Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 71
RAZVOJ DRŽAVE
RAZVOJ DRŽAVE
Moderna država je institucija koja je preživjela u dugoj borbi za grupnu moć. Onaj koji je bio jači je na kraju prevladao, što je vodilo stvaranju činjenične stvarnosti - države - zajedno s moralnim mitom o apsolutnj obvezi svakog građana da živi i umre za državu. No, država nema božansko porijeklo; ona štoviše nije nastala ni kao čin volje inteligentnog ljudskog djelovanja; ona je čisto evolucijska institucija i ima potpuno automatsko porijeklo.
71:0.2 (800.2)
The modern state is the institution which survived in the long struggle for group power. Superior power eventually prevailed, and it produced a creature of fact—the state—together with the moral myth of the absolute obligation of the citizen to live and die for the state. But the state is not of divine genesis; it was not even produced by volitionally intelligent human action; it is purely an evolutionary institution and was wholly automatic in origin.
Rane države su bile male i sve su bile rezultat osvajanja. One nisu nastale dobrovoljnim udruživanjem. Mnoge su osnovali nomadski osvajači koji su imali običaj napasti, nadvladati i porobiti mirne stočare ili staložene težake. Takve države, koje su rezultirale iz osvajanja, neminovno su dijelile ljude na slojeve; neizbježno da imale klase, a klasne borbe su uvijek bile selektivne.
71:1.2 (800.4)
The early states were small and were all the result of conquest. They did not originate in voluntary associations. Many were founded by conquering nomads, who would swoop down on peaceful herders or settled agriculturists to overpower and enslave them. Such states, resulting from conquest, were, perforce, stratified; classes were inevitable, and class struggles have ever been selective.
Sjeverna plemena američkih crvenih ljudi nikada nisu stvorila pravu državnost. Oni nikada nisu napredovali dalje od labave konfederacije plemena, vrlo primitivnog oblika države. Njihov najbliži pristup državi je bila Konfederacija Irokeza, ali ova skupina od šest nacija nikada nije funkcionirala kao država i nije preživjela zato što nije imala sljedeće osnove za suvremeni nacionalni život:
71:1.3 (800.5)
The northern tribes of the American red men never attained real statehood. They never progressed beyond a loose confederation of tribes, a very primitive form of state. Their nearest approach was the Iroquois federation, but this group of six nations never quite functioned as a state and failed to survive because of the absence of certain essentials to modern national life, such as:
Velika slabost rimske civilizacije i faktor u konačnom raspadu carstva, bile su tobože liberalne i napredne ideje o emancipaciji dječaka u dvadeset prvoj godini i bezuvjetnom dopuštanju djevojkama da se udaju za muškarca po svom izboru ili da odu u inozemstvo na selo i da se tu ponašaju nemoralno. Šteta koju ovo nanosi društvu se ne sastoji toliko u tim reformama, koliko u iznenadnom i opsežnom načinu njihova usvajanja. Kolaps Rima pokazuje što se može očekivati kada dođe do prevelikog širenja države povezanog sa unutarnjom degeneracijom.
71:1.22 (801.10)
The great weakness in Roman civilization, and a factor in the ultimate collapse of the empire, was the supposed liberal and advanced provision for the emancipation of the boy at twenty-one and the unconditional release of the girl so that she was at liberty to marry a man of her own choosing or to go abroad in the land to become immoral. The harm to society consisted not in these reforms themselves but rather in the sudden and extensive manner of their adoption. The collapse of Rome indicates what may be expected when a state undergoes too rapid extension associated with internal degeneration.
Stvaranje embrionalne države bilo je moguće zahvaljujući popuštanju krvnih veza u korist teritorijalnih, a takve plemenske federacije obično su čvrsto cementirane osvajanjem. Dok suverenitet koji nadilazi sve manje borbe i grupne razlike obilježava istinsku državu, mnoge klase i kaste nastavljaju postojati u kasnijim državnimorganizacijama kao ostaci negdašnjih klanova i plemena. Kasnije i veće teritorijalne države vode duge i gorke borbe sa ovim manjim rodbinskim klanovima, a plemenska vlast se pokazuje vrijednim prijelazom od obiteljske do državne vlasti. Tijekom kasnijih vremena mnogi klanovi su izrasli iz obrta i drugih industrijskih udruga.
