Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO
Sekcije
POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO
122:0.1 (1344.1) BIT ĆE teško u potpunosti objasniti mnoge razloge koji su doveli do izbora Palestine kao zemlje za Mihaelovo podarenje, a osobito zašto su upravo Josip i Marija bili odabrani kao neposredno obiteljsko okruženje za dolazak ovog Sina Božjeg na Urantiju.
122:0.2 (1344.2) Nakon proučavanja posebnog izvješća o stanju izoliranih svjetova koje su Melkisedeci pripremili nakon savjetovanja s Gabrijelom, Mihael je konačno odabrao Urantiju kao planet na kojem će izvršiti svoje završno podarenje. Po donošenju te odluke, Gabrijel je osobno posjetio Urantiju i, na temelju proučavanja ljudskih skupina te njihovih duhovnih, intelektualnih, rasnih i geografskih obilježja, zaključio da Hebreji posjeduju relativne prednosti koje opravdavaju njihov izbor kao podarene rase. Nakon što je Mihael odobrio tu odluku, Gabrijel je imenovao i poslao na Urantiju Povjerenstvo Dvanaestorice za Obitelj — odabrano iz viših redova svemirskih ličnosti — kojem je povjerena zadaća proučavanja židovskog obiteljskog života. Kada je povjerenstvo završilo svoj rad, Gabrijel je bio prisutan na Urantiji i primio izvješće u kojem su predložena tri bračna para koja su, prema mišljenju povjerenstva, bila jednako prikladna kao podarene obitelji za Mihaelovo planirano utjelovljenje.
122:0.3 (1344.3) Od tri predložena para Gabriel je osobno odabrao Josipa i Mariju, a potom se osobno ukazao Mariji i priopćio joj radosnu vijest da je izabrana postati zemaljska majka podarenog djeteta.
1. JOSIP I MARIJA
122:1.1 (1344.4) Josip, Isusov ljudski otac (Jošua ben Josip), bio je Hebrej među Hebrejima, premda je nosio mnoge nežidovske rasne elemente koje su tijekom vremena bile pridodane njegovu obiteljskom stablu preko ženskih loza njegovih predaka. Porijeklo Isusova oca seže do Abrahamovih dana, a preko ovog časnog patrijarha do još starijih nasljednih loza koje vode do Sumerana i Nodita te, preko južnih plemena drevnog plavog čovjeka, do Andona i Fonte. David i Salomon nisu bili u izravnoj lozi Josipovih predaka, niti se njegovo porijeklo neposredno vraćalo do Adama. Josipovi neposredni preci bili su obrtnici — graditelji, tesari, zidari i kovači. I sam Josip bio je tesar, a kasnije građevinski poduzetnik. Njegova je obitelj pripadala dugoj i uglednoj lozi plemstva običnog naroda, koju su s vremena na vrijeme obilježavali iznimni pojedinci koji su se istaknuli u razvoju religije na Urantiji.
122:1.2 (1345.1) Marija, Isusova zemaljska majka, potjecala je iz duge loze osebujnih predaka koja je uključivala mnoge od najznamenitijih žena u rasnoj povijesti Urantije. Iako je Marija bila prosječna žena svog vremena i naraštaja, s prilično uobičajenim temperamentom, među njezinim su se precima nalazile tako poznate žene kao što su Anona, Tamara, Ruta, Bat-Šeba, Ansie, Cloa, Eva, Enta i Ratta. Nijedna židovska žena toga doba nije imala slavnije porijeklo zajedničkih predaka niti ono koje je sezalo do povoljnijih početaka. Marijino porijeklo, poput Josipova, obilježavala je prevlast snažnih, ali prosječnih pojedinaca, koju su s vremena na vrijeme prekidale brojne iznimne ličnosti u hodu civilizacije i postupnom razvoju religije. Promatrano s rasnog gledišta, teško je Mariju ispravno smatrati Židovkom. Po kulturi i vjerovanju bila je Židovka, ali prema nasljednim obilježjima bila je više spoj sirijske, hetitske, feničke, grčke i egipatske loze; njezino je rasno nasljeđe bilo raznolikije od Josipova.
122:1.3 (1345.2) Od svih parova koji su živjeli u Palestini u vrijeme Mihaelova planiranog podarenja, Josip i Marija posjedovali su najprikladniju kombinaciju širokih rasnih povezanosti i natprosječnih obdarenja ličnosti. Mihaelov je plan bio pojaviti se na Urantiji kao prosječan čovjek kako bi ga obični ljudi mogli razumjeti i prihvatiti; Gabrijel je stoga odabrao upravo osobe poput Josipa i Marije da postanu roditelji podarenog djeteta.
2. GABRIJELOVO UKAZANJE ELIZABETI
122:2.1 (1345.3) Isusovo životno djelo na Urantiji zapravo je započelo s Ivanom Krstiteljem. Zaharija, Ivanov otac, pripadao je židovskom svećenstvu, dok je njegova majka Elizabeta pripadala imućnijem ogranku iste velike obiteljske skupine kojoj je pripadala i Marija, Isusova majka. Zaharija i Elizabeta nisu imali djece iako su bili u braku mnogo godina.
