Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO
Sekcije
POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO
124:0.1 (1366.1) PREMDA bi Isus u Aleksandriji vjerojatno imao bolje mogućnosti za formalno školovanje nego u Galileji, ondje ne bi uživao tako izvanredno okruženje za samostalno rješavanje životnih problema uz najmanje moguće obrazovno usmjeravanje, niti bi imao veliku prednost neprestanog kontakta s tako velikim brojem muškaraca i žena svih društvenih slojeva koji su dolazili iz svih dijelova civiliziranog svijeta. Da je ostao u Aleksandriji, njegovo bi obrazovanje bilo pod vodstvom Židova i gotovo isključivo židovskog usmjerenja. U Nazaretu je stekao obrazovanje i prošao obuku koja ga je mnogo bolje pripremila za razumijevanje nežidova te mu pružila uravnoteženiji i objektivniji pogled na relativne vrijednosti istočnih, odnosno babilonskih, i zapadnih, odnosno helenskih, tumačenja hebrejske teologije.
1. ISUSOVA DEVETA GODINA (3. GODINA PO.KR.)
124:1.1 (1366.2) Premda se teško može reći da je Isus ikada bio ozbiljno bolestan, ove je godine, zajedno sa svojom braćom i malom sestrom, prebolio nekoliko uobičajenih dječjih bolesti.
124:1.2 (1366.3) Školovanje se nastavilo, a Isus je i dalje bio među omiljenim učenicima te je svakoga mjeseca imao jedan slobodan tjedan. Nastavio je približno jednako dijeliti svoje vrijeme između putovanja s ocem u obližnje gradove, boravaka na ujakovu gospodarstvu južno od Nazareta i ribarenja u okolici Magdale.
124:1.3 (1366.4) Najozbiljniji problem koji se dotad pojavio u školi dogodio se krajem zime, kada se Isus usudio suprotstaviti hazanu glede učenja da su sve slike, prikazi i crteži po svojoj prirodi idolopoklonički. Isus je uživao crtati krajolike, kao i oblikovati različite predmete od lončarske gline. Židovski zakon strogo je zabranjivao sve takve aktivnosti, ali je Isus dotad uspio toliko ublažiti protivljenje svojih roditelja da su mu dopustili nastaviti s ovim aktivnostima.
124:1.4 (1366.5) No problem se ponovno javio kada je jedan od slabijih učenika otkrio kako Isus ugljenom crta hazanovu sliku na podu učionice. Crtež je bio sasvim jasan i mnoge su ga starješine vidjele prije nego što je odbor otišao Josipu zahtijevati da se nešto poduzme kako bi se obuzdala samovolja njegova najstarijeg sina. Premda to nije bila prva pritužba koju su Josip i Marija primili na račun svojega svestranog i poduzetnog djeteta, bila je to najozbiljnija optužba koja je do tada bila podignuta protiv njega. Sjedeći na velikom kamenu pored stražnjeg ulaza, Isus je slušao dugu osudu svojih umjetničkih nastojanja. Nije mu bilo pravo što njegova oca okrivljuju za njegova navodna nedjela; zato je odlučno ušao i neustrašivo se suočio sa svojim optužiteljima. Starješine su ostale zbunjene. Neki su bili skloni promatrati cijeli događaj s dozom humora, dok je nekolicina smatrala da je dječakov postupak svetogrđe, ako ne i bogohuljenje. Josip je bio zbunjen, a Marija ogorčena, no Isus je inzistirao da ga saslušaju. Iznio je svoje razloge, hrabro obranio svoje stajalište i s izvanrednom samokontrolom izjavio da će se u ovom, kao i u svim drugim spornim pitanjima, povinovati odluci svoga oca. I odbor starješina razišao se u tišini.
124:1.5 (1367.1) Dok je Marija nastojala uvjeriti Josipa da dopusti Isusu da kod kuće radi s glinom, pod uvjetom da obeća kako se neće baviti tim spornim aktivnostima u školi, Josip je smatrao da treba poštovati rabinsko tumačenje druge zapovijedi. Tako Isus od toga dana pa sve dok je živio u očevoj kući više nikada nije crtao niti oblikovao likove stvarnih predmeta i bića. Ipak, nikada nije povjerovao da je učinio nešto pogrešno, pa je odricanje od te omiljene razonode predstavljalo jednu od najvećih kušnji njegove mladosti.
124:1.6 (1367.2) Krajem lipnja Isus se prvi put, u društvu svoga oca, popeo na vrh Tabora. Dan je bio vedar, a pogled veličanstven. Devetogodišnjem dječaku činilo se da je promatrao gotovo cijeli svijet, osim Indije, Afrike i Rima.
124:1.7 (1367.3) Isusova druga sestra, Marta, rođena je u četvrtak navečer, 13. rujna. Tri tjedna nakon Martinog rođenja Josip, koji je neko vrijeme boravio kod kuće, počeo je proširivati kuću, dodajući joj radionicu i spavaću sobu. Za Isusa je izradio malu radnu klupu, pa je dječak prvi put imao vlastiti alat. U slobodnim je trenucima tijekom mnogih narednih godina radio za tom klupom i postao vrlo vješt u izradi jarmova.
