Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 76 : DRUGI VRT
Sekcije
POGLAVLJE 76 : DRUGI VRT
76:0.1 (847.1) KAD je Adam odlučio napustiti prvi vrt i bez otpora ga prepustiti Noditima, on i njegovi sljedbenici nisu mogli krenuti prema zapadu jer Edeniti nisu imali plovila prikladna za takav pomorski pothvat. Nisu mogli krenuti ni na sjever; sjeverni Noditi već su marširali prema Edenu. Bojali su se poći na jug; brda toga područja bila su puna neprijateljskih plemena. Jedini otvoreni put vodio je prema istoku, pa su krenuli prema tada ugodnim krajevima između rijeka Tigrisa i Eufrata. Mnogi od onih koji su ostali kasnije su također krenuli na istok kako bi se pridružili Adamitima u njihovu novom dolinskom domu.
76:0.2 (847.2) Kain i Sansa rođeni su prije nego što je adamska karavana stigla na svoje odredište između rijeka u Mezopotamiji. Laota, Sansina majka, umrla je pri porodu; Eva je mnogo pretrpjela, ali je preživjela zahvaljujući svojoj većoj snazi. Eva je uzela Sansu, Laotino dijete, na svoje grudi i odgajala je zajedno s Kainom. Sansa je odrasla u ženu velikih sposobnosti. Postala je supruga Sargana, poglavice sjevernih plavih rasa, i pridonijela napretku plavih ljudi toga vremena.
1. EDENITI ULAZE U MEZOPOTAMIJU
76:1.1 (847.3) Bila je potrebna gotovo puna godina da Adamova karavana stigne do Eufrata. Zatekli su rijeku u vrijeme visokog vodostaja, pa su se utaborili na zapadnim ravnicama gdje su ostali gotovo šest tjedana prije nego što su uspjeli prijeći na drugu obalu i doći u zemlju između dviju rijeka, koja će postati drugi vrt.
76:1.2 (847.4) Kad je do stanovnika zemlje drugog vrta stigla vijest da kralj i veliki svećenik Edena dolazi prema njima, u žurbi su pobjegli u istočne planine. Adam je po dolasku zatekao sav željeni teritorij napušten. I ovdje, na ovom novom mjestu, Adam i njegovi pomoćnici prionuli su izgradnji novih kuća i uspostavi novog središta kulture i religije.
76:1.3 (847.5) Ova je lokacija bila poznata Adamu kao jedna od tri izvorna mjesta koja su Van i Amadon odabrali za Vrt. Same rijeke u to su doba predstavljale dobru prirodnu obranu, a nedaleko sjeverno od drugog vrta Eufrat i Tigris približavali su se jedan drugome, tako da se mogao podići obrambeni zid dug oko devedeset kilometara radi zaštite područja južno od njih i između rijeka.
76:1.4 (847.6) Nakon što su se naselili u novom Edenu, postalo je nužno prihvatiti primitivnije načine života; činilo se posve istinitim da je zemlja bila prokleta. Priroda je nastavila svojim tijekom. Adamiti su bili prisiljeni iz nepripremljene zemlje izvlačiti sredstva za život i suočavati se sa stvarnostima života u uvjetima prirodnih neprijateljstava i nesklada smrtnog postojanja. Prvi vrt zatekli su djelomično pripremljen za njih, ali drugi su morali izgraditi vlastitim rukama i u “znoju svoga lica.”
2. KAIN I ABEL
76:2.1 (848.1) Manje od dvije godine nakon Kainova rođenja rodio se Abel, prvo dijete Adama i Eve rođeno u drugom vrtu. Kad je Abel navršio dvanaest godina, odlučio je postati pastir; Kain je odabrao baviti se zemljoradnjom.
