Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 147 : INTERLUD: POSJETA JERUZALEMU
Sekcije
POGLAVLJE 147 : INTERLUD: POSJETA JERUZALEMU
147:0.1 (1647.1) ISUS i apostoli stigli su u Kafarnaum u srijedu, 17. ožujka, te su proveli dva tjedna u glavnom sjedištu u Betsaidi, prije nego što su pošli u Jeruzalem. Tijekom ta dva tjedna apostoli su poučavali narod pored mora, dok je Isus provodio mnogo vremena sam u brdima, baveći se poslovima svojega Oca. Za tog razdoblja Isus je, u pratnji Jakova i Ivana Zebedeja, dvaput potajno otišao u Tiberijadu, gdje se sastao s vjernicima i poučavao ih o Radosnoj vijesti kraljevstva.
147:0.2 (1647.2) U Herodovoj su obitelji mnogi vjerovali u Isusa i prisustvovali tim sastancima. Zahvaljujući utjecaju tih vjernika među pripadnicima Herodove službene obitelji, umanjeno je vladarevo neprijateljstvo prema Isusu. Ovi su vjernici u Tiberijadi u potpunosti objasnili Herodu da „kraljevstvo“ koje je Isus naviještao ima duhovnu, a ne političku, prirodu. Herod je vjerovao pripadnicima svoje obitelji i zahvaljujući tome nije dopustio da ga pretjerano uznemire glasine o širenju Isusovih učenja i ozdravljenja. Nije imao ništa protiv Isusova djelovanja kao iscjelitelja ili religijskog učitelja. Unatoč naklonosti mnogih Herodovih savjetnika, pa čak i samoga Heroda, među njegovim je podređenima postojala skupina koja je bila pod snažnim utjecajem religijskih učitelja iz Jeruzalema te je ostala ogorčeni i prijeteći neprijatelj Isusa i apostola. Ti su ljudi kasnije uvelike ometali njihovo javno djelovanje. Najveća opasnost za Isusa dolazila je od jeruzalemskih religijskih vođa, a ne od Heroda. Upravo su zbog toga Isus i apostoli provodili toliko vremena i većinu svojega javnog propovijedanja u Galileji, a ne u Jeruzalemu i Judeji.
1. STOTNIKOV SLUGA
147:1.1 (1647.3) Dan prije nego što će krenuti za Jeruzalem na proslavu Paše, centurion, odnosno stotnik rimske vojske po imenu Mangus, koji je bio na dužnosti u Kafarnaumu, došao je pred vladare sinagoge s riječima: „Sluga moj vjerni leži bolestan na samrti. Hoćete li, molim vas, otići po Isusa i u moje ime ga pozvati da ozdravi moga slugu?“ Rimski je stotnik tako postupio zato što je mislio da su židovski vladari bili u bližoj suradnji s Isusom. Kad su starješine došle pred Isusa, njihov je predstavnik rekao: „Učitelju, najiskrenije te molimo da odeš u Kafarnaum i spasiš život dragog sluge jednog rimskog stotnika koji zavrjeđuje tvoju pažnju zbog ljubavi prema našoj naciji i zato što nam je sagradio sinagogu u kojoj si održao mnoge govore.“
147:1.2 (1647.4) Kad je Isus čuo ove riječi, rekao je: „Idem s vama.“ Kad je došao pred stotnikovu kuću, prije nego što će ući u njegovo dvorište, rimski je vojnik poslao svoje prijatelje da izruče njegove pozdrave Isusu i da mu kažu: „Gospodine, ne ulazi u moju kuću jer ja nisam dostojan da dođeš pod moj krov. Niti sam bio dostojan da te sam pozovem; zato sam ti uputio poziv preko starješina tvog naroda. Znam da imaš moć da kažeš riječ i da će moj sluga ozdraviti. Ja ispunjavam naloge svojih nadređenih i dajem naloge svojim podređenima, pa kad jednom kažem: ‘Idi!’ — on ide; kad drugom kažem: ‘Dođi!’ — on dođe; a kad sluzi kažem: ‘Učini to!’ — on učini.“
147:1.3 (1648.1) Kad je Isus čuo ove riječi, okrenuo se apostolima i drugima koji su ih pratili i s divljenjem rekao: „Kolika je vjera ovog nežidova! Kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u Izraelu.“ Isus je okrenuo glavu od kuće i rekao: „Idemo.“ Stotnikovi prijatelji vratili su se njegovoj kući i rekli Mangusu o Isusovim riječima. I od ovog časa sluga se počeo oporavljati i nije dugo prošlo prije nego što se vratio punom zdravlju i svojim poslovima.
147:1.4 (1648.2) Mi nikad nismo saznali pojedinosti ovog događaja. Ovo je samo površna zabilješka ove epizode, a Isusovim pratiteljima nije bilo obznanjeno je li ozdravljenje bilo rezultat djelovanja viših bića. Jedino nam je poznata činjenica da se slugi vratilo zdravlje.
