Knjiga Urantije - POGLAVLJE 64 : EVOLUCIJSKE OBOJENE RASE



DOWNLOADS ➔   DOWNLOAD  PDF   PDF w/English 

Knjiga Urantije   

DIO III. Povijest Urantije



   POGLAVLJE 64 : EVOLUCIJSKE OBOJENE RASE

Paper 64
The Evolutionary Races of Color

    OVO je priča o evolucijskim rasama Urantije od dana Andona i Fonte, prije gotovo milijun godina, kroz razdoblje Planetarnog Princa pa sve do završetka ledenog doba.
64:0.1 (718.1) THIS is the story of the evolutionary races of Urantia from the days of Andon and Fonta, almost one million years ago, down through the times of the Planetary Prince to the end of the ice age.
    Ljudski je rod star gotovo milijun godina, a prva polovica njegove povijesti približno odgovara razdoblju prije Planetarnog Princa na Urantiji. Druga polovica povijesti čovječanstva započinje dolaskom Planetarnog Princa i pojavom šest obojenih rasa te se otprilike podudara s razdobljem koje se uobičajeno smatra starijim kamenim dobom.
64:0.2 (718.2) The human race is almost one million years old, and the first half of its story roughly corresponds to the pre-Planetary Prince days of Urantia. The latter half of the history of mankind begins at the time of the arrival of the Planetary Prince and the appearance of the six colored races and roughly corresponds to the period commonly regarded as the Old Stone Age.

1. ANDONSKI STAROSJEDIOCI

1. The Andonic Aborigines

    Primitivni se čovjek pojavio na Zemlji u svom evolucijskom obliku prije nešto manje od milijun godina i ima bogato iskustvo. Instinktivno je nastojao izbjeći opasnost miješanja s inferiornim majmunolikim plemenima. No nije se mogao seliti prema istoku zbog sušnih tibetanskih visoravni, uzdignutih oko 30 000 stopa iznad razine mora. Nije mogao krenuti ni prema jugu ni prema zapadu zbog proširenog Sredozemnog mora, koje se tada pružalo istočno sve do Indijskog oceana. Kada je krenuo prema sjeveru, naišao je na nadirući led. Ali čak i kada je daljnja seoba bila zaustavljena ledom, i premda su se raspršena plemena sve više neprijateljski odnosila jedno prema drugome, inteligentnije skupine nikada nisu ozbiljno razmatrale mogućnost odlaska na jug kako bi živjele među svojim dlakavim rođacima slabijeg uma koji su nastanjivali drveće.
64:1.1 (718.3) Primitive man made his evolutionary appearance on earth a little less than one million years ago, and he had a vigorous experience. He instinctively sought to escape the danger of mingling with the inferior simian tribes. But he could not migrate eastward because of the arid Tibetan land elevations, 30,000 feet above sea level; neither could he go south nor west because of the expanded Mediterranean Sea, which then extended eastward to the Indian Ocean; and as he went north, he encountered the advancing ice. But even when further migration was blocked by the ice, and though the dispersing tribes became increasingly hostile, the more intelligent groups never entertained the idea of going southward to live among their hairy tree-dwelling cousins of inferior intellect.
    Mnoga od čovjekovih najranijih religioznih osjećanja proizašla su iz njegova osjećaja bespomoćnosti u zatvorenom okruženju ovoga geografskog položaja: planine s desne strane, voda s lijeve, a led ispred njega. No ovi napredni Andoniti nisu se htjeli vratiti na jug svojim inferiornim rođacima koji su živjeli po drveću.
64:1.2 (718.4) Many of man’s earliest religious emotions grew out of his feeling of helplessness in the shut-in environment of this geographic situation—mountains to the right, water to the left, and ice in front. But these progressive Andonites would not turn back to their inferior tree-dwelling relatives in the south.
    Ovi Andoniti izbjegavali su šume, za razliku od navika svojih neljudskih rođaka. U šumama je čovjek oduvijek nazadovao; ljudska je evolucija napredovala samo na otvorenim prostorima i na višim geografskim širinama. Hladnoća i glad otvorenih predjela potiču djelovanje, izumljivost i snalažljivost. Dok su se ta andonska plemena, usred teškoća i oskudice surovih sjevernih krajeva, razvijala kao pioniri današnjega ljudskog roda, njihovi zaostali rođaci uživali su u izobilju južnih tropskih šuma zemlje njihova ranog zajedničkog porijekla.
64:1.3 (718.5) These Andonites avoided the forests in contrast with the habits of their nonhuman relatives. In the forests man has always deteriorated; human evolution has made progress only in the open and in the higher latitudes. The cold and hunger of the open lands stimulate action, invention, and resourcefulness. While these Andonic tribes were developing the pioneers of the present human race amidst the hardships and privations of these rugged northern climes, their backward cousins were luxuriating in the southern tropical forests of the land of their early common origin.
    Ovi su se događaji zbili u vrijeme trećega ledenjaka, prvoga prema geološkom računanju. Prva dva ledenjaka nisu bila opsežna u sjevernoj Europi.
64:1.4 (718.6) These events occurred during the times of the third glacier, the first according to the reckoning of geologists. The first two glaciers were not extensive in northern Europe.
    Tijekom većeg dijela ledenog doba Engleska je bila kopnom povezana s Francuskom, dok je kasnije Afrika bila spojena s Europom sicilijanskim kopnenim mostom. U vrijeme andonskih seoba postojao je neprekinut kopneni put od Engleske na zapadu, preko Europe i Azije, sve do Jave na istoku; no Australija je ponovno ostala izolirana, što je dodatno potaknulo razvoj njezine osobite faune.
64:1.5 (718.7) During most of the ice age England was connected by land with France, while later on Africa was joined to Europe by the Sicilian land bridge. At the time of the Andonic migrations there was a continuous land path from England in the west on through Europe and Asia to Java in the east; but Australia was again isolated, which further accentuated the development of its own peculiar fauna.
    Prije 950 000 godina potomci Andona i Fonte preselili su se daleko na istok i na zapad. Na zapadu su prošli preko Europe do Francuske i Engleske. U kasnijim vremenima prodrli su prema istoku sve do Jave, gdje su njihovi ostaci pronađeni tek u novije doba - takozvani javanski čovjek - a zatim su nastavili put sve do Tasmanije.
64:1.6 (719.1) 950,000 years ago the descendants of Andon and Fonta had migrated far to the east and to the west. To the west they passed over Europe to France and England. In later times they penetrated eastward as far as Java, where their bones were so recently found—the so-called Java man—and then journeyed on to Tasmania.
    Skupine koje su krenule prema zapadu bile su manje izmiješane zaostalim ograncima zajedničkog pradavnog porijekla nego one koje su išle prema istoku, a koje su se tako slobodno miješale sa svojim usporenim životinjskim rođacima. Ovi neprogresivni pojedinci skrenuli su prema jugu i ubrzo se parili s inferiornim plemenima. Kasnije su se sve brojniji pripadnici njihovih miješanih potomaka vraćali na sjever kako bi se parili s brzo rastućim andonskim narodima, a takva su nesretna sjedinjenja neumitno dovodila do propadanja superiorne loze. Sve je manje primitivnih naselja održavalo obožavanje Darivatelja Daha. Ovoj ranoj zori civilizacije prijetilo je potpuno izumiranje.
64:1.7 (719.2) The groups going west became less contaminated with the backward stocks of mutual ancestral origin than those going east, who mingled so freely with their retarded animal cousins. These unprogressive individuals drifted southward and presently mated with the inferior tribes. Later on, increasing numbers of their mongrel descendants returned to the north to mate with the rapidly expanding Andonic peoples, and such unfortunate unions unfailingly deteriorated the superior stock. Fewer and fewer of the primitive settlements maintained the worship of the Breath Giver. This early dawn civilization was threatened with extinction.
    I tako je oduvijek bilo na Urantiji. Civilizacije velike nade redom su nazadovale i na kraju bile uništene zbog ludosti dopuštanja da se superiorni slobodno razmnožavaju s inferiornima.
64:1.8 (719.3) And thus it has ever been on Urantia. Civilizations of great promise have successively deteriorated and have finally been extinguished by the folly of allowing the superior freely to procreate with the inferior.

