Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 62 : RANE RASE PRAČOVJEKA
Sekcije
POGLAVLJE 62 : RANE RASE PRAČOVJEKA
62:0.1 (703.1) OTPRILIKE prije milijun godina neposredni preci čovječanstva pojavili su se kroz tri uzastopne i iznenadne mutacije koje su proizašle iz ranih loza placentalnih sisavaca lemurskog tipa. Dominantni čimbenici tih ranih lemura potjecali su iz zapadne, odnosno kasnije američke skupine evoluirajuće životne plazme. No prije uspostavljanja izravne linije ljudskih predaka, ta je loza bila dodatno ojačana doprinosima središnje implantacije života koja se razvila u Africi. Istočna životna skupina dala je malo ili nimalo doprinosa stvarnom nastanku ljudske vrste.
1. RANI TIPOVI LEMURA
62:1.1 (703.2) Rani lemuri koji su sudjelovali u porijeklu ljudske vrste nisu bili izravno povezani s već postojećim plemenima gibona i majmuna koji su tada živjeli u Euroaziji i sjevernoj Africi, čiji su potomci opstali do današnjih dana. Nisu bili ni potomci suvremenog tipa lemura, premda potječu od zajedničkog pretka obiju skupina koji je odavno izumro.
62:1.2 (703.3) Dok su ovi rani lemuri evoluirali na Zapadnoj Hemisferi, uspostava izravne linije sisavačkog porijekla čovječanstva dogodila se u jugozapadnoj Aziji, na izvornom području središnje životne implantacije, uz granice istočne regije. Prije nekoliko milijuna godina lemuri sjevernoameričkog tipa migrirali su prema zapadu preko Beringovog kopnenog mosta i polako nastavili svoj put prema jugozapadu duž azijske obale. Ta su migrirajuća plemena naposljetku pristigla u blagotvorno područje smješteno između tada proširenog Sredozemnog mora i viših planinskih predjela indijskog poluotoka. U tim zemljama zapadno od Indije sjedinjeni su s drugim povoljnim lozama i na taj je način uspostavljeno porijeklo ljudske rase.
62:1.3 (703.4) S vremenom je morska obala Indije jugozapadno od planinskih gorja postupno potonula, što je potpuno izoliralo život ove regije. Nije bilo načina da se priđe ovom mezopotamskom odnosno perzijskom poluotoku niti da se iz njega pobjegne osim prema sjeveru, a i taj je put u više navrata bio presječen južnim prodorima ledenjaka. I upravo su na tom tada gotovo rajskom području, iz superiornih potomaka ovog lemurskog tipa sisavaca, proizašle dvije velike skupine: majmunska plemena suvremenog doba i današnja ljudska vrsta.
2. SISAVCI U OSVITU ČOVJEČANSTVA
62:2.1 (703.5) Prije nešto više od milijun godina iznenada su se pojavili najraniji mezopotamski sisavci, izravni potomci sjevernoameričkog lemurskog tipa placentalnih sisavaca. Bila su to aktivna mala stvorenja visoka gotovo jedan metar; i premda se nisu redovito kretala na stražnjim nogama, mogla su lako stajati uspravno. Bila su dlakava i okretna te su se glasala poput današnjih majmuna, no za razliku od majmunskih plemena bila su mesožderi. Imala su primitivan odvojeni ručni palac kao i vrlo koristan hvatajući nožni palac. Od tog trenutka nadalje predljudske vrste postupno su razvijale potpuno odvojeni ručni palac dok su istodobno postupno gubile hvatajuću moć nožnog palca. Kasnija majmunska plemena zadržala su hvatajući nožni palac, ali nikada nisu razvila ljudski tip ručnog palca.
62:2.2 (704.1) Ovi rani sisavci dostizali su punu zrelost s tri ili četiri godine života, a njihov potencijalni životni vijek u prosjeku je iznosio oko dvadeset godina. U pravilu se rađalo po jedno mladunče, premda su se povremeno javljali blizanci.