71:1.23 (801.11)
The embryonic state was made possible by the decline of the blood bond in favor of the territorial, and such tribal federations were usually firmly cemented by conquest. While a sovereignty that transcends all minor struggles and group differences is the characteristic of the true state, still, many classes and castes persist in the later state organizations as remnants of the clans and tribes of former days. The later and larger territorial states had a long and bitter struggle with these smaller consanguineous clan groups, the tribal government proving a valuable transition from family to state authority. During later times many clans grew out of trades and other industrial associations.
Neuspjeh državne integracije rezultira nazadovanjem i vodi vraćanju pred-državnim uvjetima upravnih metoda, kao što je feudalizam u Europskom srednjem vijeku. T ijekom tih mračnih godina, teritorijalne države su se urušile i došlo je do vraćanja na male skupine okupljene oko dvoraca i povratka klanova i plemenskih faza razvoja. Slične poludržave i sada postoje u Aziji i Africi, ali one nisu sve primjeri evolucijskih koraka unazad; mnoge su embrionalni nukleusi budućih država.
71:1.24 (801.12)
Failure of state integration results in retrogression to prestate conditions of governmental techniques, such as the feudalism of the European Middle Ages. During these dark ages the territorial state collapsed, and there was a reversion to the small castle groups, the reappearance of the clan and tribal stages of development. Similar semistates even now exist in Asia and Africa, but not all of them are evolutionary reversions; many are the embryonic nucleuses of states of the future.
Javno mnijenje, zajedničko mišljenje, uvijek je vodilo kašnjenju u razvoju društva; no, ono je vrijedno, jer unatoč tome što usporava društvenu evoluciju, ono vodi očuvanju civilizacije. Obrazovanje javnog mnijenja je jedini siguran i istinit način ubrzavanja civilizacije; sila je samo privremeno efektivna, a kulturni rast se sve više ubrzava nakon što oružje ustupi put glasačkim listićima. Javno mnijenje, društveni običaji, su osnovne i elementarne energije u društvenoj evoluciji i državnom razvoju, ali kako bi imale državnu vrijednost moraju se izražavati nenasilno.
71:2.7 (802.1)
Public opinion, common opinion, has always delayed society; nevertheless, it is valuable, for, while retarding social evolution, it does preserve civilization. Education of public opinion is the only safe and true method of accelerating civilization; force is only a temporary expedient, and cultural growth will increasingly accelerate as bullets give way to ballots. Public opinion, the mores, is the basic and elemental energy in social evolution and state development, but to be of state value it must be nonviolent in expression.
Mjera napretka društva izravno ovisi o stupnju do kojeg javno mnijenje može kontrolirati osobno ponašanje i regulirati državu kroz nenasilno izražavanje. Istinski civilizirana vlada stupa na pozornicu nakon što javno mnijenje stekne ovlasti osobnog izbornog prava. Popularni izbori ne moraju uvijek donijeti ispravnu odluku, ali oni predstavljaju ispravan način da se donese čak i kriva odluka. Evolucija ne može odjednom proizvesti vrhunsko savršenstvo, nego samo srazmjerne i sve naprednije praktične prilagodbe.
71:2.8 (802.2)
The measure of the advance of society is directly determined by the degree to which public opinion can control personal behavior and state regulation through nonviolent expression. The really civilized government had arrived when public opinion was clothed with the powers of personal franchise. Popular elections may not always decide things rightly, but they represent the right way even to do a wrong thing. Evolution does not at once produce superlative perfection but rather comparative and advancing practical adjustment.
8. Opće pravo glasa. Predstavnička vlada pretpostavlja inteligentno, učinkovito i univerzalno biračko tijelo. Karakter takve vlade uvijek će biti određen karakterom i kalibrom onih koji u nju ulaze. S napretkom civilizacije, dok pravo glasa ostaje univerzalno za oba spola, ono se učinkovito mijenja, reorganizira i na druge načine diferencira.
71:2.17 (802.11)
8. Universal suffrage. Representative government presupposes an intelligent, efficient, and universal electorate. The character of such a government will ever be determined by the character and caliber of those who compose it. As civilization progresses, suffrage, while remaining universal for both sexes, will be effectively modified, regrouped, and otherwise differentiated.
