Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 61 : ERA SISAVACA NA URANTIJI
Sekcije
§ Uvod
§ 1. NOVA KONTINENTALNA KOPNENA FAZA - DOBA RANIH SISAVACA
§ 2. SKORIJA POPLAVNA FAZA - DOBA NAPREDNIH SISAVACA
§ 3. SUVREMENA PLANINSKA FAZA - DOBA SLONA I KONJA
§ 4. SKORIJA FAZA KONTINENTALNOG UZDIZANJA -
POSLJEDNJA VELIKA MIGRACIJA SISAVACA§ 5. RANO LEDENO DOBA
§ 6. PRIMITIVNI ČOVJEK U LEDENOM DOBU
§ 7. NASTAVAK LEDENOG DOBA
POGLAVLJE 61 : ERA SISAVACA NA URANTIJI
61:0.1 (693.1) DOBA sisavaca proteže se od vremena nastanka placentalnih sisavaca do kraja ledenog doba, obuhvaćajući nešto manje od pedeset milijuna godina.
61:0.2 (693.2) Tijekom ovog kenozojskog doba svjetski je krajolik imao vrlo privlačan izgled — valoviti brežuljci, prostrane doline, široke rijeke i velike šume. Dvaput tijekom ovog razdoblja Panamska prevlaka se uzdigla i ponovno potonula; tri puta je kopneni most Beringovog tjesnaca učinio isto. Životinjske vrste bile su mnogobrojne i raznolike. Stabla su vrvjela pticama, a cijeli je svijet bio životinjski raj usprkos stalnoj borbi evoluirajućih životinjskih vrsta za prevlast.
61:0.3 (693.3) Akumulirane naslage ovog razdoblja od pedeset milijuna godina sadrže fosilne zapise koji svjedoče o slijedu dinastija sisavaca i vode sve do vremena istinske pojave samog čovjeka.
1. NOVA KONTINENTALNA KOPNENA FAZA - DOBA RANIH SISAVACA
61:1.1 (693.4) Prije pedeset milijuna godina kopnena područja svijeta uglavnom su bila iznad vode ili tek neznatno potopljena. Formacije i naslage ovog razdoblja bile su i kopnene i morske, ali pretežno kopnene. Tijekom duljeg vremena kopno se postupno uzdizalo, ali je istodobno bilo ispirano prema nižim predjelima i morima.
61:1.2 (693.5) Rano u tom razdoblju i to u Sjevernoj Americi iznenada se pojavio placentalni tip sisavaca, koji je predstavljao najznačajniji evolucijski razvoj do tog vremena. Prethodno su postojali redovi neplacentalnih sisavaca, ali ovaj novi tip pojavio se izravno i iznenada iz već postojećeg reptilskog pretka čiji su potomci opstali sve do razdoblja propadanja dinosaura. Otac placentalnih sisavaca bio je mali, vrlo aktivan, dvonožni mesožder iz reda dinosaura.
61:1.3 (693.6) Osnovni instinkti sisavaca počeli su se očitovati u tim primitivnim vrstama sisavaca. Sisavci imaju veliku prednost u opstanku nad svim drugim oblicima životinja jer mogu:
61:1.4 (693.7) 1. Donositi na svijet relativno zrelo i dobro razvijeno potomstvo.
61:1.5 (693.8) 2. Brižno hraniti, njegovati i štititi svoje potomstvo.
61:1.6 (693.9) 3. Koristiti svoju nadmoćnu moždanu snagu za samoodržanje.
61:1.7 (693.10) 4. Koristiti povećanu okretnost pri bijegu od neprijatelja.
61:1.8 (693.11) 5. Primjenjivati superiornu inteligenciju u prilagodbi i adaptaciji okolišu.
61:1.9 (694.1) Prije 45 milijuna godina kontinentalne okosnice bile su uzdignute, dok je istodobno došlo do općeg potapanja obalnih područja. Život sisavaca brzo se razvijao. Mala reptilska vrsta sisavaca koja je polagala jaja iznimno je napredovala, dok su preci kasnijih klokana lutali Australijom. Ubrzo su se pojavili mali konji, brzonogi nosorozi, tapiri s rilom, primitivne svinje, vjeverice, lemuri, oposumi i nekoliko plemena majmunolikih životinja. Svi su bili mali, primitivni i najbolje prilagođeni životu među šumama planinskih područja. Velike kopnene ptice nalik nojevima dosegle su visinu od tri metra i lijegale jaja široka dvadeset tri i duga trideset tri centimetra. To su bili preci kasnijih golemih putničkih ptica koje su bile toliko inteligentne da su nekoć prenosile ljude zrakom.
