Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 69 : PRIMITIVNE LJUDSKE INSTITUCIJE
Sekcije
POGLAVLJE 69 : PRIMITIVNE LJUDSKE INSTITUCIJE
69:0.1 (772.1) EMOCIONALNO gledano, čovjek nadilazi svoje životinjske pretke sposobnošću cijenjenja humora, umjetnosti i religije. Društveno gledano, čovjek pokazuje svoju nadmoć sposobnošću izrade oruđa, komuniciranja i stvaranja ustanova.
69:0.2 (772.2) Kada ljudska bića kroz dulje vrijeme održavaju društvene skupine, takva udruživanja uvijek dovode do stvaranja određenih obrazaca djelovanja koji na kraju prerastaju u ustanove. Većina čovjekovih ustanova pokazala se sredstvom uštede rada, a istodobno je pridonosila povećanju sigurnosti skupine.
69:0.3 (772.3) Civilizirani čovjek pridaje veliku važnost karakteru, stabilnosti i kontinuitetu svojih utemeljenih ustanova, ali sve su ljudske ustanove tek nagomilani običaji prošlosti, očuvani tabuima i uzdignuti religijom. Takva nasljeđa postaju predaje, a predaje se na koncu preobražavaju u društvene konvencije.
1. OSNOVNE LJUDSKE INSTITUCIJE
69:1.1 (772.4) Sve ljudske institucije zadovoljavaju neke društvene potrebe, prošle ili sadašnje, bez obzira na to što njihovo pretjerano razvijanje neminovno umanjuje vrijednost pojedinca zasjenjujući njegovu ličnost i slabeći inicijativu. Čovjek treba upravljati svojim institucijama, a ne dopustiti da njime dominiraju ove tvorevine napredujuće civilizacije.
69:1.2 (772.5) Ljudske institucije mogu se podijeliti u tri opće skupine:
69:1.3 (772.6) 1. Institucije osobnog samoodržanja. Ove institucije izrastaju iz običaja vezanih uz potrebu za hranom i pratećih nagona samoodržanja. One uključuju industriju, imovinu, ratovanje radi stjecanja dobiti i sve regulativne mehanizme društva. Prije ili kasnije nagon straha potiče osnivanje tih institucija opstanka putem tabua, konvencija i religijskih sankcija. No strah, neznanje i praznovjerje odigrali su istaknutu ulogu u ranom porijeklu i kasnijem razvoju svih ljudskih institucija.
69:1.4 (772.7) 2. Institucije održanja vrste. To su ustanove društva koje izrastaju iz spolne potrebe, majčinskog instinkta i uzvišenijih nježnih emocija ljudskog roda. One obuhvaćaju društvene mehanizme zaštite doma i škole, obiteljskog života, obrazovanja, etike i religije. Uključuju bračne običaje, te ratovanje u cilju obrane i izgradnju doma.
69:1.5 (772.8) 3. Institucije osobnog udovoljavanja. Te prakse rastu iz sklonosti prema taštini i emocija ponosa; one obuhvaćaju običaje odijevanja i osobnog dotjerivanja, društvene konvencije, ratovanja u cilju slave, plesa, zabave, igara i drugih oblika osjetilnog ugađanja. No civilizacija nikada nije evoluirala institucije koje bi služile isključivo samougađanju.
69:1.6 (772.9) Te tri skupine društvenih praksi usko su povezane i do tančina međuovisne. Na Urantiji one predstavljaju složenu organizaciju koja funkcionira kao jedinstven društveni mehanizam.
2. OSVIT INDUSTRIJE
69:2.1 (773.2) Primitivna se industrija polako razvila kao zaštita od strahota gladi. Rani je čovjek već vrlo rano počeo učiti od nekih životinja koje tijekom razdoblja obilja skupljaju hranu za dane oskudice.
69:2.2 (773.3) Prije osvita štedljivosti i pojave primitivne industrije prosječna su plemena bila osuđena na oskudicu i stvarnu patnju. Rani čovjek morao se natjecati s cijelim životinjskim svijetom za svoju hranu. Borba za opstanak nepogrešivo vuče čovjeka prema razini zvijeri; siromaštvo je njegovo prirodno i tiransko stanje. Bogatstvo nije prirodni dar; ono proizlazi iz rada, znanja i organizacije.
69:2.3 (773.4) Primitivnom čovjeku nije dugo trebalo da prepozna prednosti udruživanja. Udruživanje je dovelo do organizacije, a prvi rezultat organizacije bila je podjela rada, s neposrednom uštedom vremena i materijala. Ova specijalizacija rada nastala je prilagodbom pritisku — biranjem staze najmanjeg otpora. Primitivni divljaci nikada se nisu dragovoljno ni s radošću prihvaćali teškog rada. Primitivni divljaci nikada se nisu dragovoljno ni rado prihvaćali teškog rada. U njihovu je slučaju poslušnost proizlazila iz prisile i nužde.
69:2.4 (773.5) Primitivni čovjek nije volio teški rad i nije žurio osim kada bi bio suočen sa smrtnom opasnošću. Vrijeme kao čimbenik rada, ideja da određeni posao mora biti dovršen u određenom roku, posve je moderan pojam. Drevni ljudi nikada nisu žurili. Dvostruki zahtjevi intenzivne borbe za opstanak i sve višeg životnog standarda postupno su usmjerili prirodno neaktivne rase ranog čovjeka prema razvoju industrije.
