Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 154
POSLJEDNJI DANI U KAFARNAUMU
Sekcije
POGLAVLJE 154
POSLJEDNJI DANI U KAFARNAUMU
154:0.1 (1717.1) OVE sadržajne subote uvečer, 30. travnja, dok je Isus govorio riječi utjehe i ohrabrenja svojim snuždenim i zbunjenim učenicima, u Tiberijadi je održan sastanak između Heroda Antipe i skupine posebnih povjerenika koji su zastupali Veliko vijeće Jeruzalema. Ovi su pismoznanci i farizeji tražili od Heroda da uhiti Isusa; nastojali su ga uvjeriti da je Isus navodio narod na nesuglasice, pa čak i na pobunu. Ali Herod je odbio poduzeti mjere protiv njega kao političkog prijestupnika. Herodovi savjetnici su ga pravilno izvijestili o epizodi koja se odigrala pored jezera kad je narod htio proglasiti Isusa kraljem, a on je odbio primiti taj naslov.
154:0.2 (1717.2) Jedan pripadnik Herodove službene obitelji, Kuza, čija je žena pripadala ženskom služiteljskom korpusu, ga je obavijestio da Isus nije tražio da se miješa u poslove zemaljske vladavine; da se jedino zanimao za uspostavljanje duhovnog bratstva njegovih vjernika, bratstva koje je nazivao kraljevstvom nebeskim. Herod je imao povjerenja u Kuzina izvješća, tako da se odbijao miješati u Isusove poslove. Na Herodov je stav prem Isusu u ovom trenutku također utjecao njegov praznovjerni strah od Ivana Krstitelja. Herod je bio jedan od onih odmetnulih Židova koji su se svega bojali, a nisu ni u šta vjerovali. Osjećao je grižnju savjesti za Ivanovu smrt i nije se želio uplitati u bilo kakve spletke protiv Isusa. Znao je o mnogo slučajeva bolesti koje je ovaj naočigled izliječio i zamišljao je Isusa kao proroka ili relativno bezopasnog religioznog fanatika.
154:0.3 (1717.3) Kad su Židovi počeli prijetiti da će prijaviti caru da je štitio izdajnika, Herod ih je smjesta izbacio iz vjećnice. Tako su stvari potrajale tjedan dana, a za to je vrijeme Isus pripremao svoje sljedbenike za predstojeću epohu rada.
1. TJEDAN VIJEĆANJA
154:1.1 (1717.4) Od 1. do 7. svibnja Isus je držao privatne sjednice sa svojim sljedbenicima u kući Zebedejevih. Samo su iskušani i pouzdani učenici primljeni u te skupove. U ovom je trenutku tu bilo samo nekih stotinu učenika koji su imali moralne hrabrosti da se odupru pritisku farizeja i otvoreno priznaju svoju odanost Isusu. Sa ovom je skupinom držao sjednice ujutro, popodne i navečer. Male grupe radolaznih promatrača su se okupljale uz more svako poslijepodne, gdje su pojedini evanđelisti i apostoli držali govore. Te su skupine rijetko brojile više od pedeset ljudi.
154:1.2 (1717.5) U petak ovoga tjedna upravitelji kafarnaumske sinagoge su poduzeli službene mjere da zatvore vrata Božje kuće Isusu i njegovim sljedbenicima. Ovo je učinjeno na nagovor farizeja Jeruzalema. Jair je podnio ostavku s mjesta glavnog vladara i otvoreno proglasio svoju odanost Isusu.