76:2.2 (848.2) U to je vrijeme bio običaj prinositi darove svećenstvu od onoga čime se raspolagalo. Stočari su prinosili od svojih stada, a zemljoradnici od plodova polja; u skladu s tim običajem Kain i Abel također su povremeno prinosili darove svećenicima. Dvojica su dječaka mnogo puta raspravljala o relativnim vrijednostima svojih zvanja, a Abelu nije bilo teško primijetiti da se prednost davala njegovim životinjskim žrtvama. Uzalud se Kajin pozivao na tradicije prvog Edena, na nekadašnju prednost plodova polja. Ali Abel to nije prihvaćao i zadirkivao je starijeg brata zbog njegove nelagode.
76:2.3 (848.3) U doba prvog Edena Adam je doista nastojao obeshrabriti prinošenje životinjskih žrtava, tako da je Kain imao opravdan presedan za svoje tvrdnje. Ipak, bilo je teško organizirati religijski život drugog vrta. Adam je bio opterećen bezbrojnim pojedinostima vezanima uz gradnju, obranu i zemljoradnju. Budući da je bio duhovno potišten, povjerio je organizaciju bogoslužja i obrazovanja onima noditskog podrijetla koji su već obavljali te dužnosti u prvom vrtu; i već u tako kratkom vremenu službujući noditski svećenici počeli su se vraćati na standarde i običaje predadamskih vremena.
76:2.4 (848.4) Dva se dječaka nikada nisu dobro slagala, a pitanje žrtava dodatno je pridonosilo rastućoj mržnji među njima. Abel je znao da je sin i Adama i Eve i nikada nije propuštao naglasiti Kainu da Adam nije njegov otac. Kain nije bio čiste ljubičaste loze kao Abel, jer je njegov otac bio noditskog porijekla, kasnije izmiješanog s plavom i crvenom rasom te s izvornim andonskim stanovništvom. Sve je to, zajedno s Kainovom prirodnom ratobornom baštinom, poticalo sve veću mržnju prema mlađem bratu.
76:2.5 (848.5) Dječaci su imali osamnaest i dvadeset godina kada je napetost među njima napokon razriješena jednoga dana kada su Abelova zadirkivanja toliko razbjesnila njegova ratobornog brata da se Kain u gnjevu okrenuo protiv njega i ubio ga.
76:2.6 (848.6) Promatranje Abelova ponašanja pokazuje vrijednost okoline i odgoja kao čimbenika u razvoju karaktera. Abel je imao idealno nasljeđe, a nasljeđe leži u temelju karaktera; ali utjecaj nepovoljne okoline gotovo je neutralizirao to veličanstveno nasljeđe. Abel je, osobito u mlađim godinama, bio pod snažnim utjecajem svojih nepovoljnih okolnosti. Postao bi posve drukčija osoba da je doživio dvadeset petu ili tridesetu godinu; tada bi se njegovo izvanredno nasljeđe jasno očitovalo. Dok dobra okolina ne može učiniti mnogo da nadvlada nedostatke lošeg nasljeđa, loša okolina može vrlo učinkovito pokvariti izvrsno nasljeđe, barem tijekom ranijih godina života. Dobra društvena okolina i primjeren odgoj čine neophodno tlo i ozračje za potpuno razvijanje dobrog nasljeđa.
76:2.7 (849.1) Smrt Abela postala je poznata njegovim roditeljima kada su se njegovi psi vratili sa stadima kući bez svoga gospodara. Kain je Adamu i Evi sve više postajao sumoran podsjetnik na njihovu pogrešku, pa su ga ohrabrili u njegovoj odluci da napusti vrt.
76:2.8 (849.2) Kainov život u Mezopotamiji nije bio posve sretan jer je on na takav osebujan način bio simbol edenskog neuspjeha. Nije da su njegovi suradnici bili neljubazni prema njemu, no bio je svjestan njihove podsvjesne netrpeljivosti prema njegovoj prisutnosti. Kain je znao da će, budući da nije nosio nikakav plemenski znak, biti ubijen od prvog susjednog plemenika na kojeg bi mogao naići. Strah, pomiješan s nešto kajanja, naveo ga je na pokajanje. Kain do tada nije imao Ispravljača i uvijek je bio prkosan obiteljskoj disciplini i prezriv prema religiji svoga oca. No sada je otišao svojoj majci Evi, tražeći duhovnu pomoć i vodstvo, i kada je iskreno zatražio božansku pomoć, u njega je došao Ispravljač. I taj je Ispravljač, živeći u njemu i gledajući kroz njegove oči, dao Kainu izrazitu prednost koja ga je svrstala među Adamovo pleme, koje je uživalo opće strahopoštovanje.
