Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 178
POSLJEDNJI DAN U TABORU
Sekcije
POGLAVLJE 178
POSLJEDNJI DAN U TABORU
178:0.1 (1929.1) ISUS je planirao provesti ovaj četvrtak - svoj posljednji slobodni dan na zemlji kao utjelovljeni božanski Sin - sa svojim apostolima i s nekolicinom vjernih i odanih sljedbenika. Ubrzo nakon doručka ovog predivnog jutra, Učitelj ih je poveo na osamljeno mjesto nedaleko od tabora, gdje ih je poučavao o mnogim novim istinama. Iako je Isus ovom prilikom održao i druga predavanja u ranim večernjim satima, ovaj poslijepodnevni govor je njegovo oproštajno obraćanje njegovim apostolima i odabranim učenicima - kako Židovima tako i poganima. Dvanaestorica su svi bili prisutni izuzev Jude. Petar i nekolicina apostola su primijetili njegovu odsutnost i neki od njih su mislili da ga je Isus poslao u grad da obavi neki posao, eventualno da uredi detalje oko nadolazeće proslave Pashe. Juda se nije vratio u tabor do sredine podneva, nedugo prije nego što je Isus poveo dvanaestoricu u Jeruzalem da blaguju Posljednju večeru.
1. GOVOR O SINSTVU I DRŽAVLJANSTVU
178:1.1 (1929.2) Isus je razgovarao s pedesetak svojih vjernih sljedbenika gotovo dva sata i odgovarao na mnoga njihova pitanja o odnosu nebeskog kraljevstva s kraljevstvima ovoga svijeta i o donosu Božjeg sina naspram državljanstva u zemaljskim vladama. Ovaj govor, zajedno s odgovorima na njihova pitanja, ovako se može sažeti i izraziti suvremenim jezikom:
178:1.2 (1929.3) Kraljevstva ovoga svijeta, koja su materijalna, često nalaze neophodnim upotrijebiti fizičku silu u sprovedbi svojih zakona i održavanju reda. U kraljevstvu nebeskom iskreni vjernici neće posezati za fizičkom silom. Kraljevstvo nebesko, kao duhovno bratstvo sinova Božjih koji su rođeni u duhu, može biti proglašeno samo snagom duha. Ova razlika u pristupu upućuje na odnose između kraljevstva vjernika prema kraljevstvima svjetovnih vlada i ne oduzima pravo društvenim skupinama vjernika da održavaju red u njihovim redovima i da sprovedu disciplinu nad njihovim buntovnim i nedostojnim članovima.
178:1.3 (1929.4) Nije nespojivo da čovjek bude sin u duhovnom kraljevstvu i u isto vrijeme državljanin u svjetovnoj ili civilnoj vladi. Vjernikova je dužnost dati Cezaru ono što je Cezarovo, a Bogu ono što je Božje. Tu ne može biti bilo kakvog nesuglasja između ova dva zahtjeva od kojih je jedan materijalan a drugi duhovan, osim ako se Cezar usudi uzurpirati isključiva prava Boga i tražiti da se duhovna počast i vrhovno obožavanje daju njemu. U tom slučaju ćete obožavati jedino Boga, dok ćete nastojati prosvijetliti takve zavedene svjetovne vladare i na taj način ih navesti na priznavanje Oca na nebu. Nemojte iskazivati duhovno obožavanje svjetovnim vladarima; i nemojte upotrijebiti fizičke sile kojima se služe zemaljske vlade - čiji vladari nekom prilikom mogu postati vjernici - u radu na promicanju misije duhovnog kraljevstva.
178:1.4 (1930.1) To što ste sinovi u kraljevstvu, sa stajališta progresivne civilizacije, treba vam pomoći da postanete idealni građani kraljevstava ovoga svijeta, s obzirom da su bratstvo i služenje temelji evanđelja kraljevstva. Poziv ljubavi duhovnog kraljevstva treba biti učinkoviti razarač mržnje bezvjernih i ratobornih građana zemaljskih kraljevstava. Ali ti materijalistički nastrojeni sinovi koji žive u tami, nikada neće znati o vašem duhovnom svjetlu istine osim ako im se približite s tom nesebičnom društvenom službom koja je prirodni rezultat plodova duha u životnom iskustvu svakog individualnog vjernika.