62:2.3 (704.2) Pripadnici ove nove vrste imali su najveći mozak u odnosu na veličinu tijela od svih životinja koje su dotad postojale na zemlji. Iskusili su mnoge emocije i dijelili brojne instinkte koji su kasnije obilježili primitivnog čovjeka; bili su izrazito znatiželjni i pokazivali veliko ushićenje pri uspjehu u bilo kojem pothvatu. Glad za hranom i spolni nagon bili su snažno razvijeni, a u spolnom odabiru jasno se očitovao primitivan oblik udvaranja i izbora partnera. Žestoko su se borili u obrani svojih srodnika i bili vrlo nježni u obiteljskim odnosima, posjedujući osjećaj samoponiženja koji je graničio sa sramom i grižnjom savjesti. Bili su vrlo privrženi i dirljivo odani svojim partnerima, ali ako bi ih okolnosti razdvojile, odabrali bi nove partnere.
62:2.4 (704.3) Kako su bili malog stasa i dovoljno oštroumni da shvate opasnosti svog šumskog staništa, razvili su izvanredan strah koji ih je naveo na poduzimanje mudrih mjera opreza koje su toliko pridonijele opstanku, poput izgradnje grubih skloništa u visokim krošnjama drveća, čime su uklonjene mnoge opasnosti života na tlu. Počeci bojažljivosti koja obilježava ljudski rod datiraju upravo iz tih dana.
62:2.5 (704.4) Ovi rani sisavci razvili su više plemenskog duha nego što se ikad prije moglo vidjeti na zemlji. Doista, bili su vrlo društveni, ali svejedno veoma ratoborni kada bi na bilo koji način bili ometeni u svom uobičajenom načinu života, a pokazivali su vatrenu ćud kada bi njihov gnjev izmakao kontroli. Njihova ratoborna priroda, međutim, poslužila je dobroj svrsi; vrhunske skupine nisu se ustezale krenuti u rat protiv svojih inferiornijih susjeda, što je prirodnom selekcijom vodilo progresivnom poboljšanju vrste. Vrlo su brzo postali dominantni među manjim stvorenjima ove regije, a vrlo je malo starijih biljojednih majmunolikih plemena uspjelo preživjeti.
62:2.6 (704.5) Ove agresivne male životinje množile su se i širile mezopotamskim poluotokom tijekom više od tisuću godina, uz stalna poboljšanja fizičkog tipa i opće inteligencije. I upravo sedamdeset generacija nakon što je ovo novo pleme nastalo iz najviše vrste lemurskog pretka dogodio se sljedeći epohalni razvoj — iznenadno diferenciranje predaka sljedećeg vitalnog koraka u evoluciji ljudskih bića na Urantiji.
3. SREDNJI ČOVJEKOLIKI SISAVCI
62:3.1 (704.6) Rano u razvoju prvih čovjekolikih sisavaca, u krošnjama drveća koje su služile kao prebivalište vrhunskom paru tih okretnih stvorenja, rođeni su blizanci — dječak i djevojčica. U usporedbi sa svojim precima, bili su doista lijepa mala stvorenja. Imali su malo dlaka na tijelu, ali to nije predstavljalo nikakav nedostatak jer su živjeli u toploj i ujednačenoj klimi.
62:3.2 (705.1) Ta su djeca narasla do visine od nešto više od jednog i pol metra. U svakom su pogledu bila veća od svojih roditelja, s dužim nogama i kraćim rukama. Imala su gotovo savršeno odvojene i pokretne palčeve, gotovo jednako dobro prilagođene različitim djelatnostima kao i današnji ljudski palac. Hodala su uspravno, a njihova su stopala bila gotovo jednako dobro prilagođena hodanju kao i stopala kasnijih ljudskih rasa.
