Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 85 : IZVORI OBOŽAVANJA
Sekcije
POGLAVLJE 85 : IZVORI OBOŽAVANJA
85:0.1 (944.1) PRIMITIVNA religija imala je biološko podrijetlo i razvijala se prirodnim evolucijskim putem, odvojena od moralnih poveznica i neovisna o duhovnim utjecajima. Više životinje poznaju strah, ali ne i iluzije, pa stoga nemaju religiju. Čovjek je svoje rane religijske predodžbe stvarao iz straha i iluzija.
85:0.2 (944.2) Tijekom razvoja ljudske vrste, najraniji oblici obožavanja pojavili su se mnogo prije nego što je čovjekov um mogao zamisliti složenije ideje o ovom i budućem životu, ideje koje bi se doista mogle nazvati religijom. Rana je religija bila pretežno intelektualna i utemeljena na neposrednim okolnostima. Predmeti obožavanja bili su sugestivni i potjecali iz prirode koja je okruživala jednostavne žitelje Urantije ili se snažno nametala njihovoj svakodnevnoj stvarnosti.
85:0.3 (944.3) Nakon što je konačno evoluirala iznad obožavanja prirode, zadobila je korijene koji su poticali od duha, ali je unatoč tome uvijek bila oblikovana društvenim okruženjem. Kako se obožavanje prirode razvijalo, čovjekovi su pojmovi predočili podjelu rada u nadljudskom svijetu; postojali su duhovi prirode za jezera, drveće, slapove, kišu i stotine drugih uobičajenih zemaljskih pojava.
85:0.4 (944.4) U nekom je razdoblju smrtni čovjek obožavao sve što postoji na licu zemlje, uključujući i samoga sebe. Obožavao je i sve zamislivo na nebu i ispod površine tla. Primitivni je čovjek strahovao pred svim manifestacijama moći; iskazivao je obožavanje svakom prirodnom fenomenu koji nije mogao shvatiti. Promatranje snažnih sila prirode poput oluja, poplava, potresa, odrona, vulkana, vatre, topline i hladnoće duboko je dojmilo čovjekov rastući um. Neobjašnjive stvari u životu i danas se nazivaju “Božjim djelima” i “tajanstvenim odredbama Pravednosti.
1. OBOŽAVANJE KAMENJA I BRDA
85:1.1 (944.5) Prvi predmet kojem je evoluirajući čovjek iskazivao obožavanje bio je kamen. Danas narod Kateri u južnoj Indiji još uvijek obožava kamen, kao i brojna plemena u sjevernoj Indiji. Jakov je spavao na kamenu jer ga je štovao; čak ga je i pomazao. Rahela je u svom šatoru skrivala nekoliko svetih kamenova.
85:1.2 (944.6) Kamenje je isprva ostavljalo snažan dojam na ranog čovjeka zbog načina na koji bi se iznenada pojavilo na površini obrađenog polja ili pašnjaka. Ljudi nisu uzimali u obzir eroziju niti posljedice prekopavanja tla. Kamenje je također snažno djelovalo na rane narode zbog svoje česte sličnosti sa životinjama. Pa i suvremeni čovjek osjeti trenutni poticaj pažnje pred brojnim kamenim formacijama u planinama koje neobično podsjećaju na lica životinja, pa čak i ljudi. No najdublji je utjecaj proizlazio iz meteorskog kamenja koje su primitivni ljudi promatrali kako juri atmosferom u plamtećem sjaju. Zvijezda padalica bila je zastrašujuća ranom čovjeku i lako je povjerovao da takvi blistavi tragovi označuju prolazak nekog duha na njegovu putu prema Zemlji. Nije čudno što su ljudi bili nagnani iskazivati obožavanje takvim pojavama, osobito kada bi kasnije pronašli meteore. To je zatim vodilo i do većeg poštovanja svih ostalih kamenova. U Bengalu mnogi još uvijek iskazuju obožavanje meteoru koji je pao na Zemlju 1880. godine.