178:1.5 (1930.2) Kao smrtni i materijalni ljudi, vi ste doista građani zemaljskih kraljevstava i trebate biti dobri građani, samim tim što ste postali ponovo rođeni sinovi duha nebeskog kraljevstva. S obzirom da ste sinovi nebeskog kraljevstva koji su prosvijetljeni vjerom i oslobođeni duhom, suočeni ste se s dvostrukom odgovornošću dužnosti prema čovjeku i dužnosti prema Bogu dok dobrovoljno preuzimate treću i svetu obvezu: služenje bratstvu vjernika koji poznaju Boga.
178:1.6 (1930.3) Ne možete iskazati obožavanje svojim vremenskim vladarima i ne trebate upotrijebiti sekularnu moć u promicanju duhovnog kraljevstva; ali trebate ispoljiti jednako pravednu službu ljubavi prema vjernicima i nevjernicima. U evanđelju kraljevstva počiva moćni Duh Istine koji ću uskoro izliti na svako tijelo. Plodovi Duha - vaša iskrena služba utemeljena na ljubavi - su snažna društvena poluga za podizanje ljudskih rasa iz tame, a taj Duh Istine služi kao uporište ovoj poluzi koje uvećava vaše moći.
178:1.7 (1930.4) Pokažite mudrost i oštroumnost u poslovanju s civilnim vladarima koji nisu vjernici. Uposlite diskreciju i pokažite se stručnjacima u izglađivanju manjih nesuglasica i sitnih nesporazuma. Na svaki mogući način - u svemu izuzev svoje duhovne odanosti vladarima svemira - nastojte živjeti u miru sa svim ljudima. Uvijek budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
178:1.8 (1930.5) To će vas učiniti boljim građanima svjetovnih vlada kada postanete prosvijetljeni sinovi kraljevstva; tako će i vladari zemaljskih vlada postati bolji vladari civilnih poslova kada prihvate vjerovanje u ovo evanđelje nebeskog kraljevstva. Nesebično služenje čovjeku i inteligentno štovanje Boga trebaju učiniti svakog vjernika u kraljevstvo boljim svjetskim građaninom, dok iskreno državljanstvo i iskrena odanost čovjekovoj vremenskoj dužnosti trebaju pomoći takvom građaninu da se lakše odazove duhovnom pozivu da bude Božji sin nebeskog kraljevstva.
178:1.9 (1930.6) Sve dok vladari zemaljskih vlada nastoje biti religiozni diktatori, vi koji vjerujete u ovo evanđelje možete očekivati samo nevolje, progone, pa čak i smrt. No, ovo će svjetlo koje budete donijeli svijetu, kao i način na koji ćete trpjeti i umrijeti za ovo evanđelje kraljevstva, sami po sebi na kraju rasvijetliti cijeli svijet i voditi postupnom odvajanju politike i religije. Ustrajno propovijedanje ovoga evanđelja kraljevstva će jednoga dana donijeti svim narodima novo i nevjerojatno oslobođenje, intelektualnu slobodu i religioznu emancipaciju.
178:1.10 (1931.1) U nadolazećim progonima pred onima koji mrze ovo evanđelje radosti i slobode, vi ćete rasti i kraljevstvo će napredovati. Ali, bit ćete u velikoj opasnosti u kasnijim dobima, kada većina bude dobro govorila o vjernicima u kraljevstvu i kada mnogi na visokim pozicijama nominalno prihvate evanđelje nebeskog kraljevstva. Naučite bitivjerni kraljevstvu čak i u vrijeme mira i blagostanja. Ne dovodite u iskušenje svoje anđele čuvare da vas povedu mučnim stazama kako bi disciplinom ljubavi spasili vaše duše od lagodnosti staze manjeg otpora.