124:1.8 (1367.4) Ova i sljedeća zima bile su najhladnije u Nazaretu u mnogo desetljeća. Isus je već imao priliku vidjeti snijeg na planinama, a nekoliko je puta padao i u Nazaretu, premda se na tlu zadržavao samo kratko vrijeme; no tek je te zime prvi put vidio led. Činjenica da voda može postojati u čvrstom, tekućem i plinovitom stanju — dugo je promatrao paru koja se dizala iz kipućih lonaca — navela je mladića na duboko razmišljanje o fizičkom svijetu i njegovu ustrojstvu. A ipak je ličnost utjelovljena u tom mladiću svo to vrijeme bila stvarni Stvoritelj i Organizator svih tih pojava diljem prostranog svemira.
124:1.9 (1367.5) Klima u Nazaretu nije bila oštra. Siječanj je bio najhladniji mjesec, s prosječnom temperaturom od oko 10 °C. Tijekom srpnja i kolovoza, najtoplijih mjeseci, temperatura se kretala između 24 i 32 °C. Od planinskih područja pa do doline Jordana i Mrtvog mora, klima Palestine varirala je od vrlo hladne do vrlo vruće. Tako su Židovi, na neki način, bili pripremljeni za život u gotovo svim klimatskim uvjetima svijeta.
124:1.10 (1367.6) Čak je i tijekom najtoplijih ljetnih mjeseci od deset sati ujutro pa do približno deset sati navečer s mora obično puhao svjež zapadni povjetarac. No s vremena na vrijeme cijelom bi Palestinom zapuhali žarki vjetrovi iz istočne pustinje. Ti vrući naleti obično su dolazili u veljači i ožujku, pri kraju kišne sezone. U to je doba kiša padala u osvježavajućim pljuskovima od studenoga do travnja, ali nije padala neprekidno. Palestina je imala samo dva godišnja doba: ljeto i zimu, sušno i kišno razdoblje. U siječnju je počinjalo cvjetanje, a do kraja travnja cijela je zemlja nalikovala golemom cvjetnom vrtu.
124:1.11 (1367.7) U svibnju te godine Isus je na ujakovu gospodarstvu prvi put pomagao u žetvi žita. Prije nego što je navršio trinaest godina, uspio je naučiti ponešto o gotovo svakom poslu kojim su se bavili muškarci i žene u okolici Nazareta, izuzev obrade metala. Kasnije, nakon očeve smrti, proveo je nekoliko mjeseci u kovačnici.
124:1.12 (1368.1) Kada bi poslovi zamrli i karavanski promet oslabio, Isus je s ocem često odlazio na poslovna ili rekreativna putovanja u obližnju Kanu, Endor i Nain. Još kao dječak često je posjećivao Seforis, nešto više od pet kilometara sjeverozapadno od Nazareta, koji je od 4. godine pr. Kr. do približno 25. godine po Kr. bio glavni grad Galileje i jedno od sjedišta Heroda Antipe.
124:1.13 (1368.2) Isus je nastavio rasti fizički, intelektualno, društveno i duhovno. Zahvaljujući putovanjima stekao je bolje i velikodušnije razumijevanje vlastite obitelji, a sada su čak i njegovi roditelji počeli učiti od njega, a ne samo on od njih. Isus je bio osebujan mislilac i vješt učitelj čak i u svojoj mladosti. Bio je u stalnom sukobu s takozvanim „usmenim zakonom”, ali se uvijek nastojao prilagoditi običajima svoje obitelji. Prilično se dobro slagao s djecom svoje dobi, premda ga je često obeshrabrivala sporost njihova razmišljanja. Prije nego što je navršio deset godina, postao je vođa skupine od sedam dječaka koji su osnovali svojevrsno društvo za stjecanje odlika zrelog muškarca — fizičkih, intelektualnih i religioznih. Među tim dječacima Isus je uspio uvesti mnoge nove igre i razne poboljšane oblike tjelesne rekreacije.
2. DESETA GODINA (4. GODINA PO.KR.)
124:2.1 (1368.3) Petoga srpnja prve subote u mjesecu, dok je s Josipom šetao okolicom Nazareta, Isus je prvi put izrazio osjećaje i misli koje su pokazivale da postaje svjestan neobične naravi svojega životnog poslanja. Josip je pozorno saslušao te značajne riječi svoga sina, ali ih je jedva komentirao; nije mu želio otkriti činjenice s kojima još nije bio upoznat. Sljedećega dana Isus je vodio sličan, ali nešto dulji razgovor sa svojom majkom. Marija je također pozorno saslušala dječakove riječi, ali mu ni ona nije htjela otkriti ono što još nije znao. Prošlo je gotovo dvije godine prije nego što je Isus ponovno govorio svojim roditeljima o sve jasnijem otkrivenju koje se razvijalo u njegovoj svijesti glede prirode njegove ličnosti i karaktera njegova poslanja na zemlji.
124:2.2 (1368.4) U kolovozu je prešao u višu sinagošku školu. U školi je neprestano izazivao poteškoće pitanjima koja je uporno postavljao. Sve je više držao cijeli Nazaret u stanju blagog uzbuđenja. Njegovi roditelji nisu imali srca zabraniti mu postavljati ta uznemirujuća pitanja, a njegov glavni učitelj bio je iskreno zaintrigiran dječakovom znatiželjom, pronicljivošću i žeđu za znanjem.
