Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 67: PLANETARNA POBUNA
Sekcije
POGLAVLJE 67: PLANETARNA POBUNA
67:0.1 (754.1) PROBLEMI ljudskog postojanja na Urantiji teško se mogu razumjeti bez poznavanja velikih epoha prošlosti, osobito planetarne pobune i njezinih posljedica. Iako ovaj nemir nije ozbiljno zaustavio organsku evoluciju, značajno je oblikovao društveni razvoj i duhovni napredak. Cjelokupna nadfizička povijest planeta duboko je pogođena ovom razornom katastrofom.
1. KALIGASTIJINA IZDAJA
67:1.1 (754.2) Kaligastija je tri stotine tisuća godina upravljao Urantijom kada je Satan, Luciferov pomoćnik, obavio jedan od svojih redovitih inspekcijskih obilazaka. Njegov izgled tada ni u kojem slučaju nije odgovarao vašim karikaturama zlokobne veličine; bio je, i još jest, Lanonandekov Sin izuzetne briljantnosti. „I ne čudi, jer Sotona sam po sebi jest briljantno biće svjetlosti.“
67:1.2 (754.3) Satan je tijekom ovog pregleda upoznao Kaligastiju s tada predloženom Luciferovom „Deklaracijom slobode“ i kao što sada znamo, Princ je pristao izdati planet čim pobuna bude proglašena. Odane ličnosti svemira gledaju s osebujnim prezirom na Princa Kaligastiju zbog ove unaprijed smišljene izdaje povjerenja. Sin Stvoritelj izrazio je to preziranje kada je rekao: „Sličan si svom vođi Luciferu jer si grešno nastavio njegov nitkovluk. On je od početka svoje samozaslijepljenosti bio varalica jer nije ostao u istini.“
67:1.3 (754.4) U cijelom administrativnom radu lokalnog univerzuma nijedno povjerenje nije smatrano svetijim od onog koje je ukazano Planetarnom Princu koji preuzima odgovornost za dobrobit i vodstvo uzlaznih smrtnika na nedavno naseljenom svijetu. I od svih oblika zla nijedan nije destruktivniji za status ličnosti od izdaje povjerenja i nevjernosti prema onima koji ti ukazuju povjerenje. Počinivši ovaj svjesni grijeh, Kaligastija je toliko potpuno iskrivio svoju ličnost da njegov um od tada nikada više nije uspio u potpunosti povratiti ravnotežu.
67:1.4 (754.5) Postoji mnogo načina gledanja na grijeh, ali s univerzalno-filozofske perspektive grijeh je stav ličnosti koja se svjesno odupire kozmičkoj stvarnosti. Pogreška se može smatrati pogrešnim shvaćanjem ili iskrivljenjem stvarnosti. Zlo je djelomično shvaćanje ili neprilagodba univerzalnim stvarnostima. No, grijeh je svjesno odupiranje božanskoj stvarnosti—namjerni odabir suprotstavljanja duhovnom napretku—dok nitkovluk podrazumijeva otvoreni i uporni prkos priznatim stvarnostima i označava stupanj raspada ličnosti toliko velik da graniči s kozmičkim ludilom.
67:1.5 (755.1) Greška ukazuje na nedostatak intelektualne oštrine; zlo na manjak mudrosti; grijeh na potpunu duhovnu siromašnost; ali nitkovluk ukazuje na gubitak kontrole ličnosti.
67:1.6 (755.2) A kada se grijeh toliko puta svjesno izabere i toliko često ponovi, može postati navika. Naviknuti grijesnici lako mogu postati nitkovima, potpuno se pobuniti protiv svemira i svih njegovih božanskih stvarnosti. Iako se svi oblici grijeha mogu oprostiti, sumnjamo da bi okorjeli nitkov ikada osjetio iskreno žaljenje zbog svojih djela ili prihvatio oprost za svoje grijehe.
