Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 145
ČETIRI BITNA DANA U KAFARNAUMU
Sekcije
POGLAVLJE 145
ČETIRI BITNA DANA U KAFARNAUMU
145:0.1 (1628.1) Isus i apostoli su stigli u Kafamaum u utorak uveče 13. sječnja. Prema običaju su se smjestili u domu Zebedejevih u Betsaidi. Ovom prilikom, nakon smrti Ivana Krstitelja, Isus se spremao krenuti na svoju prvu otvorenu i javnu turneju učenja i predavanja na teritoriji Galileje. Vijesti o Isusovom povratku su se brzo proširile gradom, tako da je idućeg jutra Isusova majka Marija u žurbi poranila u Nazaret da vidi svog sina Josipa.
145:0.2 (1628.2) Isus je proveo srijedu, četvrtak i petak u kući Zebedejevih, poučavajući apostole u pripremi za prvu opsežnu javnu turneju učenja i propovijedi. Pored toga je primio i poučio mnoge iskrene vjernike, pojedinačno i u grupama. Uz Andrijinu pomoć uredio je govor u sinagogi naredne subote.
145:0.3 (1628.3) Kasno u petak uveče, Isusa je potajno posjetila njegova najmlađa sestra Ruta. Proveli su gotovo cijeli sat sjedeći u brodu usidrenom nedaleko od obale. Osim Ivana Zebedejevog, ni jedno ljudsko biće nije znalo za ovu posjetu, dok je njemu rečeno da nikome o njoj ne govori. Ruta je bila jedini pripadnik Isusove obitelji koji je dosljedno i nepokolebljivo vjerovao u božanstvenost njegove zemaljske misije od prvog dana kad je stekla duhovnu svjesnost, sve do bitnih događaja njegove službe, smrti, uskrsnuća i uzašašća; Ruta je svojevremeno prešla na druge svjetove a da nikada nije posumnjala u nadprirodni karakter zemaljske misije svog oca-brata. Mezimica Ruta je bila Isusova najveća utjeha u pitanjima njegove zemaljske obitelji tijekom cijele tegobne kušnje njegovog suđenja, odbačenosti i raspeća.
1. BOGATI ULOV RIBE
145:1.1 (1628.4) U petak ujutro ovoga tjedna, dok je Isus držao govor pored obale, toliko se naroda guralo k njemu na obali da je rukom dao znak ribarima koji su se nalazili u blizini da mu dođu u pomoć. Iz lađe je nastavio poučavati okupljene skoro dva sata. Ova je brodica nosila ime “Šimun”; nekoć je pripadala Šimunu Petru i bila je proizvod Isusovih ruku. U brodici su ovog jutra radili David Zebedejev i njegova dva pomoćnika koji su se upravo primicali k obali nakon što su proveli cijelu noć u neuspješnom ribarenju jezerom. Upravo su čistili i krpili mreže kad ih je Isus pozvao u pomoć.
145:1.2 (1628.5) Nakon što je Isus završio s poukom, rekao je Davidu: “Kako sam te prekinuo u radu kad si mi došao u pomoć, da ja sada idem raditi za tebe. Idemo u ribu; Izvezi na pučinu pa bacite mreže svoje za lov. Ali Šimun, jedan od Davidovih pomoćnika, reče: “Učitelju, uzaludno je. Svu noć smo se trudili, ali ništanismo uhvatili; ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”Šimun je pristao slijediti Učiteljeve upute zbog toga što mu je David, njegov poslodavac, dao znak da tako učini. Kad su otišli do mjesta koje im je Isus pokazao, spustili su mreže i uhvatili mnogo ribe, mreže su im se gotovo razdirale, tako da su dali znak svojim drugovima u obližnjoj lađici da im dođu pomoći. Kad su napunili tri lađice ribom tako da su gotovo tonule, ovaj je Šimun pao Isusu do koljena, govoreći: “Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik.” Preneraženje je obuzelo njega i sve koji su bili s njim zbog riba koje su ulovili. Od ovoga su dana David Zebedejev, ovaj Šimun i njihovi suradnici ostavili mreže i pošli za Isusom.