122:2.2 (1345.4) Bilo je to pred kraj mjeseca lipnja 8. godine pr. Kr., otprilike tri mjeseca nakon vjenčanja Josipa i Marije, kada se Gabrijel jednog dana u podne ukazao Elizabeti, baš kao što će se kasnije ukazati i Mariji. Gabrijel joj je rekao:
122:2.3 (1345.5) „Dok tvoj muž Zaharija stoji pred oltarom u Jeruzalemu i okupljeni narod moli za dolazak izbavitelja, ja, Gabrijel, došao sam navijestiti da ćeš uskoro roditi sina koji će biti preteča ovog božanskog učitelja, a nadjenut ćeš mu ime Ivan. Odrastat će posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu, a kada odraste, obradovat će tvoje srce jer će mnoge duše privesti Bogu te navijestiti dolazak iscjelitelja duša tvoga naroda i osloboditelja duha cijelog čovječanstva. Tvoja rođakinja Marija bit će majka ovog obećanog djeteta, a i njoj ću se ukazati.“
122:2.4 (1345.6) Ovo je viđenje silno prestrašilo Elizabetu. Nakon Gabrijelova odlaska neprestano je razmišljala o ovom iskustvu i dugo prebirala po riječima veličanstvenog posjetitelja, ali o ovom otkrivenju nije govorila nikome osim svome mužu, sve do susreta s Marijom početkom veljače sljedeće godine.
122:2.5 (1345.7) Međutim, punih pet mjeseci Elizabeta je svoju tajnu skrivala čak i od svoga muža. Kada mu je naposljetku ispričala o Gabrijelovu posjetu, Zaharija je bio vrlo skeptičan i tjednima je sumnjao u cijelo iskustvo. Tek je nevoljko povjerovao u Gabrijelovo ukazanje svojoj ženi, i to tek kada više nije mogao sumnjati da nosi dijete. Zahariju je veoma zbunjivala pomisao na Elizabetino majčinstvo, ali nije sumnjao u iskrenost svoje žene, unatoč vlastitoj poodmakloj dobi. Tek otprilike šest tjedana prije Ivanova rođenja, pod dojmom snažnog sna, Zaharija se potpuno uvjerio da će Elizabeta roditi sina sudbine, onoga koji će pripraviti put dolasku Mesije.
122:2.6 (1346.1) Gabrijel se ukazao Mariji sredinom studenoga 8. godine pr. Kr., dok je radila u svom domu u Nazaretu. Kasnije, kada je Marija bez ikakve sumnje znala da će postati majka, nagovorila je Josipa da joj dopusti otputovati u Grad Judin, četiri milje zapadno od Jeruzalema, u brdovitom kraju, kako bi posjetila Elizabetu. Gabrijel je svakoj od ovih budućih majki rekao za svoje ukazanje onoj drugoj. Sasvim je prirodno da su se željele sastati, usporediti svoja iskustva i razgovarati o vjerojatnoj budućnosti svojih sinova. Marija je ostala sa svojom daljnjom rođakinjom tri tjedna. Elizabeta je na svaki način nastojala ojačati Marijinu vjeru u Gabrijelovo ukazanje, tako da se Marija vratila kući potpunije posvećena pozivu rađanja i podizanja sina sudbine koji se uskoro trebao pojaviti na svijetu kao bespomoćno djetešce, prosječna i posve normalna zemaljska beba.
122:2.7 (1346.2) Ivan se rodio u Gradu Judinom 25. ožujka 7. godine pr. Kr. Zaharija i Elizabeta silno su se radovali ispunjenju Gabrijelova obećanja da će dobiti sina. Kada su osmoga dana donijeli dijete na obrezanje, službeno su mu nadjenuli ime Ivan, kako im je ranije bilo naloženo. Jedan Zaharijin nećak već je bio krenuo prema Nazaretu noseći Elizabetinu poruku Mariji da joj je rođen sin i da će se zvati Ivan.
122:2.8 (1346.3) Od najranijeg djetinjstva Ivanovi su roditelji razborito usađivali u njega spoznaju da će jednog dana postati duhovni vođa i vjerski učitelj. Tlo Ivanova srca uvijek je bilo prijemčivo za sijanje takvog sjemena. Još kao dječak često je boravio u hramu za vrijeme očevih službi i bio duboko impresioniran značenjem svega što je ondje promatrao.
3. GABRIJELOVO NAVJEŠTENJE MARIJI
122:3.1 (1346.4) Jedne večeri, oko zalaska sunca, prije nego što se Josip vratio kući, Gabrijel se ukazao Mariji kraj niskog kamenog stola i, nakon što se pribrala, rekao: „Dolazim po nalogu onoga koji je moj Gospodar i kojega ćeš voljeti i odgajati. Tebi, Marijo, donosim radosnu vijest da je začeće u tebi određeno voljom neba i da ćeš u svoje vrijeme postati majka sina. Nadjenut ćeš mu ime Jošua i on će uspostaviti kraljevstvo nebesko na zemlji među ljudima. O ovoj stvari ne govori nikome osim Josipu i svojoj rođakinji Elizabeti, kojoj sam se također ukazao i koja će uskoro roditi sina kojemu će dati ime Ivan. On će pripraviti put poruci izbavljenja koju će tvoj sin naviještati ljudima s velikom snagom i dubokim uvjerenjem. Ne sumnjaj u moje riječi, Marijo, jer ovaj je dom izabran za prebivalište djeteta sudbine. Moj blagoslov počiva na tebi; neka te Svevišnji ojača svojom snagom i neka nad tobom bdije Gospodar sve zemlje."