62:3.3 (705.2) Njihovi mozgovi bili su inferiorniji i manji od mozgova ljudskih bića, ali daleko superiorniji i razmjerno mnogo veći od mozgova njihovih predaka. Blizanci su rano pokazali iznimnu inteligenciju i ubrzo su bili priznati kao vođe cijelog plemena ovih ranih sisavaca, čime su zapravo uspostavili primitivan oblik društvene organizacije i grubu ekonomsku podjelu rada. Ovaj brat i sestra parili su se i uskoro uživali u društvu dvadeset i jednog djeteta nalik sebi, od kojih je svako bilo više od jednog i pol metra visoko i u svakom pogledu superiornije od svojih predaka. Ova nova skupina činila je jezgru srednjih čovjekolikih sisavaca.
62:3.4 (705.3) Kada je ova nova i superiorna skupina brojčano ojačala, izbio je rat — nemilosrdan rat; i kada je ta strašna borba završila, nije ostao živ ni jedan jedini pripadnik prethodne i predačke rase ranih čovjekolikih sisavaca. Malobrojniji, ali snažniji i inteligentniji ogranak ove vrste opstao je na račun svojih predaka.
62:3.5 (705.4) I gotovo petnaest tisuća godina — šest stotina generacija — ovo je stvorenje bilo strah i trepet ovog dijela svijeta. Sve velike i opake životinje prijašnjih vremena bile su izumrle. Velike zvijeri porijeklom iz tih regija nisu bile mesožderi, a veće vrste mačje obitelji, lavovi i tigrovi, još nisu bili prodrli u taj osobito zaštićeni kutak zemljine površine. Stoga su ti srednji čovjekoliki sisavci postali smioni i pokorili cijeli svoj kutak stvaranja.
62:3.6 (705.5) U usporedbi s vrstama njihovih predaka, srednji čovjekoliki sisavci bili su napredniji u svakom pogledu. Čak je i njihov potencijalni životni vijek bio dulji i iznosio je oko dvadeset i pet godina. U ovoj novoj vrsti pojavile su se brojne rudimentarne ljudske osobine. Osim urođenih sklonosti koje su naslijedili od svojih predaka, ti srednji čovjekoliki sisavci bili su sposobni pokazivati zgražavanje u određenim odbojnim situacijama. Nadalje, posjedovali su dobro razvijen instinkt skupljanja zaliha; skrivali bi hranu za kasniju upotrebu i bili izrazito skloni skupljanju glatkih okruglih oblutaka i određenih vrsta zaobljenog kamenja pogodnog za obrambeno i napadačko gađanje.
62:3.7 (705.6) Ovi srednji čovjekoliki sisavci prvi su pokazali izraženu sklonost gradnji, što se moglo vidjeti u njihovom natjecanju u izgradnji nastambi u krošnjama drveća i njihovih podzemnih skloništa s brojnim tunelima; bili su prva vrsta sisavaca koja je ikada tražila sigurnost i u drvenim i u podzemnim skloništima. Uvelike su napustili drveće kao mjesto svakodnevnog boravka, tako da su dane provodili na tlu, a jedino su noću odlazili spavati u krošnje.
62:3.8 (705.7) Kako je vrijeme prolazilo, prirodni porast broja jedinki naposljetku je doveo do ozbiljnog natjecanja za hranu i spolnog suparništva, što je kulminiralo nizom smrtonosnih sukoba koji su gotovo uništili cijelu vrstu. Te su se borbe nastavile sve dok nije ostala živa samo jedna skupina s manje od stotinu jedinki. No mir je ponovno prevladao i to preživjelo pleme iznova je počelo graditi svoje nastambe za spavanje u krošnjama te ponovno nastavilo normalno i polumirno postojanje.
