Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 132
BORAVAK U RIMU
Sekcije
POGLAVLJE 132
BORAVAK U RIMU
132:0.1 (1455.1) BUDUĆI da je Gonod nosio pozdrave indijskih prinčeva rimskom vladaru Tiberijusu, Isus i dva Indijca su ga otišli posjetiti treći dan nakon dolaska u Rim. Mrzovoljni car je bio neuobičajeno dobro raspoložen taj dan i dugo je razgovarao s trojicom posjetitelja. A kad su se udaljili od njega, aludirajući na Isusa, car je rekao svom pomoćniku zdesna: "Da imam kraljevsko držanje i milostive manire ovog mladića, i ja bi bio pravi car, zar ne?"
132:0.2 (1455.2) Dok je bio u Rimu, Ganid je imao redovite sate za studij i posjet zanimljivih mjesta oko grada. Njegov je otac imao dosta posla, a želeći da njegov sin odraste u dostojnog nasljednika u upravi njegovih golemih komercijalnih interesa, pomislio je da je došlo vrijeme da uvede dječaka u poslovni svijet. U Rimu je bilo mnogo građana Indije, i Gonoda je često pratio jedan od njegovih vlastitih zaposlenika kao prevoditelj, tako da je Isus imao cijele dane na raspolaganju; tako se mogao upoznati s ovim gradom od milijuna stanovnika. U više je navrata posjećivao forum, središte političkog, pravnog i poslovnog života. Često je išao u Kapitolij i razmišljao o velikoj neukosti ovih Rimljana, promatrajući veličanstveni hram posvećen Jupiteru, Juni i Minervi. On je također proveo mnogo vremena na brdu Palatina, gdje su bili smješteni careva rezidencija, hram Apolona, i grčka i latinska knjižnica.
132:0.3 (1455.3) U ovom je razdoblju Rimsko carstvo obuhvaćalo svu južnu Europu, Malu Aziju, Siriju, Egipat i sjeverozapadnu Afriku; a među njegove su stanovnike ulazili ljudi iz svih zemalja istočne hemisfere. Isusova želja da prouči i upozna te kozmopolitske smrtnike Urantije je bio glavni razlog zašto je pristao poći na ovo putovanje.
132:0.4 (1455.4) Isus je stekao veliko znanje o ljudima dok je bio u Rimu, ali najvrijedniji od svih mnogostrukih iskustava za ovih šest mjeseci koje je proveo u tom gradu bio je njegov kontakt i utjecaj na, religiozne vođe rimske prijestolnice. Prije kraja prvog tjedna u Rimu, Isus je potražio i upoznao znamenite učitelje ciničkih, stoičkih i mističnih kultova, a posebice mitraizma. Neovisno o tome da li je to već bilo očito Isusu da će Židovi odbaciti njegovu misiju, on je sigurno predvidio da će njegovi poslanici doći u Rim da navijeste kraljevstvo nebesko; i on je, dakle, na zapanjujući način radio na pripremi puta za bolje i sigurnije prihvaćanje njegove poruke. Odabrao je petoricu vodećih stoika, jedanaest cinika i šesnaest učitelja kultova otajstva, i proveo veći dio svog slobodnog vremena za gotovo šest mjeseci u uskoj vezi s ovim religioznim učiteljima. I ovo je bila njegova metoda pouke: Nikada ni jednom riječju ne napadati njihove pogreške ili čak spomenuti nedostatke u njihovim učenjima. U svakom je slučaju tražio istinu u njihovim učenjima, a zatim bi nastojao tako uljepšati i osvijetliti ovu istinu u njihovim umovima da je u vrlo kratkom vremenu ta povećana istina učinkovito istiskivala s njom povezane pogreške; i Isus je tako svojim učenjima pripremio ove muškarce i žene za primitak dodatnih i sličnih istina u učenjima ranih kršćanskih misionara. A upravo je rano prihvaćanje evanđelja od strane ovih propovjednika dalo tako snažan poticaj brzom širenju kršćanstva u Rimu, a odatle po cijelom carstvu.
132:0.5 (1456.1) Lakše je razumjeti stvarni značaj ovog izvanrednog djela ako zabilježimo činjenicu da su, od trideset dva religiozna učitelja s kojima je Isus podijelio svoja učenja u Rimu, samo dva ostala bez ploda; trideset je igralo ključnu ulogu u osnivanju kršćanstva u Rimu, a neki od njih su također pomogli u okretanju glavnog mitraičkog hrama u kršćansku crkvu u tom gradu. Mi koji promatramo ljudske aktivnosti iza kulisa i u svjetlu devetnaest stoljeća, prepoznajemo samo tri faktora od velike vrijednosti u ranom sklopu okolnosti koje su vodile brzom širenju kršćanstva u Europi, a to su:
132:0.6 (1456.2) 1. To što je Šimun Petar odabran i zadržan kao apostol.
132:0.7 (1456.3) 2. Isusov razgovor u Jeruzalemu sa Stjepanom, čija j e smrt pridobila Saula iz Tarza.
132:0.8 (1456.4) 3. Preliminarna priprema ovih trideset Rimljana za buduću upravu nad novom religijom u Rimu i cijelom carstvu.
132:0.9 (1456.5) Kroz sav njihov život, ni Stjepan ni trideset izabranika nikada nisu shvatili da su jednom prilikom govorili s čovjekom čije je ime postalo predmet njihove religiozne pouke. Isusov rad u ime ove trideset dvije osobe imaju posve osobnu prirodu. U svim svojim radovima s ovim pojedincima, pisar iz Damaska se nikada nije sastao s više od tri učitelja u jednom trenutku, a rijetko s više od dva, dok ih je najčešće učio pojedinačno. A on je mogao učiniti ovaj veliki poduhvat vjerske obuke, jer ti muškarci i žene nisu bili vezani tradicijama; nisu bili žrtve unaprijed formiranih predrasuda o svim budućim vjerskim zbivanjima.
