75:0.1 (839.1)NAKON više od stotinu godina nastojanja na Urantiji, Adam je mogao vidjeti vrlo malo napretka izvan Vrta; svijet u cjelini nije pokazivao znatno poboljšanje. Uzdizanje rasa činilo se još vrlo udaljenim, a stanje je izgledalo toliko očajno da je tražilo neko rješenje koje nije bilo obuhvaćeno izvornim planovima. Barem su takve misli često prolazile Adamovim umom, i mnogo ih je puta iznosio Evi. Adam i njegova družica bili su odani, ali su bili odvojeni od svoje vrste i duboko potreseni žalosnim stanjem svojega svijeta.
1. PROBLEM URANTIJE
75:1.1 (839.2)Adamička misija na Urantiji — eksperimentalnom i izoliranom svijetu koji je bio pogođen pobunom — predstavljala je iznimno zahtjevan pothvat. Materijalni Sin i Kći ubrzo su postali svjesni težine i složenosti svoje planetarne zadaće. Ipak, hrabro su se prihvatili rješavanja svojih mnogobrojnih problema. No kada su se suočili s presudnim zadatkom uklanjanja defektivnih i degeneriranih elemenata iz ljudskih loza, bili su duboko obeshrabreni. Nisu vidjeli izlaz iz te nedoumice, a nisu se mogli ni savjetovati sa svojim nadređenima na Jeruzemu ili Edentiji. Tako su ostali izolirani, iz dana u dan suočeni s novim i složenim okolnostima, s problemima koji su se činili nerješivima.
75:1.2 (839.3)U normalnim okolnostima prvi zadatak Planetarnog Adama i Eve bio bi usklađivanje i miješanje rasa. No na Urantiji se takav pothvat činio gotovo beznadnim, jer rase, iako biološki sposobne, nikada nisu bile očišćene od svojih zaostalih i defektivnih loza.
75:1.3 (839.4)Adam i Eva našli su se na planetu potpuno nepripremljenom za uspostavu bratstva ljudi, na svijetu koji je lutao u dubokoj duhovnoj tami i bio opterećen zbrkom dodatno pogoršanom neuspjehom misije prethodne uprave. Um i moral bili su na niskoj razini, i umjesto da započnu zadatak postizanja religijskog jedinstva, morali su iznova početi s radom na obraćanju stanovnika najjednostavnijim oblicima religijskog vjerovanja. Umjesto da zateknu jedan jezik spreman za prihvaćanje, suočili su se sa svjetskom zbrkom stotina i stotina mjesnih dijalekata. Nijedan Adam u planetarnoj službi nikada nije bio postavljen na teži svijet; prepreke su se činile nepremostivima, a problemi izvan dosega stvorenih bića.
75:1.4 (839.5)Bili su izolirani, a snažan osjećaj usamljenosti koji ih je pritiskao bio je još izraženiji zbog ranog odlaska Melkisedekā primateljā. Samo su neizravno, putem anđeoskih redova, mogli komunicirati s bićima izvan planeta. Iz dana u dan njihova je hrabrost slabila, duh im je klonuo, a ponekad bi gotovo posustali u vjeri.
75:1.5 (840.1)I to je vjerna slika smetenosti tih dviju plemenitih duša dok su promišljale o zadacima koji su stajali pred njima. Oboje su bili duboko svjesni goleme zahtjevnosti izvršenja svoje planetarne zadaće.
75:1.6 (840.2)Vjerojatno se nijedan Materijalni Sin iz Nebadona nikada nije suočio s tako teškim i naizgled beznadnim zadatkom kakav je stajao pred Adamom i Evom s obzirom na žalosno stanje Urantije. No s vremenom bi zasigurno postigli uspjeh da su bili dalekovidniji i strpljiviji. Oboje, a osobito Eva, bili su odveć nestrpljivi; nisu bili spremni prihvatiti dugu, dugu kušnju izdržljivosti. Željeli su vidjeti neposredne rezultate, i doista su ih vidjeli, ali rezultati tako postignuti pokazali su se najpogubnijima i za njih same i za njihov svijet.
