Knjiga Urantije - POGLAVLJE 66: PLANETARNI PRINC URANTIJE



DOWNLOADS ➔   DOWNLOAD  PDF   PDF w/English 

Knjiga Urantije   

DIO III. Povijest Urantije



   POGLAVLJE 66: PLANETARNI PRINC URANTIJE

Paper 66
The Planetary Prince of Urantia

    POJAVLJIVANJE Sina Lanonandeka na prosječnom svijetu označava da se u umu primitivnog čovjeka razvila volja, sposobnost da se izabere put vječnog opstanka. Ali na Urantiji je Planetarni Princ stigao gotovo pola milijuna godina nakon pojave ljudske volje.
66:0.1 (741.1) THE advent of a Lanonandek Son on an average world signifies that will, the ability to choose the path of eternal survival, has developed in the mind of primitive man. But on Urantia the Planetary Prince arrived almost half a million years after the appearance of human will.
    Prije otprilike pet stotina tisuća godina, istodobno s pojavom šest obojenih ili Sangik rasa, Planetarni Princ Kaligastija stigao je na Urantiju. U vrijeme dolaska Princa, na Zemlji je živjelo gotovo pola milijarde primitivnih ljudskih bića raspršenih po Europi, Aziji i Africi. Prinčevo sjedište, osnovano u Mezopotamiji, nalazilo se otprilike u središtu svjetske populacije.
66:0.2 (741.2) About five hundred thousand years ago and concurrent with the appearance of the six colored or Sangik races, Caligastia, the Planetary Prince, arrived on Urantia. There were almost one-half billion primitive human beings on earth at the time of the Prince’s arrival, and they were well scattered over Europe, Asia, and Africa. The Prince’s headquarters, established in Mesopotamia, was at about the center of world population.

1. PRINC KALIGASTIJA

1. Prince Caligastia

    Kaligastija je bio Sin Lanonandek broj 9.344 sekundarnog reda. Bio je iskusan u upravljanju poslovima lokalnog svemira općenito, a u kasnijim razdobljima i u vođenju lokalnog sustava Satanije posebno.
66:1.1 (741.3) Caligastia was a Lanonandek Son, number 9,344 of the secondary order. He was experienced in the administration of the affairs of the local universe in general and, during later ages, with the management of the local system of Satania in particular.
    Prije Luciferove vladavine u Sataniji, Kaligastija je bio pridružen vijeću savjetnika Nositelja Života na Jerusemu. Lucifer je uzdigao Kaligastiju na položaj u svojem osobnom stožeru i on je na prihvatljiv način pet puta uzastopno služio na ovoj poziciji časti i povjerenja.
66:1.2 (741.4) Prior to the reign of Lucifer in Satania, Caligastia had been attached to the council of the Life Carrier advisers on Jerusem. Lucifer elevated Caligastia to a position on his personal staff, and he acceptably filled five successive assignments of honor and trust.
    Kaligastija je vrlo rano tražio povjerenstvo za Planetarnog Princa, ali bi pri svakom podnošenju konstelacijska vijeća odbila njegovu molbu, jer ne bi dobila pristanak Očeva Konstelacije. Kaligastija je izgledao posebno željan biti poslan kao planetarni vladar na decimalni svijet gdje je učinjena modifikacija života. Njegov zahtjev bio je nekoliko puta odbijen prije nego što je konačno dodijeljen Urantiji.
66:1.3 (741.5) Caligastia very early sought a commission as Planetary Prince, but repeatedly, when his request came up for approval in the constellation councils, it would fail to receive the assent of the Constellation Fathers. Caligastia seemed especially desirous of being sent as planetary ruler to a decimal or life-modification world. His petition had several times been disapproved before he was finally assigned to Urantia.
    Kaligastija je otišao s Jerusema na svoju dužnost svjetske uprave sa zavidnim dosijeom odanosti i predanosti dobrobiti svemira iz kojeg je potekao i u kojem je boravio, unatoč određenoj karakterističnoj nemirnosti povezanoj sa sklonošću da pokaže neslaganje s ustaljenim poretkom u nekim manjim pitanjima.
66:1.4 (741.6) Caligastia went forth from Jerusem to his trust of world dominion with an enviable record of loyalty and devotion to the welfare of the universe of his origin and sojourn, notwithstanding a certain characteristic restlessness coupled with a tendency to disagree with the established order in certain minor matters.
    Bio sam prisutan na Jerusemu kada je briljantni Kaligastija napustio glavni grad sustava. Nijedan princ planeta nikada nije započeo karijeru svjetske vladavine s bogatijim pripremnim iskustvom ili s boljim izgledima nego Kaligastija onoga sudbonosnog dana prije pola milijuna godina. Jedno je sigurno: dok sam se spremao izvještaj o tom događaju predati u emitiranje lokalnog svemira, ni jednog trenutka nisam posumnjao da će ovaj plemeniti Sin Lanonadek tako brzo izdati svoje sveto povjerenstvo planetarnog starateljstva i tako grozno uprljati dobro ime svog uzvišenog reda svemirskog sinovstva. Doista sam smatrao Urantiju jednom od pet ili šest najsretnijih planeta u cijeloj Sataniji jer će imati tako iskusan, briljantan i originalan um na čelu svojih svjetskih poslova. Nisam shvaćao da se Kaligastija podmuklo počeo zaljubljivati sam u sebe; nisam u potpunosti razumio suptilnosti ponosa ličnosti.
66:1.5 (741.7) I was present on Jerusem when the brilliant Caligastia departed from the system capital. No prince of the planets ever embarked upon a career of world rulership with a richer preparatory experience or with better prospects than did Caligastia on that eventful day one-half million years ago. One thing is certain: As I executed my assignment of putting the narrative of that event on the broadcasts of the local universe, I never for one moment entertained even in the slightest degree any idea that this noble Lanonandek would so shortly betray his sacred trust of planetary custody and so horribly stain the fair name of his exalted order of universe sonship. I really regarded Urantia as being among the five or six most fortunate planets in all Satania in that it was to have such an experienced, brilliant, and original mind at the helm of world affairs. I did not then comprehend that Caligastia was insidiously falling in love with himself; I did not then so fully understand the subtleties of personality pride.

2. PRINČEVO OSOBLJE

2. The Prince’s Staff

    Planetarni Princ Urantije nije bio poslan u svoju misiju sam, nego ga je pratio uobičajeni korpus pomoćnika i administrativnih suradnika.
66:2.1 (742.1) The Planetary Prince of Urantia was not sent out on his mission alone but was accompanied by the usual corps of assistants and administrative helpers.
    Na čelu ove skupine bio je Daligastija, suradnik-pomoćnik Planetarnog Princa. Daligastija je također bio sekundarni Sin Lanonadek, broj 319.407 toga reda. Imao je rang pomoćnika u vrijeme kada je bio dodijeljen kao Kaligastijin suradnik.
66:2.2 (742.2) At the head of this group was Daligastia, the associate-assistant of the Planetary Prince. Daligastia was also a secondary Lanonandek Son, being number 319,407 of that order. He ranked as an assistant at the time of his assignment as Caligastia’s associate.
    Planetarno osoblje uključivalo je velik broj anđeoskih suradnika i mnoštvo drugih nebeskih bića zaduženih da unaprijede interese i promiču dobrobit ljudskih rasa. No s vašeg gledišta, najzanimljivija skupina bili su tjelesni članovi prinčevog osoblja — ponekad nazivani Kaligastijina stotina.
66:2.3 (742.3) The planetary staff included a large number of angelic co-operators and a host of other celestial beings assigned to advance the interests and promote the welfare of the human races. But from your standpoint the most interesting group of all were the corporeal members of the Prince’s staff—sometimes referred to as the Caligastia one hundred.
    Ovih sto rematerijaliziranih članova Prinčeva osoblja bili su izabrani od strane Kaligastije među više od 785.000 uzašlih građana Jerusema koji su se dobrovoljno prijavili za urantijsku pustolovinu. Svaki od izabranih stotinu potjecao je s različitog planeta i nijedan nije bio s Urantije.
66:2.4 (742.4) These one hundred rematerialized members of the Prince’s staff were chosen by Caligastia from over 785,000 ascendant citizens of Jerusem who volunteered for embarkation on the Urantia adventure. Each one of the chosen one hundred was from a different planet, and none of them were from Urantia.
    Ovi dobrovoljci s Jerusema dovedeni su serafinskim prijevozom izravno s glavnog grada sustava na Urantiju, a po dolasku su bili zadržani u serafinskom okrilju dok im nisu pribavljeni osobni oblici dvostruke prirode za ovu posebnu planetarnu službu — doslovna tijela od krvi i mesa, ali podešena za uključivanje u životne krugove sustava.
66:2.5 (742.5) These Jerusemite volunteers were brought by seraphic transport direct from the system capital to Urantia, and upon arrival they were held enseraphimed until they could be provided with personality forms of the dual nature of special planetary service, literal bodies consisting of flesh and blood but also attuned to the life circuits of the system.
    Nedugo prije dolaska ovih sto jerusemskih građana, dva nadzorna Nositelja Života, koja su boravila na Urantiji i koja su prethodno isplanirala ove događaje, zamolila su Jerusem i Edentiju za dozvolu premještanja životne plazme sto odabranih preživjelih potomaka Andona i Fonte u materijalna tijela koja su trebala biti projektirana za utjelovljenje članova Prinčevog osoblja. Zahtjev je odobren na Jerusemu i potvrđen u Edentiji.
66:2.6 (742.6) Sometime before the arrival of these one hundred Jerusem citizens, the two supervising Life Carriers resident on Urantia, having previously perfected their plans, petitioned Jerusem and Edentia for permission to transplant the life plasm of one hundred selected survivors of the Andon and Fonta stock into the material bodies to be projected for the corporeal members of the Prince’s staff. The request was granted on Jerusem and approved on Edentia.
    Prema tomu, pedeset muškaraca i pedeset žena potomaka Andona i Fonte, koji predstavljaju očuvanje najboljih svojstava te jedinstvene rase, odabrani su od strane Nositelja Života. S jednom ili dvije iznimke, ovi Andonski doprinositelji rasnom napretku bili su stranci jedni drugima. Okupljeni su iz različitih mjesta pod koordiniranim vodstvom njihovih Ispravljača Misli i serafinskim vodstvom na pragu planetarnog sjedišta Princa. Ovdje je stotinu ljudskih subjekata prepušteno u ruke specijalizirane dobrovoljne komisije s Avalona, koja je upravljala materijalnim ekstrahiranjem dijela životne plazme ovih potomaka Andona. Ova živa materija zatim je prebačena u materijalna tijela konstruirana za upotrebu sto jerusemskih članova Prinčevog osoblja. U međuvremenu, ovi novopristigli građani sustavnog središta držani su u snu serafinskog transporta.
66:2.7 (742.7) Accordingly, fifty males and fifty females of the Andon and Fonta posterity, representing the survival of the best strains of that unique race, were chosen by the Life Carriers. With one or two exceptions these Andonite contributors to the advancement of the race were strangers to one another. They were assembled from widely separated places by co-ordinated Thought Adjuster direction and seraphic guidance at the threshold of the planetary headquarters of the Prince. Here the one hundred human subjects were given into the hands of the highly skilled volunteer commission from Avalon, who directed the material extraction of a portion of the life plasm of these Andon descendants. This living material was then transferred to the material bodies constructed for the use of the one hundred Jerusemite members of the Prince’s staff. Meantime, these newly arrived citizens of the system capital were held in the sleep of seraphic transport.
    Ove transakcije, zajedno s doslovnim stvaranjem posebnih tijela za Kaligastijinu stotinu, dale su povod brojnim legendama, od kojih su se mnoge kasnije pomiješale s predajama o planetarnom ustoličenju Adama i Eve.
66:2.8 (742.8) These transactions, together with the literal creation of special bodies for the Caligastia one hundred, gave origin to numerous legends, many of which subsequently became confused with the later traditions concerning the planetary installation of Adam and Eve.
    Cijela transakcija repersonalizacije — od trenutka dolaska serafinskih transporta koji su nosili sto jerusemskih dobrovoljaca pa do trenutka kada su postali svjesna, trostruka zemaljska bića — trajala je točno deset dana.
66:2.9 (743.1) The entire transaction of repersonalization, from the time of the arrival of the seraphic transports bearing the one hundred Jerusem volunteers until they became conscious, threefold beings of the realm, consumed exactly ten days.