76:2.9 (849.3) I tako je Kain otišao u zemlju Nod, istočno od drugog vrta. Postao je velik vođa jedne skupine ljudi svoga oca i, u određenoj mjeri, ispunio predviđanja Serapatatije, jer je tijekom svoga života promicao mir između toga ogranka Nodita i Adamita. Kain se oženio Remonom, svojom dalekom rođakinjom, a njihov prvorođeni sin, Enoh, postao je poglavar elamitskih Nodita. I stotinama godina Elamiti i Adamiti nastavili su živjeti u miru.
3. ŽIVOT U MEZOPOTAMIJI
76:3.1 (849.4) Kako je vrijeme prolazilo u drugom vrtu, posljedice prijestupa postajale su sve očitije. Adamu i Evi silno je nedostajao njihov prijašnji dom ljepote i spokojstva, kao i njihova djeca koja su bila odvedena na Edentiju. Doista je bilo potresno promatrati ovaj veličanstveni par sveden na status običnih smrtnika ovoga svijeta; ali oni su svoje umanjeno stanje podnosili s dostojanstvom i postojanošću.
76:3.2 (849.5) Adam je razborito provodio većinu vremena poučavajući svoju djecu i njihove suradnike građanskoj upravi, obrazovnim metodama i religijskoj praksi. Da nije bilo te dalekovidnosti, nakon njegove smrti zavladao bi potpuni kaos. No kako jest, Adamova smrt nije bitno utjecala na vođenje poslova njegova naroda. Ipak, mnogo prije nego što su Adam i Eva preminuli, uvidjeli su da su njihova djeca i sljedbenici postupno počeli zaboravljati dane svoje slave u Edenu. A za većinu njihovih sljedbenika bilo je bolje da su zaboravili veličanstvo Edena; tako nisu bili skloni pretjeranom nezadovoljstvu svojim manje povoljnim okruženjem.
76:3.3 (849.6) Građanski vladari Adamita nasljeđivali su svoju vlast od sinova prvog vrta. Adamov prvorođeni sin, Adamson (Adam ben Adam), osnovao je sekundarno središte ljubičaste rase na sjeveru drugog vrta. Adamov drugi sin, Eveson, postao je izvanredan vođa i upravitelj; bio je veliki pomoćnik svome ocu. Eveson nije živio toliko dugo kao Adam, pa je njegov najstariji sin, Jansad, postao Adamov nasljednik na čelu adamitskih plemena.
76:3.4 (849.7) Religijski vođe, odnosno svećenstvo, potjecali su od Seta, najstarijeg preživjelog sina Adama i Eve rođenog u drugom vrtu. Rođen je stotinu dvadeset i devet godina nakon Adamova dolaska na Urantiju. Set se posvetio radu na unapređenju duhovnog stanja naroda svoga oca i postao poglavar novog svećenstva drugog vrta. Njegov sin, Enoš, osnovao je novi red štovanja, a njegov unuk, Kenan, uspostavio je misionarsku službu među okolnim plemenima, blizu i daleko.
76:3.5 (850.1) Setitsko svećenstvo bilo je trostruko usmjereno, obuhvaćajući religiju, zdravlje i obrazovanje. Svećenici ovoga reda bili su obučavani da predvode religijske obrede, da služe kao liječnici i zdravstveni nadzornici te da djeluju kao učitelji u školama vrta.
