Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 81: RAZVOJ SUVREMENE CIVILIZACIJE
Sekcije
POGLAVLJE 81: RAZVOJ SUVREMENE CIVILIZACIJE
81:0.1 (900.1) NEOVISNO o usponima i padovima koji su pratili neuspjeh planiranog svjetskog unapređenja u misijama Kaligastije i Adama, osnovna organska evolucija ljudske rase nastavila je poticati napredak čovječanstva i njegov rasni razvoj. Evolucija se može odgoditi, ali se ne može zaustaviti.
81:0.2 (900.2) Utjecaj ljubičaste rase, premda brojčano manji nego što je bilo planirano, proizveo je napredak civilizacije koji je, od Adamovih dana, daleko nadmašio napredak čovječanstva tijekom gotovo milijun godina njegova prijašnjeg postojanja.
1. KOLIJEVKA CIVILIZACIJE
81:1.1 (900.3) Otprilike trideset i pet tisuća godina nakon Adama, kolijevka civilizacije nalazila se u jugozapadnoj Aziji, protežući se od doline Nila prema istoku i blago prema sjeveru preko sjeverne Arabije, kroz Mezopotamiju i dalje u Turkestan. A klima je bila presudan čimbenik u uspostavi civilizacije na tom području.
81:1.2 (900.4) Velike klimatske i geološke promjene u sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji zaustavile su rane seobe Adamita, sprječavajući njihov prodor u Europu zbog proširenog Sredozemnog mora i preusmjeravajući tok migracija prema sjeveru i istoku, u Turkestan. Do vremena dovršetka tih uzdizanja kopna i povezanih klimatskih promjena, oko 15.000 pr. Kr., civilizacija je zapala u svojevrsni svjetski zastoj, izuzev kulturnih previranja i bioloških zaliha Andita koji su još uvijek bili ograničeni planinama na istoku Azije i širenjem šuma u Europi na zapadu.
81:1.3 (900.5) Klimatska evolucija sada će postići ono što svi drugi napori nisu uspjeli: prisiliti euroazijskog čovjeka da napusti lov i okrene se naprednijim zanimanjima stočarstva i poljoprivrede. Evolucija može biti spora, ali je iznimno djelotvorna.
81:1.4 (900.6) Budući da su robovi bili široko korišteni među ranim zemljoradnicima, poljoprivrednik je nekoć bio preziran i od lovca i od stočara. Stoljećima se obrada tla smatrala ponižavajućim poslom; otuda i ideja da je rad na zemlji prokletstvo, iako je on zapravo najveći od svih blagoslova. Još u vrijeme Kaina i Abela, stočarske su se žrtve smatrale vrjednijima od poljoprivrednih prinosa.
81:1.5 (900.7) Čovjek se u pravilu razvijao iz lovca u poljoprivrednika, prolazeći kroz razdoblje stočarstva, a to je vrijedilo i za Andite; no češće je evolucijska prisila klimatske nužde uzrokovala da cijela plemena prijeđu izravno iz lova u uspješnu poljoprivredu. Ipak, ova pojava neposrednog prijelaza iz lova u poljoprivredu javljala se samo u onim područjima gdje je postojao visok stupanj miješanja s ljubičastom rasom.
81:1.6 (901.1) Evolucijski narodi (osobito Kinezi) rano su naučili sijati sjeme i uzgajati usjeve promatrajući klijanje sjemenja koje je slučajno bilo navlaženo ili položeno u grobove kao hrana za pokojne. No diljem jugozapadne Azije, uz plodna riječna korita i susjedne ravnice, Anditi su primjenjivali unaprijeđene poljoprivredne tehnike naslijeđene od svojih predaka, koji su poljodjelstvo i vrtlarstvo učinili glavnim zanimanjima unutar granica drugog vrta.
81:1.7 (901.2) Tisućama godina potomci Adama uzgajali su pšenicu i ječam, žitarice usavršene u Vrtu, širom visoravni gornjeg ruba Mezopotamije. Ovdje su potomci Adama i Adamsona uspostavljali kontakte, trgovali i društveno se miješali.
81:1.8 (901.3) Upravo su te prisilne promjene životnih uvjeta dovele do toga da je velik broj pripadnika ljudskog roda usvojio svežderski način prehrane. Spoj prehrane temeljene na pšenici, riži i povrću s mesom označio je značajan napredak u zdravlju i snazi tih drevnih naroda.
2. ALATI CIVILIZACIJE
81:2.1 (901.4) Razvoj kulture temelji se na razvoju alata civilizacije. A alati koje je čovjek koristio u svom usponu iz divljaštva bili su učinkoviti upravo onoliko koliko su oslobađali ljudsku snagu za izvršavanje viših zadataka.
81:2.2 (901.5) Vi koji danas živite u kasnijim razdobljima rađajuće kulture i početnog napretka društvenih odnosa, koji zapravo imate nešto slobodnog vremena za razmišljanje o društvu i civilizaciji, ne smijete zaboraviti da su vaši rani preci imali malo ili nimalo dokolice koju bi mogli posvetiti promišljanju i društvenom razmišljanju.
81:2.3 (901.6) Prva četiri velika napretka u ljudskoj civilizaciji bila su:
81:2.4 (901.7) 1. Kontrola vatre.
81:2.5 (901.8) 2. Pripitomljavanje životinja.
81:2.6 (901.9) 3. Porobljavanje zarobljenika.
81:2.7 (901.10) 4. Privatno vlasništvo.
81:2.8 (901.11) Iako je vatra, prvo veliko otkriće, naposljetku otvorila vrata znanstvenog svijeta, za primitivnog čovjeka imala je malo praktične vrijednosti u tom pogledu. On je odbijao priznati prirodne uzroke kao objašnjenje svakodnevnih pojava.