132:0.10 (1456.6) Mnogi su puta u godinama koje su tako brzlo pratile ove događaje Petar, Pavao i drugi kršćanski učitelji u Rimu čuli o ovom pisaru iz Damaska koji ih je prethodno i koji je tako očito (i kako su oni mislili nesvjesno) pripremio put za njihov dolazak s novim evanđeljem. Iako Pavao nikada nije naslutio identitet ovog pisara iz Damaska, on je, kratko prije smrti, zbog sličnosti osobnih opisa, došao do zaključka da su "krojač šatora iz Antiohije" i "pisar iz Damaska" bili jedna te ista osoba. Jednom prilikom, dok je propovijedao u Rimu, slušajući o opisu pisara iz Damaska, Šimun Petar je naslutio da je ovo mogao biti Isus, ali je brzo odbacio ovu ideju, znajući (kako je mislio) da Gospodin nikada nije bio u Rimu.
1. ISTINSKE VRIJEDNOSTI
132:1.1 (1456.7) S Angamonon, vođom stoika, Isus je rano tijekom svog boravka u Rimu proveo cijelu noć u razgovoru. Ovaj je čovjek kasnije postao veliki prijatelj Pavla i dokazao se kao jedan od jakih pristaša kršćanske crkve u Rimu. U biti, i na suvremenom jeziku, Isus je ovako učio Angamona:
132:1.2 (1457.1) Standard istinskih vrijednosti može biti otkriven u duhovnom svijetu i na božanskim razinama vječne stvarnosti. Uzlazni smrtnik mora prepoznati sve niže i materijalne standarde kao prolazne, djelomične i inferiorne. Znanstvenik, kao takav, je ograničen na otkrivanje međusobnog odnosa materijalnih činjenica. Tehnički, on nema pravo tvrditi da je bilo materijalist ili idealist, jer on na taj način odbacuje stav pravog znanstvenika, jer bilo koja i sve takve tvrdnje proizlaze iz same biti filozofije.
132:1.3 (1457.2) Osim ako se proporcionalno povećaju moralni uvid i duhovne tekovine čovječanstva, neograničeni napredak čisto materijalističke kulture s vremenom može postati prijetnja civilizaciji. Čisto materijalistička znanost krije u sebi potencijalno sjeme uništenja svih znanstvenih težnji, jer taj stav najavljuje konačan kolaps civilizacije koja se odrekla svoj osjećaja moralne vrijednosti i odbacila svoj duhovni cilj postignuća.
132:1.4 (1457.3) Materijalistički znanstvenik uvijek mora biti u zavadi s ekstremnim idealistom. Ovo se ne odnosi na one znanstvenike i idealiste koji posjeduju zajednički standard visokih moralnih vrijednosti i testirajućih duhovnih razina. U svakom dobu znanstvenici i religionisti moraju shvatiti da se nalaze na sudu pred barom ljudskih potreba. Oni moraju izbjegavati svaki oblik ratovanja između sebe, dok hrabro nastoje opravdati svoj opstanak pojačanom odanosti službi ljudskog napretka. Ako je takozvana znanost ili religija bilo koje dobi lažna, ona mora bilo pročistiti svoje aktivnosti ili nestati, dok na njihovo mjesto staju materijalna znanost ili duhovna religija istinitije i vrijednije prirode.
2. DOBRO I ZLO
132:2.1 (1457.4) Mardus je bio priznati vođa Cinika u Rimu, koji je postao dobar prijatelj pisara iz Damaska. Iz dana u dan je razgovarao s Isusom, i iz noći u noć je slušao njegova blažena učenja. Isus je poveo jedan od svojih važnijih razgovora s Mardusom u nastojanju da odgovori na iskreno pitanje ovog Cinika o dobru i zlu. U biti i riječima dvadesetog stoljeća, Isus je rekao:
132:2.2 (1457.5) Moj brate, dobro i zlo su samo riječi koje simboliziraju relativne razine ljudskog shvaćanja primjetnog svemira. Ako je čovjek lijen etički i društveno ravnodušan, on može uzeti kao standard onoga što je dobro aktualne društvene običaje. Ako je čovjek duhovno spor i moralno neprogresivan, on može uzeti za svoje standarde dobrote religiozne prakse i tradicije svojih suvremenika. Ali duša koja preživljava vrijeme i koja se pomalja u vječnost mora donijeti živuću i osobnu odluku između dobra i zla utemeljenu na istinskim vrijednostima duhovnih standarda utvrđenih božanskim duhom kojeg je Otac na nebu poslao da živi u srcu čovjeka. Ovaj je unutarnji duh standard opstanka ličnosti.
132:2.3 (1457.6) Dobrota je, kao i istina, uvijek relativna i nepogrešivo kontrastivna zlu. Percepcija ovih osobina dobrote i istine omogućuje evolucijskoj ljudskoj duši da donese te osobne odluke izbora koje su neophodne za vječni opstanak.
132:2.4 (1458.1) Duhovno slijepa osoba koja logično slijedi znanstvene zapovijedi, društvene običaje i religijske dogme stoji u smrtnoj opasnosti od žrtvovanja svoje moralne i duhovne slobode. Takvoj duši je suđeno da postane intelektualna papiga, društveni automat i rob religioznog autoriteta.
132:2.5 (1458.2) Dobrota uvijek raste prema novim razinama povećanja slobode moralnog samoostvarenja i duhovnog postignuća ličnosti - otkrića i identifikacije s unutarnjim Ispravljačem. Iskustvo je dobro ako povećava uvažavanje ljepote, uvećava moralnu volju, poboljšava razlučivanje istine, uvećava sposobnost za ljubav i službu čovjekovim bližnjima, uzvisuje duhovne ideale i ujedinjuje vrhovne ljudske motive vremena s vječnim planovima unutarnjeg Ispravljača, što sve izravno vodi povećanoj želji za izvršenjem Očeve volje, i u isto vrijeme poticajem božanske strasti bića da pronađe Boga i da sve više bude poput njega.
132:2.6 (1458.3) Kako budete uzlazili kozmičkom ljestvicom razvoja, naći ćete sve više dobrote i sve manje zla, i to u savršenom skladu s vašim kapacitetom za doživljaj dobrote i opažanje istine. Sposobnost pogrešnog djelovanja i iskustvo zla neće biti u potpunosti izgubljeni sve dok uzlazna ljudska duša ne dostigne najviše razine duha.
132:2.7 (1458.4) Dobrota je živuća, relativna i uvijek progresivna, uvijek osobno iskustvo, i zauvijek povezana s razlučivanjem istine i ljepote. Dobrota se nalazi u prepoznavanju pozitivnih istina i vrijednosti duhovne razine, koja u ljudskom iskustvu mora biti u suprotnosti sa svojom negativnom stavkom - sjenama potencijalnog zla.