2. KALIGASTIJINA UROTA
75:2.1 (840.3)Kaligastija je često posjećivao Vrt i održavao mnoge razgovore s Adamom i Evom, ali su oni ostajali nepokolebljivi pred svim njegovim prijedlozima kompromisa i prečaca. Pred sobom su imali dovoljno posljedica pobune da razviju učinkovitu otpornost prema takvim zavodljivim prijedlozima. Čak ni mladi potomci Adama nisu bili pod utjecajem Daligastijinih nagovora. A naravno, ni Kaligastija ni njegov suradnik nisu imali moć utjecati na bilo koga protiv njegove volje, a kamoli navesti djecu Adama na zlo.
75:2.2 (840.4)Treba imati na umu da je Kaligastija i dalje bio titularni Planetarni Princ Urantije, zabludjeli, ali ipak visoki Sin lokalnog svemira. Nije bio konačno svrgnut sve do vremena Krista Mihaela na Urantiji.
75:2.3 (840.5)No pali Princ bio je ustrajan i odlučan. Uskoro je odustao od pokušaja djelovanja na Adama i odlučio pokušati lukav bočni pristup preko Eve. Zlikovac je zaključio da jedina nada za uspjeh leži u vještom iskorištavanju prikladnih osoba iz viših slojeva Noditske skupine, potomaka njegovih nekadašnjih suradnika iz tjelesnog osoblja. I tako su razrađeni planovi da se u zamku uhvati majka ljubičaste rase.
75:2.4 (840.6)Eva nikada nije imala ni najmanju namjeru učiniti bilo što što bi stajalo na put Adamovim planovima ili dovelo u pitanje njihovo planetarno povjerenje. Znajući sklonost žena da se usredotoče na neposredne rezultate umjesto da dalekovidno planiraju za udaljenije učinke, Melkisedeci su prije odlaska osobito upozorili Evu na posebne opasnosti njihova izoliranog položaja na planetu i izričito joj naložili da se uvijek drži uz svoga druga—odnosno, da ne pokušava nikakve osobne ni tajne načine unapređenja njihovih zajedničkih pothvata. Eva je više od stotinu godina najsavjesnije slijedila te upute i nije joj palo na pamet da bi ikakva opasnost mogla proizaći iz njezina sve intimnijeg i povjerljivijeg druženja s jednim noditskim vođom po imenu Serapatatia. Cijela se stvar razvijala tako postupno i prirodno da ju je zatekla nespremnu.
75:2.5 (840.7)Stanovnici Vrta bili su u dodiru s Noditima još od ranih dana Edena. Od te skupine mješovitih potomaka posrnulih članova Kaligastijina osoblja primili su mnogo vrijedne pomoći i suradnje, a upravo će preko njih edenski poredak doživjeti svoj potpuni slom i konačno svrgavanje.
3. ISKUŠENJE EVE
75:3.1 (841.1)Adam je upravo dovršio svojih prvih stotinu godina na Zemlji kada je Serapatatia, nakon smrti svoga oca, preuzeo vodstvo zapadne, odnosno sirijske konfederacije noditskih plemena. Serapatatia je bio čovjek smeđkaste puti, briljantan potomak nekadašnjeg poglavara dalamatijske komisije za zdravlje, uparenog s jednom od najizvrsnijih žena plave rase onih davnih vremena. Tijekom čitavih razdoblja ova je loza zadržala vlast i vršila velik utjecaj među zapadnim noditskim plemenima.
75:3.2 (841.2)Serapatatia je nekoliko puta posjetio Vrt i bio je duboko impresioniran ispravnošću Adamove misije. Nedugo nakon što je preuzeo vodstvo nad sirijskim Noditima, objavio je svoju namjeru da uspostavi suradnju s djelovanjem Adama i Eve u Vrtu. Većina njegovih sunarodnjaka pridružila mu se u tom pothvatu, a Adam se obradovao vijesti da se najmoćnije i najinteligentnije od svih susjednih plemena gotovo u cijelosti priklonilo programu unapređenja svijeta; to je bilo vrlo ohrabrujuće. Nedugo nakon tog važnog događaja, Adam i Eva ugostili su Serapatatiju i njegovo novo osoblje u svom domu.
75:3.3 (841.3)Serapatatia je postao jedan od najsposobnijih i najučinkovitijih Adamovih poručnika. Bio je potpuno pošten i iskren u svim svojim djelovanjima; nikada nije bio svjestan, čak ni kasnije, da je poslužio kao sredstvo lukavog Kaligastije.