145:1.3 (1629.1) Ali ovo nije bio čudotvoran ulov. Isus je znao pažljivo proučiti prirodu; bio je iskusan ribar i poznavao je ponašanje ribe u Genezaretskom jezeru. U ovom je slučaju jedino uputio ribare na mjesto na kojem se riba obično nalazila u ovo doba dana. Ali Isusovi su učenici uvijek smatrali ovaj događaj čudom.
2. POSLIJEPODNE U SINAGOGI
145:2.1 (1629.2) Naredne subote, tijekom poslijepodnevne službe u sinagogi, Isus je održao propovijed na temu “Volje Oca na Nebu.” Šimun Petar je narednog jutra govorio o “Kraljevstvu.” U četvrtak uveče Tomo je govorio u sinagogi na temu “Novog Puta.” U ovom je razdoblju više ljudi vjerovalo u Isusa u Kafarnaumu nego u bilo kojem drugom gradu na zemlji.
145:2.2 (1629.3) Dok je Isus poučavao u sinagogi ove subote poslije podne, prema običaju se prvo pozvao na Knjigu Izlaska, odakle je pročitao: “Pokaži štovanje Gospodinu, Bogu svome, pa će blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.” Zatim je odabrao poglavlje iz Knjige Prorokove, citirajući iz Izaije: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista slava Gospodinova. A zemlju, evo, tmina pokriva i mrklina narode. A tebe obasjava Gospodin i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju i nežidovski narodi i mnogi se veliki umovi predaju pred sjajem ovoga svjetla.”
145:2.3 (1629.4) Ova je propovijed bila Isusov pokušaj predočenja religije kao posve osobnog iskustva.Između ostalog, Učitelj je rekao:
145:2.4 (1629.5) ”Dobro znate da, dok brižan otac voli svoju obitelj kao grupu, on se odnosi prema njezinim pripadnicima kao članovima grupe zahvaljujući svojoj dubokoj ljubavi prema svakom osobnom pripadniku obitelji. Više ne trebate prilaziti Ocu kao djeca Izraela, već kao djeca Boga. Točno je da kao grupa predstavljate djecu Izraela, ali kao individualne osobe, svaki je od vas pojedinačno dijete Boga. Ja sam došao, ne kako bih obznanio Oca djeci Izraela, već kako bih pronio ovo znanje o Bogu i otkrivenje njegove ljubavi i milosti individualnom vjerniku kao istinsko osobno iskustvo. Svi su vas proroci učili da se Gospodin brine za svoj narod, da Bog voli Izrael. Ja sam došao među vas kako bih proglasio još veću istinu, istinu koju su mnogi skoriji proroci također shvatili, da Bog voli vas - svakog pojedinca - kao osobu. Kroz prošle ste generacije imali nacionalnu ili rasnu religiju; ja sam došao proglasiti osobnu religiju.
145:2.5 (1630.1) “Ali ni ovo nije nova ideja. Mnogi su duhovno naklonjeni ljudi poznavali ovu istinu, tako da su vas i mnogi proroci ovome učili. Zar niste čitali u Spisima gdje prorok Jeremija kaže: “U one dane neće više govoriti: ‘Ocijedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu. Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice; i onomu koji bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti. Evo, dolaze dani kad ću s mojim narodom sklopiti novi ugovor, ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, nego drugačiji zakon. Zakon ću svoj upisati u njihova srca. I bit ću njihov Bog, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći, ‘Jeste li spoznali Gospodina?’Nego će me svi poznavati osobno, od najmanjeg do najvećeg.’
145:2.6 (1630.2) “Jeste li pročitali ova obećanja? Vjerujete li u Spise? Razumijete li da su prorokove riječi ispunjene u današnjim događajima? I zar vas nije Jeremija upozorio da učinite religiju pitanjem srca, da se odnosite prema Bogu kao individualne osobe? Nije li vam prorok rekao da Bog nebeski pretražuje vaša individualna srca? Zar vam nije dato upozorenje da je ljudsko srce prijevarno iznad svega ostalog i da je često očajnički zlo?