69:2.5 (773.6) Rad, trud uložen u ostvarenje planova, ono je po čemu se čovjek razlikuje od zvijeri, čiji su napori uglavnom instinktivni. Potreba za radom čovjekov je najveći blagoslov. Pripadnici Prinčevog osoblja bili su marljivi radnici; ulagali su velike napore kako bi oplemenili fizički rad na Urantiji. Adam je bio vrtlar; Bog Hebreja radio je — bio je stvoritelj i održavatelj svega. Hebreji su bili prvo pleme koje je visoko cijenilo marljivost; bili su prvi narod koji je proglasio da „tko ne radi, neka ne jede.” Ali mnoge religije svijeta ponovno su se vratile ranom idealu besposlice. Jupiter je bio bonvivan, a Buda je postao kontemplativni poklonik dokolice.
69:2.6 (773.7) Sangička su plemena bila prilično marljiva kada su živjela izvan tropskih područja. Ali dugo je trajala borba između lijenih poklonika magije i apostola rada — onih koji su pokazivali dalekovidnost.
69:2.7 (773.8) Prva čovjekova predviđanja bila su usmjerena na očuvanje vatre, vode i hrane. No primitivni čovjek bio je rođeni kockar; uvijek je želio dobiti nešto ni za što, a vrlo često su tijekom tih ranih vremena plodovi strpljivog rada bili pripisivani čaroliji. Magija dugo nije dopuštala čovjeku da se osloni na planiranje, samoodricanje i marljivost.
3. SPECIJALIZACIJA RADA
69:3.1 (773.9) Podjela rada u primitivnom društvu bila je najprije određena prirodnim, a zatim društvenim okolnostima. Rani redoslijed specijalizacije rada bio je sljedeći:
69:3.2 (774.1) 1. Specijalizacija na temelju spola. Ženin rad proizašao je iz činjenice da je ona ta koja rađa djecu; žene prirodno vole bebe više nego muškarci. Tako je žena postala stalni radnik, dok je muškarac postao lovac i borac, s jasno odvojenim razdobljima rada i odmora.
69:3.3 (774.2) Kroz sva razdoblja povijesti tabui su djelovali tako da ženu strogo zadrže unutar njezina područja djelovanja. Muškarac je sebično birao ugodnije poslove, ostavljajući ženi svakodnevnu tegobu rutinskog rada. Muškarac se uvijek sramio obavljati ženske poslove, ali žena nikada nije pokazivala oklijevanje prema obavljanju muških poslova. No zanimljivo je zabilježiti da su muškarac i žena uvijek zajedno radili na izgradnji i uređenju doma.
69:3.4 (774.3) 2. Promjene nastale uslijed starosti i bolesti. Ove razlike odredile su sljedeći korak u podjeli rada. Starci i invalidi rano su bili postavljeni na izradu oruđa i oružja. Kasnije su bili zaduženi za izgradnju kanala za navodnjavanje.
69:3.5 (774.4) 3. Diferencijacija utemeljena na religiji. Vračevi su bili prva ljudska bića oslobođena fizičkog rada; oni su predstavljali prvu profesionalnu klasu. Kovači su bili mala skupina koja se s vračevima natjecala kao magovi. Ljudi su se bojali njihove vještine obrade metala. „Bijeli kovači” i „crni kovači” dali su povod ranim vjerovanjima u bijelu i crnu magiju. A ovo se vjerovanje kasnije povezalo sa sujevjerjem o dobrim i zlim duhovima, dobrim i zlim nadnaravnim silama.
69:3.6 (774.5) Kovači su bili prva nereligiozna skupina koja je uživala posebne povlastice. Tijekom ratova smatrani su neutralnima, a ovo dodatno slobodno vrijeme dovelo je do toga da su kao klasa postali političari primitivnog društva. No zbog grube zloupotrebe tih povlastica kovači su postali opće omraženi, a vračevi nisu gubili vrijeme u poticanju mržnje prema svojim suparnicima. U ovom prvom sukobu između znanosti i religije, religija (praznovjerje) je pobijedila. Nakon što su bili protjerani iz sela, kovači su na periferijama naselja održavali prve gostionice i javna prenoćišta.
69:3.7 (774.6) 4. Gospodar i rob. Sljedeća diferencijacija rada proizašla je iz odnosa osvajača i poraženih, a to je označilo početak ljudskog ropstva.
69:3.8 (774.7) 5. Diferencijacija utemeljena na različitim tjelesnim i mentalnim sposobnostima. Daljnje podjele rada bile su potaknute urođenim razlikama među ljudima; sva ljudska bića nisu rođena jednaka.
69:3.9 (774.8) Rani specijalisti u industriji bili su obrađivači kremena i klesari; zatim su došli kovači. Kasnije se razvila grupna specijalizacija; cijele obitelji i klanovi posvetili su se određenim vrstama rada. Nastanak jedne od najranijih kasta svećenika, odvojene od plemenskih vračeva, bio je posljedica sujevjernog uzdizanja obitelji vještih izrađivača mačeva.