75:3.4 (841.4)S vremenom je Serapatatija postao pomoćni predsjednik edenske komisije za plemenske odnose, te su osmišljeni brojni planovi za energičnije unapređenje rada na pridobivanju udaljenih plemena za ideju Vrta.
75:3.5 (841.5)Održavao je brojna vijećanja s Adamom i Evom — osobito s Evom — te su raspravljali o mnogim planovima za poboljšanje radnih metoda. Jednoga dana, tijekom razgovora s Evom, sinulo je Serapatatiji da bi bilo vrlo korisno učiniti nešto u međuvremenu, dok se ne nakupi veći broj pripadnika ljubičaste rase, kako bi se neposredno unaprijedila zaostala plemena. Serapatatija je tvrdio da bi se, kad bi noditi, kao najnaprednija i najkooperativnija rasa, dobili vođu koji je dijelom porijeklom od ljubičaste rase, mogla uspostaviti snažna veza između tog naroda i Vrta. Sve se to razborito i pošteno smatralo dobrim i korisnim za cijeli svijet: da to dijete, koje je trebalo biti podignuto i obrazovano u Vrtu, izvrši povoljan utjecaj na narod svojega oca.
75:3.6 (841.6)Ponovno valja naglasiti da je Serapatatija bio posve iskren i da je potpuno vjerovao u sve što je predlagao. Nikada nije posumnjao da zapravo provodi planove Kaligastije i Daligastije. Serapatatija je bio posve odan planu izgradnje snažne rezerve ljubičaste rase prije nego što se pristupi općesvjetskom unapređenju zbunjenih naroda Urantije. No, za to bi bile potrebne stotine godina, a on je bio nestrpljiv; želio je vidjeti neke neposredne rezultate — nešto još za svog života. Skrenuo je pozornost Evi na to da je Adam često bio obeshrabren oskudnim napretkom koji je postignut u unapređenju svijeta.
75:3.7 (841.7)Više od pet godina ti su planovi potajno sazrijevali. Napokon su se razvili do te mjere da je Eva pristala na tajni sastanak s Kanom, najblistavijim umom i aktivnim vođom obližnje kolonije prijateljski nastrojenih Nodita. Kano je bio sklon adamičkom režimu; zapravo, bio je iskreni duhovni vođa susjednih Nodita koji su održavali prijateljske odnose s Vrtom.
75:3.8 (842.1)Sudbonosni susret zbio se u sumrak jedne jesenske večeri, nedaleko od Adamova doma. Eva nikada prije nije susrela naočitog i zanosnog Kanu — a on je bio veličanstven primjer skladne tjelesne građe i izvanrednog uma, naslijeđenih od njegovih dalekih predaka iz Prinčeva stožera. Kano je duboko vjerovao u ispravnost Serapatatijina plana. (Izvan Vrta, višestruki spolni odnosi bili su uobičajena praksa.)
75:3.9 (842.2)Pod utjecajem laskanja, zanosa i snažnog osobnog nagovaranja, Eva je na licu mjesta pristala upustiti se u to dugo raspravljano poduzeće, s namjerom da doda svoj mali doprinos unapređenju svijeta uz veći i dalekosežniji božanski plan. Prije nego što je shvatila što se zbiva, kobni korak bio je poduzet. Što je učinjeno, učinjeno je.
4. UVIĐANJE PRIJESTUPA
75:4.1 (842.3)Nebeski život na planetu bio je uzburkan. Adam je uvidio da nešto nije u redu te je pozvao Evu na razgovor nasamo u Vrtu. I tada je, po prvi put, čuo cijelu priču o dugo njegovanom planu za ubrzanje svjetskog unapređenja djelovanjem u dva smjera: provođenjem božanskog plana usporedo s izvršenjem Serapatatijina pothvata.
75:4.2 (842.4)Dok su tako Materijalni Sin i Kći razgovarali u mjesečinom obasjanom Vrtu, „glas u Vrtu” ukorio ih je zbog neposlušnosti. A taj glas nije bio nitko drugi doli moja vlastita objava edenskom paru da su prekršili savez Vrta; da su zanemarili upute Melkisedekā; da su iznevjerili svoje prisege povjerenja koje su dali suverenu svemira.
