Knjiga Urantije
DIO II. Lokalni svemir
POGLAVLJE 54: PROBLEMI LUCIFEROVE POBUNE
Sekcije
POGLAVLJE 54: PROBLEMI LUCIFEROVE POBUNE
54:0.1 (613.1) EVOLUCIJSKOM čovjeku teško je u potpunosti shvatiti značaj i razumjeti značenja zla, pogreške, grijeha i nitkovluka. Čovjek sporo shvaća da kontrast između savršenosti i nesavršenosti proizvodi potencijalno zlo; da sukob istine i laži stvara zbunjujuću pogrešku; da božanski dar slobodne volje dovodi do različitih područja grijeha i pravednosti; te da uporno nastojanje da se postigne božanstvo vodi u Kraljevstvo Božje, dok njegovo kontinuirano odbijanje vodi u područja nitkovluka.
54:0.2 (613.2) Bogovi ne stvaraju zlo niti dopuštaju grijeh i pobunu. Potencijalno zlo postoji kroz vrijeme u svemiru koji obuhvaća različite razine savršenstva značenja i vrijednosti. Grijeh je moguć u svim sferama gdje su nesavršena bića obdarena sposobnošću izbora između dobra i zla. Sam proturječan odnos istine i neistine, činjenice i laži, stvara potencijal za pogrešku. Namjerni odabir zla predstavlja grijeh; svjesno odbacivanje istine jest pogreška; uporno traganje za grijehom i pogreškom jest nitkovluk.
1. ISTINSKA I LAŽNA SLOBODA
54:1.1 (613.3) Od svih zbunjujućih problema koji su proizašli iz Luciferove pobune, nijedan nije izazvao toliko poteškoća kao nesposobnost nezrelih evolucijskih smrtnika da razlikuju istinsku od lažne slobode.
54:1.2 (613.4) Istinska sloboda je potraga kroz vjekove i nagrada evolucijskog napretka. Lažna sloboda je suptilna obmana pogrešaka vremena i zla prostora. Trajna sloboda počiva na stvarnosti pravde—inteligenciji, zrelosti, bratstvu i pravednosti.
54:1.3 (613.5) Sloboda je tehnika kozmičke egzistencije koja vodi u samouništenje kada je njezina motivacija neinteligentna, neuvjetovana i nekontrolirana. Istinska sloboda progresivno je povezana sa stvarnošću i uvijek poštuje društvenu pravičnost, kozmičku pravednost, univerzalno bratstvo i božanske obveze.
54:1.4 (613.6) Sloboda vodi u samouništenje kada je odvojena od materijalne pravde, intelektualne pravednosti, društvene uzdržljivosti, moralne odgovornosti i duhovnih vrijednosti. Izvan kozmičke stvarnosti sloboda ne postoji, a sva stvarnost ličnosti mjeri se prema njezinu odnosu s božanskim.
54:1.5 (613.7) Nesputana osobna volja i neregulirani samoizražaj jednaki su neobuzdanoj sebičnosti, vrhuncu bezboštva. Sloboda bez povezane i sve veće pobjede nad samim sobom samo je tvorevina egoističke mašte smrtnog čovjeka. Sloboda koju sami sebi pripisujemo je konceptualna iluzija, okrutna obmana. Samovoljno pravo činiti što se želi, prerušeno u odore slobode, vodi ravno u ropstvo.
54:1.6 (614.1) Prava sloboda je pratiteljica istinskog samopoštovanja; lažna sloboda je suputnik samodopadnosti. Prava sloboda je plod samokontrole; lažna sloboda je preuzimanje stava samonametanja. Samokontrola vodi altruističkoj službi; samodopadnost teži iskorištavanju drugih radi sebičnog uzdizanja onih koji su spremni žrtvovati pravedna postignuća radi stjecanja nepravedne moći nad svojim bližnjima.
54:1.7 (614.2) Čak je i mudrost božanska i sigurna samo kada je kozmičkog opsega i duhovno motivirana.
