvodio ju je Fad. Fadove obrazovne metode sastojale su se od nadzora rada praćenog poučavanjem poboljšanih metoda rada. Fad je oblikovao prvo pismo i uveo sustav pisanja. To je pismo sadržavalo dvadeset i pet znakova. Kao materijal za pisanje ti su rani narodi koristili koru drveća, glinene pločice, kamene ploče, vrstu pergamenta od istanjene kože i grubi oblik papiru sličnog materijala napravljen od osinjaka. Dalamatijska knjižnica, uništena nedugo nakon Kaligastijine pobune, sadržavala je više od dva milijuna zapisa i bila poznata kao “Fadova kuća.”
66:5.10 (746.8) Plava rasa bila je sklona pisanju alfabetom i u tome je postigla najveći napredak. Crveni čovjek je preferirao slikovno pisanje, dok su se žute rase okrenule upotrebi simbola za riječi i ideje, slično onima koje danas koriste. No alfabet i mnogo više od toga kasnije je izgubljeno u zbrci koja je pratila pobunu. Kaligastijino otpadništvo uništilo je nadu svijeta u univerzalni jezik, barem za nebrojena razdoblja.
66:5.11 (747.1) 5. Komisija za industriju i trgovinu. Ovo vijeće bavilo se poticanjem industrije unutar plemena i unapređenjem trgovine među različitim miroljubivim skupinama. Predvodio ga je Nod. Ovaj korpus je poticao svaki oblik primitivne proizvodnje. Izravno su pridonijeli podizanju životnog standarda pružanjem mnogih novih dobara koja su privlačila maštu primitivnih ljudi. Uvelike su proširili trgovinu soli koju je poboljšalo vijeće za znanost i umjetnost.
66:5.12 (747.2) Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u dalamatijskim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.
66:5.13 (747.3) 6. Koledž objavljene religije. Ovo tijelo je sporo djelovalo. Civilizacija Urantije doslovno je kovana između nakovnja nužde i čekića straha. Ali ova je skupina ostvarila znatan napredak u svom pokušaju da zamijeni strah od stvorenja (štovanje duhova) strahom od Stvoritelja, prije nego što je njihov rad bio prekinut kasnijim zbrkama prouzročenima prevratom odcjepljenja. Na čelu ovog vijeća bio je Hap.
66:5.14 (747.4) Nitko iz prinčevog osoblja ne bi predstavio otkrivenje koje bi zakompliciralo evoluciju; objavu su davali jedino nakon što bi iscrpili sve evolucijske mogućnosti. No Hap je popustio želji stanovnika grada da se uspostavi neki oblik religijskog služenja. Njegova je skupina Dalamatijcima pružila sedam obrednih hvalospjeva i dala im frazu kojom su mogli svakodnevno iskazati obožavanje, a na kraju ih je poučila i “Očevoj molitvi,” koja je glasila:
66:5.15 (747.5) “Oče sviju, čijeg Sina poštujemo, gledaj na nas milostivo. Izbavi nas od svakog straha osim od tebe. Učini da budemo radost našim božanskim učiteljima i zauvijek stavi istinu na naše usne. Izbavi nas od nasilja i bijesa; daj nam poštovanje prema našim starješinama i prema onome što pripada našim susjedima. Daj nam zelene pašnjake i plodna stada da razvesele naša srca. Molimo za ubrzanje dolaska obećanog uzdizatelja i želimo vršiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima onkraj.”
66:5.16 (747.6) Iako je Prinčevo osoblje bilo ograničeno na prirodna sredstva i uobičajene metode rasnog poboljšanja, ipak su obećali ljudima Adamov dar nove rase kao cilj budućeg evolucijskog napretka nakon što svijet dostigne vrhunac biološke razvijenosti.
66:5.17 (747.7) 7. Čuvari zdravlja i života. Ovo se vijeće bavilo uvođenjem sanitarnih mjera i promicanjem primitivne higijene, a vodio ga je Lut.
66:5.18 (747.8) Njegovi su članovi podučavali mnogo toga što je kasnije izgubljeno u zbrci narednih razdoblja, i što nije ponovno otkriveno sve do dvadesetog stoljeća. Učili su čovječanstvo da se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći bolesti, a također i da takva priprema hrane znatno smanjuje smrtnost dojenčadi i omogućuje ranije odbijanje djece od prsiju.