2. NARODI FOXHALLA

2. The Foxhall Peoples

    Prije 900 000 godina, umijeća Andona i Fonte te kultura Onagara nestajali su s lica Zemlje; kultura, religija, pa čak i obrada kremena, nalazili su se na najnižoj razini.
64:2.1 (719.4) 900,000 years ago the arts of Andon and Fonta and the culture of Onagar were vanishing from the face of the earth; culture, religion, and even flintworking were at their lowest ebb.
    To su bila vremena kada su velike skupine inferiornih miješanih populacija stizale u Englesku iz južne Francuske. Ta su plemena bila toliko izmiješana sa šumskim majmunolikim stvorenjima da su jedva bila ljudska. Nisu imala religiju, ali su bila grubi obrađivači kremena i posjedovala dovoljno inteligencije da zapale vatru.
64:2.2 (719.5) These were the times when large numbers of inferior mongrel groups were arriving in England from southern France. These tribes were so largely mixed with the forest apelike creatures that they were scarcely human. They had no religion but were crude flintworkers and possessed sufficient intelligence to kindle fire.
    U Europi ih je slijedio nešto superiorniji i vrlo plodan narod, čiji su se potomci ubrzo proširili cijelim kontinentom, od leda na sjeveru do Alpa i Sredozemlja na jugu. Ta se plemena nazivaju takozvanom heidelberškom rasom.
64:2.3 (719.6) They were followed in Europe by a somewhat superior and prolific people, whose descendants soon spread over the entire continent from the ice in the north to the Alps and Mediterranean in the south. These tribes are the so-called Heidelberg race.
    Tijekom ovoga dugog razdoblja kulturne dekadencije narodi Foxhalla u Engleskoj i badonanska plemena sjeverozapadne Indije nastavili su se držati nekih andonskih predaja i određenih ostataka Onagarove kulture.
64:2.4 (719.7) During this long period of cultural decadence the Foxhall peoples of England and the Badonan tribes northwest of India continued to hold on to some of the traditions of Andon and certain remnants of the culture of Onagar.
    Narodi Foxhalla bili su najzapadnije smješteni i uspjeli su zadržati velik dio andonske kulture; također su očuvali znanje o obradi kremena, koje su prenijeli svojim potomcima, drevnim precima Eskima.
64:2.5 (719.8) The Foxhall peoples were farthest west and succeeded in retaining much of the Andonic culture; they also preserved their knowledge of flintworking, which they transmitted to their descendants, the ancient ancestors of the Eskimos.
    Iako su ostaci naroda Foxhalla u Engleskoj otkriveni posljednji, ovi su Andoniti zapravo bili prvi ljudi koji su živjeli na tim područjima. U to je vrijeme kopneni most još povezivao Francusku s Engleskom; a budući da se većina ranih naselja andonskih potomaka nalazila uz rijeke i morske obale toga doba, ona su danas potopljena vodama La Manchea i Sjevernog mora, no tri ili četiri još se uvijek nalaze iznad razine mora na engleskoj obali.
64:2.6 (719.9) Though the remains of the Foxhall peoples were the last to be discovered in England, these Andonites were really the first human beings to live in those regions. At that time the land bridge still connected France with England; and since most of the early settlements of the Andon descendants were located along the rivers and seashores of that early day, they are now under the waters of the English Channel and the North Sea, but some three or four are still above water on the English coast.
    Mnogi od inteligentnijih i duhovnijih pripadnika naroda Foxhalla održali su svoju rasnu nadmoć i sačuvali svoje primitivne religijske običaje. A ti su ljudi, nakon što su se kasnije izmiješali s naknadnim populacijama, nakon jednog kasnijeg ledenog prodora krenuli na zapad iz Engleske i opstali kao današnji Eskimi.
64:2.7 (720.1) Many of the more intelligent and spiritual of the Foxhall peoples maintained their racial superiority and perpetuated their primitive religious customs. And these people, as they were later admixed with subsequent stocks, journeyed on west from England after a later ice visitation and have survived as the present-day Eskimos.

3. BADONANSKA PLEMENA

3. The Badonan Tribes

    Osim naroda Foxhalla na zapadu, na istoku je opstajalo još jedno središte kulture koje se borilo za opstanak. Ta se skupina nalazila u podnožju sjeverozapadnih indijskih gorja, među badonanskim plemenima, potomcima Badonana, Andonova pra-praunuka. Ti su ljudi bili jedini Andonovi potomci koji nikada nisu prakticirali ljudsku žrtvu.
64:3.1 (720.2) Besides the Foxhall peoples in the west, another struggling center of culture persisted in the east. This group was located in the foothills of the northwestern Indian highlands among the tribes of Badonan, a great-great-grandson of Andon. These people were the only descendants of Andon who never practiced human sacrifice.
    Ovi su brdski Badoniti nastanjivali prostranu zaravan okruženu šumama, ispresijecanu potocima i bogatu divljači. Poput nekih svojih rođaka u Tibetu, živjeli su u primitivnim kamenim kolibama, pećinama na padinama i polupodzemnim prolazima.
64:3.2 (720.3) These highland Badonites occupied an extensive plateau surrounded by forests, traversed by streams, and abounding in game. Like some of their cousins in Tibet, they lived in crude stone huts, hillside grottoes, and semiunderground passages.
    Dok su se plemena na sjeveru sve više bojala leda, ona koja su živjela bliže pradomovini svoga porijekla sve su više strahovala od vode. Promatrali su kako se mezopotamski poluotok postupno spušta u ocean, i premda se više puta ponovno pojavljivao, predaje tih primitivnih rasa oblikovale su se oko opasnosti mora i straha od povremenog potapanja. Taj strah, zajedno s njihovim iskustvom riječnih poplava, objašnjava zašto su tražili visoravni kao sigurno mjesto za život.
64:3.3 (720.4) While the tribes of the north grew more and more to fear the ice, those living near the homeland of their origin became exceedingly fearful of the water. They observed the Mesopotamian peninsula gradually sinking into the ocean, and though it emerged several times, the traditions of these primitive races grew up around the dangers of the sea and the fear of periodic engulfment. And this fear, together with their experience with river floods, explains why they sought out the highlands as a safe place in which to live.
    Istočno od badonanskih naroda, u brdima Siwalika u sjevernoj Indiji, mogu se pronaći fosili koji se više nego bilo koji drugi na Zemlji približavaju prijelaznim oblicima između čovjeka i raznih pretljudskih skupina.
64:3.4 (720.5) To the east of the Badonan peoples, in the Siwalik Hills of northern India, may be found fossils that approach nearer to transition types between man and the various prehuman groups than any others on earth.
    Prije 850 000 godina superiorna badonanska plemena započela su rat istrebljenja protiv svojih inferiornih i animalističkih susjeda. U manje od tisuću godina većina pograničnih životinjskih skupina tih područja bila je ili uništena ili potisnuta natrag u južne šume. Ova kampanja istrebljenja inferiornih dovela je do blagog poboljšanja među brdskim plemenima toga doba. A miješani potomci te unaprijeđene badonanske loze pojavili su se na povijesnoj pozornici kao naizgled novi narod - neandertalska rasa.
64:3.5 (720.6) 850,000 years ago the superior Badonan tribes began a warfare of extermination directed against their inferior and animalistic neighbors. In less than one thousand years most of the borderland animal groups of these regions had been either destroyed or driven back to the southern forests. This campaign for the extermination of inferiors brought about a slight improvement in the hill tribes of that age. And the mixed descendants of this improved Badonite stock appeared on the stage of action as an apparently new people—the Neanderthal race.