2. IZBIJANJE POBUNE
67:2.1 (755.3) Nedugo nakon Satanove inspekcije, dok je planetarna uprava bila na pragu ostvarenja velikih djela na Urantiji, jednoga dana, usred zime na sjevernim kontinentima, Kaligastija je održao dugotrajnu konferenciju sa svojim suradnikom, Daligastijom, nakon čega je ovaj sazvao deset vijeća Urantije na izvanrednu sjednicu. Sjednica je otvorena izjavom da se Princ Kaligastija sprema proglasiti apsolutnu suverenost Urantije i zahtijevao je da sve upravne skupine abdiciraju, predavši sve svoje funkcije i ovlasti u ruke Daligastije kao povjerenika, dok se ne provede reorganizacija planetarne uprave i naknadna preraspodjela tih ureda upravne vlasti.
67:2.2 (755.4) Predstavljanje ovog zapanjujućeg zahtjeva prethodilo je majstorskom obraćanju Vana, predsjednika vrhovnog koordinacijskog vijeća. Ovaj istaknuti upravitelj i vješt pravnik označio je predloženi postupak Kaligastije kao djelo na rubu planetarne pobune i apelirao na svoje suradnike da se suzdrže od bilo kakvog sudjelovanja dok se ne podnese žalba Luciferu, Suverenu Sustava Satanije; i pridobio je podršku cijelog osoblja. Sukladno tome, žalba je upućena na Jerusem, te su odmah pristigle naredbe kojima je Kaligastija imenovan vrhovnim suverenom Urantije i naređeno je apsolutno i bezuvjetno pokoravanje njegovim zapovijedima. I upravo je kao odgovor na ovu zapanjujuću poruku plemeniti Van održao svoje nezaboravno obraćanje u trajanju od sedam sati, u kojem je formalno podnio optužnicu protiv Daligastije, Kaligastije i Lucifera zbog nepoštivanja suverenosti svemira Nebadona; te je apelirao na Najviše Edentije za podršku i potporu.
67:2.3 (755.5) U međuvremenu su sustavski krugovi bili prekinuti; Urantija je bila izolirana. Svaka skupina nebeskog života na planetu iznenada se našla izolirana, potpuno odvojena od bilo kakvih vanjskih savjeta i uputa.
67:2.4 (755.6) Daligastija je formalno proglasila Kaligastiju „Bogom Urantije i vrhovnim nad svima.“ S tim proglašenjem pred sobom, pitanja su bila jasno postavljena; svaka se skupina povukla na vijećanje i započela rasprave i konzultacije koje su na kraju imale odrediti sudbinu svake nadljudske ličnosti na planetu.
67:2.5 (755.7) Serafini, kerubini i druga nebeska bića sudjelovali su u odlučivanju u ovoj žestokoj borbi, u ovom dugom i grešnom sukobu. Mnoge nadljudske skupine koje su se zatekle na Urantiji u vrijeme njezine izolacije zadržane su ovdje i, poput serafina i njihovih suradnika, bile su prisiljene birati između grijeha i pravednosti — između puteva Lucifera i volje neviđenog Oca.
67:2.6 (756.1) Ova borba trajala je više od sedam godina. Tek kada je svaka uključena ličnost donijela konačnu odluku, vlasti Edentije nisu se miješale niti intervenirale. Tek tada su Van i njegovi odani suradnici primili potvrdu pravde i oslobođenje od dugotrajne zabrinutosti i nepodnošljive neizvjesnosti.
3. SEDAM ODSUDNIH GODINA
67:3.1 (756.2) Vijeće Melkizedeka saopćilo je vijesti o izbijanju pobune u Jerusemu, središtu Satanije. Melkizedeci koji služe u vanrednim situacijama odmah su poslani na Jerusem, a Gabrijel se ponudio djelovati kao predstavnik Sina Stvoritelja, čija je vlast dovedena u pitanje. S ovom objavom vjesti o pobune u Sataniji sustav je izoliran, u karanteni, od svojih sestrinskih sustava. Nastala je “ratna situacija na nebu,” središtu Satanije i proširila se na svaki planet u lokalnom sustavu.