85:1.3 (945.1) Sve drevne klanove i plemena krasili su njihovi sveti kameni, a većina modernih naroda pokazuje stanovitu razinu poštovanja prema određenim vrstama kamenja — svojim draguljima. U Indiji se štovala skupina od pet kamenova; u Grčkoj skupina od trideset; među crvenim ljudima to je obično bio krug kamenja. Rimljani su uvijek bacali kamen u zrak zazivajući Jupitera. U Indiji se čak i danas kamen može koristiti kao svjedok. U nekim krajevima kamen se može upotrijebiti kao talisman zakona, a njegovim se prestižem prijestupnika može privesti na sud. No jednostavni smrtnici ne poistovjećuju uvijek Božanstvo s predmetom pobožnog obreda. Takvi su fetiši nerijetko tek simboli stvarnog predmeta obožavanja .
85:1.4 (945.2) Stari su narodi imali osebujno poštovanje prema rupama u kamenu. Vjerovalo se da su takve porozne stijene osobito djelotvorne u liječenju bolesti. Uši se nisu bušile radi nošenja kamenčića, nego su se kamenčići stavljali kako bi rupice ostale otvorene. Čak i u novije vrijeme praznovjerni ljudi buše rupice u kovanicama. U Africi se urođenici mnogo bave svojim fetišnim kamenjem. Zapravo, među svim nazadnim plemenima i narodima kamenje se još uvijek praznovjerno štuje. Štovanje kamenja i danas je rašireno po svijetu. Nadgrobni spomenik preživjeli je simbol nekadašnjih likova i idola isklesanih u kamenu, povezanih s vjerovanjima u duhove i tvare preminulih.
85:1.5 (945.3) Štovanje brda uslijedilo je nakon štovanja kamenja, a prva brda koja su primila takvu počast bile su velike kamene formacije. Ubrzo je nastao običaj vjerovati da bogovi prebivaju u planinama, pa su se zbog toga štovale uzvisine. Kako je vrijeme prolazilo, pojedine su se planine povezivale s određenim bogovima i tako postale svete. Neuki i praznovjerni starosjedioci vjerovali su da špilje vode u podzemni svijet u kojem prebivaju zli duhovi i demoni, za razliku od planina koje su povezivali s kasnije razvijenim predodžbama o dobrim duhovima i božanstvima.
2. OBOŽAVANJE BILJAKA I DRVEĆA
85:2.1 (945.4) Biljke su najprije bile predmet straha, a zatim štovanja zbog opojnih napitaka dobivenih iz njih. Primitivan čovjek vjerovao je da opijenost čovjeka čini božanskim. Smatralo se da takvo iskustvo ima nešto neobično i sveto. Čak se i u moderno doba alkohol naziva “spiritima.”
85:2.2 (945.5) Čovjek je u ranim vremenima s užasom i praznovjernim strahopoštovanjem promatrao klijanje žita. Apostol Pavao nije bio prvi koji je iz nicanja zrna izvlačio duboke duhovne pouke i na tome temeljio religijska učenja.
85:2.3 (945.6) Kultovi štovanja drveća spadaju među najstarije religijske oblike. Svi rani brakovi sklapali su se pod krošnjama, a žene koje su željele djecu znale su odlaziti u šumu i nježno grliti snažan hrast. noge biljke i stabla bila su štovana zbog svojih stvarnih ili zamišljenih ljekovitih svojstava. Divljak je vjerovao da su svi kemijski učinci izravno djelo nadnaravnih sila.
85:2.4 (945.7) Predodžbe o duhovima drveća uvelike su se razlikovale među plemenima i rasama. Neka su stabla smatrana boravištem dobroćudnih duhova, dok su u drugima navodno prebivali varljivi i okrutni duhovi. Finci su vjerovali da u većina stabala žive dobroćudni duhovi. Švicarci su dugo s nepovjerenjem gledali na drveće, smatrajući ga domom lukavih duhova. Stanovnici Indije i istočne Rusije smatrali su duhove drveća okrutnim. Patagonci još uvijek štuju drveće, kao što su to činili i rani Semiti. I dugo nakon što su Hebreji napustili štovanje drveća, nastavili su svoje bogove častiti u šumarcima. Osim u Kini, nekoć je postojao gotovo univerzalan kult stabla života.
