Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 71 : RAZVOJ DRŽAVE
Sekcije
POGLAVLJE 71 : RAZVOJ DRŽAVE
71:0.1 (800.1) DRŽAVA je korisna tekovina civilizacije; ona predstavlja neto dobitak društva proizašao iz razaranja i patnji rata. Čak je i državničko umijeće samo akumulirana tehnika prilagodbe silovitog konkurentnog natjecanja između zaraćenih plemena i naroda.
71:0.2 (800.2) Suvremena država je ustanova koja je preživjela dugu borbu za grupnu moć. Nadmoćna sila naposljetku je prevladala i proizvela činjeničnu tvorevinu, državu, zajedno s moralnim mitom o apsolutnoj obvezi građanina da živi i umire za državu. Ali država nema božansko porijeklo; ona štoviše nije nastala ni inteligentnim djelovanjem ljudske volje; ona je čisto evolucijska institucija koja ima potpuno automatsko porijeklo.
1. ZAČECI DRŽAVE
71:1.1 (800.3) Država je teritorijalna organizacija društvene regulative, a najjača, najučinkovitija i najtrajnija država sastoji se od jednog naroda čiji ljudi imaju zajednički jezik, društvene običaje i institucije.
71:1.2 (800.4) Rane države bile su malene i sve su nastale kao rezultat osvajanja. One nisu proizašle iz dobrovoljnog udruživanja. Mnoge su osnovali osvajački nomadi koji bi se obrušili na miroljubive stočare ili naseljene zemljoradnike kako bi ih pokorili i porobili. Takve države, nastale osvajanjem, bile su prisilno slojevite; društvene klase bile su neizbježne, a klasne borbe oduvijek su igrale selektivnu ulogu.
71:1.3 (800.5) Sjeverna plemena američkih crvenih ljudi nikada nisu dostigla stvarnu državnost. Ona nisu napredovala dalje od labave plemenske konfederacije, vrlo primitivnog oblika države. Njihov najbliži pristup državnosti bila je irokeška federacija, ali ta skupina od šest naroda nikada nije u potpunosti funkcionirala kao država i nije uspjela opstati zbog nedostatka određenih bitnih elemenata suvremenog nacionalnog života, kao što su:
71:1.4 (800.6) 1. Stjecanje i nasljeđivanje privatnog vlasništva.
71:1.5 (800.7) 2. Gradovi s poljoprivredom i industrijom.
71:1.6 (800.8) 3. Korištenje domaćih životinja.
71:1.7 (800.9) 4. Praktična organizacija obitelji. Ovi crveni ljudi držali su se majčinske obitelji i nasljeđivanja po nećacima.
71:1.8 (800.10) 5. Jasno određeni teritorij.
71:1.9 (800.11) 6. Snažno izvršno poglavarstvo.
71:1.10 (800.12) 7. Porobljavanje zarobljenika — oni su ili usvajani ili masakrirani.
71:1.11 (800.13) 8. Odlučujuća osvajanja.
71:1.12 (800.14) Crveni ljudi bili su previše demokratski nastrojeni; imali su dobru vlast, ali ona nije uspjela opstati. Na kraju bi razvili državu da nisu prerano susreli napredniju civilizaciju bijelog čovjeka, koji je slijedio državne metode Grka i Rimljana.
71:1.13 (801.1) Uspješna rimska država temeljila se na:
71:1.14 (801.2) 1. Očinskoj obitelji.
71:1.15 (801.3) 2. Poljoprivredi i pripitomljavanju životinja.
71:1.16 (801.4) 3. Koncentraciji stanovništva — gradovima.
71:1.17 (801.5) 4. Privatnom vlasništvu i zemlji.
71:1.18 (801.6) 5. Ropstvu — klasama građanstva.
71:1.19 (801.7) 6. Osvajanju i reorganizaciji slabih i zaostalih naroda.
71:1.20 (801.8) 7. Jasno određenom teritoriju s cestama.