69:3.10 (774.9) Prvu specijaliziranu industrijsku skupinu činili su izvoznici kamene soli i lončari. Žene su izrađivale jednostavno posuđe, a muškarci ukrašeno. Kod nekih plemena šivanje i tkanje obavljale su žene, a kod drugih muškarci.
69:3.11 (774.10) Rani trgovci bile su žene; korištene su kao uhode, a trgovina im je bila sporedno zanimanje. Trgovina se postupno širila, pri čemu su žene djelovale kao posrednici — prekupci. Potom se pojavila trgovačka klasa koja je za svoje usluge naplaćivala proviziju, dobit. Rast grupne razmjene prerastao je u trgovinu, a nakon razmjene robe uslijedila je razmjena kvalificirane radne snage.
4. POČECI TRGOVINE
69:4.1 (775.1) Baš kao što je brak putem ugovora uslijedio nakon braka putem otmice, tako je i trgovina razmjenom uslijedila nakon pljačke i prepada. Ali između ranih oblika nijeme razmjene i kasnije trgovine suvremenim metodama razmjene protezalo se dugo razdoblje gusarstva.
69:4.2 (775.2) Prvu razmjenu obavljali su naoružani trgovci koji bi ostavljali svoju robu na neutralnom mjestu. Žene su održavale prve tržnice; one su bile prvi trgovci, i to zato što su nosile teret; muškarci su bili ratnici. Vrlo rano razvijen je trgovački pult, zid dovoljno širok da spriječi trgovce da jedni druge dosegnu oružjem.
69:4.3 (775.3) Fetiš je služio kao čuvar robe ostavljene za nijemu razmjenu. Takva tržna mjesta bila su sigurna od krađe; ništa se nije uzimalo osim razmjenom ili kupnjom; dok je fetiš stražario, roba je bila sigurna. Rani trgovci bili su savršeno pošteni unutar vlastitih plemena, ali su smatrali posve prihvatljivim varati udaljene strance. Čak su i rani Hebreji imali poseban etički kodeks u svojim odnosima s poganima.
69:4.4 (775.4) Nijema razmjena trajala je stoljećima prije nego što su se ljudi počeli sastajati nenaoružani na svetim tržnim mjestima. Ti isti trgovi postali su prva mjesta utočišta, a u nekim su zemljama kasnije bili poznati kao „gradovi utočišta.” Svaki bjegunac koji bi stigao na tržnicu bio je siguran i zaštićen od napada.
69:4.5 (775.5) Prvi utezi bili su zrna pšenice i drugih žitarica. Prvo sredstvo razmjene bila je riba ili koza. Kasnije je krava postala jedinica razmjene.
69:4.6 (775.6) Suvremeno pismo nastalo je iz ranih trgovačkih zapisa; prva čovjekova literatura bila je dokument trgovačkog oglašavanja, reklama za sol. Mnogi rani ratovi vođeni su zbog prirodnih nalazišta, kao što su kremen, sol i metali. Prvi formalni plemenski ugovor odnosio se na zajedničko korištenje nalazišta soli među plemenima. Ta su ugovorna mjesta pružala priliku za prijateljsku i miroljubivu razmjenu ideja te za međusobno miješanje različitih plemena.
69:4.7 (775.7) Pisanje je napredovalo kroz faze „štapa s porukom”, užeta s čvorovima, slikovnog pisma, hijeroglifa i wampum pojaseva, sve do ranih simboličkih alfabeta. Slanje poruka razvilo se od primitivnih dimnih signala preko kurira, jahača, željeznice i zrakoplova, kao i telegrafa, telefona i bežične komunikacije.
69:4.8 (775.8) Drevni trgovci širili su svijetom nove ideje i unaprijeđene metode. Trgovina, povezana s pustolovinom, vodila je istraživanju i otkrićima. A sve je to dovelo do razvoja prijevoza. Trgovina je bila veliki civilizator jer je poticala međusobno prožimanje kultura.
5. POČECI KAPITALA
69:5.1 (775.9) Kapital je rad uložen kroz odricanje od sadašnjosti u korist budućnosti. Štednja predstavlja oblik osiguranja opstanka i preživljavanja. Gomilanje hrane razvilo je samokontrolu i stvorilo prve probleme kapitala i rada. Onaj koji je imao hrane, pod uvjetom da ju je mogao zaštititi od pljačkaša, imao je izrazitu prednost nad onim koji je nije imao.
69:5.2 (775.10) Čovjek je morao imati hrabrosti kako bi postao bankar u ranim plemenima. On je čuvao riznicu cijele grupe u svojoj kolibi, dok je cijeli klan branio njegov dom u slučaju napada. Tako je akumulacija osobnog kapitala i skupnog bogatstva odmah dovela do vojne organizacije. U početku su takve mjere predostrožnosti bile namijenjene obrani imovine od stranih pljačkaša, ali kasnije je postao običaj održavati vojnu organizaciju aktivnom pokretanjem prepada na imovinu i bogatstvo susjednih plemena.
69:5.3 (776.1) Osnovni porivi koji su doveli do gomilanja kapitala bili su:
69:5.4 (776.2) 1. Glad — povezana s dalekovidnošću. Čuvanje i pohranjivanje hrane značilo je moć i udobnost za one koji su imali dovoljno dalekovidnosti da se pobrinu za buduće potrebe. Zalihe hrane predstavljale su prikladno osiguranje protiv gladi i nesreće. A čitav sustav primitivnih društvenih pravila zapravo je bio osmišljen kako bi pomogao čovjeku podrediti sadašnjost budućnosti.