124:2.3 (1368.5) Prijatelji s kojima se Isus igrao nisu vidjeli ništa natprirodno u njegovu ponašanju; u većini je stvari bio posve nalik njima. Istina, njegovo je zanimanje za učenje bilo donekle iznad prosjeka, ali ne osobito neobično. Postavljao je više pitanja od svojih vršnjaka.
124:2.4 (1368.6) Vjerojatno njegova najneobičnija i najistaknutija osobina bila je to što se nije htio boriti za svoja prava. Budući da je za svoje godine bio dobro razvijen dječak, njegovi su se vršnjaci čudili što se nije želio braniti ni od nepravde ni od osobnih uvreda. Ipak, zbog prijateljstva s Jakovom, dječakom iz susjedstva koji je bio godinu dana stariji od njega, nije morao mnogo trpjeti zbog te osobine. Jakov je bio sin klesara, Josipova poslovnog suradnika. Silno se divio Isusu i smatrao svojom dužnošću da ga zaštiti od svakoga tko bi pokušao iskoristiti njegovu nesklonost fizičkom sukobu. Nekoliko su puta stariji i neotesaniji dječaci napali Isusa, računajući na njegovu poznatu blagost, ali bi se uvijek brzo suočili s odmazdom njegova samozvanog zaštitnika i uvijek spremnog branitelja, klesarova sina Jakova.
124:2.5 (1369.1) Isus je bio općenito prihvaćen kao vođa nazaretskih mladića koji su zastupali ideale naprednije od standarda svoje dobi i generacije. Uživao je iskrenu ljubav svojih vršnjaka, ne samo zato što je bio pošten, već i zato što je posjedovao rijetku sposobnost razumijevanja i suosjećanja koja je svjedočila o ljubavi i graničila s diskretnom samilošću.
124:2.6 (1369.2) Ove je godine počeo pokazivati izrazitu sklonost društvu starijih osoba. Uživao je razgovarati sa zrelijim ljudima o kulturnim, obrazovnim, društvenim, gospodarskim, političkim i religioznim pitanjima, a dubina njegova razmišljanja i pronicljivost njegovih zapažanja toliko su osvajali njegove odrasle sugovornike da su uvijek rado provodili vrijeme s njim. Sve dok nije postao odgovoran za uzdržavanje obitelji, njegovi su ga roditelji neprestano nastojali potaknuti da se više druži s vršnjacima ili barem s osobama približno svoje dobi, umjesto sa starijim i bolje upućenim ljudima prema kojima je pokazivao toliku sklonost.
124:2.7 (1369.3) Pred kraj te godine proveo je dva mjeseca ribareći sa svojim ujakom na Genezaretskom jezeru te se pokazao vrlo uspješnim ribarom. Prije nego što je odrastao, postao je izvrstan ribar.
124:2.8 (1369.4) Isus se nastavio razvijati fizički; u školi je bio napredan i povlašten učenik; kod kuće se dobro slagao sa svojom mlađom braćom i sestrama, imajući prednost od tri i pol godine nad svojim najstarijim bratom. Bio je omiljen u cijelom Nazaretu, osim među roditeljima neke manje bistre djece koji su ga smatrali previše samouvjerenim i lišenim primjerene poniznosti i mladenačke suzdržanosti. Pokazivao je sve veću sklonost da usmjerava slobodne aktivnosti svojih vršnjaka u ozbiljnijem i promišljenijem smjeru. Bio je rođeni učitelj koji se jednostavno nije mogao suzdržati od toga da poučava, čak i kad je navodno samo sudjelovao u igri.
124:2.9 (1369.5) Josip je rano počeo poučavati Isusa različitim načinima stjecanja sredstava za život, objašnjavajući prednosti poljoprivrede nad industrijom i trgovinom. Galileja je bila ljepša i bogatija provincija od Judeje, a život u Galileji stajao je otprilike četiri puta manje nego u Jeruzalemu i Judeji. Bila je to provincija poljoprivrednih sela i naprednih industrijskih gradova koja je brojila više od dvije stotine gradova s preko pet tisuća stanovnika i više od trideset s preko petnaest tisuća.
124:2.10 (1369.6) Kad se tijekom svog prvog putovanja s Josipom upoznao s ribarenjem na Genezaretskom jezeru, Isus je gotovo odlučio postati ribar; nakon što se intenzivnije bavio očevim zanatom, odlučio je postati tesar, dok je kasnije, zahvaljujući spletu različitih utjecaja, donio konačnu odluku da postane religiozni učitelj novog reda.
3. JEDANAESTA GODINA (5. GODINA PO.KR.)
124:3.1 (1369.7) Tijekom ove godine dječak je nastavio putovati sa svojim ocem, dok je često posjećivao ujakovo gospodarstvo i povremeno odlazio u Magdalu na ribarenje s ujakom koji je živio u blizini toga grada.
124:3.2 (1369.8) Josip i Marija često su dolazili u iskušenje pokazati neku posebnu naklonost prema Isusu ili na druge načine otkriti da je on bio obećano dijete, sin sudbine. No oboje su se pokazali izuzetno mudrima i promišljenima u svim tim pitanjima. Kad bi mu u nekoliko navrata iskazali i najmanju prednost pred drugom djecom, Isus bi brzo odbio svaku takvu posebnu pozornost.