2. PUTOVANJE U JERUZALEM
147:2.1 (1648.3) U utorak 30. ožujka Isus i apostoli poranili su na put u Jeruzalem na proslavu Paše, idući preko Jordanske doline. Stigli su u petak poslije podne, 2. travnja, te su prema starom običaju podigli tabor u Betaniji. Na putu kroz Jerihon zastali su da se odmore, dok je Juda otišao položiti nešto njihovog zajedničkog novca u banku kod jednog prijatelja svoje obitelji. Bio je to prvi put da je Juda imao višak novca, a taj je novac ostao u banci sve do njihova ponovnog prolaska kroz Jerihon na onom posljednjem i kobnom putovanju u Jeruzalem, neposredno prije Isusove osude i smrti.
147:2.2 (1648.4) Premda je putovanje do Jeruzalema proteklo bez osobitih događaja, teško da su se smjestili u Betaniji kad se počeo okupljati narod koji je dolazio tražiti ozdravljenje tijela, utjehu uznemirenog uma i spasenje duše, tako da Isus nije imao mnogo vremena za odmor. Zbog toga su podigli još jedan tabor u Getsemaniji, a Učitelj je odlazio amo-tamo između Betanije i Getsemanije kako bi izbjegao mase koje su ga neprestano okruživale. Apostolska je skupina provela gotovo tri tjedna u Jeruzalemu, ali Isus im je rekao da ne drže javne propovijedi, već da se posvete samo privatnim poukama i osobnom radu.
147:2.3 (1648.5) U Betaniji su tiho proslavili Pashu. Bila je to prva prilika da su Isus i dvanaestorica zajedno sudjelovali u beskrvnoj pashalnoj gozbi. Ivanovi apostoli nisu sudjelovali u ovoj proslavi s Isusom i njegovim apostolima; slavili su s Abnerom i mnogim ranijim vjernicima u Ivanova učenja. Bio je to drugi blagdan Paše koji je Isus proslavio sa svojim apostolima u Jeruzalemu.
147:2.4 (1648.6) Kad su se Isus i dvanaestorica vratili u Kafarnaum, Ivanovi apostoli nisu se vratili s njima. Pod vodstvom Abnera ostali su u Jeruzalemu i okolnom području, gdje su tiho radili na promicanju kraljevstva, dok se Isus s dvanaestoricom vratio svojem radu u Galileji. Dvadeset četvorica više nikada nisu bili svi zajedno sve do kratkog vremena prije imenovanja i slanja sedamdesetorice evanđelista. No unatoč razlikama u mišljenjima, dvije su skupine surađivale i među njima su vladali odlični odnosi.
3. NA RIBNJAKU U BETHESDI
147:3.1 (1649.1) Poslijepodne druge Subote koju su proveli u Jeruzalemu, Učitelj i dvanaestorica spremali su se sudjelovati u hramskoj službi kad je Ivan pozvao Isusa u stranu govoreći: „Dođi da ti nešto pokažem.“ Ivan je izveo Isusa kroz jedna od jeruzalemskih vrata do ribnjaka po imenu Bethesda. Oko ovog ribnjaka nalazila se građevina koja se sastojala od pet trijemova, pod kojima je ležalo mnoštvo paćenika koji su tražili ozdravljenje. Bio je to topli izvor čija je crvenkasto obojena voda izbijala u nepravilnim razmacima zbog plinova koji su se nakupljali u špiljama stijena ispod ribnjaka. Ovo povremeno uznemiravanje tople vode mnogi su smatrali nadnaravnim i dovelo je do raširenog vjerovanja da će prva osoba koja uđe u vodu nakon takvog uznemirenja biti izliječena od koje god bolesti ili nemoći bolovala.