154:1.3 (1718.1) Posljednje vijećanje na obali je održano u subotu popodne, 7. svibnja. Isus je u to vrijeme govorio pred nešto manje od stotinu pedeset okupljenih. Ova subota navečer obilježava najnižu točku javnog zanimanja za Isusa i njegova učenja. Od tada su uživali stabilan i postupan, ali zdraviji i pouzdaniji, porast popularnosti; javio se novi oblik odanosti na snažnijim temeljima duhovne vjere i istinskog religioznog iskustva. Sada je definitivno okončana više ili manje složena i kompromisna faza prijelaza od materijalističkih pojmova kraljevstva Učiteljevih sljedbenika u te idealističnije i duhovnije koncepcije koje je Isus poučavao. Od sada nastupa otvorenije naviještanje evanđelja kraljevstva s većim opsegom i dalekosežnijim duhovnim implikacijama.
2. TJEDAN DANA ODMORA
154:2.1 (1718.2) U nedjelju 8. svibnja p.K., Veliko Vijeće je u Jeruzalemu donijelo uredbu o zatvaranju svih sinagoga u Palestini Isusu i njegovim sljedbenicima. Bila je to nova uzurpacija vlasti od strane Velikog vijeća Jeruzalem koja je bila bez presedana. Dotada je svaka sinagoga postojala i djelovala kao nezavisna kongregacija vjernika koja je bila pod vlašću i usmjerenjem vlastitog odbora guvernera.Samo su sinagoge u Jeruzalemu bile predmetom uprave Velikog vijeća. Za ovim je prijekim postupkom Velikog vijeća uslijedila ostavka njegovih pet članova. Sto glasnika je odmah poslano prenijeti i provesti ovu uredbu. U kratka dva tjedna svaka se sinagoga u Palestini povinovala ovoj odluci Velikog vijeća osim sinagoge u Hebronu. Vladari hebronske sinagoge nisu pristali priznati pravo Velikog vijeća da poništi nadležnost njihova upravnog tijela. To se odbijanje prihvaćanja uredbe iz Jeruzalema temeljilo na stavu njihove vlastite autonomije, a ne simpatiji prema Isusovom pokretu. Nedugo zatim hebronska sinagoga je uništena u požaru.
154:2.2 (1718.3) Te iste nedjelje ujutro Isus im je dao tjedan odmora, pozivajući sve svoje učenike da odu svojim kućama ili prijateljima kako bi odmorili svoje uznemirene duše i uputili riječi ohrabrenja svojim najmilijima. Rekao je: "Idite svaki za sebe na odmor ili u ribu dok se molite za proširenje kraljevstva."
154:2.3 (1718.4) Ovaj je tjedan odmora omogućio Isusu da posjeti mnoge obitelji i skupine u priobalnim mjestima. U više je navrata išao u ribu s Davidom Zebedejevim i dok je uglavnom provodio vrijeme nasamo, uvijek su u blizini bila dva ili tri Davidova najpouzdanija glasnika, kojima je njihov šef dao jasne upute o prioritetu Isusove sigurnosti. Ovog tjedna odmora nisu držali javna učenja.
154:2.4 (1718.5) Ovog su tjedna Natanije i Jakov Zebedejev oboljeli od ozbiljne bolesti. Tri dana i noći su akutno patili od ozbiljnog probavnog poremećaja. Treće je noći Isus poslao Jakovljevu majku Salomu da se odmori, dok je on preuzeo brigu o svojim napaćenim apostolima. Naravno, Isus je mogao odmah ozdraviti ovu dvojicu, ali to nije metoda kojom se bilo Sin ili Otac služe u podmirenju svakodnevnih teškoća i patnji ljudskih sinova evolucijskih svjetova vremena i prostora. Niti jednom, u cijelom svom znamenitom životu u tijelu, Isus se nije poslužio bilo kakvim nadnaravnim činom kako bi pomogao bilo kojem članu svoje zemaljske obitelji ili bilo kojem od svojih neposrednih sljedbenika.