81:2.9 (901.12) Na pitanje odakle potječe vatra, jednostavna priča o Andonu i kremenu ubrzo je zamijenjena legendom o Prometeju koji ju je ukrao s neba. Drevni su ljudi tražili nadnaravna objašnjenja za sve prirodne pojave koje nisu mogli osobno razumjeti; i mnogi moderni ljudi nastavljaju činiti isto. Oslobađanje takozvanih prirodnih pojava od personifikacije zahtijevalo je duga razdoblja i još uvijek nije dovršeno. No otvorena, iskrena i neustrašiva potraga za stvarnim uzrocima dala je povoda modernoj znanosti: pretvorila je astrologiju u astronomiju, alkemiju u kemiju, a magiju u medicinu.
81:2.10 (901.13) Prije izuma strojeva čovjek je mogao obavljati posao a da ga ne izvrši sam jedino uz pomoć životinja. Pripitomljavanjem životinja stekao je živa oruđa, a njihova je inteligentna uporaba pripremila put razvoju poljoprivrede i prijevoza. Bez tih životinja čovjek se ne bi mogao uzdići iz svog primitivnog stanja do kasnijih razina civilizacije.
81:2.11 (902.1) Većina životinja najprikladnijih za pripitomljavanje nalazila se u Aziji, osobito u njezinim središnjim i jugozapadnim područjima. To je jedan od razloga zašto je civilizacija u tim krajevima napredovala brže nego u drugim dijelovima svijeta. Mnoge su od tih životinja već dvaput bile pripitomljene, a u anditskom dobu ponovno su ukroćene. No pas je ostao uz lovce još od vremena kada je prvi put pripitomljen, mnogo prije ovog razdoblja.
81:2.12 (902.2) Anditi Turkestana bili su prvi narodi koji su u velikoj mjeri pripitomili konja, što je ujedno razlog dugotrajne prevlasti njihove kulture. Do 5000. pr. Kr. zemljoradnici Mezopotamije, Turkestana i Kine počeli su uzgajati ovce, koze, goveda, deve, konje, perad i slonove. Kao tegleće životinje koristili su vola, devu, konja i jaka. I sam je čovjek nekoć bio tegleća životinja. Jedan vladar plave rase imao je čak sto tisuća ljudi u svojoj koloniji nosača tereta.
81:2.13 (902.3) Ustanove ropstva i privatnog vlasništva nad zemljom pojavile su se zajedno s poljoprivredom. Ropstvo je podiglo životni standard gospodara i omogućilo više slobodnog vremena za razvoj društvene kulture.
81:2.14 (902.4) Divljak je rob prirode, ali znanstvena civilizacija postupno daruje čovječanstvu sve veću slobodu. Uz pomoć životinja, vatre, vjetra, vode, električne energije i drugih još neotkrivenih izvora energije, čovjek se oslobodio, i nastavit će se oslobađati, potrebe za neprekidnim radom. Bez obzira na prolazne poteškoće koje donosi obilje mehaničkih izuma, krajnje koristi koje iz njih proizlaze neprocjenjive su. Civilizacija nikada ne može procvjetati, a kamoli se uspostaviti, sve dok čovjek nema vremena za razmišljanje, planiranje i zamišljanje novih i boljih načina djelovanja.
81:2.15 (902.5) Čovjek je isprva jednostavno koristio prirodna skloništa, živeći pod stijenama i u špiljama. Zatim je počeo koristiti drvo i kamen, prilagođavajući ih izgradnji obiteljskih koliba. Na kraju je stupio u stvaralačku fazu gradnje, ovladavši izradom opeke i drugih građevinskih materijala.
81:2.16 (902.6) Narodi turkestanskih visoravni bili su prvi među naprednijim rasama koji su gradili svoje domove od drva, kuće nimalo različite od ranih brvnara američkih pionirskih doseljenika. Širom ravnica ljudska su prebivališta građena od opeke, a kasnije i od pečene opeke.
81:2.17 (902.7) Kasnije su riječne rase gradile kolibe zabijajući kolce u krug; zatim bi povezali njihove vrhove, tvoreći kostur kolibe, koji je bio poprečno isprepleten trskom, pa je cijela tvorevina nalikovala velikoj preokrenutoj košari. Premazana grubom žbukom i osušena na suncu, ova je građevina pružala vrlo dobar zaklon od vremenskih nepogoda.
81:2.18 (902.8) Upravo je iz tih ranih koliba neovisno proizašla ideja o pletenju raznih vrsta košara. Promatrajući učinak vlažne žbuke na okvir načinjen od zabodenih kolaca, u nekim se skupinama rodila ideja o izradi keramike. Umijeće stvrdnjavanja glinenih posuda pečenjem otkriveno je kada je jedna od tih primitivnih koliba slučajno izgorjela. Umijeća drevnih vremena često su nastajala kao posljedica slučajnih događaja koji su pratili svakodnevni život ranih naroda. U velikoj mjeri to vrijedi za evolucijski razvoj čovječanstva sve do dolaska Adama.
81:2.19 (903.1) Iako je keramiku prvo uvela prinčeva pratnja prije otprilike pola milijuna godina, izrada glinenih posuda gotovo je posve zamrla tijekom više od sto pedeset tisuća godina. Samo su predsumerijski Noditi s obala zaljeva nastavili izrađivati glinene posude. Umijeće izrade keramike ponovno je oživljeno u vrijeme Adama. Širenje te vještine odvijalo se istodobno sa širenjem pustinjskih područja Afrike, Arabije i središnje Azije, te se u uzastopnim valovima sve naprednije tehnike širilo iz Mezopotamije preko istočne hemisfere.