69:5.5 (776.3) 2. Ljubav prema obitelji — želja da se osiguraju njihove potrebe. Kapital predstavlja štednju imovine unatoč pritisku današnjih potreba, kako bi se osiguralo protiv zahtjeva budućnosti. Dio te buduće potrebe mogao je biti povezan s vlastitim potomcima.
69:5.6 (776.4) 3. Taština — čežnja za pokazivanjem nagomilane imovine. Višak odjeće bio je jedan od prvih znakova društvenog isticanja. Taština gomilanja imovine rano je počela goditi čovjekovu ponosu.
69:5.7 (776.5) 4. Položaj — težnja za stjecanjem društvenog i političkog ugleda. Rano se pojavilo komercijalizirano plemstvo, a pristup tom staležu ovisio je o izvršenju neke posebne službe kraljevskoj vlasti ili se naprosto kupovao novcem.
69:5.8 (776.6) 5. Moć — žudnja za gospodarenjem nad drugima. Zajmodavstvo je isprva bilo sredstvo porobljavanja, a godišnja kamata na zajmove u ta davna vremena iznosila je sto posto. Zajmodavci su se pretvarali u kraljeve stvaranjem stalne vojske dužnika. Dužničke sluge bile su među najranijim oblicima akumulirane imovine, a u stara vremena dužničko se ropstvo protezalo čak i na kontrolu nad tijelom nakon smrti.
69:5.9 (776.7) 6. Strah od duhova mrtvih — svećeničke naknade za zaštitu. Ljudi su rano počeli davati darove svećenicima kako bi njihova imovina olakšala njihov napredak kroz sljedeći život. Tako su svećenici postali vrlo bogati; bili su među najvećim kapitalistima drevnih vremena.
69:5.10 (776.8) 7. Spolni nagon — želja za kupnjom jedne ili više žena. Čovjeku je prvi oblik trgovanja bila razmjena žena; ona je dugo prethodila trgovini konjima. Ali trgovina spolnim robljem nikada nije unaprijedila društvo; takva je trgovina bila i ostala rasna sramota, jer je istodobno kočila razvoj obiteljskog života i narušavala biološku sposobnost naprednijih naroda.
69:5.11 (776.9) 8. Brojni oblici osobnog udovoljavanja. Neki su težili bogatstvu jer im je ono davalo moć; drugi su radili kako bi stekli imovinu jer je ona značila lagodan život. Rani čovjek (a i neki kasniji ljudi) bio je sklon rasipati svoja sredstva na luksuz. Opojna sredstva i droge privlačili su primitivne rase.
69:5.12 (776.10) Kako se civilizacija razvijala, ljudi su stjecali nove poticaje za štednju; nove su potrebe brzo bile dodane izvornoj gladi za hranom. Siromaštvo je postalo toliko omraženo da se vjerovalo kako samo bogati nakon smrti odlaze izravno u raj. Imovina je postala toliko cijenjena da je priređivanje raskošne gozbe moglo izbrisati sramotu s čovjekova imena.
69:5.13 (777.1) Gomilanje bogatstva rano je postalo znak društvenog ugleda. Pojedinci u nekim plemenima godinama su skupljali imovinu kako bi izazvali divljenje spaljujući je tijekom nekog blagdana ili je velikodušno dijeleći pripadnicima vlastitog plemena. Time su postajali veliki ljudi. Čak i suvremeni narodi uživaju u raskošnoj podjeli božićnih darova, dok bogataši osnivaju velike filantropske i obrazovne ustanove. Čovjekove se metode mijenjaju, ali njegova narav ostaje gotovo nepromijenjena.
69:5.14 (777.2) No pošteno je zabilježiti da su mnogi drevni bogataši dijelili velik dio svojega bogatstva iz straha da ih ne ubiju oni koji su žudjeli za njihovim blagom. Bogataši su često žrtvovali desetke robova kako bi pokazali prezir prema bogatstvu.
69:5.15 (777.3) Iako kapital može biti čovjekov osloboditelj, on je uvelike zakomplicirao njegovu društvenu i industrijsku organizaciju. Zlouporaba kapitala u rukama nepoštenih kapitalista ne opovrgava činjenicu da kapital predstavlja osnovu modernog industrijskog društva. Zahvaljujući kapitalu i izumima sadašnja generacija uživa viši stupanj slobode od bilo koje koja joj je prethodila na zemlji. Ovo se bilježi kao činjenica, a ne kao opravdanje za mnoge zloupotrebe kapitala od strane nepromišljenih i sebičnih upravitelja.
6. ULOGA VATRE U GRADNJI CIVILIZACIJE
69:6.1 (777.4) Primitivno društvo sa svoje četiri podjele — industrijskom, upravnom, religijskom i vojnom — uzdiglo se zahvaljujući vatri, životinjama, robovima i imovini.
69:6.2 (777.5) Upotreba vatre jednim je potezom zauvijek odvojila čovjeka od životinje; ona je temeljni ljudski izum, ili bolje rečeno, otkriće. Vatra je čovjeku omogućila da noću ostane na tlu jer su je se sve životinje bojale. Vatra je poticala večernje društveno okupljanje; nije samo štitila od hladnoće i divljih zvijeri nego je služila i kao zaštita od duhova. Isprva se više koristila za svjetlost nego za toplinu; mnoga zaostala plemena odbijaju spavati ako plamen ne gori cijelu noć.