85:2.5 (946.1) Vjerovanje da se voda ili dragocjeni metali ispod površine zemlje mogu otkriti pomoću drvenog rašljarskog štapa ostatak je drevnih kultova drveća. Majsko drvce, božićno drvce i praznovjerna praksa kucanja u drvo očuvaju neke od prastarih običaja štovanja drveća i kasnijih kultova drveća.
85:2.6 (946.2) Mnogi od tih najranijih oblika iskazivanja obožavanja prirode stopili su se s kasnije razvijenim tehnikama obožavanja, ali najraniji oblici obožavanja potaknuti pomoćnim duhovima uma djelovali su mnogo prije nego što je novoprobuđena religiozna priroda čovječanstva postala potpuno osjetljiva na poticaje duhovnih utjecaja.
3. OBOŽAVANJE ŽIVOTINJA
85:3.1 (946.3) Primitivni je čovjek gajio osebujan osjećaj bliskosti prema višim životinjama. Njegovi su preci živjeli s njima, pa čak se i parili s njima. Na jugu Azije vrlo se rano vjerovalo da se ljudske duše vraćaju na zemlju u životinjskom obliku. Ovo je vjerovanje ostatak još ranije prakse obožavanja životinja.
85:3.2 (946.4) Rani su ljudi štovali životinje zbog njihove snage i lukavosti. Smatrali su da oštar njuh i prodorno oko određenih stvorenja ukazuju na vodstvo duhova. Sve su životinje bile predmet obožavanja u nekom narodu u nekom razdoblju. Među takvim objektima iskazanja obožavanja bila su i bića koja su se smatrala napola ljudskim, napola životinjskim, poput kentaura i sirena.
85:3.3 (946.5) Hebreji su štovali zmije sve do vremena kralja Ezekije, a Hindusi i danas njeguju prijateljske odnose sa svojim kućnim zmijama. Kinesko štovanje zmaja preživjeli je ostatak kultova zmije. Mudrost zmije bila je simbol grčke medicine i još uvijek služi kao amblem suvremenih liječnika. Umijeće ophođenja sa zmijama potječe iz vremena ženskih šamanica kulta ljubavi prema zmijama, koje su, kao posljedica svakodnevnih ugriza zmija, postale otporne, zapravo prave ovisnice o otrovu, te više nisu mogle živjeti bez njega.
85:3.4 (946.6) Štovanje kukaca i drugih životinja potaknula je kasnija pogrešna interpretacija zlatnog pravila — činiti drugima (svakom obliku života) ono što želiš da drugi čine tebi. Stari su narodi vjerovali da sve vjetrove stvaraju ptičja krila, pa su stoga sva krilata bića bila predmet straha i obožavanja. Rani Nordijci mislili su da pomrčine uzrokuje vuk koji proždire dio sunca ili mjeseca. Hindusi često prikazuju Višnua s konjskom glavom. Mnogim je narodima životinjski simbol predstavljao zaboravljenog boga ili nestali kult. U ranoj evolucijskoj religiji janje je postalo tipična žrtvena životinja, a golub simbol mira i ljubavi.
85:3.5 (946.7) U religiji simbolizam može biti i dobar ili loš, ovisno o tome zamjenjuje li ili ne zamjenjuje izvorni objekt obožavanja. A simbolizam se ne smije brkati s izravnim idolopoklonstvom, u kojem se materijalni predmet izravno i stvarno obožava.
4. OBOŽAVANJE ZEMLJE, ZRAKA, VODE I VATRE
85:4.1 (946.8) Čovječanstvo je obožavalo zemlju, zrak, vodu i vatru. Primitivna plemena štovala su izvore i obožavala rijeke. Čak i danas u Mongoliji postoji utjecajan kult rijeke. Krštenje je u Babilonu postalo religijski obred, a Grci su prakticirali godišnje ritualno kupanje. Starim je ljudima bilo lako zamisliti da duhovi prebivaju u žuborećim izvorima, šikljajućim fontanama, tekućim rijekama i bijesnim bujicama. Tekuće vode snažno su djelovale na te jednostavne umove, potičući vjeru da ih pokreću duhovi i nadnaravne sile. Ponekad se utopljeniku nije pružala pomoć iz straha da se ne uvrijedi bog rijeke.