75:4.3 (842.5)Eva je pristala sudjelovati u miješanju dobra i zla. Dobro se sastoji u izvršavanju božanskih planova; grijeh je namjerno kršenje božanske volje; zlo je pogrešna prilagodba planova i neusklađenost postupaka koja dovodi do svemirskog nesklada i planetarne pomutnje.
75:4.4 (842.6)Svaki put kad bi edenski par posegnuo za plodom sa stabla života, arkanđeoski skrbnik upozoravao ih je da ne podlegnu Kaligastijinim sugestijama o miješanju dobra i zla. Ovako su bili opominjani: „U dan kad pomiješate dobro i zlo, zasigurno ćete postati kao smrtnici ovoga svijeta; zacijelo ćete umrijeti.”
75:4.5 (842.7)Eva je na sudbonosnom tajnom sastanku rekla Kanu za to često ponavljano upozorenje, ali Kano, ne shvaćajući značenje ni važnost takve opomene, uvjeravao ju je da muškarci i žene s dobrim pobudama i iskrenim namjerama ne mogu počiniti zlo; da ona zasigurno neće umrijeti, nego će iznova živjeti u svojem potomstvu, koje će odrasti da blagoslovi i učvrsti svijet.
75:4.6 (842.8)Premda je ovaj pothvat preinake božanskog plana bio zamišljen i proveden s potpunom iskrenošću i s najuzvišenijim pobudama glede dobrobiti svijeta, ipak je predstavljao zlo jer je bio pogrešan način postizanja ispravnih ciljeva, jer je značio odstupanje od pravog puta, božanskog plana.
75:4.7 (843.1)Istina, Eva je Kanu smatrala ugodnim oku, i shvatila je sve što je njezin zavodnik obećavao u pogledu „novog i povećanog znanja o ljudskim prilikama i produbljenog razumijevanja ljudske naravi kao nadopune razumijevanju adamičke prirode.”
75:4.8 (843.2)Te sam noći u Vrtu razgovarala s ocem i majkom ljubičaste rase, kako je i nalagala moja dužnost u tim žalosnim okolnostima. U potpunosti sam saslušala izlaganje svega što je dovelo do prijestupa Majke Eve te sam oboma dala savjete i upute glede neposredne situacije. Dio tih savjeta su slijedili, a dio zanemarili. Ovaj je razgovor u vašim zapisima zabilježen kao „Gospod Bog koji zove Adama i Evu u Vrtu i pita: ‘Gdje ste?’” Tako su kasnije generacije imale običaj pripisivati sve što je bilo neobično i nadnaravno, bilo prirodno ili duhovno, izravno osobnoj intervenciji Bogova.
5. POSLJEDICE PRIJESTUPA
75:5.1 (843.3)Evino otrježnjenje bilo je doista potresno. Adam je spoznao razmjere nevolje i, premda potišten i shrvan, osjećao je samo sažaljenje i suosjećanje prema svojoj zabludjeloj družici.
75:5.2 (843.4)Bilo je to u očaju zbog spoznaje njihova neuspjeha da je Adam, dan nakon Evine zablude, potražio Laotu, briljantnu Noditkinju na čelu zapadnih škola Vrta, te s predumišljajem počinio isti prijestup kao Eva. Ali nemojte pogrešno shvatiti; Adam nije bio zaveden — točno je znao što čini; svjesno je odlučio podijeliti Evinu sudbinu. Volio je svoju družicu nadljudskom ljubavlju, a pomisao na mogućnost usamljenog bdijenja na Urantiji bez nje bila je više nego što je mogao podnijeti.
75:5.3 (843.5)Kad su doznali što se dogodilo Evi, razjareni stanovnici Vrta postali su neobuzdani; objavili su rat obližnjem noditskom naselju. Provalili su kroz vrata Edena i obrušili se na te nespremne ljude, potpuno ih uništivši — nije bio pošteđen ni jedan muškarac, žena ni dijete. I Kano, otac još nerođenog Kaina, također je ubijen.
75:5.4 (843.6)Kad je shvatio što se dogodilo, Serapatatiju je obuzela zaprepaštenost i bio je izvan sebe od straha i grižnje savjesti. Sljedećeg dana utopio se u velikoj rijeci.