178:1.11 (1931.2) Zapamtite da ste opunomoćeni propovijedati ovo evanđelje kraljevstva - čovjekovu vrhovnu želju da vrši Očevu volju i vrhovnu radost onoga koji postaje Božji sin po vjeri - i da ne smijete dopustiti da vas išta odvrati od vaše predanosti ovoj obvezi. Neka cijelo čovječanstvo izvuče korist iz obilja vaše brižne duhovne službe, prosvjetljujućeg intelektualnog zajedništva i inspirativne društvene službe; ali niti jedan od tih humanitarnih radova - čak ni svi zajedno - ne smiju zauzeti mjesto naviještanja evanđelja. Te moćne službe su društveni nusproizvodi moćnije i uzvišenije službe i preobrazbe koju živući Duh Istine sprovodi u srcu vjernika u kraljevstvo i osobne spoznaje da vjera čovjeka koji je rođen u duhu daje jamstvo živućem zajedništvu s vječnim Bogom.
178:1.12 (1931.3) Nemojte nastojati proglasiti istinu ili uspostaviti pravdu snagom civilnih vlasti ili donošenjem svjetovnih zakona. Uvijek trebate nastojati uvjeriti ljudske umove, ali nikad ih ne pokušavajte prinuditi. Ne smijete zaboraviti veliki zakon ljudskog poštenja koji sam vas učio u njegovom pozitivnom obliku: Kako želite da vam ljudi čine, činite i vi njima tako.
178:1.13 (1931.4) Kada je vjernik u kraljevstvo pozvan da služi u civilnoj vladi, neka vrši takvu službu kao sekularni državljanin te vlade, iako takav vjernik treba pokazati u svojoj civilnoj službi sve uobičajene značajke državljanstva unaprijeđene duhovnim prosvjetljenjem oplemenjujuće veze smrtnikova uma s duhom vječnog Boga koji živi u čovjeku. Ako se neki nevjernik može kvalificirati kao viši civilni službenik, tada se trebate ozbiljno pitati jesu li korijeni istine u vašem srcu presušili od nedostatka živih voda duhovnog zajedništva u kombinaciji s društvenim služenjem. Čovjekova svijest da je dijete Boga treba vitalizirati sveukupnu životnu službu svakog muškarca, žene i djeteta s ovim moćnim stimulusom svim urođenim moćima ljudske ličnosti.
178:1.14 (1931.5) Nemojte biti pasivni mistici ili beskičmeni asketi; nemojte postati sanjalice ili besciljni ljudi koji se lijeno oslanjaju u neku fiktivnu Providnost za osiguranje životnih potrepština. Doista morate biti blagi u svom poslovanju sa zabludjelim smrtnicima, strpljivi u svom odnosu s neukima i uzdržljivi pred provokacijom; a isto tako trebate biti hrabri u obrani pravednosti, moćni u objavi istine i agresivni u propovijedanju ovog evanđelja kraljevstva, čak i do krajeva zemlje.
178:1.15 (1931.6) Ovo evanđelje kraljevstva je živuća istina. Rekao sam vam da je ono kao kvasac u tijestu, kao gorušičino zrno; a sad vam kažem da je ono kao sjeme živog bića koje se prenosi iz generacije u generaciju i dok ostaje isto živuće sjeme, nepogrešivo poprima nove manifestacije i prihvatljivo raste u kanalima nove prilagodbe posebnim potrebama i uvjetima svake nove generacije. Otkrivenje koje sam objavio je živuće otkrivenje i želim da ono rodi odgovarajućim plodovima u svakoj individui i u svakoj generaciji u skladu sa zakonima duhovnog rasta, napredovanja i adaptivnog razvoja. Iz generacije u generaciju ovo evanđelje mora pokazati sve veću vitalnost i ispoljiti sve veću dubinu duhove moći. Ne smijete dopustiti da ono postane tek sveto sjećanje, puko predanje o meni i vremenu u kojem živimo.
