Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 71 : RAZVOJ DRŽAVE
Suvremena država je ustanova koja je preživjela dugu borbu za grupnu moć. Nadmoćna sila naposljetku je prevladala i proizvela činjeničnu tvorevinu, državu, zajedno s moralnim mitom o apsolutnoj obvezi građanina da živi i umire za državu. Ali država nema božansko porijeklo; ona štoviše nije nastala ni inteligentnim djelovanjem ljudske volje; ona je čisto evolucijska institucija koja ima potpuno automatsko porijeklo.
71:0.2 (800.2)
The modern state is the institution which survived in the long struggle for group power. Superior power eventually prevailed, and it produced a creature of fact—the state—together with the moral myth of the absolute obligation of the citizen to live and die for the state. But the state is not of divine genesis; it was not even produced by volitionally intelligent human action; it is purely an evolutionary institution and was wholly automatic in origin.
Rane države bile su malene i sve su nastale kao rezultat osvajanja. One nisu proizašle iz dobrovoljnog udruživanja. Mnoge su osnovali osvajački nomadi koji bi se obrušili na miroljubive stočare ili naseljene zemljoradnike kako bi ih pokorili i porobili. Takve države, nastale osvajanjem, bile su prisilno slojevite; društvene klase bile su neizbježne, a klasne borbe oduvijek su igrale selektivnu ulogu.
71:1.2 (800.4)
The early states were small and were all the result of conquest. They did not originate in voluntary associations. Many were founded by conquering nomads, who would swoop down on peaceful herders or settled agriculturists to overpower and enslave them. Such states, resulting from conquest, were, perforce, stratified; classes were inevitable, and class struggles have ever been selective.
Sjeverna plemena američkih crvenih ljudi nikada nisu dostigla stvarnu državnost. Ona nisu napredovala dalje od labave plemenske konfederacije, vrlo primitivnog oblika države. Njihov najbliži pristup državnosti bila je irokeška federacija, ali ta skupina od šest naroda nikada nije u potpunosti funkcionirala kao država i nije uspjela opstati zbog nedostatka određenih bitnih elemenata suvremenog nacionalnog života, kao što su:
71:1.3 (800.5)
The northern tribes of the American red men never attained real statehood. They never progressed beyond a loose confederation of tribes, a very primitive form of state. Their nearest approach was the Iroquois federation, but this group of six nations never quite functioned as a state and failed to survive because of the absence of certain essentials to modern national life, such as:
Velika slabost rimske civilizacije, kao i jedan od čimbenika konačnog sloma carstva, bila je navodno liberalna i napredna praksa emancipacije mladića u dvadeset i prvoj godini te bezuvjetnog oslobađanja djevojke tako da je mogla slobodno stupiti u brak s muškarcem po vlastitom izboru ili otići u svijet i odati se nemoralu. Šteta za društvo nije proizašla iz samih tih reformi, nego iz naglog i široko rasprostranjenog načina njihova usvajanja. Slom Rima pokazuje što se može očekivati kada dođe do prevelikog širenja države povezanog s unutarnjom degeneracijom.
71:1.22 (801.10)
The great weakness in Roman civilization, and a factor in the ultimate collapse of the empire, was the supposed liberal and advanced provision for the emancipation of the boy at twenty-one and the unconditional release of the girl so that she was at liberty to marry a man of her own choosing or to go abroad in the land to become immoral. The harm to society consisted not in these reforms themselves but rather in the sudden and extensive manner of their adoption. The collapse of Rome indicates what may be expected when a state undergoes too rapid extension associated with internal degeneration.
Stvaranje začetne države bilo je moguće zahvaljujući popuštanju krvnih veza u korist teritorijalnih, a takve plemenske federacije obično su bile učvršćene osvajanjem. Dok suverenitet koji nadilazi sve manje borbe i grupne razlike obilježava istinsku državu, mnoge klase i kaste nastavljaju postojati u kasnijim državnim organizacijama kao ostaci negdašnjih klanova i plemena. Kasnije i veće teritorijalne države vode duge i gorke borbe s ovim manjim krvno povezanim klanovima, a plemenska vlast pokazala se vrijednim prijelazom od obiteljske do državne vlasti. Tijekom kasnijih vremena mnogi su klanovi izrasli iz trgovine i drugih industrijskih udruženja.