85:4.2 (947.1) Mnoge su stvari i brojni događaji djelovali kao religijski poticaji različitim narodima u različitim vremenima. Duga je i danas predmet obožavanja među mnogim brdskim plemenima Indije. U Indiji i Africi dugu smatraju golemom nebeskom zmijom; Hebreji i kršćani u njoj vide “luk obećanja.” Isto tako, utjecaji koji se u jednom dijelu svijeta smatraju blagotvornima, u drugim se krajevima mogu smatrati pogubnima. Istočni vjetar u Južnoj Americi je bog jer donosi kišu; u Indiji je vrag jer donosi prašinu i uzrokuje sušu. Stari Beduini vjerovali su da duh prirode stvara pješčane vrtloge, a čak i u Mojsijevo doba vjerovanje u duhove prirode bilo je dovoljno snažno da osigura njihov opstanak u hebrejskoj teologiji u vidu anđela vatre, vode i zraka.
85:4.3 (947.2) Oblaci, kiša i tuča bili su predmet straha i obožavanja kod brojnih primitivnih plemena i mnogih ranih kultova prirode. Vjetrolomi s grmljavinom i munjama duboko su zaprepašćivali ranog čovjeka. Toliko je bio impresioniran tim silama da se grom smatrao glasom gnjevnog boga. Obožavanje vatre i strah od munje bili su međusobno povezani i široko rasprostranjeni među mnogim ranim skupinama.
85:4.4 (947.3) Štovanje vatre bilo je isprepleteno s magijom u umovima primitivnih, strahom obuzetih smrtnika. Poklonik magije živo će se sjećati jednog jedinog pozitivnog slučajnog ishoda svojih magijskih formula, dok će nonšalantno zaboraviti desetke neuspjelih pokušaja i potpunih promašaja. Poštovanje vatre doseglo je svoj vrhunac u Perziji, gdje se dugo održalo. Neka su je plemena štovala kao samo božanstvo, dok su je druga poštivala kao plamteći simbol pročišćujućeg i ognjenog duha svojih cijenjenih božanstava. Vestalske djevice imale su dužnost bdjeti nad svetim ognjištima, a još se i u dvadesetom stoljeću svijeće koriste kao dio rituala mnogih vjerskih službi.
5. OBOŽAVANJE NEBESKIH TIJELA
85:5.1 (947.4) Obožavanje stijena, brežuljaka, drveća i životinja prirodno se razvilo, iz strahopoštovanja prema silama prirode, sve do obožavanja sunca, mjeseca i zvijezda. U Indiji i drugdje zvijezde su se smatrale proslavljenim dušama velikih ljudi koji su napustili život u tijelu. Kaldejski štovatelji zvijezda smatrali su sebe djecom nebeskoga oca i zemaljske majke.
85:5.2 (947.5) Mjesec je bio obožavan prije sunca. Poštovanje mjeseca doseglo je vrhunac tijekom lovačke ere, dok je obožavanje sunca postalo središnji religijski obred kasnijih poljoprivrednih epoha. Obožavanje sunca najprije se snažno ukorijenilo u Indiji, gdje se i najdulje održalo. U Perziji je sunčevo štovanje dalo povoda kasnijem mitraizmu. Mnogim je narodima sunce bilo predak njihovih kraljeva. Kaldejci su sunce smještali u središte „sedam krugova svemira.“ Kasnije civilizacije odavale su počast suncu tako što su njegovim imenom nazvale prvi dan u tjednu.
85:5.3 (947.6) Smatralo se da je sunčev bog mistični otac sinova sudbine rođenih od djevica, koji su s vremena na vrijeme bili zamišljeni kao spasitelji darovani odabranim narodima. Ta su nadnaravna djeca uvijek bila puštana niz neku svetu rijeku kako bi bila spašena na izvanredan način, nakon čega bi odrasla u čudesne ličnosti i osloboditelje svojih naroda.