147:3.2 (1649.2) Apostoli su bili ponešto nestrpljivi zbog ograničenja koja im je Isus nametnuo, dok je Ivan, koji je bio najmlađi od dvanaestorice, bio naročito nestrpljiv zbog te sputanosti. Doveo je Isusa do ribnjaka u nadi da će prizor ovih paćenika toliko pobuditi Isusovu samilost da će ga navesti na čudotvorno ozdravljenje i da će na taj način cijeli Jeruzalem biti zadivljen te s vremenom pridobiven da povjeruje u Radosnu vijest o kraljevstvu. Ivan reče Isusu: „Učitelju, vidi ove paćenike; zar ne možemo za njih nešto učiniti?“ Isus odgovori: „Ivane, zašto me dovodiš u iskušenje da skrenem s puta koji sam odabrao? Zašto želiš postaviti izvođenje čuda i ozdravljenje bolesnika na mjesto naviještanja Radosne vijesti o vječnoj istini? Sine moj, ne mogu učiniti to što od mene tražiš, nego okupi ove bolesnike i paćenike da im mogu uputiti riječi ohrabrenja i vječne utjehe.“
147:3.3 (1649.3) Obraćajući se okupljenima, Isus je rekao: „Mnogi od vas ovdje okupljenih pate od bolesti i muka koje su rezultat mnogih godina pogrešnog življenja. Neki pate zbog nesreća vremena, drugi kao posljedica pogrešaka svojih predaka, dok se neki od vas bore s ograničenjima nesavršenih uvjeta svoje vremenske egzistencije. Ali moj Otac radi, a i ja bih radio, na unaprijeđenju vašeg zemaljskog bitka, ali daleko više na osiguranju vašeg vječnog statusa. Nitko od nas ne može mnogo učiniti kako bi izmijenio životne teškoće, osim ako otkrijemo da Otac na nebu tako želi. Na kraju krajeva, svima nam je činiti volju Vječnog. Kad biste svi mogli biti izliječeni od svojih fizičkih bolesti, doista biste se čudom čudili, ali još je veće kad se očistite od svih duhovnih bolesti i nađete izliječenima od svih moralnih slabosti. Vi ste svi djeca Boga; vi ste sinovi Oca koji je na nebu. Može djelovati da vas sputavaju okovi vremena, ali vas voli Bog vječnosti. I kad dođe vrijeme suda, ne bojte se, jer ćete svi naći ne samo pravdu nego i veliku milost. Zaista, zaista vam kažem: Onaj koji čuje Radosnu vijest o kraljevstvu i vjeruje u ovo učenje o čovjeku kao sinu Boga, taj ima vječni život; takvi vjernici već prolaze iz suda i smrti u svjetlo i život. A bliži se čas kad će čak i oni koji su u grobovima čuti glas uskrsnuća.“
147:3.4 (1649.4) I mnogi koji su čuli ove riječi vjerovali su u Radosnu vijest o kraljevstvu. Neki od ovih oboljelih bili su toliko nadahnuti i duhovno osnaženi da su išli uokolo govoreći kako su također ozdravljeni od svojih fizičkih bolesti.
147:3.5 (1649.5) Jedan čovjek, koji je godinama bio potišten i teško patio zbog tegoba svojega uznemirenog uma, toliko se poradovao kad je čuo Isusove riječi da je uzeo svoju postelju i otišao kući, premda je bila Subota. Ovaj je čovjek svih tih godina čekao da mu netko pomogne; bio je toliko pogođen osjećajem vlastite bespomoćnosti da mu nikada nije palo na pamet da sam sebi pomogne, a upravo se to pokazalo kao ono što je morao učiniti kako bi se oporavio — uzeti svoju postelju i hodati.
147:3.6 (1650.1) Isus zatim reče Ivanu: „Idemo odavde prije nego glavni svećenici i pismoznanici dođu na nas i uvrijede se zato što smo ovim bolesnicima uputili riječi života.“ I tako su se vratili u hram gdje su se pridružili svojim bližnjima, a ubrzo su svi zajedno otišli u Betaniju kako bi tamo proveli noć. Ivan nikada nije ispričao drugim apostolima o ovoj svojoj i Isusovoj posjeti ribnjaku Bethesda tog subotnjeg poslijepodneva.
4. PRAVILO ŽIVLJENJA
147:4.1 (1650.2) Uveče iste ove Subote, u Betaniji, dok su se Isus, dvanaestorica i grupa vjernika okupili oko vatre u Lazarevom vrtu, Natanije ovako upita Isusa: “Učitelju, dok nas učiš pozitivnoj verziji starog pravila življenja i kažeš da činimo drugima onako kako želimo da oni učine nama, ne vidim kako se ovo pravilo može primijeniti na svaku životnu situaciju. Radi ilustracije, pozvaću se na primjer požudnog čovjeka koji gleda svoju namjeravanu partnericu u grijehu sa zlim namjerama. Kako možemo učiti da ovaj čovjek zlih namjera treba činiti drugima onako kako želi da oni učine njemu?”
147:4.2 (1650.3) Kad je Isus čuo Natanijevo pitanje, smjesta je ustao i, upirući prstom na apostola, rekao: “Natanije, Natanije! Kakve se to misli odvijaju u tvom srcu? Ne primaš li moja učenja kao čovjek koji je rođen od duha? Ne čuješ li istinu onako kako je čuju mudri ljudi duhovnog razumijevanja? Kad sam ti rekao da činiš drugima onako kako želiš da oni učine tebi, govorio sam ljudima visokih ideala, a ne onima koji bi bili skloni izobličiti moja učenja i pretvoriti ih u opravdanje za činjenje zla.”