132:2.8 (1458.5) Dok ne postignete razine Raja, dobrota će uvijek biti više težnja nego posjed, više cilj nego iskustvo postignuća. No, čak i kada gladnite i žednite za ispravnošću, možete doživjeti povećanje zadovoljstva u djelomičnom postizanju dobrote. Prisutnost dobra i zla u svijetu je sama po sebi čvrst dokaz postojanja i stvarnosti čovjekove moralne volje, ličnosti, koja na taj način identificira te vrijednosti i koja dalje može odabrati između njih.
132:2.9 (1458.6) U vrijeme postignuća Raja, toliko je proširen uspinjući kapacitet za identifikaciju čovjekova “ja” s istinskim vrijednostima duha, da to rezultira u postizanju savršenstva statusa svjetla i života. Takva usavršena ličnost duha postaje tako potpuno, božanski i duhovno ujedinjena s pozitivnim i uzvišenim osobinama dobrote, ljepote i istine, da više ne postoji mogućnost da tako ispravan duh, ako se nađe izložen pretraživačkom sjaju božanskog svjetla beskonačnih Vladara Raja, baci bilo kakvu negativnu sjenu potencijalnog zla. U svim takvim ličnostima duha, dobrota više nije djelomična, kontrastivna i usporedna; ona je postala božanski potpuna i duhovno prepuna; ona se približava čistoti i savršenstvu Vrhovnog.
132:2.10 (1458.7) Mogućnost zla mora postojati kako bi moglo doći do moralnog izbora, ali ne i aktualnost zla. Sjena je jedino relativno stvarna. Aktualno zlo nije potrebno kao osobno iskustvo. Potencijalno zlo je jednako dobro kao poticaj pri donošenju odluka u domenama moralnog napretka na nižim razinama duhovnog razvoja. Zlo postaje stvarnost osobnog iskustva samo kad moralni um učini zlo svojim izborom.
3. ISTINA I VJERA
132:3.1 (1459.1) Nabon je bio grčki Židov i najistaknutiji vođa mitraizma, glavnog misterijskog kulta u Rimu. Iako je ovaj visoki mitraički svećenik vodio brojne razgovore s pisarom iz Damaska, najviše ga se dojmila rasprava jedne večeri na temu istine i vjere. Nabon je planirao preobratiti Isusa, i čak mu je predložio da se vrati u Palestinu kao mitraički učitelj. Nije mu bilo jasno da ga Isus priprema učiniti jednim od prvih obraćenika na evanđelje kraljevstva. Na suvremenom jeziku, ovo je bit Isusova učenja:
132:3.2 (1459.2) Istina se ne može definirati riječima, već samo življenjem. Istina je uvijek više od znanja. Znanje se odnosi na vidljive stvari, ali istina nadilazi takve čisto materijalne razine i u savjetu s mudrošću obuhvaća takve pojave koje se ne mogu točno procijeniti kao što je ljudsko iskustvo, čak i duhovne i živuće stvarnosti. Znanje proizlazi iz znanosti; mudrost iz istinske filozofije; istina iz religioznog iskustva duhovnog življenja. Znanje se bavi činjenicama; mudrost sa odnosima; a istina, sa stvarnošću vrijednosti.
132:3.3 (1459.3) Čovjek je sklon kristalizirati znanost, formulirati filozofiju i dogmatizirati istine jer je mentalno lijen u prilagodbi progresivnim borbama življenja, dok se također užasno boji nepoznatog. Prirodni čovjek sporo inicira promjene u svojim navikama razmišljanja i u svojim vještinama življenja.
132:3.4 (1459.4) Obznanjena istina, osobno otkrivena istina, je vrhovna radost ljudske duše; ona je zajednički proizvod materijalnog uma i unutarnjeg duha. Vječno spasenje ove duše koja opaža istinu i voli ljepotu osigurno je tom glađu i žeđu za dobrotom koja navodi ovo smrtno biće da usvoji samo jedan cilj, a to je da čini Očevu volju, da pronađe Boga i postane poput njega. Ne postoji sukob između istinskog znanja i istine. Sukob može postojati između znanja i ljudskih vjerovanja, ako ova vjerovanja postanu obojena predrasudama, iskrivljena strahom i dominirana užasavanjem od suočavanja s novim činjenicama materijalnog otkrića ili duhovnog napretka.
132:3.5 (1459.5) Ali istina nikada ne može postati čovjekov posjed bez prakticiranja vjere. To je točno, jer čovjekove misli, mudrost, etika i ideali nikada neće biti veći od njegove vjere, njegove blažene nade. A svaka takva istinska vjera počiva na dubokom razmišljanju, iskrenoj samokritici i beskompromisnoj moralnoj svijesti. Vjera je nadahnuće poduhovljene kreativne mašte.
132:3.6 (1459.6) Vjera djeluje na oslobađanje nadljudskih aktivnosti božanske iskre, besmrtne klice, koja živi u umu čovjeka i koja je potencijal vječnog opstanka. Biljke i životinje preživljavaju u vremenu vještinom prenošenja s jedne generacije na drugu identičnih nasljednih faktora. Ljudska duša (ličnost) čovjeka preživljava smrtnu smrt povezivanjem svoga identiteta s ovom unutarnjom iskrom božanstva, koja je besmrtna, i koja rezultira produženjem ljudske ličnosti na sve višim razinama progresivne kozmičke egzistencije. Skriveno sjeme ljudske duše je besmrtni duh. Druga generacija duše je prvi stupanj u slijedu manifestacija ličnosti duhovnih i progresivnih egzistencija, dostižući prekid samo kada ta božanska jedinka dostigne izvor svoje egzistencije, osobni izvo r cjelokupne egzistencije, Boga, koji je Otac Svih.
132:3.7 (1459.7) Ljudski život nastavlja teći - preživljava - jer ima kozmičku ulogu, zadatak pronalaženja Boga. Čovjekova duša koja je aktivirana vjerom ne može doživjeti neuspjeh u postizanju tog cilja sudbine; a kad jednom postigne taj božanski cilj, ona nikada ne može prestati postojati, jer je postala poput Boga - vječna.