122:3.2 (1346.5) Marija je u svom srcu potajno razmišljala o ovom ukazanju više tjedana, sve dok se nije potpuno uvjerila da nosi dijete, prije nego što se usudila povjeriti ove neobične događaje svome mužu. Kad je Josip sve to čuo, iako je imao veliko povjerenje u Mariju, bio je vrlo uznemiren i mnogim noćima nije mogao spavati. Isprva je sumnjao u Gabrijelovo ukazanje. No kada se gotovo posve uvjerio da je Marija doista čula glas i vidjela obličje božanskog glasnika, razdirale su ga dvojbe dok je razmišljao kako su takve stvari moguće. Kako potomak ljudskih bića može biti dijete božanske sudbine? Josip nije bio u stanju pomiriti te proturječne misli sve dok, nakon nekoliko tjedana razmišljanja, on i Marija nisu došli do zaključka da su izabrani postati roditelji Mesije, premda židovsko poimanje očekivanog izbavitelja teško da je uključivalo njegovu božansku narav. Kad su napokon došli do tog sudbonosnog zaključka, Marija je požurila posjetiti Elizabetu.
122:3.3 (1347.1) Po povratku kući Marija je posjetila svoje roditelje, Joakima i Hanu. Njezina dva brata i dvije sestre, kao i njezini roditelji, uvijek su bili vrlo skeptični prema Isusovu božanskom poslanju, premda tada, naravno, nisu znali ništa o Gabrijelovu ukazanju. Marija je ipak povjerila svojoj sestri Salomi kako vjeruje da je njezin sin predodređen postati velik učitelj.
122:3.4 (1347.2) Gabrijelovo navještenje Mariji dogodilo se dan nakon Isusova začeća i bilo je jedini nadnaravni događaj povezan s cijelim njezinim iskustvom nošenja i rađanja obećanog djeteta.
4. JOSIPOV SAN
122:4.1 (1347.3) Josip se nije mogao pomiriti s mišlju da će Marija postati majka nesvakidašnjeg djeteta sve dok nije doživio vrlo upečatljiv san. U tom mu se snu ukazao blistavi nebeski glasnik koji mu je, između ostalog, rekao: „Josipe, ukazujem ti se po nalogu Onoga koji sada vlada na visini, i poslan sam poučiti te o sinu kojega će Marija roditi i koji će postati veliko svjetlo svijetu. U njemu će biti život, a njegov će život postati svjetlo čovječanstvu. Najprije će doći svome narodu, ali ga oni teško da će prihvatiti; no svima koji ga prihvate otkrit će da su djeca Božja.” Nakon tog iskustva Josip više nikada nije ozbiljno posumnjao u Marijinu priču o Gabrijelovu ukazanju i obećanju da će nerođeno dijete postati božanski glasnik svijetu.
122:4.2 (1347.4) Ni u jednom od ovih ukazanja nije bilo riječi o kući Davidovoj. Nije bilo ni spomena da će Isus postati „izbavitelj Židova”, pa čak ni da je dugo očekivani Mesija. Isus nije bio Mesija kakvog su Židovi očekivali, ali je bio izbavitelj svijeta. Njegovo je poslanje bilo namijenjeno svim rasama i narodima, a ne samo jednoj skupini.
122:4.3 (1347.5) Josip nije potjecao iz loze kralja Davida. Marija je imala više davidovskog nasljeđa nego Josip. Istina, Josip je otišao u Davidov grad, Betlehem, kako bi se upisao za rimski popis stanovništva, ali to je bilo zato što je šest naraštaja ranije njegov predak po očevoj lozi, ostavši siroče, bio posvojen od jednog Zadoka, izravnog Davidova potomka. Zbog toga se i Josipa smatralo pripadnikom „kuće Davidove”.
122:4.4 (1347.6) Većina takozvanih mesijanskih proročanstava Staroga zavjeta povezana je s Isusom tek dugo nakon njegova života na zemlji. Hebrejski su proroci stoljećima naviještali dolazak izbavitelja, a naraštaji su ta obećanja tumačili kao najavu novog židovskog vladara koji će sjesti na Davidovo prijestolje i, navodno čudesnim metodama Mojsija, uspostaviti Židove u Palestini kao moćan narod oslobođen svake strane vlasti. Mnogi figurativni odlomci razasuti po hebrejskim spisima također su naknadno pogrešno primijenjeni na Isusovo životno poslanje. Mnoge su starozavjetne izreke bile toliko iskrivljene da su se činile prikladnima za povezivanje s pojedinim epizodama Učiteljeva zemaljskog života. Sam Isus je jednom prilikom zanijekao bilo kakvu povezanost s kraljevskom kućom Davidovom. Čak su i riječi: 'Djevojka će roditi sina' preinačene u: 'Djevica će roditi sina.' Isto vrijedi za mnoga rodoslovlja Josipa i Marije sastavljena nakon Mihaelova života na zemlji. Mnoga od njih sadrže dobar dio Učiteljeva porijekla, ali u cjelini nisu vjerodostojna i ne mogu se prihvatiti kao činjenica. Isusovi rani sljedbenici prečesto su padali u iskušenje da drevna proročka kazivanja prikažu kao da su našla svoje ispunjenje u životu njihova Gospodina i Učitelja.