147:4.3 (1650.4) Kad je Učitelj završio, Natanije je ustao i rekao: “Ali, Učitelju, nemoj misliti da ja odobravam takvo tumačenje tvojih učenja. Postavio sam ovo pitanje jer sam pretpostavio da bi mnogi takvi ljudi mogli na taj način pogrešno protumačiti tvoju opomenu i nadao sam se da ćeš nam dati podrobnije upute u pogledu ovih pitanja.” Kad je Natanije sjeo, Isus je nastavio: “Dobro znam, Natanije, da ti ne odobravaš nikakvu takvu ideju zla, ali sam razočaran što svi tako često ne uspijevate mojim svakidašnjim učenjima dati istinski duhovno tumačenje, poukama koje vam se moraju dati ljudskim jezikom i onako kako ljudi govore. Dopustite mi sada da vas poučim o različitim razinama značenja koje se pripisuju tumačenju ovog pravila življenja, ovoj opomeni: ‘Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi.’”
147:4.4 (1650.5) “1. Razina tijela. Ovako sebično i požudno tumačenje može se dobro oslikati primjerom koji si sam dao u vezi ovog pitanja.
147:4.5 (1650.6) “2. Razina osjećaja. Ova je razina viša od tjelesne i podrazumijeva suosjećanje i sažaljenje koji produbljuju tumačenje ovog pravila življenja.
147:4.6 (1650.7) “3. Razina uma. Nakon toga na scenu stupaju razum uma i inteligencija iskustva. Dobar sud nalaže tumačenje ovog pravila življenja prema najvišem idealizmu utjelovljenom u plemenitosti dubokog samopoštovanja.
147:4.7 (1651.1) “4. Razina bratske ljubavi. Još viša od ove je razina nesebične predanosti dobrobiti čovjekovih bližnjih. Na ovoj višoj razini svesrdne društvene službe koja izrasta iz svijesti o Božjem očinstvu i posljedičnog priznanja bratstva ljudi, može se otkriti novo i daleko ljepše tumačenje ovog osnovnog pravila življenja.
147:4.8 (1651.2) “5. Moralna razina. Nakon što dostignete istinske filozofske razine tumačenja, kada postignete stvarni uvid u ono što je ispravno i neispravno, kada spoznate vječnu prikladnost ljudskih odnosa, tada ćete takav problem tumačenja početi promatrati onako kako biste zamislili da bi ga promatrala i tumačila visoko moralna, idealistična, mudra i nepristrana treća osoba, kada bi se takva opomena primijenila na vaše osobne probleme prilagođavanja životnim okolnostima.
147:4.9 (1651.3) “6. Duhovna razina. I tada, naposljetku, ali najveća od svih, dosežemo razinu duhovnog uvida i duhovnog tumačenja, koja nas potiče da u ovom pravilu življenja prepoznamo božansku zapovijed da se prema svim ljudima odnosimo onako kako shvaćamo da bi se Bog prema njima odnosio. To je kozmički ideal ljudskih odnosa. A takav je vaš stav prema svim ovim problemima kada je vaša najveća želja uvijek vršiti Očevu volju. Kažem vam stoga: odnosite se prema svim ljudima onako kako znate da bih se ja prema njima odnosio u istim okolnostima.”
147:4.10 (1651.4) Od svih Isusovih učenja do ovog časa, ovo ih je najviše iznenadilo. Nastavili su raspravljati o Učiteljevim riječima dugo nakon što se ovaj povukao. Dok se Natanije sporo oporavljao od svoje pretpostavke da je Isus pogrešno shvatio duh njegova pitanja, drugi su bili više nego zahvalni što je njihov filozofski nastrojeni apostol imao hrabrosti postaviti tako misaono provokativno pitanje.
5. U DRUŠTVU ŠIMUNA FARIZEJA
147:5.1 (1651.5) Premda Šimun nije bio član židovskog Velikog vijeća, bio je utjecajan farizej u Jeruzalemu. Bio je mlak vjernik i, premda je zbog toga mogao biti oštro kritiziran, usudio se pozvati na objed Isusa i njegove osobne pratitelje Petra, Jakova i Ivana. Šimun je dugo promatrao Učitelja i bio jako impresioniran njegovim učenjima, a još više njegovom ličnošću.
147:5.2 (1651.6) Bogati farizeji bili su predani davanju milostinje i nisu izbjegavali publicitet u vezi sa svojim dobročinstvima. Ponekad bi čak zatrubili u trubu kada su trebali udijeliti milostinju nekom prosjaku. Ovi su farizeji imali običaj, kada bi priredili gozbu za ugledne goste, ostaviti vrata kuće otvorena kako bi čak i ulični prosjaci mogli ući i, stojeći uza zidove prostorije iza ležajeva za kojima su blagovali gosti, biti u položaju primiti dijelove hrane koje bi im gosti dobacili.