71:1.21 (801.9) 8. Osobnim i snažnim vladarima.
71:1.22 (801.10) Velika slabost rimske civilizacije, kao i jedan od čimbenika konačnog sloma carstva, bila je navodno liberalna i napredna praksa emancipacije mladića u dvadeset i prvoj godini te bezuvjetnog oslobađanja djevojke tako da je mogla slobodno stupiti u brak s muškarcem po vlastitom izboru ili otići u svijet i odati se nemoralu. Šteta za društvo nije proizašla iz samih tih reformi, nego iz naglog i široko rasprostranjenog načina njihova usvajanja. Slom Rima pokazuje što se može očekivati kada dođe do prevelikog širenja države povezanog s unutarnjom degeneracijom.
71:1.23 (801.11) Stvaranje začetne države bilo je moguće zahvaljujući popuštanju krvnih veza u korist teritorijalnih, a takve plemenske federacije obično su bile učvršćene osvajanjem. Dok suverenitet koji nadilazi sve manje borbe i grupne razlike obilježava istinsku državu, mnoge klase i kaste nastavljaju postojati u kasnijim državnim organizacijama kao ostaci negdašnjih klanova i plemena. Kasnije i veće teritorijalne države vode duge i gorke borbe s ovim manjim krvno povezanim klanovima, a plemenska vlast pokazala se vrijednim prijelazom od obiteljske do državne vlasti. Tijekom kasnijih vremena mnogi su klanovi izrasli iz trgovine i drugih industrijskih udruženja.
71:1.24 (801.12) Neuspjeh državne integracije rezultira nazadovanjem prema preddržavnim oblicima vladavine, kao što je bio feudalizam europskog srednjeg vijeka. Tijekom tih mračnih vremena teritorijalne države su se urušile i došlo je do povratka malim skupinama okupljenima oko dvoraca, kao i do ponovne pojave klanova i plemenskih faza razvoja. Slične poludržave postoje još i danas u Aziji i Africi, ali nisu sve primjeri evolucijskog nazadovanja; mnoge su zametne jezgre budućih država.
2. EVOLUCIJA PREDSTAVNIČKE VLASTI
71:2.1 (801.13) Premda je ideal, demokracija proizlazi iz civilizacije, a ne evolucije. Napredujte polako! Birajte pažljivo! Jer opasnosti demokracije su:
71:2.2 (801.14) 1. Uzdizanje mediokriteta.
71:2.3 (801.15) 2. Izbor neukih i zatucanih vladara.
71:2.4 (801.16) 3. Neuspjeh u prepoznavanju temeljnih činjenica društvene evolucije.
71:2.5 (801.17) 4. Opasnost općeg prava glasa u rukama neobrazovane i lijene većine.
71:2.6 (801.18) 5. Ropstvo javnom mnijenju; većina nije uvijek u pravu.
71:2.7 (802.1) Javno mnijenje, zajedničko mišljenje, uvijek je usporavalo razvoj društva; no ono je vrijedno jer, premda usporava društvenu evoluciju, pridonosi očuvanju civilizacije. Obrazovanje javnog mnijenja jedini je siguran i istinski način ubrzavanja civilizacije; sila je samo privremeno sredstvo, a kulturni rast sve se više ubrzava nakon što oružje ustupi mjesto glasačkim listićima. Javno mnijenje, društveni običaji, predstavljaju osnovne i elementarne energije društvene evolucije i razvoja države, ali da bi imali državnu vrijednost moraju se izražavati nenasilno.
71:2.8 (802.2) Mjera napretka društva izravno ovisi o stupnju do kojeg javno mnijenje može nenasilnim izražavanjem kontrolirati osobno ponašanje i državnu regulativu. Istinski civilizirana vlada stupa na pozornicu nakon što javno mnijenje stekne ovlasti osobnog biračkog prava. Narodni izbori ne moraju uvijek donijeti ispravnu odluku, ali oni predstavljaju ispravan način da se donese čak i kriva odluka. Evolucija ne može odjednom proizvesti vrhunsko savršenstvo, nego samo srazmjerne i sve naprednije praktične prilagodbe.
