Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 77 : SREDNJA BIĆA
Sekcije
POGLAVLJE 77 : SREDNJA BIĆA
77:0.1 (855.1) VEĆINA nastanjenih svjetova Nebadona ima jednu ili više skupina jedinstvenih bića koja postoje na razini životnog djelovanja približno na sredini između smrtnika sfera i anđeoskih redova; stoga se nazivaju srednjim bićima. Čini se da su ona slučajnost vremena, ali pojavljuju se tako rašireno i toliko su vrijedna kao pomagači da smo ih odavna prihvatili kao jedan od bitnih redova naše zajedničke planetarne službe.
77:0.2 (855.2) Na Urantiji djeluju dva različita reda srednjih bića: primarni ili stariji zbor, koji je nastao još u danima Dalamatije, i sekundarna ili mlađa skupina, čije porijeklo potječe iz vremena Adama.
1. PRIMARNA SREDNJA BIĆA
77:1.1 (855.3) Primarna srednja bića vuku porijeklo iz jedinstvenog međudjelovanja materijalnog i duhovnog na Urantiji. Znamo za postojanje sličnih bića na drugim svjetovima i u drugim sustavima, ali ona su nastala drugačijim postupcima.
77:1.2 (855.4) Dobro je uvijek imati na umu da uzastopna darivanja Sinova Božjih na evoluirajućem planetu dovode do bitnih promjena u duhovnoj ekonomiji svijeta, a ponekad tako izmijene međudjelovanje duhovnih i materijalnih čimbenika na planetu da nastaju situacije koje je doista teško razumjeti. Status stotinu tjelesnih članova stožera Princa Kaligastije ilustrira upravo takvu jedinstvenu međupovezanost: kao uzlazni morontijski građani Jerusema oni su bili nadmaterijalna bića bez reproduktivnih prerogativa. Kao silazni planetarni službenici na Urantiji bili su materijalna spolna bića sposobna za stvaranje materijalnog potomstva (što su neki od njih kasnije i učinili). Ono što ne možemo zadovoljavajuće objasniti jest kako je tih stotinu moglo djelovati u roditeljskoj ulozi na nadmaterijalnoj razini, ali upravo se to dogodilo. Nadmaterijalna (nespolna) veza između muškog i ženskog člana tjelesnog stožera rezultirala je pojavom prvorođenog među primarnim srednjim bićima.
77:1.3 (855.5) Odmah je uočeno da biće ovoga reda, smješteno između smrtnika i anđeoskih razina, može biti od velike koristi u obavljanju poslova Prinčeva sjedišta, pa je svakom paru tjelesnog stožera stoga bilo dopušteno stvoriti slično biće. Taj je pokušaj rezultirao prvom skupinom od pedeset srednjih bića.
77:1.4 (855.6) Nakon godine dana promatranja rada ove jedinstvene skupine, Planetarni Princ odobrio je razmnožavanje srednjih bića bez ograničenja. Taj se plan provodio sve dok je trajala sposobnost stvaranja, te je tako nastao izvorni zbor od 50.000.
77:1.5 (856.1) Između stvaranja svakog srednjeg bića proteklo bi pola godine, i kada je svakom paru bilo rođeno tisuću takvih bića, nakon toga više nijedno nije nastalo. Nema objašnjenja zašto je ta sposobnost bila iscrpljena nakon što je rođeno tisuću potomaka. Daljnji pokušaji nisu rezultirali ničim osim neuspjehom.
77:1.6 (856.2) Ta su bića bila obavještajni zbor Prinčeve uprave. Kretala su se nadaleko i naširoko, proučavajući i promatrajući svjetske rase te pružajući druge neprocjenjive usluge Princu i njegovu stožeru u nastojanjima da utječu na ljudsko društvo u područjima udaljenima od planetarnog sjedišta.
77:1.7 (856.3) Ovaj je poredak potrajao sve do tragičnih dana planetarne pobune, koja je zahvatila nešto više od četiri petine primarnih srednjih bića. Vjerni zbor stupio je u službu Melkisedeka primatelja, djelujući pod nominalnim vodstvom Vana sve do vremena Adama.
2. NODITSKA RASA
77:2.1 (856.4) Iako je ovo prikaz porijekla, prirode i funkcije srednjih bića Urantije, srodstvo između dvaju redova — primarnog i sekundarnog — čini nužnim da se na ovom mjestu prekine izlaganje o primarnim srednjim bićima kako bi se pratila linija nasljeđa koja potječe od pobunjenih članova tjelesnog stožera Princa Kaligastije od vremena planetarne pobune do razdoblja Adama. Upravo je ta nasljedna linija u ranim danima drugog Vrta osigurala polovicu porijekla sekundarnog reda srednjih bića.
77:2.2 (856.5) Tjelesni članovi Prinčeva stožera bili su ustrojeni kao spolna bića s ciljem sudjelovanja u planu stvaranja potomstva koje bi utjelovilo združene osobine njihova posebnog reda s onima iz odabranih loza aandonskih plemena, a sve to u očekivanju kasnijeg dolaska Adama. Nositelji Života planirali su novu vrstu smrtnika koja bi obuhvatila sjedinjenje zajedničkog potomstva Prinčeva stožera s prvim naraštajem potomstva Adama i Eve. Time su zamislili plan koji je predviđao novi red planetarnih bića za koja su se nadali da će postati učitelji i vladari ljudskog društva. Takva su bića bila zamišljena za vodeću ulogu u društvu, a ne za upravnu vlast. No budući da je taj projekt gotovo u potpunosti propao, nikada nećemo saznati kakve je aristokracije dobrohotnog vodstva i nenadmašne kulture Urantija bila lišena. Jer kada je tjelesni stožer kasnije proizveo potomstvo, to je bilo nakon pobune i nakon što su bili lišeni svoje povezanosti sa životnim strujanjima sustava.