124:3.3 (1370.1) Isus je provodio dosta vremena u karavanskoj radnji i kroz razgovor s putnicima iz svih krajeva svijeta stekao zavidno znanje o međunarodnim prilikama, što je bilo zadivljujuće s obzirom na njegovu dob. Bila je to posljednja godina u kojoj je uživao mnogo slobodne igre i mladenačke bezbrižnosti. Od toga su se vremena teškoće i odgovornosti u njegovu životu počele ubrzano gomilati.
124:3.4 (1370.2) Juda je rođen u srijedu navečer, 24. lipnja 5. godine po Kr. Porođaj ovog sedmog djeteta bio je popraćen komplikacijama. Marija je više tjedana bila toliko bolesna da je Josip odlučio ostati kod kuće. Isus je bio jako zauzet obavljanjem poslova za oca i mnogobrojnih dužnosti uzrokovanih majčinom teškom bolešću. Ovaj mladić nikada se više nije mogao vratiti djetinjoj bezbrižnosti svojih ranijih godina. Od vremena majčine bolesti — malo prije nego što je navršio jedanaest godina — bio je primoran preuzeti odgovornosti sina prvorođenca, i to punu godinu ili dvije prije nego što bi ti tereti uobičajeno pali na njegova pleća.
124:3.5 (1370.3) Hazan je svakog tjedna provodio jednu večer s Isusom, pomažući mu da ovlada hebrejskim spisima. Bio je jako zainteresiran za napredak ovog nadarenog učenika te mu je rado pomagao na različite načine. Ovaj je židovski pedagog snažno utjecao na mladićev rastući um, premda nikada nije bio u stanju shvatiti Isusovu ravnodušnost prema svim njegovim prijedlozima da nastavi obrazovanje pod nadzorom učenih rabina u Jeruzalemu.
124:3.6 (1370.4) Mladić se otprilike sredinom svibnja pridružio ocu na poslovnom putovanju u Skitopol, glavni grčki grad Dekapolisa, drevni hebrejski Bet-Šan. Josip je putem mnogo govorio o kralju Šaulu, Filistejcima i kasnijim događajima iz burne povijesti Izraela. Isus je bio jako impresioniran redom i organizacijom ovog takozvanog poganskog grada. Divio se otvorenom kazalištu, dok je s poštovanjem promatrao lijepi mramorni hram posvećen obožavanju „poganskih” bogova. Josipa je jako uznemirilo mladićevo oduševljenje pa je nastojao suzbiti te povoljne dojmove veličajući ljepotu i veličanstvo židovskog hrama u Jeruzalemu. Isus je često radoznalo promatrao ovaj veličanstveni grčki grad s nazaretskog brežuljka i mnogo se puta raspitivao o njegovim opsežnim javnim radovima i kitnjastim zgradama, ali je njegov otac uvijek nastojao izbjeći odgovore na ta pitanja. Sada su se našli licem u lice s ljepotama ovog nežidovskog grada i Josip više nije mogao tek tako zanemariti Isusova pitanja.
124:3.7 (1370.5) Upravo se u to vrijeme u amfiteatru u Skitopolu održavalo godišnje natjecanje i javne demonstracije tjelesne spretnosti između grčkih gradova Dekapolisa, a Isus je bio toliko uporan u traženju da ga otac povede na igre da se Josip ustručavao uskratiti njegovu želju. Dječak je bio jako oduševljen igrama i svesrdno je uživao u prikazima tjelesne snage i atletskog umijeća. Josip je bio neizrecivo šokiran što je njegov sin bio toliko oduševljen ovim izrazima „poganske” taštine. Po završetku igara, Josip je doživio najveće iznenađenje u svom životu kada je čuo kako Isus s odobravanjem govori o igrama i predlaže da bi i mladići iz Nazareta mogli imati velike koristi od tako zdravih fizičkih aktivnosti na otvorenom. Josip je vrlo ozbiljno i nadugo razgovarao s Isusom, ističući zlu narav takvih običaja, ali je dobro znao da njegove riječi nisu promijenile Isusovo mišljenje.
124:3.8 (1371.1) Isus je samo jednom doživio očevu istinsku ljutnju, i to one noći kad su se vratili u gostionicu. Tijekom razgovora toliko je zaboravio na židovski način razmišljanja da je predložio kako bi se po povratku u Nazaret mogli prihvatiti izgradnje amfiteatra. Kad je Josip čuo kako njegov prvorođenac izražava takve nežidovske ideje, zaboravio je svoje uobičajeno mirno držanje te je, uhvativši Isusa za rame, ljutito uzviknuo: „Sine moj, da više nikada nisi izrekao takvu zlu misao dok si živ.” Isus je bio zaprepašten očevim snažnim osjećajima; nikada prije nije osobno osjetio očev gnjev i ostao je toliko zatečen da nije znao što bi rekao. Samo je odgovorio: „Dobro, oče, tako će i biti.” I mladić više nikada ni u najmanjoj mjeri nije spomenuo natjecateljske igre niti druge grčke atletske aktivnosti za Josipova života.
124:3.9 (1371.2) Kasnije je Isus vidio grčki amfiteatar u Jeruzalemu i naučio koliko su takve stvari bile mrske sa židovskog stajališta. No unatoč tome, uvijek je nastojao promicati zdravu rekreaciju u osobnom životu i, koliko su to dopuštali židovski običaji, u kasnijim redovitim aktivnostima dvanaestorice apostola.