62:3.9 (705.8) Teško da možete shvatiti koliko su se vaši predljudski preci s vremena na vrijeme približili izumiranju. Da je određena žaba, predak cijelog čovječanstva, jednom prilikom skočila samo pet centimetara manje, cijeli bi tijek evolucije bio znatno izmijenjen. Neposredna lemurska majka ranih vrsta sisavaca za dlaku je izbjegla smrt ni manje ni više nego pet puta prije nego što je rodila oca novog i višeg reda sisavaca. No najkritičniji trenutak nastupio je kada je munja pogodila stablo u kojem je spavala buduća majka primatskih blizanaca. Oboje ovih roditelja srednjih čovjekolikih sisavaca bilo je teško potreseno i ozbiljno opečeno; troje od njihove sedmero djece stradalo je od tog udara groma. Ove evoluirajuće životinje bile su gotovo praznovjerne. Ovaj par, čiju je nastambu u krošnji pogodio grom, doista je predstavljao vođe naprednije skupine srednjih čovjekolikih sisavaca; i slijedeći njihov primjer, više od polovice plemena, uključujući inteligentnije obitelji, preselilo se više od tri kilometra dalje od tog područja i započelo gradnju novih nastambi u krošnjama i novih zemaljskih skloništa — njihovih privremenih utočišta u vrijeme iznenadne opasnosti.
62:3.10 (706.1) Nedugo nakon dovršetka njihova doma, ovaj par, veteran tolikih borbi, postao je ponosnim roditeljima blizanaca, najzanimljivijih i najvažnijih životinja koje su do tada ikada bile rođene na svijetu, jer su oni bili prvi pripadnici nove vrste primata koja je predstavljala sljedeći vitalni korak u evoluciji predljudi.
62:3.11 (706.2) Istodobno s rođenjem ovih blizanaca iz reda primata, još jedan par — izrazito zaostali mužjak i ženka iz plemena srednjih čovjekolikih sisavaca, par koji je bio i mentalno i fizički inferioran — također je dobio blizance. Ovi blizanci, mužjak i ženka, bili su ravnodušni prema osvajanju; zanimala ih je jedino potraga za hranom i, budući da nisu htjeli jesti meso, ubrzo su izgubili svaki interes za lov. Ovi zaostali blizanci postali su osnivači suvremenih majmunskih plemena. Njihovi potomci povukli su se u toplije južne krajeve s blagom klimom i obiljem tropskog voća, gdje su nastavili živjeti gotovo jednako kao i od tog vremena, izuzev onih grana koje su se parile s ranijim tipovima gibona i majmuna te zbog toga znatno degenerirale.
62:3.12 (706.3) I tako se lako može vidjeti da su čovjek i majmun povezani jedino time što potječu od srednjih čovjekolikih sisavaca, plemena u kojem su se istodobno rodila i kasnije razdvojila dva para blizanaca: inferiorniji par proizveo je suvremene tipove majmuna, pavijana, čimpanzi i gorila, dok je superiorniji par nastavio uzlaznu liniju iz koje se razvio sam čovjek.
62:3.13 (706.4) Suvremeni čovjek i majmunolika bića doista potječu iz istog plemena i vrste, ali ne od istih roditelja. Čovjekovi preci potječu iz superiorne loze odabranog ostatka ovog plemena srednjih čovjekolikih sisavaca, dok su suvremena majmunolika bića (izuzev određenih prethodno postojećih tipova lemura, gibona, majmuna i drugih majmunolikih stvorenja) potomci najinferiornijeg para ove skupine srednjih čovjekolikih sisavaca, para koji je preživio jedino skrivajući se više od dva tjedna u podzemnom skloništu za zalihe hrane tijekom posljednjih žestokih bitaka svog plemena, izlazeći tek nakon što su sukobi bili završeni.
4. PRIMATI
62:4.1 (706.5) Da se vratimo rođenju superiornih blizanaca, dječaka i djevojčice, djece vodećih pripadnika plemena srednjih čovjekolikih sisavaca: ove životinjske bebe bile su neobične vrste; imale su još manje dlaka na tijelu od svojih roditelja i, dok su još bile vrlo mlade, inzistirale su na uspravnom hodu. Njihovi preci oduvijek su učili hodati na stražnjim nogama, ali ovi blizanci primata od samog su početka stajali uspravno. Narasli su do visine od gotovo jednog i pol metra, a njihove su glave bile veće u usporedbi s ostalima u plemenu. Premda su rano počeli učiti međusobnu komunikaciju pomoću znakova i glasova, nikada nisu uspjeli navesti svoje pleme da razumije te nove simbole.