67:3.2 (756.3) Na Urantiji je četrdeset članova tjelesnog osoblja od njih sto (uključujući i Vana) odbilo pridružiti se pobuni. Mnogi od ljudskih pomoćnika tog osoblja (izmijenjenih i neizmijenjenih) također su bili hrabri i plemeniti branitelji Mihaela i njegova upravljanja svemirom. Došlo je do strašnog gubitka ličnosti među serafinima i kerubinima. Gotovo polovica upravnih i prijelaznih serafina dodijeljenih planetu pridružila se svome vođi i Daligastiji u podršci Luciferovu cilju. Četrdeset tisuća stotinu devetnaest primarnih srednjih bića stalo je uz Kaligastiju, ali je ostatak tih bića ostao vjeran svojoj zadaći.
67:3.3 (756.4) Izdajnički Princ okupio je nelojalna srednja bića i druge skupine pobunjenih ličnosti te ih organizirao da izvršavaju njegove naredbe, dok je Van sabrao lojalna srednja bića i druge vjerne skupine te započeo veliku borbu za spasenje planetarnog osoblja i drugih odsječenih nebeskih ličnosti.
67:3.4 (756.5) U vrijeme ovog sukoba lojalisti su živjeli u nenastanjenom i slabo zaštićenom naselju nekoliko milja istočno od Dalamatije, ali su njihova boravišta danju i noću čuvala budna i uvijek motreća lojalna srednja bića, a u njihovom je posjedu bilo i neprocjenjivo drvo života.
67:3.5 (756.6) Po izbijanju pobune, lojalni kerubini i serafimi, uz pomoć troje vjernih srednjih bića, preuzeli su nadzor nad drvetom života i dopuštali samo četrdesetorici lojalnih članova osoblja i njihovim povezanim modificiranim smrtnicima da uzimaju plodove i lišće ove energetske biljke. Bilo je pedeset i šest tih modificiranih Andonitskih suradnika osoblja; šesnaest Andonitskih pomoćnika nelojalnog osoblja odbilo je krenuti u pobunu sa svojim gospodarima.
67:3.6 (756.7) Tijekom sedam odsudnih godina pobune Kaligastije, Van se u potpunosti posvetio službi svojoj odanoj vojsci ljudi, srednjih bića i anđela. Duhovni uvid i moralna postojanost koji su omogućili Vanu da održi tako nepokolebljiv stav odanosti univerzalnoj vlasti bili su plod jasnog razmišljanja, mudrog zaključivanja, logičke prosudbe, iskrene motivacije, nesebičnog cilja, inteligentne odanosti, iskustvene memorije, discipliniranog karaktera i neupitne predanosti njegove ličnosti izvršavanju volje Oca na Raju.
67:3.7 (756.8) Ovih sedam godina iščekivanja bilo je vrijeme unutarnjeg preispitivanja srca i discipline duše. Takve krize u poslovima univerzuma pokazuju ogroman utjecaj uma kao čimbenika u duhovnom izboru. Obrazovanje, obuka i iskustvo ključni su u većini vitalnih odluka svih evolucijskih moralnih bića. No u potpunosti je moguće da unutarnji duh uspostavi izravan kontakt s moćima koje određuju odluke ljudske ličnosti, kako bi osnažio potpuno posvećenu volju stvorenja za izvođenje zapanjujućih djela odane predanosti volji i putu Oca na Raju. I upravo se to dogodilo u iskustvu Amadona, modificiranog ljudskog suradnika Vana.
67:3.8 (757.1) Amadon je izvanredni ljudski junak Luciferove pobune. Ovaj muški potomak Andona i Fonte bio je jedan od stotinu koji su dali životni plazmu osoblju Princa, i od tada je bio pridružen Vanu kao njegov suradnik i ljudski pomoćnik. Amadon je odlučio stajati uz svog zapovjednika tijekom dugotrajne i teške borbe. Bio je to nadahnjujući prizor – vidjeti ovo dijete evolucijskih rasa kako ostaje nepomično pred sofističkim trikovima Daligastije, dok su tijekom sedmogodišnje borbe on i njegovi odani suradnici s nepopustljivom postojanošću odolijevali svim obmanjujućim učenjima briljantnog Kaligastije.