71:1.23 (801.11)
The embryonic state was made possible by the decline of the blood bond in favor of the territorial, and such tribal federations were usually firmly cemented by conquest. While a sovereignty that transcends all minor struggles and group differences is the characteristic of the true state, still, many classes and castes persist in the later state organizations as remnants of the clans and tribes of former days. The later and larger territorial states had a long and bitter struggle with these smaller consanguineous clan groups, the tribal government proving a valuable transition from family to state authority. During later times many clans grew out of trades and other industrial associations.
Neuspjeh državne integracije rezultira nazadovanjem prema preddržavnim oblicima vladavine, kao što je bio feudalizam europskog srednjeg vijeka. Tijekom tih mračnih vremena teritorijalne države su se urušile i došlo je do povratka malim skupinama okupljenima oko dvoraca, kao i do ponovne pojave klanova i plemenskih faza razvoja. Slične poludržave postoje još i danas u Aziji i Africi, ali nisu sve primjeri evolucijskog nazadovanja; mnoge su zametne jezgre budućih država.
71:1.24 (801.12)
Failure of state integration results in retrogression to prestate conditions of governmental techniques, such as the feudalism of the European Middle Ages. During these dark ages the territorial state collapsed, and there was a reversion to the small castle groups, the reappearance of the clan and tribal stages of development. Similar semistates even now exist in Asia and Africa, but not all of them are evolutionary reversions; many are the embryonic nucleuses of states of the future.
Javno mnijenje, zajedničko mišljenje, uvijek je usporavalo razvoj društva; no ono je vrijedno jer, premda usporava društvenu evoluciju, pridonosi očuvanju civilizacije. Obrazovanje javnog mnijenja jedini je siguran i istinski način ubrzavanja civilizacije; sila je samo privremeno sredstvo, a kulturni rast sve se više ubrzava nakon što oružje ustupi mjesto glasačkim listićima. Javno mnijenje, društveni običaji, predstavljaju osnovne i elementarne energije društvene evolucije i razvoja države, ali da bi imali državnu vrijednost moraju se izražavati nenasilno.
71:2.7 (802.1)
Public opinion, common opinion, has always delayed society; nevertheless, it is valuable, for, while retarding social evolution, it does preserve civilization. Education of public opinion is the only safe and true method of accelerating civilization; force is only a temporary expedient, and cultural growth will increasingly accelerate as bullets give way to ballots. Public opinion, the mores, is the basic and elemental energy in social evolution and state development, but to be of state value it must be nonviolent in expression.
Mjera napretka društva izravno ovisi o stupnju do kojeg javno mnijenje može nenasilnim izražavanjem kontrolirati osobno ponašanje i državnu regulativu. Istinski civilizirana vlada stupa na pozornicu nakon što javno mnijenje stekne ovlasti osobnog biračkog prava. Narodni izbori ne moraju uvijek donijeti ispravnu odluku, ali oni predstavljaju ispravan način da se donese čak i kriva odluka. Evolucija ne može odjednom proizvesti vrhunsko savršenstvo, nego samo srazmjerne i sve naprednije praktične prilagodbe.
71:2.8 (802.2)
The measure of the advance of society is directly determined by the degree to which public opinion can control personal behavior and state regulation through nonviolent expression. The really civilized government had arrived when public opinion was clothed with the powers of personal franchise. Popular elections may not always decide things rightly, but they represent the right way even to do a wrong thing. Evolution does not at once produce superlative perfection but rather comparative and advancing practical adjustment.
8. Opće pravo glasa. Predstavnička vlast pretpostavlja inteligentno, učinkovito i opće biračko tijelo. Karakter takve vlasti uvijek će biti određen karakterom i sposobnostima onih koji je sačinjavaju. S napretkom civilizacije, dok pravo glasa ostaje opće za oba spola, ono se učinkovito mijenja, reorganizira i na druge načine diferencira.
71:2.17 (802.11)
8. Universal suffrage. Representative government presupposes an intelligent, efficient, and universal electorate. The character of such a government will ever be determined by the character and caliber of those who compose it. As civilization progresses, suffrage, while remaining universal for both sexes, will be effectively modified, regrouped, and otherwise differentiated.