4. NEANDERTALSKE RASE

4. The Neanderthal Races

    Neandertalci su bili izvrsni ratnici i mnogo su putovali. Postupno su se proširili iz svojih središta na visoravnima sjeverozapadne Indije prema Francuskoj na zapadu, Kini na istoku, pa čak i prema sjevernoj Africi. Gotovo pola milijuna godina dominirali su svijetom, sve do vremena seoba evolucijskih obojenih rasa.
64:4.1 (720.7) The Neanderthalers were excellent fighters, and they traveled extensively. They gradually spread from the highland centers in northwest India to France on the west, China on the east, and even down into northern Africa. They dominated the world for almost half a million years until the times of the migration of the evolutionary races of color.
    Prije 800 000 godina divljači je bilo u izobilju; mnoge vrste jelena, kao i slonovi i nilski konji, lutali su Europom. Goveda su bila brojna, a konji i vukovi posvuda prisutni. Neandertalci su bili vrsni lovci, a plemena u Francuskoj prva su prihvatila običaj da najuspješniji lovci imaju pravo izbora žena za supruge.
64:4.2 (720.8) 800,000 years ago game was abundant; many species of deer, as well as elephants and hippopotamuses, roamed over Europe. Cattle were plentiful; horses and wolves were everywhere. The Neanderthalers were great hunters, and the tribes in France were the first to adopt the practice of giving the most successful hunters the choice of women for wives.
    Sob je bio iznimno koristan ovim neandertalskim narodima; služio je kao izvor hrane i odjeće te za izradu oruđa, budući da su na razne načine koristili rogove i kosti. Imali su malo kulture, ali su znatno unaprijedili obradu kremena, gotovo do razine iz dana Andona. Veliki komadi kremena, pričvršćeni na drvene drške, ponovno su ušli u uporabu i služili kao sjekire i krampovi.
64:4.3 (721.1) The reindeer was highly useful to these Neanderthal peoples, serving as food, clothing, and for tools, since they made various uses of the horns and bones. They had little culture, but they greatly improved the work in flint until it almost reached the levels of the days of Andon. Large flints attached to wooden handles came back into use and served as axes and picks.
    Prije 750 000 godina četvrti ledeni pokrov već je snažno napredovao prema jugu. S pomoću svojih poboljšanih oruđa neandertalci su bušili rupe u ledu koji je prekrivao sjeverne rijeke i tako mogli kopljima loviti ribe koje su dolazile do tih otvora. Ta su se plemena stalno povlačila pred nadirućim ledom, koji je u to vrijeme izvršio svoje najopsežnije prodiranje u Europu.
64:4.4 (721.2) 750,000 years ago the fourth ice sheet was well on its way south. With their improved implements the Neanderthalers made holes in the ice covering the northern rivers and thus were able to spear the fish which came up to these vents. Ever these tribes retreated before the advancing ice, which at this time made its most extensive invasion of Europe.
    U tom je razdoblju sibirski ledenjak dosezao svoj najjužniji prodor, prisiljavajući ranog čovjeka da se povlači prema jugu, natrag prema zemljama svoga porijekla. No ljudska se vrsta dotad već toliko diferencirala da je opasnost daljnjeg miješanja s njezinim neprogresivnim majmunolikim rođacima bila znatno smanjena.
64:4.5 (721.3) In these times the Siberian glacier was making its southernmost march, compelling early man to move southward, back toward the lands of his origin. But the human species had so differentiated that the danger of further mingling with its nonprogressive simian relatives was greatly lessened.
    Prije 700 000 godina četvrti ledenjak, najveći od svih u Europi, počeo je uzmicati; ljudi i životinje ponovno su se kretali prema sjeveru. Klima je bila hladna i vlažna, a primitivni je čovjek ponovno napredovao u Europi i zapadnoj Aziji. Šume su se postupno širile prema sjeveru preko zemljišta koje je doskora bilo prekriveno ledenjakom.
64:4.6 (721.4) 700,000 years ago the fourth glacier, the greatest of all in Europe, was in recession; men and animals were returning north. The climate was cool and moist, and primitive man again thrived in Europe and western Asia. Gradually the forests spread north over land which had been so recently covered by the glacier.
    Život sisavaca bio je malo izmijenjen velikim ledenjakom. Te su se životinje održale u uskom pojasu zemlje smještenom između leda i Alpa te su se, nakon povlačenja ledenjaka, ponovno brzo proširile po cijeloj Europi. Iz Afrike su, preko sicilijanskog kopnenog mosta, pristigli ravnokljovi slonovi, širokonosi nosorozi, hijene i afrički lavovi, a te su nove životinje gotovo u potpunosti istrijebile sabljozubne tigrove i nilske konje.
64:4.7 (721.5) Mammalian life had been little changed by the great glacier. These animals persisted in that narrow belt of land lying between the ice and the Alps and, upon the retreat of the glacier, again rapidly spread out over all Europe. There arrived from Africa, over the Sicilian land bridge, straight-tusked elephants, broad-nosed rhinoceroses, hyenas, and African lions, and these new animals virtually exterminated the saber-toothed tigers and the hippopotamuses.
    Prije 650 000 godina nastavilo se razdoblje blage klime. Do sredine međuglacijalnog razdoblja zatoplilo se toliko da su Alpe bile gotovo lišene leda i snijega.
64:4.8 (721.6) 650,000 years ago witnessed the continuation of the mild climate. By the middle of the interglacial period it had become so warm that the Alps were almost denuded of ice and snow.
    Prije 600 000 godina led je dosegnuo svoju tadašnju najsjeverniju točku povlačenja i, nakon stanke od nekoliko tisuća godina, ponovno krenuo prema jugu u svom petom napredovanju. No tijekom sljedećih pedeset tisuća godina došlo je do vrlo malih klimatskih promjena. Čovjek i životinje Europe ostali su uglavnom nepromijenjeni. Blaga suhoća prethodnog razdoblja se smanjila, a alpski ledenjaci spuštali su se duboko niz riječne doline.
64:4.9 (721.7) 600,000 years ago the ice had reached its then northernmost point of retreat and, after a pause of a few thousand years, started south again on its fifth excursion. But there was little modification of climate for fifty thousand years. Man and the animals of Europe were little changed. The slight aridity of the former period lessened, and the alpine glaciers descended far down the river valleys.
    Prije 550 000 godina nadirući ledenjak ponovno je potisnuo čovjeka i životinje prema jugu. No ovaj put čovjek je imao dovoljno prostora u širokom pojasu zemlje koji se pružao prema sjeveroistoku u Aziju i nalazio se između ledenog pokrova i tada znatno proširenog crnomorskog produžetka Sredozemlja.
64:4.10 (721.8) 550,000 years ago the advancing glacier again pushed man and the animals south. But this time man had plenty of room in the wide belt of land stretching northeast into Asia and lying between the ice sheet and the then greatly expanded Black Sea extension of the Mediterranean.
    Razdoblja četvrtog i petog ledenjaka svjedočila su daljnjem širenju grube kulture neandertalskih rasa. Ali napredak je bio toliko neznatan da se doista činilo kao da pokušaj stvaranja novog i izmijenjenog tipa inteligentnog života na Urantiji samo što nije doživio neuspjeh. Gotovo četvrt milijuna godina ovi su se primitivni narodi kretali amo-tamo, loveći i ratujući, povremeno se poboljšavajući u nekim smjerovima, ali u cjelini stalno nazadujući u usporedbi sa svojim superiornim andonskim precima.
64:4.11 (721.9) These times of the fourth and fifth glaciers witnessed the further spread of the crude culture of the Neanderthal races. But there was so little progress that it truly appeared as though the attempt to produce a new and modified type of intelligent life on Urantia was about to fail. For almost a quarter of a million years these primitive peoples drifted on, hunting and fighting, by spells improving in certain directions, but, on the whole, steadily retrogressing as compared with their superior Andonic ancestors.
    Tijekom ovih duhovno mračnih razdoblja kultura praznovjernog čovječanstva dosegnula je svoje najniže razine. Neandertalci zapravo nisu imali religiju osim sramotnog praznovjerja. Smrtno su se bojali oblaka, osobito magle i sumaglice. Postupno se razvila primitivna religija straha od prirodnih sila, dok je obožavanje životinja opadalo jer su poboljšanja u oruđu, uz obilje divljači, tim ljudima omogućila život s manje tjeskobe oko hrane; spolne nagrade lova uvelike su poticale poboljšanje lovačkih vještina. Ova nova religija straha dovela je do pokušaja umilostivljavanja nevidljivih sila koje stoje iza tih prirodnih pojava i naposljetku kulminirala, u kasnijim vremenima, žrtvovanjem ljudi kako bi se umirile te nevidljive i nepoznate fizičke sile. A ova strašna praksa ljudskih žrtava održala se među zaostalijim narodima Urantije sve do dvadesetog stoljeća.
64:4.12 (721.10) During these spiritually dark ages the culture of superstitious mankind reached its lowest levels. The Neanderthalers really had no religion beyond a shameful superstition. They were deathly afraid of clouds, more especially of mists and fogs. A primitive religion of the fear of natural forces gradually developed, while animal worship declined as improvement in tools, with abundance of game, enabled these people to live with lessened anxiety about food; the sex rewards of the chase tended greatly to improve hunting skill. This new religion of fear led to attempts to placate the invisible forces behind these natural elements and culminated, later on, in the sacrificing of humans to appease these invisible and unknown physical forces. And this terrible practice of human sacrifice has been perpetuated by the more backward peoples of Urantia right on down to the twentieth century.
    Ove rane neandertalce jedva se moglo nazvati obožavateljima Sunca. Oni su prije svega živjeli u strahu od tame; imali su smrtonosan strah od noći. Dokle god je Mjesec barem malo svijetlio, uspijevali su se snalaziti, ali pri njegovu zatamnjenju zapadali su u paniku i započinjali žrtvovanje svojih najboljih muškaraca i žena u nastojanju da ponovno potaknu Mjesec da zasja. Rano su naučili da se Sunce redovito vraća, ali su pretpostavljali da se Mjesec vraća samo zato što su žrtvovali svoje suplemenike. Kako je rasa napredovala, predmet i svrha žrtvovanja postupno su se mijenjali, ali je prinošenje ljudskih žrtava kao dio religijskih obreda dugo ustrajalo.
64:4.13 (722.1) These early Neanderthalers could hardly be called sun worshipers. They rather lived in fear of the dark; they had a mortal dread of nightfall. As long as the moon shone a little, they managed to get along, but in the dark of the moon they grew panicky and began the sacrifice of their best specimens of manhood and womanhood in an effort to induce the moon again to shine. The sun, they early learned, would regularly return, but the moon they conjectured only returned because they sacrificed their fellow tribesmen. As the race advanced, the object and purpose of sacrifice progressively changed, but the offering of human sacrifice as a part of religious ceremonial long persisted.