54:1.8 (614.3) Nema veće zablude od one vrste samozavaravanja koja navodi inteligentna bića da žude za nametanjem svoje moći nad drugim bićima s ciljem da ih liše njihovih prirodnih sloboda. Zlatno pravilo ljudske pravednosti glasno se protivi svakoj takvoj prijevari, nepravednosti, sebičnosti i neispravnosti. Samo istinska i stvarna sloboda može biti u skladu s vladavinom ljubavi i služenjem milosrđa.
54:1.9 (614.4) Kako se usuđuje biće vođeno vlastitom voljom zadirati u prava svojih bližnjih u ime osobne slobode, dok Vrhovni Vladari univerzuma stoje sa strane, u milosrdnom poštovanju tih prerogativa volje i potencijala ličnosti! Nijedno biće, u vršenju svoje takozvane osobne slobode, nema pravo lišiti drugo biće onih privilegija postojanja koje su mu darovali Stvoritelji i koje svi njihovi vjerni suradnici, podređeni i podanici s dužnim poštovanjem priznaju.
54:1.10 (614.5) Evolucijski čovjek može biti primoran boriti se za svoje materijalne slobode s tiranima i tlačiteljima na svijetu grijeha i nepravde ili u ranim vremenima primitivnog razvijajućeg svijeta, ali to nije slučaj na morontijskim svjetovima niti na sferama duha. Rat je naslijeđe ranog evolucijskog čovjeka; no na svjetovima normalne, napredujuće civilizacije fizički sukobi su odavno izgubili poštovanje kao metoda rješavanja rasnih nesporazuma.
2. KRAĐA SLOBODE
54:2.1 (614.6) Sa Sinom i u Duhu, Bog je projicirao vječnu Havonu i od tada postoji vječni obrazac koordiniranog sudjelovanja u stvaranju – dijeljenja. Taj obrazac dijeljenja predstavlja glavni dizajn prema kojem se povode svi Sinovi i Kćeri Božji koji odlaze u univerzum da bi se upustili u pokušaj dupliciranja u vremenu središnjeg univerzuma vječne savršenosti.
54:2.2 (614.7) Svako stvoreno biće u svakom evoluirajućem univerzumu koje teži vršiti Očevu volju predodređeno je da postane partner vremensko-prostornih Stvoritelja u ovom veličanstvenom pothvatu sticanja iskustvene savršenosti. Da to ne bi bilo istina, teško da bi Otac obdario takva stvorena bića kreativnom slobodnom voljom, niti bi se u njima nastanio, doista stupio u partnerstvo s njima putem vlastitog duha.
54:2.3 (614.8) Luciferova ludost bila je pokušaj učiniti nemoguće, preskočiti vrijeme u iskustvenom univerzumu. Luciferov zločin bio je pokušaj kreativnog uskraćivanja prava svakoj ličnosti u Sataniji, nepriznato umanjenje osobnog sudjelovanja stvorenja—sudjelovanja slobodne volje—u dugotrajnoj evolucijskoj borbi za postizanje statusa svjetla i života, kako pojedinačno tako i kolektivno. Time je ovaj nekadašnji Suveren vašeg sustava postavio privremeni naum vlastite volje izravno nasuprot vječnom naumu Božje volje, kakva se očituje u darovanju slobodne volje svim osobnim stvorenjima. Luciferova pobuna tako je prijetila najvećim mogućim ograničenjem slobodne volje uzlaznih i služiteljskih bića u sustavu Satanije — zaprijetila zauvijek lišiti svako od njih uzbudljive prilike da učini osoban i jedinstven doprinos polaganom podizanju spomenika iskustvene mudrosti koji će jednoga dana postojati kao usavršeni sustav Satanije. Luciferov manifest, prerušen u odore slobode, u jasnom svjetlu razuma otkriva se kao monumentalna prijetnja: prijetnja koja je imala za cilj krađu osobne slobode i to na razmjeru kojemu se približilo samo dvaput u cijeloj povijesti Nebadona.
54:2.4 (615.1) Ukratko, ono što je Bog darovao ljudima i anđelima, Lucifer im je htio oduzeti, a to je božanski privilegij sudjelovanja u stvaranju vlastite sudbine i sudbine ovog lokalnog sustava nastanjenih svjetova.