145:2.7 (1630.3) “Niste li pored toga čitali kad je Ezekijel poučio vaše očeve da religija prije svega mora postati stvarnost u vašim osobnim iskustvima? Nemojte ponovo reći, ‘Ocijedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu!’ ‘Za života moga,’ riječ je Gospodinova, ‘svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.’ Ezekiel je predvidjeo današnji dan kad je rekao u ume Boga: ‘Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas.’
145:2.8 (1630.4) Više ne trebate strahovati da će Bog kazniti naciju zbog individualnog grijeha; tako ni Otac na nebu neće kazniti ni jednog svog vjernog sina radi grijeha njegove nacije, unatoč tome što pojedinačni pripadnici svake obitelji često moraju patiti od materijalnih posljedica grešaka obitelji kao cjeline i prekršaja naroda kao grupe. Zar ne vidite da jedina nada za bolju naciju - bolji svijet - počiva na temeljima napredka i prosvjetljenja pojedinačne osobe?”
145:2.9 (1630.5) Učitelj je zatim rekao da Otac na nebu, nakon što čovjek raspozna svoju duhovnu slobodu, želi da njegova zemaljska djeca započnu vječni uspon Rajskog života koji počiva u svesnoj reakciji stvorenog bića na djelovanje božanskog poriva unutarnjeg duha koji nastoji naći Stvoritelja, upoznati Boga i sve više mu nalikovati.
145:2.10 (1630.6) Apostolima je jako pomogao ovaj govor. Svi su ovom prilikom bolje shvatili da je evanđelje kraljevstva upućeno individualnom čovjeku, a ne naciji.
145:2.11 (1630.7) Premda su ljudi u Kafarnaumu bili upoznati s Isusovim učenjima, ove subote su bili zapanjeni njegovim riječima. Uistinu ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao književnici.
145:2.12 (1630.8) Tek što je Isus završio s govorom, mladić koji je sjedio među slušateljima a koji je bio uzbuđen Isusovim riječima, imao je snažan napad epilepsije od kojeg je počeo glasno vikati. Pri kraju napada, kad mu se povratila svijest, uspavano je rekao: “Što ćemo s tobom, Isuse Nazarećanine? Svetac si Božji; jesi li došao da nas upropastiš?” Isus je pozvao ljude da se primire, te je uzimajući mladića za ruku, rekao:“Povrati se” - i on se odmah probudio.
145:2.13 (1631.1) Ovaj mladić nije bio opsjednut nečistim duhom ili demonom; patio je od obične epilepsije. Ali on je s vremenom prihvatio objašnjenje da je bio opsjednut zlim duhom. Vjerovao je u ovo učenje i ponašao se u skladu s ovim vjerovanjem u svemu što je mislio i radio vezano za svoju bolest. Ljudi su također vjerovali da su sve ove pojave bile izazvane prisustvom nečistih duhova. Ali Isus nije u ovo vrijeme ozdravio mladića od epilepsije. Mladić je istinski ozdravljen rano uveče, poslije zalaska sunca. Posije Duhova, apostol Ivan, koji je ostavio posljednji zapisao o Isusovim djelima, izbjegavao je svaku aluziju na ova djela “istjerivanja zlih duhova,” i ovako je činio zbog toga što ovi slučajevi opsjednutosti zlim duhovima više nisu nastupali nakon Duhova.
145:2.14 (1631.2) Kao rezultat ovog prirodnog događaja, Kafarnaumom su se brzo proširile vijesti da je Isus istjerao zlog duha i da je čudotvorno ozdravio mladića prilikom poslije podnevne propovijedi. To što se ovaj događaj odigrao u subotu još više je pogodovao brzom i djelotvornom širenju ovako šokantnih glasina. Ove su se vijesti također pronijele do svih manjih mjesta oko Kafarnauma i mnogi su ljudi u njih vjerovali.