62:4.2 (707.1) Kada su imali oko četrnaest godina, pobjegli su iz plemena i otišli prema zapadu, gdje su podigli svoju obitelj i utemeljili novu vrstu primata. A ova nova stvorenja sasvim su opravdano nazvana primatima jer su bila izravni i neposredni preci same ljudske obitelji.
62:4.3 (707.2) Tako su primati zauzeli područje na zapadnoj obali mezopotamskog poluotoka koji se tada pružao prema južnom moru, dok su manje inteligentna i blisko povezana plemena živjela oko vrha poluotoka i duž istočne obale.
62:4.4 (707.3) Primati su bili više ljudski, a manje životinjski od svojih prethodnika, srednjih čovjekolikih sisavaca. Skeletni razmjeri ove nove vrste bili su vrlo slični onima primitivnih ljudskih rasa. Ljudski tip šake i stopala bio je u potpunosti razvijen, a ta su stvorenja mogla hodati pa čak i trčati jednako dobro kao i bilo koji njihovi kasniji ljudski potomci. U velikoj su mjeri napustili život na drveću, premda su se i dalje noću sklanjali u krošnje radi sigurnosti jer su, poput svojih ranijih predaka, bili snažno podložni strahu. Sve veća uporaba njihovih ruku uvelike je pridonijela razvoju njihove urođene moždane moći, ali još uvijek nisu posjedovali umove koji bi se doista mogli nazvati ljudskima.
62:4.5 (707.4) Premda su se primati po svojoj emocionalnoj prirodi malo razlikovali od svojih predaka, pokazivali su izraženije ljudske tendencije u svim svojim sklonostima. Doista, bili su sjajne i superiorne životinje koje su dostizale zrelost oko desete godine života i imale prirodni životni vijek od oko četrdeset godina. To jest, mogli su živjeti toliko dugo da su umirali prirodnom smrću, ali u tim ranim vremenima vrlo je malo životinja ikada umiralo prirodnom smrću; borba za opstanak bila je previše intenzivna da bi to dopustila.
62:4.6 (707.5) I sada, nakon gotovo devetsto generacija razvoja koje su obuhvatile oko dvadeset i jednu tisuću godina od nastanka ranih sisavaca, među primatima su se iznenada rodila dva izvanredna stvorenja — prva istinska ljudska bića.
62:4.7 (707.6) Tako su najraniji čovjekoliki sisavci, koji su proizašli iz sjevernoameričkog lemurskog tipa, dali porijeklo srednjim čovjekolikim sisavcima, a ovi srednji čovjekoliki sisavci zauzvrat su proizveli superiorne primate, koji su postali neposredni preci primitivne ljudske rase. Plemena primata predstavljala su posljednju vitalnu kariku u evoluciji čovjeka, ali za manje od pet tisuća godina nije opstao ni jedan jedini pripadnik tih izvanrednih plemena.
5. PRVA LJUDSKA BIĆA
62:5.1 (707.7) Od godine 1934. po Kr. unatrag do rođenja prva dva ljudska bića prošlo je točno 993.419 godina.
62:5.2 (707.8) Ova dva izvanredna stvorenja bila su istinska ljudska bića. Posjedovala su savršene ljudske palčeve, kao što su ih imali mnogi njihovi preci, kao i jednako savršena stopala današnjih ljudskih rasa. Bila su hodači i trkači, a ne penjači; hvatajuća funkcija nožnog palca bila je potpuno izgubljena. Kada bi ih opasnost natjerala u krošnje drveća, penjali su se baš kao i ljudi današnjice. Penjali su se uz deblo stabla poput medvjeda, a ne poput čimpanze ili gorile koje se njišu od grane do grane.