67:3.9 (757.2) Kaligastija, sa maksimalnom inteligencijom i golemim iskustvom u poslovima svemira, skrenuo je s pravog puta – prihvatio je grijeh. Amadon, sa minimalnom inteligencijom i posve lišen iskustva u svemiru, ostao je postojan u službi svemira i odan svom suradniku. Van je koristio i um i duh u veličanstvenoj i učinkovitoj kombinaciji intelektualne odlučnosti i duhovne prožimljivosti, čime je postigao iskustvenu razinu ostvarenja ličnosti najviše moguće vrste. Um i duh, kada su u potpunosti ujedinjeni, predstavljaju potencijal za stvaranje nadljudskih vrijednosti, pa čak i morontijskih stvarnosti.
67:3.10 (757.3) Nema kraja pripovijedanju uzbudljivih događaja tih tragičnih dana. No naposljetku je donesena konačna odluka posljednje ličnosti i tek tada, jedino tada, je Svevišnjih Edentije stigao s Malkizedecima koji djeluju u kriznim situacijama preuzeti vlast na Urantiji. Kaligastijini panoramski zapisi o vladavini na Jerusemu bili su izbrisani i započelo je probno razdoblje planetarne rehabilitacije.
4. KALIGASTIJINA STOTINA NAKON POBUNE
67:4.1 (757.4) Kad je obavljen konačni popis, ustanovljeno je da su se tjelesni članovi Prinčevog osoblja rasporedili na sljedeći način: Van i cijeli njegov koordinacijski dvor ostali su vjerni. Ang i tri člana prehrambenog vijeća preživjeli su. Odbor za stočarstvo u cijelosti je bio povučen u pobunu, kao i svi savjetnici za pripitomljenje životinja. Fad i pet članova obrazovnog kolegija bili su spašeni. Nod i cijela komisija za industriju i trgovinu pridružili su se Kaligastiji. Hap i cijeli kolegij objavljene religije ostali su vjerni zajedno s Vanom i njegovom plemenitom družinom. Lut i cijeli zdravstveni odbor bili su izgubljeni. Vijeće za umjetnost i znanost ostalo je u potpunosti vjerno, ali Tut i komisija za plemensku upravu svi su skrenuli s puta. Tako je četrdeset od njih stotinu bilo spašeno i kasnije premješteno na Jerusem, gdje su nastavili svoje putovanje prema Raju.
67:4.2 (757.5) Šezdeset članova planetarnog osoblja koji su stupili u pobunu izabrali su Noda za svog vođu. Oni su predano radili za pobunjenog Princa, ali su ubrzo otkrili da su lišeni potpore životnih sustavskih krugova. Shvatili su da su svedeni na status smrtnih bića. Doista su bili nadljudski, ali istodobno materijalni i smrtni. U nastojanju da povećaju svoj broj, Daligastija je naredio trenutačan prijelaz na spolno razmnožavanje, dobro znajući da su izvornih šezdeset i njihovih četrdeset i četiri izmijenjena Andonitska suradnika osuđeni da prije ili kasnije nestanu smrću. Nakon pada Dalamatije, nelojalno osoblje preselilo se na sjever i istok. Njihovi potomci dugo su bili poznati kao Noditi, a njihovo boravište kao „zemlja Noda.“
67:4.3 (758.1) Prisutnost ovih izvanrednih, nadprirodnih muškaraca i žena, zatečenih pobunom i koji su se od toga trenutka parili sa sinovima i kćerima zemlje, dala je povod tradicionalnim pričama o bogovima koji silaze kako bi se sjedinjavali sa smrtnicima. I tako je nastala tisuću i jedna legenda mitske naravi, ali utemeljena na činjenicama iz ovih dana poslije pobune, koje su kasnije našle mjesto u narodnim predajama i tradicijama raznih naroda čiji su preci sudjelovali u tim kontaktima s Noditima i njihovim potomcima.
67:4.4 (758.2) Pobunjeni članovi osoblja, lišeni duhovne potpore, na kraju su umrli prirodnom smrću. I velik dio kasnijeg idolopoklonstva ljudskih rasa izrastao je iz želje da se ovjekovjeći uspomena na ta visoko poštovana bića iz vremena Kaligastije.