132:3.8 (1460.1) Duhovna evolucija je iskustvo sve većeg i dobrovoljnog odabira dobrote s jednakim i progresivnim smanjenjem mogućnosti zla. Uz postizanje konačnosti izbora dobrote i po upotpunjenju kapaciteta za uvažavanje istine, javlja se savršenstvo ljepote i svetosti čija ispravnost zauvijek spriječava mogućnost pojave čak i koncepta potencijalnog zla. Takva duša koja poznaje Boga ne baca bilo kakvu sjenu dvoumice zla kada djeluje na tako visokoj razini duha božanske dobrote.
132:3.9 (1460.2) Prisutnost Rajskog duha u ljudskom umu predstavlja obećanje otkrivenja i zakletvu vjere koja pruža uvjerenje u vječnu egzistenciju božanskog napredovanja svake duše koja teži poistovjećenju s ovim besmrtnim unutarnjim fragmentom duha koji je dio Oca Svih.
132:3.10 (1460.3) Kozmički napredak je obilježen povećanjem slobode ličnosti, jer je povezan s progresivnim postizanjem sve viših i viših razina samorazumijevanja i dobrovoljne samokontrole koja iz njega proizlazi. Postignuće savršenstva duhovne samokontrole jednako je cjelovitosti kozmičke i osobne slobode. Vjera potiče i održava čovjekovu dušu usred zbrke njegove rane orijentacije u tako velikom svemiru, dok molitva postaje veliki ujedinitelj raznim nadahnućima kreativne mašte, i dok vjera potiče dušu da se pokuša identificirati s idealima duha unutarnje i pridružene božanske prisutnosti.
132:3.11 (1460.4) Nabon je bio vrlo impresioniran tim riječima, kao i svakim drugim razgovorom s Isusom. Ove su istine nastavile gorjeti u njegovom srcu, i on je bio od velike pomoći kasnijim propovjednicima Isusovog evanđelja.
4. OSOBNA SLUŽBA
132:4.1 (1460.5) Isus nije posvetio sve svoje slobodno vrijeme za boravka u Rimu ovom poslu pripreme muškaraca i žena da postanu budući sljedbenici u nadolazećem kraljevstvu. On je proveo mnogo vremena u stjecanju iskustva o svim rasama i klasama ljudi koji su živjeli u tom, najvećem i najkozmopolitskijem gradu na svijetu. U svakom od tih brojnih ljudskih kontakata, Isus je imao dvostruku namjeru: On želi naučiti njihove reakcije na život koji su živjeli u tijelu, dok je u isto vrijeme želio reći ili učiniti nešto što bi činilo taj život bogatijim i vrijednijim. Njegova vjerska učenja tijekom tih tjedana nisu bila drugačija od onih koja karakteriziraju njegov kasniji život poučavanja dvanaestorice i propovjedanja mnoštvu.
132:4.2 (1460.6) Uvijek je breme njegove poruke bilo: činjenica da Nebeski Otac voli svoju djecu i istina milosti njegove, zajedno s radosnim vijestima da je svaki čovjek sin po vjeri ovog istog Oca ljubavi. U kontaktu s ljudima Isus je uglavnom koristio metodu nastojanja da navede ljude na razgovor s njim postavljajući im pitanja. Ovi su razgovori uglavnom započinjali tako što je on postavljao pitanja njima, a završavali tako što su oni postavljali pitanja njemu. Bio je jednako vješt u poučavanju bilo da je postavljao ili odgovarao na pitanja. U pravilu, onima koje je najviše poučio, najmanje je rekao. Oni koji su izvukli najveću korist iz njegove osobne službe su bili preopterećeni, tjeskobni i bezvoljni smrtnici koji su stekli veliko olakšanje iz ove prilike da rasterete svoju dušu u razgovoru sa suosjećajnim slušateljem velikog razumijevanja, a Isus je bio sve to i još mnogo više. A kad su ta neprilagođena ljudska bića rekla Isusu o svojim problemima, on je uvijek bio u stanju ponuditi praktične prijedloge od neposredne koristi u korekciji njihovih stvarnih teškoća, iako nikada nije zanemario govoriti riječi neposredne utjehe i podstreka. I uvijek je govorio tim ožalošćenim smrtnicima o Božjoj ljubavi, i na različite načine im stavio do znanja da su bili djeca ovog nebeskog Oca ljubavi.
132:4.3 (1461.1) Na taj način, tijekom boravka u Rimu, Isus je osobno došao u blizak i inspirativan kontakt s više od pet stotina zemaljskih smrtnika. Tako je stekao znanje o različitim ljudskim rasama koje nije bio u prilici steći u Jeruzalemu, pa čak ni u Aleksandriji. On je uvijek smatrao da je tih šest mjeseci bilo jedno od najbogatijih i najinformativnijih razdoblja njegova zemaljskog života.
132:4.4 (1461.2) Kao što se moglo očekivati, tako svestran i poduzetan čovjek nije mogao šest mjeseci funkcionirati na taj način u svjetskoj metropoli a da ne privuče brojne osobe koje su tražile neku uslugu u vezi s nekim poslom, ili još češće, pomoć u nekom projektu poučavanja, društvene reforme ili religijskog pokreta. Primio je više od desetak takvih ponuda, i iskoristio svaku takvu priliku da prenese neku ideju duhovne plemenitosti koristeći se bilo pažljivo odabranim riječima ili nekom susretljivom uslugom. Isus je bio vrlo sklon nešto učiniti - čak i najmanju uslugu - za sve vrste ljudi.
132:4.5 (1461.3) S rimskim senatorom je govorio o politici i državništvu, i ovaj je susret s Isusom ostavio takav dojam na ovog zakonodavca da je proveo ostatak svog života uzalud pokušavajući navesti svoje kolege da promijene tijek vladajuće politike od ideje da vlada treba podržavati i hraniti ljude na ideju da su ljudi ti koji trebaju podržavati vladu.Isus je proveo jednu večer s bogatim robovlasnikom, govoreći o čovjeku kao Božjem sinu i taj je čovjek, Klaudije, sutradan oslobodio svojih sto sedamnaest robova. On je otišao na večeru s jednim grčkim liječnikom, i govorio o pacijentima kao osobama koje imaju umove i duše, a ne samo tijela, i na taj je način naveo ovu sposobnog liječnika da pokuša uvesti dalekosežniju službu svojim bližnjima. On je razgovarao sa svim vrstama ljudi u svakom hodu života. Jedino mjesto u Rimu koje nije otišao posjetiti su javna kupališta. Odbio je pratiti svoje prijatelje na kupke zbog seksualnog promiskuiteta kojoj je tu vladao.