154:2.5 (1719.1) Svemirske teškoće i planetarne prepreke moraju biti prevladane kao dio iskustva obuke u cilju rasta i razvoja, progresivnog usavršavanja, razvojnih duša smrtnih bića. Oduhovljenje ljudske duše zahtijeva intimno iskustvo u obrazovnom rješavanju širokog spektra stvarnih svemirskih problema. Životinjska priroda i niži oblici bića obdarenih voljom ne mogu povoljno napredovati u okružju dokone. Problematične situacije i podražajni učinak napora aktiviraju djelovanje uma, duše i duha, što sve uveliko doprinosi postizanju vrijednih ciljeva smrtnog napredovanja i dostizanju viših razina sudbine duha.
3. DRUGI SASTANAK U TIBERIJADI
154:3.1 (1719.2) 16. svibnja je sazvana druga konferencija u Tiberijadi između vlasti Jeruzalema i Heroda Antipe.Među prisutnima su bili religiozni i politički lideri iz Jeruzalema. Židovske vođe su mogle obavijestiti Heroda da su gotovo sve sinagoge u Galileji i Judeji zatvorile vrata Isusovim učenjima. Nanovo su nastojali navesti Heroda da odvede Isusa u pritvor, što je ovaj ponovo odbio učiniti. 18. svibnja, međutim, Herod se složio s planom koji je dopustio vlastima Velikog vijeća da uhite Isusa i da ga odvedu u Jeruzalem da mu sude radi kršenja vjerskih principa, pod uvjetom da se rimski vladar Judeje složi s takvim aranžmanom. U međuvremenu su Isusovi neprijatelji neumorno širili glasine cijelom Galilejom da se Herod okrenuo protiv Isusa i da se spremao istrijebiti sve koji vjeruju u njegova učenja.
154:3.2 (1719.3) U subotu navečer, 21. svibnja, u Tiberijadu su stigle vijesti da građanske vlasti Jeruzalema nisu imale prigovora sporazumu između Heroda i farizeja koji je dopuštao Isusovo uhićenje i suđenje pred Velikim vijećem na temelju optužbi o kršenju svetih zakona židovskog naroda. Prema tome, nešto prije ponoći, Herod je tog dana potpisao dekret koji je ovlastio službenike Velikog vijeća da uhite Isusa u Herodovim domenama i da ga silom odvedu u Jeruzalem na suđenje. Snažan je pritisak sa raznih strana izvršen na Heroda prije nego što je pristao dati dozvolu, a on je dobro znao da Isus nije mogao očekivati pošteno suđenje od svojih gorkih neprijatelja u Jeruzalemu.
4. SUBOTA NAVEČER U KAFARNAUMU
154:4.1 (1719.4) Iste ove subote navečer, u sinagogi Kafarnauma se okupila skupina od nekih pedeset vodećih građana koji su se našli da rasprave ovo značajno pitanje: "Što nam je učiniti s Isusom?" Vodili su razgovore i rasprave do poslije ponoći, a da nisu mogli pronaći nikakvu zajedničku osnovu za sporazum. Osim nekoliko osoba koje su bile sklone vjerovanju da je Isus mogao biti Mesija, sveti čovjek ako ne i prorok, sastanak je podijeljen u četiri gotovo jednake skupine koje su držale sljedeće stavove o Isusu:
154:4.2 (1719.5) 1. Da je bio obmanuti i bezopasni religiozni fanatik.
154:4.3 (1719.6) 2. Da je bio opasan i podmukao podbadač koji je mogao podići narod na pobunu.
154:4.4 (1720.1) 3. Da je surađivao s vragovima, da bi čak mogao biti knez zloduha.
154:4.5 (1720.2) 4. Da je bio izvan sebe, da je bio lud, psihički neuravnotežen.