54:2.5 (615.2) Ni jedno biće u cijelom univerzumu nema pravo oduzeti drugom biću istinsku slobodu, pravo da ljubi i bude ljubljeno, privilegij da štuje Boga i služi svojim bližnjima.
3. ODGODA PRAVDE
54:3.1 (615.3) Moralna stvorena bića volje na evolucijskim svjetovima uvijek su zabrinuta nepromišljenim pitanjem zašto sveznajući Kreatori dopuštaju zlo i grijeh. Ne shvaćaju da su oba neizbježna kako bi stvoreno biće trebalo biti zaista slobodno. Slobodna volja evoluirajućeg čovjeka ili izvanrednog anđela nije samo filozofski pojam, simbolični ideal. Čovjekova sposobnost da izabere dobro ili zlo je stvarnost univerzuma. Ta sloboda izbora dar je Najviših Vladara i oni neće dopustiti nijednom biću ili skupini bića da liši ijednu ličnost u prostranom univerzumu ove božanski dodijeljene slobode—čak ni da bi udovoljili tako zabludjelim i neukim bićima u uživanju ove pogrešno nazvane osobne slobode.
54:3.2 (615.4) Iako je svjesno i potpuno poistovjećivanje sa zlom (grijeh) jednako nepostojanju (anihilaciji), uvijek mora postojati razdoblje između trenutka takvog osobnog poistovjećivanja s grijehom i izvršenja kazne — automatskog ishoda takvog svjesnog prihvaćanja zla — razdoblje dovoljno dugo da se može pravedno odrediti svemirski status tog stvorenog bića na način koji će biti potpuno zadovoljavajući za sve povezane ličnosti univerzuma i istovremeno dovoljno pravedan da zadobije odobrenje samog grešnika.
54:3.3 (615.5) Ali ako ovaj svemirski pobunjenik protiv stvarnosti istine i dobrote odbije prihvatiti presudu, ako krivac u srcu spoznaje pravdu svoje osude, ali ipak odbija priznati svoju krivnju, tada se izvršenje kazne odgađa prema prosudbi Starih Dana. Stari Dana odbijaju uništiti i jedno biće dok sve moralne vrijednosti i sve duhovne stvarnosti ne nestanu, kako u zločincu, tako i u svim povezanim pomagačima i mogućim simpatizerima.
4. ODGODA MILOSRĐA
54:4.1 (615.6) Još jedan problem, donekle težak za objasniti u konstelaciji Norlatiadek, odnosi se na razloge dopuštanja Luciferu, Satani i palim prinčevima da čine nered tako dugo prije nego što će biti uhvaćeni, zatvoreni i osuđeni.
54:4.2 (616.1) Roditelji, oni koji podižu i odgajaju djecu, bolje razumiju zašto bi Mihael, Stvoritelj-otac, mogao oklijevati osuditi i uništiti vlastite Sinove. Isusova priča o izgubljenom sinu dobro ilustrira kako otac koji je ispunjen ljubavi može dugo čekati pokajanje zalutalog djeteta.
54:4.3 (616.2) Sama činjenica da stvoreno biće koje čini zlo doista može odabrati nešto što je pogrešno—počiniti grijeh—dokazuje postojanje slobodne volje i u potpunosti opravdava svako produženo odgađanje izvršenja pravde, pod uvjetom da produljena milost može dovesti do pokajanja i rehabilitacije.
54:4.4 (616.3) Većinu sloboda kojima je Lucifer težio on je već posjedovao; druge je trebao primiti u budućnosti. Sve ove dragocjene darove izgubio je popuštanjem nestrpljenju i prepuštanjem želji da neodložno posjeduje ono što želi, metodama koje su prkosile svim obvezama poštivanja prava i sloboda svih ostalih bića koja čine superuniverzum. Etičke obveze su urođene, božanske i univerzalne.
54:4.5 (616.4) Postoji mnogo razloga poznatih nama zbog kojih Vrhovni Vladari nisu odmah uništili ili zatvorili vođe Luciferove pobune. Nema sumnje da postoje i drugi, možda još bolji razlozi, nama nepoznati. Aspekte milosrđa u ovom odgađanju izvršenja pravde osobno je iskazao Mihael od Nebadona. Da nije bilo naklonosti ovog Stvoritelja-oca prema njegovim zalutalim Sinovima, vrhovna pravda superuniverzuma već bi djelovala. Da se takav događaj kao Luciferova pobuna dogodio u Nebadonu dok je Mihael bio utjelovljen na Urantiji, poticatelji takvog zla bili bi odmah i apsolutno uništeni.