66:5.19 (747.9) Mnoga rana učenja Lutovih čuvara zdravlja održala su se među plemenima sve do Mojsijevih dana, iako su bila znatno iskrivljena i uvelike promijenjena.
66:5.20 (748.1) Velika prepreka u promicanju higijene među tim neukim narodima bila je činjenica da su pravi uzroci mnogih bolesti bili premali da bi ih se moglo vidjeti golim okom, kao i to što su ljudl gajili praznovjerno strahopoštovanje prema vatri. Trebale su tisuće godina da ih se uvjeri da spaljuju otpad. U međuvremenu su bili poticani da zakapaju svoj raspadajući otpad. Sanitarne mjere su uvelike unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje.
66:5.21 (748.2) Prije dolaska Princa, kupanje je bilo isključivo vjerski obred. Doista je bilo teško uvjeriti primitivnog čovjeka da pere svoje tijelo radi zdravlja. Lut je naposljetku potaknuo vjerske učitelje da u obrede pročišćenja uključe čišćenje vodom, koje se imalo prakticirati jednom tjedno, u sklopu podnevnih pobožnosti u štovanju Oca sviju.
66:5.22 (748.3) Ovi čuvari zdravlja također su nastojali uvesti ukovaje kao zamjenu za razmjenu sline ili pijenje krvi kao pečat osobnog prijateljstva i znak skupne odanosti. No, u trenutku kad bi se oslobodili prinudnih učenja svojih nadmoćnih vođa, ovi primitivni narodi brzo bi se vraćali svojim prijašnjim praksama neznanja i praznovjerja koje su bile pogubne zdravlju i pogodne širenju bolesti.
66:5.23 (748.4) 8. Planetarno vijeće za umjetnost i znanost. Ovaj je korpus mnogo učinio na poboljšanju industrijskih tehnika ranog čovjeka i na uzdizanju njegovih poimanja ljepote. Njihov je vođa bio Mek.
66:5.24 (748.5) Dok su umjetnost i znanost bile su na vrlo niskoj razini diljem svijeta, Dalamatijci su podučavani temeljima fizike i kemije. Uznapredovalo je lončarstvo, poboljšane su sve dekorativne umjetnosti, dok je znatno uzdignut ideal ljudske ljepote. No glazba je slabo napredovala sve do dolaska ljubičaste rase.
66:5.25 (748.6) Ovi primitivni ljudi nisu htjeli eksperimentirati vodenom parnom, unatoč insistiranju njihovih učitelja; nikada nisu uspjeli nadvladati veliki strah od eksplozivne moći pare. Ipak su, naposljetku, pristali raditi s metalima i vatrom, premda je komad užarenog metala predstavljao zastrašujući prizor ranom čovjeku.
66:5.26 (748.7) Mek je uvelike unaprijedio kulturu Andonita i poboljšao umjetnost plavog čovjeka. Miješanjem plave rase s andonskim stanovništvom nastao je umjetnički nadaren tip ljudi, od kojih su mnogi postali majstori kiparstva. Nisu radili u kamenu ili mramoru, ali njihovi glineni radovi, očvrsnuti pečenjem, krasili su vrtove Dalamatije.
66:5.27 (748.8) Ostvaren je velik napredak u kućnim umjetnostima, od kojih je većina izgubljena tijekom dugih i mračnih doba pobune, i nikada nanovo otkrivena sve do modernog doba.
66:5.28 (748.9) 9. Upravitelji naprednih plemenskih odnosa. Ova je skupina bila zadužena za podizanje ljudskog društva na razinu državnosti. Njihov poglavar bio je Tut.
66:5.29 (748.10) Ovi su vođe mnogo pridonijeli poticanju međuplemenskih brakova. Poticali su udvaranje i brak nakon što zaručnici budu imali priliku da promisle i da se međusobno upoznaju. Čisto vojni ratni plesovi bili su izmijenjeni i stavljeni u službu korisnih društvenih ciljeva. Uvedene su mnoge natjecateljske igre, ali ovi drevni ljudi bili su ozbiljan narod; te rane plemenske skupine nije krasilo puno humora. Malo se tih običaja održalo nakon kasnije dezintegracije izazvane planetarnom pobunom.