147:5.3 (1651.7) Među onima koji su ovom prilikom došli sa ulice u Šimunovu kuću bila je i jedna žena niske reputacije koja je odnedavno postala vjernica u Radosnu vijest o kraljevstvu. Ova je žena bila dobro poznata širom Jeruzalema kao negdašnja vlasnica jedne od tobože luksuznijih javnih kuća smještenih u neposrednoj blizini hramskog dvorišta za neznabošce. Nakon što je prihvatila Isusova učenja, zatvorila je svoj neslavni posao i navela veliku većinu žena koje su s njom radile da prihvate Radosnu vijest i promijene način života; unatoč tome, još uvijek je bila predmet velikog prezira farizeja i bila je primorana nositi raspuštenu kosu — znak bludništva. Ova je bezimena žena sa sobom donijela veliku alabasternu posudu mirisne masti te, stojeći iza Isusa dok je ležao za stolom, počela mazati njegova stopala, istodobno ih kvasivši suzama zahvalnosti i brišući ih kosom svoje glave. A kad je završila s mazanjem, nastavila je plakati i ljubiti njegova stopala.
147:5.4 (1652.1) Kad je Šimun ovo vidio, pomislio je: „Kad bi ovaj bio pravi prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena što ga dotiče; znao bi da je ozloglašena grešnica.“ Kako je Isus znao kakve su misli prolazile Šimunovom glavom, rekao je: „Šimune, imam ti nešto reći.“ Šimun odgovori: „Reci, Učitelju.“ Isus tada reče: „Neki bogati zajmodavac imao je dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako mu nijedan nije mogao vratiti dug, oprostio je obojici. Koji će ga po tvom mišljenju, Šimune, više voljeti?“ Šimun odgovori: „Pretpostavljam da će ga više voljeti onaj kome je više oprostio.“ Isus odgovori: „Pravo si sudio“, te pokazujući na ženu nastavi: „Šimune, dobro pogledaj ovu ženu. Dođoh kao uzvanik u tvoju kuću, a ti mi nisi dao vode za noge. Ova mi zahvalna žena suzama je oprala noge i otrla ih kosom svojom. Ti mi ne dade prijateljskog poljupca, a ova žena, otkako dođe, ne prestade mi ljubiti noge. Ti mi ne namaza glavu uljem, dok mi ova žena namaza noge skupocjenom pomašću. Što sve ovo znači? To jednostavno znači da su njoj oprošteni mnogi grijesi, što ju je navelo na veliku ljubav. Ali oni kojima je oprošteno malo ponekad malo vole.“ Zatim se okrenu ženi, uhvati je za ruku i podiže je govoreći: „Doista si se pokajala za svoje grijehe i oni su ti oprošteni. Neka te ne obeshrabre nepromišljeni i neljubazni stavovi tvojih bližnjih; idi u radosti i slobodi nebeskog kraljevstva.“
147:5.5 (1651.9) Kad su Šimun i njegovi prijatelji koji su sjedili za stolom čuli ove riječi, bili su još više iznenađeni te su počeli šaputati među sobom: „Tko je ovaj čovjek koji se usuđuje oprostiti grijehe?“ Kad je Isus čuo kako tako među sobom govore, okrenuo se da otpusti ženu s riječima: „Ženo, idi u miru; tvoja te vjera spasila.“
147:5.6 (1651.10) Kad se Isus podigao sa svojim prijateljima i spremio da pođe, okrenuo se Šimunu s riječima: „Ja znam tvoje srce, Šimune, kako si sav raskidan između vjere i sumnje, rasturen strahom i opterećen ponosom; molim se Bogu za tebe da se okreneš prema svjetlu i doživiš u okviru svojih životnih okolnosti isti duboki preobražaj uma i duha koji je usporediv s golemim promjenama koje je Radosna vijest o kraljevstvu već pobudila u srcu tvoje nezvane i neželjene gošće. A kažem vam da je Otac otvorio vrata nebeskog kraljevstva svima koji imaju vjere da u njega uđu i nijedan jedini čovjek ili grupa ljudi ne mogu zatvoriti ova vrata, čak ni pred najskrušenijom dušom ili tobože najvećim grešnikom na zemlji, ako takav iskreno traži ulaz.“ Isus se zatim zajedno s Petrom, Jakovom i Ivanom oprostio od svog domaćina i otišao pridružiti se ostalim apostolima koji su ih čekali u getsemanijskom taboru.