81:2.20 (903.2) Civilizacije anditskog doba ne mogu se uvijek pratiti prema stupnjevima razvoja njihove keramike ili drugih umijeća. Ujednačen tijek ljudske evolucije bio je snažno narušen režimima Dalamatije i Edena. Često se događa da su kasnije posude i oruđa slabije kvalitete od ranijih proizvoda čistijih anditskih naroda.
3. GRADOVI, PROIZVODNJA I TRGOVINA
81:3.1 (903.3) Klimatsko uništenje bogatih, otvorenih travnjaka za lov i ispašu u Turkestanu, koje je započelo oko 12.000 pr. Kr., prisililo je ljude tih područja da se okrenu novim oblicima rada i jednostavnoj proizvodnji. Neki su se posvetili uzgoju domaćih stada, drugi su postali zemljoradnici ili skupljači hrane iz voda, ali su viši tipovi anditskog intelekta odabrali baviti se trgovinom i proizvodnjom. Čak je postalo uobičajeno da se čitava plemena posvete razvoju jedne jedine djelatnosti. Od doline Nila do Hindukuša i od Gangesa do Žute rijeke, glavna djelatnost naprednijih plemena postala je obrada zemlje, dok je trgovina bila sporedna.
81:3.2 (903.4) Porast trgovine i prerada sirovina u raznovrsne trgovačke proizvode izravno su pridonijeli nastanku ranih i polumirnih zajednica koje su imale velik utjecaj na širenje kulture i umjetnosti civilizacije. Prije razdoblja opsežne svjetske trgovine, društvene su zajednice bile plemenske — proširene obiteljske skupine. Trgovina je povezivala različite vrste ljudi, tako pridonoseći bržem međusobnom prožimanju kultura.
81:3.3 (903.5) Prije otprilike dvanaest tisuća godina započelo je razdoblje samostalnih gradova. Ti su primitivni trgovački i proizvodni gradovi uvijek bili okruženi zemljoradničkim i stočarskim pojasevima. Iako je istina da je razvoj industrije bio potaknut porastom životnog standarda, ne treba imati pogrešnu predodžbu o profinjenosti ranog gradskog života. Rane rase nisu bile osobito uredne ni čiste, a prosječna se primitivna zajednica uzdizala za tridesetak do šezdesetak centimetara svakih dvadeset i pet godina, jednostavno zbog nagomilavanja prljavštine i otpada. Neki su od tih drevnih gradova također vrlo brzo rasli iznad okolnog tla jer su njihove nepečene blatne kolibe bile kratkoga vijeka, a bio je običaj graditi nova prebivališta izravno na ruševinama starih.
81:3.4 (903.6) Široka uporaba metala bila je obilježje ovog razdoblja ranih industrijskih i trgovačkih gradova. Već ste u Turkestanu pronašli brončanu kulturu koja potječe iz vremena prije 9000. pr. Kr., a Anditi su rano naučili obrađivati željezo, zlato i bakar. No izvan naprednijih središta civilizacije uvjeti su bili vrlo drukčiji. Nije bilo jasno odvojenih razdoblja poput kamenog, brončanog i željeznog doba; sva su tri postojala istodobno na različitim područjima.
81:3.5 (904.1) Zlato je bilo prvi metal koji je čovjek tražio; bilo ga je lako obrađivati i u početku se koristilo samo kao ukras. Zatim se počeo koristiti bakar, ali ne u većoj mjeri sve dok se nije miješao s kositrom kako bi se dobila tvrđa bronca. Otkriće miješanja bakra i kositra za dobivanje bronce potječe od jednog od Adamsonita iz Turkestana, čiji se rudnik bakra u visoravnima slučajno nalazio uz nalazište kositra.
81:3.6 (904.2) Pojavom jednostavne proizvodnje i početaka industrije, trgovina je ubrzo postala najmoćniji čimbenik u širenju kulturne civilizacije. Otvaranje trgovačkih putova kopnom i morem uvelike je olakšalo putovanja te miješanje kultura i prožimanje civilizacija. Oko 5000. pr. Kr. konj je bio u općoj uporabi širom civiliziranih i poluciviliziranih područja. Te su kasnije rase, osim pripitomljenog konja, raspolagale i raznim vrstama putničkih i bojnih kola. Kotač se koristio još mnogo ranije, ali su vozila s kotačima sada postala općeprihvaćena kako u trgovini tako i u ratu.
81:3.7 (904.3) Putujući trgovac i lutajući istraživač učinili su više za napredak povijesne civilizacije nego svi drugi utjecaji zajedno. Vojna osvajanja, kolonizacija i misionarske djelatnosti potaknute kasnijim religijama također su pridonosile širenju kulture; ali sve su to bili sporedni čimbenici u odnosu na trgovačke veze, koje su se stalno ubrzavale razvojem industrije, umjetnosti i znanosti.
81:3.8 (904.4) Uvođenje adamskog nasljeđa u ljudske rase ne samo da je ubrzalo tijek civilizacije nego je i snažno potaknulo sklonosti prema pustolovini i istraživanju, tako da je veći dio Euroazije i sjeverne Afrike ubrzo bio naseljen sve brojnijim miješanim potomcima Andita.
4. MIJEŠANE RASE
81:4.1 (904.5) U osvit povijesnog doba cijela Euroazija, sjeverna Afrika i otoci Tihog oceana bili su naseljeni mješovitim rasama ljudskog roda. Današnje rase rezultat su višestrukog miješanja pet osnovnih ljudskih loza Urantije.
81:4.2 (904.6) Svaka od rasa Urantije bila je prepoznatljiva po određenim karakterističnim tjelesnim obilježjima. Adamiti i Noditi bili su dugoglavci; Andoniti širokoglavci. Sangičke rase bile su srednje glave, pri čemu su žuti i plavi ljudi naginjali širokoglavosti. Plave rase, kada su se miješale s andonitskom lozom, postajale su izrazito širokoglave. Sekundarni Sangičani bili su srednje do duge glave.