5. ISUSOVI ZEMALJSKI RODITELJI
122:5.1 (1348.1) Josip je bio čovjek blage naravi i iznimne savjesti koji je u svakom pogledu bio vjeran vjerskim običajima i praksama svoga naroda. Govorio je malo, a mislio puno. Jako ga je žalostio nezavidni položaj židovskog naroda. Kao mladić, među svojih osmero braće i sestara, bio je prilično vedre naravi, ali je tijekom prvih godina bračnog života, u vrijeme Isusova djetinjstva, bio podložan razdobljima blage duhovne potištenosti. Ove su se sklonosti znatno ublažile neposredno prije njegove prerane smrti, nakon što se materijalni položaj njegove obitelji poboljšao njegovim napredovanjem od tesara do uspješnog graditeljskog poduzetnika.
122:5.2 (1348.2) Marija je po temperamentu bila sasvim suprotna svome mužu. Obično je bila vedra, vrlo rijetko potištena i uvijek sunčane naravi. Svoje je osjećaje izražavala slobodno i otvoreno te je sve do Josipove iznenadne smrti rijetko pokazivala tugu. Tek što se počela oporavljati od tog šoka, bila je suočena s brigama i pitanjima koje je izazivao nesvakidašnji životni put njezina najstarijeg sina, a koji se tako brzo odvijao pred njezinim začuđenim očima. Ipak, kroz sve to neobično iskustvo Marija je pokazivala smirenost, hrabrost i razboritost u odnosu prema svom neobičnom i teško shvatljivom prvorođencu te njegovoj braći i sestrama.
122:5.3 (1348.3) Isus je najveći dio svoje nesvakidašnje nježnosti i izvanrednog razumijevanja ljudske naravi naslijedio od svoga oca; od majke je naslijedio dar velikog učitelja i iznimnu sposobnost za pravednu netrpeljivost prema nepravdi. U svojim emocionalnim reakcijama na životne okolnosti Isus je u zrelim godinama ponekad nalikovao svome ocu, bio sklon meditaciji i obožavanju, katkad obilježen prividnom tugom; no češće je pokazivao majčino optimistično i odlučno raspoloženje. Sve u svemu, Marijin je temperament imao sklonost prevladavati u životu božanskog Sina dok je odrastao i ulazio u presudna razdoblja svog odraslog života. U nekim je pojedinostima Isus bio spoj osobina oboje roditelja; u drugima je pokazivao osobine jednog roditelja nasuprot osobinama drugoga.
122:5.4 (1348.4) Od Josipa je Isus stekao strogu poduku u židovskim obrednim običajima i neuobičajeno dobro poznavanje hebrejskih spisa; od Marije je naslijedio šire shvaćanje religioznog života i otvorenije poimanje osobne duhovne slobode.
122:5.5 (1349.1) Obitelji Josipa i Marije bile su dobro obrazovane za svoje vrijeme. Josip i Marija bili su obrazovani daleko iznad prosjeka svog vremena i životnog položaja. On je bio mislilac; ona je bila vješta u planiranju, prilagodbi i praktičnom djelovanju. Josip je imao crne oči i smeđu kosu; Marija je imala smeđe oči i bila gotovo plavokosa.
122:5.6 (1349.2) Da je poživio, Josip bi nesumnjivo postao čvrsti vjernik u božansko poslanje svog najstarijeg sina. Marija se dvoumila između vjere i sumnje, pod snažnim utjecajem stavova svoje druge djece te rodbine i prijatelja, ali je u svom konačnom stavu uvijek nalazila oslonac u sjećanju na Gabrijelovo ukazanje neposredno nakon djetetova začeća.
122:5.7 (1349.3) Marija je bila vrsna tkalja i nadprosječno vješta u većini kućanskih umijeća svog doba; bila je vrsna domaćica. Josip i Marija bili su dobri učitelji i pobrinuli su se da njihova djeca budu dobro upućena u znanja svog vremena.
122:5.8 (1349.4) Kao mladić, Josip je radio za Marijina oca na proširenju njegove kuće. Kada mu je Marija za vrijeme jednog podnevnog objeda donijela čašu vode, započelo je udvaranje između njih dvoje kojima je bilo suđeno da postanu Isusovi roditelji.