145:2.15 (1631.3) Kuhanje i domaći poslovi u velikoj Zebedejevoj kući gdje su se smjestili Isus i dvanaestorica su počivali na plećima žene i svekrve Šimuna Petra. Petrov je dom bio u blizini Zebedejevog; Isus je zastao sa apostolima pri povratku iz sinagoge zbog toga što je Petrova svekrva više dana patila od groznice. Slučajno se dogodilo da je groznica popustila u času kad se Isus nadvio na bolesnu ženu i kad joj je, držeći je za ruku i gladeći je po čelu, počeo govoriti riječi utjehe i ohrabrenja. Isus još nije imao priliku objasniti svojim apostolima da se u sinagogi nije odigralo nikakvo čudo; i dok je ovaj događaj još bio svjež u njihovim umovima, dok su još mogli prizvati u sjećanje pretvaranje vode u vino u Kani, protumačili su ovaj događaj kao novo čudo i neki od njih su pohitili kako bi po gradu proširili vijesti o ovom događaju.
145:2.16 (1631.4) Amata, Petrova punica, je patila od malarijske groznice. Ona ovom prilikom nije bila ozdravljena Isusovim čudotvornim djelovanjem. Prošlo je više sati do njezinog istinskog ozravljenja u dvorištu ispred Zebedejeve kuće.
145:2.17 (1631.5) Ovi slučajevi predstavljaju tipičan primjer načina na koji je generacija tako ozbiljno naklonjena traženju čuda koristila svaki izgovor da protumači normalne, svakidašnje događaje kao nova Isusova čuda.
3. OZDRAVLJENJE U SUTON
145:3.1 (1631.6) U času kad su se Isus i apostoli spremali započeti s večernjim obrokom pred kraj ove burne subote, cijeli je Kafarnum s okolicom bio na nogama zbog ovih tobože čudotvornih događaja ozdravljenja; svi koji su bili bolesni ili onemoćali počeli su se spremati da odu do Isusa ili da ih tamo odnesu njihovi prijatelji upravo u času kad se sunce bližilo horizontu. U skladu s židovskim učenjima, nije bilo dopustivo tražiti ozdravljenje tijekom svetih časova subote.
145:3.2 (1632.1) Tako, čim se sunce spustilo iza horizonta, prema Zebedejevom domu u Betsaidi krenule su mase oboljelih muškaraca, žena i djece. Jedan je čovjek krenuo od kuće sa svojom paraliziranom kćerkom upavo u času kad se sunce spustilo iza kuće njegovog susjeda.
145:3.3 (1632.2) Događaji ovoga dana pripremili su podij za nesvakidašnje ozdravljenje po zalasku sunca. Štoviše je i citat na koji se Isus pozvao za vrijeme propovijedi sugerirao ozdravljenje svake bolesti; a on je govorio s tako neviđenom moći i autoritetom! Njegova je poruka bila tako snažna! Dok se nije pozivao na ljudski autoritet, izravno se obraćao svijesti i dušama ljudi. Premda nije pribjegavo logici, zakonskim prepirkama ili mudro sročenim izrekama, ostavio je snažan, izravan, jasan i osoban apel na srca svojih slušatelja.
145:3.4 (1632.3) Ova je subota bila veliki dan ne samo Isusovog zemaljskog života, već i života cijelog svemira. U svakom pogledu, u okvirima lokalnog svemira, židovski gradić Kafarnaum je postao prava prijestolnica Nebadona. Nekolicina okupljenih Židova u kafamaumskoj sinagogi nisu bili jedini koji su čuli znamenite riječi kojima je Isus završio svoju propovijed: “Mržnja nije ništa drugo nego odraz straha, a osveta maska kukavičluka.” Niti su njegovi slušatelji mogli izbrisati iz sjećanja njegove blažene riječi da je, “Čovjek sin Boga, a ne dijete đavla.”
145:3.5 (1632.4) Nedugo nakon zalaska sunca, dok se Isus s apostolima zadržao oko večernjeg obroka, Petrova je žena čula glasove pred vratima i kad ih je otvorila, vidjela je kako se skuplja velika masa bolesnog naroda tako da je cijeli put do Kafarnauma bio zapriječen onima koji su tražili ozdravljenje od Isusa. Kad je vidjela ovaj prizor, otišla je informirati svog muža koji je otišao razgovarati s Isusom.