67:4.5 (758.3) Kada je osoblje od stotinu došlo na Urantiju, privremeno su bili odvojeni od svojih Ispravljača Misli. Neposredno po dolasku Melkizedekovih upravitelja, lojalne ličnosti (osim Vana) bile su vraćene na Jerusem i ponovno sjedinjene sa svojim Ispravljačima koji su ih čekali. Ne znamo sudbinu šezdeset pobunjenih članova osoblja; njihovi Ispravljači i dalje borave na Jerusemu. Sve će nesumnjivo ostati kako jest dok se čitava Luciferova pobuna ne okonča konačnom presudom i dok se ne odredi sudbina svih sudionika.
67:4.6 (758.4) Vrlo je teško bilo za bića poput anđela i srednjih bića pojmiti da tako blistavi i povjerljivi vladari kao što su Kaligastija i Daligastija mogu krenuti stranputicom—počiniti izdajnički grijeh. Ona bića koja su pala u grijeh—nisu namjerno niti unaprijed smišljeno krenula u pobunu—bila su zavedena od svojih nadređenih, prevarena od svojih pouzdanih vođa. Isto tako, bilo je lako pridobiti podršku primitivno nastrojenih evolucijskih smrtnika.
67:4.7 (758.5) Velika većina ljudskih i nadljudskih bića koja su postala žrtvama Luciferove pobune na Jerusemu i na različitim zavedenim planetima odavno se iskreno pokajala za svoju ludost; i doista vjerujemo da će svi takvi iskreni pokajnici na neki način biti rehabilitirani i vraćeni u neku fazu službe svemiru kada Stari Dana konačno dovrše presudu o poslovima pobune u Sataniji, što su tako nedavno započeli.
5. NEPOSREDNE POSLJEDICE POBUNE
67:5.1 (758.6) Velika je zbrka vladala u Dalamatiji i okolici gotovo pedeset godina nakon poticanja pobune. Pokušala se potpuna i radikalna reorganizacija cijelog svijeta; revolucija je zamijenila evoluciju kao politiku kulturnog napretka i rasnog usavršavanja. Među nadmoćnijim i djelomično obučenim putnicima u i oko Dalamatije pojavilo se naglo napredovanje kulturnog statusa, ali kada su se te nove i radikalne metode pokušale primijeniti na udaljenim narodima, neposredni rezultat bila je neopisiva zbrka i rasna pometnja. Sloboda je brzo bila pretvorena u bezobzirnu samovolju od strane poluevoluiranih primitivnih ljudi tog vremena.
67:5.2 (758.7) Uskoro nakon pobune cijeli se pobunjenički kadar angažirao u energičnoj obrani grada protiv hordi poludivljih ljudi koje su opsjedale njegove zidine kao posljedica preuranjeno poučenih doktrina slobode. Još mnogo prije nego što je prekrasno sjedište potonulo pod južnim valovima, zavedena i krivo poučena plemena u unutrašnjosti Dalamatije već su se obrušila u poluzverinskom napadu na veličanstveni grad, tjerajući pobunjeno osoblje i njihove suradnike prema sjeveru.
67:5.3 (759.1) Kaligastijin plan za neposrednu rekonstrukciju ljudskog društva u skladu s njegovim idejama o individualnoj slobodi i grupnim pravima pokazao se brzim i manje-više potpunim neuspjehom. Društvo je brzo potonulo na svoj stari biološki nivo, a napredni napori počeli su iznova, ne daleko od mjesta na kojem su stajali na početku Kaligastijinog režima, jer je ovo previranje ostavilo svijet u još veće zbrci.
67:5.4 (759.2) Sto šezdeset i dvije godine nakon pobune, plimni val preplavio je Dalamatiju, planetarno sjedište potonulo je pod vodama mora, a ta zemlja ponovno se nije pojavila sve dok gotovo svaki trag plemenite kulture tih veličanstvenih vremena nije bio uništen.