77:2.3 (856.6) U razdoblju nakon pobune Urantija je svjedočila mnogim neobičnim događanjima. Velika civilizacija — kultura Dalamatije — bila je u raspadu. „U ona su vremena na zemlji bili Nefili (Noditi), a kad su se ti sinovi bogova općili s kćerima ljudskim pa im one rađale, njihova su djeca bila ‘drevni junaci’, ‘ljudi na glasu.’” Premda se teško može reći da su to bili „sinovi bogova”, taj stožer i njihovi rani potomci bili su tako smatrani od strane evolucijskih smrtnika tih davnih vremena; čak je i njihov stas bio preuveličan u predanjima. To je, dakle, porijeklo gotovo univerzalnih narodnih predanja o bogovima koji su sišli na zemlju i ondje s kćerima ljudi izrodili drevnu rasu junaka. A ta je predaja kasnije dodatno pomućena miješanjem rasa i kasnijom pojavom Adamita u drugom vrtu.
77:2.4 (857.1) Budući da je stotinu tjelesnih članova Prinčeva stožera nosilo germinalnu plazmu andonskih ljudskih loza, moglo se prirodno očekivati da će, ako stupe u spolno razmnožavanje, njihovo potomstvo u potpunosti nalikovati potomstvu drugih andonskih roditelja. No kada je šezdeset pobunjenih članova stožera, Nodovih sljedbenika, doista stupilo u spolno razmnožavanje, njihova su se djeca pokazala daleko nadmoćnijima u gotovo svakom pogledu i Andonitima i Sangik narodima. Ta neočekivana izvrsnost očitovala se ne samo u tjelesnim i umnim svojstvima nego i u duhovnim sposobnostima.
77:2.5 (857.2) Te mutirane osobine koje su se pojavile u prvoj generaciji Nodita bile su posljedica određenih promjena u strukturi i kemijskom sastavu nasljednih čimbenika andonske germinalne plazme. Te su promjene bile uzrokovane prisutnošću u tijelima članova stožera snažnih životno-održavajućih krugova sustava Satanije. Ti su životni krugovi uzrokovali da se kromosomi specijaliziranog urantijskog tipa preustroje više prema obrascima standardizirane satanijske specijalizacije uređenog nebadonskog očitovanja života. Tehnika ove preobrazbe germinalne plazme djelovanjem životnih strujanja sustava slična je postupcima kojima urantijski znanstvenici mijenjaju germinalnu plazmu biljaka i životinja primjenom X-zraka.
77:2.6 (857.3) Tako su noditski narodi nastali iz određenih neobičnih i neočekivanih preinaka koje su se dogodile u životnoj plazmi koju su avalonski kirurzi prenijeli iz tijela andonskih darivatelja u tijela članova tjelesnog stožera.
77:2.7 (857.4) Prisjetimo se da je stotinu andonitskih darivatelja germinalne plazme zauzvrat bilo obdareno organskim dodatkom stabla života, tako da su životna strujanja Satanije također prožimala njihova tijela. Četrdeset i četiri modificirana Andonita koji su slijedili stožer u pobuni također su se međusobno parili i dali velik doprinos boljim lozama noditskog naroda.
77:2.8 (857.5) Te dvije skupine, koje obuhvaćaju 104 nositelja modificirane andonske germinalne plazme, čine pretke Nodita, osme rase koja se pojavila na Urantiji. A ta nova značajka ljudskog života na Urantiji predstavlja još jednu fazu ostvarivanja izvornog plana korištenja ovog planeta kao svijeta za modifikaciju života, s time da je to bio jedan od nepredviđenih razvoja.
77:2.9 (857.6) Čista loza Nodita bila je veličanstvena rasa, ali se postupno miješala s evolucijskim narodima i ubrzo je došlo do znatne degeneracije. Deset tisuća godina nakon pobune izgubili su toliko da je prosječna duljina njihova života bila jedva veća od one evolucijskih rasa.
77:2.10 (857.7) Kada arheolozi iskapaju glinene ploče sa zapisima kasnijih sumerskih potomaka Nodita, otkrit će popis sumerskih kraljeva koji se proteže unatrag kroz nekoliko tisuća godina; i kako ti zapisi idu dalje u prošlost, vladavina pojedinih kraljeva produžuje se od oko dvadeset pet ili trideset godina do sto pedeset godina i više. Ovo produljenje vladavine tih starijih kraljeva označava da su neki od njih bili rani noditski vladari (neposredni potomci Prinčeva stožera) koji su živjeli dulje od svojih kasnijih nasljednika te također ukazuje na nastojanja tih pisara da te dinastije protegnu natrag do doba Dalamatije.
77:2.11 (857.8) Zapisi o takvim dugovječnim pojedincima također su posljedica zbrke između mjeseci i godina kao vremenskih jedinica. To se može uočiti i u biblijskim rodoslovljima Abrahama te u ranim kineskim zapisima. Zbrka između mjeseca, odnosno ciklusa, od dvadeset i osam dana i kasnije uvedene godine od više od tristo pedeset dana odgovorna je za predaje o tako dugim ljudskim životima. Postoje zapisi o čovjeku koji je živio više od devetsto „godina”. Taj vremenski period zapravo predstavlja nešto manje od sedamdeset godina, a takvi su životi dugo smatrani vrlo dugima — „sedamdeset godina i deset”, kako je kasnije takav životni vijek bio označen.
77:2.12 (858.1) Računanje vremena prema mjesecu od dvadeset i osam dana zadržalo se dugo nakon Adama. No kada su Egipćani prije otprilike sedam tisuća godina poduzeli reformu kalendara, učinili su to s velikom točnošću, uvodeći godinu od 365 dana.