145:3.6 (1632.5) Kad je Učitelj izišao na vrata Zebedejeve kuće, njegove su oči susrele veliku masu bolesnog i onemoćalog naroda. Prešao je pogledom preko skoro tisuću bolesnih i slabih ljudskih bića; ovo je bio ukupan broj ljudi koji su se ispred njega skupili. Nisu svi bili bolesni; neki su došli pomoći članovima svojih obitelji u ovom nastojanju da osiguraju ozdravljenje.
145:3.7 (1632.6) Pogled na ove oboljele smrtnike - muškarace, žene i djecu - koji su patili u tako velikom broju zbog grešaka i prekršaja njegovih Sinova kozmičke administracije koje je sam postavio na dužnost, naročito je dirnuo Isusovo ljudsko srce i pobudio božansku milost ovog blagonaklnog Sina Stvoritelja. Ali Isus je znao da nije mogao izgraditi trajan duhovni pokret na temeljima materijalnih čuda. Dosljedno se uzdržavao od ispoljenja svojih stvaralačkih povlastica. Od Kane njegove propovijedi nisu bile praćene natprirodnim ili čudnovatim događajima; onatoč tome, ova je unesrećena grupa ljudi dirnula njegovo osjećajno srce i bitno apelovala na njegovu brižnu suosjećajnost.
145:3.8 (1632.7) Iz drvorišta se začuo glas: “Učitelju, progovori i vrati nam zdravlje, ozdravi bolesti i spasi nam duše.” Tek što je ovo izrečeno, spremio se u djelovanje veliki broj serafa, fizičkih upravitelja, Nositelja Života i srednjih bića koji normalno prate utjelovljenog Stvoritelja svemira, a koji su svi spremno stali čekajući da krenu na posao na signal svog Vladara. Bio je to jedan od onih trenutaka Isusovog zemaljskog života u kojem su božanska mudrost i ljudska suosjećajnost bili tako međupovezani u sudu Sina Čovječjeg da se on odlučio pozvati na volju svoga Oca.
145:3.9 (1632.8) Kad je Petar uputio molbu Isusu da se odazove na njihov poziv u pomoć, gledajući unesrećene ljude, Isus je odgovorio: “Ja sam došao na svijet obznaniti Oca i utemeljiti njegovo kreljevstvo. Ako je, dakle, volja Onoga koji me posla i ako to nije nedosljedno mom radu na proglašenju evanđelja nebeskog kraljevstva, želim da ozdrave moja djeca - i - “ ali Isusove su se riječi u ovom času izgubile u buci.
145:3.10 (1633.1) Isus je prenio odgovornost za ovu odluku o ozdravljenju na volju svoga Oca. Očeva volja očigledno nije prosvjedovala ozdravljenju, kako je Učitelj jedva dovršio rečenicu kad se podigla masa nebeskih osoba koje su djelovale pod upravom Isusovog Personificiranog Ispravljača. Ovo se mnoštvo spustilo među raznoliku masu oboljelih smrtnika i u istom su času ozdravile 683 osobe - među njima muškarci, žene i djeca -- koji su potpuno oslobođeni svih simptoma svojih fizičkih bolesti i drugih materijalnih poremećaja. Ovako se nešto nikada prije, niti ikada poslije, nije dogodilo na Urantiji. Nama koji smo bili svjedocima ovog stvaralačkog djela ozdravljenja, bio je to uistinu veličanstven prizor.
145:3.11 (1633.2) Ali Isus je bio iznenađen više od svih bića koja su prisustvovala ovom iznenadnom i neočekivanom djelu ozdravljenja. U trenutku kad su njegova ljudska pažnja i suosjećajnost bili usmjereni na ovaj prizor patnje i bolesti koji se protezao pred njim, on nije obratio pažnju na riječi upozorenja koje je primio od svog Personificiranog Ispravljača, da je bilo nemoguće ograničiti djelovanje vremenskog elementa stvaralačkih povlastica Sina Stvoritelja pod određenim uvjetima i okolnostima. Isus je želio da ovi napaćeni smrtnici ozdrave ako se tome nije protivila Očeva volja. Personificirani Ispravljač je istog časa donio odluku da ovakvo djelovanje stvaralačke energije nije bilo protivno volji Rajskog Oca i ovom je odlukom - s obzirom na to da je Isus prije toga poželio da ovi smrtnici ozdrave -- stvaralački čin bio sproveden. Ono što Sin Stvoritelj poželi i što Otac želi već JESTE. Tijekom cijelog Isusovog kasnijeg zemaljskog života nije se odigrala druga epizoda tako masovnog fizičkog ozdravljenja.