61:1.10 (694.2) Sisavci ranog kenozoika živjeli su na kopnu, pod vodom, u zraku i među krošnjama drveća. Imali su od jednog do jedanaest pari mliječnih žlijezda i svi su bili prekriveni znatnom količinom dlake. Kao i kasnije nastali redovi, razvili su dva uzastopna niza zuba i posjedovali velike mozgove u odnosu na veličinu tijela. Ali među njima još nije postojao nijedan suvremeni oblik.
61:1.11 (694.3) Prije 40 milijuna godina kopnena područja sjeverne hemisfere počela su se uzdizati, nakon čega su uslijedile nove opsežne kopnene naslage i druge kopnene aktivnosti, uključujući tokove lave, savijanje tla, stvaranje jezera i eroziju.
61:1.12 (694.4) Tijekom kasnijeg dijela ove epohe veći dio Europe bio je potopljen. Nakon blagog uzdizanja kopna kontinent je bio prekriven jezerima i uvalama. Arktički ocean je preko Uralske depresije na jugu bio povezan sa Sredozemnim morem koje se tada širilo prema sjeveru, dok su gorja Alpa, Karpata, Apenina i Pireneja stršala iznad vode poput morskih otoka. Panamska prevlaka bila je izronila; Atlantski i Tihi ocean bili su odvojeni. Sjeverna Amerika bila je povezana s Azijom kopnenim mostom Beringovog tjesnaca i s Europom putem Grenlanda i Islanda. Kopneni pojas zemlje u sjevernim geografskim širinama bio je prekinut jedino na Uralu, koji je povezivao Arktička mora s proširenim Sredozemljem.
61:1.13 (694.5) Znatne naslage foraminiferskog vapnenca nataložene su u europskim vodama. Danas je taj isti kamen uzdignut do visine od tri tisuće metara u Alpama, gotovo pet tisuća metara na Himalaji i šest tisuća metara u Tibetu. Naslage krede iz ovog razdoblja nalaze se duž obala Afrike i Australije, na zapadnoj obali Južne Amerike te oko Kariba.
61:1.14 (694.6) Kroz ovo takozvano razdoblje eocena evolucija sisavaca i drugih srodnih oblika života nastavila se gotovo bez prekida. Sjeverna Amerika tada je bila kopneno povezana sa svim kontinentima osim Australije, a svijet su postupno preplavile razne vrste primitivnih sisavaca.
2. SKORIJA POPLAVNA FAZA - DOBA NAPREDNIH SISAVACA
61:2.1 (694.7) To razdoblje obilježeno je daljnjim i brzim razvojem placentalnih sisavaca, progresivnijih oblika sisavačkog života koji su se razvijali tijekom tog vremena.
61:2.2 (694.8) Iako su rani placentalni sisavci nastali iz mesožderskih predaka, vrlo brzo razvile su se biljožderske grane, a uskoro su se pojavile i svežderske obitelji sisavaca. Kritosjemenjače su bile glavna hrana brzo rastućeg broja sisavaca, dok se suvremena kopnena flora, uključujući većinu današnjih biljaka i stabala, pojavila tijekom ranijih razdoblja.
61:2.3 (695.1) Prije 35 milijuna godina započinje doba svjetske dominacije placentalnih sisavaca. Južni kopneni most bio je proširen, ponovno povezujući golemi antarktički kontinent s Južnom Amerikom, južnom Afrikom i Australijom. Unatoč masivnom nakupljanju kopna u visokim geografskim širinama, svjetska klima i dalje je bila relativno blaga zbog ogromnog povećanja tropskih mora, a kopno nije bilo dovoljno uzdignuto da bi omogućilo stvaranje ledenjaka. Opsežni tokovi lave pojavili su se na Grenlandu i Islandu, dok su se između tih slojeva nataložili određeni slojevi ugljena.
61:2.4 (695.2) Bitne promjene odvijale su se u fauni planeta. Morski život prolazio je kroz velike preobrazbe; većina današnjih vrsta morskog života već je postojala, a foraminifere su i dalje igrale važnu ulogu. Kukci su ostali uglavnom nepromijenjeni u odnosu na prethodno razdoblje. Fosilni slojevi Florissanta u Koloradu pripadaju kasnijim godinama ovog dalekog doba. Većina suvremenih porodica kukaca vuče porijeklo iz tog razdoblja, ali mnoge tada postojeće vrste danas su izumrle, premda su njihovi fosili ostali sačuvani.
61:2.5 (695.3) Na kopnu je to prije svega bilo doba obnove i širenja sisavaca. Od ranijih i primitivnijih sisavaca više od sto vrsta izumrlo je prije završetka tog razdoblja. Čak su i veliki sisavci s malim mozgom uskoro nestali. Mozak i okretnost zauzeli su mjesto oklopa i veličine kao presudni čimbenici u razvoju životinjskog opstanka. A s propadanjem porodice dinosaura sisavci su polako preuzimali dominaciju nad zemljom te brzo i potpuno uništavali ostatke svojih reptilskih predaka.