76:3.6 (850.2) Adamova karavana ponijela je sa sobom u zemlju između rijeka sjeme i lukovice stotina biljaka i žitarica iz prvog vrta; poveli su i velika stada te primjerke svih pripitomljenih životinja. Zbog toga su imali velike prednosti u odnosu na okolna plemena. Uživali su mnoge blagodati kulture koja je nekoć postojala u izvornom Vrtu.
76:3.7 (850.3) Sve do odlaska iz prvog vrta, Adam i njegova obitelj živjeli su od voća, žitarica i orašastih plodova. Na putu prema Mezopotamiji prvi su put počeli jesti zeljaste biljke i povrće. Jedenje mesa uvedeno je već u ranom razdoblju drugog vrta, ali Adam i Eva nikada nisu uzimali meso kao redovit dio svoje prehrane. Nisu to činili ni Adamson ni Eveson, niti ostala djeca prvog naraštaja izvornog vrta.
76:3.8 (850.4) Adamiti su uvelike nadmašivali okolne narode u kulturnim postignućima i intelektualnom razvoju. Stvorili su treće pismo i na druge načine postavili temelje mnogoga što je bilo preteča moderne umjetnosti, znanosti i književnosti. Ovdje, u zemljama između Tigrisa i Eufrata, njegovali su umijeće pisanja, obrade metala, izrade keramike i tkanja te razvili vrstu arhitekture koja nije bila nadmašena tisućama godina.
76:3.9 (850.5) Obiteljski život ljubičastih naroda bio je, za svoje vrijeme, idealan. Djeca su prolazila obuku u poljoprivredi, obrtima i stočarstvu ili su se obrazovala za trostruku dužnost Setita: da budu svećenici, liječnici i učitelji.
76:3.10 (850.6) A kada je riječ o setitskom svećenstvu, nemojte brkati te uzvišene i plemenite učitelje zdravlja i religije, te istinske odgajatelje, s izopačenim i komercijaliziranim svećenstvima kasnijih plemena i okolnih naroda. Njihovi religijski pojmovi o Božanstvu i svemiru bili su napredni i više-manje točni; njihova briga za zdravlje bila je, za njihovo vrijeme, izvrsna, a njihove metode obrazovanja nikada kasnije nisu bile nadmašene.
4. LJUBIČASTA RASA
76:4.1 (850.7) Adam i Eva bili su utemeljitelji ljubičaste rase, devete ljudske rase koja se pojavila na Urantiji. Adam i njegovi potomci imali su plave oči, a ljubičasti narodi odlikovali su se svijetlom puti i svijetlom bojom kose — žutom, crvenom i smeđom.
76:4.2 (850.8) Eva nije trpjela bolove pri porodu; niti su ih imale rane evolucijske rase. Samo su miješane rase, nastale spajanjem evolucijskih rasa s Noditima, a kasnije i s Adamitima, imale teške porođajne bolove.
76:4.3 (851.1) Adam i Eva, poput svojih srodnika na Jeruzemu, primali su energiju iz dvaju izvora — dijelom iz hrane, a dijelom iz svjetlosti — uz dodatak određenih nadfizičkih energija koje nisu obznanjene na Urantiji. Njihovi potomci na Urantiji nisu naslijedili tu roditeljsku sposobnost unosa energije i protoka svjetlosti. Imali su samo jedan optok, ljudski tip opskrbe putem krvotoka. Bili su ustrojeni kao smrtni, premda dugovječni, ali se dugovječnost iz naraštaja u naraštaj sve više približavala ljudskoj normi.
76:4.4 (851.2) Adam i Eva i njihova djeca iz prve generacije nisu jeli meso životinja. Živjeli su u cijelosti od ‘plodova drveća’. Nakon prve generacije svi Adamovi potomci počeli su jesti mliječne proizvode, ali su mnogi od njih nastavili slijediti vegetarijansku prehranu. Mnogi južni narodi s kojima su se kasnije ujedinili također su bili vegetarijanci. Kasnije se većina tih vegetarijanskih naroda preselila na istok, gdje su se izmiješali s narodima Indije.