3. DALAMATIJA - PRINČEV GRAD

3. Dalamatia—The City of the Prince

    Sjedište Planetarnog Princa nalazilo se u području današnjeg Perzijskog zaljeva, u kraju koji odgovara današnjoj Mezopotamiji.
66:3.1 (743.2) The headquarters of the Planetary Prince was situated in the Persian Gulf region of those days, in the district corresponding to later Mesopotamia.
    Klima i krajolik Mezopotamije toga doba bili su u svakom pogledu povoljni za poduhvate Prinčeva osoblja i njihovih pomoćnika i vrlo različiti od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim razdobljima. Bilo je nužno imati takvu povoljnu klimu kao dio prirodnog okruženja osmišljenog da potakne primitivne Urantijce na određene početne korake u kulturi i civilizaciji. Velika zadaća tih vremena bila je preobraziti čovjeka iz lovca u stočara, s nadom da će se kasnije razviti u miroljubivog, kući odanog zemljoradnika.
66:3.2 (743.3) The climate and landscape in the Mesopotamia of those times were in every way favorable to the undertakings of the Prince’s staff and their assistants, very different from conditions which have sometimes since prevailed. It was necessary to have such a favoring climate as a part of the natural environment designed to induce primitive Urantians to make certain initial advances in culture and civilization. The one great task of those ages was to transform man from a hunter to a herder, with the hope that later on he would evolve into a peace-loving, home-abiding farmer.
    Sjedište Planetarnog Princa na Urantiji bilo je tipično za takve stanice na mladoj i razvijajućoj planeti. Jezgru prinčeva naselja činio je vrlo jednostavan, ali lijep grad, ograđen zidom visokim dvanaest metara. Ovo svjetsko središte kulture nazvano je Dalamatija u čast Daligastije.
66:3.3 (743.4) The headquarters of the Planetary Prince on Urantia was typical of such stations on a young and developing sphere. The nucleus of the Prince’s settlement was a very simple but beautiful city, enclosed within a wall forty feet high. This world center of culture was named Dalamatia in honor of Daligastia.
    Grad je bio podijeljen u deset podcjelina, a sjedišta deset vijeća tjelesnog osoblja bila su smještena u središtima tih cjelina. U središtu grada nalazio se hram neviđenog Oca. Administrativno sjedište Princa i njegovih suradnika bilo je organizirano u dvanaest komora neposredno raspoređenih oko samog hrama.
66:3.4 (743.5) The city was laid out in ten subdivisions with the headquarters mansions of the ten councils of the corporeal staff situated at the centers of these subdivisions. Centermost in the city was the temple of the unseen Father. The administrative headquarters of the Prince and his associates was arranged in twelve chambers immediately grouped about the temple itself.
    Zgrade u Dalamatiji bile su sve jednokatne, osim sjedišta vijeća koja su imala dva kata, te središnjeg hrama Oca Svih, koji je bio malen, ali visok tri kata.
66:3.5 (743.6) The buildings of Dalamatia were all one story except the council headquarters, which were two stories, and the central temple of the Father of all, which was small but three stories in height.
    Grad je predstavljao najbolje građevinske prakse onih ranih vremena — prije svega opeku. Vrlo malo kamena ili drveta bilo je upotrijebljeno. Izgradnja domova i seoska arhitektura među okolnim narodima bile su znatno unaprijeđene primjerom Dalamatijske gradnje.
66:3.6 (743.7) The city represented the best practices of those early days in building material—brick. Very little stone or wood was used. Home building and village architecture among the surrounding peoples were greatly improved by the Dalamatian example.
    U blizini sjedišta Princa živjeli su ljudi svih boja kože i svih društvenih slojeva. Iz tih obližnjih plemena bili su regrutirani prvi učenici prinčevih škola. Iako su te rane škole u Dalamatiji bile jednostavne i primitivne, pružale su sve što se u ono doba moglo ponuditi muškarcima i ženama tog ranog razdoblja.
66:3.7 (743.8) Near the Prince’s headquarters there dwelt all colors and strata of human beings. And it was from these near-by tribes that the first students of the Prince’s schools were recruited. Although these early schools of Dalamatia were crude, they provided all that could be done for the men and women of that primitive age.
    Tjelesno osoblje Princa neprestano je okupljao sposobnije pojedince iz okolnih plemena te ih je, obučene i nadahnute, slalo natrag kao učitelje i vođe vlastitih naroda.
66:3.8 (743.9) The Prince’s corporeal staff continuously gathered about them the superior individuals of the surrounding tribes and, after training and inspiring these students, sent them back as teachers and leaders of their respective peoples.