66:5.30 (749.1) Tut i njegovi suradnici radili su na promicanju skupnih druženja miroljubive naravi, na uređenju i humaniziranju ratovanja, na usklađivanju međuplemenskih odnosa i na poboljšanju plemenske uprave. U okolici Dalamatije razvila se naprednija kultura, a ti poboljšani društveni odnosi bili su vrlo korisni u utjecaju na udaljenija plemena. No obrazac civilizacije koji je prevladavao u Prinčevu sjedištu bio je posve drugačiji od barbarskih društava koja su se razvijala drugdje, baš kao što je društvo dvadesetog stoljeća u Cape Townu, u Južnoj Africi, potpuno različito od sirove kulture patuljastih Bušmana na sjeveru.
66:5.31 (749.2) 10. Vrhovni sud plemenskog usklađivanja i rasne suradnje. Ovim je vrhovnim vijećem upravljao Van i ono je služilo kao žalbeni sud za svih ostalih devet posebnih komisija zaduženih za nadzor ljudskih poslova. Ovo je vijeće imalo široku nadležnost, jer mu je bilo povjereno sve što se tiče zemaljskih pitanja, a što nije bilo posebno dodijeljeno drugim skupinama. Ovaj odabrani korpus bio je odobren od Očeva Konstelacije Edentije prije nego što je bio ovlašten preuzeti funkcije vrhovnog suda Urantije.
6. PRINČEVA VLADAVINA
66:6.1 (749.3) Stupanj kulture nekog svijeta mjeri se društvenim nasljeđem njegovih izvornih bića, a stopa kulturnog napretka u potpunosti je određena sposobnošću njegovih stanovnika da shvate nove i napredne ideje.
66:6.2 (749.4) Robovanje tradiciji vodi stabilnosti i suradnji tako što sentimentalno povezuje prošlost sa sadašnjošću, ali u isto vrijeme guši inicijativu i sputava stvaralačke sposobnosti ličnosti. Cijeli je svijet bio uhvaćen u mrtvilo sputanosti tradicijom kada je sto pripadnika Kaligastijinog osoblja stiglo i počelo proglašavati novo evanđelje individualne inicijative unutar tadašnjih društvenih skupina. No ova blagotvorna vladavina ubrzo je prekinuta i rase nikada nisu bile u potpunosti oslobođene robovanja tradiciji; društvene norme i dalje neprimjereno dominiraju Urantijom.
66:6.3 (749.5) Sto pripadnika Kaligastijinog osoblja — diplomci prebivališnih svjetova Satanije — dobro su poznavali umjetnosti i kulturu Jerusema, ali je takvo znanje gotovo bezvrijedno na barbarskom planetu naseljenom primitivnim ljudima. Ova mudra bića veoma su dobro znala da ne treba pokušavati naglu preobrazbu ili masovno uzdizanje primitivnih rasa toga doba. Jasno su razumjela sporu evoluciju ljudske vrste i mudro su se suzdržavala od bilo kakvih radikalnih pokušaja mijenjanja čovjekova načina života na zemlji.
66:6.4 (749.6) Svaka od deset planetarnih komisija polako je i prirodno pristupala unapređenju interesa koji su im bili povjereni. Njihov je plan bio privući najbolje umove okolnih plemena, obučiti ih, te ih zatim poslati natrag njihovom narodu kao izaslanike društvenog uzdizanja.
66:6.5 (749.7) Strani izaslanici nikada nisu bili slani nekoj rasi osim na izričit zahtjev tog naroda. Oni koji su radili na uzdizanju i unaprjeđenju određenog plemena ili rase uvijek su bili pripadnici tog plemena ili rase. Sto pripadnika osoblja nikada ne bi pokušalo nametnuti navike i običaje čak ni neke superiornije rase nekom drugom plemenu. Uvijek su strpljivo radili na tom da unaprijede i uzdignu rasne običaje koji su prošli test vremena. Jednostavni ljudi Urantije donosili su svoje društvene običaje u Dalamatiju, ne da ih zamijene novima i boljima, već da budu uzdignuti dodirom s višom kulturom i druženjem s nadmoćnim umovima. Taj proces bio je spor, ali vrlo djelotvoran.