147:5.7 (1653.1) Iste večeri Isus je održao nezaboravni govor apostolima na temu relativne vrijednosti statusa koji čovjek ima u odnosu s Bogom i napretka u vječnom usponu prema Raju. Isus je rekao: „Moja djeco, ako postoji istinska i živa veza između djeteta i Oca, dijete će zasigurno neprestano napredovati prema Očevim idealima. Istina, dijete može isprva sporo napredovati, ali napredak je svejedno siguran. Ono što je bitno nije brzina vašeg napretka, već njegova sigurnost. Vaše stvarno postignuće nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da je smjer vašeg napretka prema Bogu. To što postajete iz dana u dan daleko je bitnije od onoga što ste danas.“
147:5.8 (1653.2) “Ova preobražena žena koju su neki od vas vidjeli u Šimunovoj kući u ovom času živi na razini koja je daleko niža od razine na kojoj žive Šimun i njegovi dobronamjerni prijatelji; ali dok se ovi farizeji bave lažnim napretkom iluzornog putovanja varljivim krugovima besmislenih ceremonijalnih službi, ova je žena najiskrenije započela dugo i sadržajno traganje za Bogom i na njezinu putu prema nebu ne stoje zapreke duhovnog ponosa i moralne zadovoljnosti samom sobom. Dok je ova žena, ljudski govoreći, daleko dalje od Boga nego Šimun, njezina je duša u napretku; ona je na putu prema vječnom cilju. U ovoj ženi postoje goleme duhovne mogućnosti za budućnost. Neki od vas možda ne zauzimaju visoke stvarne razine duše i duha, ali iz dana u dan napredujete na živom putu koji je vjerom otvoren prema Bogu. U svakom od vas postoje goleme mogućnosti za budućnost. Daleko je bolje imati malu, ali živu i rastuću vjeru nego veliki intelekt s mrtvim zalihama svjetovne mudrosti i duhovnog nevjerovanja.”
147:5.9 (1653.3) Ali Isus je ozbiljno upozorio svoje apostole na ludost Božjeg djeteta koje se nepromišljeno izlaže pogibelji računajući da će ga Očeva ljubav iz nje izbaviti. Naglasio je da nebeski Otac nije popustljiv, nemaran ili nerazumno blag roditelj koji je uvijek spreman prijeći preko grijeha i oprostiti nepromišljenost. Upozorio je svoje slušatelje da je pogrešno tumačiti njegove ilustracije o ocu i sinu tako da se stekne dojam da je Bog nalik nekom pretjerano popustljivom i nemudrom roditelju koji se udružuje s budalastima na zemlji kako bi prouzročio moralnu propast svoje nepromišljene djece i koji time sigurno i izravno pridonosi prijestupništvu i ranom moralnom propadanju vlastitog potomstva. Isus reče: “Moj Otac ne odobrava popustljivo djela i postupke svoje djece koji su samouništavajući i pogubni za sav moralni rast i duhovni napredak. Takve su grešne prakse odvratnost u Božjim očima.”
147:5.10 (1653.4) Isus je prisustvovao mnogim drugim poluprivatnim sastancima i gozbama s uglednim i običnim ljudima, bogatim i siromašnim uzvanicima iz Jeruzalema, prije nego što se sa svojim apostolima vratio u Kafarnaum. I mnogi su povjerovali u Radosnu vijest o kraljevstvu i kasnije primili krštenje od Abnera i njegovih suradnika, koji su se zadržali u ovom podneblju kako bi nastavili njegovati zanimanje za kraljevstvo u središtu i okolici Jeruzalema.
6. POVRATAK U KAFARNAUM
147:6.1 (1653.5) Posljednjeg tjedna mjeseca travnja Isus i dvanaestorica napustili su svoje sjedište u Betaniji, blizu Jeruzalema, i krenuli na put prema Kafarnaumu preko Jerihona i Jordana.
147:6.2 (1654.1) Glavni židovski svećenici i religijski vođe održali su veliki broj tajnih sastanaka kako bi odlučili što će učiniti s Isusom. Bili su složni u stavu da je bilo potrebno nešto poduzeti kako bi se zaustavilo njegovo naučavanje, ali se nisu mogli složiti u pogledu metode. Nadali su se da će ga građanske vlasti ukloniti onako kako je Herod okončao Ivanovo djelovanje, ali su otkrili da je Isus tako vodio svoje djelovanje da rimske vlasti nisu bile osobito uznemirene njegovim propovijedanjem. Na sastanku koji je održan dan prije Isusova odlaska u Kafarnaum odlučili su da ga treba uhititi pod vjerskom optužbom i izvesti pred Veliko vijeće. Tako su odabrali skupinu od šest tajnih uhoda koji su imali zadaću pratiti Isusa, bilježiti njegove riječi i djela te se, nakon što skupe dovoljno dokaza o kršenju zakona i bogohuljenju, vratiti u Jeruzalem s izvješćem. Ovih šest uhoda sustiglo je apostolsku skupinu u Jerihonu, gdje je ona brojala nekih trideset članova, i pod izgovorom da žele postati učenici priključili se skupini Isusovih sljedbenika te ostali s njom sve do početka druge propovjedničke turneje po Galileji; tom su se prilikom trojica vratila u Jeruzalem kako bi podnijela izvješće glavnim svećenicima i Velikom vijeću.