67:5.5 (759.3) Kad je prvi glavni grad svijeta bio progutan vodom, nastanjivali su ga samo najniži tipovi Sangik rasa Urantije, odmetnici koji su već pretvorili Očev hram u svetište posvećeno Nogu, lažnom bogu svjetla i vatre.
6. POSTOJANI VAN
67:6.1 (759.4) Sljedbenici Vana rano su se povukli u visoravni zapadno od Indije, gdje su bili zaštićeni od napada zbunjenih rasa iz nizina i odakle su, iz tog mjesta utočišta, planirali preustroj svijeta, kao što su nekoć njihovi rani Badonitski preci, i ne znajući, radili za dobrobit čovječanstva neposredno prije vremena rođenja Sangijskih plemena.
67:6.2 (759.5) Prije dolaska Melkizedekovih preuzimatelja, Van je upravu nad ljudskim poslovima povjerio deset komisija od po četiri člana, skupinama istovjetnima onima iz režima Princa. Najstariji prisutni Nositelji Života preuzeli su privremeno vodstvo ovoga vijeća četrdesetorice, koje je djelovalo tijekom sedam godina čekanja. Slične skupine Amadonita preuzele su te odgovornosti kada se trideset i devet vjernih članova osoblja vratilo na Jerusem.
67:6.3 (759.6) Ovi Amadoniti potjecali su iz skupine od 144 lojalnih Andonita kojoj je pripadao Amadon, a koja je po njemu i dobila ime. Tu je skupinu činilo trideset i devet muškaraca i sto pet žena. Pedeset i šest njih steklo je status besmrtnosti, i svi (osim Amadona) bili su preneseni zajedno s odanim članovima osoblja. Preostali dio ove plemenite skupine nastavio je živjeti na Zemlji do kraja svojih smrtničkih dana pod vodstvom Vana i Amadona. Oni su bili biološki kvasac koji se množio i nastavio davati vodstvo svijetu kroz duga, mračna stoljeća postpobunjeničkog razdoblja.
67:6.4 (759.7) Van je ostao na Urantiji sve do Adamova dolaska, ostavši nominalna glava svih nadljudskih osobnosti koje su djelovale na planetu. On i Amadon bili su održavani na životu zahvaljujući stablu života u kombinaciji s posebnom životnom službom Melkizedeka više od sto pedeset tisuća godina.
67:6.5 (759.8) Poslove Urantije dugo je vremena vodilo vijeće planetarnih primatelja, dvanaest Melkizedeka, potvrđenih mandatom višeg upravitelja sazviježđa, Svevišnjeg Oca Norlatiadeka. Uz Melkizedeke primatelje bio je i savjetodavni odbor koji su činili: jedan od odanih pomoćnika palog Princa, dva rezidentna Nositelja Života, jedan Trinitizirani Sin na pripravničkoj obuci, dobrovoljni Sin Učitelj, Blistava Večernja Zvijezda Avalona (povremeno), poglavari serafina i kerubina, savjetnici s dva susjedna planeta, glavni direktor podređenog anđeoskog života, te Van, vrhovni zapovjednik srednjih bića. I tako je Urantija bila upravljana i vođena sve do Adamovog dolaska. Nije nimalo čudno da je hrabri i vjerni Van bio postavljen u vijeće planetarnih primatelja koje je tako dugo vodilo poslove Urantije.
67:6.6 (760.1) Dvanaest Melkizedeka primatelja Urantije obavilo je herojski posao. Sačuvali su ostatke civilizacije, a njihove planetarne politike Van je vjerno provodio. Unutar tisuću godina nakon pobune imao je više od tristo pedeset naprednih skupina raspoređenih diljem svijeta. Ta su uporišta civilizacije uvelike činili potomci odanih Andonita, blago pomiješani sa Sangik rasama, osobito plavcima, i s Noditima.
67:6.7 (760.2) Unatoč strašnom udarcu pobune, na Zemlji je bilo mnogo dobrih bioloških naslijeđa. Pod nadzorom Melkizedeka primatelja, Van i Amadon nastavili su rad na poticanju prirodne evolucije ljudske rase, vodeći fizičku evoluciju čovjeka sve do te vrhunske točke koja je opravdavala slanje Materijalnog Sina i Kćeri na Urantiju.