10. Inteligentno i sposobno predstavništvo. Opstanak demokracije ovisi o uspješnoj predstavničkoj vladi; a ona je uvjetovana praksom da se u javnu službu biraju samo oni pojedinci koji su tehnički osposobljeni, intelektualno sposobni, društveno odani i moralno prikladni. Samo takva praksa može očuvati vlast ljudi, od ljudi i za ljude.
71:2.19 (802.13)
10. Intelligent and trained representation. The survival of democracy is dependent on successful representative government; and that is conditioned upon the practice of electing to public offices only those individuals who are technically trained, intellectually competent, socially loyal, and morally fit. Only by such provisions can government of the people, by the people, and for the people be preserved.
Politički ili upravni oblik vlasti od male je važnosti sve dok osigurava osnovne uvjete građanskog napretka — slobodu, sigurnost, obrazovanje i društvenu koordinaciju. Nije važno što država jest, nego što čini; upravo to određuje tijek društvene evolucije. I na kraju, nijedna država ne može nadmašiti moralne vrijednosti svojih građana koje se očituju u njihovim izabranim vođama. Neprosvjetljenost i sebičnost osigurat će propast čak i najuzvišenijeg oblika vlasti.
71:3.1 (803.1)
The political or administrative form of a government is of little consequence provided it affords the essentials of civil progress—liberty, security, education, and social co-ordination. It is not what a state is but what it does that determines the course of social evolution. And after all, no state can transcend the moral values of its citizenry as exemplified in their chosen leaders. Ignorance and selfishness will insure the downfall of even the highest type of government.
Koliko god to bilo žalosno, nacionalni egoizam bio je neophodan za društveni opstanak. Doktrina izabranog naroda bila je glavni čimbenik u plemenskom povezivanju i izgradnji nacija sve do suvremenih vremena. No nijedna država ne može postići idealne razine funkcioniranja dok se ne svlada svaki oblik nesnošljivosti; nesnošljivost je trajni neprijatelj ljudskog napretka. Ona se najbolje može suzbiti koordinacijom znanosti, trgovine, igara i religije.
71:3.2 (803.2)
Much as it is to be regretted, national egotism has been essential to social survival. The chosen people doctrine has been a prime factor in tribal welding and nation building right on down to modern times. But no state can attain ideal levels of functioning until every form of intolerance is mastered; it is everlastingly inimical to human progress. And intolerance is best combated by the co-ordination of science, commerce, play, and religion.
Idealna država ima mali broj zakona, a oni se razvijaju od negativističke dominacije tabua prema pozitivnom napretku osobne slobode praćene sve većom samokontrolom. Uzvišena država ne samo da potiče svoje građane na rad, nego ih navodi na korisno i smisleno korištenje sve većih razdoblja slobodnog vremena koja proizlaze iz oslobođenja od teškog rada zahvaljujući napretku strojnog doba. Slobodno vrijeme mora biti produktivno, a ne samo potrošačko.
71:3.7 (803.7)
The laws of the ideal state are few in number, and they have passed out of the negativistic taboo age into the era of the positive progress of individual liberty consequent upon enhanced self-control. The exalted state not only compels its citizens to work but also entices them into profitable and uplifting utilization of the increasing leisure which results from toil liberation by the advancing machine age. Leisure must produce as well as consume.
Moralno društvo treba težiti očuvanju samopoštovanja svojih građana i svakom normalnom pojedincu pružiti odgovarajuću priliku za samoostvarenje. Takav plan društvenog postignuća stvorio bi najviši red kulturnog društva. Društvenu evoluciju treba poticati državnim nadzorom koji provodi minimalnu regulativnu kontrolu. Najbolja je ona država koja najviše koordinira dok najmanje vlada.
71:3.9 (803.9)
A moral society should aim to preserve the self-respect of its citizenry and afford every normal individual adequate opportunity for self-realization. Such a plan of social achievement would yield a cultural society of the highest order. Social evolution should be encouraged by governmental supervision which exercises a minimum of regulative control. That state is best which co-ordinates most while governing least.
Ideali državnosti moraju se postići evolucijom, sporim rastom građanske svijesti te priznavanjem obveze i privilegije društvenog služenja. U početku ljudi snose teret vlasti kao dužnost, nakon okončanja uprave političkih profitera, ali kasnije traže priliku za službu koju smatraju privilegijom, najvećom čašću. Status svake razine civilizacije vjerno je oslikan kalibrom građana koji dobrovoljno prihvaćaju državničke odgovornosti.