124:3.10 (1371.3) Pred kraj svoje jedanaeste godine, Isus je bio snažan, dobro razvijen, umjereno vedar i prilično bezbrižan mladić, ali se od ove godine sve više počeo povlačiti u neuobičajena razdoblja duboke meditacije i ozbiljnog razmišljanja. Mnogo je razmišljao o tome kako ispuniti svoje obveze prema obitelji i istodobno odgovoriti na poziv svoje misije u svijetu; već je uviđao da njegova služba neće biti ograničena samo na dobrobit židovskog naroda.
4. DVANAESTA GODINA (6. GODINA PO.KR.)
124:4.1 (1371.4) Bila je to sadržajna godina u Isusovu životu. Nastavio je napredovati u školi i neumorno raditi na proučavanju prirode, dok se sve više zanimao za studij različitih metoda kojima ljudi zarađuju za život. Počeo je redovno raditi u kućnoj tesarskoj radionici i bilo mu je dopušteno samostalno raspolagati vlastitom zaradom, što je bilo vrlo neuobičajeno u židovskoj obitelji. Ove je godine naučio da je mudro takve stvari zadržati unutar obitelji. Postao je svjestan kako je svojim postupcima znao izazvati poteškoće u selu te je od tada postajao sve diskretniji u prikrivanju svega što bi moglo navesti druge da ga smatraju drukčijim od njegovih vršnjaka.
124:4.2 (1371.5) Tijekom ove godine prolazio je kroz mnoga razdoblja nesigurnosti, ako ne i stvarne sumnje, u pogledu naravi svoje misije. Njegov prirodno razvijajući ljudski um još nije u potpunosti shvaćao stvarnost svoje dvojne naravi. Činjenica da je posjedovao jedinstvenu ličnost otežavala je njegovoj svijesti prepoznavanje dvostrukog porijekla onih čimbenika koji su sačinjavali narav povezanu s tom istom ličnošću.
124:4.3 (1371.6) Od ovog vremena nadalje postajao je sve uspješniji u odnosima sa svojom braćom i sestrama. Sve je više pokazivao taktičnost te je uvijek bio suosjećajan i obziran prema njihovoj dobrobiti i sreći, uživajući dobre odnose s njima sve do početka svoje javne službe. Preciznije rečeno, izvrsno se slagao s Jakovom, Marijam i dvoje mlađe djece, Amosom i Rutom, koji se još nisu bili rodili. S Martom se uvijek prilično dobro slagao. Poteškoće koje je imao kod kuće uglavnom su proizlazile iz nesuglasica s Josipom i Judom, osobito s ovim potonjim.
124:4.4 (1372.1) Josip i Marija su prošli kroz veliko iskušenje nastojeći odgojiti ovaj jedinstveni spoj božanstvenosti i ljudskosti i zaslužuju svaku pohvalu za vjerno i uspješno izvršenje svojih roditeljskih dužnosti. Isusovi roditelji su sve više spoznavali da je u njihovom najstarijem sinu postojalo nešto nadljudsko, ali nikada nisu ni sanjali da je ovaj sin obećanja doista bio Stvoritelj svih stvari i bića ovog lokalnog svemira. Josip i Marija su živjeli i umrli bez saznanja da je njihov sin Isus doista bio Stvoritelj ovog lokalnog Svemira utjelovljen u smrtnom tijelu.
124:4.5 (1372.2) Isus je ove godine posvetio više pažnje glazbi nego ikada prije, dok je kod kuće nastavio poučavati svoju mlađu braću i sestre. Otprilike u to vrijeme mladić je postao duboko svjestan razlike u stavovima Josipa i Marije u pogledu naravi svoje misije. Dosta je razmišljao o različitim pogledima svojih roditelja, često slušajući njihove rasprave dok su mislili da čvrsto spava. Isus je sve više naginjao mišljenju svoga oca, tako da je njegovoj majci bilo suđeno da bude povrijeđena spoznajom kako se njezin sin postupno oslobađa njezina utjecaja u pitanjima vezanim uz njegov životni poziv. Kako su godine prolazile, jaz u njihovu razumijevanju sve se više produbljivao. Marija je sve manje bila u stanju razumjeti značaj Isusove misije, a ova je dobra majka bila sve više povrijeđena što njezin omiljeni sin nije ispunjavao njezina najdublja očekivanja.
124:4.6 (1372.3) Josip je sve čvršće vjerovao u duhovnu narav Isusove misije. Ipak, iz drugih i važnijih razloga, žalosno je što nije poživio da vidi ostvarenje svoje predodžbe o Isusovu darivanju na zemlji.
124:4.7 (1372.4) Tijekom svoje posljednje godine u školi, kad mu je bilo dvanaest godina, Isus je prigovorio Josipu zbog židovskog običaja dodirivanja malog pergamenta pribijenog na dovratku pri svakom ulasku i izlasku iz kuće, a zatim ljubljenja prsta koji je dotaknuo pergament. Kao dio ovog obreda bilo je uobičajeno reći: „Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.” Josip i Marija su Isusu više puta objasnili razloge zabrane crtanja i modeliranja, navodeći da su takvi predmeti mogli poslužiti u idolopokloničke svrhe. Premda Isus nije bio u stanju u potpunosti shvatiti tu zabranu, imao je vrlo razvijen osjećaj za dosljednost te je stoga ukazao svome ocu na bitno idolopokloničku narav tog običaja iskazivanja poštovanja pergamentu na dovratku. Nakon tog razgovora s Isusom, Josip je uklonio pergament.