10. Inteligentna i sposobna reprezentacija. Opstanak demokracije ovisi o uspješnoj predstavničkoj vladi; a ona je uvjetovana praksom da se u javnu službu biraju samo oni pojedinci koji su tehnički osposobljeni, intelektualno pristali, društveno odani i moralno odgovorni. Samo takve prakse mogu osigurati očuvanje vlasti ljudi, za ljude i u ime ljudi.
71:2.19 (802.13)
10. Intelligent and trained representation. The survival of democracy is dependent on successful representative government; and that is conditioned upon the practice of electing to public offices only those individuals who are technically trained, intellectually competent, socially loyal, and morally fit. Only by such provisions can government of the people, by the people, and for the people be preserved.
To nema velikog značaja kakav je politički ili upravni oblik vlasti pod uvjetom da on zadovoljava osnove građanskog napretka - slobodu, sigurnost, obrazovanje i društvenu koordinaciju. Nije stvar u tome što država jest, već u tome što ona čini, a to je ono što određuje tijek društvene evolucije. Naposljetku, ni jedna država ne može nadići moralne vrijednosti svojih građana koje se mogu vidjeti u kvaliteti njihovih izabranih vođa. Neprosvjetljenost i sebičnost vode padu čak najvišeg oblika vlade.
71:3.1 (803.1)
The political or administrative form of a government is of little consequence provided it affords the essentials of civil progress—liberty, security, education, and social co-ordination. It is not what a state is but what it does that determines the course of social evolution. And after all, no state can transcend the moral values of its citizenry as exemplified in their chosen leaders. Ignorance and selfishness will insure the downfall of even the highest type of government.
Koliko god to bilo žalosno, nacionalni egoizam je bitan za društveni opstanak. Doktrina izabranog naroda je bila glavni faktor u formiranju plemena i gradnji nacija sve do modernih vremena. No, niti jedna država ne može postići idealne razine funkcioniranja dok se ne svlada svaki oblik nesnošljivosti; nesnošljivost uvijek stoji na putu ljudskog napretka. Nesnošljivost se najbolje može suzbiti koordinacijom znanosti, trgovine, igara i relgije.
71:3.2 (803.2)
Much as it is to be regretted, national egotism has been essential to social survival. The chosen people doctrine has been a prime factor in tribal welding and nation building right on down to modern times. But no state can attain ideal levels of functioning until every form of intolerance is mastered; it is everlastingly inimical to human progress. And intolerance is best combated by the co-ordination of science, commerce, play, and religion.
Idealna država ima mali broj zakona, a oni se razvijaju od negativističke dominacije tabua do pozitivnog napretka osobne slobode koja je praćena sa sve većom samokontrolom. Uzvišena država ne samo da potiče svoje građane na rad, nego ih navodi na profitabilno i inspirativno korištenje sve većih razdoblja slobodnog vremena koje je nagrada napredujuće dobi strojeva. Slobodno vrijeme mora voditi proizvodnji, a ne samo konzumerstvu.
71:3.7 (803.7)
The laws of the ideal state are few in number, and they have passed out of the negativistic taboo age into the era of the positive progress of individual liberty consequent upon enhanced self-control. The exalted state not only compels its citizens to work but also entices them into profitable and uplifting utilization of the increasing leisure which results from toil liberation by the advancing machine age. Leisure must produce as well as consume.
Moralno društvo treba imati za cilj očuvanje samopoštovanja svojih građana i priuštiti svakom normalnom pojedincu odgovarajuću priliku za samoostvarenje. Takav plan društvenog postignuća doprinosi najvišem obliku kulturnog društva. Čovjek treba naći načina da potakne društvenu evoluciju državnim nadzorom uz najmanju moguću mjeru regulativne kontrole. Ona država je najbolja koja najviše koordinira dok najmanje vlada.
71:3.9 (803.9)
A moral society should aim to preserve the self-respect of its citizenry and afford every normal individual adequate opportunity for self-realization. Such a plan of social achievement would yield a cultural society of the highest order. Social evolution should be encouraged by governmental supervision which exercises a minimum of regulative control. That state is best which co-ordinates most while governing least.
Ideali državnosti moraju se postići evolucijom, sporim rastom građanske svijesti, priznavanjem obveza i privilegija društvenog služenja. U početku ljudi snose teret vlade kao dužnost, do okončanja vlasti političkih profitera, ali nakon toga oni traže priliku za službu koju smatraju privilegijom, najvećom čašću. Status svake razine civilizacije vjerno je oslikan kalibrom građana koji dobrovoljno prihvaćaju državničke odgovornosti.