62:5.3 (708.1) Ova prva ljudska bića (i njihovi potomci) dostizala su punu zrelost s dvanaest godina života i posjedovala potencijalni životni vijek od oko sedamdeset i pet godina.
62:5.4 (708.2) Mnogo novih emocija rano se pojavilo kod ovih ljudskih blizanaca. Osjećali su divljenje prema predmetima i drugim bićima te pokazivali znatnu taštinu. No najznačajniji napredak u emocionalnom razvoju nastupio je iznenadnom pojavom nove skupine istinski ljudskih osjećaja, skupine štovanja, koja je obuhvaćala strahopoštovanje, štovanje, poniznost pa čak i primitivan oblik zahvalnosti. Strah, udružen s nepoznavanjem prirodnih pojava, bio je na pragu rađanja primitivne religije.
62:5.5 (708.3) Ne samo da su se takvi ljudski osjećaji očitovali kod tih primitivnih ljudi, već su u rudimentarnom obliku bili prisutni i mnogi razvijeniji osjećaji. Bili su donekle svjesni sažaljenja, srama i prijekora te izrazito svjesni ljubavi, mržnje i osvete, a bili su i podložni snažnim osjećajima ljubomore.
62:5.6 (708.4) Ovo prvo dvoje ljudi — blizanci — predstavljali su veliko iskušenje za svoje roditelje primate. Bili su toliko znatiželjni i pustolovni da su u brojnim prilikama gotovo izgubili živote prije nego što su navršili osam godina. Do svoje dvanaeste godine već su zadobili priličan broj ožiljaka.
62:5.7 (708.5) Vrlo rano naučili su služiti se verbalnom komunikacijom; do desete godine razvili su poboljšani znakovni i govorni jezik od gotovo pedeset pojmova te znatno unaprijedili i proširili grubu komunikacijsku tehniku svojih predaka. Ali koliko god se trudili, uspjeli su svoje roditelje naučiti tek nekolicini novih znakova i simbola.
62:5.8 (708.6) Kada su imali oko devet godina, jednoga vedrog dana krenuli su niz rijeku i poveli sudbonosan razgovor. Sve nebeske inteligencije stacionirane na Urantiji, uključujući i mene samoga, promatrale su ovaj podnevni susret. Toga značajnog dana blizanci su donijeli razboritu odluku da će živjeti jedno s drugim i jedno za drugo, a to je bio prvi u nizu takvih sporazuma koji će naposljetku kulminirati odlukom da pobjegnu od svojih inferiornih životinjskih družbenika i krenu prema sjeveru, ne sluteći da će time utemeljiti ljudsku rasu.
62:5.9 (708.7) Dok smo svi bili jako zaokupljeni planovima ova dva mala divljaka, bili smo nemoćni kontrolirati djelovanje njihovih umova; nismo mogli — niti nam je bilo dopušteno — proizvoljno utjecati na njihove odluke. No unutar dopuštenih granica planetarnog djelovanja, mi Nositelji Života zajedno sa svojim suradnicima urotili smo se kako bismo ove ljudske blizance naveli da krenu prema sjeveru i udalje se od svog dlakavog naroda koji je još djelomično živio u krošnjama drveća. I tako su blizanci, zahvaljujući vlastitom inteligentnom izboru, migrirali, a zahvaljujući našem nadzoru migrirali su prema sjeveru do skrovitog područja gdje su izbjegli mogućnost biološke degradacije miješanjem sa svojim inferiornim srodnicima iz primatskih plemena.
62:5.10 (708.8) Neposredno prije nego što su napustili svoje šumske nastambe izgubili su majku tijekom napada gibona. Premda nije posjedovala njihovu inteligenciju, imala je dirljivu i duboku sisavačku privrženost prema svojim potomcima i neustrašivo je dala život pokušavajući spasiti ovaj izvanredni par. Njezina žrtva nije bila uzaludna, jer je zadržavala neprijatelja sve dok nije stigao otac s pojačanjem i rastjerao napadače.