132:4.6 (1461.4) Rimskom vojniku, dok su šetali uz Tiber, je rekao: "Neka ti srce bude hrabro kao i ruka. Usudi se učiniti pravdu i pokaži svoju veličinu ukazanjem milosrđa. Prisili svoju nižu prirodu da bude poslušna tvojoj višoj prirodi, kao što ti slušaš svoje nadređene. Poštuj dobrotu i uzvisi istinu. Odaberi lijepo umjesto ružnog. Voli svoje bližnje i posegni za Bogom od sveg srca, jer Bog je tvoj Otac na nebu."
132:4.7 (1461.5) Govorniku u forumu je rekao: "Imaš dobru rječitost, zadivljujuću logiku i ugodan glas, ali teško da ima istine u tvojim učenjima. Da možeš uživati u inspirativnoj radosti poznavanja Boga kao svog duhovnog Oca, mogao bi uposliti svoju govorničku sposobnost da oslobodiš svoje drugove od okova tame i tereta neznanja." To je bio Markus koji je kasnije čuo Petrovu propovijed u Rimu i postao njegov nasljednik. Kada su razapeli Šimuna Petra, bio je to čovjek koji se opirao rimskim progoniteljima i hrabro nastavio propovijedati novo evanđelje.
132:4.8 (1462.1) U susretu sa siromahom koji je bio lažno optužen, Isus je s njim izišao pred suca i nakon što je dobio posebnu dozvolu da se pojavi u njegovo ime, između ostalog rekao u svom veličanstvenom govoru: "Pravda čini narod velik i što je veća nacija, to se pomnije mora pobrinuti da nepravda ne zadesi čak ni njezine najskromnije građane. Teško bilo kojoj naciji kada samo oni koji posjeduju novac i utjecaj mogu biti sigurni da će primiti pravdu pred svojim sudovima! To je sveta dužnost sudaca da oslobode nevine, kao i da kazne krivce. O nepristranosti, poštenju i čestitosti njezinih sudova ovisi vijek trajanja bilo koje nacije. Građanska vlast se temelji na pravdi, kao što se istinska religija temelji na milosti." Sudac je ponovo razmotrio slučaj i kad je pretresao dokaze, otpustio je zatvorenika. Od svih Isusovih aktivnosti tijekom ovih dana osobne službe, taj je došao najbliže javnom nastupu.
5. SAVJET BOGATAŠU
132:5.1 (1462.2) Neki bogataš, rimski građanin i stoik, postao je jako zainteresiran za Isusova učenja koja je upoznao od Angamona. Nakon brojnih bliskih razgovora, ovaj je bogati građanin upitao Isusa što bi učinio da ima veliko bogatstvo, a Isus mu je odgovorio: "Ja bih darovao materijalno bogatstvo za poboljšanje materijalnog života, kao što bih podario znanje, mudrost i duhovnu pomoć za obogaćivanje intelektualnog života, oplemenjenost društvenog života i napredak u duhovnom životu. Odnosio bih se prema materijalnom bogatstvu kao mudri i učinkoviti upravnik resursa jedne generacije u korist i oplemenjenost sljedeće i budućih generacija."
132:5.2 (1462.3) Ali bogataš nije bio posve zadovoljan Isusovim odgovorom. Odvažio se ponovo pitati: "Ali što misliš da čovjek na mom mjestu trebao učiniti sa svojim bogatstvom? Trebam li ga zadržati ili ga trebam dati?" Kad je Isus spoznao da je je on doista želi znati više istine o svojoj odanosti Bogu i dužnosti prema ljudima, dalje je odgovorio: "Moj dobri prijatelju, vidim da iskreno tražiš mudrost i da iskreno voliš istinu; stoga ću ti reći moje poglede na rješenja tvojih problema u vezi odgovornosti bogatstva. To činim zato što si tražio moj savjet, i dajući ovaj savjet, nemam na umu imetak bilo kojeg drugog bogataša; nudim savjete samo tebi i za tvoju osobnu pouku. Ako iskreno želiš gledati svoje bogatstvo kao povjerenu zadužbinu, ako doista želiš postati mudar i učinkovit upravitelj svog nakupljenog bogatstva, onda te savjetujem da učiniš sljedeću analizu izvora tvog bogatstva: Upitaj se i daj sve od sebe da nađeš iskren odgovor, odakle potječe tvoje bogatstvo? Proučavajući izvore svog velikog imetka, predlažem da razmotriš sljedećih deset različitih načina nakupljanja materijalnog bogatstva:
132:5.3 (1462.4) "1. Naslijeđeno bogatstvo - imetak izveden od roditelja i drugih predaka.
132:5.4 (1462.5) "2. Pronađeno bogatstvo - bogatstvo izvedeno iz neobrađenih resursa majke zemlje.
132:5.5 (1462.6) "3. Trgovinsku dobit - imetak iz fer profita u razmjeni ili trampi materijalnih dobara.
132:5.6 (1462.7) "4. Nepošteno bogatstvo - bogatstvo izvedeno iz nepoštenog iskorištavanja ili porobljavanja drugih ljudi.
132:5.7 (1463.1) "5. Kamatno bogatstvo - imetak iz fer prilika za zaradu od uloženog kapitala.
132:5.8 (1463.2) "6. Rezultat genijalnosti - bogatstvo od darova stvaralačkih i inventivnih obdarenja ljudskog uma.
132:5.9 (1463.3) "7. Slučajno stečeno bogatstvo - bogatstvo izvedeno iz velikodušnosti drugih ljudi ili spleta okolnosti.
132:5.10 (1463.4) "8. Ukradeno bogatstvo - bogatstvo koje je stečeno nepoštenim i nečasnim metodama, krađom ili prijevarom.
132:5.11 (1463.5) "9. Zaklada - bogatstvo koje su drugi pohranili u tvoje ruke za neke posebne svrhe, sada ili u budućnosti.