5. PORIJEKLO OBOJENIH RASA

5. Origin of the Colored Races

    Prije 500 000 godina badonanska plemena sjeverozapadnih indijskih visoravni bila su uvučena u još jedan veliki rasni sukob. Više od stotinu godina bjesnio je taj nemilosrdni rat, a kada je dugotrajna borba završila, preostalo je tek oko stotinu obitelji. No ti su preživjeli bili najinteligentniji i najpoželjniji među svim tada živim potomcima Andona i Fonte.
64:5.1 (722.2) 500,000 years ago the Badonan tribes of the northwestern highlands of India became involved in another great racial struggle. For more than one hundred years this relentless warfare raged, and when the long fight was finished, only about one hundred families were left. But these survivors were the most intelligent and desirable of all the then living descendants of Andon and Fonta.
    A tada se, među tim brdskim Badonitima, dogodilo nešto novo i neobično. Muškarac i žena koji su živjeli u sjeveroistočnom dijelu tada nastanjene visoravni iznenada su počeli imati obitelj neobično inteligentne djece. To je bila obitelj Sangik, preci svih šest obojenih rasa Urantije.
64:5.2 (722.3) And now, among these highland Badonites there was a new and strange occurrence. A man and woman living in the northeastern part of the then inhabited highland region began suddenly to produce a family of unusually intelligent children. This was the Sangik family, the ancestors of all of the six colored races of Urantia.
    Ta sangička djeca, njih ukupno devetnaest, nisu bila samo inteligentnija od svojih vršnjaka, nego je njihova koža pokazivala jedinstvenu sklonost mijenjanju boje pri izloženosti sunčevoj svjetlosti. Među tih devetnaestero djece bilo je pet crvenih, dvoje narančastih, četvero žutih, dvoje zelenih, četvero plavih i dvoje indigo. Te su boje postajale izraženije kako su djeca rasla, a kada su se ti mladi kasnije parili sa svojim suplemenicima, svi su njihovi potomci težili boji kože sangičkog roditelja.
64:5.3 (722.4) These Sangik children, nineteen in number, were not only intelligent above their fellows, but their skins manifested a unique tendency to turn various colors upon exposure to sunlight. Among these nineteen children were five red, two orange, four yellow, two green, four blue, and two indigo. These colors became more pronounced as the children grew older, and when these youths later mated with their fellow tribesmen, all of their offspring tended toward the skin color of the Sangik parent.
    I sada prekidam kronološki slijed pripovijedanja kako bih skrenuo pozornost na dolazak Planetarnog Princa otprilike u ovo vrijeme, dok zasebno razmatramo šest sangičkih rasa Urantije.
64:5.4 (722.5) And now I interrupt the chronological narrative, after calling attention to the arrival of the Planetary Prince at about this time, while we separately consider the six Sangik races of Urantia.

