Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 63: PRVA LJUDSKA OBITELJ
Sekcije
POGLAVLJE 63: PRVA LJUDSKA OBITELJ
63:0.1 (711.1) URANTIJA je registrirana kao naseljeni svijet kada su prva dva ljudska bića — blizanci — imala jedanaest godina, i prije nego što su postali roditelji prvog djeteta druge generacije stvarnih ljudskih bića. Ovom prilikom, kada je Urantija službeno priznata kao naseljeni planet, arhanđeoska poruka sa Salvingtona završila je ovim riječima:
63:0.2 (711.2) „Ljudski um pojavio se na 606 Satanije, i roditelji ove nove rase bit će zvani Andon i Fonta. I svi arhanđeli mole da ova stvorenja uskoro budu obdarena darom osobnog prebivanja duha Oca Svih.”
63:0.3 (711.3) Andon je nebadonsko ime koje označava „prvo stvorenje nalik Ocu koje je pokazalo glad za ljudskim savršenstvom.” Fonta označava „prvo stvorenje nalik Sinu koje je pokazalo glad za ljudskim savršenstvom.” Andon i Fonta nikada nisu znali ova imena sve dok im nisu bila dodijeljena u vrijeme spajanja s njihovim Ispravljačima Misli. Tijekom svog smrtnog života na Urantiji međusobno su se zvali Sonta-an i Sonta-en; Sonta-an znači „voljen od majke”, a Sonta-en „voljen od oca.” Ta su imena sami sebi dali, a njihova značenja svjedoče o njihovoj uzajamnoj privrženosti i ljubavi.
1. ANDON I FONTA
63:1.1 (711.4) U mnogim pogledima, Andon i Fonta bili su najizvanredniji par ljudskih bića koji je ikada živio na licu zemlje. Ovaj čudesni par, stvarni roditelji cijelog čovječanstva, u svakom je pogledu bio nadmoćan mnogima od svojih neposrednih potomaka, a radikalno su se razlikovali od svih svojih predaka, kako bližih tako i dalekih.
63:1.2 (711.5) Roditelji ovog prvog ljudskog para naizgled se nisu mnogo razlikovali od prosječnih pripadnika svog plemena, premda su bili među njegovim inteligentnijim članovima, iz one skupine koja je prva naučila bacati kamenje i koristiti toljage u borbi. Također su se služili oštrim krnjevinama od kamena, kremena i kostiju.
63:1.3 (711.6) Dok je još živio sa svojim roditeljima, Andon je znao pričvrstiti oštar komad kremena na kraj toljage, koristeći za to životinjske tetive, i u najmanje je dvanaest navrata dobro upotrijebio takvo oružje kako bi spasio vlastiti život, kao i život svoje jednako pustolovne i znatiželjne sestre, koja ga je bez iznimke pratila na svim njegovim istraživačkim pohodima.
63:1.4 (711.7) To što su Andon i Fonta odlučili pobjeći iz plemena primata svjedoči o činjenici da je njihovo umno obdarenje daleko nadilazilo nisku inteligenciju mnogih njihovih kasnijih potomaka, koji su se unizili parenjem s čovjekolikim majmunima, svojim bliskim, premda znatno nazadnijim rođacima. A ova slutnja da su nešto više od životinja proizlazila je iz činjenice da su posjedovali ličnosti, dok ju je dodatno snažila unutarnja prisutnost Misaonih Ispravljača.
2. BIJEG BLIZANACA
63:2.1 (712.1) Nakon što su Andon i Fonta odlučili pobjeći prema sjeveru, neko su vrijeme živjeli u strahu, osobito strahu da će izazvati nezadovoljstvo svoga oca i uže obitelji. Predočavali su sebi da bi ih mogli napasti neprijateljski raspoloženi srodnici te da bi mogli stradati od ruku svojih ionako ljubomornih suplemenika. Kao mladi, blizanci su provodili većinu vremena jedno s drugim i upravo zbog toga nikada nisu bili osobito omiljeni među svojim životinjskim rođacima iz primatskog plemena. Nisu popravili svoj položaj u plemenu ni time što su sagradili zaseban, i to mnogo bolji, dom na drveću.