54:4.6 (616.5) Vrhovna pravda može djelovati bez odgode kada je ne sputava božansko milosrđe. No služba milosrđa prema djeci vremena i prostora uvijek predviđa ovo odgađanje, ovaj spašavajući interval između sjetve i žetve. Ako je sjetva dobra, taj se period koristi za ispitivanje i oblikovanje karaktera; ako je sjetva zla, milosrdno odgađanje pruža vrijeme za pokajanje i ispravljanje. Ovo vremensko odgađanje u prosuđivanju i izvršenju presuda nad zlodjelnicima svojstveno je službi milosrđa u sedam superuniverzuma. Ovo sputavanje pravde milosrđem dokazuje da je Bog ljubav, te da takav Bog ljubavi vlada svemirima i u milosrđu upravlja sudbinom i presudom svih svojih stvorenja.
54:4.7 (616.6) Odgađanja milosrđa u vremenu određena su nalogom slobodne volje Stvoritelja. Iz ove tehnike strpljenja u ophođenju sa zlim pobunjenicima može se izvući dobro u svemiru. Iako je posve istinito da zlo ne može donijeti dobro onome tko razmišlja o zlu i čini ga, jednako je istinito da sve stvari (uključujući zlo, potencijalno i očito) djeluju zajedno na dobro svih bića koja poznaju Boga, vole izvršavati njegovu volju i uzlaze prema Raju prema njegovom vječnom planu i božanskom naumu.
54:4.8 (616.7) No ta odgađanja milosrđa nisu beskonačna. Unatoč dugom odgađanju (kako se vrijeme mjeri na Urantiji) u presuđivanju Luciferove pobune, možemo zabilježiti da je za vrijeme ostvarivanja ovog otkrivenja održano prvo saslušanje u tekućem slučaju Gabrijel protiv Lucifera na Uversi, a uskoro potom izdan je nalog Starih Dana kojim se Satan zatvara u zatvorskom svijetu zajedno s Luciferom. Time je Satan izgubio mogućnost da dalje posjećuje bilo koji pali svijet Satanije. Pravda u svemiru kojim dominira milosrđe može biti spora, ali je sigurna.
5. MUDROST ODGODE
54:5.1 (617.1) Od mnogih razloga koji su mi poznati, a zbog kojih Lucifer i njegovi saveznici nisu ranije zatvoreni ili im suđenja nisu provedena, dopušteno mi je navesti sljedeće:
54:5.2 (617.2) 1. Milost zahtijeva da svaki zločinac ima dovoljno vremena da oblikuje promišljeni i potpuno svjesno odabrani stav prema svojim zlim mislima i grješnim djelima.
54:5.3 (617.3) 2. Vrhovna pravda nadahnuta je ljubavlju Oca; stoga pravda nikada neće uništiti ono što milost može spasiti. Svakom zlikovcu darovano je vrijeme da prihvati spasenje.
54:5.4 (617.4) 3. Nijedan ljubazni otac nikada ne sudi naglo članu svoje obitelji koji je pogriješio. Strpljenje ne može djelovati neovisno o vremenu.
54:5.5 (617.5) 4. Iako je činjenje zla uvijek štetno za obitelj, mudrost i ljubav opominju pravednu djecu da podnose zalutalog brata tijekom vremena koje im udijeli ljubazni otac, u kojem grešnik može uvidjeti pogrešku svoga puta i prihvatiti spasenje.
54:5.6 (617.6) 5. Bez obzira na Mihaelov stav prema Luciferu, unatoč tome što je bio Luciferov Stvoritelj-otac, nije spadalo u nadležnost Sina Stvoritelja da izvrši sažeto sudovanje nad odmetnutim Suverenom sustava, jer tada još nije dovršio svoje razdoblje darivanja, čime bi stekao neograničenu suverenost nad Nebadonom.