3. BABELSKA KULA
77:3.1 (858.2) Nakon potonuća Dalamatije Noditi su se pomaknuli prema sjeveru i istoku te su ubrzo osnovali novi grad Dilmun kao svoje rasno i kulturno središte. Otprilike pedeset tisuća godina nakon Nodove smrti, kada su potomci Prinčeva stožera postali previše brojni da bi mogli naći opskrbu u zemljama neposredno oko njihova novog grada Dilmuna, te nakon što su se počeli miješati u brakove sa svojim susjedima iz andonskih i sangiških plemena, njihovim se vođama učinilo da je potrebno učiniti nešto kako bi se očuvalo njihovo rasno jedinstvo. Stoga je sazvano vijeće plemena, i nakon dugog razmatranja prihvaćen je plan Nodovog potomka Bablota.
77:3.2 (858.3) Bablot je predložio da se podigne reprezentativni hram rasnog veličanja u središtu njihova tadašnjeg područja. Taj je hram trebao imati kulu kakvu svijet još nije vidio. Trebao je biti monumentalni spomenik njihove veličine koja je već bila na izmaku. Mnogi su željeli da se taj spomenik podigne u Dilmunu, dok su drugi tvrdili da tako velika građevina treba biti podignuta na sigurnoj udaljenosti od mora, prisjećajući se predaja o potapanju njihova prvog grada, Dalamatije.
77:3.3 (858.4) Bablot je planirao da nove građevine postanu jezgra budućeg središta noditske kulture i civilizacije. Njegov je prijedlog naposljetku prevladao te je gradnja započela prema njegovim nacrtima. Novi grad trebao se nazvati Bablot po arhitektu i graditelju kule. To je mjesto kasnije postalo poznato kao Bablod, a naposljetku kao Babel.
77:3.4 (858.5) Noditi su ipak i dalje bili donekle podijeljeni u mišljenjima u pogledu planova i svrhe tog pothvata. Njihovi vođe nisu bili u potpunosti suglasni ni oko građevinskih planova ni oko načina korištenja zgrada nakon njihova dovršetka. Nakon četiri i pol godine rada izbio je veliki spor oko svrhe i motiva podizanja kule. Sukobi su postali toliko ogorčeni da je sav rad zaustavljen. Nosači hrane proširili su vijest o neslaganju, te su se velike skupine plemena počele okupljati na gradilištu. Iznesena su tri različita stajališta o svrsi gradnje kule:
77:3.5 (858.6) 1. Najveća skupina, gotovo polovica, željela je da se kula podigne kao spomenik noditskoj povijesti i rasnoj nadmoći. Smatrali su da bi trebala biti velika i impozantna građevina koja će izazivati divljenje svih budućih naraštaja.
77:3.6 (858.7) 2. Sljedeća po veličini frakcija željela je da kula bude zamišljena kao spomenik kulturi Dilmuna. Predviđali su da će Bablot postati veliko središte trgovine, umjetnosti i proizvodnje.
77:3.7 (859.1) 3. Najmanja i manjinska skupina držala je da podizanje kule predstavlja priliku za okajanje ludosti njihovih predaka koji su sudjelovali u Kaligastijinoj pobuni. Tvrdili su da kula treba biti posvećena štovanju Oca svega te da bi cijela svrha novoga grada trebala biti da zauzme mjesto Dalamatije — da djeluje kao kulturno i religijsko središte okolnih barbarskih naroda.
77:3.8 (859.2) Religijska skupina ubrzo je bila nadglasana. Većina je odbacila učenje da su njihovi preci bili krivi za pobunu; zamjerali su takvu rasnu stigmu. Nakon što su uklonili jedan od triju vidova spora i nisu uspjeli raspravom riješiti preostala dva, pribjegli su borbi. Praktikanti religije, budući da nisu bili skloni nasilju, pobjegli su u svoje domove na jugu, dok su se njihovi sugrađani borili gotovo do međusobnog uništenja.
77:3.9 (859.3) Prije otprilike dvanaest tisuća godina učinjen je drugi pokušaj izgradnje Babilonske kule. Miješane rase Andita (Noditi i Adamiti) poduzele su podizanje novog hrama na ruševinama prve građevine, ali nije bilo dovoljno potpore za taj pothvat; srušio se pod vlastitom pretencioznom težinom. Ovo je područje dugo bilo poznato kao zemlja Babela.
4. NODITSKA SREDIŠTA CIVILIZACIJE
77:4.1 (859.4) Raspršenje Nodita bilo je neposredna posljedica međusobnog sukoba oko kule Babela. Taj je unutarnji rat znatno smanjio broj čistijih Nodita i na mnoge načine bio odgovoran za njihov neuspjeh da uspostave veliku predadamitsku civilizaciju. Od tog vremena noditska kultura je više od sto dvadeset tisuća godina opadala, sve dok nije bila unaprijeđena adamitskom infuzijom. No čak i u Adamovo doba Noditi su još uvijek bili sposoban narod. Mnogi njihovi miješani potomci ubrajali su se među graditelje Vrta, a nekoliko zapovjednika Vanove skupine bili su Noditi. Neki od najsposobnijih umova koji su služili u Adamovu stožeru pripadali su ovoj rasi.
77:4.2 (859.5) Tri od četiri velika noditska središta bila su uspostavljena neposredno nakon bablotskog sukoba:
77:4.3 (859.6) 1. Zapadni ili sirijski Noditi. Ostatci nacionalističkih ili rasnih memorijalista krenuli su prema sjeveru, gdje su se ujedinili s Andonitima te su osnovali kasnija noditska središta sjeverozapadno od Mezopotamije. To je bila najveća skupina raspršenih Nodita i oni su znatno pridonijeli kasnijoj asirskoj lozi.
77:4.4 (859.7) 2. Istočni ili elamski Noditi. Zagovornici kulture i trgovine u velikom su se broju preselili prema istoku u Elam te se ondje ujedinili s mješovitim sangiškim plemenima. Elamiti od prije trideset do četrdeset tisuća godina bili su većim dijelom sangiške naravi, premda su i dalje održavali civilizaciju koja je bila nadmoćnija u odnosu na okolne barbarske narode.