62:5.11 (709.1) Ubrzo nakon što je ovaj mladi par napustio svoje pleme kako bi utemeljio ljudski rod, njihov primatski otac postao je neutješan — bio je slomljenog srca. Odbijao je jesti čak i kada bi mu druga djeca donosila hranu. Nakon što je izgubio svoje briljantne potomke, život među njegovim manje naprednim rodom više mu se nije činio vrijednim življenja; stoga je odlutao u šumu gdje su ga napali neprijateljski giboni i nasmrt pretukli.
6. EVOLUCIJA LJUDSKOG UMA
62:6.1 (709.2) Mi, Nositelji Života na Urantiji, prošli smo kroz dugo bdijenje pažljivog i strpljivog nadziranja još od dana kada smo prvi put posadili životnu plazmu u planetarne vode, i prirodno je što nam je pojava prvih istinski inteligentnih i voljnih bića donijela veliku radost i vrhovno zadovoljstvo.
62:6.2 (709.3) Mi smo pratili mentalni razvoj blizanaca promatrajući djelovanje sedam ađutantnih duhova uma dodijeljenih Urantiji u vrijeme našeg dolaska na planet. Tijekom dugog evolucijskog razvoja planetarnog života, ovi neumorni služiteljski duhovi neprestano su bilježili svoju sve veću sposobnost uspostavljanja kontakta sa sve razvijenijim moždanim kapacitetima progresivno superiornih životinjskih stvorenja.
62:6.3 (709.4) Isprva je jedino duh intuicije mogao djelovati u instinktivnom i refleksnom ponašanju praiskonskog životinjskog života. Diferencijacijom viših vrsta duh razumijevanja postao je sposoban obdariti takva stvorenja darom spontanog povezivanja ideja. Kasnije smo bili svjedoci djelovanja duha hrabrosti; evoluirajuće životinje doista su razvile grub oblik zaštitne samosvijesti. Nakon pojave sisavaca promatrali smo kako se duh znanja očituje u sve većoj mjeri. A evolucija viših sisavaca donijela je djelovanje duha razbora, zajedno s rastom nagona stada i počecima primitivnog društvenog razvoja.
62:6.4 (709.5) Sve više i više, kroz razdoblja najranijih čovjekolikih sisavaca, srednjih čovjekolikih sisavaca i primata, promatrali smo pojačano djelovanje prvih pet ađutanata. Ali preostala dva, najviša služitelja uma, nikada nisu mogla djelovati u evolucijskom tipu uma koji se razvijao na Urantiji.
62:6.5 (709.6) Zamislite našu radost jednoga dana — blizanci su imali nekih deset godina — kada je duh štovanja ostvario svoj prvi kontakt s umom blizanaca, prvo s djevojčicom, a ubrzo nakon toga i s dječakom. Znali smo da se nešto vrlo nalik ljudskom umu približava svom vrhuncu; i kada su, otprilike godinu dana kasnije, naposljetku odlučili, kao rezultat meditativnog razmišljanja i svrhovite odluke, pobjeći od doma i krenuti prema sjeveru, tada je duh mudrosti počeo djelovati na Urantiji u ta dva sada priznata ljudska uma.
62:6.6 (709.7) Za ovim događajem odmah je uslijedio novi poredak mobilizacije sedam ađutantnih duhova uma. Bili smo puni iščekivanja; bilo nam je jasno da se približava dugo očekivani trenutak; znali smo da stojimo na pragu ostvarenja naših dugotrajnih nastojanja usmjerenih na razvoj bića volje na Urantiji.
7. URANTIJA SE PRIZNAJE KAO NASELJENI SVIJET
62:7.1 (709.8) Nismo morali dugo čekati. U podne, dan nakon bijega blizanaca, dogodio se početni probni bljesak signalâ svemirskih krugova na planetarnom prijemnom središtu Urantije. Naravno, svi smo bili uzbuđeni spoznajom da se približava veliki događaj; ali budući da je ovaj svijet bio postaja životnog eksperimenta, nismo imali ni najmanju predodžbu o tome kako ćemo biti obaviješteni o priznanju inteligentnog života na planetu. No nismo dugo ostali u neizvjesnosti. Trećeg dana nakon bijega blizanaca, i prije nego što je korpus Nositelja Života napustio planet, stigao je nebadonski arhanđel zadužen za uspostavu početnih planetarnih krugova.