154:4.6 (1720.3) Mnogo se govorilo o Isusovim doktrinama koje su djelovale uznemirujuće na obične ljude; njegovi su neprijatelji tvrdili da su njegova učenja bila nepraktična, da bi se sve raspalo ako bi svi uložili iskrene napore da žive u skladu s njegovim idejama. A kroz mnoge kasnije generacije ljudi su govorili iste ove stvari. Mnogi inteligentni i dobronamjerni ljudi čak i prosvjetljenije dobi u vrijeme pisanja ovih otkrivenja, tvrde da suvremena civilizacija nije mogla biti izgrađena na Isusovim učenjima - i oni su djelomično u pravu. Ali svi takvi skeptici zaboravljaju da je puno bolja civilizacija mogla biti izgrađena na njegovim učenjima i da će jednom biti. Ovaj svijet nije ozbiljnije pokušao provesti Isusova učenja u širokim razmjerama, unatoč tome što je često ulagao neodlučne napore da slijedi doktrine tzv kršćanstva.
5. ZNAMENITA NEDJELJA UJUTRO
154:5.1 (1720.4) 22. svibanj je bio sadržajan dan u Isusovom životu. Ove nedjelje ujutro, prije zore, jedan od Davidovih glasnika je stigao u velikoj žurbi iz Tiberijade i donio riječ da je Herod ovlastio ili se spremao ovlastiti, Isusovo uhićenje od strane službenika Velikog vijeća. Primitak vijesti o ovoj prijetećoj opasnosti naveo je Davida Zebedejevog da probudi svoje poslanike i da ih pošalje svim lokalnim grupama učenika kako bi sazvali hitno vijeće u sedam ujutro. Kad je snaha Jude (Isusovog brata) čula ovaj alarmantni izvještaj, požurila je poslati riječ cijeloj Isusovoj obitelji koja se nalazila u blizini, da se odmah okupe u kući Zebedejevih. I kao odgovor na ovaj hitni poziv, tu su se okupili Marija, Jakov, Josip, Juda i Ruta.
154:5.2 (1720.5) Na tom je ranom jutarnjem sastanku Isus uputio oproštajne upute okupljenim sljedbenicima; to jest, on se s njima oprostio za sada, dobro znajući da će uskoro biti raspršeni iz Kafarnauma. Uputio ih je da pojedinačno traže vodstvo od Boga i da nastave s poslovima kraljevstva bez obzira na posljedice. Evanđelisti su trebali raditi po vlastitom nahođenju dok ponovo ne prime poziv. Odabrao je dvanestoricu evanđelista da ga prate; uputio je dvanestoricu apostola da ostanu s njim bez obzira na daljnji razvoj događaja. Rekao je korpusu od dvanaest žena da ostanu u kući Zebedejevih i u Petrovoj kući dok on ne pošalje po njih.
154:5.3 (1720.6) Isus je pristao da David Zebedejev nastavi glasničku službu, a privremeno se opraštajući od Učitelja, David je rekao: "Idi svojim poslom, Učitelju. Ne dopusti bigotima da te uhvate i nikada nemoj sumnjati da te glasnici prate. Moji ljudi nikada neće izgubiti kontakt s tobom, a preko njih ćeš znati o kraljevstvu u drugim oblastima i preko njih ćemo mi znati o tebi. Što god se dogodi meni neće ni najmanje utjecati na ovu službu, jer sam imenovao prvog i drugog lidera, pa čak i trećeg. Ja nisam ni učitelj ni propovjednik, ali ovaj je posao u mom srcu i nitko me ne može zaustaviti."
154:5.4 (1720.7) Oko 7:30 ovoga jutra Isus je započeo svoj oproštajni govor pred stotinjak vjernika koji su se skrcali u kući da ga čuju. Bila je to svečana prigoda za sve prisutne, ali Isus se činio neobično veseo; ponovo je bio prirodan. Nestala je ozbiljnost prošlih tjedana i sviju je nadahnuo svojim riječima vjere, nade i hrabrosti.