71:3.10 (803.10)
The ideals of statehood must be attained by evolution, by the slow growth of civic consciousness, the recognition of the obligation and privilege of social service. At first men assume the burdens of government as a duty, following the end of the administration of political spoilsmen, but later on they seek such ministry as a privilege, as the greatest honor. The status of any level of civilization is faithfully portrayed by the caliber of its citizens who volunteer to accept the responsibilities of statehood.
U naprednim državama politička služba smatra se najvišim vidom građanske odanosti. Najveća ambicija najmudrijih i najplemenitijih građana jest steći građansko priznanje, biti izabran ili imenovan na neku dužnost javnog povjerenja, a takve vlade dodjeljuju svoja najviša priznanja za službu svojim građanskim i društvenim službenicima. Priznanja se zatim redom dodjeljuju filozofima, pedagozima, znanstvenicima, industrijalcima i vojnicima. Roditelji primaju doličnu nagradu u izvrsnosti svoje djece, dok čisto religiozni vođe, kao veleposlanici duhovnog kraljevstva, svoje stvarne nagrade primaju na drugom svijetu.
71:3.12 (803.12)
In advanced states, political service is esteemed as the highest devotion of the citizenry. The greatest ambition of the wisest and noblest of citizens is to gain civil recognition, to be elected or appointed to some position of governmental trust, and such governments confer their highest honors of recognition for service upon their civil and social servants. Honors are next bestowed in the order named upon philosophers, educators, scientists, industrialists, and militarists. Parents are duly rewarded by the excellency of their children, and purely religious leaders, being ambassadors of a spiritual kingdom, receive their real rewards in another world.
71:4.15 (804.15)
And this progress in the arts of civilization leads directly to the realization of the highest human and divine goals of mortal endeavor—the social achievement of the brotherhood of man and the personal status of God-consciousness, which becomes revealed in the supreme desire of every individual to do the will of the Father in heaven.
Pojava pravog bratstva znači da je nastao društveni poredak u kojem svi ljudi uživaju nositi bremena jedni drugih; oni uistinu žele živjeti zlatno pravilo. No takvo idealno društvo ne može se ostvariti kada slabi ili zli vrebaju kako bi stekli nepoštenu i nečasnu prednost nad onima koji su prvenstveno odani služenju istini, ljepoti i dobroti. U takvoj situaciji samo je jedan put praktičan: „zlatni vladari” mogu osnovati progresivno društvo u kojem će živjeti u skladu sa svojim idealima, dok istodobno održavaju odgovarajuću obranu od svojih neprosvjetljenih bližnjih koji bi mogli pokušati iskoristiti njihove miroljubive sklonosti ili uništiti njihovu napredujuću civilizaciju.
71:4.16 (804.16)
The appearance of genuine brotherhood signifies that a social order has arrived in which all men delight in bearing one another’s burdens; they actually desire to practice the golden rule. But such an ideal society cannot be realized when either the weak or the wicked lie in wait to take unfair and unholy advantage of those who are chiefly actuated by devotion to the service of truth, beauty, and goodness. In such a situation only one course is practical: The “golden rulers” may establish a progressive society in which they live according to their ideals while maintaining an adequate defense against their benighted fellows who might seek either to exploit their pacific predilections or to destroy their advancing civilization.
Idealizam nikada ne može opstati na evoluirajućem planetu ako idealisti u svakoj generaciji dopuste da ih istrijebe niži redovi čovječanstva. Ovo je veliki test idealizma: može li napredno društvo održati vojnu pripravnost koja ga štiti od napada njegovih ratobornih susjeda, a istodobno se uzdržati od iskušenja da tu vojnu snagu upotrijebi u ofenzivnim operacijama protiv drugih naroda radi sebičnog dobitka ili nacionalnog uzdizanja? Nacionalni opstanak zahtijeva pripravnost, a jedino religiozni idealizam može spriječiti prostituiranje vojne pripravnosti u agresiju. Samo ljubav i bratstvo mogu spriječiti jake da ugnjetavaju slabe.