66:6.6 (750.1) Učitelji Dalamatije nastojali su dodati svjesnu društvenu selekciju povrh čisto prirodne selekcije biološke evolucije. Nisu remetili ljudsko društvo, ali su znatno ubrzali njegov normalan i prirodan razvoj. Njihov je motiv bio napredak putem evolucije, a ne revolucija putem otkrivenja. Ljudska je rasa provela vjekove stječući onu malenu količinu religije i moralnosti koju je imala, a ovi su nadljudi dobro znali da ne treba ljudski rod lišiti tih malih postignuća zbrkom i konsternacijom koje uvijek prate pokušaj prosvijetljenih i nadmoćnih bića da uzdignu zaostale rase pretjeranim podučavanjem i pretjeranim prosvjetljivanjem.
66:6.7 (750.2) Kada kršćanski misionari odlaze u srce Afrike, gdje se smatra da sinovi i kćeri moraju ostati pod nadzorom i vodstvom svojih roditelja tijekom čitavog života roditelja, oni samo izazivaju zbrku i slom svakog autoriteta kada nastoje, tijekom jedne jedine generacije, zamijeniti taj običaj poukom da ta djeca trebaju biti slobodna od svakog roditeljskog nadzora nakon što navrše dvadeset i jednu godinu.
7. ŽIVOT U DALAMATIJI
66:7.1 (750.3) Prinčevo središte, premda izvanredno lijepo i oblikovano da zadivi primitivne ljude toga doba, bilo je posve skromno. Zgrade nisu bile osobito velike jer je namjera ovih uvezenih učitelja bila potaknuti razvoj poljoprivrede uvođenjem stočarstva. Zemljišni prostor unutar gradskih zidina bio je dovoljan da pruži pašnjake i vrtove za opskrbu oko dvadeset tisuća ljudi.
66:7.2 (750.4) Unutrašnjosti središnjeg hrama bogoslužja i deset vijećničkih palača nadzornih skupina nadljudi bile su uistinu prekrasna umjetnička djela. I dok su stambene zgrade bile uzor urednosti i čistoće, sve je bilo vrlo jednostavno i posve primitivno u usporedbi s kasnijim razvojem civilizacije. U tom središtu kulture nisu se primjenjivale nikakve metode koje prirodno nisu pripadale Urantiji.
66:7.3 (750.5) Prinčevo tjelesno osoblje nadziralo je jednostavna i uzorna prebivališta koja su održavali kao domove osmišljene da nadahnu i impresioniraju učenike promatrače koji su se nalazili u svjetskom društvenom središtu i obrazovnom žarištu.
66:7.4 (750.6) Jasno definiran poredak obiteljskog života i zajedničko življenje jedne obitelji u jednom domu na relativno stalnom mjestu potječu iz vremena Dalamatije i bili su ponajprije rezultat primjera i učenja stotinu pripadnika osoblja i njihovih učenika. Dom kao društvena jedinica nikada nije postao uspješan sve dok nadljudi - muškarci i žene - Dalamatije nisu poveli čovječanstvo prema tome da voli i planira za svoju unučad i praunučad. Primitivni čovjek voli svoje dijete, ali civilizirani čovjek voli i svoje unuke.
66:7.5 (750.7) Prinčevo osoblje živjelo je zajedno kao očevi i majke. Istina, nisu imali vlastite djece, ali pedeset uzornih domova Dalamatije nikada nije pružalo utočište za manje od pet stotina posvojene djece prikupljene iz najboljih obitelji andonskih i sangičkih rasa; mnogi od te djece bili su siročad. Bila su povlaštena disciplinskim odgojem i obukom ovih nadprirodnih roditelja; a zatim, nakon tri godine u školama Princa (ulazili su u dobi od trinaest do petnaest godina), bila su podobna za brak i spremna primiti svoje ovlasti kao izaslanici Princa potrebitim plemenima svojih rasa.
66:7.6 (751.1) Fad je podupirao dalamatijski nastavni plan koji je bio proveden kao industrijska škola u kojoj su učenici učili kroz rad i u kojoj su napredovali svakodnevnim obavljanjem korisnih zadataka. Ovaj obrazovni plan nije zanemarivao razmišljanje i osjećanje u razvoju karaktera, ali je prvo mjesto davao praktičnom ručnom radu. Poduka je bila i individualna i skupna. Učenike su poučavali i muškarci i žene, često zajedno. Polovica ove skupne nastave bila je po spolu, a druga polovica mješovita. Studenti su pojedinačno poučavani spretnosti u ručnom radu, dok su se družili u skupinama ili razredima. Bili su obučeni družiti se s mlađim i starijim skupinama kao i odraslima, te raditi u timu s vršnjacima. Također su bili upoznati s povezivanjem u skupine kao što su obiteljske zajednice, igračke družine i školski razredi.