6. DOLAZAK ISUSOVE OBITELJI
154:6.1 (1721.1) Bilo je to oko osam u nedjelju ujutro kad je pet članova Isusove zemaljske obitelji stiglo na scenu kao odgovor na hitne pozive Judine snahe. Od cijele njegove obitelji u tijelu, samo je Ruta u svom srcu i bez prekida vjerovala u božanstvenost njegove misije na zemlji. Juda i Jakov, pa čak i Josip, su dopustili ponosu da poremeti njihove bolje prosudbe i istinske duhovne naklonosti.Marija je isto tako bila rastrgana između ljubavi i straha, između majčinske ljubavi i obiteljskog ponosa. Iako su je mučile sumnje, nikada nije posve zaboravila posjet Gabrijela prije Isusova rođenja. Farizeji su pokušavali uvjeriti Mariju da je Isus bio izvan sebe, lud. Nagovarali su je da ide sa svojim sinovima da ga pokuša odvratiti od daljnjeg rada na poučavanju naroda. Uvjeravali su Mariju da Isusovo zdravlje neće dugo trajati i da će to biti na sramotu i bruku cijele obitelji ako mu dopuste nastaviti s radom. I tako, kad su primili riječ od Judine snahe, njih petero su smjesta krenuli prema Zebedejevom domu nakon što su se noć prije našli s farizejima. Dugo u noć su razgovarali s čelnicima Jeruzalema i svi su bili više ili manje uvjereni da je Isus djelovao čudno, da je već neko vrijeme čudno postupao. Ruta nije mogla objasniti njegovo ponašanje, ali je inzistirala da se uvijek pošteno odnosio prema svojoj obitelji i odbila pristati na ideju da ga pokušaju odvratiti od daljnjeg rada.
154:6.2 (1721.2) Na putu do Zebedejeve kuće govorili su o ovim stvarima i ugovorili da ga pokušaju nagovoriti da dođe kući s njima, jer kako je Marija rekla: "Znam da mogu utjecati na svoga sina, ako me samo htjedne poslušati i doći kući." Jakov i Juda su čuli glasine o planovima za Isusovo uhićenje i odvođenje pred sud u Jeruzalemu. Također su se bojali za svoju osobnu sigurnost. Tako dugo dok je Isus uživao popularnost u očima javnosti, njegova je obitelj dopuštala postojeće stanje stvari, ali nakon što su se ljudi u Kafarnaumu i vođe Jeruzalema odjednom okrenuli protiv njega, itekako su osjetili pritisak zbog svoje navodno sramotne i neugodne pozicije.
154:6.3 (1721.3) Očekivali su se naći s Isusom, odvesti ga u stranu i pozvati da se s njima vrati kući. Planirali su pokazati spremnost da mu oproste što ih je zanemario - da oproste i zaborave - ako bi samo odustao od ludosti pokušaja propovijedanja nove religije koja jedino može donijeti nevolje njemu samome i sramotu njegovoj obitelji. Na sve je ovo Ruta samo odgovorila: "Ja ću reći mome bratu da mislim da je on čovjek Božji i da se nadam da će biti spreman umrijeti prije nego što dopusti ovim zlim farizejima da ga spriječe u propovijedanju." Josip je obećao ušutkati Rutu dok ostali budu govorili s Isusom.
154:6.4 (1721.4) Kad su stigli do kuće Zebedejevih, Isus je bio usred isporuke svog oproštajnog obraćanja sljedbenicima. Pokušali su ući u kuću, ali je bila prekrcata. Na kraju su se smjestili na stražnjem trijemu i poslali riječ Isusu, od osobe do osobe, koju mu je konačno saopćio Šimun Petar koji ga je u tu svrhu prekinuo u govoru, govoreći: "Evo ti majke i braće vani i jako žele govoriti s tobom." Isusova majka nije pomislila o važnosti ove oproštajne poruke njegovim sljedbenicima, niti je znala da bi njegov govor svakoga trenutka mogao biti prekinut dolaskom njegovih neprijatelja. Ona je stvarno mislila, nakon što se tako dugo nisu vidjeli i s obzirom na to da su se njegova braća konačno udostojila doći do njega, da bi Isus prekinuo govor i došao do njih čim primi riječ su ga čekali.