178:1.16 (1932.1) Ne zaboravite: Mi nikada nismo izravno napali osobe ili autoritet onih koji sjede u Mojsijevoj stolici; jedino smo im ponudili novo svjetlo, koje su oni tako odlučno odbacili. Napali smo ih samo obznanjivanjem njihove duhovne pronevjere istina koje navodno uče i čuvaju. Sukobili smo se s ovim akreditiranim vođama i priznatim vladarima samo kad su oni izravno stali na put propovijedanju evanđelja kraljevstva sinovima ljudi. Čak i sada, nismo mi ti koji napadaju njih, već su oni ti koji traže naše uništenje. Ne zaboravite da ste primili nalog da propovijedate samo dobre vijesti. Nemojte napadati stare metode; umjesto toga, vješto stavite kvasac nove istine u stara vjerovanja. Neka Duh Istine obavi svoj vlastiti posao. Neka kontroverzije nastupe samo kada oni koji preziru istinu pokušaju nametnuti istinu vama. No, ako vas neki tvrdoglavi nevjernik napadne, ne oklijevajte stati u energičnu obranu istine koja vas je spasila i posvetila.
178:1.17 (1932.2) U svim nestalnostima života, ne zaboravite uvijek voljeti jedni druge. Nemojte se zapinjati s ljudima, čak ni s nevjernicima. Pokažite milost čak i onima koji vas podmuklo zlostavljaju. Pokažite se vjernim građanima, poštenim obrtnicima, pouzdanim susjedima, predanim rođacima, razboritim roditeljima i iskrenim vjernicima u bratstvu Očevog kraljevstva. I moj duh će biti s vama, sada i do kraja svijeta.
178:1.18 (1932.3) Kada je Isus završio svoj nauk, bilo je skoro jedan sat i odmah su se vratili u tabor, gdje su ih David i njegovi suradnici čekali s pripravljenim ručkom.
2. NAKON PODNEVNOG OBROKA
178:2.1 (1932.4) Tek je nekolicina Učiteljevih slušatelja bila u stanju shvatiti čak i dio njegovog prijepodnevnog obraćanja. Od svih koji su ga čuli, najviše su shvatili Grci. Čak su i jedanaestorica apostola bili zbunjeni s njegovim aluzijama na buduće političko kraljevstvo i buduće generacije vjernika u kraljevstvo. Isusovi najodaniji sljedbenici nisu mogli pomiriti nadolazeći kraj njegove zemaljske službe s tim referencama o proširenim budućim aktivnostima evanđelja. Neki od tih židovskih vjernika su počeli naslućivati da je uskoro nastupala najveća tragedija koja se do tada odigrala na zemlji, ali nisu mogli pomiriti takvu prijeteću katastrofu s bilo Učiteljevim veselim i ravnodušnim osobnim stavom ili s njegovim prijepodnevnim govorom, u kojem je više puta aludirao na buduće poslove nebeskog kraljevstva u beskrajnim budućim dobima i u odnosima s brojnim i višestrukim vremenskim kraljevstvima na zemlji.
178:2.2 (1932.5) Do podneva tog dana svi su apostoli i učenici čuli o užurbanom bijegu Lazara iz Betanije. Počeli su naslućivati strašnu odlučnost židovskih vlasti da unište Isusa i njegova učenja.
178:2.3 (1932.6) David Zabedejev, kroz rad svojih tajnih agenata u Jeruzalemu, je bio u potpunosti upoznat s razvojem planova za Isusovo uhićenje i smrt. Znao je sve detalje Judine uloge u zavjeri, ali to svoje znanje nije obznanio drugim apostolima i sljedbenicima. Nedugo poslije ručka, poveo je Isusa na stranu i smogao hrabrosti da ga pitao da li je znao - ali nikada nije uspio završiti s pitanjem. Učitelj je podigao ruku i zaustavio ga govoreći: “Da, Davide, znam sve o tome i znam da ti znaš, ali pazi da to nikome ne kazuješ. Samo nemoj sumnjati u svojem srcu da će na kraju prevladati Božja volja.”
178:2.4 (1933.1) Ovaj razgovor s Davidom je prekinut dolaskom glasnika iz Filadelfije s vijestima da je Abner čuo o uroti koja je imala za cilj Isusovu smrt i pitao hoće li odmah doći u Jeruzalem. Ovaj glasnik je požurio u Filadelfiju s ovom porukom za Abnera: “Nastavi sa svojim poslom. Ako odem od vas u tijelu, to je samo da se mogu vratiti u duhu. Neću te napustiti. Ja ću biti s tobom do kraja."