69:6.3 (777.6) Vatra je bila veliki civilizator jer je čovjeku pružila prvo sredstvo da bude altruističan bez gubitka, jer je mogao dati žeravicu svom susjedu a da sam ne ostane bez vatre. O kućnoj vatri, za koju se brinula majka ili najstarija kći, ovisio je prvi odgoj, jer je zahtijevala budnost i pouzdanost. Rani dom nije bio građevina nego obitelj okupljena oko vatre, oko obiteljskog ognjišta. Kada bi sin osnivao novi dom, nosio bi žeravicu s obiteljskog ognjišta.
69:6.4 (777.7) Iako je Andon, otkrivač vatre, izbjegavao odnositi se prema vatri kao prema predmetu štovanja, mnogi su njegovi potomci plamen smatrali fetišem ili duhom. Nisu uspjeli iskoristiti zdravstvene prednosti vatre jer nisu spaljivali otpad. Primitivni čovjek bojao se vatre i uvijek ju je nastojao održati dobro raspoloženom, otuda i spaljivanje tamjana. Ni pod kojim okolnostima drevni čovjek ne bi pljunuo u vatru niti bi ikada prošao između plamena i druge osobe. Čak su i željezni pirit i kremen korišteni za paljenje vatre smatrani svetinjama.
69:6.5 (777.8) Čovjek je smatrao grijehom ugasiti plamen; ako bi se koliba zapalila, dopuštali su da izgori. Vatre hramova i svetišta bile su svete i nikada nisu smjele biti ugašene, osim što je postojao običaj da se jednom godišnje ili nakon neke katastrofe pale novi plamenovi. Žene su bile birane za svećenice jer su bile čuvarice kućnih ognjišta.
69:6.6 (778.1) Rani mitovi o tome kako je vatra sišla od bogova nastali su iz promatranja požara izazvanih munjama. Ove ideje o nadnaravnom porijeklu izravno su dovele do štovanja vatre, a štovanje vatre dovelo je do običaja „prolaženja kroz vatru”, prakse koja se održala sve do Mojsijevih vremena. I dalje postoji ideja o prolasku kroz vatru nakon smrti. Mit o vatri bio je snažna poveznica u ranim vremenima i još uvijek opstaje u simbolici Parseja.
69:6.7 (778.2) Vatra je dovela do kuhanja, a izraz „oni koji jedu sirovo” postao je pogrdan. Kuhanje je smanjilo potrošnju vitalne energije potrebne za probavu hrane i tako ranom čovjeku ostavilo nešto snage za društvenu kulturu, dok je stočarstvo smanjilo napore potrebne za osiguranje hrane i oslobodilo vrijeme za društvene aktivnosti.
69:6.8 (778.3) Treba imati na umu da je vatra otvorila vrata obradi metala i dovela do kasnijeg otkrića parne snage i današnje upotrebe električne energije.
7. KORIŠTENJE ŽIVOTINJA
69:7.1 (778.4) U početku je čitav životinjski svijet bio čovjekov neprijatelj; ljudska bića morala su naučiti kako se zaštititi od zvijeri. Isprva je čovjek lovio i jeo životinje, ali je kasnije naučio da ih može pripitomiti i navesti da mu služe.
69:7.2 (778.5) Do pripitomljavanja životinja došlo je slučajno. Divljaci su lovili krda slično kao što su američki Indijanci lovili bizone. Opkoljavanjem krda mogli su zadržati nadzor nad životinjama i tako ih ubijati prema potrebi za hranom. Kasnije su izgrađeni torovi i počela su se hvatati čitava krda.
69:7.3 (778.6) Neke je životinje bilo lako pripitomiti, ali mnoge, poput slona, nisu se razmnožavale u zatočeništvu. Kasnije je otkriveno da određene vrste životinja podnose čovjekovu prisutnost i da se razmnožavaju u zatočeništvu. Tako je pripitomljavanje životinja napredovalo putem selektivnog uzgoja, umijeća koje je ostvarilo velik napredak još od dana Dalamatije.
69:7.4 (778.7) Pas je bio prva pripitomljena životinja, a priča o njegovu kroćenju započela je kada je jedan pas, nakon što je cijeli dan slijedio lovca, zapravo otišao kući s njim. Stoljećima su psi služili kao hrana, pomoć pri lovu i prijevozu te kao čovjekovi pratitelji. Isprva su psi samo zavijali, ali su kasnije naučili lajati. Pasji istančani njuh doveo je do vjerovanja da pas može vidjeti duhove, pa su tako nastali pseći fetišni kultovi. Uz pse čuvare cijeli je klan prvi put mogao mirno spavati noću. Kasnije se razvio običaj korištenja pasa za zaštitu doma od duhova, kao i od materijalnih neprijatelja. Kada bi pas lajao, približavao se čovjek ili životinja, ali kada bi zavijao, duhovi su bili u blizini. Čak i danas mnogi vjeruju da pseće zavijanje noću nagovješćuje smrt.