77:4.5 (859.8) Nakon uspostave drugog Vrta bilo je uobičajeno ovaj obližnji noditski naselak nazivati „zemljom Noda”; a tijekom dugog razdoblja relativnog mira između ove noditske skupine i Adamita, dvije su se rase znatno izmiješale, jer je sve češće postajalo običaj da se Sinovi Božji (Adamiti) žene kćerima ljudi (Noditima).
77:4.6 (860.1) 3. Središnji ili predsumerijski Noditi. Mala skupina na ušću rijeka Tigrisa i Eufrata očuvala je veći dio svoje rasne cjelovitosti. Održali su se tisućama godina i naposljetku dali noditsko porijeklo koje se stopilo s Adamitima kako bi utemeljilo sumerske narode povijesnog doba.
77:4.7 (860.2) Sve to objašnjava kako su se Sumerani pojavili tako iznenada i tajanstveno na pozornici zbivanja u Mezopotamiji. Istraživači nikada neće moći pratiti ta plemena unatrag do samih početaka Sumerana, čije porijeklo seže dvjesto tisuća godina unatrag, nakon potonuća Dalamatije. Bez ikakvog traga porijekla drugdje u svijetu, ova se drevna plemena iznenada pojavljuju na obzoru civilizacije s potpuno razvijenom i nadmoćnom kulturom koja je obuhvaćala hramove, obradu metala, poljoprivredu, pripitomljene životinje, lončarstvo, tkanje, trgovačko pravo, građanske zakone, religijske obrede i drevni sustav pisanja. Na početku povijesnog razdoblja već su odavno izgubili alfabet Dalamatije, prihvativši osebujan sustav pisanja koji potječe iz Dilmuna. Sumerski jezik, premda gotovo izgubljen svijetu, nije bio semitski; imao je mnogo zajedničkoga s takozvanim arijskim jezicima.
77:4.8 (860.3) Opsežni zapisi koje su ostavili Sumerani opisuju mjesto izvanrednog naselja smještenog na Perzijskom zaljevu, blizu ranijeg grada Dilmuna. Egipćani su taj grad drevne slave nazivali Dilmat, dok su kasniji, adamizirani Sumerani brkali prvi i drugi noditski grad s Dalamatijom te su sva tri nazivali Dilmun. Arheolozi su već pronašli ove drevne sumerske glinene pločice koje govore o ovom zemaljskom raju “gdje su Bogovi prvi put blagoslovili čovječanstvo primjerom civiliziranog i kulturnog života.” I ove pločice, koje opisuju Dilmun, raj ljudi i Boga, danas tiho počivaju na prašnjavim policama mnogih muzeja.
77:4.9 (860.4) Sumerani su dobro poznavali prvi i drugi Eden, ali su, unatoč opsežnom miješanju s Adamitima, i dalje smatrali stanovnike vrta na sjeveru stranom rasom. Sumerski ponos na stariju noditsku kulturu naveo ih je da zanemare te kasnije prizore slave u korist veličanstva i rajskih predaja o gradu Dilmunu.
77:4.10 (860.5) 4. Sjeverni Noditi i Amadoniti — Vaniti. Ova se skupina pojavila prije sukoba u Babelu. Ti najsjeverniji Noditi bili su potomci onih koji su napustili vodstvo Noda i njegovih nasljednika te prihvatili vodstvo Vana i Amadona.
77:4.11 (860.6) Neki od ranih Vanovih suradnika kasnije su se nastanili uz obale jezera koje još uvijek nosi njegovo ime, i njihove su se predaje razvijale oko toga područja. Ararat je postao njihova sveta planina, imajući za kasnije Vanite gotovo isto značenje kakvo je Sinaj imao za Hebreje. Prije deset tisuća godina, vanitski preci Asiraca poučavali su da je Van primio njihov moralni zakon od sedam zapovijedi od Bogova na planini Ararat. Čvrsto su vjerovali da su Van i njegov suradnik Amadon bili uzeti živi s planeta dok su boravili na planini u štovanju.
77:4.12 (860.7) Planina Ararat bila je sveta planina sjeverne Mezopotamije, i budući da je velik dio vaših predaja iz tih drevnih vremena bio povezan s babilonskom pričom o potopu, nije iznenađujuće da su planina Ararat i njezina okolica utkane u kasniju židovsku priču o Noi i sveopćem potopu.
77:4.13 (860.8) Oko 35.000 pr. Kr. Adamson je posjetio jedno od najistočnijih starih vanitskih naselja kako bi ondje utemeljio svoje središte civilizacije.
5. ADAMSON I RATA
77:5.1 (861.1) Nakon što je izloženo noditsko porijeklo predaka sekundarnih srednjih bića, ovaj prikaz sada treba razmotriti adamsku polovicu njihova porijekla, jer su sekundarna srednja bića unuci Adamsona, prvorođenog pripadnika ljubičaste rase na Urantiji.
77:5.2 (861.2) Adamson je bio među onom skupinom djece Adama i Eve koja je odlučila ostati na zemlji sa svojim ocem i majkom. Ovaj najstariji Adamov sin često je slušao od Vana i Amadona priču o njihovu planinskom domu na sjeveru, i neko vrijeme nakon uspostave drugog vrta odlučio je krenuti u potragu za tom zemljom svojih mladenačkih snova.
77:5.3 (861.3) Adamson je tada imao 120 godina i bio je otac trideset dvoje djece čistog nasljeđa iz prvog vrta. Želio je ostati uz svoje roditelje i pomoći im u izgradnji drugog vrta, ali ga je duboko pogodio gubitak njegove družice i njihove djece, koji su svi odlučili otići na Edentiju zajedno s ostalom adamskom djecom koja su izabrala postati štićenici Svevišnjih.