122:5.9 (1349.5) Josip i Marija uzeli su se prema židovskom običaju u Marijinu domu u okolici Nazareta, kada je Josipu bila dvadeset i jedna godina. Time je okončano udvaranje koje je trajalo gotovo pune dvije godine. Nedugo nakon toga preselili su se u svoju novu kuću u Nazaretu, koju je Josip sagradio uz pomoć svoje dvojice braće. Kuća se nalazila u blizini podnožja obližnje uzvišice, s koje se pružao predivan pogled na okolne predjele. U toj kući, posebno pripremljenoj za dolazak djeteta, ovi mladi budući roditelji očekivali su rođenje obećanog djeteta, ne sluteći da će se taj događaj od presudne važnosti za jedan svemir odigrati za vrijeme njihove odsutnosti, na putovanju u Betlehem u zemlji Judeji.
122:5.10 (1349.6) Veći dio Josipove obitelji prihvatio je Isusova učenja, dok je među Marijinim rođacima vrlo malo njih povjerovalo u njega prije nego što je napustio ovaj svijet. Josip je bio skloniji duhovnom poimanju očekivanog Mesije, dok su Marija i njezina obitelj, osobito njezin otac, zastupali shvaćanje Mesije kao zemaljskog izbavitelja i političkog vladara. Marijini preci bili su istaknuto povezani s makabejskim pokretom u tada još razmjerno nedavnoj prošlosti.
122:5.11 (1349.7) Josip je čvrsto zastupao istočnjačko, odnosno babilonsko, poimanje židovske religije; Marija je naginjala liberalnijem i širem zapadnom, odnosno helenističkom, tumačenju zakona i proroka.
6. NAZARETSKI DOM
122:6.1 (1349.8) Isusov je dom bio smješten u blizini visokog brda u sjevernom dijelu Nazareta, podalje od vrela koje se nalazilo u istočnom dijelu grada. Isusova je obitelj živjela na rubu naselja, što mu je pružalo česte prilike za šetnje prirodom i uspone na vrh obližnjeg uzvišenja, najvišeg u južnoj Galileji, izuzev Taborskog gorja na istoku i brda Naina, koje je bilo približno iste visine. Njihov se dom nalazio nešto južnije i istočnije od južnog ogranka tog brda, otprilike na pola puta između njegova podnožja i ceste koja je vodila iz Nazareta prema Kani. Osim uspona na brdo, Isus je osobito volio slijediti usku stazu koja je vijugala oko njegova podnožja prema sjeveroistoku, sve do mjesta gdje se spajala s putem za Seforis.
122:6.2 (1350.1) Dom Josipa i Marije bio je jednostavna kamena kuća s jednom prostorijom i ravnim krovom, uz koju se nadovezivala staja. Namještaj se sastojao od niskog kamenog stola, glinenog i kamenog posuđa, razboja za tkanje, stalka za svjetiljku, nekoliko manjih stolica i prostirača za spavanje na kamenom podu. U dvorištu, pokraj staje, nalazila se nadstrešnica koja je natkrivala peć i mlin za mljevenje žita. Za rad na takvom mlinu bile su potrebne dvije osobe: jedna je mljela, a druga dodavala žito. Kao dječak, Isus je često dodavao žito u mlin dok je njegova majka okretala mlinski kamen.
122:6.3 (1350.2) U kasnijim godinama, kako je obitelj rasla, svi bi se okupljali oko proširenog kamenog stola i zajedno objedovali, poslužujući se hranom iz zajedničke zdjele ili lonca. Zimi je tijekom večernjeg objeda stol osvjetljavala mala plosnata glinena svjetiljka napunjena maslinovim uljem. Nakon Martinog rođenja Josip je dogradio kuću velikom prostorijom koja je danju služila kao tesarska radionica, a noću kao spavaonica.
7. PUTOVANJE U BETLEHEM
122:7.1 (1350.3) U mjesecu ožujku 8. godine pr. Kr., kada su se Josip i Marija upravo uzeli, car August izdao je naredbu da se prebroje stanovnici Rimskog Carstva i provede popis pučanstva radi učinkovitijeg oporezivanja. Židovi su oduvijek imali duboke predrasude prema svakom pokušaju 'prebrojavanja naroda', pa je to, zajedno s ozbiljnim unutarnjim poteškoćama Heroda, kralja Judeje, dovelo do jednogodišnje odgode popisa u židovskom kraljevstvu. U cijelom Rimskom Carstvu ovaj je popis proveden 8. godine pr. Kr., osim u Herodovu palestinskom kraljevstvu, gdje je obavljen godinu dana kasnije, 7. godine pr. Kr.
122:7.2 (1350.4) Marija nije bila obvezna ići u Betlehem radi popisa, jer je Josip bio ovlašten prijaviti cijelu obitelj, ali je Marija, kao odvažna i odlučna osoba, ustrajala da pođe s njim. Bojala se da bi se dijete moglo roditi dok Josip bude odsutan. Budući da se Betlehem nalazio nedaleko od Judina Grada, unaprijed se radovala mogućnosti da posjeti svoju rođakinju Elizabetu.
122:7.3 (1350.5) Josip je gotovo zabranio Mariji da mu se pridruži na putu, ali bez uspjeha. Dok je pripremala hranu za put od tri ili četiri dana, Marija je spakirala dvostruke zalihe i pripremila se za putovanje. Prije nego što su doista krenuli, Josip se pomirio s njezinom odlukom da pođe s njim te su radosno napustili Nazaret u zoru.