75:5.5 (843.7)Djeca Adama nastojala su utješiti svoju rastrojenu majku, dok je njihov otac trideset dana lutao u samoći. Na kraju toga razdoblja prevladala je razboritost, i Adam se vratio svom domu te počeo planirati njihove daljnje postupke.
75:5.6 (843.8)Posljedice lakomislenosti roditelja često pogađaju njihovu nedužnu djecu. Plemeniti i odani sinovi i kćeri Adama i Eve bili su preplavljeni neizrecivom tugom zbog nezamislive tragedije koja ih je tako iznenada i nemilosrdno zadesila. Ni nakon više od pedeset godina starija se djeca nisu oporavila od tuge i žalosti tih tragičnih dana, osobito od straha tijekom onog razdoblja od trideset dana kada je njihov otac bio odsutan od doma, dok njihova rastrojena majka nije znala gdje se nalazio ni što mu se dogodilo.
75:5.7 (843.9)I tih istih trideset dana za Evu su bili poput dugih godina boli i patnje. Ta se plemenita duša nikada nije posve oporavila od posljedica tog mučnog razdoblja duševne patnje i duhovne tuge. Nijedna od njihovih kasnijih lišavanja i materijalnih teškoća nikada se u Evinu sjećanju nije mogla usporediti s onim strašnim danima i groznim noćima samoće i nepodnošljive neizvjesnosti. Saznala je za nagli čin Serapatatije, ali nije znala je li njezin drug u tuzi oduzeo sebi život ili je bio uklonjen sa svijeta kao odmazda za njezin prijestup. A kad se Adam vratio, Eva je osjetila takvo zadovoljstvo, radost i zahvalnost koji nikada nisu izblijedjeli tijekom njihova dugog i teškog života i mukotrpne službe.
75:5.8 (844.1)Vrijeme je prolazilo, ali Adam nije bio siguran u narav njihova prijestupa sve do sedamdeset dana nakon Evina prijestupa, kada su se Melkisedeci primatelji vratili na Urantiju i preuzeli upravu nad svjetskim poslovima. Tada je spoznao da su podbacili.
75:5.9 (844.2)Ali nevolje su se tek gomilale: Vijest o uništenju noditskog naselja u blizini Edena ubrzo je stigla do plemena Serapatatije na sjeveru, i nedugo potom počelo se okupljati veliko mnoštvo spremno krenuti na Vrt. Time je započeo dug i ogorčen rat između Adamita i Nodita, jer su se ta neprijateljstva nastavila još dugo nakon što su se Adam i njegovi sljedbenici iselili u drugi Vrt u dolini Eufrata. Nastalo je snažno i trajno „neprijateljstvo između muškarca i žene, između njegova potomstva i njezina potomstva.”
6. ADAM I EVA NAPUŠTAJU VRT
75:6.1 (844.3)Kad je Adam doznao da Noditi kreću u pohod, zatražio je savjet Melkisedekā, ali oni su odbili dati mu izravan savjet, rekavši mu samo da postupi kako smatra najboljim i obećavši mu svoju prijateljsku suradnju, koliko god je to moguće, u bilo kojem smjeru koji odluči poduzeti. Melkisedecima je bilo zabranjeno miješati se u osobne planove Adama i Eve.
75:6.2 (844.4)Adam je znao da su on i Eva podbacili; prisutnost Melkisedeka primatelja to mu je jasno davala do znanja, iako još uvijek nije znao ništa o njihovu osobnom statusu ni o njihovoj budućoj sudbini. Održao je cjelonoćno vijećanje s oko tisuću i dvjesto odanih sljedbenika koji su se obvezali slijediti svoga vođu, i sljedećeg dana u podne ti su hodočasnici napustili Eden u potrazi za novim domovima. Adam nije bio sklon ratu te je stoga odlučio prepustiti prvi Vrt Noditima bez otpora.