61:2.6 (695.4) Uz nestanak dinosaura dogodile su se i druge velike promjene u različitim granama reptilskih porodica. Preživjeli članovi ranih reptilskih porodica su kornjače, zmije i krokodili, zajedno sa žabom koja zauzima časno mjesto kao jedini preostali skupni predstavnik čovjekovih ranih predaka.
61:2.7 (695.5) Različite skupine sisavaca vuku porijeklo od jedne jedinstvene životinje koja je danas izumrla. To mesoždersko stvorenje bilo je nešto poput križanca mačke i tuljana; moglo je živjeti i na kopnu i u vodi te je bilo vrlo inteligentno i iznimno aktivno. U Europi je evoluirao predak pseće porodice, što je uskoro dovelo do pojave mnogih vrsta malih pasa. Otprilike u isto vrijeme pojavili su se glodavci, uključujući dabrove, vjeverice, hrčke, miševe i zečeve, i ubrzo postali značajan oblik života koji se od tada vrlo malo promijenio. Kasnije naslage tog razdoblja sadrže fosilne ostatke pasa, mačaka, rakuna i lasica u njihovim ranim oblicima.
61:2.8 (695.6) Prije 30 milijuna godina počele su se pojavljivati moderne vrste sisavaca. Raniji sisavci većinom su živjeli u brdima, budući da su bili planinskog tipa; iznenada dolazi do razvoja ravničarskih ili kopitarnih tipova, vrsta koje pasu, za razliku od mesoždera s kandžama. Ovi preživači potekli su od nediferenciranih predaka koji su imali pet prstiju i četrdeset četiri zuba, a koji su izumrli prije kraja ovog doba. Evolucija nožnih prstiju tijekom ovog razdoblja nije napredovala dalje od stadija s tri prsta.
61:2.9 (695.7) Konj, izvanredan primjer evolucije, živio je tijekom tog vremena u Sjevernoj Americi i Europi, iako njegov razvoj nije bio u potpunosti dovršen sve do kasnijeg ledenog doba. Premda se porodica nosoroga pojavila krajem ovog razdoblja, svoje najveće širenje doživjela je tek kasnije. Razvila se i mala životinja nalik svinji koja je postala predak mnogih vrsta svinja, pekarija i nilskih konja. Deve i ljame vuku porijeklo iz Sjeverne Amerike i otprilike sredinom ovog razdoblja proširile su se zapadnim ravnicama. Kasnije su ljame migrirale u Južnu Ameriku, deve u Europu, a ubrzo su obje vrste izumrle u Sjevernoj Americi, premda je manji broj deva opstao sve do ledenog doba.
61:2.10 (696.1) Otprilike u to vrijeme dogodilo se nešto značajno u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike: prvi put su se pojavili rani preci drevnih lemura. Iako se ta porodica ne može smatrati pravim lemurima, njihov dolazak označio je uspostavu loze iz koje su kasnije nastali pravi lemuri.
61:2.11 (696.2) Kao što su se kopnene zmije iz prethodnog doba povukle u mora, sada je cijelo jedno pleme placentalnih sisavaca napustilo kopno i nastanilo oceane. Od tada su ostali živjeti u moru i postali preci suvremenih kitova, dupina, pliskavica, tuljana i morskih lavova.
61:2.12 (696.3) Ptice su se nastavile razvijati, ali uz malo važnih evolucijskih promjena. Većina suvremenih ptica već je postojala, uključujući galebove, čaplje, plamence, jastrebove, sokolove, orlove, sove, prepelice i nojeve.
61:2.13 (696.4) Do kraja ovog oligocenskog razdoblja, koje obuhvaća deset milijuna godina, flora i fauna mora i kopna u vrlo velikoj mjeri su se razvile i bile prisutne na Zemlji gotovo kao i danas. Značajna specijalizacija pojavila se tek naknadno, ali tada su već postojali pradavni oblici većine današnjih živih bića.
3. SUVREMENA PLANINSKA FAZA - DOBA SLONA I KONJA
61:3.1 (696.5) Uzdizanje kopna i odvajanje mora polako su uzrokovali klimatske promjene u svijetu koje su vodile postupnom zahlađenju, ali klima je još uvijek bila blaga. Sekvoje i magnolije rasle su na Grenlandu, dok su suptropske biljke počele migrirati prema jugu. Do kraja ovog razdoblja biljke i drveće toplih krajeva u velikoj su mjeri nestali iz sjevernih geografskih širina, a njihova mjesta zauzele su otpornije biljke i listopadno drveće.
61:3.2 (696.6) Došlo je do velikog povećanja raznolikosti trava, a zubi mnogih vrsta sisavaca postupno su se prilagođavali današnjem tipu životinja na ispaši.