132:5.12 (1463.6) "10. Zarađeno bogatstvo - bogatstvo koje potječe izravno iz vašeg osobnog rada, fer i pravedna nagrada tvojih svakodnevnih napora uma i tijela.
132:5.13 (1463.7) "I tako, moj prijatelju, ako želis biti vjeran i pravedan upravitelj svog velikog bogatstva, pred Bogom i u služenju ljudima, moraš približno podijeliti svoje bogatstvo u ovih deset velikih kategorija, te odlučiti što ćeš učiniti sa svakom od njih, mudro i iskreno tumačeći zakone pravde, jednakosti, poštenja i istinske učinkovitosti; doduše, Bog nebeski te neće prekoriti ako ponekad pogriješiš u dvojbenim situacijama na strani milosrdnog i nesebičnog obzira na nevolje žrtava stradanja nesretnih okolnosti smrtnog života. Kada su u nedoumici u pogledu fer odnosa i pravednosti u materijalnim situacijama, neka tvoje odluke pogoduju onima koji pate od nevolja, onima koji trpe nesreću nezasluženih teškoća."
132:5.14 (1463.8) Nakon više sati rasprave, i nakon što je odgovorio na bogatašev zahtijev za daljnje i detaljnije upute, Isus je opširnije razradio svoje savjete, u biti govoreći: "Dok ti dajem daljnje prijedloge u vezi tvog stava prema bogatstvu, ponovo napominjem da primiš moj savjet kao riječi koje su upućene samo tebi i za tvoju osobnu pouku. Govorim samo u svoje ime i samo tebi, mom znatiželjnom prijatelju. Zaklinjem te da ne diktiraš drugim bogatašima što će učiniti sa svojim bogatstvom. Tebe savjetujem:
132:5.15 (1463.9) "1. Kao upravitelj naslijeđenog bogatstva trebaš razmotriti njegove izvore. Imaš moralnu obvezu predstavljati prošle generacije u časnoj dostavi zakonskog bogatstva budućim generacijama, nakon što oduzmeš svotu koja pošteno i prikladno služi dobrobiti sadašnje generacije. Ali ti nisi dužan produžiti bilo nepoštenje ili nepravdu koja ulazi u nepošteno bogaćenje tvojih predaka. Bilo koji dio tvog naslijeđenog bogatstva koji se ispostavi da je izveden iz prijevare ili nepoštenja, možeš isplatiti u skladu sa svojim shvatanjem pravde, velikodušnosti i nadoknade. Ostatak zakonski naslijeđenog bogatstva možeš koristiti u kapitalu i i odgovorno prenijeti kao povjerenik jedne generacije za drugu. Mudra procjena i zdrav sud trebaju voditi tvoje odluke o ostavštini bogatstva za tvoje nasljednike.
132:5.16 (1463.10) "2. Svatko tko uživa bogatstvo kao rezultat otkrića treba zapamtiti da čovjek živi na zemlji samo kratko vrijeme i da stoga treba poduzeti odgovarajuće mjere za dijeljenje tih otkrića na korisne načine za najveći mogući broj svojih bližnjih. Dok otkrivaču ne treba biti uskraćena nagrada za trud otkrića, on se ne treba sebično usuditi da traži sve prednosti i blagoslove koje proizlaze iz otkrivanja nakupljenih prirodnih resursa.
132:5.17 (1464.1) "3. Dokle god ljudi namjeravaju poslovno trgovati i razmjenjivati robu, oni imaju pravo na fer i zakonodavan profit. Svaki obrtnik zaslužuje plaću za svoje usluge; trgovac ima pravo na svoju nadnicu. Poštena trgovina i častan odnos prema ljudima u organiziranom poslovnom svijetu stvaraju različite vrste profita bogatstva, a svim se tim izvorima bogatstva mora suditi po najvišim principima pravde, poštenja i fer odnosa. Častan trgovac ne bi trebao oklijevati da uzme isti profit koji bi on sam rado ustupio drugom trgovcu u sličnoj transakciji. Iako ova vrsta bogatstva nije jednaka individualno ostyvarenom prihodu u poslovnim transakcijama na velikoj skali, u isto vrijeme, takvo časno stečeno bogatstvo obdaruje svog posjednika znatnim kapitalom prava u odlučivanja o njegovoj naknadnoj diobi.
132:5.18 (1464.2) "4. Ni jedan smrtnik koji poznaje Boga i želi činiti božansku volju neće spasti na razinu ostvarenja bogatstva ugnjetavanjem. Ni jedan plemeniti čovjek neće nastojati akumulirati bogatstvo i njegovu moć porobljavanjem ili nepoštenom eksploatacijom svoje braće u tijelu. Bogatstvo je moralno prokletstvo i duhovna stigma ako je stečeno znojem potlačenog smrtnika. Svo to bogatstvo treba biti vraćeno bilo onima koji su na taj način bili opljačkani ili njihovoj djeci i djeci njihove djece. Trajna civilizacija ne može biti izgrađena na praksi izigravanja radnika od njegove plaće.
132:5.19 (1464.3) "5. Časno bogatstvo ima pravo na kamate. Sve dok ljudi budu uzimali i davali kapital u najam, oni mogu ubirati poštenu kamatu pod uvjetom da sa radi o pošetno stečenom bogatstvu. Prvo očisti svoj kapital, pa ga onda stavi po interes. Ne budi tako ništavan i pohlepan da se poniziš praksom lihvarenja. Ne dopusti sebi sebičnost korištenja utjecaja novca da stekneš nepravednu prednost nad svojim napaćenim bližnjima. Ne padaj u napast da uzmeš lihvarske kamate od svog brata u financijskoj nevolji.
132:5.20 (1464.4) "6. Ako se dogodi da osiguraš bogatstvo izvanrednom darovitošću, ako tvoje bogatstvo potječe od nagrade inventivnog dara, ne traži nepravdan dio takvih nagrada. Čovjek izvanrednih obdarenja ima dug prema svojim precima kao i potomcima; on pored toga ima obvezu prema svojoj rasi, naciji i životnim okolnostima njegovih izuma otkrića. On također treba zapamtiti da je sam bio kao čovjek među ljudima koji je radio i ostvario svoje izume. Bilo bi jednako nepravedno lišiti genijalca svih njegovih prirasta bogatstva. Ljudima će zauvijek biti nemoguće da uspostave pravila i propise koji se primjenjuju jednako na sve ove probleme pravedne raspodjele bogatstva. Prvo morate prepoznati čovjeka kao brata, i ako iskreno želite učiniti njemu kao što bi htjeli da on učini vama, onda će vas svakidašnji diktati pravde, poštenja i pravednosti voditi pravednom i nepristranom rješavanju svih problema ekonomske nagrade i društvene pravde.