6. ŠEST SANGIČKIH RASA URANTIJE

6. The Six Sangik Races of Urantia

    Na prosječnom evolucijskom planetu šest evolucijskih obojenih rasa pojavljuje se jedna za drugom; crveni čovjek prvi se razvija i stoljećima luta svijetom prije nego što se pojave sljedeće obojene rase. Istodobna pojava svih šest rasa na Urantiji, i to unutar jedne obitelji, bila je krajnje neobična.
64:6.1 (722.6) On an average evolutionary planet the six evolutionary races of color appear one by one; the red man is the first to evolve, and for ages he roams the world before the succeeding colored races make their appearance. The simultaneous emergence of all six races on Urantia, and in one family, was most unusual.
    Pojava ranih Andonita na Urantiji također je bila nešto novo u Sataniji. Ni na jednom drugom svijetu u lokalnom sustavu takva rasa bića s voljom nije evoluirala prije evolucijskih obojenih rasa.
64:6.2 (723.1) The appearance of the earlier Andonites on Urantia was also something new in Satania. On no other world in the local system has such a race of will creatures evolved in advance of the evolutionary races of color.
    1. Crveni čovjek. Ovi su narodi bili izvanredni primjerci ljudske vrste, u mnogim pogledima superiorni Andonu i Fonti. Bili su izrazito inteligentna skupina i prvi među sangičkom djecom koji su razvili plemensku civilizaciju i oblik vlasti. Uvijek su prakticirali monogamiju; čak su i njihovi miješani potomci rijetko pribjegavali višestrukom parenju.
64:6.3 (723.2) 1. The red man. These peoples were remarkable specimens of the human race, in many ways superior to Andon and Fonta. They were a most intelligent group and were the first of the Sangik children to develop a tribal civilization and government. They were always monogamous; even their mixed descendants seldom practiced plural mating.
    U kasnijim vremenima imali su ozbiljne i dugotrajne sukobe sa svojom žutom braćom u Aziji. Pomogao im je rani izum luka i strijele, ali su, nažalost, naslijedili i snažnu sklonost svojih predaka međusobnom ratovanju, što ih je toliko oslabilo da su ih žuta plemena uspjela potisnuti s azijskog kontinenta.
64:6.4 (723.3) In later times they had serious and prolonged trouble with their yellow brethren in Asia. They were aided by their early invention of the bow and arrow, but they had unfortunately inherited much of the tendency of their ancestors to fight among themselves, and this so weakened them that the yellow tribes were able to drive them off the Asiatic continent.
    Prije otprilike 85 000 godina razmjerno čisti ostaci crvene rase u velikom su se broju preselili u Sjevernu Ameriku, a nedugo potom kopneni prevlak Bering potonuo je, čime su ostali izolirani. Nijedan crveni čovjek nikada se nije vratio u Aziju. Ipak, diljem Sibira, Kine, središnje Azije, Indije i Europe ostavili su znatan dio svoga nasljeđa, stopljenog s drugim obojenim rasama.
64:6.5 (723.4) About eighty-five thousand years ago the comparatively pure remnants of the red race went en masse across to North America, and shortly thereafter the Bering land isthmus sank, thus isolating them. No red man ever returned to Asia. But throughout Siberia, China, central Asia, India, and Europe they left behind much of their stock blended with the other colored races.
    Kada je crveni čovjek prešao u Ameriku, sa sobom je donio velik dio učenja i predaja svoga ranog porijekla. Njegovi neposredni preci bili su u dodiru s kasnijim djelovanjem svjetskog sjedišta Planetarnog Princa. No ubrzo nakon dolaska u Amerike crveni su ljudi počeli gubiti doticaj s tim učenjima te je uslijedio veliki pad intelektualne i duhovne kulture. Vrlo brzo ponovno su zapali u tako žestoke međusobne borbe da se činilo kako će ti plemenski ratovi dovesti do brzog nestanka ovoga ostatka razmjerno čiste crvene rase.
64:6.6 (723.5) When the red man crossed over into America, he brought along much of the teachings and traditions of his early origin. His immediate ancestors had been in touch with the later activities of the world headquarters of the Planetary Prince. But in a short time after reaching the Americas, the red men began to lose sight of these teachings, and there occurred a great decline in intellectual and spiritual culture. Very soon these people again fell to fighting so fiercely among themselves that it appeared that these tribal wars would result in the speedy extinction of this remnant of the comparatively pure red race.
    Zbog ove velike regresije činilo se da je crvenim ljudima suđeno propasti kada se, prije otprilike 65 000 godina, pojavio Onamonalonton kao njihov vođa i duhovni izbavitelj. On je donio privremeni mir među američke crvene ljude i obnovio njihovo štovanje „Velikog Duha.” Onamonalonton je doživio devedeset i šestu godinu života i održavao je svoje sjedište među velikim sekvojama Kalifornije. Mnogi njegovi kasniji potomci sačuvali su se do modernih vremena među Indijancima Blackfoot.
64:6.7 (723.6) Because of this great retrogression the red men seemed doomed when, about sixty-five thousand years ago, Onamonalonton appeared as their leader and spiritual deliverer. He brought temporary peace among the American red men and revived their worship of the “Great Spirit.” Onamonalonton lived to be ninety-six years of age and maintained his headquarters among the great redwood trees of California. Many of his later descendants have come down to modern times among the Blackfoot Indians.
    Kako je vrijeme prolazilo, učenja Onamonalontona postala su nejasne predaje. Međuplemenski ratovi ponovno su izbili i nakon dana ovoga velikog učitelja nijedan drugi vođa više nije uspio uspostaviti opći mir među njima. Sve su češće u tim plemenskim sukobima stradavale inteligentnije loze; inače bi ti sposobni i inteligentni crveni ljudi izgradili veliku civilizaciju na sjevernoameričkom kontinentu.
64:6.8 (723.7) As time passed, the teachings of Onamonalonton became hazy traditions. Internecine wars were resumed, and never after the days of this great teacher did another leader succeed in bringing universal peace among them. Increasingly the more intelligent strains perished in these tribal struggles; otherwise a great civilization would have been built upon the North American continent by these able and intelligent red men.
    Nakon što je iz Kine prešao u Ameriku, sjeverni crveni čovjek više nikada nije došao u dodir s drugim svjetskim utjecajima (osim s Eskimima) sve dok ga kasnije nije otkrio bijeli čovjek. Bilo je krajnje nesretno što je crveni čovjek gotovo u potpunosti propustio svoju priliku da bude uzdignut miješanjem s kasnijom adamitskom lozom. Kako je bilo, crveni čovjek nije mogao vladati bijelim čovjekom, a nije mu se htio ni dragovoljno podložiti. U takvim okolnostima, ako se dvije rase ne miješaju, jedna ili druga osuđena je na propast.
64:6.9 (723.8) After crossing over to America from China, the northern red man never again came in contact with other world influences (except the Eskimo) until he was later discovered by the white man. It was most unfortunate that the red man almost completely missed his opportunity of being upstepped by the admixture of the later Adamic stock. As it was, the red man could not rule the white man, and he would not willingly serve him. In such a circumstance, if the two races do not blend, one or the other is doomed.
    2. Narančasti čovjek. Najistaknutija osobina ove rase bila je njihov neobični poriv za gradnjom, za građenjem svega i svačega, čak do podizanja golemih kamenih humaka samo kako bi se vidjelo koje pleme može sagraditi najveći. Iako nisu bili progresivan narod, mnogo su profitirali od škola Planetarnog Princa te su ondje slali izaslanike na pouku.
64:6.10 (723.9) 2. The orange man. The outstanding characteristic of this race was their peculiar urge to build, to build anything and everything, even to the piling up of vast mounds of stone just to see which tribe could build the largest mound. Though they were not a progressive people, they profited much from the schools of the Prince and sent delegates there for instruction.
    Narančasta je rasa prva slijedila obalnu liniju prema jugu, u smjeru Afrike, kako se Sredozemno more povlačilo prema zapadu. No nikada nisu osigurali povoljno uporište u Africi te ih je kasnije pristigla zelena rasa u potpunosti istrijebila.
64:6.11 (724.1) The orange race was the first to follow the coast line southward toward Africa as the Mediterranean Sea withdrew to the west. But they never secured a favorable footing in Africa and were wiped out of existence by the later arriving green race.
    Prije konačnog kraja ovaj je narod izgubio velik dio svoga kulturnog i duhovnog napretka. Ipak, došlo je do snažnog preporoda višeg načina života zahvaljujući mudrom vodstvu Poršunte, vrhunskog uma ove nesretne rase, koji im je služio u vrijeme kada se njihovo sjedište nalazilo u Armagedonu, prije otprilike 300 000 godina.
64:6.12 (724.2) Before the end came, this people lost much cultural and spiritual ground. But there was a great revival of higher living as a result of the wise leadership of Porshunta, the master mind of this unfortunate race, who ministered to them when their headquarters was at Armageddon some three hundred thousand years ago.
    Posljednji veliki sukob između narančastih i zelenih ljudi odigrao se u području donje doline Nila u Egiptu. Ova dugotrajna bitka vodila se gotovo stotinu godina, a po njezinu završetku tek je vrlo malo pripadnika narančaste rase ostalo na životu. Rastrošeni ostaci toga naroda bili su apsorbirani od strane zelenih i kasnije pristiglih indigo ljudi. Kao rasa, narančasti je čovjek prestao postojati prije otprilike 100 000 godina.
64:6.13 (724.3) The last great struggle between the orange and the green men occurred in the region of the lower Nile valley in Egypt. This long-drawn-out battle was waged for almost one hundred years, and at its close very few of the orange race were left alive. The shattered remnants of these people were absorbed by the green and by the later arriving indigo men. But as a race the orange man ceased to exist about one hundred thousand years ago.
    3. Žuti čovjek. Primitivna žuta plemena prva su napustila lov, uspostavila stalna naselja i razvila obiteljski život utemeljen na poljoprivredi. Intelektualno su bila donekle inferiorna crvenom čovjeku, ali su se društveno i kolektivno pokazala superiornima svim sangičkim narodima u poticanju rasne civilizacije. Budući da su razvili bratstveni duh, različita su plemena učila živjeti zajedno u relativnom miru te su, kako su se postupno širila Azijom, uspjela pred sobom potisnuti crvenu rasu.
64:6.14 (724.4) 3. The yellow man. The primitive yellow tribes were the first to abandon the chase, establish settled communities, and develop a home life based on agriculture. Intellectually they were somewhat inferior to the red man, but socially and collectively they proved themselves superior to all of the Sangik peoples in the matter of fostering racial civilization. Because they developed a fraternal spirit, the various tribes learning to live together in relative peace, they were able to drive the red race before them as they gradually expanded into Asia.
    Udaljili su se daleko od utjecaja duhovnog središta svijeta i, nakon Kaligastijine otpadništva, zapali u veliku tamu; no u povijesti ovoga naroda dogodilo se jedno sjajno razdoblje kada je Singlangton, prije otprilike 100 000 godina, preuzeo vodstvo tih plemena i proglasio obožavanje „Jedne Istine.”
64:6.15 (724.5) They traveled far from the influences of the spiritual headquarters of the world and drifted into great darkness following the Caligastia apostasy; but there occurred one brilliant age among this people when Singlangton, about one hundred thousand years ago, assumed the leadership of these tribes and proclaimed the worship of the “One Truth.”
    Opstanak razmjerno velikog broja pripadnika žute rase posljedica je njihove međuplemenske miroljubivosti. Od dana Singlangtona pa sve do vremena suvremene Kine, žuta se rasa ubrajala među miroljubivije narode Urantije. Ova je rasa primila malo, ali snažno nasljeđe kasnije uvezene adamitske loze.