62:7.2 (710.1) Bio je to sudbonosan dan na Urantiji kada se naša mala skupina okupila oko planetarnog pola svemirske komunikacije i primila prvu poruku sa Salvingtona preko novouspostavljenog umnog kruga planeta. A ova prva poruka, koju je diktirao poglavar korpusa arkanđela, glasila je:
62:7.3 (710.2) „Pozdrav Nositeljima Života na Urantiji! Prenosimo izraze velikog zadovoljstva sa Salvingtona, Edentije i Jeruzema u čast registracije na sjedištu Nebadona signala koji svjedoči da na Urantiji sada djeluje um s dostojanstvom volje. Zabilježili smo svrhovitu odluku blizanaca da pobjegnu prema sjeveru i odvoje svoje potomstvo od svojih slabije razvijenih predaka. Ovo je prva odluka uma — uma ljudskog tipa — na Urantiji i ona automatski uspostavlja komunikacijski krug preko kojeg se odašilje ova početna poruka priznanja.”
62:7.4 (710.3) Sljedeća poruka koja je stigla preko ovog novog kruga bili su pozdravi Svevišnjih s Edentije, zajedno s uputom rezidentnim Nositeljima Života da se više ne uplićemo u razvoj životnog uzorka koji smo nekoć ovdje uspostavili. Bilo nam je naloženo da ne interveniramo u pitanja ljudskog napretka. Ne treba zaključiti da se Nositelji Života ikada proizvoljno i mehanički upliću u prirodni tijek planetarnih evolucijskih planova. No do tog vremena bilo nam je dopušteno manipulirati okolišem i štititi životnu plazmu na poseban način, a ovom prilikom primili smo uputu da prekinemo s tim izvanrednim, ali posve prirodnim nadzorom.
62:7.5 (710.4) I čim su Svevišnji završili svoju prekrasnu poruku, uslijedilo je planetarni prijenos Luciferove poruke, tadašnjeg vladara sustava Satanije. Nositelji Života tada su čuli riječi dobrodošlice svoga poglavara i primili dopuštenje za povratak na Jeruzem. Ova Luciferova poruka sadržavala je službeno priznanje rada Nositelja Života na Urantiji i oslobađala nas svake buduće kritike u vezi s našim nastojanjima da unaprijedimo životne uzorke nebadonskog dizajna života uspostavljene u sustavu Satanije.
62:7.6 (710.5) Ove poruke sa Salvingtona, Edentije i Jeruzema formalno su označile završetak višedobnog nadzora Nositelja Života nad planetom. Kroz duga razdoblja bili smo na dužnosti uz pomoć samo sedam ađutantnih duhova uma i Glavnih Fizičkih Kontrolora. A sada, nakon što se u evolucijskim stvorenjima planeta pojavila volja, moć izbora štovanja i uzašašća, shvatili smo da je naš rad dovršen i naša se skupina pripremala za odlazak. Budući da je Urantija bila svijet modifikacije života, dobili smo dopuštenje da iza sebe ostavimo dva viša Nositelja Života s dvanaest pomoćnika, a ja sam bio izabran kao jedan od članova te skupine i od tada sam na Urantiji.
62:7.7 (710.6) Prije točno 993.408 godina (računajući od godine 1934. po Kr.) Urantija je službeno priznata kao planet ljudskog prebivanja u svemiru Nebadona. Biološka evolucija ponovno je uspjela dosegnuti ljudsku razinu dostojanstva volje; čovjek je stigao na planet 606 Satanije.
62:7.8 (710.7) [Pod pokroviteljstvom Nositelja Života iz Nebadona s prebivalištem na Urantiji.]