71:2.9 (802.3) Postoji deset koraka ili faza u razvoju praktičnog i učinkovitog oblika predstavničke vlasti, a to su:
71:2.10 (802.4) 1. Sloboda osobe. Ropstvo, kmetstvo i svi oblici prisilnog služenja moraju nestati.
71:2.11 (802.5) 2. Sloboda uma. Osim ako su slobodni ljudi obrazovani — ako su naučili inteligentno razmišljati i mudro planirati — sloboda često donosi više štete nego koristi.
71:2.12 (802.6) 3. Vladavina prava. Sloboda se može uživati samo kada se samovolja i hirovi ljudskih vladara zamijene zakonskim aktima u skladu s prihvaćenim temeljnim zakonom.
71:2.13 (802.7) 4. Sloboda govora. Predstavnička vlast nezamisliva je bez slobode svih oblika izražavanja ljudskih težnji i mišljenja.
71:2.14 (802.8) 5. Sigurnost imovine. Nijedna vlast ne može dugo opstati ako ne osigura pravo na uživanje osobnog vlasništva u nekom obliku. Čovjek žudi za pravom da koristi, kontrolira, daruje, prodaje, iznajmljuje i ostavlja u nasljedstvo svoju osobnu imovinu.
71:2.15 (802.9) 6. Pravo na podnošenje peticija. Predstavnička vlada podrazumijeva pravo građana da budu saslušani. Pravo na podnošenje peticija svojstveno je slobodnom državljanstvu.
71:2.16 (802.10) 7. Pravo na upravljanje. Nije dovoljno da se čovjeka sasluša; moć peticioniranja mora prerasti u stvarno upravljanje državom.
71:2.17 (802.11) 8. Opće pravo glasa. Predstavnička vlast pretpostavlja inteligentno, učinkovito i opće biračko tijelo. Karakter takve vlasti uvijek će biti određen karakterom i sposobnostima onih koji je sačinjavaju. S napretkom civilizacije, dok pravo glasa ostaje opće za oba spola, ono se učinkovito mijenja, reorganizira i na druge načine diferencira.
71:2.18 (802.12) 9. Nadzor javnih službenika. Nijedna građanska vlast neće biti korisna i učinkovita ako građani ne posjeduju i ne koriste mudre metode usmjeravanja i nadzora nositelja javnih dužnosti i javnih službenika.
71:2.19 (802.13) 10. Inteligentno i sposobno predstavništvo. Opstanak demokracije ovisi o uspješnoj predstavničkoj vladi; a ona je uvjetovana praksom da se u javnu službu biraju samo oni pojedinci koji su tehnički osposobljeni, intelektualno sposobni, društveno odani i moralno prikladni. Samo takva praksa može očuvati vlast ljudi, od ljudi i za ljude.
3. IDEALI DRŽAVNOSTI
71:3.1 (803.1) Politički ili upravni oblik vlasti od male je važnosti sve dok osigurava osnovne uvjete građanskog napretka — slobodu, sigurnost, obrazovanje i društvenu koordinaciju. Nije važno što država jest, nego što čini; upravo to određuje tijek društvene evolucije. I na kraju, nijedna država ne može nadmašiti moralne vrijednosti svojih građana koje se očituju u njihovim izabranim vođama. Neprosvjetljenost i sebičnost osigurat će propast čak i najuzvišenijeg oblika vlasti.
71:3.2 (803.2) Koliko god to bilo žalosno, nacionalni egoizam bio je neophodan za društveni opstanak. Doktrina izabranog naroda bila je glavni čimbenik u plemenskom povezivanju i izgradnji nacija sve do suvremenih vremena. No nijedna država ne može postići idealne razine funkcioniranja dok se ne svlada svaki oblik nesnošljivosti; nesnošljivost je trajni neprijatelj ljudskog napretka. Ona se najbolje može suzbiti koordinacijom znanosti, trgovine, igara i religije.