71:4.17 (804.17)
Idealism can never survive on an evolving planet if the idealists in each generation permit themselves to be exterminated by the baser orders of humanity. And here is the great test of idealism: Can an advanced society maintain that military preparedness which renders it secure from all attack by its war-loving neighbors without yielding to the temptation to employ this military strength in offensive operations against other peoples for purposes of selfish gain or national aggrandizement? National survival demands preparedness, and religious idealism alone can prevent the prostitution of preparedness into aggression. Only love, brotherhood, can prevent the strong from oppressing the weak.
Dok je natjecanje bitno za društveni napredak, neregulirano natjecanje rađa nasilje. U današnjem društvu natjecanje polako zauzima mjesto ratovanja time što određuje mjesto pojedinca u industriji te osigurava opstanak samih industrija. (Ubojstvo i rat imaju različit status sa stanovišta društvenih običaja; ubojstvo je proglašeno nezakonitim još od ranih dana društva, dok rat čovječanstvo u cjelini još nikada nije proglasilo nezakonitim.)
71:5.1 (805.1)
Competition is essential to social progress, but competition, unregulated, breeds violence. In current society, competition is slowly displacing war in that it determines the individual’s place in industry, as well as decreeing the survival of the industries themselves. (Murder and war differ in their status before the mores, murder having been outlawed since the early days of society, while war has never yet been outlawed by mankind as a whole.)
Idealna država obvezuje se regulirati društveno ponašanje samo u onoj mjeri koja je potrebna da ukloni nasilje iz individualnog natjecanja i spriječi nepravednost u osobnoj inicijativi. Ovo je veliki problem državnosti: kako jamčiti mir i spokoj u industriji, plaćati poreze za potporu državne vlasti, a istodobno ne dopustiti da oporezivanje optereti industriju niti da država postane parazitska ili tiranska?
71:5.2 (805.2)
The ideal state undertakes to regulate social conduct only enough to take violence out of individual competition and to prevent unfairness in personal initiative. Here is a great problem in statehood: How can you guarantee peace and quiet in industry, pay the taxes to support state power, and at the same time prevent taxation from handicapping industry and keep the state from becoming parasitical or tyrannical?
Tijekom ranijih doba natjecanje je bilo bitno za progresivnu civilizaciju. Kako čovjekova evolucija napreduje, suradnja postaje sve učinkovitija. U naprednim civilizacijama suradnja je učinkovitija od natjecanja. Ranog čovjeka poticalo je natjecanje. Ranu evoluciju obilježava opstanak biološki sposobnih, dok kasnije civilizacije više unapređuju inteligentna suradnja, razborito zajedništvo i duhovno bratstvo.
71:5.3 (805.3)
Throughout the earlier ages of any world, competition is essential to progressive civilization. As the evolution of man progresses, co-operation becomes increasingly effective. In advanced civilizations co-operation is more efficient than competition. Early man is stimulated by competition. Early evolution is characterized by the survival of the biologically fit, but later civilizations are the better promoted by intelligent co-operation, understanding fraternity, and spiritual brotherhood.
Suvremena ekonomija koju pokreće motiv profita osuđena je na propast ako se profitni motiv ne nadopuni motivima službe. Nemilosrdna konkurencija koja se temelji na zatucanom samointeresu na kraju uništava čak i one stvari koje nastoji održati. Isključiva i koristoljubiva profitna motivacija nespojiva je s kršćanskim idealima — a još više s Isusovim učenjima.
71:6.1 (805.5)
Present-day profit-motivated economics is doomed unless profit motives can be augmented by service motives. Ruthless competition based on narrow-minded self-interest is ultimately destructive of even those things which it seeks to maintain. Exclusive and self-serving profit motivation is incompatible with Christian ideals—much more incompatible with the teachings of Jesus.
Odnos profitne motivacije prema motivu službe u gospodarstvu usporediv je s odnosom straha prema ljubavi u religiji. No profitni motiv ne smije se naglo uništiti ili ukloniti; on održava marljivima mnoge inače lijene smrtnike. Ipak, nije potrebno da ovaj katalizator društvene energije zauvijek ostane sebičan u svojim ciljevima.
71:6.2 (805.6)
In economics, profit motivation is to service motivation what fear is to love in religion. But the profit motive must not be suddenly destroyed or removed; it keeps many otherwise slothful mortals hard at work. It is not necessary, however, that this social energy arouser be forever selfish in its objectives.