124:4.8 (1372.5) Isus je s vremenom uveo mnoge promjene u njihov način prakticiranja religijskih obreda, kao što su bile obiteljske molitve i drugi običaji. Takve su promjene bile moguće u Nazaretu jer je tamošnja sinagoga bila pod utjecajem liberalne škole rabinskog učenja, čiji je istaknuti predstavnik bio poznati nazaretski učitelj Joza.
124:4.9 (1372.6) Tijekom ove i dviju narednih godina Isus je prolazio kroz veliku duševnu borbu u svom neprestanom nastojanju da uskladi svoje osobne religiozne prakse i društvene konvencije s ustaljenim vjerovanjima svojih roditelja. Bio je rastrgan sukobom između poriva da ostane vjeran svojim uvjerenjima i glasa savjesti koji je nalagao poslušnu pokornost roditeljima; najviše ga je razdirao sukob između dvije velike zapovijedi koje su dominirale njegovim mladenačkim umom. Jedna je bila: „Budi vjeran diktatu svojih najviših uvjerenja istine i pravednosti.” Druga je bila: „Poštuj svoga oca i majku svoju, jer ti oni dadoše život i uzdržavanje.” Međutim, nikada nije zanemarivao odgovornost svakodnevnog usklađivanja odanosti osobnim uvjerenjima i dužnosti prema obitelji te je nalazio zadovoljstvo u sve skladnijem povezivanju osobnih uvjerenja i obiteljskih dužnosti u jedinstven koncept grupne solidarnosti utemeljene na odanosti, poštenju, toleranciji i ljubavi.
5. TRINAESTA GODINA (7. GODINA PO.KR.)
124:5.1 (1373.1) U ovoj je godini nazaretski mladić zakoračio iz dječaštva u rano mladićko doba; glas mu se počeo mijenjati, a i druga umna i tjelesna obilježja svjedočila su o približavanju zrelosti.
124:5.2 (1373.2) U nedjelju navečer, 9. siječnja 7. godine po Kr., rodio se njegov mlađi brat Amos. Juda još nije bio navršio dvije godine, a najmlađa sestra Ruta tek je trebala doći na svijet; stoga je Isusu ostala na brizi prilično brojna skupina male djece kada je njegov otac sljedeće godine poginuo u nesretnom slučaju.
124:5.3 (1373.3) Bilo je to otprilike sredinom veljače kada je Isus, s ljudskog stajališta, postao siguran da mu je suđeno izvršiti misiju na zemlji radi prosvjetljenja čovječanstva i objave Boga. U umu ovog mladića, koji je izvana izgledao kao sasvim običan židovski dječak iz Nazareta, oblikovale su se važne odluke i dalekosežni planovi. Inteligentna bića cijelog Nebadona promatrala su sa zanosom i divljenjem kako se sve to počinje razotkrivati u mislima i djelima ovog tesarova sina koji je upravo ulazio u doba adolescencije.
124:5.4 (1373.4) Prvog dana u tjednu, 20. ožujka 7. godine po Kr., Isus je završio školovanje u mjesnoj školi povezanoj sa sinagogom u Nazaretu. Bio je to veliki dan u životu svake ambiciozne židovske obitelji, dan kada je prvorođeni sin bio proglašen „sinom zapovijedi” i otkupljenim prvorođencem Gospodina Boga Izraelova, „djetetom Svevišnjega” i slugom Gospodara cijele zemlje.
124:5.5 (1373.5) U petak prethodnog tjedna Josip je došao iz Seforisa, gdje je nadzirao radove na novoj javnoj građevini, kako bi prisustvovao ovoj radosnoj prigodi. Isusov učitelj bio je čvrsto uvjeren da je njegov budni i marljivi učenik predodređen za neku istaknutu karijeru, za neku posebnu misiju. Unatoč svim nevoljama koje su imali s Isusovom sklonošću nekonformizmu, starješine su bile vrlo ponosne na dječaka i već su počele kovati planove koji bi mu omogućili odlazak u Jeruzalem radi nastavka školovanja na glasovitim hebrejskim akademijama.
124:5.6 (1373.6) Kako je Isus s vremena na vrijeme imao priliku čuti o ovim planovima, postajao je sve sigurniji da nikada neće otići u Jeruzalem učiti kod rabina. Ali nije ni slutio skoru tragediju koja će poremetiti sve takve planove i prisiliti ga da preuzme odgovornost za uzdržavanje i vođenje svoje velike obitelji, koja će uskoro brojiti petero braće i tri sestre, uz njegovu majku i njega samoga. Isus je stekao više i dugotrajnije iskustvo u podizanju svoje obitelji nego što je to bilo dano njegovu ocu Josipu; i doista je bio dorastao mjerilu koje je kasnije postavio sam sebi: da bude mudar, strpljiv, suosjećajan i učinkovit učitelj i najstariji brat ovoj obitelji — svojoj obitelji — tako iznenada ožalošćenoj i tako neočekivano pogođenoj gubitkom oca.