71:3.3 (803.3) Idealna država djeluje pod poticajem triju snažnih i koordiniranih pokretačkih sila:
71:3.4 (803.4) 1. Odanosti prožete ljubavlju koja proizlazi iz spoznaje ljudskog bratstva.
71:3.5 (803.5) 2. Inteligentnog patriotizma utemeljenog na mudrim idealima.
71:3.6 (803.6) 3. Kozmičkog uvida protumačenog u svjetlu planetarnih činjenica, potreba i ciljeva.
71:3.7 (803.7) Idealna država ima mali broj zakona, a oni se razvijaju od negativističke dominacije tabua prema pozitivnom napretku osobne slobode praćene sve većom samokontrolom. Uzvišena država ne samo da potiče svoje građane na rad, nego ih navodi na korisno i smisleno korištenje sve većih razdoblja slobodnog vremena koja proizlaze iz oslobođenja od teškog rada zahvaljujući napretku strojnog doba. Slobodno vrijeme mora biti produktivno, a ne samo potrošačko.
71:3.8 (803.8) Nijedno društvo nije daleko napredovalo ako dopušta besposličarenje ili tolerira siromaštvo. Ali siromaštvo i ovisnost nikada se ne mogu ukloniti ako se defektne i degenerirane loze slobodno podupiru i ako im se dopušta nekontrolirano razmnožavanje.
71:3.9 (803.9) Moralno društvo treba težiti očuvanju samopoštovanja svojih građana i svakom normalnom pojedincu pružiti odgovarajuću priliku za samoostvarenje. Takav plan društvenog postignuća stvorio bi najviši red kulturnog društva. Društvenu evoluciju treba poticati državnim nadzorom koji provodi minimalnu regulativnu kontrolu. Najbolja je ona država koja najviše koordinira dok najmanje vlada.
71:3.10 (803.10) Ideali državnosti moraju se postići evolucijom, sporim rastom građanske svijesti te priznavanjem obveze i privilegije društvenog služenja. U početku ljudi snose teret vlasti kao dužnost, nakon okončanja uprave političkih profitera, ali kasnije traže priliku za službu koju smatraju privilegijom, najvećom čašću. Status svake razine civilizacije vjerno je oslikan kalibrom građana koji dobrovoljno prihvaćaju državničke odgovornosti.
71:3.11 (803.11) U stvarnoj političkoj zajednici poslove upravljanja gradovima i pokrajinama vode stručnjaci i njima se upravlja jednako kao i svim drugim oblicima gospodarskih i trgovačkih udruženja.
71:3.12 (803.12) U naprednim državama politička služba smatra se najvišim vidom građanske odanosti. Najveća ambicija najmudrijih i najplemenitijih građana jest steći građansko priznanje, biti izabran ili imenovan na neku dužnost javnog povjerenja, a takve vlade dodjeljuju svoja najviša priznanja za službu svojim građanskim i društvenim službenicima. Priznanja se zatim redom dodjeljuju filozofima, pedagozima, znanstvenicima, industrijalcima i vojnicima. Roditelji primaju doličnu nagradu u izvrsnosti svoje djece, dok čisto religiozni vođe, kao veleposlanici duhovnog kraljevstva, svoje stvarne nagrade primaju na drugom svijetu.
4. PROGRESIVNA CIVILIZACIJA
71:4.1 (804.1) Ekonomija, društvo i država moraju evoluirati ako žele opstati. Statički uvjeti na evolucijskom svijetu vode propadanju; tu opstaju samo one institucije koje ustrajno plove naprijed nošene strujom evolucijske rijeke.