145:3.12 (1633.3) Kako se moglo očekivati, glas o ovom ozdravljenju uoči zalaska sunca u BetsaidiKafarnauma proširio se cijelom Galilejom i Judejom i dalje od ovih oblasti. Ovim su ponovo pobuđene Herodove bojazni i on je poslao stražare da mu donesu vijesti o Isusovom radu i učenjima i da istraže da li je ovaj Isus bio isti negdašnji tesar iz Nazareta ili se ovo Ivan Krstitelj podigao iz mrtvih.
145:3.13 (1633.4) Najviše zbog ove neplanirane demonstracije fizičkog ozdravljenja, Isus je od ovoga časa do kraja svog zemaljskog života, bio ozdravitelj kao i učitelj. Istina da je nastavio propovijedati, ali njegov se osobni rad uglavnom sastojao od služenja bolesnim i unesrećenim ljudima, dok su njegovi apostoli radili na javnoj pouci i krštenju vjernika.
145:3.14 (1633.5) Ali većina onih koji su primili nadprirodno ili stvaralačko fizičko ozdravljenje prilikom zalaska sunca u ovoj demonstraciji božanske energije nisu bitnije duhovno unaprijeđeni ovom nesvakidašnjom manifestacijom milosti. Mali broj je uistinu prosvjetljen ovom fizičkom službom, ali sve u svemu duhovno kraljevstvo nije unaprijeđeno u ljudskim srcima ovom nevjerovatnom erupcijom bezvremenog stvaralačkog ozdravljenja.
145:3.15 (1633.6) Čudesna ozdravljanja koja su s vremena na vrijeme pratila Isusovu misiju na zemlji nisu bila dijelom planiranog rada na promicanju kraljevstva. Bila su prirodna posljedica činjenice da je na zemlji živjelo božansko biće gotovo neograničenih stvaralačkih povlastica povezanih s neviđenom kombinacijom božanske milosti i ljudske suosjećajnosti. Ali ova su takozvana čuda donijela Isusu mnoge muke u tome što su pobudila predrasude u narodu i što su stvorila dosta nepoželjnog publiciteta.
4. NAREDNA VEČER
145:4.1 (1634.1) Tijekom večeri koja je pratila ovo veličanstveno ispoljenje ozdravljenja, Zebedejeva je kuća bila preplavljena masom presrećnog i prezadovoljnog naroda, dok su Isusovi apostoli bili na vrhuncu emocionalnog oduševljenja. S ljudskog stanovišta, ovo je vjerovatno bio najbolji dan u cijelom njihovom druženju s Isusom. Ni u jednom času prije ili poslije ovog događaja njihove nade nisu dostigle ovako visoku samouvjerenost iščekivanja. Isus im je rekao prije nekoliko dana, dok su još bili na teritoriji Samarije, da se bližio čas kad će kraljevstvo biti proglašeno u moći i njihove su očivom prilikom gledale takozvano ispunjenje ovog obećanja. Bili su oduševljeni zamišljajući što ih je sve čekalo ako je ovo veličanstveno ispoljenje moći ozdravljenja bilo samo početak. Ovo je odagnalo svaku sumnju u Isusovu božanstvenost. Bili su doslovce opijeni ekstazom svoje zavedene očaranosti.
145:4.2 (1634.2) Ali kad su potražili Isusa, nisu ga mogli naći. Učitelj je bio jako uznemiren onim što se dogodilo.Ovi su muškarci, žene i djeca koji su primili ozdravljenje od različitih bolesti, ostali pored kuće do kasno u noć nadajući se Isusovom povratku i prilici da mu se zahvale. Kako je vrijeme prolazilo a on se nije vraćao, apostoli sve više nisu mogli razumjeti Učiteljevo ponašanje; njihova bi radost bila savšena da je on bio među njima. U kasne sate kad se Isus vratio, već su se razišli skoro svi primatelji ozdravljenja. Isus je odbio prihvatiti čestitke i izraze divljenja dvanaestorice i svih koji su ga čekali, jedino govoreći: “Nemojte se radovati što moj Otac ima moć da ozdravi tijelo, već što ima moć da spasi dušu. Idemo na počinak, jer se sutra moramo posvetiti Očevom poslu.”