5. PUTOVANJE U JERUZALEM
124:6.1 (1374.1) Nakon što je dosegao prag mladićke dobi i službeno završio školovanje u sinagoškoj školi, Isus je stekao pravo poći sa svojim roditeljima u Jeruzalem i sudjelovati u proslavi svoje prve Pashe. Pasha je te godine pala u subotu, 9. travnja 7. godine po Kr. U ponedjeljak ujutro, 4. travnja, veća skupina hodočasnika (103 osobe) krenula je iz Nazareta prema Jeruzalemu. Putovali su prema Samariji, a kada su stigli do Jizreela, skrenuli su prema istoku i zaobišli goru Gilbou kroz Jordansku dolinu kako bi izbjegli prolazak kroz Samariju. Josip i njegova obitelj rado bi putovali kroz Samariju preko Jakovljeva zdenca i Betela, ali budući da Židovi nisu htjeli imati posla sa Samarijancima, odlučili su poći sa svojim susjedima putem kroz Jordansku dolinu.
124:6.2 (1374.2) Omraženi Arhelaj bio je svrgnut, i tako se više nisu bojali povesti Isusa u Jeruzalem. Prošlo je punih dvanaest godina otkako je Herod pokušao ubiti betlehemsko djetešce i nitko više ne bi ni pomislio povezati taj događaj s ovim neuglednim mladićem iz Nazareta.
124:6.3 (1374.3) Prije nego što su stigli do raskrižja kod Jizreela, prošli su s lijeve strane pokraj prastarog sela Šunema, pa je Isus ponovno imao priliku čuti priču o najljepšoj djevojci u cijelom Izraelu koja je nekoć ondje živjela, kao i o čudesnim djelima koja je na tom mjestu učinio Elizej. Prolazeći pokraj Jizreela, Isusovi roditelji govorili su o Ahabu i Izebeli te o podvizima Jehua. Zaobilazeći goru Gilbou, mnogo su razgovarali o Šaulu koji je položio život na njezinim padinama, o kralju Davidu i drugim događajima vezanim uz to povijesno mjesto.
124:6.4 (1374.4) Nakon što su zaobišli podnožje Gilboe, pred hodočasnicima se s desne strane ukazao pogled na grčki grad Skitopol. Dok su izdaleka promatrali njegove mramorne građevine, nisu htjeli prići ovom nežidovskom gradu da se ne okaljaju, jer tako ne bi mogli sudjelovati u predstojećim svečanim i svetim obredima Pashe u Jeruzalemu. Marija nije mogla razumjeti zašto Josip i Isus nisu htjeli govoriti o Skitopolu. Nije znala za njihovu polemiku iz prethodne godine jer nikada nisu spomenuli taj događaj.
124:6.5 (1374.5) Put ih je sada vodio ravno kroz tropsku dolinu Jordana i nije dugo prošlo kad se pred Isusovim začuđenim očima ukazao krivudavi i neprestano vijugavi Jordan, sa svojim blistavim i mreškavim vodama koje su tekle prema Mrtvom moru. Odložili su svoje gornje ogrtače dok su putovali ovom tropskom dolinom i uživali u bujnim žitnim poljima i lijepim oleanderima prepunim ružičastih cvjetova, dok se daleko na sjeveru uzdizala snijegom prekrivena planina Hermon koja je u svoj svojoj veličanstvenosti nadgledala ovu povijesnu dolinu. Nakon nešto više od tri sata hoda od mjesta nasuprot Skitopolu naišli su na žuboreće vrelo i tu se utaborili da prenoće pod otvorenim zvjezdanim nebom.
124:6.6 (1374.6) Drugoga dana putovanja prošli su pokraj mjesta gdje se Jabok s istoka ulijeva u Jordan, a gledajući prema istoku uz riječnu dolinu te rijeke prisjećali su se Gideonovih dana, kada su Midijanci nahrupili u ovo područje kako bi osvojili zemlju. Pred kraj drugoga dana putovanja utaborili su se podno najviše planine koja se uzdizala nad Jordanskom dolinom, Sartabe, na čijem se vrhu nalazila aleksandrijska tvrđava gdje je Herod nekoć utamničio jednu od svojih žena i pokopao svoja dva zadavljena sina.
124:6.7 (1375.1) Treći dan prošli su pokraj dva sela koja je Herod nedavno podigao, diveći se njihovoj arhitekturi i prelijepim vrtovima punim palmi. Prije sumraka stigli su u Jerihon, gdje su prenoćili. Te večeri Josip, Marija i Isus prepješačili su jednu i pol milju do mjesta starog Jerihona, gdje je Jošua, po kojem je Isus dobio ime, prema židovskoj tradiciji izveo svoje glasovite podvige.
124:6.8 (1375.2) Četvrtoga i posljednjeg dana putovanja cesta je bila neprekinuta povorka hodočasnika. Sada su se počeli uspinjati brdima koja su vodila prema Jeruzalemu. Kako su se približavali vrhu, pred njima se otvorio pogled na planine s druge strane Jordana, a prema jugu na trome vode Mrtvog mora. Otprilike na pola puta prema Jeruzalemu Isus je prvi put ugledao Maslinsku goru, područje koje će kasnije imati tako važnu ulogu u njegovu životu, a kada mu je Josip pokazao da se Sveti Grad nalazi odmah iza toga grebena, mladićevo je srce poskočilo od radosnog iščekivanja da ugleda grad i kuću svoga nebeskog Oca.