75:6.3 (844.5)Edenska karavana bila je zaustavljena trećega dana nakon izlaska iz Vrta dolaskom serafinskih prijevoznika s Jerusema. I tada su, po prvi put, Adam i Eva bili obaviješteni o tome što će biti s njihovom djecom. Dok su prijevoznici čekali, djeci koja su dosegnula dob izbora (dvadeset godina) dana je mogućnost da ostanu na Urantiji sa svojim roditeljima ili da postanu štićenici Svevišnjih Norlatiadeka. Dvije trećine odlučile su poći na Edentiju; oko jedne trećine izabralo je ostati s roditeljima. Sva djeca koja još nisu bila dosegnula dob izbora odvedena su na Edentiju. Nitko nije mogao svjedočiti tom žalosnom rastanku između ovoga Materijalnog Sina i Kćeri i njihove djece a da ne uvidi kako je težak put prijestupnika. Ti potomci Adama i Eve još su do dana današnjeg na Edentiji; ne znamo kakva će im sudbina biti određena.
75:6.4 (844.6)Bila je to tužna, doista tužna karavana koja se spremala nastaviti put. Može li se zamisliti išta tragičnije? Doći na svijet s tako velikim nadama, biti tako povoljno primljen, a potom iz Edena poći u sramoti, samo da bi izgubili više od tri četvrtine svoje djece još prije nego što su pronašli novo prebivalište!
7. DEGRADACIJA ADAMA I EVE
75:7.1 (845.1)Dok je edenska karavana bila zaustavljena, Adam i Eva bili su obaviješteni o naravi svojega prijestupa te upoznati sa svojom sudbinom. Gabrijel se pojavio kako bi izrekao presudu. A ona je glasila: Planetarni Adam i Eva Urantije proglašavaju se krivima za prijestup; prekršili su savez svojega povjereništva kao upravitelji ovoga naseljenog svijeta.
75:7.2 (845.2)Premda potišteni osjećajem krivnje, Adama i Evu uvelike je ohrabrila objava da su ih njihovi suci na Salvingtonu oslobodili svake optužbe za „nepoštivanje svemirske vlasti.” Nisu bili proglašeni krivima za pobunu.
75:7.3 (845.3)Edenski par bio je obaviješten da je snižen na status smrtnika; da se odsad moraju ponašati kao muškarac i žena Urantije, te gledati na budućnost koja čeka smrtnike ovoga svijeta.
75:7.4 (845.4)Mnogo prije nego što su Adam i Eva napustili Jerusem, njihovi su ih učitelji temeljito upoznali s posljedicama svakog bitnog odstupanja od božanskih planova. Osobno sam ih i prije i nakon njihova dolaska na Urantiju više puta upozoravala da će sniženje na smrtničku razinu biti sigurna posljedica, neizbježna kazna koja će neminovno uslijediti nakon promašaja u izvršenju njihove planetarne misije. No razumijevanje besmrtnog statusa materijalnog reda sinovstva nužno je za jasno shvaćanje posljedica koje proizlaze iz Adamova i Evina prijestupa.
75:7.5 (845.5)1. Adam i Eva, kao i njihovi drugovi na Jerusemu, održavali su besmrtni status putem intelektualne povezanosti s umno-gravitacijskim krugom Duha. Kada se taj životni oslonac prekine mentalnim razdvajanjem, tada se, bez obzira na duhovnu razinu stvorenog bića, gubi status besmrtnosti. Smrtničko stanje, praćeno tjelesnim raspadom, bilo je neizbježna posljedica intelektualnog prijestupa Adama i Eve.
75:7.6 (845.6)2. Materijalni Sin i Kći Urantije, budući da su bili utjelovljeni u obličju smrtnog tijela ovoga svijeta, dodatno su ovisili o održavanju dvostrukog cirkulacijskog sustava — jednog proizašlog iz njihove fizičke naravi, drugog iz superenergije pohranjene u plodu stabla života. Arkanđeoski skrbnik uvijek je opominjao Adama i Evu da će prijestup povjerenja dovesti do sniženja statusa, te im je pristup tom izvoru energije bio uskraćen nakon njihova prijestupa.
75:7.7 (845.7)Kaligastija je doista uspio uhvatiti Adama i Evu u svoju zamku, ali nije ostvario svoju namjeru da ih navede na otvorenu pobunu protiv svemirske vlasti. Ono što su učinili bilo je doista zlo, ali nisu bili krivi za nepoštivanje istine, niti su se svjesno priklonili pobuni protiv pravedne vladavine Oca Svih i njegova Sina Stvoritelja.