145:4.3 (1634.3) Još jednom, na počinak je otišlo dvanaest razočaranih, zbunjenih i obeshrabrenih osoba; osim blizanaca, teško da je koji uspio odspavati. Tek što bi Učitelj učinio nešto što bi obradovalo duše i ohrabrilo srca njegovih apostola, smjesta bi razbio njihove nade i doslovce razorio temelje njihove odvažnosti i entuzijazma. Dok su se ovi zbunjeni ribari uzajamno zgledavali, svi su imali na umu samo jedno pitanje: “Jednostavno ga ne razumijemo. Što ovo sve znači?”
5. NEDJELJA RANO UJUTRO
145:5.1 (1634.4) Ni sam Isus nije dobro spavao ove subotnje noći. Shvaćao je da je svij et bio preplavljen fizičkim bolestima i materijalnim teškoćama i uviđao je veliku opasnost toga što je često bio ponukan posvetiti toliko vremena brizi o bolesnim i unesrećenim, da je na ovaj način njegov rad na ostvarenju misije utemeljenja duhovnog kraljevstva u ljudskim srcima bio poremećen ili ako ništa drugo podređen službi fizičkim problemima. Zbog ovih i sličnih misli koje su okupirale Isusov um ove noći, u nedjelju je ustao prije zore i sam otišao na jedno od svojih omiljenih mjesta kako bi stupio u duhovnu zajednicu sa svojim Ocem. Isus se molio za mudrost i sposobnost pravilne procjene situacije kako bi se zahvaljujući njima znao oduprijeti spoju svoje ljudske suosjećajnosti i božanske milosti da tako upravljaju njegovim emocijama kad god bi se našao suočen s ljudskim patnjama da bi ga ovo navelo da posveti svo raspoloživo vrijeme fizičkom ozdravljenju nauštrb duhovnog učenja. Premda nije želio u cjelosti obustaviti službu unesrećenima, znao je da mu je bilo preče posvetiti se bitnijem radu duhovnog učenja i religiozne obuke.
145:5.2 (1635.1) Isus je toliko puta otišao u brda da se tu nasamo pomoli zbog toga što nisu imali privatnih soba prigodnih za osobnu molitvu.
145:5.3 (1635.2) Petar nije mogao spavati ove noći; tako da je ustao vrlo, vrlo rano, nedugo nakon što je Isus otišao u molitvu, te je probudio Jakova i Ivana i zajedno su otišli u potragu za svojim učiteljem. Nakon više od sat vremena našli su Isusa i tražili su da im objasni razloge za svoje čudno ponašanje. Željeli su znati zašto je bio naizgled uznemiren veličanstvenim izlivanjemduha ozdravljenja kad su ljudi bili presrećni, a njegovi apostoli radosni.
145:5.4 (1635.3) Kroz više od četiri sata Isus je pokušao objasniti ovoj trojici apostola što se dogodilo. Poučio ih je o onome što se dogodilo i objasnio im opasnosti koje su prijetile od takvih ispoljenja. Isus im je u povjerenju rekao zašto se došao nasamo moliti.Nastojao je objasniti svojim osobnim suradnicima istinske razloge zbog kojih nije bilo moguće izgraditi Očevo kraljevstvo na čudima i na fizičkom ozdravljenju. Ali oni nisu mogli shvatiti njegova učenja.
145:5.5 (1635.4) U međuvremenu, rano u nedjelju ujutro, oko Zebedejeve su se kuće počele skupljati mase oboljelih duša praćene brojnim radoznalim promatračima.Tražili su da vide Isusa. Andrija i apostoli su bili toliko zbunjeni da, dok se Šimun Revnitelj obratio masama, Andrija je u pratnji nekoliko suradnika otišao u potragu za Isusom. Kad je Andrija našao Isusa u pratnji trojice apostola, rekao je: “Učitelju, zašto nas ostavljaš same s masama? Vidi, svi te ljudi traže; nikada prije nije toliki broj ljudi tražio tvoja učenja. Kuća je opkoljena ljudima koji su došli izbliza i izdaleka zbog tvojih veličanstvenih djela. Hoćeš li se vratiti s nama kako bi ih ozdravio?”