124:6.9 (1375.3) Na istočnim padinama Maslinske gore zaustavili su se da predahnu na rubu malog sela po imenu Betanija. Gostoljubivi mještani pohitali su poslužiti hodočasnike, a Josip i njegova obitelj zaustavili su se pokraj kuće jednog Šimuna koji je imao troje djece približno Isusove dobi — Mariju, Martu i Lazara. Pozvali su nazaretsku obitelj na okrjepu i tako je između dviju obitelji započelo prijateljstvo koje će trajati cijeloga života. Mnogo puta nakon toga, tijekom svog sadržajnog života, Isus je boravio u ovoj kući.
124:6.10 (1375.4) Nastavili su putovanje i uskoro se našli na Maslinskoj gori, odakle je Isus prvi put u svom sjećanju ugledao Sveti Grad, njegove raskošne palače i veličanstveni hram svoga Oca. Tijekom cijelog života nikada nije doživio snažnije čisto ljudsko uzbuđenje od onoga koje ga je toga travanjskog poslijepodneva potpuno obuzelo dok je stajao na Maslinskoj gori i upijao svoj prvi pogled na Jeruzalem. A godinama kasnije stajao je na tom istom mjestu i plakao nad gradom koji se spremao odbaciti još jednog proroka, posljednjeg i najvećeg od svojih nebeskih učitelja.
124:6.11 (1375.5) I požurili su u Jeruzalem. Bilo je to u četvrtak poslijepodne. Po ulasku u grad prošli su pokraj hrama, a Isus nikada prije nije vidio toliko mnoštvo ljudi. Duboko je razmišljao o tome kako su se ovi Židovi okupili iz najudaljenijih krajeva poznatog svijeta.
124:6.12 (1375.6) Uskoro su stigli do mjesta gdje su planirali boraviti tijekom pashalnog tjedna, u velikoj kući imućnog Marijinog rođaka kojega je Zaharija upoznao s nekim pojedinostima iz ranije povijesti Ivana i Isusa. Sutradan, na dan priprave, obavili su potrebne pripreme za proslavu pashalne subote.
124:6.13 (1375.7) Dok je cijeli Jeruzalem bio uskomešan pripremama za Pashu, Josip je našao vremena da povede sina u posjet akademiji u kojoj je bilo predviđeno da Isus nastavi školovanje za dvije godine, čim navrši potrebnu dob od petnaest godina. Josip je bio doista zbunjen kad je primijetio koliko je malo zanimanja Isus pokazivao za ove pomno pripremljene planove.
124:6.14 (1375.8) Isus je bio duboko impresioniran hramom, njegovim obredima i drugim aktivnostima. Po prvi put otkako je imao četiri godine bio je previše zaokupljen vlastitim mislima da bi postavljao mnogo pitanja. No ipak je pitao svoga oca nekoliko neugodnih pitanja, kao što je činio i ranije, o tome zašto nebeski Otac traži pokolj toliko nedužnih i bespomoćnih životinja. A njegov je otac prema izrazu na mladićevu licu dobro znao da njegovi odgovori i pokušaji objašnjenja nisu zadovoljavali njegova dubokomislenog i pronicljivog sina.
124:6.15 (1376.1) Dan prije pashalne subote bujice duhovnog prosvjetljenja preplavile su Isusov smrtni um, a njegovo ljudsko srce ispunile do vrha nježnim sažaljenjem prema duhovno slijepim i moralno neukim masama okupljenim radi proslave drevnog spomena na Pashu. Bio je to jedan od najneobičnijih dana koje je Sin Božji proveo u tijelu; a tijekom te noći prvi put mu se u zemaljskom životu ukazao dodijeljeni glasnik iz Salvingtona, poslan po Imanuelovoj zapovijedi, koji je rekao: „Došao je čas. Vrijeme je da se počneš baviti poslovima svoga Oca.”
124:6.16 (1376.2) I tako, čak i prije nego što su se teške odgovornosti nazaretske obitelji svalile na njegova mladenačka ramena, stigao je nebeski glasnik da podsjeti ovog mladića, koji još nije bio navršio trinaest godina, da je došao čas da ponovno počne preuzimati odgovornosti za svemir. Bio je to prvi čin u dugom slijedu događaja koji su konačno kulminirali dovršenjem Sinova darivanja na Urantiji i vraćanjem svemirske uprave na njegova ljudsko-božanska ramena.
124:6.17 (1376.3) Kako je vrijeme prolazilo, misterija utjelovljenja svima nam je postajala sve nedokučivija. Bilo nam je teško shvatiti da je ovaj mladić iz Nazareta bio stvoritelj cijelog Nebadona. Ni danas ne možemo shvatiti kako su duh ovog Sina Stvoritelja i duh njegova Rajskog Oca povezani s ljudskim dušama. S vremenom smo mogli vidjeti kako je njegov ljudski um postajao sve svjesniji da je, dok je živio svoj život u tijelu, u duhu na njegovim ramenima počivala odgovornost za svemir.
124:6.18 (1376.4) I tako završava razdoblje nazaretskog dječaka, a počinje pripovijest o adolescentu — sve svjesnijem božanskom čovjeku — koji sada počinje promišljati svoju misiju u svijetu nastojeći uskladiti sve širu svrhu svoga života sa željama svojih roditelja i obvezama prema svojoj obitelji te društvu svoga vremena.