178:2.5 (1933.2) Negdje u to vrijeme Filip je prišao Učitelju i upitao: “Učitelju, kako se bliži blagdan Pashe, gdje želiš da pripravimo večeru?” Kad je čuo Filipovo pitanje, odgovorio je: “Idi i dovedi Petra i Ivana i dat ću vam upute oko večere koju ćemo večeras zajedno blagovati. A što se tiče Pashe, to ćemo planirati nakon večere.”
178:2.6 (1933.3) Kada je Juda čuo kako Učitelj govori s Filipom o tim pitanjima, približio se da prisluškuje njihov razgovor.Ali David Zebedejev, koji je stajao u blizini, je prišao i poveo razgovor s Judom, dok su Filip, Petar i Ivan stupili na stranu u razgovoru s Učiteljem.
178:2.7 (1933.4) Isus je rekao trojici: “Idite odmah u Jeruzalem i kada uđete na vrata, susrest ćete čovjeka s krčagom vode.On će vam se obratiti i vi ga slijedite. Kada vas uvede u određenu kuću, uđite za njim i pitajte dobrog gazdu te kuće, “Gdje je gostinjska soba u kojoj Učitelj planira blagovati sa svojim apostolima?” I kad ga tako upitate, on će vam pokazati veliku sobu na katu namještenu i pripravljenu za nas.”
178:2.8 (1933.5) Kada su apostoli stigli u grad, sreli su čovjeka s vrčem blizu ulaza i slijedili ga do kuće Ivana Marka, gdje ih je dočekao mladićev otac i pokazao im sobu na gornjem katu pripravljenu za večernji obrok.
178:2.9 (1933.6) Sve je to bilo rezultat dogovora između Učitelja i Ivana Marka prethodnog poslijepodneva dok su bili sami u brdima. Isus je želio biti siguran da će ovaj posljednji obrok s apostolima proteći neometano i vjerovao je da će Juda, ako bude unaprijed znao o njihovom mjestu sastanka, dogovoriti s njegovim neprijateljima da ga uhvate, tako je sklopio ovaj tajni dogovor s Ivanom Markom. Na taj način Juda nije znao o mjestu sastanka sve dok kasnije nije tu došao s Isusom i drugim apostolima.
178:2.10 (1933.7) David Zabedejev je morao urediti mnogo poslova s Judom, tako da nije bilo teško spriječiti Judu u njegovoj namjeri da prati Petra, Ivana i Filipa. Kada je Juda dao Davidu određenu svotu novca za hranu, David mu je rekao: “Juda, zar ne bi bilo dobro s obzirom na okolnosti, da mi dadneš nešto novca unaprijed?” I nakon što je Juda na trenutak promislio, rekao je: “Da Davide, mislim da bi to bilo pametno. Ustvari, s obzirom na nemirno stanje stvari u Jeruzalemu, mislim da bi meni najbolje odgovaralo da ti predam sav novac. Oni kuju zavjeru protiv Učitelja i u slučaju da se meni nešto dogodi, ti nećeš biti upleten.”
178:2.11 (1934.1) I tako je David primio svu apostolsku gotovinu i priznanice za sve novac na depozitu. Apostoli nisu saznali o ovom transferu sve do naredne večeri.
178:2.12 (1934.2) Bilo je oko pola pet kada su se trojica apostola vratila i obavijestila Isusa da je sve spremno za večeru. Učitelj se odmah spremio da povede dvanaestoricu apostola cestom koja je vodila za Betaniju do Jeruzalema. I to je bilo njegovo posljednje putovanje s dvanaestoricom.