122:7.4 (1350.6) Josip i Marija bili su siromašni i, budući da su imali samo jednu teretnu životinju, Marija je, u poodmakloj trudnoći, jahala na njoj zajedno s potrepštinama, dok je Josip išao pješice vodeći životinju. Izgradnja i opremanje doma predstavljali su velik teret za Josipa, koji je usto morao pomagati u uzdržavanju svojih roditelja, jer je njegov otac nedavno onemoćao. Tako je ovaj židovski par napustio svoj skromni dom rano ujutro 18. kolovoza 7. godine pr. Kr. i krenuo na put u Betlehem.
122:7.5 (1351.1) Prvog dana putovanja prošli su podnožjem brda Gilboe i prenoćili uz rijeku Jordan. Te su večeri dugo razgovarali o tome kakav će im se sin roditi: Josip se držao predodžbe o duhovnom učitelju, a Marija ideje o židovskom Mesiji, izbavitelju hebrejskog naroda.
122:7.6 (1351.2) Rano ujutro 19. kolovoza Josip i Marija ponovno su krenuli na put. O podne su zastali u podnožju brda Sartabe, odakle se pružao pogled na dolinu Jordana, te su nakon objeda nastavili prema Jerihonu, gdje su stigli predvečer i prenoćili u gostionici uz prometnu cestu na rubu grada. Nakon večere dugo su razgovarali o tegobnosti rimske vlasti, Herodu, popisu stanovništva te utjecaju Jeruzalema i Aleksandrije kao središta židovskog učenja i kulture, nakon čega su se putnici iz Nazareta povukli na počinak. U rano jutro 20. kolovoza nastavili su put, stigli u Jeruzalem prije podneva, posjetili hram i zatim krenuli prema svom odredištu, Betlehemu, gdje su stigli sredinom poslijepodneva.
122:7.7 (1351.3) Gostionica je bila pretrpana, pa je Josip pokušao pronaći prenoćište kod svojih dalekih rođaka, ali svaka je soba u Betlehemu bila krcata posjetiteljima. Po povratku u dvorište gostionice saznao je da je karavanska štala, isklesana u stijeni neposredno ispod gostionice, ispražnjena od životinja i očišćena za smještaj putnika. Ostavivši magarca u dvorištu, Josip je uprtio vreće s odjećom i drugim potrepštinama te se zajedno s Marijom spustio kamenim stubama do njihova smještaja. Našli su se u prostoriji koja je služila kao spremište za žito ispred staja i jasala. Obješene su bile zavjese od šatorskog platna i smatrali su se sretnima što su pronašli tako udoban smještaj.
122:7.8 (1351.4) Josip je namjeravao odmah otići prijaviti se za popis, ali Marija je bila iscrpljena i prilično uznemirena te ga je usrdno zamolila da ostane uz nju, što je i učinio.
8. ISUSOVO ROĐENJE
122:8.1 (1351.5) Marija se cijele noći prevrtala, tako da ni ona ni Josip nisu mnogo spavali. U zoru su se već javili porođajni bolovi, a točno u podne 21. kolovoza 7. godine pr. Kr., uz pomoć i brižnu njegu žena koje su također putovale, Marija je rodila dječaka. Tako je Isus iz Nazareta došao na svijet. Marija ga je povila u odjeću koju je ponijela za takvu mogućnost i položila u obližnje jasle.
122:8.2 (1351.6) Obećano dijete došlo je na svijet na isti način kao i sva druga djeca prije njega i poslije njega; osmoga dana, prema židovskom običaju, bilo je obrezano i službeno nazvano Jošua (Isus).
122:8.3 (1351.7) Dan nakon Isusova rođenja Josip se prijavio na popis. Na putu je susreo čovjeka s kojim su razgovarali dvije večeri ranije u Jerihonu. Taj ga je čovjek odveo svome imućnom prijatelju koji je imao sobu u gostionici i ponudio da zamijeni smještaj s nazaretskim parom. Tako su se toga poslijepodneva preselili u gostionicu, gdje su ostali gotovo tri tjedna, sve dok nisu pronašli smještaj u domu jednog Josipova dalekog rođaka.
122:8.4 (1351.8) Drugoga dana nakon Isusova rođenja Marija je poslala poruku Elizabeti o djetetovu rođenju, nakon čega je stigla poruka kojom se Josipa poziva u Jeruzalem da sa Zaharijom razgovara o njihovim planovima za budućnost. Sljedećeg tjedna Josip je otišao u Jeruzalem kako bi se posavjetovao sa Zaharijom. Zaharija i Elizabeta bili su čvrsto uvjereni da će Isus postati židovski izbavitelj, Mesija, te da će njihov sin Ivan biti njegov glavni pomoćnik, njegova desna ruka sudbine. Budući da je i Marija dijelila ta uvjerenja, nije bilo teško nagovoriti Josipa da ostane u Betlehemu, Gradu Davidovu, gdje je Isus mogao odrastati kao Davidov nasljednik na prijestolju cijelog Izraela. Tako su ostali u Betlehemu više od godinu dana, dok je Josip u međuvremenu radio kao tesar.