6. OBOŽAVANJE ČOVJEKA
85:6.1 (948.1) Nakon što je obožavao sve drugo na zemlji i na nebu, čovjek nije oklijevao time počastiti ni samoga sebe. Primitivni čovjek prostodušne naravi nije jasno razlikovao životinje, ljude i bogove.
85:6.2 (948.2) Rani je čovjek sve neobične osobe smatrao nadljudskima te ih se toliko bojao da ih je držao u strahopoštovanju; do određene mjere ih je doslovno obožavao. Čak se i rođenje blizanaca smatralo ili znakom velike sreće ili velike nesreće. Luđacima, epileptičarima i maloumnima često je iskazivano obožavanje od strane njihovih razboritijih pripadnika plemena, koji su vjerovali da su u takvim nenormalnim bićima živjeli bogovi. Svećenici, kraljevi i proroci bili su obožavani; sveti ljudi drevnih vremena smatrani su nadahnutima božanstvima.
85:6.3 (948.3) Poglavice plemena bi nakon smrti bile pobožanstvenjene. Kasnije su ugledne duše, po smrti, proglašavane svetima. Evolucija sama po sebi nikada nije stvorila bogove uzvišenije od proslavljenih, uzdignutih i razvijenih duhova preminulih ljudi. U ranoj evoluciji religija sama stvara svoje bogove. U tijeku otkrivenja, Bogovi oblikuju religiju. Evolucijska religija stvara bogove na sliku i priliku smrtnog čovjeka; religija otkrivenja nastoji razviti i preobraziti smrtnog čovjeka na sliku i priliku Boga.
85:6.4 (948.4) Bogovi–duhovi, za koje se smatralo da potječu od ljudi, trebaju se razlikovati od bogova prirode, jer se iz obožavanja prirode razvio panteon – duhovi prirode uzdignuti na razinu božanstava. Kultovi prirode nastavili su se razvijati zajedno s kasnije nastalim kultovima duhova, a jedni su neprestano utjecali na druge. Mnoge religije prihvatile su dvojni pojam božanstva: bogove prirode i duhove-bogove; u nekim su teologijama ti pojmovi zbunjujuće isprepleteni, kao što to pokazuje Thor, duh–junak koji je ujedno bio gospodar munje.
85:6.5 (948.5) No obožavanje čovjeka dosegnulo je vrhunac kada su svjetovni vladari zahtijevali takvo štovanje od svojih podanika i, kao potvrdu takvih zahtjeva, tvrdili da potječu od božanstva.
7. POMOĆNICI OBOŽAVANJA I MUDROSTI
85:7.1 (948.6) Prirodno bi moglo izgledati da je obožavanje prirode spontano izniklo u umovima primitivnih muškaraca i žena, što je istina; ali istodobno je u tim istim umovima djelovao šesti pomoćni duh, darovan ljudima kao usmjeravajući utjecaj upravo u toj fazi ljudske evolucije. Taj je duh neprestano poticao poriv za obožavanjem u ljudskoj vrsti, bez obzira na to koliko primitivne bile njegove početne pojave. Duh obožavanja dao je jasan izvor ljudskom nagonu za iskazivanjem obožavanja, premda je životinjski strah poticao način na koji se to obožavanje iskazivalo i premda se njegova rana praksa usmjeravala na objekte prirode.
85:7.2 (948.7) Nužno je imati na umu da je osjećaj — a ne mišljenje — bio vodeći i upravljački utjecaj u cijelom evolucijskom razvoju. Primitivan um jedva razlikuje strah, izbjegavanje, poštovanje i obožavanje.
85:7.3 (948.8) Kada se poriv za obožavanjem opominje i usmjerava mudrošću — promišljenim i iskustvenim mišljenjem — tada se počinje razvijati u fenomen istinske religije. Kada sedmi pomoćni duh, duh mudrosti, postigne djelotvornu službu u ljudskom umu, tada se čovjek u svom obožavanju počinje odmicati od prirode i prirodnih objekata te se okreće Bogu prirode i vječnom Stvoritelju svega prirodnoga.
85:7.4 (949.1) [Izložila Sjajna Večernja Zvijezda Nebadona.]