61:3.3 (696.7) Prije 25 milijuna godinadošlo je do neznatnog potapanja kopna nakon duge epohe kopnenog uzdizanja. Regija Stjenjaka ostala je visoko uzdignuta, tako da se taloženje erozijskog materijala nastavilo u istočnim ravnicama. Siere su ponovno bile znatno uzdignute; zapravo, od tada su u stalnom uzdizanju. Veliki vertikalni tektonski rasjed dubok šest i pol kilometara u Kaliforniji potječe iz tog vremena.
61:3.4 (696.8) Razdoblje prije 20 milijuna godina doista je bilo zlatno doba sisavaca. Kopneni most Beringovog tjesnaca bio je uzdignut i mnoge skupine životinja migrirale su iz Azije u Sjevernu Ameriku, uključujući četverokljovaste mastodonte, kratkonoge nosoroge i mnoge vrste iz porodice mačaka.
61:3.5 (696.9) Pojavili su se prvi jeleni, a Sjevernu Ameriku ubrzo su preplavili preživači — jeleni, goveda, deve, bizoni i nekoliko vrsta nosoroga — ali su divovske svinje, visoke više od dva metra, izumrle.
61:3.6 (697.1) Ogromni slonovi ovog i kasnijih razdoblja imali su velike mozgove jednako kao i velika tijela i uskoro su zauzeli čitav svijet osim Australije. Svijetom su dominirale goleme životinje s mozgom dovoljno velikim da im omogući opstanak. Suočena s vrlo inteligentnim oblicima života koji su vladali u toj dobi, nijedna životinja veličine slona nije mogla preživjeti ako nije posjedovala mozak velikih dimenzija i vrhunske kvalitete. Po inteligenciji i prilagodljivosti sa slonom se mogao mjeriti jedino konj, a nadmašivao ga je samo čovjek. Čak i unatoč tome, od pedeset vrsta slonova koje su postojale na početku tog razdoblja, preživjele su samo dvije.
61:3.7 (697.2) Prije 15 milijuna godina planinska područja Euroazije bila su u procesu uzdizanja, dok je duž tih područja još uvijek bilo određene vulkanske aktivnosti, ali ništa usporedivo s tokovima lave na zapadnoj hemisferi. Ovi nestabilni uvjeti prevladavali su diljem svijeta.
61:3.8 (697.3) Gibraltarski tjesnac bio je zatvoren, a Španjolska povezana s Afrikom preko starog kopnenog mosta, dok se Sredozemno more ulijevalo u Atlantski ocean kroz uski kanal koji se protezao preko Francuske, pri čemu su planinski vrhovi i visoravni djelovali poput otoka iznad tog drevnog mora. Kasnije su se ta europska mora počela povlačiti. Još kasnije Sredozemno more povezalo se s Indijskim oceanom, a krajem tog razdoblja sueška regija bila je uzdignuta tako da je Sredozemlje jedno vrijeme postalo unutarnje slano more.
61:3.9 (697.4) Islandski kopneni most bio je potopljen, a arktičke vode pomiješale su se s vodama Atlantskog oceana. Atlantska obala Sjeverne Amerike brzo se hladila, ali je pacifička obala ostala toplija nego danas. Velike oceanske struje bile su u opticaju i utjecale na klimu gotovo isto kao i danas.
61:3.10 (697.5) Sisavci su se nastavili razvijati. Ogromnim stadima konja pridružile su se deve na zapadnim ravnicama Sjeverne Amerike; to je doista bilo doba konja jednako kao i slonova. Konjski mozak po kvaliteti je odmah iza slonovskog, ali u jednom je pogledu konj izrazito inferioran, jer nikada nije u potpunosti nadvladao duboko ukorijenjenu sklonost bijegu kada je uplašen. Konju nedostaje emocionalna kontrola slona, dok je slon uvelike ograničen svojom veličinom i nedostatkom okretnosti. Tijekom tog razdoblja razvila se životinja koja je donekle nalikovala spoju slona i konja, ali ju je ubrzo uništilo brzo širenje porodice mačaka.
61:3.11 (697.6) Kako Urantija danas ulazi u takozvano “doba bez konja,” vrijedi razmisliti što je ta životinja značila vašim precima. Ljudi su konje najprije koristili za hranu, zatim za putovanje, a kasnije u poljoprivredi i ratu. Konj je dugo služio čovjeku i odigrao važnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije.
61:3.12 (697.7) Biološki razvoj tog razdoblja mnogo je pridonio pripremi pozornice za kasniju pojavu čovjeka. U središnjoj Aziji razvile su se prave vrste primitivnih majmuna i gorila koje su imale zajedničkog pretka, danas izumrlog. No nijedna od tih vrsta ne pripada lozi živih bića koja su kasnije postala preci ljudske rase.