69:7.5 (778.8) Dok je čovjek bio lovac, bio je prilično ljubazan prema ženi, ali nakon pripitomljavanja životinja i Kaligastijine zbrke mnoga su plemena počela sramotno postupati prema svojim ženama. Odnosili su se prema njima gotovo kao prema životinjama. Muškarčevo brutalno postupanje prema ženi predstavlja jedno od najmračnijih poglavlja ljudske povijesti.
8. ROPSTVO KAO ČIMBENIK CIVILIZACIJE
69:8.1 (778.9) Primitivni čovjek nikada nije oklijevao porobiti svoje bližnje. Žena je bila prvi rob, rob obitelji. Pastoralni čovjek porobio je ženu kao svoju podređenu spolnu družicu. Ovakav oblik spolnog ropstva proizašao je iz muškarčeve smanjene ovisnosti o ženi.
69:8.2 (789.1) Još nedavno ropstvo je bilo sudbina ratnih zarobljenika koji su odbijali prihvatiti religiju osvajača. U ranijim vremenima zarobljenici su bili ili pojedeni, mučeni do smrti, prisiljeni boriti se međusobno, žrtvovani duhovima ili porobljeni. Ropstvo je predstavljalo velik napredak u odnosu na pokolj i kanibalizam.
69:8.3 (789.2) Porobljavanje je predstavljalo korak naprijed u milosrdnijem postupanju prema ratnim zarobljenicima. Osvajanje Aja, uz masovni pokolj muškaraca, žena i djece, pri čemu je jedino kralj ostavljen na životu kako bi zadovoljio taštinu osvajača, vjerna je slika barbarskih pokolja koje su prakticirali čak i navodno civilizirani narodi. Napad na Oga, kralja bašanskoga, bio je jednako brutalan i učinkovit. Hebreji su „potpuno uništavali” svoje neprijatelje, uzimajući svu njihovu imovinu kao plijen. Gradovima su nametali danak pod prijetnjom „uništenja svih muškaraca.” No mnoga suvremena plemena, ona s manje plemenskog egoizma, već su odavno uvela praksu usvajanja sposobnijih zarobljenika.
69:8.4 (789.3) Lovac, poput američkog Indijanca, nije porobljavao. On bi ili usvojio ili ubio svoje zarobljenike. Ropstvo nije bilo rašireno među pastoralnim narodima jer su trebali malo radne snage. U ratovima su stočari imali običaj ubijati sve zarobljene muškarce, a kao robove uzimati samo žene i djecu. Mojsijev zakon sadržavao je posebne upute o uzimanju tih zarobljenih žena za supruge. Ako ne bi bile zadovoljavajuće, mogle su biti otpuštene, ali Hebrejima nije bilo dopušteno prodavati takve odbačene družice kao ropkinje — to je barem predstavljalo određeni napredak civilizacije. Iako su društveni standardi Hebreja bili grubi, bili su daleko iznad standarda okolnih plemena.
69:8.5 (789.4) Stočari su bili prvi kapitalisti; njihova su stada predstavljala kapital, a živjeli su od kamata — prirodnog prirasta. I nisu bili skloni povjeriti to bogatstvo ni robovima ni ženama. Kasnije su ipak počeli uzimati muške zarobljenike i prisiljavati ih da obrađuju zemlju. To je rano porijeklo kmetstva — čovjeka vezanog uz zemlju. Afrikance se lako moglo naučiti obrađivati tlo; zato su postali velika ropska rasa.
69:8.6 (789.5) Ropstvo je bilo neizostavna karika u lancu ljudske civilizacije. Ono je predstavljalo most preko kojeg je društvo prešlo iz kaosa i lijenosti u red i civilizirane aktivnosti; prisiljavalo je zaostale i lijene narode na rad i tako osiguravalo bogatstvo i dokolicu za društveni napredak njihovih nadređenih.
69:8.7 (789.6) Institucija ropstva prisilila je čovjeka da izumi regulativni mehanizam primitivnog društva; dala je začetke vlasti. Ropstvo zahtijeva snažnu regulaciju i tijekom europskog srednjeg vijeka gotovo je nestalo jer feudalni gospodari nisu mogli kontrolirati robove. Zaostala plemena drevnih vremena, poput današnjih domorodačkih Australaca, nikada nisu imala robove.
69:8.8 (789.7) Istina, ropstvo je bilo tlačiteljsko, ali upravo je u školama tlačenja čovjek naučio raditi. Na kraju su i robovi dijelili blagodati višeg društva koje su tako nevoljko pomagali stvarati. Ropstvo stvara organizaciju kulture i društvenog postignuća, ali uskoro podmuklo počinje iznutra nagrizati društvo kao najteža od svih destruktivnih društvenih bolesti.
69:8.9 (789.8) Suvremeni mehanički izumi učinili su roba suvišnim. Ropstvo, poput poligamije, nestaje jer se ne isplati. No uvijek se pokazalo pogubnim naglo osloboditi velik broj robova; manje poteškoća nastaje kada se postupno emancipiraju.
69:8.10 (780.1) Danas ljudi više nisu društveni robovi, ali tisuće dopuštaju da ih ambicija zarobi okovima dugova. Prisilno ropstvo zamijenjeno je novim i unaprijeđenim oblikom industrijskog služenja.