76:4.5 (851.3) Fizički i duhovni vid Adama i Eve bio je daleko nadmoćniji od vida današnjih ljudi. Njihova posebna osjetila bila su znatno izoštrenija, pa su mogli vidjeti srednja bića i anđeoska mnoštva, Melkisedeke i palog princa Kaligastiju, koji je nekoliko puta dolazio na razgovor sa svojim plemenitim nasljednikom. Tu sposobnost opažanja tih nebeskih bića zadržali su više od stotinu godina nakon pada. Ta posebna osjetila nisu bila tako izražena u njihovoj djeci i postupno su slabjela iz naraštaja u naraštaj.
76:4.6 (851.4) Adamička djeca u pravilu su bila nastanjena Ispravljačem Misli, jer su svi posjedovali nedvojbenu sposobnost preživljavanja. Ovi nadmoćni potomci nisu bili toliko podložni strahu kao djeca evolucijskih rasa. Toliko straha i dalje postoji u današnjim rasama Urantije zato što su vaši preci primili tako malo Adamove životne plazme zbog ranog neuspjeha planova za rasno fizičko unapređenje.
76:4.7 (851.5) Stanice tijela Materijalnih Sinova i njihovih potomaka znatno su otpornije na bolesti nego stanice izvornih evolucijskih bića planeta. Stanice tijela domaćih rasa srodne su živim mikroskopskim i ultramikroskopskim organizmima koji uzrokuju bolesti u svijetu. Ove činjenice objašnjavaju zašto narodi Urantije moraju uložiti toliko znanstvenog napora kako bi se oduprli brojnim fizičkim poremećajima. Bili biste znatno otporniji na bolesti kada bi vaše rase nosile više Adamove životne supstance.
76:4.8 (851.6) Nakon uspostave drugog vrta u dolini Eufrata, Adam je odlučio ostaviti što je moguće više svoje životne plazme za dobrobit svijeta nakon svoje smrti. U skladu s tim, Eva je postavljena na čelo komisije od dvanaest članova za unapređenje rasa, i prije Adamove smrti ta je komisija odabrala 1.682 žene najvišeg tipa na Urantiji, te su te žene bile oplođene adamičkom životnom plazmom. Njihova djeca sva su dosegla zrelost osim 112, tako da je svijet na ovaj način bio obogaćen s 1.570 nadmoćnih muškaraca i žena. Iako su te buduće majke bile odabrane iz svih okolnih plemena i predstavljale većinu rasa na Zemlji, većina ih je potjecala iz najviših sojeva Nodita i činile su rane početke moćne anditske rase. Ta su djeca rođena i odgajana u plemenskom okruženju svojih majki.
5. SMRT ADAMA I EVE
76:5.1 (851.7) Nedugo nakon uspostave drugog Edena, Adamu i Evi je bilo priopćeno da je njihovo pokajanje prihvaćeno te da, iako su osuđeni na sudbinu smrtnika svoga svijeta, sigurno postaju podobni za prijem u redove usnulih preživjelih Urantije. Oni su u potpunosti vjerovali ovom evanđelju uskrsnuća i rehabilitacije koje su im Melkisedeci tako dirljivo navijestili. Njihov prijestup bio je pogreška u prosudbi, a ne grijeh svjesne i namjerne pobune.
76:5.2 (852.1) Adam i Eva kao građani Jeruzema nisu imali Ispravljače Misli, niti su imali Ispravljače kada su djelovali na Urantiji u prvom vrtu. No, ubrzo nakon što su svedeni na status smrtnika, postali su svjesni nove prisutnosti u sebi, unutarnje prisutnosti Ispravljača Misli. Ta ih je spoznaja da u njima živi Ispravljač Misli uvelike ohrabrila tijekom ostatka njihova života; znali su da su doživjeli neuspjeh kao Materijalni Sinovi Satanije, ali su također znali da im rajska karijera ostaje otvorena, kao i svim uzlaznim sinovima svemira.