54:5.7 (617.7) 6. Stari Dana mogli su odmah uništiti ove pobunjenike, ali rijetko izvršavaju kaznu nad prestupnicima bez potpunog saslušanja. U ovom slučaju odbili su poništiti Mihaelove odluke.
54:5.8 (617.8) 7. Čini se očitim da je Emanuel savjetovao Mihaela da se drži podalje od pobunjenika i dopusti da pobuna slijedi prirodni tok samouništenja. A mudrost Saveza Dana predstavlja vremenski odraz ujedinjene mudrosti Trojstva Raja.
54:5.9 (617.9) 8. Vjerni Dana na Edentiji savjetovali su Očeve Konstelacije da pobunjenicima dopuste slobodu kretanja, kako bi se što prije iskorijenilo svako suosjećanje prema tim zločincima u srcima svakog sadašnjeg i budućeg građanina Norlatiadeka — svakog smrtnika, morontijskog bića ili stvorenog bića duha.
54:5.10 (617.10) 9. Na Jerusemu je osobni predstavnik Vrhovnog Izvršitelja Orvontona savjetovao Gabrijela da osigura potpunu priliku svakom živom stvorenju da formira promišljeni stav u pitanjima koja se tiču Luciferove Deklaracije slobode. U razmatranju pitanja pobune, Gabrijelov savjetnik za izvanredne situacije iz Raja prikazao je da, ako se svim stvorenjima Norlatiadeka ne pruži potpuna i slobodna prilika, tada bi se radi samoodbrane karantena Raja protiv svih takvih stvorenja koja bi mogla biti neodlučna ili sumnjičava morala proširiti na cijelu konstelaciju. Kako bi se vrata Raja za uzdizanje stvorenja Norlatiadeka održala otvorenima, bilo je nužno osigurati potpuni razvoj pobune i jamčiti potpunu odlučnost stava od svih bića koja su na bilo koji način u njoj sudjelovala.
54:5.11 (617.11) 10. Božanska Ministarka Salvingtona izdala je svoju treću samostalnu proklamaciju, nalagajući da se ne smije ništa učiniti kako bi se pobuna polovično izliječila, kukavički suzbijala ili na bilo koji drugi način prikrivala strašna narav pobunjenika i same pobune. Anđeoska mnoštva dobila su upute da rade na potpunom raskrinkavanju i neograničenoj prilici za izražavanje grijeha, kao najbržoj metodi postizanja savršenog i konačnog iscjeljenja pošasti zla i grijeha.
54:5.12 (618.1) 11. Na Jerusemu je sazvano izvanredno vijeće bivših smrtnika, sastavljeno od Moćnih Glasnika, proslavljenih smrtnika koji su imali osobno iskustvo u sličnim situacijama, zajedno s njihovim suradnicima. Oni su savjetovali Gabrijela da bi barem tri puta veći broj bića bio zaveden kada bi se pokušale primijeniti proizvoljne ili sažete metode suzbijanja. Cijeli korpus savjetnika Uverse složio se u preporuci Gabrijelu da dopusti da se pobuna odvije u svom potpunom i prirodnom tijeku, čak i ako bi za okončanje posljedica bilo potrebno milijun godina.
54:5.13 (618.2) 12. Vrijeme, čak i u svemiru vremena, relativno je: Ako bi smrtnik na Urantiji prosječnog životnog vijeka počinio zločin koji bi izazvao sveopće bezvlađe na svijetu, i ako bi bio uhvaćen, izveden pred sud i pogubljen u roku od dva ili tri dana nakon počinjenja zločina, bi li vam se to činilo dugim razdobljem? Pa ipak, to bi bilo bliže usporedbi s duljinom Luciferova života, čak i kada se njegova presuda, sada započeta, ne bi dovršila još sto tisuća urantijskih godina. Relativni raspon proteklog vremena sa stajališta Uverse, gdje je postupak u tijeku, mogao bi se izraziti tvrdnjom da je Luciferov zločin izveden pred sud u roku od dvije i pol sekunde nakon njegova počinjenja. Sa stajališta Raja, presuđivanje se odvija istodobno s počinjenjem.