154:6.5 (1722.1) Bio je to još jedan od onih slučajeva u kojima njegova zemaljska obitelj nije mogla shvatiti da se on morao baviti poslom svoga Oca. I Marija i njegova braća su bili duboko povrijeđeni što, iako je zastao u govoru da primi njihovu poruku, nije požurio da se s njima pozdravi nego su umjesto toga mogli čuti kako njegov glazbeni glas govori s povećanim volumenom: "Recite mojoj majci i mojoj braći da se ne boje za mene. Otac koji me poslao na svijet me neće napustiti; niti će bilo kakva nevolja zadesiti moju obitelj. Recite im da budu hrabri i da se uzdaju u Oca kraljevstva. Uostalom, tko je moja majka i tko su moja braća?" I pružajući ruke prema svim svojim usljedbenicima okupljenim u sobi, rekao je: "Ja nemam majke; ja nemam braće. Evo moje majke i evo moje braće! Jer tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, on je moja majka, moj brat i moja sestra."
154:6.6 (1722.2) Kad je Marija čula te riječi, srušila se u Judino naručje. Odnijeli su je u vrt da se povrati dok je Isus govorio zaključne riječi svoje oproštajne poruke. Nakon toga je namjeravao govoriti sa svojom majkom i braćom, ali je u tome bio spriječan dolaskom glasnika iz Tiberijade koji je donio vijest da su službenici Velikog vijeća bili na putu da uhite Isusa i da ga odvedu u Jeruzalem. Andrija je primio poruku i saopćio je Isusu, prekidajući ga u govoru.
154:6.7 (1722.3) Andrija je zaboravio da je David postavio nekih dvadeset pet stražara oko Zebedejeve kuće i da ih nitko nije mogao iznenaditi; tako da je pitao Isusa što će učiniti. Učitelj je stajao u tišini dok se njegova majka oporavljala od šoka u vrtu nakon što je čula riječi: "Ja nemam majke." Upravo je u ovom trenutku u sobi ustala jedna žena i uzviknula, "Blago utrobi koja te nosila i prsima koja te othraniše!" Isus je na trenutak prekinuo razgovor s Andrijom kako bi mogao odgovoriti ovoj ženi: "Ne, nego je blagoslovljen onaj koji sluša riječ Božju i koji se usudi da je posluša."
154:6.8 (1722.4) Marija i Isusova braća su mislili da ih Isus nije razumjeo, da je izgubio zanimanje za njih, ne shvaćajući da su oni bili ti koji nisu razumjeli Isusa. Isus je u potpunosti shvaćao kako je ljudima teško razbiti okove njihove prošlosti. Znao je kako ljudska bića lako padaju pod utjecaj govorničke rječitosti i kako ljudska savjest reagira na emocionalni apel jednako kao što um reagira na logiku i razum, ali je isto tako znao kako je teško uvjeriti ljude da se odreknu prošlosti.
154:6.9 (1722.5) Zauvijek je istina da svi koji se osjećaju neshvaćeni ili nepoštovani imaju u Isusu suosjećajnog prijatelja i milosrdnog savjetnika. On je upozorio svoje apostole da čovjekovi neprijatelji mogu biti oni iz njegove vlastite obitelji, ali je tada slabo svaćao koliko se te riječi mogu primijeniti na njega samoga. Isus se nije odrekao svoje zemaljske obitelji radi izvršenja poslova Oca njegova - oni su se odrekli njega. Nakon Učiteljeve smrti i uskrsnuća, kad se Jakov povezao s ranim kršćanskim pokretom, mnogo je žalio što nije iskoristio priliku uživati raniju povezanost s Isusom i njegovim sljedbenicima.
154:6.10 (1723.1) Prolazeći kroz ove događaje, Isus je izabrao da se vodi ograničenim znanjem svog ljudskog uma. Želio je proći ovim iskustvom sa svojim suradnicima kao puki čovjek. Isus je svojim ljudskim umom želio vidjeti svoju obitelj prije odlaska. On nije želio zastati usred govora i tako pretvoriti svoj prvi susret s njima nakon tako dugo vremena u javni spektakl. Namjeravao je završiti s govorom i onda provesti neko vrijeme s njima prije odlaska, ali je taj plan osujetila zavjera događaja koji su neposredno uslijedili.