71:4.2 (804.2) Progresivni program širenja civilizacije obuhvaća:
71:4.3 (804.3) 1. Očuvanje individualnih sloboda.
71:4.4 (804.4) 2. Zaštitu doma.
71:4.5 (804.5) 3. Promicanje ekonomske sigurnosti.
71:4.6 (804.6) 4. Sprječavanje bolesti.
71:4.7 (804.7) 5. Obvezno obrazovanje.
71:4.8 (804.8) 6. Obvezno zaposlenje.
71:4.9 (804.9) 7. Produktivno provođenje slobodnog vremena.
71:4.10 (804.10) 8. Brigu za nesretne.
71:4.11 (804.11) 9. Unaprjeđenje rase.
71:4.12 (804.12) 10. Promicanje znanosti i umjetnosti.
71:4.13 (804.13) 11. Promicanje filozofije — mudrost.
71:4.14 (804.14) 12. Povećanje kozmičkog uvida — duhovnost.
71:4.15 (804.15) A taj napredak u umjetnostima civilizacije vodi izravno ostvarenju najviših ljudskih i božanskih ciljeva smrtnog nastojanja — društvenom postignuću bratstva ljudi i osobnom stanju svijesti o Bogu, koje se otkriva u vrhovnoj želji svakog pojedinca da vrši volju Oca na nebu.
71:4.16 (804.16) Pojava pravog bratstva znači da je nastao društveni poredak u kojem svi ljudi uživaju nositi bremena jedni drugih; oni uistinu žele živjeti zlatno pravilo. No takvo idealno društvo ne može se ostvariti kada slabi ili zli vrebaju kako bi stekli nepoštenu i nečasnu prednost nad onima koji su prvenstveno odani služenju istini, ljepoti i dobroti. U takvoj situaciji samo je jedan put praktičan: „zlatni vladari” mogu osnovati progresivno društvo u kojem će živjeti u skladu sa svojim idealima, dok istodobno održavaju odgovarajuću obranu od svojih neprosvjetljenih bližnjih koji bi mogli pokušati iskoristiti njihove miroljubive sklonosti ili uništiti njihovu napredujuću civilizaciju.
71:4.17 (804.17) Idealizam nikada ne može opstati na evoluirajućem planetu ako idealisti u svakoj generaciji dopuste da ih istrijebe niži redovi čovječanstva. Ovo je veliki test idealizma: može li napredno društvo održati vojnu pripravnost koja ga štiti od napada njegovih ratobornih susjeda, a istodobno se uzdržati od iskušenja da tu vojnu snagu upotrijebi u ofenzivnim operacijama protiv drugih naroda radi sebičnog dobitka ili nacionalnog uzdizanja? Nacionalni opstanak zahtijeva pripravnost, a jedino religiozni idealizam može spriječiti prostituiranje vojne pripravnosti u agresiju. Samo ljubav i bratstvo mogu spriječiti jake da ugnjetavaju slabe.
5. EVOLUCIJA NATJECANJA
71:5.1 (805.1) Dok je natjecanje bitno za društveni napredak, neregulirano natjecanje rađa nasilje. U današnjem društvu natjecanje polako zauzima mjesto ratovanja time što određuje mjesto pojedinca u industriji te osigurava opstanak samih industrija. (Ubojstvo i rat imaju različit status sa stanovišta društvenih običaja; ubojstvo je proglašeno nezakonitim još od ranih dana društva, dok rat čovječanstvo u cjelini još nikada nije proglasilo nezakonitim.)
71:5.2 (805.2) Idealna država obvezuje se regulirati društveno ponašanje samo u onoj mjeri koja je potrebna da ukloni nasilje iz individualnog natjecanja i spriječi nepravednost u osobnoj inicijativi. Ovo je veliki problem državnosti: kako jamčiti mir i spokoj u industriji, plaćati poreze za potporu državne vlasti, a istodobno ne dopustiti da oporezivanje optereti industriju niti da država postane parazitska ili tiranska?