76:5.3 (852.2) Adam je znao da se dispenzacijsko uskrsnuće dogodilo istodobno s njegovim dolaskom na planet i vjerovao je da će on i njegova družica biti ponovno personalizirani prilikom dolaska sljedećeg reda sinovstva. Nije znao da će se Mihael, suveren ovog svemira, tako skoro pojaviti na Urantiji; očekivao je da će sljedeći Sin koji treba doći biti iz reda Avonala. Ipak, Adamu i Evi uvijek je bila utjeha pomisao na jedinu osobnu poruku koju su primili od Mihaela, premda njezino značenje nisu mogli u potpunosti shvatiti. Ta poruka, među ostalim izrazima prijateljstva i utjehe, glasila je: „Razmotrio sam okolnosti vašeg neuspjeha i svjestan sam želje vaših srca da uvijek budete vjerni Očevoj volji; stoga ću vas pozvati iz zagrljaja smrtnog počinka kada dođem na Urantiju, ako vas moji podređeni Sinovi ne pozovu prije toga.
76:5.4 (852.3) To je ostalo velika tajna za Adama i Evu. Oni su u ovoj poruci mogli shvatiti prikriveno obećanje mogućeg posebnog uskrsnuća i to ih je jako veselilo, ali nisu mogli shvatiti nagovještaj da bi možda mogli počivati do uskrsnuća povezanog s Mihaelovim osobnim dolaskom na Urantiju. I tako je edenski par uvijek navješćivao budući dolazak Sina Božjeg i prenio na svoje najmilije ovo uvjerenje, ili barem žarku nadu, da je svijet njihovih zabluda i patnji eventualno mogao biti domena na kojoj bi vladar ovog svemira izabrao djelovati kao Rajski darovani Sin. Ovo se činilo predobrim da bi bilo istina, ali Adam se uistinu pozabavio mišlju da je zaraćena Urantija eventualno, naposljetku, mogla biti najsretniji svijet u sustavu Satanije, planet kojem će zavidjeti cijeli Nebadon.
76:5.5 (852.4) Adam je živio 530 godina; umro je od onoga što bismo mogli nazvati starošću. Njegov se tjelesni mehanizam jednostavno iscrpio; proces raspadanja postupno je nadvladao proces obnavljanja i neizbježno doveo do kraja. Eva je umrla devetnaest godina prije Adama, od slabosti srca. Oboje su pokopani u središtu hrama božanske službe, podignutog u skladu s njihovim planovima ubrzo nakon dovršetka zida koji je ograđivao koloniju. Time je započeo običaj da se znameniti i pobožni muškarci i žene sahranjuju u temeljima bogomolja.
76:5.6 (852.5) Nadmaterijalna vlada Urantije nastavila je djelovati pod vodstvom Melkisedeka, ali je izravan fizički kontakt s evolucijskim rasama bio prekinut. Od davnih vremena dolaska utjelovljenog osoblja Planetarnog Princa, preko razdoblja Vana i Amadona pa sve do dolaska Adama i Eve, fizički predstavnici svemirske uprave bili su stalno prisutni na planetu. No s adamičkim posrtajem ovaj je poredak, koji je trajao više od četiri stotine i pedeset tisuća godina, došao svome kraju. U duhovnim sferama anđeoska mnoštva nastavila su djelovati zajedno s Ispravljačima Misli, junački se zalažući za spas svakog pojedinca; ali sve do dolaska Makivente Melkisedeka, u vrijeme Abrahama, smrtnicima na zemlji nije bio objavljen nijedan sveobuhvatan plan za dalekosežnu dobrobit svijeta. On je, s moći, strpljenjem i autoritetom Sina Božjega, postavio temelje za daljnji napredak i duhovnu obnovu nesretne Urantije.