69:8.11 (780.2) Dok je ideal društva univerzalna sloboda, besposlica se nikada ne bi smjela tolerirati. Sve radno sposobne osobe trebaju biti primorane obaviti barem onoliko rada koliko je potrebno za vlastito uzdržavanje.
69:8.12 (780.3) Suvremeno društvo vraća se svojim počecima. Ropstvo je gotovo nestalo; domaće životinje postupno iščezavaju. Civilizacija se ponovno vraća vatri — neorganskom svijetu — kao izvoru moći. Čovjek se uzdigao iz divljaštva putem vatre, životinja i ropstva; danas se ponovno vraća unatrag, odbacujući pomoć robova i životinja dok nastoji izvući nove tajne i izvore bogatstva i moći iz elementarnog skladišta prirode.
9. PRIVATNO VLASNIŠTVO
69:9.1 (780.4) Dok je primitivno društvo bilo gotovo potpuno zajedničko, primitivni čovjek nije prianjao uz moderne doktrine komunizma. Komunizam tih ranih vremena nije bio samo teorija ili društvena doktrina; bio je jednostavna i praktična automatska prilagodba. Komunizam je sprječavao krajnje siromaštvo i oskudicu; prosjačenje i prostitucija bili su gotovo nepoznati među tim drevnim plemenima.
69:9.2 (780.5) Primitivni komunizam nije osobito izjednačavao status ljudi niti je uzvisivao osrednjost, ali je pogodovao neaktivnosti i lijenosti te gušio marljivost i uništavao ambiciju. Komunizam je bio neophodna skela u razvoju primitivnog društva, ali se morao povući pred višim društvenim poretkom jer se protivio četirima čovjekovim temeljnim sklonostima:
69:9.3 (780.6) 1. Obitelj. Čovjek ne samo da teži gomilanju imovine; on želi svoj kapital ostaviti svom potomstvu. Ali u ranom komunalnom društvu čovjekov kapital bio bi odmah potrošen ili podijeljen među skupinom nakon njegove smrti. Nije bilo nasljeđivanja imovine — porez na nasljedstvo iznosio je sto posto. Kasniji običaji akumulacije kapitala i nasljeđivanja imovine predstavljali su izrazit društveni napredak. I to je istina unatoč kasnijim velikim zloupotrebama koje su pratile zlouporabu kapitala.
69:9.4 (780.7) 2. Religijske sklonosti. Primitivni čovjek želio je sačuvati dio svoje imovine kako bi olakšao početak budućeg života. Ovaj motiv objašnjava zašto je tako dugo opstao običaj pokapati mrtve s njihovim osobnim stvarima. Drevni čovjek vjerovao je da samo bogati mogu preživjeti smrt s neposrednim zadovoljstvom i dostojanstvom. Učitelji religije otkrivenja, a posebno kršćanski učitelji, bili su prvi koji su proglasili da su siromašni i bogati ravnopravni u spasenju.
69:9.5 (780.8) 3. Želja za slobodom i dokolicom. U ranijim razdobljima društvene evolucije raspodjela zarade među članovima društvene grupe bila je gotovo oblik ropstva; radnik je bio rob gotovana. To je bila samoubilačka slabost komunizma: rasipni su živjeli na račun štedljivih. Čak i u modernim vremenima rasipni ovise o državi (štedljivim poreznim obveznicima) da se brine o njima. Oni koji nemaju kapitala još uvijek očekuju da ih hrane oni koji ga imaju.
69:9.6 (780.9) 4. Nagon za sigurnošću i vlašću. Komunizam je konačno bio uništen prijevarnim postupcima poduzetnih i uspješnih pojedinaca koji su se služili različitim lukavstvima kako bi izbjegli robovanje lijenim besposličarima svojih plemena. No isprva je svako nagomilavanje bogatstva bilo tajno; primitivna nesigurnost nije dopuštala javno pokazivanje akumuliranog kapitala. Čak je i kasnije bilo vrlo opasno steći preveliko bogatstvo; kralj bi sigurno izmislio neku optužbu kako bi oduzeo imovinu bogatašu, a kada bi bogat čovjek umro, pokop nije bio dopušten sve dok obitelj ne bi darovala veliku svotu za javnu dobrobit ili kraljevu riznicu, kao porez na nasljedstvo.
69:9.7 (781.1) U najranijim vremenima žene su bile vlasništvo zajednice, a majka je dominirala obitelji. Rani poglavari posjedovali su svu zemlju i bili vlasnici svih žena; za brak je bila potrebna suglasnost plemenskog vladara. S nestankom komunizma žene su postale pojedinačno vlasništvo, a otac je postupno preuzeo nadzor nad domaćinstvom. Tako je nastao dom, a nekoć prevladavajući običaji poligamije postupno su ustupili mjesto monogamiji. (Poligamija je ostatak elementa ženskog ropstva u braku. Monogamija je ideal oslobođen ropstva u neusporedivoj zajednici jednog muškarca i jedne žene u uzvišenom pothvatu izgradnje doma, podizanja potomstva, uzajamnog oplemenjivanja i samousavršavanja.)
69:9.8 (781.2) Isprva je sva imovina, uključujući oruđa i oružje, bila zajedničko vlasništvo plemena. Prvo privatno vlasništvo sastojalo se od predmeta koje je čovjek osobno dotaknuo. Ako bi stranac pio iz šalice, ta bi šalica postala njegova. Kasnije je svako mjesto na kojem je prolivena krv postajalo vlasništvo ozlijeđene osobe ili skupine.