63:2.2 (712.2) I u ovoj novoj nastambi skrivenoj visoko u krošnjama drveća, nakon što ih je jedne noći probudila žestoka oluja, puni straha i tješeći jedno drugo u zagrljaju, blizanci su konačno donijeli odluku da će pobjeći iz svoga plemena i napustiti svoj dom u krošnjama drveća.
63:2.3 (712.3) Već prije su pripremili jednostavno sklonište u krošnji, otprilike pola dana hoda prema sjeveru. Bilo je to tajno i sigurno skrovište koje im je poslužilo tijekom prvog dana njihova bijega iz domaćih šuma. Premda su dijelili smrtonosan strah primata od boravka na tlu tijekom noći, krenuli su prema sjeveru nedugo prije nego što se smračilo. Iako je čak i pod punim mjesecom noćno putovanje zahtijevalo veliku hrabrost, ispravno su zaključili da je manje vjerojatno da će ih njihovi plemenici i srodnici primijetiti i slijediti tijekom noći. Nedugo nakon ponoći sigurno su stigli do svog unaprijed pripremljenog skrovišta.
63:2.4 (712.4) Putujući prema sjeveru, otkrili su površinsku naslagu kremena i, našavši mnogo komada prikladno oblikovanih za različite svrhe, nakupili su zalihu za buduće potrebe. Pokušavajući okresati kremen kako bi ga bolje prilagodio određenim namjenama, Andon je otkrio da on proizvodi iskre i došao na ideju da bi mogao naložiti vatru. No kako je klima još uvijek bila blaga i nije bilo velike potrebe za vatrom, ta mu se zamisao tada nije čvrsto usadila u svijest.
63:2.5 (712.5) Ali kako se jesenje sunce spuštalo sve niže na nebu dok su putovali prema sjeveru, noći su postajale sve hladnije. Već su bili prisiljeni koristiti životinjske kože kako bi se ugrijali. Nakon što su gotovo mjesec dana bili udaljeni od doma, Andon je natuknuo svojoj družici kako vjeruje da bi pomoću kremena mogao naložiti vatru. Dva su mjeseca pokušavali iskoristiti kremenu iskru kako bi zapalili vatru, ali bez uspjeha. Iz dana u dan kresali su kremen nastojeći zapaliti drvo. Konačno, jedne večeri otprilike u vrijeme zalaska sunca, tajna postupka bila je razotkrivena kad je Fonti palo na pamet popeti se na obližnje stablo kako bi uzela napušteno ptičje gnijezdo. Gnijezdo je bilo suho i lako zapaljivo te se odmah rasplamsalo kad ga je dotaknula iskra. Bili su toliko iznenađeni i zapanjeni svojim uspjehom da se vatra zamalo ugasila, ali su se brzo snašli dodajući prikladno gorivo; i tako su roditelji ljudskog roda prvi put krenuli skupljati drva za ogrjev.
63:2.6 (712.6) Bio je to jedan od najradosnijih trenutaka u njihovim kratkim, ali uzbudljivim životima. Cijele su noći sjedili pokraj vatre, jedva sluteći da su otkrili nešto što će im omogućiti da se odupru hladnoći i zauvijek se osamostale od svojih životinjskih srodnika iz južnih krajeva. Nakon što su se tri dana odmarali uživajući u vatri, nastavili su put prema sjeveru.
63:2.7 (712.7) Andonovi primatski preci često su održavali vatru zapaljenu munjom, ali nijedno zemaljsko biće nikada prije nije znalo zapaliti vatru po svojoj volji. Međutim, prošlo je mnogo vremena prije nego što su naučili da suha mahovina i drugi materijali mogu gorjeti jednako dobro kao ptičja gnijezda.
3. ANDONOVA OBITELJ
63:3.1 (713.1) Prošlo je gotovo dvije godine od noći kad su blizanci napustili svoje pleme prije nego što im se rodilo prvo dijete. Nazvali su ga Sontad; a Sontad je bio prvo biće rođeno na Urantiji koje je pri rođenju bilo umotano u zaštitne povoje. Ljudska rasa je započela svoj razvoj i s tom se novom evolucijom pojavio instinkt pravilne brige za sve nemoćniju novorođenčad, što će obilježiti progresivni razvoj uma intelektualnog reda, za razliku od više životinjskog tipa.