81:4.3 (904.7) Iako su ove dimenzije lubanje korisne pri razjašnjavanju rasnog porijekla, kostur u cjelini mnogo je pouzdaniji pokazatelj. U ranom razvoju rasa Urantije izvorno je postojalo pet različitih tipova koštane građe:
81:4.4 (904.8) 1. Andonski, starosjedioci Urantije.
81:4.5 (904.9) 2. Primarni Sangičani: crveni, žuti i plavi.
81:4.6 (904.10) 3. Sekundarni Sangičani: narančasti, zeleni i indigo.
81:4.7 (904.11) 4. Noditi, potomci Dalamatijaca.
81:4.8 (904.12) 5. Adamiti, ljubičasta rasa.
81:4.9 (904.13) Kako su se ovih pet velikih rasnih skupina opsežno miješale, stalno miješanje imalo je tendenciju prikrivati andonitski tip zbog prevlasti sangičkog nasljeđa. Laponci i Eskimi predstavljaju mješavinu andonitske i sangičko-plave loze. Njihova koštana građa najviše se približava očuvanju izvornog andonskog tipa. No Adamiti i Noditi toliko su se izmiješali s drugim rasama da ih se može prepoznati samo kao općeniti kavkazoidni tip.
81:4.10 (905.1) Općenito govoreći, kada se otkopavaju ljudski ostaci iz posljednjih dvadeset tisuća godina, bit će nemoguće jasno razlikovati pet izvornih tipova. Proučavanje takvih koštanih struktura pokazuje da je čovječanstvo danas podijeljeno u približno tri skupine:
81:4.11 (905.2) 1. Kavkazoidna — anditska mješavina noditske i adamske loze, dodatno izmijenjena primarnim i (djelomično) sekundarnim sangičkim primjesama te znatnim ukrštanjem s andonitskom lozom. Zapadne bijele rase, zajedno s nekim indijskim i turanskim narodima, pripadaju ovoj skupini. Ujedinjujući čimbenik ove podjele jest veći ili manji udio anditskog nasljeđa.
81:4.12 (905.3) 2. Mongoloidna — primarni sangički tip, koji uključuje izvorne crvenu, žutu i plavu rasu. Kinezi i američki domoroci pripadaju ovoj skupini. U Europi je mongoloidni tip izmijenjen sekundarnim sangičkim i andonitskim miješanjem, a još više anditskim utjecajem. Malajski i drugi indonezijski narodi također spadaju u ovu skupinu, premda sadrže visok postotak sekundarnog sangičkog nasljeđa.
81:4.13 (905.4) 3. Negroidna — sekundarni sangički tip, koji je izvorno uključivao narančastu, zelenu i indigo rasu. Ovaj je tip najbolje prikazan kod crne rase te se nalazi širom Afrike, Indije i Indonezije, gdje su se naselile sekundarne sangičke rase.
81:4.14 (905.5) U sjevernoj Kini prisutno je određeno miješanje kavkazoidnog i mongoloidnog tipa; u Levantu su se izmiješali kavkazoidni i negroidni; u Indiji, kao i u Južnoj Americi, zastupljena su sva tri tipa. A koštane značajke ta tri preostala tipa i dalje postoje te pomažu u utvrđivanju kasnijeg porijekla današnjih ljudskih rasa.
5. KULTURNO DRUŠTVO
81:5.1 (905.6) Biološka evolucija i kulturna civilizacija ne moraju nužno biti povezane; organska evolucija u bilo kojem razdoblju može se odvijati nesmetano usred same kulturne dekadencije. No kada se promatraju duga razdoblja ljudske povijesti, uočava se da se evolucija i kultura naposljetku povezuju kao uzrok i posljedica. Evolucija može napredovati i bez kulture, ali kulturna civilizacija ne može cvjetati bez odgovarajuće podloge prethodnog rasnog napretka. Adam i Eva nisu uveli nikakvu umjetnost civilizacije koja bi bila strana napretku ljudskog društva, ali je adamska krv povećala urođene sposobnosti rasa i ubrzala tempo ekonomskog i industrijskog razvoja. Adamovo darivanje unaprijedilo je moždanu sposobnost rasa, znatno ubrzavši procese prirodne evolucije.
81:5.2 (905.7) Kroz poljoprivredu, pripitomljavanje životinja i unaprijeđenu arhitekturu, čovječanstvo se postupno oslobodilo najtežih oblika neprekidne borbe za opstanak te je počelo tražiti načine kako učiniti život ugodnijim; i to je bio početak težnje prema sve višim standardima materijalne udobnosti. Kroz proizvodnju i industriju čovjek postupno povećava udio zadovoljstva u smrtnom životu.
81:5.3 (906.1) Ali kulturno društvo nije nikakav veliki i dobrotvorni klub naslijeđenih povlastica u koji se svi ljudi rađaju s besplatnim članstvom i potpunom jednakošću. Naprotiv, ono je uzvišeno i stalno napredujuće bratstvo zemaljskih radnika koje u svoje redove prima samo plemenitost onih koji nastoje učiniti svijet boljim mjestom u kojem će njihova djeca i djeca njihove djece moći živjeti i napredovati u budućim vremenima. A to bratstvo civilizacije zahtijeva visoku cijenu pristupa, nameće strogu i zahtjevnu disciplinu, izriče teške kazne svima koji odstupaju i ne prilagođavaju se, dok zauzvrat daje malo osobnih sloboda ili povlastica, osim povećane sigurnosti od zajedničkih opasnosti i rasnih prijetnji.