61:3.13 (697.8) Porodica pasa bila je zastupljena u nekoliko skupina, osobito u vukovima i lisicama; porodica mačaka u panterima i velikim sabljozubim tigrovima, od kojih su se potonji prvi razvili u Sjevernoj Americi. Suvremene porodice mačaka i pasa brojčano su se povećavale diljem svijeta. Lasice, vidre i rakuni napredovali su i razvijali se u sjevernim geografskim širinama.
61:3.14 (698.1) Ptice su se nastavile razvijati, premda je došlo do malo značajnih promjena. Gmazovi su bili slični suvremenim vrstama — zmijama, krokodilima i kornjačama.
61:3.15 (698.2) Tako se privelo kraju jedno vrlo sadržajno i zanimljivo razdoblje svjetske povijesti. Ovo doba slona i konja poznato je kao miocen.
4. SKORIJA FAZA KONTINENTALNOG UZDIZANJA -
POSLJEDNJA VELIKA MIGRACIJA SISAVACA
61:4.1 (698.3) Bilo je to razdoblje predglacijalnog uzdizanja kopna u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji. Topografija kopna uvelike se razlikovala od današnje. Planinski masivi bili su u procesu nastajanja, rijeke su mijenjale tokove, a izolirani vulkani izbijali su diljem svijeta.
61:4.2 (698.4) Prije 10 milijuna godina počelo je doba rasprostranjenih lokalnih kopnenih naslaga u nizinama kontinenata, ali većina tih sedimenata kasnije je uklonjena. Veći dio Europe u to je vrijeme još uvijek bio pod vodom, uključujući dijelove Engleske, Belgije i Francuske, dok je Sredozemno more prekrivalo velik dio sjeverne Afrike. U Sjevernoj Americi taložile su se opsežne naslage u podnožjima planina, u jezerima i velikim kopnenim bazenima. Ove naslage u prosjeku su bile debele oko šezdeset metara, više ili manje obojene, a fosili su bili rijetki. Dva velika slatkovodna jezera postojala su na zapadu Sjeverne Amerike. Siere su bile u procesu uzdizanja; Shasta, Hood i Rainier počeli su se izdizati. No Sjeverna Amerika nije započela svoje sporo poniranje prema atlantskom ulegnuću sve do kasnijeg ledenog doba.
61:4.3 (698.5) Nakratko se svo svjetsko kopno ponovno spojilo osim Australije, a tada je došlo do posljednje velike svjetske migracije životinja. Sjeverna Amerika bila je povezana s Južnom Amerikom i Azijom te je došlo do slobodne razmjene životinjskih vrsta. Azijski ljenjivci, armadilosi, antilope i medvjedi ušli su u Sjevernu Ameriku, dok su sjevernoameričke deve otišle u Kinu. Nosorozi su migrirali po cijelom svijetu osim Australije i Južne Amerike, ali su do kraja ovog razdoblja izumrli na zapadnoj hemisferi.
61:4.4 (698.6) Općenito, život iz prethodnog razdoblja nastavio se razvijati i širiti. Mačja porodica dominirala je životinjskim svijetom, a morski život bio je gotovo u mirovanju. Mnogi konji još uvijek su imali po tri nožna prsta, ali pojavljuju se suvremeni tipovi; ljame i deve nalik žirafama mogle su se vidjeti uz konje na ispašnim ravnicama. Žirafa se pojavila u Africi, s jednako dugim vratom kao i danas. U Južnoj Americi evoluirali su ljenjivci, armadilosi, mravojedi i vrsta primitivnog majmuna. Prije nego što su kontinenti konačno bili izolirani, masivni mastodonti migrirali su posvuda osim u Australiju.
61:4.5 (698.7) Prije 5 milijuna godina konj se razvio u oblik kakav ima danas i iz Sjeverne Amerike migrirao u cijeli svijet. Ali konj je izumro na kontinentu svog porijekla mnogo prije dolaska crvenog čovjeka.
61:4.6 (698.8) Klima je postupno postajala sve hladnija; kopnene biljke polako su se povlačile prema jugu. U početku je sve veća hladnoća sjevernih predjela zaustavila životinjske migracije preko sjevernih tjesnaca; kasnije su ti sjevernoamerički kopneni mostovi potonuli. Ubrzo nakon toga kopnena povezanost između Afrike i Južne Amerike konačno je potopljena, a zapadna hemisfera ostala je izolirana uglavnom kao i danas. Od tada nadalje različiti oblici života počeli su se razvijati u istočnoj i zapadnoj hemisferi.
61:4.7 (699.1) I tako se privodi kraju ovo razdoblje koje je trajalo gotovo deset milijuna godina, a predak čovjeka još se nije pojavio. Ovo je vrijeme koje se obično označava kao pliocen.