77:5.4 (861.4) Adamson nije želio napustiti svoje roditelje na Urantiji; nije bio sklon bježati od teškoća ili opasnosti, ali mu zajednica drugog vrta nije pružala zadovoljstvo. Mnogo je pridonio razvoju ranih obrambenih i građevinskih aktivnosti, ali je odlučio otići na sjever čim se za to ukaže prva prilika. I premda je njegov odlazak bio posve miran, Adam i Eva bili su duboko ožalošćeni gubitkom svoga najstarijeg sina, koji se zaputio u stran i neprijateljski svijet, bojeći se da ga više nikada neće vidjeti.
77:5.5 (861.5) Skupina od dvadeset i sedam osoba slijedila je Adamsona prema sjeveru u potrazi za tim ljudima iz njegovih dječačkih maštanja. Za nešto više od tri godine Adamsonova je družina doista pronašla cilj svoje pustolovine i među tim je ljudima otkrio čudesnu i lijepu dvadesetogodišnju ženu koja je tvrdila da je posljednja čistokrvna potomkinja Prinčeva osoblja. Ta žena, Rata, rekla je da su svi njezini preci potomci dvojice pripadnika palog Prinčeva osoblja. Bila je posljednja svoje rase, bez žive braće ili sestara. Već je gotovo odlučila ne stupiti u vezu, gotovo se pomirila s time da umre bez potomstva, ali je izgubila srce za veličanstvenog Adamsona. A kad je čula priču o Edenu, kako su se predviđanja Vana i Amadona doista ispunila, i dok je slušala kazivanje o propustu u Vrtu, obuzela ju je samo jedna misao—udati se za ovog sina i nasljednika Adama. I ubrzo je ista misao obuzela i Adamsona. Vjenčali su se za malo više od tri mjeseca.
77:5.6 (861.6) Adamson i Rata imali su obitelj od šezdeset i sedmero djece. Dali su početak velikoj lozi svjetskih vođa, ali učinili su i nešto više. Treba imati na umu da su oba ova bića zapravo bila nadljudska. Svako četvrto dijete rođeno njima bilo je posebnog reda. Često je bilo nevidljivo. Nikada u povijesti svijeta nije se dogodilo nešto slično. Rata je bila duboko uznemirena—čak i praznovjerna—ali Adamson je dobro poznavao postojanje primarnih srednjih bića te je zaključio da se nešto slično odvija pred njegovim očima. Kad se pojavilo drugo dijete s tim neobičnim obilježjima, odlučio ih je spojiti, budući da je jedno bilo muško, a drugo žensko, i to je porijeklo sekundarnog reda srednjih bića. Unutar stotinu godina, prije nego što je ta pojava prestala, nastalo ih je gotovo dvije tisuće.
77:5.7 (862.1) Adamson je živio 396 godina. Mnogo se puta vraćao posjetiti svoga oca i majku. Svakih sedam godina on i Rata putovali su na jug u drugi vrt, a u međuvremenu su ga srednja bića obavještavala o dobrobiti njegova naroda. Tijekom Adamsonova života ona su pružila veliku pomoć u izgradnji novog i neovisnog svjetskog središta istine i pravednosti.
77:5.8 (862.2) Adamson i Rata tako su imali na raspolaganju ovu skupinu čudesnih pomagača, koji su s njima radili tijekom njihovih dugih života kako bi pomogli u širenju napredne istine i u uzdizanju viših standarda duhovnog, intelektualnog i tjelesnog života. A rezultati ovog nastojanja na poboljšanju svijeta nikada nisu bili potpuno zasjenjeni kasnijim nazadovanjima.
77:5.9 (862.3) Adamsoniti su održavali visoku kulturu gotovo sedam tisuća godina, još od vremena Adamsona i Rate. Kasnije su se izmiješali sa susjednim Noditima i Andonitima te su također ubrojeni među “moćne ljude davnine.” A neka od postignuća tog doba opstala su kao latentni dio kulturnog potencijala koji je kasnije procvjetao u europskoj civilizaciji.
77:5.10 (862.4) Ovo središte civilizacije nalazilo se u području istočno od južnog kraja Kaspijskog mora, blizu planinskog lanca Kopet Dagh. Nešto dalje u podnožju Turkestana nalaze se ostaci onoga što je nekoć bilo sjedište Adamsonita ljubičaste rase. Na tim visoravnima, smještenima u uskom i drevnom plodnom pojasu u donjim padinama Kopetskog lanca, tijekom različitih razdoblja postupno su se razvijale četiri različite kulture, koje su redom poticale četiri različite skupine Adamsonovih potomaka. Druga od tih skupina migrirala je prema zapadu, u Grčku i na otoke Sredozemlja. Ostatak Adamsonovih potomaka krenuo je prema sjeveru i zapadu, ulazeći u Europu zajedno s mješovitim sastavom posljednjeg anditskog vala koji je dolazio iz Mezopotamije, te su također ubrojeni među anditsko-arijske osvajače Indije.
6. SEKUNDARNA SREDNJA BIĆA
77:6.1 (862.5) Dok su primarna srednja bića imala gotovo nadljudsko porijeklo, sekundarna su potomci čistog adamskog nasljeđa ujedinjenog s humaniziranim potomkom koji potječe od predaka zajedničkih primarnom zboru.
77:6.2 (862.6) Od Adamsonove djece bilo je točno šesnaest neobičnih predaka sekundarnih srednjih bića. Ta su jedinstvena djeca bila jednako podijeljena po spolu, i svaki je par bio sposoban stvoriti jedno sekundarno srednje biće svakih sedamdeset dana, kombiniranom tehnikom spolnog i nespolnog povezivanja. Takva pojava nikada nije bila moguća na Zemlji prije tog vremena, niti se ikada poslije dogodila.