64:6.16 (724.6) The survival of comparatively large numbers of the yellow race is due to their intertribal peacefulness. From the days of Singlangton to the times of modern China, the yellow race has been numbered among the more peaceful of the nations of Urantia. This race received a small but potent legacy of the later imported Adamic stock.
    4. Zeleni čovjek. Zelena rasa bila je jedna od manje sposobnih skupina primitivnih ljudi i bila je znatno oslabljena opsežnim seobama u različitim smjerovima. Prije svoje raspršenosti ta su plemena doživjela veliki kulturni preporod pod vodstvom Fantada, prije otprilike 350 000 godina.
64:6.17 (724.7) 4. The green man. The green race was one of the less able groups of primitive men, and they were greatly weakened by extensive migrations in different directions. Before their dispersion these tribes experienced a great revival of culture under the leadership of Fantad, some three hundred and fifty thousand years ago.
    Zelena se rasa podijelila na tri glavne skupine: sjeverna su plemena bila pokorena, porobljena i apsorbirana od strane žute i plave rase. Istočna se skupina stopila s tadašnjim indijskim narodima, među kojima njihovi ostaci i danas postoje. Južni je narod ušao u Afriku, gdje je uništio svoje gotovo jednako inferiorne narančaste rođake.
64:6.18 (724.8) The green race split into three major divisions: The northern tribes were subdued, enslaved, and absorbed by the yellow and blue races. The eastern group were amalgamated with the Indian peoples of those days, and remnants still persist among them. The southern nation entered Africa, where they destroyed their almost equally inferior orange cousins.
    U mnogočemu su obje skupine u tom sukobu bile podjednako snažne, budući da je svaka nosila loze divovskog reda, pri čemu su mnogi njihovi vođe bili visoki osam do devet stopa. Te su divovske loze zelenog čovjeka bile uglavnom ograničene na ovu južnu, odnosno egipatsku, naciju.
64:6.19 (724.9) In many ways both groups were evenly matched in this struggle since each carried strains of the giant order, many of their leaders being eight and nine feet in height. These giant strains of the green man were mostly confined to this southern or Egyptian nation.
    Ostatke pobjedničkih zelenih ljudi kasnije je apsorbirala indigo rasa, posljednja od obojenih naroda koja se razvila i iselila iz izvornog sangičkog središta rasne disperzije.
64:6.20 (725.1) The remnants of the victorious green men were subsequently absorbed by the indigo race, the last of the colored peoples to develop and emigrate from the original Sangik center of race dispersion.
    5. Plavi čovjek. Plavi ljudi bili su velik narod. Rano su izumili koplje i potom razradili začetke mnogih umijeća moderne civilizacije. Plavi je čovjek imao moždanu snagu crvenog čovjeka povezanu s dušom i osjećajnošću žutog čovjeka. Adamitski potomci davali su im prednost pred svim ostalim kasnije opstalim obojenim rasama.
64:6.21 (725.2) 5. The blue man. The blue men were a great people. They early invented the spear and subsequently worked out the rudiments of many of the arts of modern civilization. The blue man had the brain power of the red man associated with the soul and sentiment of the yellow man. The Adamic descendants preferred them to all of the later persisting colored races.
    Rani plavi ljudi bili su zavedeni uvjeravanjima učitelja iz osoblja Princa Kaligastije i bačeni su u veliku zbrku kasnijim izopačenim učenjima tih izdajničkih vođa. Poput drugih primitivnih rasa, nikada se nisu u potpunosti oporavili od previranja izazvanih Kaligastijinom izdajom, niti su ikada u potpunosti prevladali svoju sklonost da se bore između sebe.
64:6.22 (725.3) The early blue men were responsive to the persuasions of the teachers of Prince Caligastia’s staff and were thrown into great confusion by the subsequent perverted teachings of those traitorous leaders. Like other primitive races they never fully recovered from the turmoil produced by the Caligastia betrayal, nor did they ever completely overcome their tendency to fight among themselves.
    Otprilike petsto godina nakon Kaligastijina pada došlo je do širokog preporoda učenja i religije primitivnog tipa, ali nimalo manje stvarnog i korisnog. Orlandof je postao velik učitelj među plavom rasom i poveo mnoga plemena natrag k obožavanju istinskoga Boga pod imenom „Vrhovni Poglavar.” To je bio najveći napredak plavog čovjeka sve do kasnijih vremena, kada je ova rasa bila snažno uzdignuta miješanjem s adamitskim sojem.
64:6.23 (725.4) About five hundred years after Caligastia’s downfall a widespread revival of learning and religion of a primitive sort—but none the less real and beneficial—occurred. Orlandof became a great teacher among the blue race and led many of the tribes back to the worship of the true God under the name of the “Supreme Chief.” This was the greatest advance of the blue man until those later times when this race was so greatly upstepped by the admixture of the Adamic stock.
    Europska istraživanja i iskapanja starijega kamenog doba uvelike se bave pronalaženjem oruđa, kostiju i umjetničkih rukotvorina tih drevnih plavih ljudi, jer su oni u Europi opstali sve do razmjerno nedavnih vremena. Takozvane bijele rase Urantije potomci su tih plavih ljudi, najprije neznatno izmijenjenih miješanjem sa žutom i crvenom rasom, a zatim snažno uzdignutih asimilacijom većeg dijela ljubičaste rase.
64:6.24 (725.5) The European researches and explorations of the Old Stone Age have largely to do with unearthing the tools, bones, and artcraft of these ancient blue men, for they persisted in Europe until recent times. The so-called white races of Urantia are the descendants of these blue men as they were first modified by slight mixture with yellow and red, and as they were later greatly upstepped by assimilating the greater portion of the violet race.
    6. Indigo rasa. Kao što su crveni ljudi bili najnapredniji među svim sangičkim narodima, tako su crni ljudi bili najmanje progresivni. Oni su posljednji napustili svoje domove u visoravnima. Krenuli su u Afriku, zauzeli kontinent i ondje ostali sve do danas, osim u razdobljima kada su, s vremena na vrijeme, nasilno odvođeni kao robovi.
64:6.25 (725.6) 6. The indigo race. As the red men were the most advanced of all the Sangik peoples, so the black men were the least progressive. They were the last to migrate from their highland homes. They journeyed to Africa, taking possession of the continent, and have ever since remained there except when they have been forcibly taken away, from age to age, as slaves.
    Izolirani u Africi, indigo narodi, poput crvenog čovjeka, primili su malo ili nimalo rasnog uzdignuća koje bi proizašlo iz primjese adamitskog soja. Sama u Africi, indigo rasa postigla je mali napredak sve do dana Orvonona, kada su doživjeli veliko duhovno buđenje. Iako su kasnije gotovo posve zaboravili „Boga nad bogovima” kojega je Orvonon naviještao, nisu u potpunosti izgubili želju za obožavanjem Nepoznatoga; barem su zadržali neki oblik obožavanja sve do prije nekoliko tisuća godina.
64:6.26 (725.7) Isolated in Africa, the indigo peoples, like the red man, received little or none of the race elevation which would have been derived from the infusion of the Adamic stock. Alone in Africa, the indigo race made little advancement until the days of Orvonon, when they experienced a great spiritual awakening. While they later almost entirely forgot the “God of Gods” proclaimed by Orvonon, they did not entirely lose the desire to worship the Unknown; at least they maintained a form of worship up to a few thousand years ago.
    Unatoč svojoj zaostalosti, ovi indigo narodi imaju potpuno isti položaj pred nebeskim silama kao i bilo koja druga zemaljska rasa.
64:6.27 (725.8) Notwithstanding their backwardness, these indigo peoples have exactly the same standing before the celestial powers as any other earthly race.
    To su bila razdoblja žestokih sukoba među različitim rasama, ali su u blizini sjedišta Planetarnog Princa prosvjećenije i novije poučene skupine živjele zajedno u razmjernoj slozi, iako do vremena ozbiljnog poremećaja ovoga poretka, izazvanog izbijanjem Luciferove pobune, nije došlo do većeg kulturnog napretka među svjetskim rasama.
64:6.28 (725.9) These were ages of intense struggles between the various races, but near the headquarters of the Planetary Prince the more enlightened and more recently taught groups lived together in comparative harmony, though no great cultural conquest of the world races had been achieved up to the time of the serious disruption of this regime by the outbreak of the Lucifer rebellion.
    S vremena na vrijeme svi su ti različiti narodi doživljavali kulturne i duhovne preporode. Mansant je bio veliki učitelj razdoblja nakon Planetarnog Princa. No spominju se samo oni istaknuti vođe i učitelji koji su snažno utjecali na cijelu rasu i nadahnuli je. Kako je vrijeme prolazilo, mnogi su se manji učitelji pojavljivali u različitim krajevima i, u cjelini, znatno su pridonijeli ukupnosti onih spasonosnih utjecaja koji su spriječili potpuni slom kulturne civilizacije, osobito tijekom dugih i mračnih razdoblja između Kaligastijine pobune i dolaska Adama.
64:6.29 (726.1) From time to time all of these different peoples experienced cultural and spiritual revivals. Mansant was a great teacher of the post-Planetary Prince days. But mention is made only of those outstanding leaders and teachers who markedly influenced and inspired a whole race. With the passing of time, many lesser teachers arose in different regions; and in the aggregate they contributed much to the sum total of those saving influences which prevented the total collapse of cultural civilization, especially during the long and dark ages between the Caligastia rebellion and the arrival of Adam.
    Postoje mnogi dobri i dostatni razlozi za plan razvoja bilo triju bilo šest obojenih rasa na svjetovima prostora. Iako smrtnici Urantije možda nisu u stanju u potpunosti shvatiti sve te razloge, skrećemo pozornost na sljedeće:
64:6.30 (726.2) There are many good and sufficient reasons for the plan of evolving either three or six colored races on the worlds of space. Though Urantia mortals may not be in a position fully to appreciate all of these reasons, we would call attention to the following:
    1. Raznolikost je neizostavna za pružanje mogućnosti širokog djelovanja prirodne selekcije i diferencijalnog opstanka superiornih loza.
64:6.31 (726.3) 1. Variety is indispensable to opportunity for the wide functioning of natural selection, differential survival of superior strains.
    2. Jače i bolje rase nastaju međusobnim križanjem raznolikih naroda kada te različite rase nose superiorne nasljedne čimbenike. Urantijske bi rase imale koristi od takvog ranog stapanja, pod uvjetom da je takav zajednički narod kasnije mogao biti učinkovito uzdignut temeljitim miješanjem sa superiornom adamitskom lozom. Pokušaj provedbe takvog eksperimenta na Urantiji u sadašnjim rasnim uvjetima bio bi krajnje poguban.
64:6.32 (726.4) 2. Stronger and better races are to be had from the interbreeding of diverse peoples when these different races are carriers of superior inheritance factors. And the Urantia races would have benefited by such an early amalgamation provided such a conjoint people could have been subsequently effectively upstepped by a thoroughgoing admixture with the superior Adamic stock. The attempt to execute such an experiment on Urantia under present racial conditions would be highly disastrous.
    3. Natjecanje se na zdrav način potiče raznolikošću rasa.
64:6.33 (726.5) 3. Competition is healthfully stimulated by diversification of races.
    4. Razlike u statusu rasa, kao i skupina unutar svake rase, bitne su za razvoj ljudske snošljivosti i altruizma.
64:6.34 (726.6) 4. Differences in status of the races and of groups within each race are essential to the development of human tolerance and altruism.
    5. Homogenost ljudske rase nije poželjna sve dok narodi evolucijskog svijeta ne dosegnu razmjerno visoke razine duhovnog razvoja.