5. RANO LEDENO DOBA
61:5.1 (699.2) Po završetku prethodnog razdoblja kopno u sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike i sjeverne Europe bilo je uzdignuto u velikim razmjerima, a u Sjevernoj Americi golema područja dosezala su i prelazila visinu od devet tisuća metara. Nekada je nad tim sjevernim krajevima prevladavala blaga klima, a arktičke vode bile su otvorene za isparavanje i ostale bez leda gotovo do završetka ledenog doba.
61:5.2 (699.3) Istodobno s tim uzdizanjem kopna došlo je do pomicanja oceanskih struja, a sezonski vjetrovi promijenili su smjer. Ovi uvjeti naposljetku su uzrokovali gotovo neprestane oborine nastale kretanjem teško zasićene atmosfere iznad sjevernih gorja. Snijeg je počeo padati na tim uzdignutim i stoga hladnim područjima i nastavio je padati sve dok nije dosegao dubinu od šest tisuća metara. Područja najdubljeg snijega, u kombinaciji s nadmorskom visinom, odredila su središnje točke kasnijih putanja glacijalnog pritiska. A ledeno doba trajalo je sve dok su te prekomjerne oborine nastavile prekrivati sjeverno gorje ovim golemim plaštom snijega koji se ubrzo pretvorio u čvrsti, ali puzajući led.
61:5.3 (699.4) Veliki ledeni pokrovi tog razdoblja svi su se nalazili na povišenim visoravnima, a ne u planinskim područjima gdje se danas nalaze. Polovica ledenih masa bila je smještena u Sjevernoj Americi, četvrtina u Euroaziji, a četvrtina drugdje, najvećim dijelom na Antarktici. Afrika je bila tek neznatno zahvaćena ledom, dok je Australija bila gotovo sasvim prekrivena antarktičkim ledenim plaštom.
61:5.4 (699.5) Sjeverne regije ovoga svijeta doživjele su šest odvojenih i različitih ledenih navala, iako je bilo više desetaka napredovanja i povlačenja povezanih s djelovanjem svakog pojedinog ledenog pokrova. Led u Sjevernoj Americi skupljao se u dva, a kasnije i tri središta. Grenland je bio prekriven, dok je Island bio potpuno zatrpan ledenim tokom. U Europi je led u različitim razdobljima prekrivao Britansko otočje osim same obale južne Engleske, a proširio se zapadnom Europom sve do Francuske.
61:5.5 (699.6) Prije 2 milijuna godina prvi sjevernoamerički ledenjak započeo je napredovati prema jugu. Time je započelo ledeno doba, a tom je ledenjaku trebalo gotovo milijun godina da napreduje i potom se povuče natrag prema sjevernim središtima pritiska. Središnji ledeni pokrov protezao se prema jugu sve do Kansasa; istočna i zapadna ledena središta tada još nisu bila tako opsežna.
61:5.6 (699.7) Prije 1,5 milijuna godina prvi veliki glečeri povlačili su se prema sjeveru. U međuvremenu ogromne količine snijega pale su na Grenlandu i sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike, a uskoro se ta golema istočna ledena masa počela kretati prema jugu. To je bila druga invazija leda.
61:5.7 (699.8) Ove prve dvije ledene invazije nisu bile opsežne u Euroaziji. Tijekom tih ranih epoha ledenog doba Sjeverna Amerika bila je preplavljena mastodontima, vunastim mamutima, konjima, devama, jelenima, mošusnim volovima, bizonima, kopnenim ljenjivcima, divovskim dabrovima, sabljozubim tigrovima, ljenjivcima velikim poput slonova i mnogim skupinama iz mačje i pseće porodice. No od tog vremena njihov broj počeo se brzo smanjivati uslijed sve veće hladnoće ledenog doba. Pred kraj ledenog doba većina tih životinjskih vrsta izumrla je u Sjevernoj Americi.
61:5.8 (700.1) Na područjima udaljenim od leda flora i fauna kopna i mora bile su malo izmijenjene. Između razdoblja glacijalnog širenja klima je bila blaga kao i danas, možda čak i nešto toplija. Ledenjaci su, naposljetku, bili lokalne pojave, iako su se širili i prekrivali golema područja. Obalna klima znatno je varirala između razdoblja glacijalnog mirovanja i vremena kada su ogromne sante leda klizile s obala Mainea u Atlantski ocean, prolazile kroz Puget Sound u Tihi ocean i obrušavale se niz norveške fjordove u Sjeverno more.