Profitni motiv ekonomskih aktivnosti posve je nizak i potpuno nedostojan naprednog društvenog poretka; ipak, on je neophodan čimbenik tijekom ranijih faza civilizacije. Nemojte ljudima oduzeti profitnu motivaciju dok ne budu čvrsto ukorijenjeni u višim oblicima neprofitnih motiva ekonomskog nastojanja i društvenog služenja — u transcendentnim porivima iznimne mudrosti, privlačnog bratstva i izvrsnosti duhovnog postignuća.
71:6.3 (805.7)
The profit motive of economic activities is altogether base and wholly unworthy of an advanced order of society; nevertheless, it is an indispensable factor throughout the earlier phases of civilization. Profit motivation must not be taken away from men until they have firmly possessed themselves of superior types of nonprofit motives for economic striving and social serving—the transcendent urges of superlative wisdom, intriguing brotherhood, and excellency of spiritual attainment.
U idealnoj državi obrazovanje traje tijekom cijelog života, a filozofija s vremenom postaje glavnim zanimanjem njezinih građana. Građani takve političke zajednice teže mudrosti kao sredstvu produbljivanja uvida u smisao ljudskih odnosa, značenja stvarnosti, plemenitost vrijednosti, ciljeve života i veličanstvenost kozmičke sudbine.
71:7.2 (806.2)
In the ideal state, education continues throughout life, and philosophy sometime becomes the chief pursuit of its citizens. The citizens of such a commonwealth pursue wisdom as an enhancement of insight into the significance of human relations, the meanings of reality, the nobility of values, the goals of living, and the glories of cosmic destiny.
Urantijanci bi trebali steći viziju novog i višeg kulturnog društva. Obrazovanje će dosegnuti nove razine vrijednosti nakon prevladavanja čisto profitom motiviranog ekonomskog sustava. Obrazovanje je predugo bilo provincijalističko, militarističko, usmjereno na uzdizanje ega i ambiciozno; ono naposljetku mora postati svjetsko i idealističko te težiti čovjekovu samoostvarenju i razumijevanju kozmičkih značenja.
71:7.3 (806.3)
Urantians should get a vision of a new and higher cultural society. Education will jump to new levels of value with the passing of the purely profit-motivated system of economics. Education has too long been localistic, militaristic, ego exalting, and success seeking; it must eventually become world-wide, idealistic, self-realizing, and cosmic grasping.
71:7.4 (806.4)
Education recently passed from the control of the clergy to that of lawyers and businessmen. Eventually it must be given over to the philosophers and the scientists. Teachers must be free beings, real leaders, to the end that philosophy, the search for wisdom, may become the chief educational pursuit.
Jedino sveto obilježje bilo koje ljudske vlasti jest podjela državnosti na tri područja - izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Svemirom se upravlja u skladu s tim planom podjele funkcija i ovlasti. Osim tog božanskog koncepta učinkovite društvene regulative i građanske vlasti, malo je važno koji oblik državne vlasti ljudi izaberu, pod uvjetom da građani neprestano napreduju prema cilju sve veće samokontrole i sve razvijenijeg služenja društvu. Intelektualna pronicavost, ekonomska mudrost, društvena oštroumnost i moralna čvrstina jednog naroda vjerno se odražavaju u njegovoj državnosti.
71:8.1 (806.14)
The only sacred feature of any human government is the division of statehood into the three domains of executive, legislative, and judicial functions. The universe is administered in accordance with such a plan of segregation of functions and authority. Aside from this divine concept of effective social regulation or civil government, it matters little what form of state a people may elect to have provided the citizenry is ever progressing toward the goal of augmented self-control and increased social service. The intellectual keenness, economic wisdom, social cleverness, and moral stamina of a people are all faithfully reflected in statehood.
11. Okončanje ratovanja — pronalaženje međunarodnih rješenja za nacionalne i rasne razlike od strane kontinentalnih sudova naroda kojima predsjedava vrhovni planetarni sud koji se automatski regrutira iz redova povremeno umirovljenih čelnika kontinentalnih sudova. Kontinentalni sudovi su autoritativni; svjetski sud je savjetodavan — moralan.
71:8.13 (807.9)
11. The ending of war—international adjudication of national and racial differences by continental courts of nations presided over by a supreme planetary tribunal automatically recruited from the periodically retiring heads of the continental courts. The continental courts are authoritative; the world court is advisory—moral.