71:3.10 (803.10)
The ideals of statehood must be attained by evolution, by the slow growth of civic consciousness, the recognition of the obligation and privilege of social service. At first men assume the burdens of government as a duty, following the end of the administration of political spoilsmen, but later on they seek such ministry as a privilege, as the greatest honor. The status of any level of civilization is faithfully portrayed by the caliber of its citizens who volunteer to accept the responsibilities of statehood.
U naprednim državama, politička služba se smatra najvišim vidom građanske odanosti. Najveća ambicija najmudrijih i najplemenitijih građana je steći civilno priznanje, biti izabran ili imenovan na neku poziciju državnog povjerenja, a takve vlade dodjeljuju najviše časti priznanja za službu njihovih civilnih i društvenih službenika. Priznanja se dalje dodjeljuju po tom redu filozofima, pedagozima, znanstvenicima, industrijalcima i vojnim licima. Roditelji primaju doličnu nagradu u predivnom karakteru njihove djece, a čisto religiozne vođe, kao veleposlanici duhovnog kraljevstva, primaju svoje stvarne nagrade na drugom svijetu.
71:3.12 (803.12)
In advanced states, political service is esteemed as the highest devotion of the citizenry. The greatest ambition of the wisest and noblest of citizens is to gain civil recognition, to be elected or appointed to some position of governmental trust, and such governments confer their highest honors of recognition for service upon their civil and social servants. Honors are next bestowed in the order named upon philosophers, educators, scientists, industrialists, and militarists. Parents are duly rewarded by the excellency of their children, and purely religious leaders, being ambassadors of a spiritual kingdom, receive their real rewards in another world.
71:4.15 (804.15)
And this progress in the arts of civilization leads directly to the realization of the highest human and divine goals of mortal endeavor—the social achievement of the brotherhood of man and the personal status of God-consciousness, which becomes revealed in the supreme desire of every individual to do the will of the Father in heaven.
Pojava pravog bratstva znači da je došlo do razvoja tog društvenog poretka u kojem svi ljudi uživaju nositi bremena drugih; oni uistinu žele primjeniti zlatno pravilo u praksi. No, takvo idealno društvo ne može se ostvariti ako bilo slabi ili zli čekaju u zasjedi kako bi izvukli nepoštenu i bezbožničku prednost nad onima koji su prvenstveno odani služenjuistini, ljepoti i dobroti. U takvoj situaciji samo jedan put je praktičan: "Praktikanti zlatnog pravila" mogu osnovati progresivno društvo u kojem će živjeti u skladu sa svojim idealima, dok istovremeno održavaju adekvatnu obranu od svojih neprosvjetljenih bližnjih koji mogu tražiti bilo da iskoriste svoju miroljubivu braću ili da uništite njihovu napredujuću civilizaciju.
71:4.16 (804.16)
The appearance of genuine brotherhood signifies that a social order has arrived in which all men delight in bearing one another’s burdens; they actually desire to practice the golden rule. But such an ideal society cannot be realized when either the weak or the wicked lie in wait to take unfair and unholy advantage of those who are chiefly actuated by devotion to the service of truth, beauty, and goodness. In such a situation only one course is practical: The “golden rulers” may establish a progressive society in which they live according to their ideals while maintaining an adequate defense against their benighted fellows who might seek either to exploit their pacific predilections or to destroy their advancing civilization.
Idealizam nikada ne može opstati na evolucijskoj planeti ako iz generacije u generaciju idealisti budu dopuštali da ih istrijebe niži redovi čovječanstva. Ovo je veliki test idealizma: Hoće li napredno društvo biti u stanju održati svoju vojnu spremnost da se osigura od napada svojih ratobornih susjeda, i u isto vrijeme se uzrdžati od iskušenja da upotrijebi ovu vojnu snagu u ofenzivnim operacijama protiv drugih naroda u svrhu sebičnog dobitka ili nacionalnog egoizma? Nacionalni opstanak zahtijeva pripravnost, a religiozni idealizam je jedino što može spriječiti prostituiranje vojne pripravnosti u cilju agresije. Samo ljubav i bratstvo mogu spriječiti jake od ugnjetavanja slabih.