77:6.3 (862.7) Ovih šesnaestero djece živjelo je i umrlo (unatoč svojim osobitostima) kao smrtnici ovog svijeta, ali njihovi električno energizirani potomci žive i dalje, ne podliježući ograničenjima smrtnog tijela.
77:6.4 (862.8) Svaki od osam parova naposljetku je proizveo 248 srednjih bića, i tako je nastao izvorni sekundarni zbor—njih 1.984. Postoji osam podskupina sekundarnih srednjih bića. One su označene kao A-B-C prva, druga, treća i tako dalje. A zatim postoje D-E-F prva, druga i tako dalje.
77:6.5 (862.9) Nakon Adamova propusta, primarna srednja bića vratila su se u službu Melkisedeka primatelja, dok je sekundarna skupina bila pridružena Adamsonovu središtu sve do njegove smrti. Trideset i troje tih sekundarnih srednjih bića, vođe njihove organizacije u vrijeme Adamsonove smrti, pokušali su privući cijeli red u službu Melkisedeka, time ostvarujući poveznicu s primarnim zborom. No, budući da u tome nisu uspjeli, napustili su svoje drugove i kao skupina prešli u službu planetarnih primatelja.
77:6.6 (863.1) Nakon Adamsonove smrti preostala sekundarna srednja bića postala su neobičan, neorganiziran i nepovezan utjecaj na Urantiji. Od tada pa sve do vremena Makivente Melkisedeka vodila su neredovit i neorganiziran način postojanja. Ovaj ih je Melkisedek djelomično stavio pod nadzor, ali su i dalje činila mnogo nepodopština sve do vremena Krista Mihaela. A tijekom njegova boravka na Zemlji svi su donijeli konačne odluke o svojoj budućoj sudbini, pri čemu se odana većina stavila pod vodstvo primarnih srednjih bića.
7. POBUNJENA SREDNJA BIĆA
77:7.1 (863.2) Većina primarnih srednjih bića zapala je u grijeh u vrijeme Luciferove pobune. Kada su se zbrajali razmjeri planetarne pobune, među ostalim gubicima utvrđeno je da se od izvornih 50.000, njih 40.119 pridružilo Kaligastijinu odcjepljenju.
77:7.2 (863.3) Izvorni broj sekundarnih srednjih bića bio je 1.984, a od njih se 873 nije uspjelo uskladiti s vladavinom Mihaela te su bili propisno internirani u sklopu planetarne presude Urantije na dan Pedesetnice. Nitko ne može predvidjeti budućnost tih palih bića.
77:7.3 (863.4) Obje skupine pobunjenih srednjih bića sada su u pritvoru, čekajući konačnu presudu u vezi s pobunom u sustavu. No prije uspostave sadašnje planetarne epohe činila su mnoge neobične stvari na Zemlji.
77:7.4 (863.5) Ova neposlušna srednja bića bila su sposobna otkriti se smrtnim očima pod određenim okolnostima, a to je osobito vrijedilo za sljedbenike Beelzebuba, vođe otpadničkih sekundarnih srednjih bića. No ova jedinstvena bića ne smiju se miješati s određenim pobunjenim kerubinima i serafinima koji su također boravili na Zemlji sve do vremena Kristove smrti i uskrsnuća. Neki od starijih pisaca nazivali su ova pobunjena srednja bića zlim duhovima i demonima, a otpadničke serafine zlim anđelima.
77:7.5 (863.6) Ni na jednom svijetu zli duhovi ne mogu zaposjesti ljudski um nakon života darovnog Rajskog Sina. No prije vremena Krista Mihaela na Urantiji—prije općeg dolaska Ispravljača Misli i izlijevanja Učiteljeva duha na svako tijelo—ova pobunjena srednja bića doista su mogla utjecati na umove nekih nižih smrtnika i donekle upravljati njihovim djelovanjem. To se odvijalo na način vrlo sličan onome kako djeluju odana srednja bića kada služe kao učinkoviti kontaktni čuvari ljudskih umova rezervnog zbora sudbine na Urantiji, u onim razdobljima kada je Ispravljač, u biti, odvojen od ličnosti tijekom razdoblja kontakta s nadljudskim inteligencijama.
77:7.6 (863.7) Nije riječ o pukoj stilskoj figuri kada zapis kaže: “Pa su dovodili k njemu sve koje je mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesečare i uzete.” Isus je znao i prepoznavao razliku između ludila i demonske opsjednutosti, iako su ta stanja bila uvelike pomiješana u umovima ljudi njegova vremena i naraštaja.
77:7.7 (863.8) Čak i prije Pedesetnice nijedan pobunjeni duh nije mogao zavladati normalnim ljudskim umom, a od tog dana čak su i slabi umovi nižih smrtnika oslobođeni takvih mogućnosti. Navodno izgonjenje demona nakon dolaska Duha Istine bilo je posljedica brkanja vjerovanja u demonsku opsjednutost s histerijom, ludilom i slaboumnošću. No samo zato što je Mihaelovo darovanje zauvijek oslobodilo sve ljudske umove na Urantiji od mogućnosti demonske opsjednutosti, ne treba misliti da demonska opsjednutost nije bila stvarna u ranijim razdobljima.
77:7.8 (864.1) Cijela skupina pobunjenih srednjih bića trenutačno se nalazi u zatočeništvu po nalogu Svevišnjih s Edentije. Više ne lutaju ovim svijetom s namjerom činjenja zla. Bez obzira na prisutnost Ispravljača Misli, izlijevanje Duha Istine na svako tijelo zauvijek je onemogućilo neposlušnim duhovima bilo koje vrste ili opisa da ponovno prodru čak i u najslabije ljudske umove. Od dana Pedesetnice više ne može doći do demonske opsjednutosti
8. UJEDINJENA SREDNJA BIĆA
77:8.1 (864.2) Na posljednjoj presudi ovoga svijeta, kada je Mihael uklonio uspavane preživjele vremena, srednja bića ostavljena su na planetu da pomognu u duhovnom i poluduhovnom radu. Sada djeluju kao jedan zbor koji obuhvaća oba reda i broji 10.992 pripadnika. Ujedinjenim srednjim bićima Urantije trenutačno naizmjenično upravljaju najstariji članovi iz svakog reda. Ovaj način upravljanja na snazi je od njihova ujedinjenja u jednu skupinu, nedugo nakon Pedesetnice.