81:5.4 (906.2) Društveno udruživanje oblik je osiguranja opstanka za koji su ljudi naučili da im se isplati; stoga je većina pojedinaca spremna platiti te premije u obliku samoprijegora i ograničenja osobne slobode koje društvo zahtijeva od svojih članova zauzvrat za poboljšanu skupnu zaštitu. Ukratko, suvremeni društveni mehanizam predstavlja pokusni sustav osiguranja koji pruža određeni stupanj sigurnosti i zaštite od povratka u strašne i antisocijalne uvjete koji su obilježavali rane faze ljudskog iskustva.
81:5.5 (906.3) Društvo tako postaje suradnički sustav za osiguranje građanske slobode kroz institucije, ekonomske slobode kroz kapital i izume, društvene slobode kroz kulturu te slobode od nasilja kroz policijsku regulaciju.
81:5.6 (906.4) Sila ne stvara pravo, ali osigurava provođenje općeprihvaćenih prava svake naredne generacije. Temeljna zadaća vlasti jest određivanje prava, pravedno i uravnoteženo uređivanje klasnih razlika te osiguravanje jednakih mogućnosti u okviru zakona. Svako ljudsko pravo povezano je s društvenom dužnošću; skupna povlastica jest mehanizam osiguranja koji neizostavno zahtijeva potpunu uplatu zahtjevnih premija u obliku služenja zajednici. A prava skupine, kao i prava pojedinca, moraju biti zaštićena, uključujući i regulaciju spolnih sklonosti.
81:5.7 (906.5) Legitimni cilj društvene evolucije jest sloboda koja je podložna skupnoj regulaciji. Ideja o neograničenoj slobodi nije ništa drugo nego iluzija nestabilnih i nepostojanih ljudskih umova.
6. ODRŽAVANJE CIVILIZACIJE
81:6.1 (906.6) Dok je biološka evolucija neprekidno napredovala, velik dio kulturnog razvoja širio se iz doline Eufrata u valovima koji su postupno slabili kako je vrijeme prolazilo, sve dok naposljetku gotovo cijelo čisto adamsko potomstvo nije otišlo obogatiti civilizacije Azije i Europe. Rase se nisu u potpunosti izmiješale, ali su se njihove civilizacije u znatnoj mjeri prožele. Kultura se polako širila diljem svijeta. A tu civilizaciju treba održavati i njegovati, jer danas ne postoje novi izvori kulture, nema Andita koji bi osnažili i potaknuli spor napredak evolucije civilizacije.
81:6.2 (906.7) Civilizacija koja se danas razvija na Urantiji proizašla je iz sljedećih čimbenika i na njima počiva:
81:6.3 (906.8) 1. Prirodne okolnosti. Priroda i opseg materijalne civilizacije u velikoj su mjeri određeni raspoloživim prirodnim resursima. Klima, vremenske prilike i brojni fizički uvjeti čimbenici su u evoluciji kulture.
81:6.4 (907.1) Na početku anditskog doba postojala su samo dva velika i plodna otvorena lovišta na cijelom svijetu. Jedno se nalazilo u Sjevernoj Americi i bilo je naseljeno američkim domorocima; drugo se nalazilo sjeverno od Turkestana i bilo je djelomično nastanjeno andonitsko-žutom rasom. Presudni čimbenici u razvoju više kulture u jugozapadnoj Aziji bili su rasa i klima. Anditi su bili velik narod, ali odlučujući čimbenik u određivanju tijeka njihove civilizacije bila je sve veća sušnost Irana, Turkestana i Sinkjanga, koja ih je prisilila da iznađu i usvoje nove i naprednije načine pribavljanja sredstava za život s njihovih sve manje plodnih zemalja.
81:6.5 (907.2) Konfiguracija kopna i drugi rasporedi zemljine površine imaju velik utjecaj na određivanje mira ili rata. Malo je naroda na Urantiji imalo tako povoljne uvjete za neprekidan i nesmetan razvoj kao narodi Sjeverne Amerike — zaštićeni gotovo sa svih strana golemim oceanima.
81:6.6 (907.3) 2. Kapitalna dobra. Kultura se nikada ne razvija u uvjetima siromaštva; dokolica je nužna za napredak civilizacije. Pojedinačni karakter moralne i duhovne vrijednosti može se razviti i bez materijalnog bogatstva, ali kulturna civilizacija proizlazi samo iz onih uvjeta materijalnog blagostanja koje omogućuje spoj dokolice i ambicije.
81:6.7 (907.4) U primitivnim vremenima život na Urantiji bio je ozbiljan i težak. Upravo kako bi izbjeglo tu neprekidnu borbu i beskrajni trud, čovječanstvo je stalno težilo prema blagoj klimi tropa. Iako su te toplije zone pružale određeno olakšanje od intenzivne borbe za opstanak, rase i plemena koja su tražila takvu lakoću rijetko su koristila svoju nezasluženu dokolicu za napredak civilizacije. Društveni napredak uvijek je proizlazio iz misli i planova onih rasa koje su, zahvaljujući svojem inteligentnom radu, naučile kako iz zemlje izvući sredstva za život uz manji napor i kraće radno vrijeme te su tako mogle uživati zasluženu i korisnu mjeru dokolice.
81:6.8 (907.5) 3. Znanstveno znanje. Materijalni aspekti civilizacije uvijek moraju čekati na akumulaciju znanstvenih spoznaja. Prošlo je mnogo vremena nakon otkrića luka i strijele i korištenja životinja kao izvora snage prije nego što je čovjek naučio kako iskoristiti vjetar i vodu, nakon čega su uslijedili para i električna energija. No postupno su se alati civilizacije usavršavali. Tkanje, izrada keramike, pripitomljavanje životinja i obrada metala prethodili su razdoblju pisanja i tiskanja.