66:7.7 (751.2) Među kasnijim učenicima koji su u Mezopotamiji bili obučeni za rad među svojim narodima, bili su Andoniti iz visoravni zapadne Indije, zajedno s predstavnicima crvene i plave rase; još kasnije primljen je i mali broj pripadnika žute rase.
66:7.8 (751.3) Hap je ranim rasama predstavio moralni zakon. Ovaj kodeks bio je poznat kao “Put Oca” i sastojao se od sljedećih sedam zapovijedi:
66:7.9 (751.4) 1. Nemaj drugih Bogova i ne boj ih se, nego samo Oca sviju.
66:7.10 (751.5) 2. Ne budi neposlušan Sinu Očevu, vladaru svijeta, niti vrijeđaj njegove nadljudske služitelje.
66:7.11 (751.6) 3. Ne svjedoči lažno pred sucima naroda.
66:7.12 (751.7) 4. Ne ubij čovjeka, ni ženu, ni dijete.
66:7.13 (751.8) 5. Ne kradi dobara ni stoke svoga bližnjega.
66:7.14 (751.9) 6. Ne poželi žene svoga prijatelja.
66:7.15 (751.10) 7. Poštuj oca svoga i majku svoju, i starješine svoga plemena.
66:7.16 (751.11) Ovo je bio zakon Dalamatije gotovo tristo tisuća godina. I mnogi od kamenova na kojima je ovaj zakon bio urezan sada leže pod vodama uz obale Mezopotamije i Perzije. Postao je običaj držati jednu od ovih zapovijedi na umu za svaki dan u tjednu, koristeći je za pozdravljanje i za zahvalu pri obrocima.
66:7.17 (751.12) U to se doba koristio lunarni kalendar prema kojem je mjesec imao dvadeset i osam dana. To je, osim dana i noći, bilo jedino računanje vremena koje su poznavali rani narodi. Sedmodnevni tjedan uveli su učitelji Dalamatije, a nastao je iz činjenice da je sedam jedna četvrtina od dvadeset i osam. Značaj broja sedam u nadsvemiru nesumnjivo im je pružio priliku da uvedu duhovni podsjetnik u uobičajeno računanje vremena. Ali to što tjedan ima sedam dana nije utemeljeno ni na kakvim prirodnim principima.
66:7.18 (751.13) Područje oko grada bilo je prilično gusto naseljeno u radijusu od stotinu milja. Neposredno oko grada stotine diplomaca Prinčevih škola bavile su se stočarstvom i na druge načine provodile u djelo pouke koje su primili od njegova osoblja i njihovih brojnih ljudskih pomoćnika. Nekolicina se bavila poljoprivredom i hortikulturom.
66:7.19 (751.14) Čovječanstvo nije bilo osuđeno na poljoprivredni rad kao kaznu za navodni grijeh. “U znoju lica svoga jest ćeš plodove polja” nije bila izrečena kazna zbog čovjekova sudjelovanja u ludostima Luciferove pobune pod vodstvom izdajničkog Kaligastije. Obrada tla urođena je uspostavi napredujuće civilizacije na evolucijskim svjetovima, i ova je zapovijed bila središte svega naučavanja Planetarnog Princa i njegova osoblja tijekom tristo tisuća godina koje su protekle između njihova dolaska na Urantiju i onih tragičnih dana kada je Kaligastija odlučio okušati sreću s pobunjenim Luciferom. Obrada zemlje nije prokletstvo; naprotiv, ona je najveći blagoslov svima koji su tako ovlašteni uživati u najljudskijoj od svih ljudskih djelatnosti.
66:7.20 (752.1) U trenutku izbijanja pobune Dalamatija je imala gotovo šest tisuća stalnih stanovnika. Taj broj uključuje redovite učenike, ali ne obuhvaća posjetitelje i promatrače kojih je uvijek bilo više od tisuću. No, teško možete imati predodžbu o čudesnom napretku onih davnih vremena; gotovo sva iznimna ljudska postignuća tih dana bila su izbrisana strašnom zbrkom i potpunim duhovnim mrakom koji su uslijedili nakon Kaligastijine katastrofalne obmane i pobune.