54:5.14 (618.3) Postoji jednak broj razloga zašto se Luciferovu pobunu ne smije proizvoljno zaustaviti, koji bi vam djelomično bili razumljivi, ali koje mi nije dopušteno prepričavati. Mogu vas obavijestiti da na Uversi poučavamo četrdeset osam razloga zašto se zlu dopušta da prođe cijelim putem vlastite moralne propasti i duhovnog nestanka. Ne sumnjam da postoji jednako toliko dodatnih razloga koji meni nisu poznati.
6. POBJEDA LJUBAVI
54:6.1 (618.4) Bez obzira na poteškoće evolucijskih smrtnika u nastojanjima da shvate Luciferovu pobunu, svakom promišljenom misliocu trebalo bi biti jasno da je tehnika ophođenja s pobunjenicima potvrda božanske ljubavi. Ljubazno milosrđe ukazano pobunjenicima uzrokovalo je da mnoga nevina stvorena bića prođu kroz kušnje i nevolje, ali sva ta uznemirena bića mogu se pouzdano osloniti na sveznajuće Sudce da u svojoj milosti i pravdi presude o njihovim sudbinama.
54:6.2 (618.5) U svim svojim odnosima s inteligentnim bićima, i Sin Stvoritelj i njegov Otac iz Raja djeluju pod nadahnućem ljubavi. Nemoguće je u potpunosti shvatiti mnoge aspekte stava vladara svemira prema pobunjenicima i pobuni—grijehu i grješnicima—ako se ne uzme u obzir da Bog kao Otac ima prednost nad svim ostalim aspektima očitovanja Božanstva u svim odnosima božanskog s čovječanstvom. Također treba imati na umu da su svi Sinovi Stvoritelji iz Raja vođeni milosrđem.
54:6.3 (618.6) Ako brižni Otac velike obitelji odluči pokazati milosrđe jednom svom djetetu koje je krivo za teški prijestup, može se dogoditi da ukazanje milosrđa prema ovom neposlušnom djetetu privremeno nametne teškoće svim ostalim, poslušnim članovima obitelji. Takve situacije su neizbježne; takav je rizik nerazdvojiv od stvarnosti posjedovanja ljubaznog roditelja i pripadnosti obiteljskoj zajednici. Svaki član obitelji izvlači korist iz ispravnog ponašanja svakog drugog člana; isto tako, svaki član mora snositi neposredne vremenske posljedice zloporabe svakog drugog člana. Obitelji, skupine, narodi, rase, svjetovi, sustavi, konstelacije i svemiri predstavljaju odnose udruživanja koji posjeduju individualnost; i stoga svaki član bilo koje takve skupine, velike ili male, uživa u koristima i snosi posljedice pravednog ili zloporabljenog djelovanja svih ostalih članova dotične skupine.
54:6.4 (619.1) Ali jedno treba biti posve jasno: Ako budete prisiljeni podnijeti zle posljedice grijeha nekog člana vaše obitelji, sugrađanina ili drugog smrtnika, pa čak i pobune unutar sustava ili drugdje—bez obzira na sve što ćete morati podnijeti zbog nepravde svojih suradnika, suboraca ili nadređenih—možete biti sigurni da su sve takve nevolje samo privremene patnje. Nijedna od tih posljedica zlih djela vaše braće u skupini nikada ne može ugroziti vaše izglede u vječnosti niti u najmanjoj mjeri lišiti vas vašeg osobnog božanskog prava na uzdizanje u Raj i postizanje Boga.
54:6.5 (619.2) A za sve te kušnje, odgode i razočaranja koja neizbježno prate grijeh pobune postoji i nadoknada. Od mnogih dragocjenih posljedica Luciferove pobune na koje se moglo ukazati, istaknut ću samo unapređene karijere smrtnika-uzlaznika, građana Jerusema, koji su, odolijevši sofizmima grijeha, stekli kandidaturu za buduće Moćne Glasnike, pripadnike mog vlastitog reda. Svako biće koje je izdržalo kušnju tog zlog događaja odmah je unaprijedilo svoj administrativni položaj i povećalo svoju duhovnu vrijednost.