132:5.21 (1464.5) "7. Osim za pravdene i poštene provizije za administrativni rad, nitko ne smije položiti ruku na bogatstvo koje su vrijeme i slučajnost uzrokovali da padne u vaše ruke. Slučajno stečeno bogatstvo trebate gledati donekle kao zadužbinu koju trebate utrošiti za dobrobit vaše društvene ili ekonomske skupine. Posjednici takvog bogatstva trebaju imati glavnu riječ u odlučivanju o mudroj i učinkovitoj podjeli tih nezarađenih sredstava. Civilizirani čovjek neće uvijek gledati na sve što je pod njegovom kontrolom kao svoj osobni i privatni posjed.
132:5.22 (1465.1) "8. Ako je bilo koji dio tvog bogatstva svjesno izveden iz prijevare; ako je bio što od tvog bogatstva nakupljeno nečasnom praksom ili nepoštenim metodama, ako je tvoje bogatstvo proizvod nepravednih odnosa prema tvojim bližnjima, žurno vrati sve takve nepošteno stečene dobitke njihovim pravim vlasnicima. Nadoknadite štetu i na taj način očistite svoje bogatstvo od svih nepoštenih prihoda.
132:5.23 (1465.2) "9. Starateljstvo nad tuđim bogatstvom za dobrodit drugih je svečana i sveta odgovornost. Nemojte dovesti u opasnost ili ugroziti takvo povjerenje. Uzmite za sebe od povjerenihsredstava samo ono što bi vam svi pošteni ljudi dopustili.
132:5.24 (1465.3) "10. Onaj dio tvog bogatstva koji predstavlja zaradu od vlastitih mentalnih i fizičkih napora - ako si obavio svoje poslove fer i u pravednosti - doista pripada tebi. Nitko ne može poreći tvoje pravo na držanje i korištenje takvog bogatstva po tvojoj želji, pod uvjetom da to ne nanosi štetu tvojim bližnjima."
132:5.25 (1465.4) Kad je Isus završio sa savjetovanjem, ovaj se bogati Rimljanin pridigao s kauča i opraštajući se od Isusa obećao: "Moj dobri prijatelju, vidim da ste čovjek velike mudrosti idobrote, pa ću sutra početi upravljati svojim imetkom u skladu sa tvojim savjetom."
6. DRUŠTVENA SLUŽBA
132:6.1 (1465.5) Ovdje u Rimu se zbio taj dirljivi događaj u kojem je Stvoritelj svemira proveo nekoliko sati u nastojanju da vrati izgubljeno dijete njegovoj uznemirenoj majci. Ovaj je dječak odlutao od kuće i Isus ga je našao kako plače u nevolji. On i Ganid su bili na putu prema knjižnicama, ali su se odlučili posvetiti vraćanju dječaka njegovoj kući. Ganid nikada nije zaboravio Isusov komentar: "Znaš, Ganide, većina ljudskih bića je poput izgubljene djece. Oni provode većinu svog vremena tužno plačući od straha i patnje, kad su uistinu tako blizu sigurnosti i zaštite, kao što je to dijete bilo tako blizu svoje kuće. A svi oni koji znaju put istine i uživaju u sigurnosti poznavanja Boga trebaju smatrati svojom privilegijom, ako ne i dužnosti, da ponude smjernice svojim bližnjima u njihovim nastojanjima da pronađu zadovoljstvo života. Zar nismo iznimno uživali u ovoj službi vraćanja djeteta njegovoj majci? Tako i oni koji vode ljude Bogu nalaze blaženo zadovoljstvo u služenju ljudima." I od tog dana, do kraja svog prirodnog života, Ganid je uvijek bio u potrazi za izgubljenom djecom, tražeći priliku da ih vrati njihovim domovima.
132:6.2 (1465.6) Bilo je tu udovica s petero djece čiji je muž bio slučajno ubijen. Isus je rekao Ganidu o gubitku vlastitog oca prilikom nesreće, i zajedno su više puta otišli utješiti ovu majku i njezinu djecu, dok je Ganid tražio novac od svoga oca za njihovu hranu i odjeću. Nisu odustali od svojih nastojanja sve dok nisu našli posao za najstarijeg dječaka, da pomogne u brizi za obitelj.
132:6.3 (1465.7) Te noći, dok je Gonod slušao o njihovim događajima, sa simpatijom je rekao Isusu: "Želio sam da napravite učenjaka ili biznismena od mog sina, a vidim da od njega pravite filozofa i filantropa." A Isus je smiješeći se odgovorio: "Možda da mu pomognemo da postane sve četvero; onda može uživati u četverostrukom zadovoljstvu življenja, kako će imati sluha da prepozna četiri ljudske melodije umjesto jedne." Tada je Gonod uzvratio: "Ja vidim da ste vi pravi filozof. Trebao bi napisati knjigu za buduće buduće generacije." A Isus je odgovorio: "NeKnjigu - moja je misija da živim života u ovoj generaciji za sve generacije. Ja - ali nije više rekao, nego je pogledao Ganida govoreći, "Sine, vrijeme je za počinak."