4. RANI DANI KALIGASTIJINE STOTINE

4. Early Days of the One Hundred

    Dolazak Prinčevog osoblja ostavio je dubok dojam na ljude. Iako je bilo potrebno gotovo tisuću godina da se prošire vijesti o njihovom dolasku, plemena u blizini mezopotamskog sjedišta snažno su impresionirana učenjem i ponašanjem stotinu novih posjetitelja na Urantiji. Velik dio vaše kasnije mitologije proizašao je iz iskrivljenih legendi tih ranih dana, kada su članovi Prinčevog osoblja na Urantiji repersonalizirani kao nadljudi.
66:4.1 (743.10) The arrival of the Prince’s staff created a profound impression. While it required almost a thousand years for the news to spread abroad, those tribes near the Mesopotamian headquarters were tremendously influenced by the teachings and conduct of the one hundred new sojourners on Urantia. And much of your subsequent mythology grew out of the garbled legends of these early days when these members of the Prince’s staff were repersonalized on Urantia as supermen.
    Ozbiljna prepreka dobrom utjecaju takvih izvanzemaljskih učitelja bila je sklonost smrtnika da ih smatraju bogovima, no osim tehnike njihovog pojavljivanja, sto pripadnika Kaligastijinog osoblja—pedeset muškaraca i pedeset žena—nije pribjegavalo nadnaravnim metodama niti nadljudskim manipulacijama.
66:4.2 (744.1) The serious obstacle to the good influence of such extraplanetary teachers is the tendency of mortals to regard them as gods, but aside from the technique of their appearance on earth the Caligastia one hundred—fifty men and fifty women—did not resort to supernatural methods nor superhuman manipulations.
    Ali je utjelovljeno osoblje ipak bilo nadljudsko. Svoju su misiju na Urantiji započeli kao izvanredna bića trostruke prirode:
66:4.3 (744.2) But the corporeal staff were nonetheless superhuman. They began their mission on Urantia as extraordinary threefold beings:
    1. Bili su tjelesni i relativno ljudski, jer su utjelovljavali stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase — andonsku životnu plazmu Urantije.
66:4.4 (744.3) 1. They were corporeal and relatively human, for they embodied the actual life plasm of one of the human races, the Andonic life plasm of Urantia.
    Ovih stotinu članova Prinčeva osoblja bilo je podijeljeno jednako po spolu i u skladu s njihovim prijašnjim ljudskim statusom. Svaka osoba iz ove skupine bila je sposobna postati roditeljem nekog novog reda materijalnih bića, ali su bili pažljivo poučeni da se roditeljstvu smiju okrenuti samo pod određenim uvjetima. Uobičajeno je da tjelesno osoblje Planetarnog Princa stvori svoje nasljednike neko vrijeme prije povlačenja iz posebne planetarne službe. Obično se to događa u vrijeme ili ubrzo nakon dolaska Planetarnog Adama i Eve.
66:4.5 (744.4) These one hundred members of the Prince’s staff were divided equally as to sex and in accordance with their previous mortal status. Each person of this group was capable of becoming coparental to some new order of physical being, but they had been carefully instructed to resort to parenthood only under certain conditions. It is customary for the corporeal staff of a Planetary Prince to procreate their successors sometime prior to retiring from special planetary service. Usually this is at, or shortly after, the time of the arrival of the Planetary Adam and Eve.
    Ta posebna bića stoga nisu imala jasnu predodžbu o tome kakvu bi vrstu materijalnih stvorenja proizvela njihova spolna unija. A oni to nikada nisu saznali; prije nego što je došlo vrijeme za takav korak u izvršavanju njihova svjetskog zadatka, cijeli je režim bio uzdrman pobunom, a oni koji su kasnije preuzeli roditeljsku ulogu bili su izolirani od životnih struja sustava.
66:4.6 (744.5) These special beings therefore had little or no idea as to what type of material creature would be produced by their sexual union. And they never did know; before the time for such a step in the prosecution of their world work the entire regime was upset by rebellion, and those who later functioned in the parental role had been isolated from the life currents of the system.
    U boji kože i jeziku ovi materijalizirani članovi Kaligastijina osoblja slijedili su Andonsku rasu. Hranili su se kao i smrtnici tog područja, s tom razlikom što su novostvorena tijela ove skupine bila potpuno zadovoljena ne-mesnom prehranom. Ovo je bio jedan od razloga koji su odredili njihov boravak u toploj regiji bogatoj voćem i orašastim plodovima. Praksa ne-mesne prehrane potječe iz vremena Kaligastijine stotine, odakle se ovaj običaj nadaleko proširio te utjecao na prehrambene navike mnogih okolnih plemena — skupina porijeklom iz nekada isključivo mesojednih evolucijskih rasa.
66:4.7 (744.6) In skin color and language these materialized members of Caligastia’s staff followed the Andonic race. They partook of food as did the mortals of the realm with this difference: The re-created bodies of this group were fully satisfied by a nonflesh diet. This was one of the considerations which determined their residence in a warm region abounding in fruits and nuts. The practice of subsisting on a nonflesh diet dates from the times of the Caligastia one hundred, for this custom spread near and far to affect the eating habits of many surrounding tribes, groups of origin in the once exclusively meat-eating evolutionary races.
    2. Ova je stotina bila materijalna, ali nadljudska bića, budući da su na Urantiji bili ponovno ustrojeni kao jedinstveni muškarci i žene visokog i posebnog reda.
66:4.8 (744.7) 2. The one hundred were material but superhuman beings, having been reconstituted on Urantia as unique men and women of a high and special order.
    Ova je skupina, iako uživajući uvjetno građanstvo Jerusema, još uvijek bila nesjedinjena sa svojim Ispravljačima Misli; a kada su se dobrovoljno javili i bili prihvaćeni za planetarnu službu u suradnji sa silaznim redovima sinovstva, njihovi su Ispravljači bili odvojeni. Ali ti Jerusemljani bili su nadljudska bića — posjedovali su duše uzlaznog razvoja. Tijekom smrtnog života u tijelu duša se nalazi u embrionalnom stanju; ona se rađa (uskrsava) u morontija životu i raste kroz uzastopne morontija svjetove. A duše Kaligastijine stotine tako su napredovale kroz progresivna iskustva sedam prebivališnih svjetova sve do građanskog statusa na Jerusemu.
66:4.9 (744.8) This group, while enjoying provisional citizenship on Jerusem, were as yet unfused with their Thought Adjusters; and when they volunteered and were accepted for planetary service in liaison with the descending orders of sonship, their Adjusters were detached. But these Jerusemites were superhuman beings—they possessed souls of ascendant growth. During the mortal life in the flesh the soul is of embryonic estate; it is born (resurrected) in the morontia life and experiences growth through the successive morontia worlds. And the souls of the Caligastia one hundred had thus expanded through the progressive experiences of the seven mansion worlds to citizenship status on Jerusem.
    U skladu s njihovim uputama, pripadnici osoblja se nisu upuštali u spolnu reprodukciju, ali su pomno proučavali vlastita osobna ustrojstva i pažljivo istraživali svaku zamislivu fazu intelektualnih (umnih) i morontijskih (dušinih) odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihova boravka u Dalamatiji, odveć prije dovršetka zida, broj dva i broj sedam iz Danitske skupine slučajno su otkrili fenomen koji je pratio stupanje u intimni odnos njihovih morontijskih bića (navodno neseksualnih i nematerijalnih); a rezultat ovog iskustva bio je prvi od primarnih srednjih bića. Ovo novo biće bilo je u potpunosti vidljivo planetarnom osoblju i njihovim nebeskim suradnicima, ali nije bilo vidljivo muškarcima i ženama raznih ljudskih plemena. Po ovlasti Planetarnog Princa, cijelo utjelovljeno osoblje poduzelo je stvaranje sličnih bića, i svi su bili uspješni, slijedeći upute poduzetnog Danitskog para. Tako je Prinčevo osoblje konačno stvorilo prvotni korpus od 50.000 primarnih srednjih bića.
66:4.10 (744.9) In conformity to their instructions the staff did not engage in sexual reproduction, but they did painstakingly study their personal constitutions, and they carefully explored every imaginable phase of intellectual (mind) and morontia (soul) liaison. And it was during the thirty-third year of their sojourn in Dalamatia, long before the wall was completed, that number two and number seven of the Danite group accidentally discovered a phenomenon attendant upon the liaison of their morontia selves (supposedly nonsexual and nonmaterial); and the result of this adventure proved to be the first of the primary midway creatures. This new being was wholly visible to the planetary staff and to their celestial associates but was not visible to the men and women of the various human tribes. Upon authority of the Planetary Prince the entire corporeal staff undertook the production of similar beings, and all were successful, following the instructions of the pioneer Danite pair. Thus did the Prince’s staff eventually bring into being the original corps of 50,000 primary midwayers.
    Ova srednja bića bila su od velike koristi u vođenju poslova svjetske uprave. Bila su nevidljiva ljudskim bićima, ali primitivni ljudi koji su se našli u Dalamatiji poučavani su o ovim nevidljivim poluduhovima i stoljećima su ona činila cjelokupni koncept svijeta duha ovim evoluirajućim smrtnicima.
66:4.11 (745.1) These mid-type creatures were of great service in carrying on the affairs of the world’s headquarters. They were invisible to human beings, but the primitive sojourners at Dalamatia were taught about these unseen semispirits, and for ages they constituted the sum total of the spirit world to these evolving mortals.
    3. Sto članova Kaligastijina osoblja bili su osobno besmrtni ili neumirući. Kroz njihove materijalne oblike kolali su antidotalni komplementi životnih tokova sustava; i da zbog pobune nisu izgubili kontakt s tim životnim krugovima, živjeli bi neograničeno sve do dolaska kasnijeg Sina Božjega ili dok im ne bi bilo dopušteno nastaviti prekinuto putovanje prema Havoni i Raju.
66:4.12 (745.2) 3. The Caligastia one hundred were personally immortal, or undying. There circulated through their material forms the antidotal complements of the life currents of the system; and had they not lost contact with the life circuits through rebellion, they would have lived on indefinitely until the arrival of a subsequent Son of God, or until their sometime later release to resume the interrupted journey to Havona and Paradise.
    Ovi antidotalni komplementi životnih tokova Satanije potjecali su iz plodova stabla života, grma iz Edentije koji su Svevišnji Norlatiadeka poslali na Urantiju u vrijeme Kaligastijinog dolaska. U danima Dalamatije, ovo stablo raslo je u središnjem dvorištu hrama Nevidljivog Oca, a plod stabla života omogućavao je materijalnim i inače smrtnim bićima Prinčeva osoblja da žive neograničeno, sve dok su mu imali pristupa ovoj biljci.
66:4.13 (745.3) These antidotal complements of the Satania life currents were derived from the fruit of the tree of life, a shrub of Edentia which was sent to Urantia by the Most Highs of Norlatiadek at the time of Caligastia’s arrival. In the days of Dalamatia this tree grew in the central courtyard of the temple of the unseen Father, and it was the fruit of the tree of life that enabled the material and otherwise mortal beings of the Prince’s staff to live on indefinitely as long as they had access to it.
    Iako bez vrijednosti evolucijskim rasama, ova supersustanca bila je sasvim dovoljna da osigura kontinuirani život za sto članova Kaligastijina osoblja, kao i za stotinu modificiranih Andonita koji su s njima povezani.
66:4.14 (745.4) While of no value to the evolutionary races, this supersustenance was quite sufficient to confer continuous life upon the Caligastia one hundred and also upon the one hundred modified Andonites who were associated with them.
    Treba ovdje objasniti da su, u vrijeme kada je stotina Andonita dala svoje ljudske mikrobe plazme članovima Prinčeva osoblja, Nositelji Života uveli u njihova smrtna tijela komplement sustavnih krugova; i tako su se mogli oduprijeti fizičkoj smrti i živjeti stoljeće za stoljećem pored Prinčevog osoblja.
66:4.15 (745.5) It should be explained in this connection that, at the time the one hundred Andonites contributed their human germ plasm to the members of the Prince’s staff, the Life Carriers introduced into their mortal bodies the complement of the system circuits; and thus were they enabled to live on concurrently with the staff, century after century, in defiance of physical death.
    Naposljetku su stotinu Andonita postali svjesni svog doprinosa novim oblicima svojih nadređenih, i ta su ista stotina djece Andonskih plemena zadržana u sjedištu kao osobne sluge korpusa Prinčeva utjelovljenog osoblja.
66:4.16 (745.6) Eventually the one hundred Andonites were made aware of their contribution to the new forms of their superiors, and these same one hundred children of the Andon tribes were kept at headquarters as the personal attendants of the Prince’s corporeal staff.