81:6.9 (907.6) Znanje je moć. Izum uvijek prethodi ubrzanju kulturnog razvoja na svjetskoj razini. Znanost i izumiteljstvo najviše su korist imali od tiskarskog stroja, a međudjelovanje svih tih kulturnih i izumiteljskih djelatnosti uvelike je ubrzalo tempo kulturnog napretka.
81:6.10 (907.7) Znanost uči čovjeka govoriti novim jezikom matematike i usmjerava njegove misli duž linija stroge preciznosti. Također stabilizira filozofiju uklanjanjem pogrešaka, dok religiju pročišćava uništavanjem praznovjerja.
81:6.11 (907.8) 4. Ljudski resursi. Ljudski potencijal neophodan je za širenje civilizacije. Ako su svi ostali uvjeti jednaki, brojniji narod nadvladat će civilizaciju manje rase. Stoga neuspjeh u povećanju broja stanovništva do određene granice sprječava potpuno ostvarenje nacionalne sudbine, ali dolazi točka u kojoj daljnji rast postaje poguban. Povećanje broja stanovništva iznad optimalnog omjera između ljudi i zemljišta znači ili snižavanje životnog standarda ili neposredno širenje teritorijalnih granica mirnim prodorom ili vojnim osvajanjima, prisilnim zauzimanjem.
81:6.12 (908.1) Ponekad ste zgroženi razaranjima rata, ali trebate prepoznati potrebu za stvaranjem velikog broja smrtnika kako bi se omogućile široke mogućnosti za društveni i moralni razvoj; s takvom planetarnom plodnošću ubrzo se javlja ozbiljan problem prenapučenosti. Većina nastanjenih svjetova je mala. Urantija je prosječna, možda čak i malo manja. Optimalna stabilizacija nacionalnog stanovništva unapređuje kulturu i sprječava rat. A mudra je ona nacija koja zna kada treba prestati rasti.
81:6.13 (908.2) Ali kontinent najbogatiji prirodnim resursima i s najnaprednijom mehaničkom opremom malo će napredovati ako inteligencija njegova stanovništva opada. Znanje se može steći obrazovanjem, ali mudrost, koja je neophodna za istinsku kulturu, može se steći samo iskustvom i kod muškaraca i žena koji su urođeno inteligentni. Takav narod sposoban je učiti iz iskustva; on može postati istinski mudar.
81:6.14 (908.3) 5. Učinkovitost materijalnih resursa. Mnogo toga ovisi o mudrosti iskazanoj u korištenju prirodnih resursa, znanstvenog znanja, kapitalnih dobara i ljudskog potencijala. Osnovni čimbenik rane civilizacije bila je snaga koju su vršili mudri društveni vođe; primitivnom je čovjeku civilizacija bila nametnuta od njegovih naprednijih suvremenika. Organizirane i nadmoćne manjine uvelike su vladale ovim svijetom.
81:6.15 (908.4) Sila ne stvara pravo, ali sila određuje ono što jest i što je bilo u povijesti. Tek je nedavno Urantija dosegla točku na kojoj je društvo spremno raspravljati o etici sile i prava.
81:6.16 (908.5) 6. Učinkovitost jezika. Širenje civilizacije ovisi o jeziku. Živi i razvijajući jezici osiguravaju širenje civiliziranog mišljenja i planiranja. Tijekom ranih razdoblja postignut je značajan napredak u jeziku. Danas postoji velika potreba za daljnjim razvojem jezika kako bi se olakšalo izražavanje evoluirajuće ljudske misli.
81:6.17 (908.6) Jezik se razvio iz društvenih skupina, pri čemu je svaka razvila vlastiti sustav razmjene riječi. Razvijao se kroz geste, znakove, uzvike, oponašajuće zvukove, intonaciju i naglasak, sve do glasovnog izražavanja koje je naposljetku dovelo do razvoja pisama. Jezik je čovjekovo najvažnije i najkorisnije misaono oruđe, ali nije procvao dok ljudi nisu stekli određenu mjeru dokolice. Sklonost poigravanju jezikom stvara nove riječi — žargon. Ako ga većina usvoji, žargon postaje jezik. Porijeko dijalekata najbolje se vidi u dječjem govoru unutar obitelji.
81:6.18 (908.7) Razlike u jeziku oduvijek su bile velika prepreka širenju mira. Prevladavanje dijalekata mora prethoditi širenju kulture kroz jednu rasu, preko kontinenta ili na cijeli svijet. Univerzalni jezik potiče mir, osigurava kulturu i povećava sreću. Čak i kada se jezici nekog svijeta svedu na nekoliko, njihovo ovladavanje od strane vodećih kulturnih naroda snažno utječe na ostvarenje svjetskog mira i blagostanja.
81:6.19 (908.8) Iako je na Urantiji postignut vrlo mali napredak u razvoju međunarodnog jezika, mnogo je učinjeno uspostavom međunarodne trgovačke razmjene. Sve takve međunarodne veze treba poticati, bilo da se odnose na jezik, trgovinu, umjetnost, znanost, natjecanja ili religiju.
81:6.20 (909.1) 7. Učinkovitost mehaničkih sredstava. Napredak civilizacije izravno je povezan s razvojem i posjedovanjem alata, strojeva i distribucijskih kanala. Poboljšani alati, domišljati i učinkoviti strojevi određuju opstanak suparničkih skupina u areni napredujuće civilizacije.
81:6.21 (909.2) U ranim razdobljima jedina energija koja se primjenjivala u obradi zemlje bila je ljudska snaga. Bio je to dugotrajan proces zamjene ljudi volovima, jer je to ljude lišavalo zaposlenja. Kasnije su strojevi počeli potiskivati ljude, a svaki takav napredak izravno pridonosi razvoju društva jer oslobađa ljudski potencijal za obavljanje vrjednijih zadataka.