147:6.3 (1654.2) Petar je držao propovijedi okupljenom narodu na gazu Jordana, te su narednog jutra krenuli uz rijeku prema Amatusu. Imali su namjeru ići izravno u Kafarnaum, ali se ovdje okupilo toliko naroda da su ostali tri dana, propovijedajući, poučavajući i krsteći. Nisu krenuli natrag sve do ranog subotnjeg jutra, prvoga svibnja. Jeruzalemske uhode bile su uvjerene da će sada imati priliku podići svoju prvu optužbu protiv Isusa — za kršenje subote — jer se ovaj usudio započeti putovanje na subotnji dan. Ali bili su osuđeni na razočaranje jer je, neposredno prije njihova polaska, Isus pozvao Andriju k sebi i pred svima mu naložio da prijeđe udaljenost od samo tisuću jardi, što je bila zakonom dopuštena židovska subotnja udaljenost putovanja.
147:6.4 (1654.3) Ali uhode nisu morale dugo čekati na priliku da optuže Isusa i njegove suradnike radi kršenja subote. Dok je grupa putovala uskom stazom, pored puta se talasalo klasje žita koje je upravo dozrijevalo i nekoliko je apostola, budući da su bili gladni, potrgalo i pojelo zrelo klasje. Bilo je uobičajeno da se putnici posluže žitom dok prolaze putem i stoga se uz takav postupak nije povezivala nikakva krivnja. Ali uhode su ugrabile ovu priliku da napadnu Isusa. Kad su vidjeli kako Andrija trlja klasje među dlanovima, prišli su mu i rekli: „Zar ne znate da je subotom nedopušteno trgati i trljati klasje?” Andrija odgovori: „Ali gladni smo i trljamo samo onoliko koliko nam treba; otkada je postalo grešnim jesti klasje subotom?” Farizeji odgovoriše: „Nije kršenje zakona što jedete klasje, nego što ga trgаte i trljate među dlanovima; sigurno vaš Učitelj to ne bi odobrio.” Tada reče Andrija: „Ali ako nije kršenje zakona jesti klasje, onda zasigurno trljanje među našim dlanovima nije ništa veći trud od žvakanja zrnja, što dopuštate; zašto onda cjepidlačite oko takvih sitnica?” Kad je Andrija dao naslutiti da cjepidlače, razgnjevili su se i pohitili do mjesta gdje je Isus išao razgovarajući s Matejem te su mu se obratili s prosvjedom: „Gledaj, Učitelju, tvoji apostoli čine ono što nije dopušteno činiti subotom; trgaju, trljaju i jedu klasje. Sigurni smo da ćeš im narediti da prestanu.” Tada Isus reče svojim optužiteljima: „Uistinu ste revni u obrani zakona i dobro je sjećati se subote da je svetkujete; ali zar niste čitali u Svetim spisima što se dogodilo jednoga dana kad je David bio gladan? On i oni koji su bili s njim ušli su u Božji dom i jeli postavljene kruhove, koje nije bilo dopušteno jesti nikome osim svećenicima; i David je također dao taj kruh onima koji su bili s njim. I zar niste čitali u našem zakonu da je subotom dopušteno činiti mnoge potrebne stvari? I zar neću prije nego što ovaj dan završi vidjeti kako jedete ono što ste ponijeli za potrebe ovoga dana? Dobri moji, dobro je biti revan u pogledu subote, ali bilo bi bolje čuvati zdravlje i dobrobit svojih bližnjih. Kažem vam da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. A ako ste ovdje prisutni s nama da biste promatrali moje riječi, onda ću otvoreno proglasiti da je Sin Čovječji gospodar i subote.”
147:6.5 (1655.1) Farizeji su bili zaprepašteni i zbunjeni njegovim riječima razboritosti i mudrosti. Do kraja dana držali su se po strani i nisu se usudili postaviti više pitanja.
147:6.6 (1655.2) Isusovo protivljenje židovskim tradicijama i ropskom obdržavanju obreda uvijek je bilo pozitivno. Ono se očitovalo u onome što je činio i u onome što je potvrđivao. Učitelj nije gubio mnogo vremena na negativne osude. Učio je da oni koji poznaju Boga mogu uživati slobodu življenja bez samozavaravanja slobodom griješenja. Isus je rekao apostolima: „Ljudi, ako ste prosvijetljeni istinom i doista znate što činite, blagoslovljeni ste; ali ako ne poznajete božanski put, nesretni ste i već kršitelji zakona.”
7. PONOVO U KAFARNAUMU
147:7.1 (1655.3) Bilo je oko podneva u ponedjeljak, 3. svibnja, kad su Isus i dvanaestorica došli u Betsaidu brodom iz Tariceje. Putovali su brodom kako bi izbjegli one koji su putovali s njima. Ali već su sljedećeg dana drugi, uključujući i službene uhode iz Jeruzalema, ponovno pronašli Isusa.