3. NA PUTU NA VEČERU
178:3.1 (1934.3) U želji da izbjegnu svjetinu koja je putovala dolinom Kidrona između Getsemanije i Jeruzalema, Isus i dvanaestorica su putovali zapadnim obronkom Maslinske gore prema cesti koja je vodila iz Betanije prema gradu.Dok su se približavali mjestu gdje je Isus proveo prethodnu večer govoreći o uništenju Jeruzalema, nesvjesno su zastali i u tišini promatrali grad koji se prostirao pred njima. Kako su malo poranili i kako Isus nije želio proći kroz grad prije zalaska sunca, rekao je svojim suradnicima:
178:3.2 (1934.4) “Sjedite i odmorite se da vam kažem o onome što se uskoro treba dogoditi. Sve ove godine sam živio s vama kao s braćom, poučavao vas istini o nebeskom kraljevstvu i objavljivao njegove tajne. A moj Otac je doista učinio mnoga čudesna djela u vezi s mojom misijom na zemlji. Bili ste svjedocima i sudionicima svega toga i doživjeli ste suradnju s Bogom. I bit ćete svjedocima da sam vas nekoliko puta upozorio kako se uskoro moram vratiti poslu koji mi je Otac dao; otvoreno sam vam rekao da vas moram ostaviti u svijetu da nastavite s poslovima vezanim uz kraljevstvo. Iz ovog razloga sam vas poslao svakog ponaosob u brdima Kafarnauma. Iskustvo koje ste imali sa mnom, morate sada biti spremni dijeliti s drugima. Kao što je Otac poslao mene na ovaj svijet, tako i ja šaljem vas da me zastupate i da završite posao koji sam započeo.
178:3.3 (1934.5) “S tugom pogledajte ovaj grad, nakon što ste čuli moje riječi o uništenju Jeruzalema. Ja sam vas već upozorio da ne biste stradali u njegovu uništenju i tako odgodili promicanje evanđelja kraljevstva. Isto tako vas upozoravam da se nepotrebno ne izlažete pogibelji kada dođu po Sina Čovječjeg. Ja moram ići, ali vi morate biti svjedocima ovog evanđelja nakon što ja odem, kao što sam Lazaru poslao riječ da pobjegne od ljudske srdžbe da može živjeti i obznanjivati Božju slavu. Ako je to Očeva volja da ja idem, ništa ne možete učiniti da osujetite božanski plan. Pazite da i vas ne ubiju. Neka vaše duše budu hrabre u obrani evanđelja duhovnom snagom, ali se ne zavaravajte nekim glupim pokušajem obrane Sina Čovječjeg. Meni ne treba nikakva obrana od ljudskih ruku; nebeske vojske su mi već sada pri ruci; ali ja sam odlučio izvršiti volju moga Oca na nebu i zato se moramo podvrći onome što će nas uskoro očekuje.
178:3.4 (1934.6) “Kada budete svjedočili uništenje ovoga grada, ne zaboravite da ste već ušli u vječni život beskrajne službe u sve naprednijem nebeskom kraljevstvu, čak i nebu nad nebesima. Trebate znati da je u svemiru moga Oca mnogo stanova i da djecu svjetla tamo čeka otkrivenje gradova čiji je graditelj Bog i svjetova koji su navikli živjeti u pravdi i radosti istine. Donio sam vam ovdje na zemlju kraljevstvo nebesko, ali kažem vam da ćete se svi koji vjerom uđete u njega i ostanete u njemu živim služenjem istini, sigurno uspinjati svjetovima na visini i sjesti sa mnom u kraljevstvu duha Oca našega. Ali prvo se morate opasati i dovršiti rad koji ste započeli sa mnom. Prvo morate proći kroz mnoge nevolje i patnje - kušnje koje su već pred nama - i kada završite svoj posao na zemlji, doći ćete u moju radost, kao što sam ja završio posao Oca mojega na zemlji i uskoro se moram vratiti u njegovo naručje.”
178:3.5 (1935.1) Kada je Učitelj tako govorio, on je ustao i svi su ga pratili niz padine Maslinske gore do grada. Nitko od apostola - osim trojice - nije znao kamo idu kad su putovali uskim ulicama dok se spušato mrak. Mase su ih gurale, ali ih nitko nije prepoznao niti znao da je Sin Božji bio na putu do svog posljednjeg smrtnog sastanka sa svojim odabranim poslanicima kraljevstva. I nitko od apostola nije znao da je jedan od njih već sudjelovao u zavjeri da preda Učitelja u ruke njegovih neprijatelja.
178:3.6 (1935.2) Ivan Marko ih je slijedio cijelim putem do grada i kad su ušli na vrata, požurio je drugom ulicom tako da im je, kad su ušli u kuću njegova oca, tu izrazio dobrodošlicu.