63:3.2 (713.2) Andon i Fonta imali su ukupno devetnaestero djece i dočekali gotovo pedesetero unučadi i šestoro praunučadi. Obitelj je živjela u četiri susjedna skloništa, odnosno polušpilje, od kojih su tri bila međusobno povezana hodnicima prokopanima u mekom vapnencu pomoću kremenog oruđa koje su osmislila Andonova djeca.
63:3.3 (713.3) Ti rani Andoniti pokazivali su vrlo izražen plemenski duh; lovili su u skupinama i nikada se nisu udaljavali predaleko od svog prebivališta. Činilo se da su shvaćali kako predstavljaju izdvojenu i jedinstvenu skupinu živih bića te da se stoga ne smiju razdvajati. Taj osjećaj bliske povezanosti nesumnjivo je bio posljedica pojačanog služenja ađutantnih duhova.
63:3.4 (713.4) Andon i Fonta neumorno su nastojali podići i unaprijediti svoj klan. Doživjeli su četrdeset i drugu godinu života, kad su oboje poginuli tijekom potresa kad se odronila nadvijena stijena. Tom je prilikom stradalo petero njihove djece i jedanaestero unučadi, dok je gotovo dvadesetero drugih potomaka zadobilo ozbiljne ozljede.
63:3.5 (713.5) Nakon smrti svojih roditelja, unatoč ozbiljno ozlijeđenom stopalu, Sontad je smjesta preuzeo vodstvo nad klanom, pri čemu mu je uvelike pomagala njegova žena — njegova najstarija sestra. Njihov prvi zadatak bio je navaljati kamenje kako bi pokopali svoje mrtve roditelje, braću, sestre i djecu. Ovom činu pokopa ne treba pridavati prevelik značaj. Njihove predodžbe o životu nakon smrti bile su vrlo nejasne i neodređene, jer su uglavnom proizlazile iz njihovih fantastičnih i šarolikih snova.
63:3.6 (713.6) Potomci Andona i Fonte živjeli su zajedno sve do dvadesetog naraštaja, kad su natjecanje oko hrane i sve snažnije društveno trenje počeli uzrokovati raseljavanje.
4. ANDONSKI KLANOVI
63:4.1 (713.7) Primitivni ljudi — Andoniti — imali su crne oči i tamnu put, nešto između žute i crvene boje kože. Melanin, tvar koja se nalazi u koži svih ljudskih bića, izvorni je andonski pigment. Po izgledu i boji kože, ti su rani Andoniti više nalikovali današnjim Eskimima nego bilo kojem drugom tipu suvremenih ljudskih bića. Oni su bili prvi ljudi koji su koristili životinjske kože kao zaštitu od hladnoće; na tijelu su imali tek nešto više dlaka od suvremenih ljudi.
63:4.2 (713.8) Plemenska organizacija predaka ovih ranih ljudi već je nagovijestila začetke brojnih društvenih običaja, a zahvaljujući sve razvijenijim emocijama i uvećanim sposobnostima uma među ovim se bićima smjesta razvila društvena organizacija i nova podjela rada. Bili su odlični imitatori, premda su imali vrlo slabo razvijen instinkt za igru, dok im je gotovo u cijelosti nedostajao smisao za humor. Primitivni čovjek se povremeno znao nasmiješiti, ali nikada iz dna duše. Smisao za humor bio je nasljeđe kasnije adamske rase. Ova rana ljudska bića nisu bila osobito osjetljiva na bol niti su burno reagirala na neugodne okolnosti, kao što su to znali činiti mnogi kasnije evoluirani smrtnici. Fonti i njezinim neposrednim potomcima porođaj nije predstavljao bolan ni tegoban događaj.
63:4.3 (714.1) Bilo je to izvanredno pleme. Muškarci su se junački borili za sigurnost svojih družica i potomstva, dok su žene bile svesrdno odane svojoj djeci. Ali njihov je patriotizam u cijelosti bio ograničen na vlastiti klan. Bili su vrlo odani svojim obiteljima; bezrezervno bi položili život braneći svoju djecu, premda nisu bili u stanju shvatiti ideju nastojanja da svijet učine boljim mjestom za svoje unuke. Altruizam se još nije bio rodio u ljudskom srcu, unatoč tome što su svi osjećaji bitni za razvoj religije već živjeli među tim urođeničkim stanovnicima Urantije.