8. KALIGASTIJINE NEVOLJE
66:8.1 (752.2) Kada se osvrnemo na dugu karijeru Kaligastije, nalazimo samo jednu izrazitu značajku njegova ponašanja koja bi mogla privući pozornost: bio je izrazito individualističan. Bio je sklon stati na stranu gotovo svake skupine koja je nešto osporavala, i obično je pokazivao simpatije prema onima koji su blago izražavali prikrivene kritike. Uočavamo ranu pojavu ove sklonosti da bude nemiran pod autoritetom, da blago zamjera sve oblike nadzora. Iako je pomalo negodovao prema savjetima nadređenih i pokazivao nemir pod vrhovnom vlašću, ipak je, kad god bi došlo do provjere, uvijek bio odan upraviteljima svemira i poslušan naredbama Očeva Konstelacije. Nikakva stvarna mana nije mu bila pronađena sve do trenutka njegove sramotne izdaje Urantije.
66:8.2 (752.3) Treba napomenuti da su i Lucifer i Kaligastija bili strpljivo poučavani i s ljubavlju upozoravani u vezi s njihovim kritičkim sklonostima te suptilnim razvojem samozadovoljstva i pripadajućeg precjenjivanja vlastite važnosti. No svi ti pokušaji pomoći bili su pogrešno protumačeni kao neopravdana kritika i kao neosnovano zadiranje u osobne slobode. I Kaligastija i Lucifer sudili su svojim dobronamjernim savjetnicima pripisujući im upravo one prijekorne motive koji su počeli ovladavati njihovim vlastitim iskrivljenim mišljenjem i zabludjelim planiranjem. Svojim nesebičnim savjetnicima sudili su prema vlastitoj rastućoj sebičnosti.
66:8.3 (752.4) Od dolaska Princa Kaligastije planetarna je civilizacija napredovala prilično normalnim tijekom gotovo tristo tisuća godina. Osim što je Urantija bila sfera s izmijenjenim životom i stoga podložna brojnim nepravilnostima i neobičnim epizodama evolucijskih varijacija, planet je vrlo zadovoljavajuće napredovao u svom razvoju sve do vremena Luciferove pobune i istodobne Kaligastijine izdaje. Sva kasnija povijest bila je jasno izmijenjena ovom katastrofalnom pogreškom, kao i kasnijim neuspjehom Adama i Eve da ispune svoje planetarno poslanje.
66:8.4 (752.5) Princ Urantije pao je u tamu u vrijeme Luciferove pobune, čime je potaknuo dugotrajnu zbrku na planetu. Nakon toga bio je lišen suverene vlasti usklađenim djelovanjem upravitelja konstelacije i drugih svemirskih vlasti. Dijelio je neizbježne mijene izolirane Urantije sve do vremena Adamova boravka na planetu te je donekle pridonio neuspjehu plana da se smrtne rase uzdignu ulijevanjem životne krvi nove ljubičaste rase — potomaka Adama i Eve.
66:8.5 (753.1) Moć palog Princa da remeti ljudske poslove bila je uvelike umanjena smrtnom inkarnacijom Makivente Melkizedeka u Abrahamovo doba; a kasnije, tijekom zemaljskog života Mihaela, ovaj izdajnički Princ konačno je bio lišen svake vlasti na Urantiji.
66:8.6 (753.2) Nauk o osobnom đavlu na Urantiji, premda je imao neku osnovu u planetarnoj prisutnosti izdajničkog i nepravednog Kaligastije, ipak je bio potpuno izmišljen u svojim tvrdnjama da takav “đavao” može utjecati na normalan ljudski um protiv njegova slobodnog i prirodnog izbora. Čak i prije Mihaelova utjelovljenja na Urantiji, ni Kaligastija ni Daligastija nikada nisu mogli tlačiti smrtnike niti prisiliti ijednog normalnog pojedinca da učini nešto protiv vlastite volje. Slobodna volja čovjeka vrhovna je u moralnim stvarima; čak se ni Ispravljač Misli koji prebiva u čovjeku ne usuđuje prisiliti ga da pomisli ijednu misao ili učini ijedno djelo protiv izbora njegove vlastite volje.
66:8.7 (753.3) I sada ovaj pobunjenik carstva, lišen svake moći da naškodi svojim prijašnjim podanicima, čeka konačnu presudu Starješina Dana s Uverse nad svima koji su sudjelovali u Luciferovoj pobuni.
66:8.8 (753.4) [Predstavio Melkizedek iz Nebadona.]