76:5.7 (853.1) Nesreća, međutim, nije bila jedino što je zadesilo Urantiju; ovaj je planet bio i najsretniji u lokalnom svemiru Nebadonu. Žitelji Urantije trebali bi sve to smatrati dobitkom, uključujući i zablude svojih predaka i pogreške ranih svjetskih upravitelja, koje su planet sunovratile u tako beznadno stanje zbrke, dodatno produbljeno zlom i grijehom, da je upravo ta pozadina tame privukla Mihaela iz Nebadona te je odabrao ovaj svijet kao pozornicu za objavu ljubeće ličnosti Oca na nebu. To ne znači da je Urantiji bio potreban Sin Stvoritelj da uredi njezine zamršene prilike; naprotiv, zlo i grijeh na Urantiji pružili su Sinu Stvoritelju još upečatljiviju pozadinu za objavu neusporedive ljubavi, milosrđa i strpljenja Rajskog Oca.
6. OPSTANAK ADAMA I EVE
76:6.1 (853.2) Adam i Eva otišli su u svoj smrtni počinak s dubokom vjerom u obećanja koja su primili od Melkisedeka da će se jednoga dana probuditi iz sna smrti i nastaviti život na prebivališnim svjetovima, svjetovima koji su im već bili poznati iz vremena koje je prethodilo njihovoj misiji u materijalnom tijelu ljubičaste rase na Urantiji.
76:6.2 (853.3) Nisu dugo počivali u nesvjesnom snu zemaljskih smrtnika. Trećega dana nakon Adamove smrti, drugoga nakon njegova svečanog ukopa, nalozi Lanaforga, potvrđeni od strane Svevišnjega Edentije i uz suglasnost Ujedinjenih Dana na Salvingtonu, koji je djelovao u ime Mihaela, predani su u ruke Gabrijela, nalažući posebno prozivanje istaknutih preživjelih iz adamičkog posrtaja na Urantiji. I u skladu s tim nalogom posebnog uskrsnuća, redni broj dvadeset i šest iz serije Urantije, Adam i Eva, bili su repersonalizirani i ponovno sastavljeni u dvoranama uskrsnuća na prebivališnim svjetovima Satanije, zajedno s 1.316 svojih suradnika iz prvog vrta. Mnoge su druge vjerne duše već bile prenesene u vrijeme Adamova dolaska, koji je bio popraćen dispenzacijskom presudom nad usnulim preživjelima i živim kvalificiranim uzlaznicima.
76:6.3 (853.4) Adam i Eva brzo su prošli kroz svjetove progresivnog uzašašća sve dok nisu stekli građanstvo na Jerusemu, te tako ponovno postali građani planeta svojega porijekla, ali ovaj put kao pripadnici drukčijeg reda svemirskih ličnosti. Napustili su Jerusem kao stalni građani — Sinovi Božji; vratili su se kao uzašli građani — sinovi čovječji. Odmah su bili priključeni službi Urantije na glavnom planetu sustava, a kasnije su uvršteni među dvadeset i četiri savjetnika koji čine ovo savjetodavno-upravljačko tijelo Urantije.
76:6.4 (854.1) I tako završava priča o Planetarnom Adamu i Evi Urantije — priča o kušnji, tragediji i pobjedi, barem osobnoj pobjedi za vašeg dobronamjernog, ali zabludjelog Materijalnog Sina i Kćer, i nedvojbeno, na koncu, priča o konačnoj pobjedi za njihov svijet i njegove pobunom uzdrmane i zlom opterećene stanovnike. Kada se sve zbroji, Adam i Eva dali su snažan doprinos brzom razvoju civilizacije i ubrzanju biološkog napretka ljudske rase. Ostavili su na zemlji veliku kulturu, ali takva napredna civilizacija nije mogla opstati suočena s ranim razrjeđenjem i konačnim potapanjem adamičkog nasljeđa. Ljudi su ti koji stvaraju civilizaciju; civilizacija ne stvara ljude.
76:6.5 (852.1) [Izložila Solonia, serafski „glas u Vrtu.”]