5. ORGANIZACIJA STOTINE

5. Organization of the One Hundred

    Sto članova bilo je organizirano za službu u deset autonomnih vijeća, svako sa deset članova. Kada bi se dva ili više ovih deset vijeća sastala na zajedničkoj sjednici, takvim koordinacijskim sastancima predsjedao je Daligastia. Tih deset vijeća bilo je organizirano kako slijedi:
66:5.1 (745.7) The one hundred were organized for service in ten autonomous councils of ten members each. When two or more of these ten councils met in joint session, such liaison gatherings were presided over by Daligastia. These ten groups were constituted as follows:
    1. Vijeće za hranu i materijalnu dobrobit. Ovom skupinom predsjedavao je Ang. Hrana, voda, odjeća i materijalni napredak ljudske vrste bili su potpomognuti ovim sposobnim korpusom. Poučavali su iskop bunara, kontrolu izvora i navodnjavanje. Onima iz viših predjela i sjevera pokazali su poboljšane metode obrade kože za odjeću, a tkanje su kasnije uveli učitelji umjetnosti i znanosti.
66:5.2 (745.8) 1. The council on food and material welfare. This group was presided over by Ang. Food, water, clothes, and the material advancement of the human species were fostered by this able corps. They taught well digging, spring control, and irrigation. They taught those from the higher altitudes and from the north improved methods of treating skins for use as clothing, and weaving was later introduced by the teachers of art and science.
    Postignuti su veliki napreci u metodama skladištenja hrane. Hrana se očuvala kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; tako je hrana postala čovjekova najranija svojina. Čovjek je poučen kako se pripremiti za opasnosti od gladi, koja je s vremena na vrijeme pustošila svijetom.
66:5.3 (746.1) Great advances were made in methods of food storage. Food was preserved by cooking, drying, and smoking; it thus became the earliest property. Man was taught to provide for the hazards of famine, which periodically decimated the world.
    2. Odbor za pripitomljavanje i iskorištavanje životinja. Ovo vijeće posvećeno je zadatku odabira i uzgoja životinja najbolje prilagođenih da pomažu ljudima u nošenju tereta i prijevozu, opskrbi hranom, a kasnije i da budu od pomoći u obradi tla. Ovim sposobnim korpusom upravljao je Bon.
66:5.4 (746.2) 2. The board of animal domestication and utilization. This council was dedicated to the task of selecting and breeding those animals best adapted to help human beings in bearing burdens and transporting themselves, to supply food, and later on to be of service in the cultivation of the soil. This able corps was directed by Bon.
    Bilo je pripitomljeno nekoliko vrsta korisnih životinja, danas izumrlih, zajedno s nekima koje su opstale kao domaće životinje do današnjih dana. Čovjek je dugo živio sa psom, a plavi čovjek već je uspješno pripitomio slona. Krava je pažljivim uzgojem toliko poboljšana da je postala vrijedan izvor hrane; maslac i sir postali su uobičajeni dio ljudske prehrane. Ljudi su poučeni kako koristiti volove za nošenje tereta, ali konj nije pripitomljen do kasnijeg vremena. Članovi ovog korpusa prvi su poučili ljude kako koristiti kotač za olakšavanje vuče.
66:5.5 (746.3) Several types of useful animals, now extinct, were tamed, together with some that have continued as domesticated animals to the present day. Man had long lived with the dog, and the blue man had already been successful in taming the elephant. The cow was so improved by careful breeding as to become a valuable source of food; butter and cheese became common articles of human diet. Men were taught to use oxen for burden bearing, but the horse was not domesticated until a later date. The members of this corps first taught men to use the wheel for the facilitation of traction.
    U tim su danima prvi put korišteni golubovi pismonoše, nošeni na duga putovanja radi slanja poruka ili poziva u pomoć. Bonova grupa bila je uspješna u obuci velikih fandora kao ptica putnica, ali su izumrli prije više od trideset tisuća godina.
66:5.6 (746.4) It was in these days that carrier pigeons were first used, being taken on long journeys for the purpose of sending messages or calls for help. Bon’s group were successful in training the great fandors as passenger birds, but they became extinct more than thirty thousand years ago.
    3. Savjetnici za kontrolu grabežljivih životinja. Nije bilo dovoljno da rani čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, nego je morao naučiti i kako se zaštititi od uništenja od strane preostalog neprijateljski nastrojenog životinjskog svijeta. Ovom je skupinom zapovijedao Dan.
66:5.7 (746.5) 3. The advisers regarding the conquest of predatory animals. It was not enough that early man should try to domesticate certain animals, but he must also learn how to protect himself from destruction by the remainder of the hostile animal world. This group was captained by Dan.
    Svrha drevnih gradskih zidina bila je zaštita od divljih zvijeri, ali i sprječavanje iznenadnih napada neprijateljskih ljudi. Oni koji su živjeli izvan zidina i u šumi oslanjali su se na kuće na drveću, kamene kolibe i održavanje noćnih vatri. Stoga je bilo sasvim prirodno da ovi učitelji posvete mnogo vremena poučavanju svojih učenika kako poboljšati ljudska obitavališta. Primjenom naprednijih tehnika i korištenjem zamki postignut je velik napredak u svladavanju životinja.
66:5.8 (746.6) The purpose of an ancient city wall was to protect against ferocious beasts as well as to prevent surprise attacks by hostile humans. Those living without the walls and in the forest were dependent on tree dwellings, stone huts, and the maintenance of night fires. It was therefore very natural that these teachers should devote much time to instructing their pupils in the improvement of human dwellings. By employing improved techniques and by the use of traps, great progress was made in animal subjugation.
    4. Učitelji za širenje i očuvanje znanja. Ova je skupina organizirala i vodila čisto obrazovne napore tih ranih razdoblja. Predvodio ju je Fad. Fadove obrazovne metode sastojale su se od nadzora rada praćenog poučavanjem poboljšanih metoda rada. Fad je oblikovao prvo pismo i uveo sustav pisanja. To je pismo sadržavalo dvadeset i pet znakova. Kao materijal za pisanje ti su rani narodi koristili koru drveća, glinene pločice, kamene ploče, vrstu pergamenta od istanjene kože i grubi oblik papiru sličnog materijala napravljen od osinjaka. Dalamatijska knjižnica, uništena nedugo nakon Kaligastijine pobune, sadržavala je više od dva milijuna zapisa i bila poznata kao “Fadova kuća.”
66:5.9 (746.7) 4. The faculty on dissemination and conservation of knowledge. This group organized and directed the purely educational endeavors of those early ages. It was presided over by Fad. The educational methods of Fad consisted in supervision of employment accompanied by instruction in improved methods of labor. Fad formulated the first alphabet and introduced a writing system. This alphabet contained twenty-five characters. For writing material these early peoples utilized tree barks, clay tablets, stone slabs, a form of parchment made of hammered hides, and a crude form of paperlike material made from wasps’ nests. The Dalamatia library, destroyed soon after the Caligastia disaffection, comprised more than two million separate records and was known as the “house of Fad.”
    Plava rasa bila je sklona pisanju alfabetom i u tome je postigla najveći napredak. Crveni čovjek je preferirao slikovno pisanje, dok su se žute rase okrenule upotrebi simbola za riječi i ideje, slično onima koje danas koriste. No alfabet i mnogo više od toga kasnije je izgubljeno u zbrci koja je pratila pobunu. Kaligastijino otpadništvo uništilo je nadu svijeta u univerzalni jezik, barem za nebrojena razdoblja.
66:5.10 (746.8) The blue man was partial to alphabet writing and made the greatest progress along such lines. The red man preferred pictorial writing, while the yellow races drifted into the use of symbols for words and ideas, much like those they now employ. But the alphabet and much more was subsequently lost to the world during the confusion attendant upon rebellion. The Caligastia defection destroyed the hope of the world for a universal language, at least for untold ages.
    5. Komisija za industriju i trgovinu. Ovo vijeće bavilo se poticanjem industrije unutar plemena i unapređenjem trgovine među različitim miroljubivim skupinama. Predvodio ga je Nod. Ovaj korpus je poticao svaki oblik primitivne proizvodnje. Izravno su pridonijeli podizanju životnog standarda pružanjem mnogih novih dobara koja su privlačila maštu primitivnih ljudi. Uvelike su proširili trgovinu soli koju je poboljšalo vijeće za znanost i umjetnost.
66:5.11 (747.1) 5. The commission on industry and trade. This council was employed in fostering industry within the tribes and in promoting trade between the various peace groups. Its leader was Nod. Every form of primitive manufacture was encouraged by this corps. They contributed directly to the elevation of standards of living by providing many new commodities to attract the fancy of primitive men. They greatly expanded the trade in the improved salt produced by the council on science and art.
    Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u dalamatijskim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.
66:5.12 (747.2) It was among these enlightened groups educated in the Dalamatia schools that the first commercial credit was practiced. From a central exchange of credits they secured tokens which were accepted in lieu of the actual objects of barter. The world did not improve upon these business methods for hundreds of thousands of years.
    6. Koledž objavljene religije. Ovo tijelo je sporo djelovalo. Civilizacija Urantije doslovno je kovana između nakovnja nužde i čekića straha. Ali ova je skupina ostvarila znatan napredak u svom pokušaju da zamijeni strah od stvorenja (štovanje duhova) strahom od Stvoritelja, prije nego što je njihov rad bio prekinut kasnijim zbrkama prouzročenima prevratom odcjepljenja. Na čelu ovog vijeća bio je Hap.
66:5.13 (747.3) 6. The college of revealed religion. This body was slow in functioning. Urantia civilization was literally forged out between the anvil of necessity and the hammers of fear. But this group had made considerable progress in their attempt to substitute Creator fear for creature fear (ghost worship) before their labors were interrupted by the later confusion attendant upon the secession upheaval. The head of this council was Hap.
    Nitko iz prinčevog osoblja ne bi predstavio otkrivenje koje bi zakompliciralo evoluciju; objavu su davali jedino nakon što bi iscrpili sve evolucijske mogućnosti. No Hap je popustio želji stanovnika grada da se uspostavi neki oblik religijskog služenja. Njegova je skupina Dalamatijcima pružila sedam obrednih hvalospjeva i dala im frazu kojom su mogli svakodnevno iskazati obožavanje, a na kraju ih je poučila i “Očevoj molitvi,” koja je glasila:
66:5.14 (747.4) None of the Prince’s staff would present revelation to complicate evolution; they presented revelation only as the climax of their exhaustion of the forces of evolution. But Hap did yield to the desire of the inhabitants of the city for the establishment of a form of religious service. His group provided the Dalamatians with the seven chants of worship and also gave them the daily praise-phrase and eventually taught them “the Father’s prayer,” which was:
    “Oče sviju, čijeg Sina poštujemo, gledaj na nas milostivo. Izbavi nas od svakog straha osim od tebe. Učini da budemo radost našim božanskim učiteljima i zauvijek stavi istinu na naše usne. Izbavi nas od nasilja i bijesa; daj nam poštovanje prema našim starješinama i prema onome što pripada našim susjedima. Daj nam zelene pašnjake i plodna stada da razvesele naša srca. Molimo za ubrzanje dolaska obećanog uzdizatelja i želimo vršiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima onkraj.”
66:5.15 (747.5) “Father of all, whose Son we honor, look down upon us with favor. Deliver us from the fear of all save you. Make us a pleasure to our divine teachers and forever put truth on our lips. Deliver us from violence and anger; give us respect for our elders and that which belongs to our neighbors. Give us this season green pastures and fruitful flocks to gladden our hearts. We pray for the hastening of the coming of the promised uplifter, and we would do your will on this world as others do on worlds beyond.”
    Iako je Prinčevo osoblje bilo ograničeno na prirodna sredstva i uobičajene metode rasnog poboljšanja, ipak su obećali ljudima Adamov dar nove rase kao cilj budućeg evolucijskog napretka nakon što svijet dostigne vrhunac biološke razvijenosti.
66:5.16 (747.6) Although the Prince’s staff were limited to natural means and ordinary methods of race improvement, they held out the promise of the Adamic gift of a new race as the goal of subsequent evolutionary growth upon the attainment of the height of biologic development.
    7. Čuvari zdravlja i života. Ovo se vijeće bavilo uvođenjem sanitarnih mjera i promicanjem primitivne higijene, a vodio ga je Lut.
66:5.17 (747.7) 7. The guardians of health and life. This council was concerned with the introduction of sanitation and the promotion of primitive hygiene and was led by Lut.
    Njegovi su članovi podučavali mnogo toga što je kasnije izgubljeno u zbrci narednih razdoblja, i što nije ponovno otkriveno sve do dvadesetog stoljeća. Učili su čovječanstvo da se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći bolesti, a također i da takva priprema hrane znatno smanjuje smrtnost dojenčadi i omogućuje ranije odbijanje djece od prsiju.
66:5.18 (747.8) Its members taught much that was lost during the confusion of subsequent ages, never to be rediscovered until the twentieth century. They taught mankind that cooking, boiling and roasting, was a means of avoiding sickness; also that such cooking greatly reduced infant mortality and facilitated early weaning.
    Mnoga rana učenja Lutovih čuvara zdravlja održala su se među plemenima sve do Mojsijevih dana, iako su bila znatno iskrivljena i uvelike promijenjena.
66:5.19 (747.9) Many of the early teachings of Lut’s guardians of health persisted among the tribes of earth on down to the days of Moses, even though they became much garbled and were greatly changed.
    Velika prepreka u promicanju higijene među tim neukim narodima bila je činjenica da su pravi uzroci mnogih bolesti bili premali da bi ih se moglo vidjeti golim okom, kao i to što su ljudl gajili praznovjerno strahopoštovanje prema vatri. Trebale su tisuće godina da ih se uvjeri da spaljuju otpad. U međuvremenu su bili poticani da zakapaju svoj raspadajući otpad. Sanitarne mjere su uvelike unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje.
66:5.20 (748.1) The great obstacle in the way of promoting hygiene among these ignorant peoples consisted in the fact that the real causes of many diseases were too small to be seen by the naked eye, and also because they all held fire in superstitious regard. It required thousands of years to persuade them to burn refuse. In the meantime they were urged to bury their decaying rubbish. The great sanitary advance of this epoch came from the dissemination of knowledge regarding the health-giving and disease-destroying properties of sunlight.
    Prije dolaska Princa, kupanje je bilo isključivo vjerski obred. Doista je bilo teško uvjeriti primitivnog čovjeka da pere svoje tijelo radi zdravlja. Lut je naposljetku potaknuo vjerske učitelje da u obrede pročišćenja uključe čišćenje vodom, koje se imalo prakticirati jednom tjedno, u sklopu podnevnih pobožnosti u štovanju Oca sviju.
66:5.21 (748.2) Before the Prince’s arrival, bathing had been an exclusively religious ceremonial. It was indeed difficult to persuade primitive men to wash their bodies as a health practice. Lut finally induced the religious teachers to include cleansing with water as a part of the purification ceremonies to be practiced in connection with the noontime devotions, once a week, in the worship of the Father of all.
    Ovi čuvari zdravlja također su nastojali uvesti ukovaje kao zamjenu za razmjenu sline ili pijenje krvi kao pečat osobnog prijateljstva i znak skupne odanosti. No, u trenutku kad bi se oslobodili prinudnih učenja svojih nadmoćnih vođa, ovi primitivni narodi brzo bi se vraćali svojim prijašnjim praksama neznanja i praznovjerja koje su bile pogubne zdravlju i pogodne širenju bolesti.
66:5.22 (748.3) These guardians of health also sought to introduce handshaking in substitution for saliva exchange or blood drinking as a seal of personal friendship and as a token of group loyalty. But when out from under the compelling pressure of the teachings of their superior leaders, these primitive peoples were not slow in reverting to their former health-destroying and disease-breeding practices of ignorance and superstition.
    8. Planetarno vijeće za umjetnost i znanost. Ovaj je korpus mnogo učinio na poboljšanju industrijskih tehnika ranog čovjeka i na uzdizanju njegovih poimanja ljepote. Njihov je vođa bio Mek.
66:5.23 (748.4) 8. The planetary council on art and science. This corps did much to improve the industrial technique of early man and to elevate his concepts of beauty. Their leader was Mek.
    Dok su umjetnost i znanost bile su na vrlo niskoj razini diljem svijeta, Dalamatijci su podučavani temeljima fizike i kemije. Uznapredovalo je lončarstvo, poboljšane su sve dekorativne umjetnosti, dok je znatno uzdignut ideal ljudske ljepote. No glazba je slabo napredovala sve do dolaska ljubičaste rase.
66:5.24 (748.5) Art and science were at a low ebb throughout the world, but the rudiments of physics and chemistry were taught the Dalamatians. Pottery was advanced, decorative arts were all improved, and the ideals of human beauty were greatly enhanced. But music made little progress until after the arrival of the violet race.
    Ovi primitivni ljudi nisu htjeli eksperimentirati vodenom parnom, unatoč insistiranju njihovih učitelja; nikada nisu uspjeli nadvladati veliki strah od eksplozivne moći pare. Ipak su, naposljetku, pristali raditi s metalima i vatrom, premda je komad užarenog metala predstavljao zastrašujući prizor ranom čovjeku.
66:5.25 (748.6) These primitive men would not consent to experiment with steam power, notwithstanding the repeated urgings of their teachers; never could they overcome their great fear of the explosive power of confined steam. They were, however, finally persuaded to work with metals and fire, although a piece of red-hot metal was a terrorizing object to early man.
    Mek je uvelike unaprijedio kulturu Andonita i poboljšao umjetnost plavog čovjeka. Miješanjem plave rase s andonskim stanovništvom nastao je umjetnički nadaren tip ljudi, od kojih su mnogi postali majstori kiparstva. Nisu radili u kamenu ili mramoru, ali njihovi glineni radovi, očvrsnuti pečenjem, krasili su vrtove Dalamatije.
66:5.26 (748.7) Mek did a great deal to advance the culture of the Andonites and to improve the art of the blue man. A blend of the blue man with the Andon stock produced an artistically gifted type, and many of them became master sculptors. They did not work in stone or marble, but their works of clay, hardened by baking, adorned the gardens of Dalamatia.
    Ostvaren je velik napredak u kućnim umjetnostima, od kojih je većina izgubljena tijekom dugih i mračnih doba pobune, i nikada nanovo otkrivena sve do modernog doba.
66:5.27 (748.8) Great progress was made in the home arts, most of which were lost in the long and dark ages of rebellion, never to be rediscovered until modern times.
    9. Upravitelji naprednih plemenskih odnosa. Ova je skupina bila zadužena za podizanje ljudskog društva na razinu državnosti. Njihov poglavar bio je Tut.
66:5.28 (748.9) 9. The governors of advanced tribal relations. This was the group intrusted with the work of bringing human society up to the level of statehood. Their chief was Tut.
    Ovi su vođe mnogo pridonijeli poticanju međuplemenskih brakova. Poticali su udvaranje i brak nakon što zaručnici budu imali priliku da promisle i da se međusobno upoznaju. Čisto vojni ratni plesovi bili su izmijenjeni i stavljeni u službu korisnih društvenih ciljeva. Uvedene su mnoge natjecateljske igre, ali ovi drevni ljudi bili su ozbiljan narod; te rane plemenske skupine nije krasilo puno humora. Malo se tih običaja održalo nakon kasnije dezintegracije izazvane planetarnom pobunom.
66:5.29 (748.10) These leaders contributed much to bringing about intertribal marriages. They fostered courtship and marriage after due deliberation and full opportunity to become acquainted. The purely military war dances were refined and made to serve valuable social ends. Many competitive games were introduced, but these ancient folk were a serious people; little humor graced these early tribes. Few of these practices survived the subsequent disintegration of planetary insurrection.
    Tut i njegovi suradnici radili su na promicanju skupnih druženja miroljubive naravi, na uređenju i humaniziranju ratovanja, na usklađivanju međuplemenskih odnosa i na poboljšanju plemenske uprave. U okolici Dalamatije razvila se naprednija kultura, a ti poboljšani društveni odnosi bili su vrlo korisni u utjecaju na udaljenija plemena. No obrazac civilizacije koji je prevladavao u Prinčevu sjedištu bio je posve drugačiji od barbarskih društava koja su se razvijala drugdje, baš kao što je društvo dvadesetog stoljeća u Cape Townu, u Južnoj Africi, potpuno različito od sirove kulture patuljastih Bušmana na sjeveru.
66:5.30 (749.1) Tut and his associates labored to promote group associations of a peaceful nature, to regulate and humanize warfare, to co-ordinate intertribal relations, and to improve tribal governments. In the vicinity of Dalamatia there developed a more advanced culture, and these improved social relations were very helpful in influencing more remote tribes. But the pattern of civilization prevailing at the Prince’s headquarters was quite different from the barbaric society evolving elsewhere, just as the twentieth-century society of Capetown, South Africa, is totally unlike the crude culture of the diminutive Bushmen to the north.
    10. Vrhovni sud plemenskog usklađivanja i rasne suradnje. Ovim je vrhovnim vijećem upravljao Van i ono je služilo kao žalbeni sud za svih ostalih devet posebnih komisija zaduženih za nadzor ljudskih poslova. Ovo je vijeće imalo široku nadležnost, jer mu je bilo povjereno sve što se tiče zemaljskih pitanja, a što nije bilo posebno dodijeljeno drugim skupinama. Ovaj odabrani korpus bio je odobren od Očeva Konstelacije Edentije prije nego što je bio ovlašten preuzeti funkcije vrhovnog suda Urantije.
66:5.31 (749.2) 10. The supreme court of tribal co-ordination and racial co-operation. This supreme council was directed by Van and was the court of appeals for all of the other nine special commissions charged with the supervision of human affairs. This council was one of wide function, being intrusted with all matters of earthly concern which were not specifically assigned to the other groups. This selected corps had been approved by the Constellation Fathers of Edentia before they were authorized to assume the functions of the supreme court of Urantia.