63:4.4 (714.2) Ovi su rani ljudi posjedovali dirljivu naklonost prema svojim suplemenicima i stvaran, premda grub, pojam prijateljstva. U kasnijim vremenima, tijekom neprestanih borbi s nazadnijim plemenima, često se moglo vidjeti jednog od tih primitivnih ljudi kako se hrabro bori jednom rukom dok drugom nastoji zaštititi ili spasiti ranjenog suplemenika. U tim je primitivnim narodima postojao dirljiv nagovještaj mnogih najplemenitijih i najljudskijih osobina koje će obilježiti kasniji razvoj evolucije.
63:4.5 (714.3) Izvorni andonski klan uspio je očuvati neprekinut slijed vodstva sve do dvadeset i sedmog naraštaja, kad se među Sontadovim neposrednim potomcima nije rodio muški nasljednik, pa su se dvojica takmaca za klansko vodstvo upustila u borbu za prevlast.
63:4.6 (714.4) Prije opsežnog raseljavanja andonskih klanova iz njihovih se ranih pokušaja međusobnog sporazumijevanja razvio dobro oblikovan jezik. Taj se jezik nastavio razvijati i gotovo su mu svakodnevno dodavane nove riječi zahvaljujući izumima i prilagodbama okolišu koje su stvarali ti aktivni, nemirni i radoznali ljudi. Taj je jezik postao govorom Urantije, jezikom rane ljudske obitelji, sve do kasnije pojave obojenih rasa.
63:4.7 (714.5) Kako je vrijeme prolazilo, andonski su se klanovi sve više umnožavali, a kontakti među sve brojnijim obiteljima dovodili su do trenja i nesporazuma. Umove tih naroda počele su zaokupljati samo dvije stvari: lov radi pribavljanja hrane i borba radi osvete susjednim plemenima za stvarne ili umišljene nepravde i uvrede.
63:4.8 (714.6) Obiteljske su se zavade umnožavale, izbijali su plemenski ratovi, a ozbiljni gubici pogađali su upravo najbolje pripadnike sposobnijih i naprednijih skupina. Neki od tih gubitaka bili su nenadoknadivi; neke od najvrjednijih loza sposobnosti i inteligencije zauvijek su izgubljene za svijet. Ovoj ranoj rasi i njezinoj primitivnoj civilizaciji prijetilo je uništenje uslijed neprestanog ratovanja među klanovima.
63:4.9 (714.7) Nemoguće je takva primitivna bića dugo održati u mirnom zajedničkom životu. Čovjek potječe od borbenih životinja i kada se nekulturni ljudi nađu u bliskom suživotu, oni jedni druge iritiraju i vrijeđaju. Nositelji Života poznaju ovu sklonost evolucijskih bića i stoga predviđaju konačno razdvajanje čovječanstva na najmanje tri, a češće šest, zasebnih i različitih rasa.
5. RASELJAVANJE ANDONITA
63:5.1 (715.1) Rane andonske rase nisu prodrle daleko u Aziju i isprva nisu zalazile u Afriku. Geografske prilike toga vremena usmjeravale su ih prema sjeveru i ti su ljudi nastavili putovati sve dalje na sjever, sve dok ih nije zaustavilo polagano napredovanje trećeg ledenjaka.
63:5.2 (715.2) Prije nego što je taj golemi ledeni pokrov dosegao Francusku i Britanske otoke, potomci Andona i Fonte proširili su se prema zapadu preko Europe i osnovali više od tisuću odvojenih naseobina duž velikih rijeka koje su se ulijevale u tada tople vode Sjevernog mora.
63:5.3 (715.3) Ova andonska plemena bila su rani žitelji riječnih dolina Francuske; desecima tisuća godina živjela su uz rijeku Somu. Soma je jedina rijeka čiji tok nisu promijenili ledenjaci i koja se tada ulijevala u more gotovo jednako kao i danas. To objašnjava zašto se duž doline ove rijeke može pronaći toliko tragova andonskih potomaka.
63:5.4 (715.4) Ovi praljudi Urantije nisu živjeli na drveću, premda su se u izvanrednim okolnostima još uvijek znali povući u krošnje. Obično su živjeli pod zaštitom nadvijenih stijena uz rijeke i u spiljskim udubinama na obroncima brežuljaka, koje su im omogućavale dobru preglednost i pružale zaštitu od vremenskih neprilika. Tako su mogli uživati u toplini svojih vatri, a da im dim nije stvarao prevelike neugodnosti. Oni zapravo nisu bili pravi stanovnici spilja, premda su se u kasnijim razdobljima, kad su se ledeni pokrovi proširili dalje prema jugu, njihovi potomci bili prisiljeni povući u spilje. Najradije su podizali logore uz rub šuma i pokraj potoka.