81:6.22 (909.3) Znanost, vođena mudrošću, može postati velik društveni osloboditelj čovjeka. Mehaničko doba može biti pogubno samo za onu naciju čija je intelektualna razina preniska da otkrije mudre metode i zdrave načine prilagodbe teškoćama prijelaza koje nastaju zbog naglog gubitka zaposlenja velikog broja ljudi uslijed prebrzog uvođenja novih vrsta strojeva koji štede rad.
81:6.23 (909.4) 8. Karakter nositelja baklje. Društveno nasljeđe omogućuje čovjeku da stoji na ramenima svih koji su mu prethodili i pridonijeli razvoju kulture i znanja. U prijenosu kulturne baklje s naraštaja na naraštaj dom uvijek ostaje temeljna ustanova. Slijede igra i društveni život, a škola dolazi posljednja, ali je jednako neizostavna u složenom i visoko organiziranom društvu.
81:6.24 (909.5) Kukci se rađaju potpuno obrazovani i opremljeni za život — doista, s vrlo uskim i isključivo instinktivnim načinom postojanja. Ljudsko dijete rađa se bez obrazovanja; stoga čovjek posjeduje moć da, upravljajući obrazovanjem mlađih naraštaja, uvelike izmijeni evolucijski tijek civilizacije.
81:6.25 (909.6) Najveći utjecaji dvadesetog stoljeća koji su pridonijeli daljnjem razvoju civilizacije i napretku kulture jesu nagli porast svjetskih putovanja i neusporediva poboljšanja u načinima komunikacije. No napredak u obrazovanju nije držao korak s razvojem društvene strukture; isto tako, suvremeno poimanje etike nije se razvijalo u skladu s napretkom na isključivo intelektualnim i znanstvenim područjima. A moderna civilizacija zapela je u pogledu duhovnog razvoja i očuvanja obiteljske ustanove.
81:6.26 (909.7) 9. Rasni ideali. Ideali jedne generacije utiru put sudbine neposrednim potomcima. Kvaliteta nositelja društvene baklje određuje hoće li civilizacija napredovati ili nazadovati. Domovi, crkve i škole jedne generacije unaprijed određuju smjer karaktera sljedeće generacije. Moralni i duhovni zamah neke rase ili nacije uvelike određuje kulturnu brzinu te civilizacije.
81:6.27 (909.8) Ideali uzdižu izvor društvenog toka. A nijedan tok ne može se uzdići više od svojega izvora, bez obzira na tehnike pritiska ili usmjeravanja koje se primjenjuju. Pokretačka snaga čak i najmaterijalnijih aspekata kulturne civilizacije leži u najmanje materijalnim postignućima društva. Inteligencija može upravljati mehanizmom civilizacije, mudrost ga može usmjeravati, ali duhovni idealizam je energija koja doista uzdiže i unapređuje ljudsku kulturu s jedne razine postignuća na drugu.
81:6.28 (910.1) U početku je život bio borba za opstanak; sada je borba za životni standard; a sljedeće će biti borba za kvalitetu mišljenja — nadolazeći zemaljski cilj ljudskog postojanja.
81:6.29 (910.2) 10. Koordinacija stručnjaka. Civilizacija je uvelike napredovala zahvaljujući ranoj podjeli rada i njezinoj kasnijoj posljedici — specijalizaciji. Danas civilizacija ovisi o učinkovitoj koordinaciji stručnjaka. Kako se društvo širi, mora se pronaći neki način povezivanja stručnjaka iz različitih područja.
81:6.30 (910.3) Društveni, umjetnički, tehnički i industrijski stručnjaci nastavit će se umnožavati i usavršavati svoje vještine i spretnost. No ta raznolikost sposobnosti i razlika u zanimanjima na kraju će oslabiti i razjediniti ljudsko društvo ako se ne razviju učinkovita sredstva koordinacije i suradnje. Međutim, inteligencija koja je sposobna za takvu inventivnost i specijalizaciju mora biti u stanju osmisliti odgovarajuće metode upravljanja i prilagodbe svim problemima koji proizlaze iz brzog rasta izuma i ubrzanog tempa kulturnog širenja.
81:6.31 (910.4) 11. Usmjeravanje pojedinaca. Sljedeće razdoblje društvenog razvoja očitovat će se u boljoj i učinkovitijoj suradnji i koordinaciji sve većeg i šireg stupnja specijalizacije. A kako se rad sve više diferencira, mora se razviti neka metoda usmjeravanja pojedinaca prema odgovarajućem zaposlenju. Strojevi nisu jedini uzrok nezaposlenosti među civiliziranim narodima Urantije. Ekonomska složenost i stalni porast industrijske i stručne specijalizacije dodatno otežavaju problem pronalaženja odgovarajućeg zaposlenja.
81:6.32 (910.5) Nije dovoljno osposobiti ljude za rad; u složenom društvu moraju postojati i učinkovite metode pronalaženja odgovarajućeg zaposlenja. Prije nego što se građane osposobi za visoko specijalizirane načine zarađivanja za život, treba ih osposobiti za jednu ili više vrsta uobičajenog rada, zanata ili zanimanja koje mogu obavljati u razdobljima privremene nezaposlenosti u svojoj specijalnosti. Nijedna civilizacija ne može dugoročno opstati ako održava velike slojeve nezaposlenih. S vremenom će i najbolji građani postati izopačeni i demoralizirani prihvaćanjem potpore iz javnih sredstava. Čak i privatna dobročinstva postaju štetna ako se predugo pružaju radno sposobnim građanima.