145:5.6 (1635.5) Kad je Isus čuo ove riječi, rekao je: “Andrija, zar nisam poučio i tebe kao i mnoge druge da se moja misija na zemlji sastoji u otkrivenju Oca i da je moja poruka proglašenje nebeskog kraljevstva? Kako je onda moguće da me hoćeš odvratiti od mog rada kako bi udovoljio radoznalim i kako bi udovoljio onima koji traže znakove i čuda? Zar nismo bili među ovim ljudima već više mjeseci i jesu li došli u velikom broju da čuju radosne vijesti kraljevstva? Zašto su nas sada došli opsjedati? Zar nisu došli radi ozdravljenja svojih fizičkih tijela, a ne zahvaljujući primitku duhovne istine u cilju spasenja svojih duša? Kad nam ljudi priđu zbog nesvakidašnjih djela, mnogi od njih dolaze ne tražeći istinu i spasenje, već prije tražeći ozdravljenje svojih fizičkih bolesti i izručenje od svojih materijalnih teškoća.
145:5.7 (1635.6) “ Cijelo vrijeme koje sam proveo u Kafarnaumu, kako u sinagogi tako i na obali mora, proglašavao sam radosne vijesti kraljevstva svima koji su imali uši da čuju i srca da prime istinu. Nije volja moga Oca da se vratim s vama kako bih udovoljio radoznalost ljudi i posvetio se ozdravljenju fizičkih bolesti na štetu duhovnih učenja. Postavio sam vas kao svoje apostole kako bi propovijedali evanđelje i obavljali službu u korist bolesnih, ali ja se ne smijem posvetiti ozdravljenju na štetu mojih učenja. Ne, Andrija, neću se vratiti s tobom. Idi i reci narodu da vjeruju u ono čemu smo ih učili i da uživaju u slobodi koju im donosi status sinova Boga, a mi da se spremimo na put u druge gradove Galileje gdje je staza pripravljena za promicanje radosne vijesti kraljevstva. Zboga ovoga sam došao od Oca. Idite, onda, i spremite se da smjesta krenemo da put dok ja ovdje čekam na vaš povratak.”
145:5.8 (1636.1) Kad je Isus završio, Andrija i njegovi bližnji apostoli su se tužnih lica vratili do Zebedejeve kuće, otpustili mase i brzo se spremili na put kako im je Isus rekao. I tako su u subotu 18 sječnja 28 godine p.K.,Isus i apostoli krenuli na svoju prvu istinski javnu i otvorenu turneju poučavanja po gradovima Galileje.Na ovoj su prvoj turneji propovijedali u mnogim gradovima, ali nisu posjetili Nazaret.
145:5.9 (1636.2) U nedjelju poslije podne, nedugo nakon što su Isus i apostoli krenuli prema Rimonu, stigli su njegova braća Jakov i Juda koji su ga došli tražiti u Zebedejevoj kući. Otprilike u podne istoga dana Juda je potražio svog brata Jakova i insistirao da odu posjetiti Isusa. U trenutku kad je Jakov pristao poći s Judom, Isus je već bio na putu.
145:5.10 (1636.3) Apostolima je bilo nemilo napustiti veliko zanimanje masa u Kafarnaumu. Petar je računao da je u kraljevstvo mogao krstiti više od tisuću vjernika. Isus ih je strpljivo saslušao, ali se nije pristao vratiti.Neko vrijeme je vladala tišina, a onda se Tomo obratio svojim bližnjim apostolima govoreći: “Idemo! Učitelj je rekao što je imao reći. Nije bitno što mi nismo u stanju potpuno shvatiti tajne nebeskog kraljevstva, u jedno možemo biti sigurni: Idemo za učiteljem koji ne traži slavu za sebe.” I nerado su krenuli propovijedati radosne vijesti po gradovima Galileje.