122:8.5 (1352.1) U podne na dan Isusova rođenja serafini Urantije, okupljeni pod vodstvom svojih poglavara, pjevali su himne slave nad betlehemskim jaslama, ali ljudske ih uši nisu čule. Ni pastiri ni bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati počast betlehemskom novorođenčetu sve do dolaska određenih svećenika iz Ura, koje je Zaharija poslao iz Jeruzalema.
122:8.6 (1352.2) Ti su svećenici iz Mezopotamije od nekog neobičnog vjerskog učitelja iz svoje zemlje čuli da mu je u snu bilo objavljeno kako će se na zemlji uskoro pojaviti 'svjetlo života' u liku djeteta među Židovima. Stoga su ova trojica učitelja krenula u potragu za tim 'svjetlom života'. Nakon mnogo tjedana uzaludnog traganja po Jeruzalemu, upravo kad su se spremali vratiti u Ur, susreli su Zahariju, koji im je rekao da vjeruje kako je Isus onaj koga traže te ih uputio u Betlehem. Ondje su pronašli dijete i ostavili svoje darove Mariji, njegovoj zemaljskoj majci. Dijete je u vrijeme njihova posjeta bilo staro gotovo tri tjedna.
122:8.7 (1352.3) Ti mudraci nisu došli u Betlehem slijedeći zvijezdu. Lijepo predanje o betlehemskoj zvijezdi nastalo je na sljedeći način: Isus je rođen u podne 21. kolovoza 7. godine pr. Kr. Dana 29. svibnja iste godine došlo je do nesvakidašnjeg susreta Jupitera i Saturna u zviježđu Riba. Zanimljiva je astronomska činjenica da su se slični susreti dogodili i 29. rujna te 5. prosinca iste godine. Na temelju tih nesvakidašnjih, ali posve prirodnih događaja, dobronamjerni revnitelji sljedećeg naraštaja satkali su privlačnu legendu o betlehemskoj zvijezdi i mudracima koji su je slijedili do jasala, gdje su pronašli dijete i iskazali mu štovanje. Istočni i bliskoistočni umovi uživaju u bajkovitim pričama i neprestano ispredaju lijepe mitove o životima svojih vjerskih vođa i političkih junaka. Prije pojave tiska, kada se ljudsko znanje najvećim dijelom prenosilo usmenom predajom s naraštaja na naraštaj, bilo je vrlo lako da mitovi postanu predaje, a predaje naposljetku budu prihvaćene kao činjenice.
9. PRIKAZANJE U HRAMU
122:9.1 (1352.4) Mojsije je učio Židove da svaki prvorođeni sin pripada Gospodinu te da, umjesto da bude žrtvovan kao što je bio običaj među poganskim narodima, može ostati na životu ako ga njegovi roditelji otkupe plaćanjem pet šekela ovlaštenom svećeniku. Postojala je i Mojsijeva uredba prema kojoj se majka, nakon proteka određenog vremena, trebala pojaviti u hramu radi obreda očišćenja, ili je netko mogao prinijeti propisanu žrtvu u njezino ime. Bio je običaj da se oba obreda obave istodobno. Stoga su Josip i Marija osobno otišli u hram kako bi prikazali Isusa svećenicima, izvršili njegovo otkupljenje i prinijeli propisanu žrtvu za Marijino obredno očišćenje od navodne nečistoće povezane s porodom.
122:9.2 (1353.1) Po hramskim su se dvorištima gotovo neprestano mogle susresti dvije osebujne osobe, pjevač Šimun i pjesnikinja Ana. Šimun je bio Judejac, a Ana Galilejka. Često su bili zajedno, a oboje su bili bliski prijatelji Zaharije, koji im je povjerio tajnu o Ivanu i Isusu. Šimun i Ana čeznuli su za dolaskom Mesije, a njihovo povjerenje u Zahariju navelo ih je da povjeruju kako je Isus očekivani izbavitelj židovskog naroda.
122:9.3 (1353.2) Zaharija je znao kojega se dana očekuje dolazak Josipa i Marije s Isusom u hram pa se unaprijed dogovorio sa Šimunom i Anom da podizanjem ruke pokaže koje je dijete u povorci prvorođenaca Isus.
122:9.4 (1353.3) Za tu je prigodu Ana napisala pjesmu koju je Šimun otpjevao na veliko iznenađenje Josipa, Marije i svih okupljenih u hramskom dvorištu. Bila je to njihova pjesma otkupljenja prvorođenoga sina:
122:9.5 (1353.4) Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov,
122:9.6 (1352.5) Jer je pohodio svoj narod i donio mu otkupljenje;
122:9.7 (1353.6) Podigao je rog spasenja za sve nas
122:9.8 (1353.7) U kući svoga sluge Davida.
122:9.9 (1353.8) Kao što je govorio na usta svojih svetih proroka —
122:9.10 (1353.9) Spasenje od naših neprijatelja i iz ruku svih koji nas mrze;
122:9.11 (1353.10) Da iskaže milosrđe našim ocima i spomene se svoga svetog saveza —
122:9.12 (1353.11) Zakletve koju je položio Abrahamu, ocu našemu,
122:9.13 (1353.12) Da nam podari da, izbavljeni iz ruku svojih neprijatelja,
122:9.14 (1353.13) Možemo služiti njemu bez straha,
122:9.15 (1353.14) U svetosti i pravednosti pred njim u sve dane života svojega.