71:4.17 (804.17)
Idealism can never survive on an evolving planet if the idealists in each generation permit themselves to be exterminated by the baser orders of humanity. And here is the great test of idealism: Can an advanced society maintain that military preparedness which renders it secure from all attack by its war-loving neighbors without yielding to the temptation to employ this military strength in offensive operations against other peoples for purposes of selfish gain or national aggrandizement? National survival demands preparedness, and religious idealism alone can prevent the prostitution of preparedness into aggression. Only love, brotherhood, can prevent the strong from oppressing the weak.
Dok je konkurencija bitna za društveni napredak, neregulirana konkurencija vodi nasilju. U današnjem društvu, konkurencija polako zauzima mjesto ratovanja u tome što određuje mjesto pojedinca u industriji, te osigurava opstanaka samih industrija. (Ubojstvo i rat imaju različit status sa stanoviša društvenih običaja, kako je ubojstvo proglašeno nezakonitim od ranih dana društva, dok rat još nikada nije proglašen nezakonitim od strane čovječanstva u cjelini.)
71:5.1 (805.1)
Competition is essential to social progress, but competition, unregulated, breeds violence. In current society, competition is slowly displacing war in that it determines the individual’s place in industry, as well as decreeing the survival of the industries themselves. (Murder and war differ in their status before the mores, murder having been outlawed since the early days of society, while war has never yet been outlawed by mankind as a whole.)
Idealna država se obvezuje regulirati društveno ponašanje u dovoljnoj mjeri da eliminira nasilje koje može proizaći iz pojedinačne konkurencije, te da spriječi nepravednost u osobnoj inicijativi. Ovo je veliki problem državnosti: Kako jamčiti mir i spokoj u industriji i platiti porez za potporu državne vlasti, a u isto vrijeme ne dopustiti oporezivanju da optereti industriju i državi da postane parazitska ili tiranska?
71:5.2 (805.2)
The ideal state undertakes to regulate social conduct only enough to take violence out of individual competition and to prevent unfairness in personal initiative. Here is a great problem in statehood: How can you guarantee peace and quiet in industry, pay the taxes to support state power, and at the same time prevent taxation from handicapping industry and keep the state from becoming parasitical or tyrannical?
Tijekom ranijih svjetskih dobi, natjecanje je bilo bitno za progresivnu civilizaciju. Kako čovjekova evolucija sve više napreduje, suradnja postaje sve učinkovitija. U naprednim civilizacijama suradnja je učinkovitija od konkurencije. Ranog čovjek je stimulirala konkurencija. Rana evolucija je obilježena opstankom onih koji su bili biološki moćni, dok se kasnije civilizacije mogu bolje promovirati inteligentnom suradnjom, razboritim zajedništvom i duhovnim bratstvom.
71:5.3 (805.3)
Throughout the earlier ages of any world, competition is essential to progressive civilization. As the evolution of man progresses, co-operation becomes increasingly effective. In advanced civilizations co-operation is more efficient than competition. Early man is stimulated by competition. Early evolution is characterized by the survival of the biologically fit, but later civilizations are the better promoted by intelligent co-operation, understanding fraternity, and spiritual brotherhood.
Suvremena ekonomija koju pokreće motiv profita je osuđena na propast ako se motiv profita ne nadopuni motivima službe. Nemilosrdna konkurencija koja se temelji na zatucanom samointeresu na kraju uništava čak i one stvari koje želi održavati. Ekskluzivna i koristoljubiva profitna motivacija je nespojiva sa kršćanskim idealima - a još više je nespojiva s učenjima Isusa.
71:6.1 (805.5)
Present-day profit-motivated economics is doomed unless profit motives can be augmented by service motives. Ruthless competition based on narrow-minded self-interest is ultimately destructive of even those things which it seeks to maintain. Exclusive and self-serving profit motivation is incompatible with Christian ideals—much more incompatible with the teachings of Jesus.
Odnos profitne motivacije prema službi u gospodarstvu je uporediv s odnosom straha prema ljubavi u religiji. No, profitni motiv se ne smije naglo uništiti ili ukloniti; on drži jako uposlene mnoge inače lijene smrtnike. No, nije potrebno da ovaj katalizator društvene energije zauvijek ostane sebičan u svojim ciljevima.
71:6.2 (805.6)
In economics, profit motivation is to service motivation what fear is to love in religion. But the profit motive must not be suddenly destroyed or removed; it keeps many otherwise slothful mortals hard at work. It is not necessary, however, that this social energy arouser be forever selfish in its objectives.