154:6.11 (1723.2) Žurbu njihova odlaska uveliko je povećao dolazak skupine Davidovih glasnika na stražnja vrata Zebedejeve kuće. Komešanje prilikom njihova dolaska navelo je apostole da misle da su to bili njihovi neprijatelji i u strahu od neposrednog uhićenja, požurili su kroz prednja vrata prema brodu koji je čekao. I sve ovo objašnjava zašto Isus nije vidjeo svoju obitelj koja je čekala na stražnjem trijemu.
154:6.12 (1723.3) Ali je rekao Davidu Zebedejevu dok se žurno ukrcavao na brod: "Reci mojoj majci i mojoj braći da cijenim njihov dolazak i da sam se namjeravao s njima pozdraviti. Reci im da se ne uvrijede mojim postupkom nego da traže znanje Božje volje i milost i hrabrost da je provedu."
7. BIJEG OD PROGONA
154:7.1 (1723.4) Tako je ove nedjelje ujutro, 22. svibnja 29. godine p.K. u pratnji svojih dvanaest apostola i dvanaest evanđelista, Isus žurno umakao progonu službenika Velikog vijeća koji su bili na putu prema Betsaidi s ovlasti Heroda Antipe da ga uhvate i odvedu u Jeruzalem na suđenje na temelju optužbi bogohuljenja i drugih kršenja svetih zakona Židova. Bilo je skoro pola devet ovoga lijepog jutra kad su dvadeset petorica uzeli vesla i zaveslali prema istočnoj obali Galilejskog jezera.
154:7.2 (1723.5) Za Učiteljevim je brodom slijedio jedan drugi, manji brod, sa šestoricom Davidovih glasnika koji su imali nalog da održavaju kontakt s Isusom i njegovim suradnicima i da redovito šalju vijesti o njihovoj lokaciji i sigurnosti u dom Zebedejevih u Betsaidi, koji je već neko vrijeme služio kao sjedište u radovima kraljevstva. Ali Isus nikada više nije boravio u kući Zebedejevih. Od sada pa kroz ostatak svog zemaljskog života, Učitelj doista "nije imao gdje ni glavu nasloniti." Više nikada nije imao čak ni privid nekakvog stalnog prebivališta.
154:7.3 (1723.6) Veslali su do obližnjeg sela po imenu Kheresa, gdje su predali brod na brigu prijatelja i počeli turneju ove znamenite posljednje godine Učiteljeva života na zemlji. Neko su vrijeme ostali u domenama Filipa, idući od Kherese do Cezareje Filipove, a odande do obale Fenicije.
154:7.4 (1723.7) Narod koji se zadržao oko kuće Zebedejevih imao je priliku vidjeti kako se lađe udaljuju na jezeru prema istočnoj obali i kako, čim su se malo odmakle, tu stižu službenici iz Jeruzalema koji su žurno počeli potragu za Isusom. Odbili su vjerovati da im je pobjegao, a dok je Isus sa svojim suradnicima putovao na sjever kroz Bataneju, farizeji i njihovi pomoćnici su proveli gotovo cijeli tjedan uzalud tragajući za njim u susjedstvu Kafarnauma.
154:7.5 (1724.1) Isusova obitelj se vratila u svoj dom u Kafarnaumu i provela gotovo tjedan dana u razgovoru, raspravi i molitvi. Bili su puni zbunjenosti i zaprepaštenja. Nisu imali duševnog mira do četvrtka popodne kad se Ruta vratila iz posjeta Zebedejevima, gdje je čula od Davida da je njezin otac i brat bio na sigurnom, u dobrom zdravlju i na putovanju prema obali Fenicije.