64:6.35 (726.7) 5. Homogeneity of the human race is not desirable until the peoples of an evolving world attain comparatively high levels of spiritual development.

7. RASPRŠIVANJE OBOJENIH RASA

7. Dispersion of the Colored Races

    Kada su se obojeni potomci obitelji Sangik počeli umnažati i tražiti prilike za širenje na susjedna područja, peti ledenjak, treći prema geološkom računanju, već je znatno napredovao u svom južnom kretanju preko Europe i Azije. Te su rane obojene rase bile izložene izvanrednim kušnjama zbog surovosti i teškoća ledenog doba svoga nastanka. Taj je ledenjak bio toliko opsežan u Aziji da je tisućama godina onemogućavao seobe prema istočnoj Aziji. I tek kasnijim povlačenjem Sredozemnog mora, kao posljedicom uzdizanja Arabije, postalo im je moguće dosegnuti Afriku.
64:7.1 (726.8) When the colored descendants of the Sangik family began to multiply, and as they sought opportunity for expansion into adjacent territory, the fifth glacier, the third of geologic count, was well advanced on its southern drift over Europe and Asia. These early colored races were extraordinarily tested by the rigors and hardships of the glacial age of their origin. This glacier was so extensive in Asia that for thousands of years migration to eastern Asia was cut off. And not until the later retreat of the Mediterranean Sea, consequent upon the elevation of Arabia, was it possible for them to reach Africa.
    Tako se dogodilo da su se tijekom gotovo sto tisuća godina ti sangički narodi širili oko podnožja gorja i više ili manje međusobno miješali, unatoč osebujnoj, ali prirodnoj odbojnosti koja se rano očitovala među različitim rasama.
64:7.2 (726.9) Thus it was that for almost one hundred thousand years these Sangik peoples spread out around the foothills and mingled together more or less, notwithstanding the peculiar but natural antipathy which early manifested itself between the different races.
    Između vremena Planetarnog Princa i Adama Indija je postala dom najkozmopolitskijem stanovništvu koje je ikada postojalo na licu Zemlje. No bilo je nesretno što je ta mješavina sadržavala toliko pripadnika zelene, narančaste i indigo rase. Ti sekundarni sangički narodi lakše su i ugodnije podnosili život u južnim krajevima te su se mnogi od njih kasnije preselili u Afriku. Primarni sangički narodi, superiorne rase, izbjegavali su trope: crveni čovjek krenuo je prema sjeveroistoku u Aziju, a žuti ga je čovjek ubrzo slijedio, dok se plava rasa kretala prema sjeverozapadu u Europu.
64:7.3 (726.10) Between the times of the Planetary Prince and Adam, India became the home of the most cosmopolitan population ever to be found on the face of the earth. But it was unfortunate that this mixture came to contain so much of the green, orange, and indigo races. These secondary Sangik peoples found existence more easy and agreeable in the southlands, and many of them subsequently migrated to Africa. The primary Sangik peoples, the superior races, avoided the tropics, the red man going northeast to Asia, closely followed by the yellow man, while the blue race moved northwest into Europe.
    Crveni su ljudi rano započeli seobe prema sjeveroistoku, u stopu s povlačenjem leda, obilazeći visoravni Indije i zauzimajući cijelu sjeveroistočnu Aziju. Žuta su ih plemena pomno slijedila te su ih potom potisnula iz Azije u Sjevernu Ameriku.
64:7.4 (727.1) The red men early began to migrate to the northeast, on the heels of the retreating ice, passing around the highlands of India and occupying all of northeastern Asia. They were closely followed by the yellow tribes, who subsequently drove them out of Asia into North America.
    Kada su razmjerno čisti ostaci crvene rase napustili Aziju, brojili su jedanaest plemena, s nešto više od sedam tisuća muškaraca, žena i djece. Ta su plemena pratila tri mala skupna ogranka miješanog porijekla, od kojih je najveći bio spoj narančaste i plave rase. Te se tri skupine nikada nisu u potpunosti pobratimile s crvenim čovjekom te su se rano uputile prema jugu, u Meksiko i Srednju Ameriku, gdje im se kasnije pridružila i mala skupina miješanih žutih i crvenih ljudi. Svi su se ti narodi međusobno ženili i udavali te osnovali novu, stopljenu rasu, znatno manje ratobornu od čiste crvene rase. Unutar pet tisuća godina ta se amalgamirana rasa razdijelila na tri skupine, utemeljivši civilizacije Meksika, Srednje Amerike i Južne Amerike. Južnoamerički ogranak doista je primio i slab dodir Adamove krvi.
64:7.5 (727.2) When the relatively pure-line remnants of the red race forsook Asia, there were eleven tribes, and they numbered a little over seven thousand men, women, and children. These tribes were accompanied by three small groups of mixed ancestry, the largest of these being a combination of the orange and blue races. These three groups never fully fraternized with the red man and early journeyed southward to Mexico and Central America, where they were later joined by a small group of mixed yellows and reds. These peoples all intermarried and founded a new and amalgamated race, one which was much less warlike than the pure-line red men. Within five thousand years this amalgamated race broke up into three groups, establishing the civilizations respectively of Mexico, Central America, and South America. The South American offshoot did receive a faint touch of the blood of Adam.
    U određenoj su se mjeri rani crveni i žuti ljudi miješali u Aziji, a potomci toga sjedinjenja krenuli su prema istoku i duž južne morske obale te su naposljetku, pod pritiskom brzo rastuće žute rase, bili potisnuti na poluotoke i obližnje morske otoke. To su današnji smeđi ljudi.
64:7.6 (727.3) To a certain extent the early red and yellow men mingled in Asia, and the offspring of this union journeyed on to the east and along the southern seacoast and, eventually, were driven by the rapidly increasing yellow race onto the peninsulas and near-by islands of the sea. They are the present-day brown men.
    Žuta je rasa nastavila nastanjivati središnja područja istočne Azije. Od svih šest obojenih rasa opstala je u najvećem broju. Iako su se žuti ljudi povremeno upuštali u rasne ratove, nisu vodili tako neprekidne i nemilosrdne ratove istrebljenja kakve su vodili crveni, zeleni i narančasti ljudi. Te su se tri rase praktički same uništile prije nego što su ih naposljetku gotovo posve istrijebili neprijatelji drugih rasa.
64:7.7 (727.4) The yellow race has continued to occupy the central regions of eastern Asia. Of all the six colored races they have survived in greatest numbers. While the yellow men now and then engaged in racial war, they did not carry on such incessant and relentless wars of extermination as were waged by the red, green, and orange men. These three races virtually destroyed themselves before they were finally all but annihilated by their enemies of other races.
    Budući da se peti ledenjak u Europi nije protezao tako daleko prema jugu, put je bio djelomično otvoren da se ti sangički narodi presele prema sjeverozapadu; a nakon povlačenja leda plavi su ljudi, zajedno s nekoliko drugih manjih rasnih skupina, krenuli prema zapadu starim putovima andonskih plemena. U uzastopnim su valovima prodrli u Europu i zauzeli veći dio kontinenta.
64:7.8 (727.5) Since the fifth glacier did not extend so far south in Europe, the way was partially open for these Sangik peoples to migrate to the northwest; and upon the retreat of the ice the blue men, together with a few other small racial groups, migrated westward along the old trails of the Andon tribes. They invaded Europe in successive waves, occupying most of the continent.
    U Europi su se ubrzo susreli s neandertalskim potomcima svojega ranog i zajedničkog pretka, Andona. Ti stariji europski neandertalci bili su ledenjakom potisnuti prema jugu i istoku te su se stoga brzo našli u položaju da stupe u dodir sa svojim nadirućim sangičkim rođacima i da ih apsorbiraju.
64:7.9 (727.6) In Europe they soon encountered the Neanderthal descendants of their early and common ancestor, Andon. These older European Neanderthalers had been driven south and east by the glacier and thus were in position quickly to encounter and absorb their invading cousins of the Sangik tribes.
    Općenito, i u početku, sangička su plemena bila inteligentnija te u većini pogleda daleko superiornija degradiranim potomcima ranih andonskih stanovnika nizina; a miješanje tih sangičkih plemena s neandertalskim narodima dovelo je do trenutačnog poboljšanja starije rase. Upravo je ta primjesa sangičke krvi, osobito krvi plavog čovjeka, proizvela ono izrazito poboljšanje neandertalskih naroda koje se očitovalo u uzastopnim valovima sve inteligentnijih plemena što su s istoka preplavljivala Europu.
64:7.10 (727.7) In general and to start with, the Sangik tribes were more intelligent than, and in most ways far superior to, the deteriorated descendants of the early Andonic plainsmen; and the mingling of these Sangik tribes with the Neanderthal peoples led to the immediate improvement of the older race. It was this infusion of Sangik blood, more especially that of the blue man, which produced that marked improvement in the Neanderthal peoples exhibited by the successive waves of increasingly intelligent tribes that swept over Europe from the east.