6. PRINČEVA VLADAVINA

6. The Prince’s Reign

    Stupanj kulture nekog svijeta mjeri se društvenim nasljeđem njegovih izvornih bića, a stopa kulturnog napretka u potpunosti je određena sposobnošću njegovih stanovnika da shvate nove i napredne ideje.
66:6.1 (749.3) The degree of a world’s culture is measured by the social heritage of its native beings, and the rate of cultural expansion is wholly determined by the ability of its inhabitants to comprehend new and advanced ideas.
    Robovanje tradiciji vodi stabilnosti i suradnji tako što sentimentalno povezuje prošlost sa sadašnjošću, ali u isto vrijeme guši inicijativu i sputava stvaralačke sposobnosti ličnosti. Cijeli je svijet bio uhvaćen u mrtvilo sputanosti tradicijom kada je sto pripadnika Kaligastijinog osoblja stiglo i počelo proglašavati novo evanđelje individualne inicijative unutar tadašnjih društvenih skupina. No ova blagotvorna vladavina ubrzo je prekinuta i rase nikada nisu bile u potpunosti oslobođene robovanja tradiciji; društvene norme i dalje neprimjereno dominiraju Urantijom.
66:6.2 (749.4) Slavery to tradition produces stability and co-operation by sentimentally linking the past with the present, but it likewise stifles initiative and enslaves the creative powers of the personality. The whole world was caught in the stalemate of tradition-bound mores when the Caligastia one hundred arrived and began the proclamation of the new gospel of individual initiative within the social groups of that day. But this beneficent rule was so soon interrupted that the races never have been wholly liberated from the slavery of custom; fashion still unduly dominates Urantia.
    Sto pripadnika Kaligastijinog osoblja — diplomci prebivališnih svjetova Satanije — dobro su poznavali umjetnosti i kulturu Jerusema, ali je takvo znanje gotovo bezvrijedno na barbarskom planetu naseljenom primitivnim ljudima. Ova mudra bića veoma su dobro znala da ne treba pokušavati naglu preobrazbu ili masovno uzdizanje primitivnih rasa toga doba. Jasno su razumjela sporu evoluciju ljudske vrste i mudro su se suzdržavala od bilo kakvih radikalnih pokušaja mijenjanja čovjekova načina života na zemlji.
66:6.3 (749.5) The Caligastia one hundred—graduates of the Satania mansion worlds—well knew the arts and culture of Jerusem, but such knowledge is nearly valueless on a barbaric planet populated by primitive humans. These wise beings knew better than to undertake the sudden transformation, or the en masse uplifting, of the primitive races of that day. They well understood the slow evolution of the human species, and they wisely refrained from any radical attempts at modifying man’s mode of life on earth.
    Svaka od deset planetarnih komisija polako je i prirodno pristupala unapređenju interesa koji su im bili povjereni. Njihov je plan bio privući najbolje umove okolnih plemena, obučiti ih, te ih zatim poslati natrag njihovom narodu kao izaslanike društvenog uzdizanja.
66:6.4 (749.6) Each of the ten planetary commissions set about slowly and naturally to advance the interests intrusted to them. Their plan consisted in attracting the best minds of the surrounding tribes and, after training them, sending them back to their people as emissaries of social uplift.
    Strani izaslanici nikada nisu bili slani nekoj rasi osim na izričit zahtjev tog naroda. Oni koji su radili na uzdizanju i unaprjeđenju određenog plemena ili rase uvijek su bili pripadnici tog plemena ili rase. Sto pripadnika osoblja nikada ne bi pokušalo nametnuti navike i običaje čak ni neke superiornije rase nekom drugom plemenu. Uvijek su strpljivo radili na tom da unaprijede i uzdignu rasne običaje koji su prošli test vremena. Jednostavni ljudi Urantije donosili su svoje društvene običaje u Dalamatiju, ne da ih zamijene novima i boljima, već da budu uzdignuti dodirom s višom kulturom i druženjem s nadmoćnim umovima. Taj proces bio je spor, ali vrlo djelotvoran.
66:6.5 (749.7) Foreign emissaries were never sent to a race except upon the specific request of that people. Those who labored for the uplift and advancement of a given tribe or race were always natives of that tribe or race. The one hundred would not attempt to impose the habits and mores of even a superior race upon another tribe. Always they patiently worked to uplift and advance the time-tried mores of each race. The simple folk of Urantia brought their social customs to Dalamatia, not to exchange them for new and better practices, but to have them uplifted by contact with a higher culture and by association with superior minds. The process was slow but very effectual.
    Učitelji Dalamatije nastojali su dodati svjesnu društvenu selekciju povrh čisto prirodne selekcije biološke evolucije. Nisu remetili ljudsko društvo, ali su znatno ubrzali njegov normalan i prirodan razvoj. Njihov je motiv bio napredak putem evolucije, a ne revolucija putem otkrivenja. Ljudska je rasa provela vjekove stječući onu malenu količinu religije i moralnosti koju je imala, a ovi su nadljudi dobro znali da ne treba ljudski rod lišiti tih malih postignuća zbrkom i konsternacijom koje uvijek prate pokušaj prosvijetljenih i nadmoćnih bića da uzdignu zaostale rase pretjeranim podučavanjem i pretjeranim prosvjetljivanjem.
66:6.6 (750.1) The Dalamatia teachers sought to add conscious social selection to the purely natural selection of biologic evolution. They did not derange human society, but they did markedly accelerate its normal and natural evolution. Their motive was progression by evolution and not revolution by revelation. The human race had spent ages in acquiring the little religion and morals it had, and these supermen knew better than to rob mankind of these few advances by the confusion and dismay which always result when enlightened and superior beings undertake to uplift the backward races by overteaching and overenlightenment.
    Kada kršćanski misionari odlaze u srce Afrike, gdje se smatra da sinovi i kćeri moraju ostati pod nadzorom i vodstvom svojih roditelja tijekom čitavog života roditelja, oni samo izazivaju zbrku i slom svakog autoriteta kada nastoje, tijekom jedne jedine generacije, zamijeniti taj običaj poukom da ta djeca trebaju biti slobodna od svakog roditeljskog nadzora nakon što navrše dvadeset i jednu godinu.
66:6.7 (750.2) When Christian missionaries go into the heart of Africa, where sons and daughters are supposed to remain under the control and direction of their parents throughout the lifetime of the parents, they only bring about confusion and the breakdown of all authority when they seek, in a single generation, to supplant this practice by teaching that these children should be free from all parental restraint after they have attained the age of twenty-one.