6. PRIMITIVNI ČOVJEK U LEDENOM DOBU
61:6.1 (700.2) Veliki događaj ovog ledenog doba bila je evolucija primitivnog čovjeka. Malo zapadnije od Indije, na kopnu koje je danas pod vodom i među potomcima azijskih migranata starijih sjevernoameričkih lemurskih vrsta, iznenada su se pojavili najraniji čovjekoliki sisavci. Te male životinje hodale su uglavnom na stražnjim nogama i posjedovale velike mozgove u odnosu na svoju veličinu i u usporedbi s mozgovima drugih životinja. U sedamdesetoj generaciji ovog reda života nova i viša skupina životinja iznenada se diferencirala. Ovi novi srednji sisavci — gotovo dvostruko veći i viši od svojih predaka i s razmjerno povećanim mozgom — tek su se bili dobro ustalili kad su se iznenada pojavili primati, treća vitalna mutacija. (U to isto vrijeme retrogradni razvoj unutar loze srednjih sisavaca doveo je do nastanka majmunskih predaka; a od tada pa sve do danas ljudska je grana napredovala progresivnom evolucijom, dok su plemena majmuna stagnirala ili zapravo nazadovala.)
61:6.2 (700.3) Prije 1 milijun godina Urantija je registrirana kao naseljeni svijet. Mutacija unutar loze napredujućih primata iznenada je proizvela dva primitivna ljudska bića, stvarne pretke čovječanstva.
61:6.3 (700.4) Ovaj događaj zbio se otprilike u vrijeme početka trećeg glacijalnog napredovanja; tako se može vidjeti da su vaši rani preci rođeni i odrasli u poticajnom, okrepljujućem i zahtjevnom okruženju. A jedini preživjeli od tih urantijskih starosjedilaca, Eskimi, još i danas radije žive u ledenim sjevernim podnebljima.
61:6.4 (700.5) Ljudska bića nisu bila prisutna na zapadnoj hemisferi sve do pred kraj ledenog doba. No tijekom interglacijalnih razdoblja krenula su prema zapadu oko Sredozemlja i ubrzo preplavila europski kontinent. U spiljama zapadne Europe mogu se pronaći ljudske kosti pomiješane s ostacima tropskih i arktičkih životinja, što svjedoči da je čovjek živio na tim prostorima tijekom kasnijih epoha širenja i povlačenja ledenjaka.
7. NASTAVAK LEDENOG DOBA
61:7.1 (700.6) Tijekom ledenog doba i drugi procesi bili su u tijeku, ali djelovanje leda zasjenjuje sve ostale pojave u sjevernim predjelima. Nijedna druga kopnena aktivnost nije za sobom ostavila tako karakteristične topografske tragove. Karakteristične gromade i površinski rascjepi, kao što su ledenjačke rupe, jezera, pomaknuto kamenje i kameno brašno, ne mogu se povezati ni s jednom drugom pojavom u prirodi. Led je također odgovoran za ta blaga površinska valovita uzdignuća poznata kao drumlini. A kako su se ledenjaci širili, tako su pomicali rijeke i mijenjali lice čitave zemlje. Samo ledenjaci ostavljaju iza sebe te prepoznatljive nanose — temeljne, bočne i završne morene. Ovi nanosi, a osobito temeljne morene, protežu se od istočne morske obale prema sjeveru i zapadu u Sjevernoj Americi, a nalaze se i u Europi i Sibiru.
61:7.2 (701.1) Prije 750.000 godina četvrti ledeni pokrov, spoj središnjeg i istočnog sjevernoameričkog ledenog polja, snažno je napredovao prema jugu; na vrhuncu svog širenja dosegao je južni Illinois, pomaknuvši rijeku Mississippi osamdeset kilometara prema zapadu, dok se na istoku protezao sve do rijeke Ohio i središnje Pennsylvanije.
61:7.3 (701.2) U Aziji sibirski ledeni pokrov dosegao je svoj najdublji prodor prema jugu, dok se u Europi napredovanje leda zaustavilo tik pred planinskom barijerom Alpa.
61:7.4 (701.3) Prije 500.000 godina, tijekom petog napredovanja leda, novi razvoj ubrzao je tijek ljudske evolucije. Iznenada i unutar jedne generacije šest obojenih rasa mutiralo je iz izvorne ljudske loze. Ovo je dvostruko važan datum jer također označava dolazak Planetarnog Princa.
61:7.5 (701.4) U Sjevernoj Americi napredovao je peti ledenjak koji se sastojao od kombinacije sva tri glacijalna središta. Istočni režanj, međutim, proširio se samo na kratku udaljenost ispod doline Svetog Lovre, a zapadni ledeni pokrov pomaknuo se tek malo južnije. No središnji režanj dosegao je jug i prekrio veći dio države Iowa. U Europi ovo napredovanje leda nije bilo toliko opsežno kao prethodno.
61:7.6 (701.5) Prije 250.000 godina započela je šesta i posljednja glacijacija. I unatoč činjenici da su sjeverna gorja počela lagano tonuti, to je bilo razdoblje najvećeg taloženja snijega na sjevernim ledenim poljima.
61:7.7 (701.6) Tijekom ove invazije tri velika ledena pokrova spojila su se u jednu golemu ledenu masu, a sva zapadna gorja sudjelovala su u toj glacijalnoj aktivnosti. Ovo je bila najveća od svih ledenih invazija u Sjevernoj Americi; led se pomaknuo više od dvije tisuće četiristo kilometara južno od svojih središta pritiska, a Sjeverna Amerika doživjela je svoje najniže temperature.