71:5.3 (805.3) Tijekom ranijih doba natjecanje je bilo bitno za progresivnu civilizaciju. Kako čovjekova evolucija napreduje, suradnja postaje sve učinkovitija. U naprednim civilizacijama suradnja je učinkovitija od natjecanja. Ranog čovjeka poticalo je natjecanje. Ranu evoluciju obilježava opstanak biološki sposobnih, dok kasnije civilizacije više unapređuju inteligentna suradnja, razborito zajedništvo i duhovno bratstvo.
71:5.4 (805.4) Istina, konkurencija u industriji izrazito je rasipna i vrlo neučinkovita, ali ne treba odobravati nikakav pokušaj uklanjanja tih gospodarskih gubitaka ako takve prilagodbe podrazumijevaju čak i najmanje ograničavanje bilo koje od temeljnih sloboda pojedinca.
6. MOTIV PROFITA
71:6.1 (805.5) Suvremena ekonomija koju pokreće motiv profita osuđena je na propast ako se profitni motiv ne nadopuni motivima službe. Nemilosrdna konkurencija koja se temelji na zatucanom samointeresu na kraju uništava čak i one stvari koje nastoji održati. Isključiva i koristoljubiva profitna motivacija nespojiva je s kršćanskim idealima — a još više s Isusovim učenjima.
71:6.2 (805.6) Odnos profitne motivacije prema motivu službe u gospodarstvu usporediv je s odnosom straha prema ljubavi u religiji. No profitni motiv ne smije se naglo uništiti ili ukloniti; on održava marljivima mnoge inače lijene smrtnike. Ipak, nije potrebno da ovaj katalizator društvene energije zauvijek ostane sebičan u svojim ciljevima.
71:6.3 (805.7) Profitni motiv ekonomskih aktivnosti posve je nizak i potpuno nedostojan naprednog društvenog poretka; ipak, on je neophodan čimbenik tijekom ranijih faza civilizacije. Nemojte ljudima oduzeti profitnu motivaciju dok ne budu čvrsto ukorijenjeni u višim oblicima neprofitnih motiva ekonomskog nastojanja i društvenog služenja — u transcendentnim porivima iznimne mudrosti, privlačnog bratstva i izvrsnosti duhovnog postignuća.
7. OBRAZOVANJE
71:7.1 (806.1) Trajna država utemeljena je na kulturi, vođena idealima i motivirana služenjem. Svrha obrazovanja treba biti stjecanje vještina, potraga za mudrošću, ostvarenje sebstva i postizanje duhovnih vrijednosti.
71:7.2 (806.2) U idealnoj državi obrazovanje traje tijekom cijelog života, a filozofija s vremenom postaje glavnim zanimanjem njezinih građana. Građani takve političke zajednice teže mudrosti kao sredstvu produbljivanja uvida u smisao ljudskih odnosa, značenja stvarnosti, plemenitost vrijednosti, ciljeve života i veličanstvenost kozmičke sudbine.
71:7.3 (806.3) Urantijanci bi trebali steći viziju novog i višeg kulturnog društva. Obrazovanje će dosegnuti nove razine vrijednosti nakon prevladavanja čisto profitom motiviranog ekonomskog sustava. Obrazovanje je predugo bilo provincijalističko, militarističko, usmjereno na uzdizanje ega i ambiciozno; ono naposljetku mora postati svjetsko i idealističko te težiti čovjekovu samoostvarenju i razumijevanju kozmičkih značenja.
71:7.4 (806.4) Obrazovanje je nedavno prešlo iz ruku svećenstva u ruke pravnika i poduzetnika. Na kraju se ono mora predati u ruke filozofima i znanstvenicima. Učitelji moraju biti slobodna bića, istinski vođe, kako bi filozofija — potraga za mudrošću — mogla postati glavni obrazovni cilj.