54:6.6 (619.3) Isprva se Luciferov prevrat činio kao potpuna katastrofa za sustav i svemir. Postupno su se počele pokazivati blagodati. Nakon dvadeset i pet tisuća godina sustavnog vremena (dvadeset tisuća godina urantijskog vremena), Melkizedeci su počeli podučavati da je dobro koje je proizašlo iz Luciferove ludosti doseglo razinu zla. Zbroj zla u to je vrijeme postao gotovo stacionaran, nastavljajući se povećavati samo na nekim izoliranim svjetovima, dok su se korisne posljedice nastavile množiti i širiti kroz cijeli svemir i superuniverzum, čak i do Havone. Melkizedeci sada uče da je dobro koje je proizašlo iz pobune u Sataniji više od tisuću puta veće od ukupnog zla.
54:6.7 (619.4) Ali tako izvanredna i blagotvorna žetva zla mogla je biti ostvarena jedino zahvaljujući mudrom, božanskom i milosrdnom stavu svih Luciferovih nadređenih, od Očeva Konstelacija na Edentiji do Oca Svih u Raju. Prolazak vremena povećao je sve korisnije posljedice koje proizlaze iz Luciferove ludosti; a budući da je zlo koje treba kazniti u relativno kratkom vremenu bilo gotovo potpuno razvijeno, očito je da će sveznajući i dalekovidni vladari svemira sigurno produžiti vrijeme u kojem će se postići sve blagotvorniji rezultati. Bez obzira na mnoge dodatne razloge za odgađanje uhićenja i suđenja pobunjenicima u Sataniji, ova jedna dobit bila bi dovoljna da objasni zašto ti grješnici nisu ranije internirani i zašto još nisu osuđeni i uništeni.
54:6.8 (619.5) Ograničeni i vremenski-uvjetovani umovi smrtnika trebaju biti spori u kritiziranju vremenskih odgoda dalekovidnih i sveznajućih upravitelja svemirskih poslova.
54:6.9 (620.1) Jedna od pogrešaka ljudskog razmišljanja o ovim pitanjima sastoji se u ideji da bi svi evolucijski smrtnici na evoluirajućoj planeti izabrali uzlaz na Raj da grijeh nije prokleo njihov svijet. Sposobnost odbijanja opstanka ne potječe iz vremena Luciferove pobune. Smrtni čovjek oduvijek posjeduje dar slobodne volje u vezi s rajskom karijerom.
54:6.10 (620.2) Kako budete napredovali u iskustvu opstanka, produbit ćete svoje koncepte svemira i proširiti horizont značenja i vrijednosti; i tako ćete moći bolje razumjeti zašto se takvim bićima kao što su Lucifer i Satan dopušta da nastave u pobuni. Također ćete bolje shvatiti kako se konačno (ako ne i neposredno) dobro može izvući iz vremenski ograničenog zla. Nakon što postignete Raj, doista ćete biti prosvijetljeni i utješeni dok slušate superafinske filozofe kako raspravljaju i objašnjavaju ove duboke probleme svemirskog usklađivanja. No sumnjam da ćete čak i tada biti u potpunosti zadovoljni u vlastitim mislima. Barem ja nisam bio, čak ni kada sam dostigao vrhunac kozmičke filozofije. Nisam u potpunosti shvatio ove složene probleme dok mi nisu dodijeljene upravljačke dužnosti u superuniverzumu, gdje sam kroz vlastito iskustvo razvio sposobnost za spoznaju takvih složenih pitanja kozmičke pravičnosti i duhovne filozofije. Kako budete napredovali prema Raju, sve više ćete spoznavati da se mnoge zamršene značajke upravljanja svemirom mogu razumjeti tek kada steknete bogatije iskustvo i dublju duhovnu prosvjetljenost. Kozmička mudrost ključna je za istinsko razumijevanje kozmičkih situacija.
54:6.11 (620.3) [Predstavio Moćni Glasnik iskustvenog opstanka u prvoj pobuni sustava u svemirima vremena, koji je sada pripojen supersvemirskoj upravi Orvontona i djeluje u ovoj zadaći prema zahtjevu Gabrijela iz Salvingtona.]