61:7.8 (701.7) Prije 200.000 godina, tijekom napredovanja posljednjeg ledenjaka, dogodila se epizoda koja je imala mnogo veze s budućim zbivanjima na Urantiji — Luciferova pobuna.
61:7.9 (701.8) Prije 150.000 godina šesti i posljednji ledenjak dosegao je svoje najjužnije granice; zapadni ledeni pokrov prešao je malo preko kanadske granice, središnji se spustio do Kansasa, Missourija i Illinoisa, dok je istočni pokrov napredovao prema jugu i prekrio veći dio Pennsylvanije i Ohija.
61:7.10 (701.9) To je glečer čiji su mnogi kraci ili ledeni režnjevi isklesali udubljenja današnjih velikih i malih jezera. Tijekom njegova povlačenja nastao je sjevernoamerički sustav Velikih jezera. Geolozi Urantije vrlo su precizno rekonstruirali kronologiju različitih faza ovog razvoja i ispravno zaključili da su se te vodene mase u različitim razdobljima praznile najprije u dolinu Mississippija, zatim prema istoku u dolinu Hudsona, a na kraju sjevernim putem u rijeku Svetog Lovre. Prošlo je trideset i sedam tisuća godina otkako se povezani sustav Velikih jezera počeo prazniti današnjim tokom Niagare.
61:7.11 (702.1) Prije 100.000 godina, tijekom povlačenja posljednjeg ledenjaka, počeli su se formirati golemi polarni ledeni pokrovi, dok se središte nakupljanja leda pomaknulo znatno prema sjeveru. I dok su polarna područja ostala prekrivena ledom, teško je moguće da dođe do novog ledenog doba, bez obzira na buduća uzdizanja kopna ili promjene morskih struja.
61:7.12 (702.1) Ovaj posljednji ledenjak napredovao je sto tisuća godina, a jednako toliko vremena bilo mu je potrebno da dovrši svoje povlačenje prema sjeveru. Umjerena područja oslobođena su leda već nešto više od pedeset tisuća godina.
61:7.13 (702.1) Strogo ledeno doba uništilo je mnoge vrste i radikalno promijenilo brojne druge. Mnoge su bile prorijeđene do krajnosti migracijama amo-tamo koje su bile uzrokovane napredovanjem i povlačenjem leda. Životinje koje su pratile ledenjake naprijed-natrag preko kopna bili su medvjed, bizon, sob, mošusno govedo, mamut i mastodont.
61:7.14 (702.1) Mamut je tražio otvorene prerije, dok je mastodont više volio zaštićene rubove šumskih područja. Mamut je sve do kasnijeg razdoblja živio na području od Meksika do Kanade; sibirska vrsta postala je prekrivena vunom. Mastodont je opstao u Sjevernoj Americi dok ga crveni čovjek nije istrijebio na isti način na koji je bijeli čovjek kasnije istrijebio bizone.
61:7.15 (702.1) Tijekom posljednje glacijacije u Sjevernoj Americi izumrli su konj, tapir, ljama i sabljozubi tigar. Na njihovo mjesto iz Južne Amerike došli su ljenjivci, armadilosi i vodene svinje.
61:7.16 (702.1) Prisilna migracija flore i faune pred širenjem leda dovela je do izvanrednog miješanja biljaka i životinja, a uslijed povlačenja posljednje glacijalne invazije mnoge arktičke vrste biljaka i životinja ostale su zarobljene visoko u određenim planinskim gorjima kamo su pobjegle kako bi izbjegle uništenje od ledenjaka. I tako se danas te dislocirane biljke i životinje mogu pronaći visoko u Alpama Europe pa čak i na Apalačkom gorju Sjeverne Amerike.
61:7.17 (702.1) Ledeno doba posljednje je dovršeno geološko razdoblje, takozvani pleistocen, koje je trajalo više od dva milijuna godina.
61:7.18 (702.1) Prije 35.000 godina privelo se kraju veliko ledeno doba, izuzev polarnih područja planeta. Ovaj datum je također značajan jer približno odgovara dolasku Materijalnog Sina i Kćeri i početku adamske dispenzacije, što otprilike odgovara početku holocena ili postglacijalnog razdoblja.
61:7.19 (702.1) Ovaj prikaz, koji se proteže od pojave sisavaca do povlačenja leda pa sve do povijesnih vremena, obuhvaća razdoblje od gotovo pedeset milijuna godina. Ovo je posljednje — sadašnje — geološko razdoblje i među vašim istraživačima poznato je kao kenozoik ili razdoblje novijeg vremena.
61:7.20 (702.1) [Pod pokroviteljstvom Nositelja Života koji prebiva na Urantiji.]