122:9.16 (1353.15) Da, i ti, djetešce obećanja, zvat ćeš se prorokom Svevišnjega;
122:9.17 (1353.16) Jer ćeš ići pred licem Gospodnjim da pripraviš put njegovu kraljevstvu;
122:9.18 (1353.17) Da njegovu narodu doneseš spoznaju spasenja
122:9.19 (1353.18) Po oproštenju njihovih grijeha.
122:9.20 (1353.19) Radujte se nježnom milosrđu Boga našega, jer nas je pohodila Zora s visine
122:9.21 (1353.20) Da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti;
122:9.22 (1353.21) Da upravi naše korake na put mira.
122:9.23 (1353.22) A sada otpusti slugu svoga u miru, Gospodine, po riječi svojoj,
122:9.24 (1353.23) Jer su oči moje vidjele spasenje tvoje,
122:9.25 (1353.24) Koje si pripravio pred licem svih naroda;
122:9.26 (1353.25) Svjetlost za objavu i poganima
122:9.27 (1353.26) I slavu naroda svojega Izraela.
122:9.28 (1353.27) Na povratku u Betlehem Josip i Marija bili su šutljivi, zbunjeni i zadivljeni. Mariju je duboko uznemirio oproštajni pozdrav ostarjele pjesnikinje Ane, a Josip nije dijelio ovo prerano nastojanje da se Isusa proglasi očekivanim Mesijom židovskog naroda.
10. HEROD NA DJELU
122:10.1 (1353.28) Ali Herodovi uhode nisu mirovali. Kad su ga obavijestili o posjetu svećenika iz Ura Betlehemu, Herod je pozvao te Kaldejce pred sebe. Pomno ih je ispitivao o novom 'kralju Židova', ali nije bio zadovoljan njihovim odgovorima. Objasnili su mu samo da je dijete rodila žena koja je sa svojim mužem došla u Betlehem radi popisa stanovništva. Nezadovoljan takvim odgovorom, Herod im je dao kesu novca i naložio da pronađu dijete kako bi i on mogao doći i pokloniti mu se, budući da su tvrdili kako će njegovo kraljevstvo biti duhovne, a ne svjetovne naravi. No kad se mudraci nisu vratili, Herod je postao sumnjičav. Dok je razmišljao o svemu tome, vratili su se njegovi uhode i podnijeli mu iscrpno izvješće o nedavnim događajima u hramu, donijevši mu i prijepis dijela Šimunove pjesme otpjevane prilikom Isusova otkupljenja. Međutim, nisu uspjeli pratiti Josipa i Mariju, pa se Herod silno razljutio kada mu nisu mogli reći kamo su odnijeli dijete. Tada je poslao ljude u potragu za Josipom i Marijom. Znajući da je Herod krenuo u potjeru za nazaretskom obitelji, Zaharija i Elizabeta držali su se podalje od Betlehema. Djetešce je bilo skriveno kod Josipovih rođaka.
122:10.2 (1354.1) Josip se bojao tražiti posao, a njihova se skromna ušteđevina brzo topila. Čak je i prilikom obreda očišćenja u hramu smatrao da je dovoljno siromašan da za Mariju prinese dvije mlade golubice, kako je Mojsije odredio za očišćenje siromašnih majki.
122:10.3 (1354.2) Kada, nakon više od godinu dana uzaludnog traganja, Herodove uhode nisu uspjele pronaći Isusa, a Herod i dalje sumnjao da se dijete skriva u Betlehemu, izdao je nalog da se sustavno pretraži svaka kuća u gradu i pobiju svi dječaci mlađi od dvije godine. Na taj se način nadao uništiti dijete koje je trebalo postati 'kralj Židova'. Tako je u jednom danu ubijeno šesnaest dječaka u Betlehemu judejskome. No spletke i ubojstva, čak i u njegovoj užoj obitelji, bili su uobičajena pojava na Herodovu dvoru.
122:10.4 (1354.3) Ovaj se pokolj djece dogodio sredinom listopada 6. godine pr. Kr., kada je Isus imao nešto više od godinu dana. No i među Herodovim dvorjanima bilo je onih koji su vjerovali u dolazak Mesije. Jedan od njih doznao je za naredbu da se pobiju betlehemski dječaci te o tome obavijestio Zahariju, koji je odmah poslao glasnika Josipu. Tako su Josip i Marija, noć prije pokolja, napustili Betlehem s djetešcetom i krenuli prema Aleksandriji u Egiptu. Kako ne bi privlačili pozornost, putovali su sami s Isusom. U Aleksandriju su stigli zahvaljujući novčanoj pomoći Zaharije, a ondje je Josip radio svoj zanat dok su Marija i Isus boravili kod imućnih rođaka iz Josipove obitelji. U Aleksandriji su ostali pune dvije godine i nisu se vratili u Betlehem sve do Herodove smrti.