71:7.5 (806.5) Obrazovanje je posao življenja; ono se mora nastaviti tijekom cijelog života kako bi čovječanstvo postupno moglo iskusiti uzlazne razine smrtničke mudrosti, a to su:
71:7.6 (806.6) 1. Poznavanje stvari.
71:7.7 (806.7) 2. Realizacija značenja.
71:7.8 (806.8) 3. Uvažavanje vrijednosti.
71:7.9 (806.9) 4. Plemenitost rada — dužnost.
71:7.10 (806.10) 5. Motivacija ciljeva — moralnost.
71:7.11 (806.11) 6. Ljubav prema služenju — karakter.
71:7.12 (806.12) 7. Kozmički uvid — duhovno razlučivanje.
71:7.13 (806.13) A onda će, putem tih postignuća, mnogi dosegnuti vrhunac smrtničkog postignuća uma — svijest o Bogu.
8. KARAKTER DRŽAVNOSTI
71:8.1 (806.14) Jedino sveto obilježje bilo koje ljudske vlasti jest podjela državnosti na tri područja - izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Svemirom se upravlja u skladu s tim planom podjele funkcija i ovlasti. Osim tog božanskog koncepta učinkovite društvene regulative i građanske vlasti, malo je važno koji oblik državne vlasti ljudi izaberu, pod uvjetom da građani neprestano napreduju prema cilju sve veće samokontrole i sve razvijenijeg služenja društvu. Intelektualna pronicavost, ekonomska mudrost, društvena oštroumnost i moralna čvrstina jednog naroda vjerno se odražavaju u njegovoj državnosti.
71:8.2 (806.15) Evolucija državnosti podrazumijeva napredovanje od razine do razine, i to kako slijedi:
71:8.3 (806.16) 1. Stvaranje trodijelne vlasti izvršne, zakonodavne i sudske grane.
71:8.4 (806.17) 2. Sloboda društvenih, političkih i religioznih djelatnosti.
71:8.5 (807.1) 3. Ukidanje svih oblika ropstva i prisilnog služenja.
71:8.6 (807.2) 4. Sposobnost građana da nadziru ubiranje poreza.
71:8.7 (807.3) 5. Uspostava općeg obrazovanja — učenja koje traje od kolijevke do groba.
71:8.8 (807.4) 6. Pravilno usklađivanje između lokalne i nacionalne vlasti.
71:8.9 (807.5) 7. Poticanje znanosti i savladavanje bolesti.
71:8.10 (807.6) 8. Pravilno priznavanje spolne jednakosti i usklađenog djelovanja muškaraca i žena u domu, školi i crkvi, uz specijalizirano služenje žena u industriji i vlasti.
71:8.11 (807.7) 9. Eliminacija crnčenja zahvaljujući izumu i pravilnoj uporabi strojeva u industrijskoj dobi.
71:8.12 (807.8) 10. Prevladavanje dijalekata — trijumf univerzalnog jezika.
71:8.13 (807.9) 11. Okončanje ratovanja — pronalaženje međunarodnih rješenja za nacionalne i rasne razlike od strane kontinentalnih sudova naroda kojima predsjedava vrhovni planetarni sud koji se automatski regrutira iz redova povremeno umirovljenih čelnika kontinentalnih sudova. Kontinentalni sudovi su autoritativni; svjetski sud je savjetodavan — moralan.
71:8.14 (807.10) 12. Općesvjetska popularnost potrage za mudrošću — veličanje filozofije. Evolucija svjetske religije, koja će nagovijestiti ulazak planeta u rane faze ustaljenja u svjetlu i životu.
71:8.15 (807.11) To su preduvjeti progresivne vlasti i obilježja idealne državnosti. Urantija je još daleko od ostvarenja tih uzvišenih ideala, ali civilizirane rase već su načinile prvi korak — čovječanstvo kroči prema višim evolucijskim sudbinama.
71:8.16 (807.12) [Pod pokroviteljstvom Melkizedeka iz Nebadona.]