Profitni motiv gospodarskih aktivnosti je suviše zatucan i potpuno nedostojan naprednog poretka društva; ipak, to je neophodan faktor u ranijim fazama civilizacije. Nemojte oduzeti profit kao motivaciju dok ljudi ne budu čvrsto ukorijenjeni u najvišim oblicima neprofitnih motiva ekonomskog i društvenog služenja - u transcendentnim porivima iznimne mudrosti, fascinirajućeg bratstva i izvrsnosti duhovnog postignuća.
71:6.3 (805.7)
The profit motive of economic activities is altogether base and wholly unworthy of an advanced order of society; nevertheless, it is an indispensable factor throughout the earlier phases of civilization. Profit motivation must not be taken away from men until they have firmly possessed themselves of superior types of nonprofit motives for economic striving and social serving—the transcendent urges of superlative wisdom, intriguing brotherhood, and excellency of spiritual attainment.
U idealnoj državi, obrazovanje se nastavlja kroz cijeli život i filozofija često postaje glavna zanimacija njezinih građana. Građani takvog komonvelta nastoje steći mudrost u cilju povećanja uvida u smisao ljudskih odnosa, značenja stvarnosti, plemenitost vrijednosti, ciljeva življenja i blaženstava kozmičke sudbine.
71:7.2 (806.2)
In the ideal state, education continues throughout life, and philosophy sometime becomes the chief pursuit of its citizens. The citizens of such a commonwealth pursue wisdom as an enhancement of insight into the significance of human relations, the meanings of reality, the nobility of values, the goals of living, and the glories of cosmic destiny.
Ljudi Urantije bi trebali stvoriti viziju novog i višeg kulturnog društva. Obrazovanje će skočiti na nove razine vrijednosti nakon prevazilaženja čisto profitno-motiviranog sustava ekonomij e. Obrazovanj e je predugo bio provincijalističko, militarističko, egoističko i ambiciozno; ono na kraju mora postati svjetsko i idealističko, te imati za cilj čovjekovo samoostvarenje i spoznaju kozmičkih značenja.
71:7.3 (806.3)
Urantians should get a vision of a new and higher cultural society. Education will jump to new levels of value with the passing of the purely profit-motivated system of economics. Education has too long been localistic, militaristic, ego exalting, and success seeking; it must eventually become world-wide, idealistic, self-realizing, and cosmic grasping.
71:7.4 (806.4)
Education recently passed from the control of the clergy to that of lawyers and businessmen. Eventually it must be given over to the philosophers and the scientists. Teachers must be free beings, real leaders, to the end that philosophy, the search for wisdom, may become the chief educational pursuit.
Jedino sveto obilježije bilo koje ljudske vlade je podjela državnosti u tri domene - izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Svemirom se upravlja u skladu s tim planom podjele funkcija i ovlasti. Osim toga božanskog koncepta učinkovite društvene regulative i civilne vlasti, nije toliko bitno koji oblik državne vlasti ljudi izaberu pod uvjetom da građani uvijek napreduju prema cilju sve veće samokontrole i sve boljeg i češćeg služenja društvu. Intelektualna pronicavost, ekonomska mudrost, društvena oštroumnost i moralna čvrstina ljudi se vjerno odražavaju u državnosti.
71:8.1 (806.14)
The only sacred feature of any human government is the division of statehood into the three domains of executive, legislative, and judicial functions. The universe is administered in accordance with such a plan of segregation of functions and authority. Aside from this divine concept of effective social regulation or civil government, it matters little what form of state a people may elect to have provided the citizenry is ever progressing toward the goal of augmented self-control and increased social service. The intellectual keenness, economic wisdom, social cleverness, and moral stamina of a people are all faithfully reflected in statehood.
11. Okončanje ratovanja - pronalaženje međunarodnih rješenja za nacionalne i rasne razlike u kontinentalnim sudovima naroda kojima predsjedava vrhovni planetarni sud koji se automatski regrutira iz redova povremeno umirovljenih čelnika kontinentalnih sudova. Kontinentalni sudovi su autoritativni; svjetski sud je savjetodavan - moralan.
71:8.13 (807.9)
11. The ending of war—international adjudication of national and racial differences by continental courts of nations presided over by a supreme planetary tribunal automatically recruited from the periodically retiring heads of the continental courts. The continental courts are authoritative; the world court is advisory—moral.