77:8.2 (864.3) Članovi starijeg ili primarnog reda obično su poznati po brojevima; često im se daju nazivi poput 1-2-3 prvi, 4-5-6 prvi, i tako dalje. Na Urantiji se adamska srednja bića označavaju abecedno kako bi se razlikovala od brojčanog označavanja primarnih srednjih bića.
77:8.3 (864.4) Oba reda su nematerijalna bića u pogledu prehrane i unosa energije, ali posjeduju mnoge ljudske osobine te razumiju i uživaju u vašem humoru kao i u vašem štovanju. Kada su pridružena smrtnicima, sudjeluju u duhu ljudskog rada, odmora i igre. No srednja bića ne spavaju, niti posjeduju sposobnost razmnožavanja. U određenom smislu, unutar sekundarnog reda postoji razlika po liniji muškog i ženskog spola, te se o njima često govori kao o “njemu” ili “njoj.” Često rade zajedno u takvim parovima.
77:8.4 (864.5) Srednja bića nisu ljudi, niti su anđeli, ali su sekundarna srednja bića po svojoj naravi bliža čovjeku nego anđelu; na neki su način dio vaših rasa i stoga vrlo razumijevajuća i suosjećajna u svom odnosu s ljudskim bićima. Ona su neprocjenjiva serafinima u njihovu radu s različitim rasama čovječanstva i u njihovu korist, a oba reda su nezamjenjiva serafinima koji služe kao osobni čuvari smrtnika.
77:8.5 (864.6) Ujedinjena srednja bića Urantije organizirana su za službu s planetarnim serafinima u skladu s urođenim darovima i stečenim sposobnostima, u sljedeće skupine:
77:8.6 (864.7) 1. Glasnici srednjih bića. Ova skupina nosi imena; to je mali zbor i od velike je pomoći na evolucijskom svijetu u službi brze i pouzdane osobne komunikacije.
77:8.7 (864.8) 2. Planetarni stražari. Srednja bića su čuvari, stražari svjetova svemira. Obavljaju važne dužnosti promatrača svih brojnih pojava i oblika komunikacije koji su od značaja za nadmaterijalna bića toga područja. Ona patroliraju nevidljivim područjima duha vašega svijeta.
77:8.8 (865.1) 3. Kontaktne ličnosti. Srednja bića uvijek sudjeluju u kontaktima sa smrtnim bićima materijalnih svjetova, poput onih ostvarenih putem osobe kroz koju se prenose ove komunikacije. Ona su ključan čimbenik u posredovanju između duhovnih i materijalnih razina.
77:8.9 (865.2) 4. Pomoćnici napretka. To su duhovnija među srednjim bićima, i raspoređena su kao pomoćnici različitim redovima serafina koji djeluju u posebnim skupinama na planetu.
77:8.10 (865.3) Srednja bića uvelike se razlikuju u svojim sposobnostima uspostavljanja kontakta sa serafinima iznad i sa svojim ljudskim srodnicima ispod. Primarnim srednjim bićima, na primjer, izuzetno je teško uspostaviti izravan kontakt s materijalnim čimbenicima. Ona su znatno bliža anđeoskom tipu bića te se stoga obično dodjeljuju suradnji i služenju duhovnim silama prisutnima na planetu. Djeluju kao pratitelji i vodiči nebeskim posjetiteljima i studentima na proputovanju, dok su sekundarna srednja bića gotovo isključivo vezana uz službu materijalnim bićima toga područja.
77:8.11 (865.4) 1.111 odanih sekundarnih srednjih bića angažirano je u važnim misijama na Zemlji. U usporedbi sa svojim primarnim suradnicima, ona su izrazito materijalnija. Postoje neposredno izvan dosega smrtnog vida i posjeduju dovoljnu prilagodljivost da po volji uspostave fizički kontakt s onim što ljudi nazivaju “materijalnim stvarima.” Ova jedinstvena bića imaju određene stvarne moći nad stvarima vremena i prostora, uključujući i životinje ovoga svijeta.
77:8.12 (865.5) Mnoge od doslovnijih pojava koje se pripisuju anđelima zapravo su izvela sekundarna srednja bića. Kada su neuke religijske vođe toga vremena uhvatile rane učitelje Isusova evanđelja i bacile ih u zatvor, jedan stvarni “anđeo Gospodnji” “noću je otvorio vrata zatvora i izveo ih.” No u slučaju Petrova oslobođenja nakon što je Jakov bio pogubljen po Herodovoj zapovijedi, Petra nije oslobodio anđeo, nego je to učinilo jedno srednje biće iz sekundarnog reda.
77:8.13 (865.6) Njihov glavni zadatak danas jest pružanje neprimjetnih osobnih poveznica s muškarcima i ženama koji čine planetarni rezervni zbor sudbine. Upravo je djelovanje ove sekundarne skupine, uz vještu potporu nekih pripadnika primarnog zbora, dovelo do usklađivanja ličnosti i okolnosti na Urantiji. To je naposljetku potaknulo planetarne nebeske nadzornike da podnesu zahtjeve koji su rezultirali izdavanjem mandata, čime je omogućen niz otkrivenja, među kojima je i ovaj prikaz. No treba jasno naglasiti da srednja bića nisu uključena u prizemne pojave koje se odvijaju pod općom oznakom “spiritizma.” Srednja bića koja trenutačno borave na Urantiji, a sva su časnog statusa, nisu povezana s pojavama takozvanog “medijstva”; niti, u pravilu, dopuštaju ljudima da svjedoče njihovim ponekad nužnim fizičkim aktivnostima ili drugim kontaktima s materijalnim svijetom koje ljudska osjetila mogu opaziti.