8. TAKOZVANI PAD ČOVJEKA
75:8.1 (845.8)Adam i Eva doista su pali sa svojega visokog položaja materijalnog sinovstva na niski status smrtnog čovjeka. Ali to nije bio pad čovjeka. Ljudski je rod uzdignut unatoč neposrednim posljedicama adamičkog prijestupa. Iako je božanski plan davanja ljubičaste rase narodima Urantije doživio neuspjeh, smrtničke rase Urantije izvukle su ogromnu korist iz ograničene primjese adamičke krvi.
75:8.2 (846.1)Nije bilo nikakvog “pada čovjeka.” Povijest ljudskog roda povijest je postupne evolucije, a adamičko darivanje ostavilo je svjetske narode znatno poboljšane u odnosu na njihovo prethodno biološko stanje. Viši sojevi Urantije danas sadrže nasljedne čimbenike proizašle iz čak četiri odvojena izvora: andonskog, sangiškog, noditskog i adamičkog.
75:8.3 (846.2)Adama ne treba smatrati uzrokom prokletstva ljudskog roda. Iako je doživio neuspjeh u ostvarivanju božanskog plana, iako je prekršio svoj savez s Božanstvom, iako su on i njegova družica bili sniženi na status stvorenih bića, unatoč svemu tome njihov je doprinos ljudskom rodu uvelike potaknuo napredak civilizacije na Urantiji.
75:8.4 (846.3)U procjeni rezultata adamičke misije na vašem svijetu pravda zahtijeva da se uzme u obzir stanje planeta. Adam se suočio s gotovo beznadnim zadatkom kada je, zajedno sa svojom lijepom družicom, bio prenesen s Jerusema na ovaj mračni i zbunjeni svijet. Ali da su bili vođeni savjetom Melkisedekā i njihovih suradnika, te da su bili strpljiviji, s vremenom bi ipak postigli uspjeh. No Eva je poslušala podmuklu propagandu koja je uzimanje sebi za pravo djelovati po vlastitoj volji predstavljala kao planetarnu slobodu djelovanja. Bila je potaknuta da eksperimentira sa životnom plazmom materijalnog reda sinovstva dopustivši da se taj povjereni sadržaj prerano izmiješa s plazmom miješanog reda, proizašlom iz izvornog plana Nositelja Života, koja je već ranije bila povezana s reproduktivnim bićima negdašnjeg osoblja Planetarnog Princa.
75:8.5 (846.4)Nikada tijekom svojega uspona prema Raju nećete ništa postići nestrpljivim pokušajem da zaobiđete uspostavljeni božanski plan prečacima, osobnim izumima ili drugim metodama kojima bi se unapređivao put prema savršenstvu, u savršenstvo i za vječno savršenstvo.
75:8.6 (846.5)Sve u svemu, vjerojatno nikada na ijednom planetu u cijelom Nebadonu nije došlo do tako obeshrabrujućeg promašaja mudrosti poput ovoga. No nije iznenađujuće da se takvi pogrešni koraci događaju u poslovima evolucijskih svemira. Mi smo dio golemog stvaranja i nije čudno što sve ne funkcionira u savršenstvu; naš svemir nije stvoren u savršenstvu. Savršenstvo je naš vječni cilj, a ne naše ishodište.
75:8.7 (846.6)Da je ovo mehanistički svemir, da je Prvi Veliki Izvor i Središte samo sila, a ne i ličnost, da je cjelokupna kreacija jedan golemi agregat fizičke tvari kojom upravljaju precizni zakoni obilježeni nepromjenjivim energetskim djelovanjem, tada bi — unatoč nepotpunosti svemirskog statusa — bilo moguće ostvariti savršenstvo. Ne bi bilo neslaganja; ne bi bilo trenja. Ali u našem evolucijskom svemiru relativnog savršenstva i nesavršenstva radujemo se što su neslaganje i nerazumijevanje mogući, jer time se očituje činjenica i djelovanje ličnosti u svemiru. A ako je naša kreacija postojanje kojim upravlja ličnost, tada možete biti sigurni u mogućnosti opstanka ličnosti, njezina napretka i ostvarenja; možemo biti uvjereni u rast ličnosti, njezino iskustvo i pustolovinu. Kakav veličanstven svemir, jer je osoban i progresivan, a ne tek mehanički ili čak pasivno savršen!
75:8.8 (846.7)[Predstavila Solonija, serafinski "glas u Vrtu."]