7. ŽIVOT U DALAMATIJI

7. Life in Dalamatia

    Prinčevo središte, premda izvanredno lijepo i oblikovano da zadivi primitivne ljude toga doba, bilo je posve skromno. Zgrade nisu bile osobito velike jer je namjera ovih uvezenih učitelja bila potaknuti razvoj poljoprivrede uvođenjem stočarstva. Zemljišni prostor unutar gradskih zidina bio je dovoljan da pruži pašnjake i vrtove za opskrbu oko dvadeset tisuća ljudi.
66:7.1 (750.3) The Prince’s headquarters, though exquisitely beautiful and designed to awe the primitive men of that age, was altogether modest. The buildings were not especially large as it was the motive of these imported teachers to encourage the eventual development of agriculture through the introduction of animal husbandry. The land provision within the city walls was sufficient to provide for pasturage and gardening for the support of a population of about twenty thousand.
    Unutrašnjosti središnjeg hrama bogoslužja i deset vijećničkih palača nadzornih skupina nadljudi bile su uistinu prekrasna umjetnička djela. I dok su stambene zgrade bile uzor urednosti i čistoće, sve je bilo vrlo jednostavno i posve primitivno u usporedbi s kasnijim razvojem civilizacije. U tom središtu kulture nisu se primjenjivale nikakve metode koje prirodno nisu pripadale Urantiji.
66:7.2 (750.4) The interiors of the central temple of worship and the ten council mansions of the supervising groups of supermen were indeed beautiful works of art. And while the residential buildings were models of neatness and cleanliness, everything was very simple and altogether primitive in comparison with later-day developments. At this headquarters of culture no methods were employed which did not naturally belong on Urantia.
    Prinčevo tjelesno osoblje nadziralo je jednostavna i uzorna prebivališta koja su održavali kao domove osmišljene da nadahnu i impresioniraju učenike promatrače koji su se nalazili u svjetskom društvenom središtu i obrazovnom žarištu.
66:7.3 (750.5) The Prince’s corporeal staff presided over simple and exemplary abodes which they maintained as homes designed to inspire and favorably impress the student observers sojourning at the world’s social center and educational headquarters.
    Jasno definiran poredak obiteljskog života i zajedničko življenje jedne obitelji u jednom domu na relativno stalnom mjestu potječu iz vremena Dalamatije i bili su ponajprije rezultat primjera i učenja stotinu pripadnika osoblja i njihovih učenika. Dom kao društvena jedinica nikada nije postao uspješan sve dok nadljudi - muškarci i žene - Dalamatije nisu poveli čovječanstvo prema tome da voli i planira za svoju unučad i praunučad. Primitivni čovjek voli svoje dijete, ali civilizirani čovjek voli i svoje unuke.
66:7.4 (750.6) The definite order of family life and the living of one family together in one residence of comparatively settled location date from these times of Dalamatia and were chiefly due to the example and teachings of the one hundred and their pupils. The home as a social unit never became a success until the supermen and superwomen of Dalamatia led mankind to love and plan for their grandchildren and their grandchildren’s children. Savage man loves his child, but civilized man loves also his grandchild.
    Prinčevo osoblje živjelo je zajedno kao očevi i majke. Istina, nisu imali vlastite djece, ali pedeset uzornih domova Dalamatije nikada nije pružalo utočište za manje od pet stotina posvojene djece prikupljene iz najboljih obitelji andonskih i sangičkih rasa; mnogi od te djece bili su siročad. Bila su povlaštena disciplinskim odgojem i obukom ovih nadprirodnih roditelja; a zatim, nakon tri godine u školama Princa (ulazili su u dobi od trinaest do petnaest godina), bila su podobna za brak i spremna primiti svoje ovlasti kao izaslanici Princa potrebitim plemenima svojih rasa.
66:7.5 (750.7) The Prince’s staff lived together as fathers and mothers. True, they had no children of their own, but the fifty pattern homes of Dalamatia never sheltered less than five hundred adopted little ones assembled from the superior families of the Andonic and Sangik races; many of these children were orphans. They were favored with the discipline and training of these superparents; and then, after three years in the schools of the Prince (they entered from thirteen to fifteen), they were eligible for marriage and ready to receive their commissions as emissaries of the Prince to the needy tribes of their respective races.
    Fad je podupirao dalamatijski nastavni plan koji je bio proveden kao industrijska škola u kojoj su učenici učili kroz rad i u kojoj su napredovali svakodnevnim obavljanjem korisnih zadataka. Ovaj obrazovni plan nije zanemarivao razmišljanje i osjećanje u razvoju karaktera, ali je prvo mjesto davao praktičnom ručnom radu. Poduka je bila i individualna i skupna. Učenike su poučavali i muškarci i žene, često zajedno. Polovica ove skupne nastave bila je po spolu, a druga polovica mješovita. Studenti su pojedinačno poučavani spretnosti u ručnom radu, dok su se družili u skupinama ili razredima. Bili su obučeni družiti se s mlađim i starijim skupinama kao i odraslima, te raditi u timu s vršnjacima. Također su bili upoznati s povezivanjem u skupine kao što su obiteljske zajednice, igračke družine i školski razredi.
66:7.6 (751.1) Fad sponsored the Dalamatia plan of teaching that was carried out as an industrial school in which the pupils learned by doing, and through which they worked their way by the daily performance of useful tasks. This plan of education did not ignore thinking and feeling in the development of character; but it gave first place to manual training. The instruction was individual and collective. The pupils were taught by both men and women and by the two acting conjointly. One half of this group instruction was by sexes; the other half was coeducational. Students were taught manual dexterity as individuals and were socialized in groups or classes. They were trained to fraternize with younger groups, older groups, and adults, as well as to do teamwork with those of their own ages. They were also familiarized with such associations as family groups, play squads, and school classes.
    Među kasnijim učenicima koji su u Mezopotamiji bili obučeni za rad među svojim narodima, bili su Andoniti iz visoravni zapadne Indije, zajedno s predstavnicima crvene i plave rase; još kasnije primljen je i mali broj pripadnika žute rase.
66:7.7 (751.2) Among the later students trained in Mesopotamia for work with their respective races were Andonites from the highlands of western India together with representatives of the red men and the blue men; still later a small number of the yellow race were also received.
    Hap je ranim rasama predstavio moralni zakon. Ovaj kodeks bio je poznat kao “Put Oca” i sastojao se od sljedećih sedam zapovijedi:
66:7.8 (751.3) Hap presented the early races with a moral law. This code was known as “The Father’s Way” and consisted of the following seven commands:
    1. Nemaj drugih Bogova i ne boj ih se, nego samo Oca sviju.
66:7.9 (751.4) 1. You shall not fear nor serve any God but the Father of all.
    2. Ne budi neposlušan Sinu Očevu, vladaru svijeta, niti vrijeđaj njegove nadljudske služitelje.
66:7.10 (751.5) 2. You shall not disobey the Father’s Son, the world’s ruler, nor show disrespect to his superhuman associates.
    3. Ne svjedoči lažno pred sucima naroda.
66:7.11 (751.6) 3. You shall not speak a lie when called before the judges of the people.
    4. Ne ubij čovjeka, ni ženu, ni dijete.
66:7.12 (751.7) 4. You shall not kill men, women, or children.
    5. Ne kradi dobara ni stoke svoga bližnjega.
66:7.13 (751.8) 5. You shall not steal your neighbor’s goods or cattle.
    6. Ne poželi žene svoga prijatelja.
66:7.14 (751.9) 6. You shall not touch your friend’s wife.
    7. Poštuj oca svoga i majku svoju, i starješine svoga plemena.
66:7.15 (751.10) 7. You shall not show disrespect to your parents or to the elders of the tribe.
    Ovo je bio zakon Dalamatije gotovo tristo tisuća godina. I mnogi od kamenova na kojima je ovaj zakon bio urezan sada leže pod vodama uz obale Mezopotamije i Perzije. Postao je običaj držati jednu od ovih zapovijedi na umu za svaki dan u tjednu, koristeći je za pozdravljanje i za zahvalu pri obrocima.
66:7.16 (751.11) This was the law of Dalamatia for almost three hundred thousand years. And many of the stones on which this law was inscribed now lie beneath the waters off the shores of Mesopotamia and Persia. It became the custom to hold one of these commands in mind for each day of the week, using it for salutations and mealtime thanksgiving.
    U to se doba koristio lunarni kalendar prema kojem je mjesec imao dvadeset i osam dana. To je, osim dana i noći, bilo jedino računanje vremena koje su poznavali rani narodi. Sedmodnevni tjedan uveli su učitelji Dalamatije, a nastao je iz činjenice da je sedam jedna četvrtina od dvadeset i osam. Značaj broja sedam u nadsvemiru nesumnjivo im je pružio priliku da uvedu duhovni podsjetnik u uobičajeno računanje vremena. Ali to što tjedan ima sedam dana nije utemeljeno ni na kakvim prirodnim principima.
66:7.17 (751.12) The time measurement of these days was the lunar month, this period being reckoned as twenty-eight days. That, with the exception of day and night, was the only time reckoning known to the early peoples. The seven-day week was introduced by the Dalamatia teachers and grew out of the fact that seven was one fourth of twenty-eight. The significance of the number seven in the superuniverse undoubtedly afforded them opportunity to introduce a spiritual reminder into the common reckoning of time. But there is no natural origin for the weekly period.
    Područje oko grada bilo je prilično gusto naseljeno u radijusu od stotinu milja. Neposredno oko grada stotine diplomaca Prinčevih škola bavile su se stočarstvom i na druge načine provodile u djelo pouke koje su primili od njegova osoblja i njihovih brojnih ljudskih pomoćnika. Nekolicina se bavila poljoprivredom i hortikulturom.
66:7.18 (751.13) The country around the city was quite well settled within a radius of one hundred miles. Immediately surrounding the city, hundreds of graduates of the Prince’s schools engaged in animal husbandry and otherwise carried out the instruction they had received from his staff and their numerous human helpers. A few engaged in agriculture and horticulture.
    Čovječanstvo nije bilo osuđeno na poljoprivredni rad kao kaznu za navodni grijeh. “U znoju lica svoga jest ćeš plodove polja” nije bila izrečena kazna zbog čovjekova sudjelovanja u ludostima Luciferove pobune pod vodstvom izdajničkog Kaligastije. Obrada tla urođena je uspostavi napredujuće civilizacije na evolucijskim svjetovima, i ova je zapovijed bila središte svega naučavanja Planetarnog Princa i njegova osoblja tijekom tristo tisuća godina koje su protekle između njihova dolaska na Urantiju i onih tragičnih dana kada je Kaligastija odlučio okušati sreću s pobunjenim Luciferom. Obrada zemlje nije prokletstvo; naprotiv, ona je najveći blagoslov svima koji su tako ovlašteni uživati u najljudskijoj od svih ljudskih djelatnosti.
66:7.19 (751.14) Mankind was not consigned to agricultural toil as the penalty of supposed sin. “In the sweat of your face shall you eat the fruit of the fields” was not a sentence of punishment pronounced because of man’s participation in the follies of the Lucifer rebellion under the leadership of the traitorous Caligastia. The cultivation of the soil is inherent in the establishment of an advancing civilization on the evolutionary worlds, and this injunction was the center of all teaching of the Planetary Prince and his staff throughout the three hundred thousand years which intervened between their arrival on Urantia and those tragic days when Caligastia threw in his lot with the rebel Lucifer. Work with the soil is not a curse; rather is it the highest blessing to all who are thus permitted to enjoy the most human of all human activities.
    U trenutku izbijanja pobune Dalamatija je imala gotovo šest tisuća stalnih stanovnika. Taj broj uključuje redovite učenike, ali ne obuhvaća posjetitelje i promatrače kojih je uvijek bilo više od tisuću. No, teško možete imati predodžbu o čudesnom napretku onih davnih vremena; gotovo sva iznimna ljudska postignuća tih dana bila su izbrisana strašnom zbrkom i potpunim duhovnim mrakom koji su uslijedili nakon Kaligastijine katastrofalne obmane i pobune.
66:7.20 (752.1) At the outbreak of the rebellion, Dalamatia had a resident population of almost six thousand. This number includes the regular students but does not embrace the visitors and observers, who always numbered more than one thousand. But you can have little or no concept of the marvelous progress of those faraway times; practically all of the wonderful human gains of those days were wiped out by the horrible confusion and abject spiritual darkness which followed the Caligastia catastrophe of deception and sedition.