67:6.8 (760.3) Van i Amadon ostali su na Zemlji sve do kratko nakon dolaska Adama i Eve. Nekoliko godina kasnije prevedeni su na Jerusem, gdje se Van ponovno ujedinio sa svojim čekajućim Ispravljačem. Van sada služi u ime Urantije dok čeka zapovijed da krene na dug, dug put prema savršenstvu u Raju i neotkrivenoj sudbini sve brojnijim Korpusa Smrtnika Finalitera.
67:6.9 (760.4) Treba zabilježiti da su, kada se Van obratio Najvišima Edentije nakon što se Lucifer priklonio Kaligastiji na Urantiji, Oci Konstelacija odmah donijeli odluku u Vanovu korist po svim točkama njegovih tvrdnji. Ta presuda nije mu stigla jer su planetarni komunikacijski krugovi bili prekinuti dok je bila u prijenosu. Tek nedavno je ova stvarna odluka otkrivena u relejnom prijenosniku gdje je bila odsječena od svijeta od vremena izolacije Urantije. Bez ovog otkrića, koje su omogućila istraživanja urantijskih srednjih bića, objava ove odluke čekala bi da se Urantija ponovo uvede u komunikacijske krugove konstelacije. Ova naizgled slučajna prepreka u međuplanetarnoj komunikaciji moguća je jer prijenosnici energije mogu primati i prenositi obavijest, ali ne mogu inicirati komunikaciju.
67:6.10 (760.5) Tehnički status Vana u zakonskim zapisima Satanije zapravo nije bio konačno utvrđen sve dok ova presuda Oca Edentije nije zabilježena na Jerusemu.
7. DALEKOSEŽNE POSLJEDICE GRIJEHA
67:7.1 (760.6) Osobne (centripetalne) posljedice voljnog i upornog odbijanja svjetla od strane stvorenja su neizbježne i individualne te se tiču samo Božanstva i samog tog osobnog stvorenja. Takva duhovno uništavajuća žetva nitkovluka jest unutarnja žetva nitkovluka voljnog stvorenja.
67:7.2 (761.1) No, drugačije je s vanjskim posljedicama grijeha: neosobne (centrifugalne) posljedice prihvaćenog grijeha su i neizbježne i kolektivne, te se tiču svakog stvorenja unutar dosega utjecaja takvih događaja.
67:7.3 (761.2) Pedeset tisuća godina nakon kolapsa planetarne uprave, zemaljski poslovi bili su toliko dezorganizirani i zaostali da je ljudska rasa napredovala vrlo malo u odnosu na opći evolucijski status koji je postojao u vrijeme dolaska Kaligastije prije tristo pedeset tisuća godina. U određenim aspektima postignut je napredak; u drugim smjerovima izgubljeno je mnogo tla.
67:7.4 (761.3) Grijeh nikada nije potpuno lokalnog učinka. Administrativni sektori svemira djeluju organski; teškoće jedne ličnosti u određenoj mjeri moraju dijeliti svi. Grijeh, kao stav osobe prema stvarnosti, nužno pokazuje svoju negativističku žetvu na svim povezanim razinama univerzalnih vrijednosti. No potpune posljedice pogrešnog razmišljanja, zlih djela ili griješnog planiranja iskusit će se samo na razini stvarnog izvršenja. Prekršaj univerzalnog zakona može biti fatalan u fizičkom području, a da pri tome ne bude ozbiljno pogođen um niti da se naruši duhovno iskustvo. Grijeh donosi smrtonosne posljedice za opstanak ličnosti jedino kada postane stav cijelog bića—kada odražava izbor uma i volju duše.
67:7.5 (761.4) Zlo i grijeh imaju posljedice u materijalnim i društvenim sferama i ponekad mogu usporiti duhovni napredak na određenim razinama univerzalne stvarnosti, ali grijeh bilo koje osobe nikada ne može drugome oduzeti ostvarenje božanskog prava na opstanak ličnosti. Vječni opstanak može biti ugrožen jedino odlukama uma i izborom duše same osobe.