9. TRAJNI STANOVNICI URANTIJE
77:9.1 (865.7) Srednja bića mogu se smatrati prvom skupinom trajnih stanovnika koji se nalaze na različitim redovima svjetova diljem svemira, za razliku od evolucijskih uzlaznika poput smrtnih bića i anđeoskog mnoštva. Takvi trajni stanovnici susreću se na različitim točkama uspona prema Raju.
77:9.2 (866.1) Za razliku od različitih redova nebeskih bića koja su dodijeljena službi na planetu, srednja bića žive na naseljenom svijetu. Serafini dolaze i odlaze, ali srednja bića ostaju i ostat će; premda su služitelji, kao urođenici planeta, ona osiguravaju trajni kontinuitet koji usklađuje i povezuje promjenjive uprave serafinskih zborova.
77:9.3 (866.2) Kao stvarni građani Urantije, srednja bića imaju snažan interes za sudbinu ove sfere. Ona su odlučna zajednica koja ustrajno radi na napretku svog matičnog planeta. Njihova odlučnost izražena je u motu njihova reda: “Čega se Ujedinjena srednja bića prihvate, to i učine.”
77:9.4 (866.3) Iako svaki od njih može napustiti planet kretanjem energetskim krugovima, pojedinačno su se obvezali da neće napustiti planet prije nego što budu oslobođeni odlukom svemirskih vlasti. Srednja bića vezana su za planet sve do razdoblja ustaljenog svjetla i života. Uz iznimku 1-2-3 prvog, nijedno vjerno srednje biće nije ikada otišlo s Urantije.
77:9.5 (866.4) 1-2-3 prvi, najstariji iz primarnog reda, bio je oslobođen neposrednih planetarnih dužnosti nedugo nakon Pedesetnice. Ovo plemenito srednje biće stajalo je postojano uz Vana i Amadona tijekom tragičnih dana planetarne pobune, a njegovo neustrašivo vodstvo bilo je presudno u smanjenju broja žrtava u njegovu redu. Trenutačno služi na Jeruzemu kao član dvadeset i četiri savjetnika, nakon što je već jednom obnašao dužnost glavnog upravitelja Urantije poslije Pedesetnice.
77:9.6 (866.5) Srednja bića vezana su za planet, ali kao što smrtnici razgovaraju s putnicima izdaleka i tako uče o udaljenim krajevima planeta, tako i srednja bića razgovaraju s nebeskim putnicima kako bi učila o dalekim područjima svemira. Tako se upoznaju s ovim sustavom i svemirom, čak i s Orvontonom i njegovim sestrinskim stvaranjima, te se tako pripremaju za građanstvo na višim razinama postojanja stvorenih bića.
77:9.7 (866.6) Iako su srednja bića dovedena u postojanje potpuno razvijena—bez razdoblja rasta ili razvoja iz nezrelosti—ona nikada ne prestaju rasti u mudrosti i iskustvu. Poput smrtnika, ona su evolucijska bića i imaju kulturu koja je istinsko evolucijsko postignuće. Među srednjim bićima Urantije ima mnogo velikih umova i moćnih duhova.
77:9.8 (866.7) U širem smislu, civilizacija Urantije zajednički je proizvod smrtnika Urantije i srednjih bića Urantije, i to je istina unatoč sadašnjoj razlici između dviju razina kulture, razlici koja neće biti prevladana prije razdoblja svjetla i života.
77:9.9 (866.8) Kultura srednjih bića, kao proizvod besmrtnih planetarnih građana, relativno je imuna na one vremenske promjene koje pogađaju ljudsku civilizaciju. Naraštaji ljudi zaboravljaju; zbor srednjih bića pamti, a to pamćenje predstavlja riznicu predaja vašeg naseljenog svijeta. Tako kultura jednog planeta ostaje trajno prisutna na tom planetu, i u prikladnim okolnostima takva se dragocjena sjećanja na prošle događaje stavljaju na raspolaganje, kao što su srednja bića Urantije dala priču o životu i učenjima Isusa svojim materijalnim srodnicima.
77:9.10 (867.1) Srednja bića su vješti služitelji koji nadoknađuju prazninu između materijalnih i duhovnih poslova Urantije nastalu nakon smrti Adama i Eve. Ona su također vaša starija braća, drugovi u dugoj borbi za postizanje statusa svjetla i života na Urantiji. Korpus Ujedinjenih srednjih bića prošao je test pobune i vjerno će izvršavati svoju ulogu u planetarnoj evoluciji sve dok ovaj svijet ne postigne konačni cilj svih doba — buduće vrijeme kada će mir zavladati na zemlji, a istina i dobra volja u srcima ljudi.
77:9.11 (867.2) Zbog vrijednog djelovanja tih srednjih bića zaključujemo da su ona doista bitna za održavanje gospodarstva duha na vašem svijetu. A gdje pobuna nije narušila prilike na planetu, ona su od još veće pomoći serafinima.
77:9.12 (867.3) Cijela organizacija visokih duhova, anđeoskog mnoštva i njihovih prijatelja iz redova srednjih bića oduševljeno je posvećena promicanju Rajskog plana progresivnog uzašašća i postizanja savršenstva evolucijskih smrtnika — jednog od najbožanstvenijih poduzeća u svemiru: vrhunskog programa opstanka kojim Bog silazi k čovjeku kako bi ga potom, u blaženom partnerstvu, uzdigao k Bogu i samoj vječnosti službe i postignuća božanstva — kako za ljude tako i za srednja bića.
77:9.13 (867.4) [Predočio arhanđeo Nebadona.]