69:9.9 (781.3) Privatna imovina izvorno je bila poštovana jer se vjerovalo da u sebi nosi dio vlasnikove ličnosti. Poštenje prema imovini počivalo je na ovoj vrsti praznovjerja; nije bilo potrebe za policijom radi zaštite osobnih posjeda. Unutar grupe nije bilo krađe, premda se ljudi nisu ustručavali prisvajati dobra drugih plemena. Vlasnički odnosi nisu završavali smrću; osobni predmeti su se isprva spaljivali, zatim pokapali s mrtvima, a kasnije prelazili u nasljedstvo preživjelih članova obitelji ili plemena.
69:9.10 (781.4) Ukrasni osobni predmeti potječu od amajlija. Taština i strah od duhova navodili su ranog čovjeka da se opire svakom pokušaju da ga se odvoji od njegovih omiljenih amajlija, koje su cijenjene više od stvarnih životnih potrepština.
69:9.11 (781.5) Prostor za spavanje bio je jedan od najranijih oblika vlasništva. Kasnije su plemenske poglavice dodjeljivale mjesta za domove, budući da su u ime skupine bile čuvari sve zemlje. S vremenom je ognjište davalo pravo vlasništva; a kasnije je i bunar potvrđivao vlasništvo nad okolnim zemljištem.
69:9.12 (781.6) Pojilišta i bunari bili su među prvim oblicima privatnog vlasništva. Čitava praksa fetišizma korištena je za zaštitu pojilišta, bunara, stabala, usjeva i meda. Nakon gubitka vjere u fetiše razvijeni su zakoni za zaštitu privatne imovine. No lovački zakoni, pravo na lov, postojali su mnogo prije zemljišnih zakona. Američki Indijanac nikada nije razumio privatno vlasništvo nad zemljom; nije mogao shvatiti pogled bijelog čovjeka.
69:9.13 (781.7) Privatna imovina rano je počela nositi obiteljsku insigniju, iz čega su kasnije nastali obiteljski grbovi. Nekretnine su se također mogle staviti pod zaštitu duhova. Svećenici su imali običaj „posvetiti” komad zemlje i staviti ga pod zaštitu magičnih tabua koji su nad njim postavljeni. Za takvu se zemlju govorilo da ima „svećenički naslov.” Hebreji su imali veliko poštovanje prema tim obiteljskim međašima: „Proklet bio onaj koji pomakne među svoga susjeda!” Ti kameni biljezi nosili su svećeničke inicijale. Čak su i stabla postajala privatnim vlasništvom kada bi bila obilježena inicijalima.
69:9.14 (782.1) U ranim vremenima samo su usjevi bili privatno vlasništvo, ali ponavljano obrađivanje zemlje i ubiranje uroda donosilo je pravo vlasništva nad zemljom; poljoprivreda je tako postala začetkom privatnog vlasništva nad zemljom. Pojedinci su isprva primali samo doživotno pravo korištenja zemlje; nakon smrti zemlja se vraćala plemenu. Prvi zemljišni posjedi koje su pojedinci dobivali od plemena bili su grobovi — obiteljska groblja. Kasnije je zemlja pripadala onima koji bi je ogradili. No gradovi su uvijek zadržavali određene površine za javnu ispašu i za korištenje u slučaju opsade; ta „zajednička zemljišta” predstavljaju ostatak ranijih oblika kolektivnog vlasništva.
69:9.15 (782.2) Na kraju je država dodjeljivala imovinu pojedincu, zadržavajući za sebe pravo oporezivanja. Nakon što bi osigurali pravo vlasništva, zemljovlasnici su mogli ubirati najamnine i koristiti zemlju kao izvor prihoda — kapitala. Konačno je zemlja postala istinski utrživa, s mogućnošću prodaje, prijenosa vlasništva, hipoteka i ovrha.
69:9.16 (782.3) Privatno vlasništvo donijelo je veću slobodu i veću stabilnost; ali privatno vlasništvo nad zemljom dobilo je društveno odobrenje tek nakon propasti zajedničke kontrole i upravljanja, a ubrzo ga je pratila pojava robova, kmetova i bezemljaša. Međutim, sve napredniji strojevi postupno oslobađaju ljude od ropskog rada.
69:9.17 (782.4) Pravo na vlasništvo nije apsolutno; ono je isključivo društveno. Ali sva vlast, zakon, red, građanska prava, društvene slobode, konvencije, mir i sreća, kakve uživaju suvremeni narodi, razvili su se oko privatnog vlasništva nad imovinom.
69:9.18 (782.5) Sadašnji društveni poredak nije nužno ispravan — nije božanski ni svet — ali čovječanstvo će mudro postupiti bude li sporo uvodilo promjene. Ono što imate neizmjerno je bolje od bilo kojeg sustava poznatog vašim precima. Pobrinite se da, kada mijenjate društveni poredak, mijenjate ga nabolje. Ne dopustite da vas nagovore na eksperimentiranje s odbačenim formulama vaših predaka. Idite naprijed, ne natrag! Neka evolucija nastavi! Ne činite korak unatrag.
69:9.19 (782.6) [Izložio Melkisedek Nebadona.]