67:7.6 (761.5) Grijeh na Urantiji vrlo malo je odgađao biološku evoluciju, ali je djelovao tako da smrtnim rasama uskraćuje punu korist Adamovog nasljeđa. Grijeh snažno usporava intelektualni razvoj, moralni rast, društveni napredak i masovno duhovno postignuće. No on ne sprječava najviše duhovno dostignuće pojedinca koji odluči upoznati Boga i iskreno izvršavati njegovu božansku volju.
67:7.7 (761.6) Kaligastija se pobunio, Adam i Eva su zakazali, ali nijedan smrtnik koji je naknadno rođen na Urantiji nije pretrpio štetu u svom osobnom duhovnom iskustvu zbog ovih pogrešaka. Svaki smrtnik rođen na Urantiji od vremena Kaligastijine pobune bio je na neki način kažnjen vremenskim ograničenjem, ali buduća dobrobit takvih duša nikada nije bila ni najmanje ugrožena vječnošću. Nitko nikada ne pati od vitalnog duhovnog uskraćivanja zbog grijeha druge osobe. Grijeh je potpuno osoban u pogledu moralne krivnje ili duhovnih posljedica, bez obzira na njegove dalekosežne posljedice u upravnim, intelektualnim i društvenim domenama.
67:7.8 (761.7) Iako ne možemo shvatiti mudrost koja dopušta takve katastrofe, uvijek možemo uočiti korisne ishode ovih lokalnih poremećaja kako se reflektiraju na prostrani svemir.
8. LJUDSKI JUNAK POBUNE
67:8.1 (761.8) Luciferova pobuna se odrazila na mnoga hrabra bića na raznim svjetovima Satanije; no zapisi sa Salvingtona prikazuju Amadona kao istaknuti lik cijelog sustava u njegovom slavnom odbijanju navrata pobunjenih sila i u njegovoj nepokolebljivoj odanosti Vanu—stajali su zajedno nepomično u svojoj vjernosti nadmoćnom nevidljivom Ocu i njegovom Sinu Mihaelu.
67:8.2 (762.1) U vrijeme ovih značajnih događaja bio sam stacioniran na Edentiji, i još uvijek sam svjestan uzbuđenja koje sam osjetio dok sam pregledavao Salvingtonska emitiranja koja su dan za danom svjedočila nevjerojatnoj postojanosti, uzvišenoj odanosti i izvanrednoj vjernosti ovog lika iz nekada poludivljeg naroda proizašlog iz eksperimentalnog i originalnog roda Andonitske rase.
67:8.3 (762.2) Od Edentije pa sve do Salvingtona i čak do Uverse, punih sedam godina prvo pitanje svakog podređenog nebeskog bića u vezi sa pobunom u Sataniji uvijek je glasilo: “Što je s Amadonom s Urantije, stoji li još uvijek nepokolebljiv?”
67:8.4 (762.3) Ako je Luciferova pobuna omela lokalni sustav i njegove pale svjetove, ako je gubitak ovog Sina i njegovih zabludjelih suradnika privremeno usporio napredak konstelacije Norlatiadek, onda izmjerite učinak širokog odjeka nadahnjujućih djela ovog jednog djeteta prirode i njegove odlučne družine od 143 druga, koji su ostali ustrajni u obrani viših koncepata upravljanja i administracije svemirom pred golemim i nepovoljnim pritiskom koji su vršili njegovi nelojalni nadređeni. I uvjeravam vas, ovo je već učinilo više dobra u svemiru Nebadonu i nadsvemiru Orvontonu nego što se ikada može nadmašiti ukupnim zbrojem sveg zla i patnje Luciferove pobune.
67:8.5 (762.4) A sve ovo je prekrasan i veličanstven primjer mudrosti Očeva univerzalnog plana za okupljanje Korpusa Smrtnih Finalitera na Raju i za novačenje ove velike skupine tajanstvenih slugu budućnosti najvećim dijelom iz obične gline smrtnih bića uzlaznog napretka—upravo takvih smrtnika kakav je bio neosvojivi Amadon.
67:8.6 (762.5) [Prezentirao Melkizedek iz Nebadona.]