147:7.2 (1655.4) U utorak navečer Isus je odgovarao na pitanja okupljenih, kad mu se obratio vođa šestorice uhoda s riječima: “Danas sam razgovarao s jednim od Ivanovih učenika koji je došao čuti tvoja učenja i nismo mogli razumjeti zašto nikada ne tražiš od svojih učenika da se posvete postu i molitvi onako kako mi farizeji postimo i kako je Ivan učio svoje učenike.” Isus, oslanjajući se na Ivanove riječi, odgovori: “Mogu li svatovi postiti dok je s njima zaručnik? Dok imaju sa sobom zaručnika, ne mogu postiti. Ali doći će vrijeme kad će im zaručnik biti oduzet. Tada će bez sumnje djeca svadbenog dvorca postiti i moliti se. Dok je molitva prirodna djeci svjetlosti, post nije dio Radosne vijesti o nebeskom kraljevstvu. Sjetite se da mudar krojač ne prišiva komad novog i neuvaljanog sukna na staru haljinu, da se ovo, kad se pokvasi, ne skupi pa rupa ne bude još veća. Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove; inače novo vino podere mjehove te propadnu i vino i mjehovi. Nego stavlja novo vino u nove mjehove. Tako i moji učenici pokazuju mudrost kada ne unose suviše starog poretka u novo naučavanje Radosne vijesti o kraljevstvu. Vi koji ste izgubili svoga učitelja možete postiti neko vrijeme. Post može biti prikladan dio Mojsijeva zakona, ali u dolazećem kraljevstvu sinovi Božji trebaju iskusiti slobodu od straha i radost u božanskom duhu.” I kad su čuli ove riječi, Ivanovi su učenici bili utješeni, dok su farizeji bili još zbunjeniji.
147:7.3 (1656.1) Učitelj ih je dalje upozorio da ne misle kako sva stara učenja treba zamijeniti novim doktrinama. “To što je staro i istinito treba ostati. Također, to što je novo i neistinito treba odbaciti. Ali to što je novo i istinito, imajte vjere i hrabrosti prihvatiti. Ne zaboravite što je zapisano: ‘Ne napuštaj starog prijatelja, jer novi nije usporediv s njim. Kao novo vino, tako je i novi prijatelj; kad ostari, pit ćeš ga s radošću.’”
8. BLAGDAN DUHOVNE DOBROTE
147:8.1 (1656.2) Te noći, dugo nakon što su se redovni slušatelji povukli na počinak, Isus je nastavio poučavati apostole. Započeo je svoju posebnu pouku pozivajući se na proroka Izaiju:
147:8.2 (1656.3) “’Zašto ste postili? Zar je meni po volji da tako mučite svoje duše kad vam i dalje prija potlačenost i kad se radujete nepravdi? Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bezbožnosti bijete. Ne postite tako da bi vam se glas čuo na visini.
147:8.3 (1656.4) “’Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjekova duša trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo? Hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Gospodinu? Ovo je post koji mi je po volji: kidati okove nepravde, razvezivati spone teških bremena, puštati na slobodu potlačene i slomiti svaki jaram; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike i siromašne. A kad vidiš gola, odjenuti ga.
147:8.4 (1656.5) “Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti stražom sa začelja. Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti; kad zavapiš, reći će: — Evo me. I sve će ovo učiniti ako ukloniš iz svoje sredine potlačivanje, osuđivanje i taštinu. Otac hoće da dadeš kruha gladnome i da služiš potlačenim dušama; tada će tvoja svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati. Gospodin će te voditi bez prestanka, nasititi ti dušu i krijepiti kosti tvoje. I bit ćeš kao vrt zalijevan, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš obnavljati stare razvaline, dići ćeš temelje budućih koljena; zvat će te popravljačem porušenih zidova i obnoviteljem sigurnih staza na kojima se može prebivati.”
147:8.5 (1656.6) I dugo u noć Isus je nastavio govoriti svojim apostolima istinu da im njihova vjera daje sigurnost u kraljevstvu sadašnjosti i budućnosti, a ne tegobe njihove duše ili post njihova tijela. Opomenuo je apostole da barem nastoje živjeti u skladu s idejama drevnog proroka i izrazio je nadu u njihov napredak izvan i iznad ideala Izaije i drugih starih proroka. Posljednje što je rekao te noći bilo je: „Rastite u milosti pomoću žive vjere koja spoznaje činjenicu da ste sinovi Božji, dok u isto vrijeme prepoznajete svakog čovjeka kao svog brata.”
147:8.6 (1656.7) Bilo je poslije dva ujutro kad je Isus prestao govoriti i svi su otišli na počinak.