81:6.33 (910.6) Takvo visoko specijalizirano društvo neće rado prihvatiti drevne zajedničarske i feudalne običaje starih naroda. Istina, mnoge se zajedničke usluge mogu uspješno i korisno organizirati na društvenoj osnovi, ali visoko obrazovani i izrazito specijalizirani ljudi najbolje se usmjeravaju putem neke metode inteligentne suradnje. Suvremena koordinacija i bratska regulacija stvarat će dugotrajniju suradnju nego starije i primitivnije metode komunizma ili diktatorskih regulativnih sustava utemeljenih na sili.
81:6.34 (910.7) 12. Spremnost na suradnju. Jedna od velikih prepreka napretku ljudskog društva jest sukob između interesa i dobrobiti većih, društveno organiziranih skupina i manjih, suprotno usmjerenih asocijalnih skupina, a da i ne spominjemo pojedince s antisocijalnim sklonostima.
81:6.35 (910.8) Nijedna nacionalna civilizacija ne može dugo opstati ako njezine obrazovne metode i religijski ideali ne potiču visoku razinu inteligentnog patriotizma i nacionalne odanosti. Bez takvog inteligentnog patriotizma i kulturne povezanosti sve se nacije raspadaju kao rezultat provincijskih ljubomora i lokalnih samointeresa.
81:6.36 (911.1) Održavanje svjetske civilizacije ovisi o tome da ljudi nauče živjeti zajedno u miru i bratstvu. Bez učinkovite koordinacije, industrijska civilizacija izložena je opasnostima pretjerane specijalizacije: monotoniji, uskoj usmjerenosti te sklonosti stvaranju nepovjerenja i ljubomore.
81:6.37 (911.2) 13. Učinkovito i mudro vodstvo. U civilizaciji mnogo, zaista mnogo, ovisi o predanom i učinkovitom zajedničkom naporu. Deset ljudi vrijedi jedva više od jednoga pri podizanju velikog tereta ako ne djeluju zajedno — u istom trenutku. A takav timski rad — društvena suradnja — ovisi o vodstvu. Kulturne civilizacije prošlosti i sadašnjosti temeljile su se na inteligentnoj suradnji građana s mudrim i naprednim vođama; i sve dok čovjek ne dosegne više razine razvoja, civilizacija će i dalje ovisiti o mudrom i snažnom vodstvu.
81:6.38 (911.3) Visoke civilizacije rađaju se iz razboritog usklađivanja materijalnog bogatstva, intelektualne veličine, moralne vrijednosti, društvene domišljatosti i kozmičkog uvida.
81:6.39 (911.4) 14. Društvene promjene. Društvo nije božanska ustanova; ono je proizvod postupne evolucije. Napredak civilizacije uvijek kasni kada su njezini vođe spori u uvođenju onih promjena u društvenoj organizaciji koje su nužne kako bi se držao korak sa suvremenim znanstvenim razvojem. Unatoč tome, stvari ne treba prezirati samo zato što su stare, niti neku ideju treba bezuvjetno prihvatiti samo zato što je nova i neobična.
81:6.40 (911.5) Čovjek se ne bi trebao bojati eksperimentirati s mehanizmima društva. No takvi pothvati prilagodbe kulture uvijek trebaju biti pod nadzorom onih koji su u potpunosti upoznati s poviješću društvene evolucije; a takve inovatore treba savjetovati mudrost onih koji imaju praktično iskustvo u područjima planiranih društvenih ili ekonomskih eksperimenata. Nijedna velika društvena ili ekonomska promjena ne bi se smjela poduzimati naglo. Vrijeme je neophodno za sve oblike ljudske prilagodbe — fizičke, društvene ili ekonomske. Samo se moralne i duhovne prilagodbe mogu pokrenuti trenutačno, a i njima je potrebno vrijeme da se u potpunosti očituju njihove materijalne i društvene posljedice. Ideali rase glavni su oslonac i jamstvo u kritičnim razdobljima prijelaza s jedne civilizacijske razine na drugu.
81:6.41 (911.6) 15. Sprječavanje sloma u prijelazu. Društvo je plod dugotrajnog procesa pokušaja i pogrešaka; ono je to što je opstalo kroz selektivna i ponovna usklađenja u uzastopnim fazama dugotrajnog uspona čovječanstva s životinjske na ljudsku razinu planetarnog statusa. Velika opasnost za svaku civilizaciju — u bilo kojem trenutku — jest prijetnja sloma tijekom prijelaza s ustaljenih metoda prošlosti na nove i bolje, ali još neprovjerene postupke budućnosti.
81:6.42 (911.7) Vodstvo je ključno za napredak. Mudrost, pronicljivost i dalekovidnost neophodni su za opstojnost bilo kojeg naroda. Civilizacija nikada nije doista ugrožena sve dok sposobno vodstvo ne počne nestajati. A udio takvog mudrog vodstva nikada nije prelazio jedan posto stanovništva.
81:6.43 (911.8) I upravo se tim prečkama na evolucijskoj ljestvici civilizacija uzdigla do razine na kojoj su mogli biti pokrenuti oni snažni utjecaji koji su doveli do brzog širenja kulture dvadesetog stoljeća. I samo pridržavanjem tih temeljnih načela čovjek može održati suvremene civilizacije, istodobno osiguravajući njihov daljnji razvoj i siguran opstanak.
81:6.44 (912.1) To je sažetak te duge, duge borbe naroda Zemlje za uspostavu civilizacije još od Adamova doba. Suvremena kultura konačni je rezultat te naporne evolucije. Prije otkrića tiska napredak je bio razmjerno spor, jer jedna generacija nije mogla tako brzo imati koristi od postignuća svojih prethodnika. No danas ljudsko društvo napreduje pod utjecajem nagomilanog zamaha svih razdoblja kroz koja se civilizacija razvijala.
81:6.45 (912.2) [Pod pokroviteljstvom arhanđela Nebadona.]