8. KALIGASTIJINE NEVOLJE

8. Misfortunes of Caligastia

    Kada se osvrnemo na dugu karijeru Kaligastije, nalazimo samo jednu izrazitu značajku njegova ponašanja koja bi mogla privući pozornost: bio je izrazito individualističan. Bio je sklon stati na stranu gotovo svake skupine koja je nešto osporavala, i obično je pokazivao simpatije prema onima koji su blago izražavali prikrivene kritike. Uočavamo ranu pojavu ove sklonosti da bude nemiran pod autoritetom, da blago zamjera sve oblike nadzora. Iako je pomalo negodovao prema savjetima nadređenih i pokazivao nemir pod vrhovnom vlašću, ipak je, kad god bi došlo do provjere, uvijek bio odan upraviteljima svemira i poslušan naredbama Očeva Konstelacije. Nikakva stvarna mana nije mu bila pronađena sve do trenutka njegove sramotne izdaje Urantije.
66:8.1 (752.2) In looking back over the long career of Caligastia, we find only one outstanding feature of his conduct that might have challenged attention; he was ultraindividualistic. He was inclined to take sides with almost every party of protest, and he was usually sympathetic with those who gave mild expression to implied criticism. We detect the early appearance of this tendency to be restless under authority, to mildly resent all forms of supervision. While slightly resentful of senior counsel and somewhat restive under superior authority, nonetheless, whenever a test had come, he had always proved loyal to the universe rulers and obedient to the mandates of the Constellation Fathers. No real fault was ever found in him up to the time of his shameful betrayal of Urantia.
    Treba napomenuti da su i Lucifer i Kaligastija bili strpljivo poučavani i s ljubavlju upozoravani u vezi s njihovim kritičkim sklonostima te suptilnim razvojem samozadovoljstva i pripadajućeg precjenjivanja vlastite važnosti. No svi ti pokušaji pomoći bili su pogrešno protumačeni kao neopravdana kritika i kao neosnovano zadiranje u osobne slobode. I Kaligastija i Lucifer sudili su svojim dobronamjernim savjetnicima pripisujući im upravo one prijekorne motive koji su počeli ovladavati njihovim vlastitim iskrivljenim mišljenjem i zabludjelim planiranjem. Svojim nesebičnim savjetnicima sudili su prema vlastitoj rastućoj sebičnosti.
66:8.2 (752.3) It should be noted that both Lucifer and Caligastia had been patiently instructed and lovingly warned respecting their critical tendencies and the subtle development of their pride of self and its associated exaggeration of the feeling of self-importance. But all of these attempts to help had been misconstrued as unwarranted criticism and as unjustified interference with personal liberties. Both Caligastia and Lucifer judged their friendly advisers as being actuated by the very reprehensible motives which were beginning to dominate their own distorted thinking and misguided planning. They judged their unselfish advisers by their own evolving selfishness.
    Od dolaska Princa Kaligastije planetarna je civilizacija napredovala prilično normalnim tijekom gotovo tristo tisuća godina. Osim što je Urantija bila sfera s izmijenjenim životom i stoga podložna brojnim nepravilnostima i neobičnim epizodama evolucijskih varijacija, planet je vrlo zadovoljavajuće napredovao u svom razvoju sve do vremena Luciferove pobune i istodobne Kaligastijine izdaje. Sva kasnija povijest bila je jasno izmijenjena ovom katastrofalnom pogreškom, kao i kasnijim neuspjehom Adama i Eve da ispune svoje planetarno poslanje.
66:8.3 (752.4) From the arrival of Prince Caligastia, planetary civilization progressed in a fairly normal manner for almost three hundred thousand years. Aside from being a life-modification sphere and therefore subject to numerous irregularities and unusual episodes of evolutionary fluctuation, Urantia progressed very satisfactorily in its planetary career up to the times of the Lucifer rebellion and the concurrent Caligastia betrayal. All subsequent history has been definitely modified by this catastrophic blunder as well as by the later failure of Adam and Eve to fulfill their planetary mission.
    Princ Urantije pao je u tamu u vrijeme Luciferove pobune, čime je potaknuo dugotrajnu zbrku na planetu. Nakon toga bio je lišen suverene vlasti usklađenim djelovanjem upravitelja konstelacije i drugih svemirskih vlasti. Dijelio je neizbježne mijene izolirane Urantije sve do vremena Adamova boravka na planetu te je donekle pridonio neuspjehu plana da se smrtne rase uzdignu ulijevanjem životne krvi nove ljubičaste rase — potomaka Adama i Eve.
66:8.4 (752.5) The Prince of Urantia went into darkness at the time of the Lucifer rebellion, thus precipitating the long confusion of the planet. He was subsequently deprived of sovereign authority by the co-ordinate action of the constellation rulers and other universe authorities. He shared the inevitable vicissitudes of isolated Urantia down to the time of Adam’s sojourn on the planet and contributed something to the miscarriage of the plan to uplift the mortal races through the infusion of the lifeblood of the new violet race—the descendants of Adam and Eve.
    Moć palog Princa da remeti ljudske poslove bila je uvelike umanjena smrtnom inkarnacijom Makivente Melkizedeka u Abrahamovo doba; a kasnije, tijekom zemaljskog života Mihaela, ovaj izdajnički Princ konačno je bio lišen svake vlasti na Urantiji.
66:8.5 (753.1) The power of the fallen Prince to disturb human affairs was enormously curtailed by the mortal incarnation of Machiventa Melchizedek in the days of Abraham; and subsequently, during the life of Michael in the flesh, this traitorous Prince was finally shorn of all authority on Urantia.
    Nauk o osobnom đavlu na Urantiji, premda je imao neku osnovu u planetarnoj prisutnosti izdajničkog i nepravednog Kaligastije, ipak je bio potpuno izmišljen u svojim tvrdnjama da takav “đavao” može utjecati na normalan ljudski um protiv njegova slobodnog i prirodnog izbora. Čak i prije Mihaelova utjelovljenja na Urantiji, ni Kaligastija ni Daligastija nikada nisu mogli tlačiti smrtnike niti prisiliti ijednog normalnog pojedinca da učini nešto protiv vlastite volje. Slobodna volja čovjeka vrhovna je u moralnim stvarima; čak se ni Ispravljač Misli koji prebiva u čovjeku ne usuđuje prisiliti ga da pomisli ijednu misao ili učini ijedno djelo protiv izbora njegove vlastite volje.
66:8.6 (753.2) The doctrine of a personal devil on Urantia, though it had some foundation in the planetary presence of the traitorous and iniquitous Caligastia, was nevertheless wholly fictitious in its teachings that such a “devil” could influence the normal human mind against its free and natural choosing. Even before Michael’s bestowal on Urantia, neither Caligastia nor Daligastia was ever able to oppress mortals or to coerce any normal individual into doing anything against the human will. The free will of man is supreme in moral affairs; even the indwelling Thought Adjuster refuses to compel man to think a single thought or to perform a single act against the choosing of man’s own will.
    I sada ovaj pobunjenik carstva, lišen svake moći da naškodi svojim prijašnjim podanicima, čeka konačnu presudu Starješina Dana s Uverse nad svima koji su sudjelovali u Luciferovoj pobuni.
66:8.7 (753.3) And now this rebel of the realm, shorn of all power to harm his former subjects, awaits the final adjudication, by the Uversa Ancients of Days, of all who participated in the Lucifer rebellion.
    [Predstavio Melkizedek iz Nebadona.]
66:8.8 (753.4) [Presented by a Melchizedek of Nebadon.]



Back to Top