    Tijekom sljedećeg međuglacijalnog razdoblja ova se nova neandertalska rasa protegnula od Engleske do Indije. Ostatak plave rase koji je ostao na starom perzijskom poluotoku kasnije se stopio s nekim drugim skupinama, ponajprije sa žutom; a nastala je mješavina, potom donekle uzdignuta ljubičastom rasom Adama, opstala kao tamnoputi nomadski rodovi današnjih Arapa.
64:7.11 (727.8) During the following interglacial period this new Neanderthal race extended from England to India. The remnant of the blue race left in the old Persian peninsula later amalgamated with certain others, primarily the yellow; and the resultant blend, subsequently somewhat upstepped by the violet race of Adam, has persisted as the swarthy nomadic tribes of modern Arabs.
    Svi pokušaji da se utvrdi sangičko porijeklo suvremenih naroda moraju uzeti u obzir kasnije poboljšanje rasnih loza nastalo naknadnim dodavanjem adamitske krvi.
64:7.12 (728.1) All efforts to identify the Sangik ancestry of modern peoples must take into account the later improvement of the racial strains by the subsequent admixture of Adamic blood.
    Superiorne su rase tražile sjeverne ili umjerene krajeve, dok su narančasta, zelena i indigo rasa redom gravitiralе prema Africi preko novonastalog kopnenog mosta koji je razdvajao Indijski ocean od Sredozemnog mora, koje se povlačilo prema zapadu.
64:7.13 (728.2) The superior races sought the northern or temperate climes, while the orange, green, and indigo races successively gravitated to Africa over the newly elevated land bridge which separated the westward retreating Mediterranean from the Indian Ocean.
    Posljednji od sangičkih naroda koji je napustio svoje središte rasnog porijekla bio je indigo čovjek. Otprilike u vrijeme kada je zeleni čovjek u Egiptu istrjebljivao narančastu rasu i pritom samoga sebe znatno oslabio, započeo je veliki crni egzodus prema jugu, obalnim putem kroz Palestinu. Kasnije su ti fizički snažni indigo narodi, kada su preplavili Egipat, pukom brojčanom nadmoći istrijebili zelenog čovjeka. Te su indigo rase apsorbirale ostatke narančastog čovjeka i velik dio zelene loze, a neka su indigo plemena tom rasnom amalgamacijom bila znatno poboljšana.
64:7.14 (728.3) The last of the Sangik peoples to migrate from their center of race origin was the indigo man. About the time the green man was killing off the orange race in Egypt and greatly weakening himself in so doing, the great black exodus started south through Palestine along the coast; and later, when these physically strong indigo peoples overran Egypt, they wiped the green man out of existence by sheer force of numbers. These indigo races absorbed the remnants of the orange man and much of the stock of the green man, and certain of the indigo tribes were considerably improved by this racial amalgamation.
    I tako se čini da je Egiptom najprije zavladao narančasti čovjek, zatim zeleni, potom indigo (crni) čovjek, a još kasnije i miješana rasa indigo ljudi, plavih ljudi i izmijenjenih zelenih ljudi. No mnogo prije Adamova dolaska plavi ljudi Europe i miješane rase Arabije potisnuli su indigo rasu iz Egipta i daleko na jug afričkog kontinenta.
64:7.15 (728.4) And so it appears that Egypt was first dominated by the orange man, then by the green, followed by the indigo (black) man, and still later by a mongrel race of indigo, blue, and modified green men. But long before Adam arrived, the blue men of Europe and the mixed races of Arabia had driven the indigo race out of Egypt and far south on the African continent.
    Kako su se sangičke seobe privodile kraju, zelena i narančasta rasa nestale su, crveni je čovjek zadržao Sjevernu Ameriku, žuti čovjek istočnu Aziju, plavi čovjek Europu, a indigo rasa gravitacijom je završila u Africi. Indija je postala dom mješavine sekundarnih sangičkih rasa, a smeđi čovjek, mješavina crvene i žute rase, nastanio je otoke uz azijsku obalu. Amalgamirana rasa razmjerno velikog potencijala zauzela je visoravni Južne Amerike. Čistiji Andoniti žive u krajnjim sjevernim područjima Europe te na Islandu, Grenlandu i u sjeveroistočnoj Sjevernoj Americi.
64:7.16 (728.5) As the Sangik migrations draw to a close, the green and orange races are gone, the red man holds North America, the yellow man eastern Asia, the blue man Europe, and the indigo race has gravitated to Africa. India harbors a blend of the secondary Sangik races, and the brown man, a blend of the red and yellow, holds the islands off the Asiatic coast. An amalgamated race of rather superior potential occupies the highlands of South America. The purer Andonites live in the extreme northern regions of Europe and in Iceland, Greenland, and northeastern North America.
    Tijekom razdoblja najvećeg napredovanja ledenjaka najzapadnija andonska plemena gotovo su bila potisnuta u more. Godinama su živjela na uskom južnom pojasu današnjeg otoka Engleske. Upravo je ponavljanje tih ledenjačkih nadiranja navelo ta plemena da se, kada se naposljetku pojavio šesti i posljednji ledenjak, okrenu moru. Oni su bili prvi pomorski pustolovi. Gradili su čamce i krenuli u potragu za novim zemljama za koje su se nadali da će biti slobodne od zastrašujućih prodora leda. Neki su stigli do Islanda, drugi do Grenlanda, ali je golema većina stradala od gladi i žeđi na otvorenom moru.
64:7.17 (728.6) During the periods of farthest glacial advance the westernmost of the Andon tribes came very near being driven into the sea. They lived for years on a narrow southern strip of the present island of England. And it was the tradition of these repeated glacial advances that drove them to take to the sea when the sixth and last glacier finally appeared. They were the first marine adventurers. They built boats and started in search of new lands which they hoped might be free from the terrifying ice invasions. And some of them reached Iceland, others Greenland, but the vast majority perished from hunger and thirst on the open sea.
    Prije nešto više od osamdeset tisuća godina, ubrzo nakon što je crveni čovjek stigao u sjeverozapadnu Sjevernu Ameriku, zaleđivanje sjevernih mora i napredovanje lokalnih ledenih polja na Grenlandu prisilili su te eskimske potomke urantijskih starosjedilaca da potraže bolju zemlju, novi dom. U tome su uspjeli, sigurno prešavši uske tjesnace koji su tada razdvajali Grenland od sjeveroistočnih kopnenih masa Sjeverne Amerike. Na kontinent su stigli oko dvije tisuće i sto godina nakon dolaska crvenog čovjeka na Aljasku. Kasnije su neki pripadnici miješanih loza plavog čovjeka krenuli prema zapadu i stopili se s kasnijim Eskimima, a to je sjedinjenje bilo blago korisno za eskimska plemena.
64:7.18 (728.7) A little more than eighty thousand years ago, shortly after the red man entered northwestern North America, the freezing over of the north seas and the advance of local ice fields on Greenland drove these Eskimo descendants of the Urantia aborigines to seek a better land, a new home; and they were successful, safely crossing the narrow straits which then separated Greenland from the northeastern land masses of North America. They reached the continent about twenty-one hundred years after the red man arrived in Alaska. Subsequently some of the mixed stock of the blue man journeyed westward and amalgamated with the later-day Eskimos, and this union was slightly beneficial to the Eskimo tribes.
    Prije otprilike pet tisuća godina došlo je do slučajnog susreta između jednog indijanskog plemena i usamljene skupine Eskima na jugoistočnim obalama zaljeva Hudson. Ta su se dva plemena teško sporazumijevala, ali su se vrlo brzo međusobno ženila i udavala, tako da su ti Eskimi na kraju bili apsorbirani od brojnijih crvenih ljudi. A to predstavlja jedini dodir sjevernoameričkog crvenog čovjeka s bilo kojom drugom ljudskom lozom sve do prije otprilike tisuću godina, kada je bijeli čovjek prvi put slučajno pristao na atlantsku obalu.
64:7.19 (728.8) About five thousand years ago a chance meeting occurred between an Indian tribe and a lone Eskimo group on the southeastern shores of Hudson Bay. These two tribes found it difficult to communicate with each other, but very soon they intermarried with the result that these Eskimos were eventually absorbed by the more numerous red men. And this represents the only contact of the North American red man with any other human stock down to about one thousand years ago, when the white man first chanced to land on the Atlantic coast.
    Borbe tih ranih doba bile su obilježene hrabrošću, smjelošću, pa čak i junaštvom. I svi žalimo što je toliko tih čvrstih i snažnih osobina vaših ranih predaka izgubljeno kod kasnijih rasa. Iako cijenimo vrijednost mnogih profinjenosti napredujuće civilizacije, nedostaju nam veličanstvena postojanost i vrhunska odanost vaših ranih predaka, koje su se često približavale veličini i uzvišenosti.
64:7.20 (729.1) The struggles of these early ages were characterized by courage, bravery, and even heroism. And we all regret that so many of those sterling and rugged traits of your early ancestors have been lost to the later-day races. While we appreciate the value of many of the refinements of advancing civilization, we miss the magnificent persistency and superb devotion of your early ancestors, which oftentimes bordered on grandeur and sublimity.
    [Izložio Nositelj Života nastanjen na Urantiji.]
64:7.21 (729.2) [Presented by a Life Carrier resident on Urantia.]



Back to Top