63:5.5 (715.5) Vrlo rano naučili su izvanredno zamaskirati svoja djelomično zaklonjena prebivališta i pokazali su veliku vještinu u gradnji kamenih spavaćih komora, nadsvođenih kamenih nastambi u koje bi se noću uvlačili. Ulaz u takvu nastambu zatvarali bi velikim kamenom koji bi prije postavljanja krovnog kamenja unaprijed smjestili unutar nastambe kako bi ga mogli navaliti pred ulaz.
63:5.6 (715.6) Andoniti su bili neustrašivi i uspješni lovci koji su, s izuzetkom bobastih divljih plodova i poneke vrste voća, živjeli isključivo od mesa. Andon je prvi načinio kamenu sjekiru, dok su njegovi potomci rano otkrili i uspješno koristili bacačku palicu i harpun. Konačno su na Urantiji živjeli ljudi čiji je um bio sposoban stvarati oruđe, a ruke ga koristiti; ovi su rani ljudi bili izuzetno vješti u izradi kremenog oruđa. Putovali su nadaleko i naširoko tragajući za kremenom, upravo kao što suvremeni ljudi putuju s kraja na kraj Zemlje u potrazi za zlatom, platinom i dijamantima.
63:5.7 (715.7) Na mnoge druge načine ova su rana andonska plemena pokazivala stupanj inteligencije koji njihovi nazadujući potomci nisu ponovno dostigli tijekom pola milijuna godina, premda su više puta ponovno otkrivali različite načine paljenja vatre.
6. ONAGAR — PRVI UČITELJ ISTINE
63:6.1 (715.8) Kako se andonsko raseljavanje širilo, kulturni i duhovni status klanova nazadovao je gotovo deset tisuća godina, sve do vremena Onagara, koji je preuzeo vodstvo nad tim plemenima, uspostavio mir među njima i po prvi put ih poveo u štovanje „Davatelja Daha ljudima i životinjama.”
63:6.2 (716.1) Andonova filozofija bila je prilično zbrkana; zbog velike ugode koju mu je pružilo slučajno otkriće vatre, za dlaku je izbjegao da ne postane njezin štovatelj. Unatoč tome, razum ga je usmjerio od njegova otkrića prema suncu kao vrhovnom i veličanstvenijem izvoru topline i svjetlosti, ali kako je sunce bilo previše udaljeno, ni ono nije postalo predmet štovanja.
63:6.3 (716.2) Andoniti su rano razvili strah od prirodnih sila — groma, munje, kiše, snijega, tuče i leda. No glad je bila stalni poticaj tih ranih vremena i, budući da su se uglavnom hranili životinjama, s vremenom su razvili oblik štovanja životinja. Za Andona su veće životinje kojima su se hranili predstavljale simbole stvaralačke moći i životne opskrbe. S vremena na vrijeme postajalo je običajem odabrati neku od tih većih životinja kao predmet štovanja. Tijekom razdoblja prevlasti određene životinje njezini bi grubi prikazi bili crtani po zidovima spilja, a kasnije, s napredovanjem umjetnosti, takvo bi božanstvo-životinja bilo urezivano na različite ukrase.
63:6.4 (716.3) Vrlo rano andonski su narodi razvili običaj suzdržavanja od jedenja mesa životinje koju je njihovo pleme štovalo. Kako bi snažnije djelovali na umove svojih mladih, s vremenom su razvili obred iskazivanja poštovanja koji se održavao oko tijela jedne od tih štovanih životinja; a kasnije se taj primitivni obred razvio u složenije ceremonije prinošenja žrtava od strane njihovih potomaka. To je porijeklo žrtvovanja kao dijela štovanja. Mojsije je ovu ideju razradio u hebrejskom obrednom sustavu, a apostol Pavao ju je načelno očuvao u učenju o okajanju grijeha „prolijevanjem krvi.”