7. PUTOVANJA PO OKOLICI RIMA
132:7.1 (1466.1) Isus, Gonod i Ganid su išli na pet putovanja brodom iz Rima u posjet okolnim predjelima od interesa.Na posjetu sjevernim jezerima Italije, Isus je vodio dugi razgovor s Ganidom, ukazujući da to da je nemoguće učiti čovjeka o Bogu ako čovjek ne želi znati Boga. Na putu oko jezera naišli su na nekog površnog i ispraznog poganina i Ganida je iznenadilo što Isus nije slijedio svoju uobičajenu praksu stupanja u razgovor s ovim čovjekom, što bi, naravno, vodilo raspravi o duhovnim pitanjima. Kad je Ganid upitao svog učitelja zašto je pokazao tako malo zanimanja za ovog poganina, Isus je odgovorio:
132:7.2 (1466.2) "Ganide, taj čovjek nije bio gladan istine. On nije bio nezadovoljan sobom. Nije bio spreman tražiti pomoć i oči njegova uma nisu bile otvorene za primanje svjetla za dušu. Taj čovjek nije bio zreo za žetvu spasenja; njemu treba biti dopušteno još nešto vremena dok ga kušnje i teškoće života ne pripreme za prihvaćanje mudrosti i viših učenja. Ili, kad bi smo ga mogli dovesti da živi s nama, onda bi mu svojim životima mogli pokazati Oca na nebu, i tako ga privući našim životima - životima Božjih sinova - da bi bio ponukan upitati o našem Ocu. Ne možeš obznaniti Oca onome koji ga ne traži; ne možeš uvesti nevoljne duše u radosti spasenja. Čovjek mora postati gladan za istinom kao rezultat iskustva življenja, ili mora željeti znati Boga kao rezultat kontakta sa životima onih koji poznaju božanskog Oca, prije nego bilo koji drugi čovjek može djelovati kao sredstvo koje može povesti takvog smrtnog čovjeka Ocu na nebu. Ako poznajemo Boga, naš pravi posao na zemlji je tako živjeti da omogućimo Ocu da se otkrije u našim životima, kako bi sve osobe koje tragaju za Bogom vidjele Oca i tražile našu pomoć u nastojanju da saznaju više o Bogu koji je na taj način našao izraz u našim životima. "
132:7.3 (1466.3) Za posjete Švicarskoj, visoko u planinama, Isus je proveo cijeli dan u razgovoru s ocem i sinom na temu budizma. Ganid je više puta izravno upitao Isusa o Budi, ali je ovaj uvijek najvećim dijelom okolišao s odgovorom. Sada, u prisutnosti svoga sina, otac je izravno pitao Isusa o Budi, i Isus mu jedao izravan odgovor. Gonod je rekao: "Doista želim znati što mislite o Budi." A Isus je odgovorio:
132:7.4 (1466.4) "Vaš Buda je mnogo bolji od vašeg budizma. Buda je bio veliki čovjek, čak i prorok svome narodu, ali je bio prorok sirotan; time mislim reći da je rano izgubio iz vida svog duhovnog Oca, Oca na nebu. Njegovo je iskustvo tragično. Pokušavao je živjeti i poučavati kao glasnik Boga, ali bez Boga. Buda je uplovio brod svog spasenja u sigurne luke, sve do ulaza u nebo smrtnog spasenja, ali se zbog neispravnih karti plovidbe, njegov dobri brod tu beznadno nasukao. Tu je ostao kroz mnoge generacije, nepokretan i gotovo beznadno nasukan. I tu su mnogi vaši sunarodnjaci ostali kroz sve ove godine. Oni žive nadohvat sigurnih voda počinka, ali odbijaju ući jer je plemeniti brod dobrog Bude nesrećom nasukan pred samom lukom. A budistički narodi nikada neće ući u ovu luku, ako se ne iskrcaju s filozofskog broda njihovog proroka, hvatajući se njegova plemenitog duha. Da je tvoj narod ostao vjeran Budinu duhu, on bi odavno uplovio u svoje utočište spokoja duha, počinka duše i sigurnosti spasenja.
132:7.5 (1467.1) "Vidite, Gonode, Buda je znao Boga u duhu, ali ga nije jasno otkrio u umu; Židovi su otkrili Boga u umu, ali ga uglavnom nisu uspjeli upoznati u duhu. Danas, budisti tumaraju u filozofiji bez Boga, a moj se narod kukavno muči u okovima straha od Boga i bez filozofije spasenja koja donosi život i slobodu. Vi imate filozofiju bez Boga; Židovi imaju Boga, ali uglavnom nemaju s njim povezanu filozofiju življenja. Buda, koji nije uspio oformiti viziju Boga kao duha i kao Oca, nije uspio ponuditi u svojim učenjima moralnu energiju i duhovnu snagu podstreka koja mora biti dio svake religije koja želi promijeniti rasu i uzvisiti naciju."
132:7.6 (1467.2) Ganid je zatim uzviknuo: "Učitelju, da nas dvojica stvorimo novu religiju, jednu koja će biti dovoljno dobra za Indiju i dovoljno velika za Rim, i možda se pogodimo s Židovima da je prihvate umjesto Jahve." Isus je odgovorio: "Ganide, religije nisu rezultat stvaranja. Religije ljudi odrastaju tijekom dugih razdoblja, dok otkrivenja Boga iznenada bijesnu i obasjaju zemlju u životima ljudi koji otkrivaju Boga svojim bližnjima." Ali Ganid i Gonod nisu shvatili smisao ovih proročanskih riječi.
132:7.7 (1467.3) Ove noći nakon što su se povukli na počinak,Ganid nije mogao spavati. Dugo je govorio s svojim ocem i na kraju rekao: "Znaš, oče, ja ponekad mislim da je Jošua prorok." A njegov je otac samo pospano odvratio: "Moj sine, postoje i drugi -".
132:7.8 (1467.4) Od tog je dana do kraja svog prirodnog života, Ganid nastavio razvijati svoju osobnu religiju. Bio je pod snažnim dojmom Isusovog širokoumlja, pravednosti i tolerancije. U svim raspravama o filozofiji i religiji, mladić nikada nije doživio osjećaj negodovanja i antagonizma.
132:7.9 (1467.5) Kakav prizor nebeskim inteligencijama, vidjeti ovog Indijskog mladića kako predlaže Stvoritelju cijelog svemira da stvore novu religiju! I premda mladić toga nije bio svjestan, oni su bili u procesu stvaranja nove i trajne religije tu, na licu mjesta - ovog novog puta spasenja, otkrivenja Boga čovjeku kroz Isusa i u njemu. Ono što je bilo najveća želja mladićeva srca je to što je istinski nesvjesno činio. I to je tako i uvijek će biti. Ono što prosvijetljena i reflektivna ljudska mašta duhovnog nauka i vodstva zdušno i nesebično želi učiniti i biti, postaje mjerivo kreativno u skladu sa stupnjem smrtne predanosti božanskom vršenju Očeve volje. Kada čovjek ide u partnerstvu s Bogom, velike stvari se mogu dogoditi i događaju.