63:6.5 (716.4) Da je hrana bila najvažnija stvar u životima tih primitivnih ljudi vidi se iz molitve kojoj je njihov veliki učitelj Onagar poučavao te jednostavne ljude:
63:6.6 (716.5) „O Dahu Života, daj nam hranu našu svagdašnju, oslobodi nas prokletog leda, spasi nas od šumskih neprijatelja i milostivo nas primi u Veliki Drugi Svijet.”
63:6.7 (716.6) Onagar je održavao svoje sjedište na sjevernim obalama drevnog Sredozemnog mora, u području današnjeg Kaspijskog mora, u naseobini zvanoj Oban, odmorištu na zapadnom skretanju trgovačkog puta koji je vodio prema sjeveru iz južnih krajeva Mezopotamije. Iz Obana je slao učitelje u udaljena naselja kako bi širili njegova nova učenja o jednom Božanstvu i njegov pojam zagrobnog života koji je nazivao Velikim Drugim Svijetom. Ti Onagarovi izaslanici bili su prvi misionari svijeta; oni su također bili prvi ljudi koji su kuhali meso i redovito koristili vatru u pripremi hrane. Pekli su meso na vrhovima štapova i na užarenom kamenju; kasnije su pekli veće komade izravno na vatri, ali su se njihovi potomci gotovo u cijelosti vratili jedenju sirovog mesa.
63:6.8 (716.7) Onagar je rođen prije 983.323 godine (računajući od 1934. po Kr.) i doživio je šezdeset i devet godina života. Zapis o postignućima ovog velikog uma i duhovnog vođe iz vremena prije dolaska Planetarnog Princa uzbudljivo je svjedočanstvo o organiziranju tih primitivnih naroda u pravo društvo. Uspostavio je djelotvornu plemensku vlast kakvu sljedeći naraštaji nisu dostigli tijekom mnogih tisućljeća. Nikada više, sve do dolaska Planetarnog Princa, na Zemlji nije postojala tako visoka duhovna civilizacija. Ti jednostavni ljudi posjedovali su stvarnu, premda primitivnu religiju, ali ona je kasnije izgubljena među njihovim nazadujućim potomcima.
63:6.9 (717.1) Premda su i Andon i Fonta primili Ispravljače Misli, kao i mnogi njihovi potomci, tek su u vrijeme Onagara Ispravljači i serafini čuvari počeli u velikom broju dolaziti na Urantiju. To je doista bilo zlatno doba primitivnog čovjeka.
7. ANDON I FONTA POSLIJE SMRTI
63:7.1 (717.2) Andon i Fonta, izvanredni osnivači ljudske rase, primili su priznanje kad je po dolasku Planetarnog Princa izvršeno presuđenje Urantije te su s vremenom prošli kroz prebivališne svjetove i stekli status građana Jeruzema. Premda im nikad nije bilo dopušteno vratiti se na Urantiju, upoznati su s poviješću rase koju su osnovali. Kaligastijina izdaja nanijela im je veliku bol, adamički neuspjeh ih je duboko ožalostio, ali su se neizmjerno radovali kad su primili vijest da je Mihael odabrao njihov svijet za svoje sedmo i završno darovanje.
63:7.2 (717.3) Na Jeruzemu su se Andon i Fonta sjedinili sa svojim Ispravljačima Misli, kao i nekoliko njihove djece, uključujući Sontada, dok je većina čak i njihovih neposrednih potomaka postigla jedino sjedinjenje s Duhom.
63:7.3 (717.4) Nedugo nakon što su stigli na Jeruzem, Andon i Fonta dobili su odobrenje od Sustavnog Vladara da se vrate na prvi prebivališni svijet i pridruže morontija ličnostima koje dočekuju hodočasnike vremena što s Urantije stižu na nebeske sfere. Na ovu su službu postavljeni na neodređeno vrijeme. U vezi s ovim otkrivenjima tražili su dopuštenje da pošalju pozdrave Urantiji, ali im je taj zahtjev mudro odbijen.
63:7.4 (717.5) I ovo je prikaz najjunačkijeg i najfascinantnijeg poglavlja u cjelokupnoj povijesti Urantije, priče o evoluciji, životnim borbama, smrti i vječnom opstanku jedinstvenih roditelja cijelog čovječanstva.
63:7.5 (717.6) [Predstavio Nositelj Života s prebivalištem na Urantiji.]