Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 65 : KONTROLA NAD EVOLUCIJOM
Sekcije
POGLAVLJE 65 : KONTROLA NAD EVOLUCIJOM
65:0.1 (730.1) OSNOVNI evolucijski materijalni život — predumni život — formuliraju Glavni Fizički Kontrolori, a on nastaje kao rezultat djelovanja Sedam Glavnih Duhova koji daju život, te aktivne službe postavljenih Nositelja Života. Kao rezultat usklađenog djelovanja ovog trostrukog stvaralačkog utjecaja u organizmu se razvija fizička sposobnost za um — javljaju se materijalni mehanizmi koji omogućuju inteligentan odgovor na podražaje iz vanjskog okruženja i s vremenom, na unutarnje utjecaje koji nastaju u umu samog organizma.
65:0.2 (730.2) Postoje, stoga, tri različite razine proizvodnje života i evolucije, a to su:
65:0.3 (730.3) 1. Fizičko-energetska domena — proizvodnja sposobnosti za djelovanje uma.
65:0.4 (730.4) 2. Služba ađutantnih duhova uma — koja zadire u područje duha.
65:0.5 (730.5) 3. Obdarenje smrtničkog uma duhom — koje dostiže vrhunac pri darivanju Ispravljača Misli.
65:0.6 (730.6) U određenom organizmu, mehaničko-nepoučive razine reagiranja na podražaje iz okruženja predstavljaju domene djelovanja fizičkih kontrolora. Ađutantni duhovi uma aktiviraju i reguliraju adaptivne ili nemehaničko-poučive tipove uma — one mehanizme reagiranja organizama koji su sposobni učiti iz iskustva. I upravo kao što ađutantni duhovi uma upravljaju umnim potencijalima, tako i Nositelji Života, vodeći se vlastitim sudom, vrše znatnu kontrolu nad različitim aspektima evolucijskog okruženja sve do pojave ljudske volje — sposobnosti bića da spozna Boga i izabere njegovo štovanje.
65:0.7 (730.7) Integrirano djelovanje Nositelja Života, fizičkih kontrolora i ađutanata duha usmjerava tijek organske evolucije na naseljenim svjetovima. I zato je evolucija — na Urantiji ili drugdje — uvijek svrhovita, a nikada slučajna.
1. ULOGE NOSITELJA ŽIVOTA
65:1.1 (730.5) Nositelji Života obdareni su sposobnošću da prođu preobrazbu ličnosti, što je svojstvo koje posjeduje vrlo mali broj redova stvorenih bića. Ovi Sinovi lokalnog svemira u stanju su djelovati u tri različite faze bića. Svoje dužnosti uglavnom izvršavaju kao Sinovi srednje faze, što je faza njihova porijekla. Ali Nositelj Života koji djeluje u toj fazi postojanja nikako ne bi mogao funkcionirati u elektrokemijskim domenama gdje se od fizičkih energija i materijalnih čestica stvaraju jedinice živog postojanja.
65:1.2 (730.6) Nositelji Života mogu djelovati i doista djeluju na sljedeće tri razine, a to su:
65:1.3 (730.7) 1. Fizička razina elektrokemije.
65:1.4 (730.8) 2. Uobičajena srednja faza kvazimorontijalnog postojanja.
65:1.5 (730.9) 3. Napredna poluduhovna razina.
65:1.6 (731.1) Kada se Nositelji Života pripreme za sudjelovanje u usađivanju života i nakon što odaberu mjesta za takav pothvat, pozivaju arhanđeosko povjerenstvo za preobrazbu Nositelja Života. Ova skupina sastoji se od deset redova različitih ličnosti, uključujući fizičke kontrolore i njihove suradnike, a njome predsjedava glavni arhanđel koji u toj ulozi djeluje po nalogu Gabriela i uz dopuštenje Starih Dana. Kada se ta bića pravilno uključe u krug, mogu izvršiti takve preinake u Nositeljima Života koje im omogućuju da odmah djeluju na fizičkim razinama elektrokemije.
65:1.7 (731.2) Po formuliranju uzoraka života i nakon što se postigne izvjesna materijalna organizacija, aktiviraju se nadmaterijalne sile potrebne za propagaciju života i život time nastaje. Nakon toga Nositelji Života smjesta se vraćaju u svoju normalnu međufazu egzistencije ličnosti i u tom stanju mogu upravljati živim jedinkama i usmjeravati evoluirajuće organizme, premda više ne posjeduju sposobnost organiziranja — stvaranja — novih uzoraka žive materije.
65:1.8 (731.3) Nakon što organska evolucija prođe određeni tijek i kada se u najvišim evoluirajućim organizmima pojavi slobodna volja ljudskog tipa, Nositelji Života moraju ili napustiti planet ili položiti zavjet da će se suzdržati od svakog daljnjeg pokušaja utjecanja na tijek organske evolucije. A kada takav zavjet dragovoljno polože oni Nositelji Života koji odluče ostati na planetu kao budući savjetnici onima kojima će biti povjereno unapređenje novoevoluiranih bića obdarenih slobodnom voljom, saziva se dvanaestočlana komisija kojom predsjedava glavna Večernja Zvijezda djelujući pod ovlašću Sustavnog Vladara i uz Gabrielovo dopuštenje; i tada se ti Nositelji Života preobražavaju u treću fazu egzistencije ličnosti — poluduhovnu razinu bića. Ja na Urantiji djelujem u toj trećoj fazi egzistencije još od vremena Andona i Fonte.
65:1.9 (731.4) Radujemo se vremenu kada bi svemir mogao biti ustaljen u svjetlu i životu, mogućoj četvrtoj fazi postojanja u kojoj ćemo biti potpuno duhovni, ali nikada nam nije otkriveno kojom bismo tehnikom mogli dosegnuti to poželjno i napredno stanje.
2. EVOLUCIJSKA PANORAMA
65:2.1 (731.5) Pripovijed o tome kako se čovjek uspeo od morske alge do gospodara zemaljskog stvaranja doista je saga o biološkoj borbi i opstanku uma. Čovjekovi pradavni preci doslovno su bili mulj i sluz oceanskog dna mirnih i toplovodnih zaljeva i laguna duž golemih obalnih pojaseva drevnih unutarnjih mora — upravo onih voda u kojima su Nositelji Života izveli tri neovisna usađivanja života na Urantiji.
65:2.2 (731.6) Vrlo malo vrsta ranih oblika morske vegetacije koje su sudjelovale u epohalnim promjenama što su dovele do pojave graničnih poluživotinjskih organizama opstalo je do današnjeg dana. Spužve predstavljaju jednu od preživjelih prijelaznih vrsta, budući da su organizmi kroz koje je ostvaren postupan prijelaz od biljaka prema životinjama. Premda ti rani prijelazni oblici nisu bili posve jednaki suvremenim spužvama, bili su im vrlo slični; predstavljali su istinske granične organizme — ni biljke ni životinje — ali su s vremenom doveli do razvoja pravih životinjskih oblika života.
65:2.3 (732.1) Bakterije, jednostavni biljni organizmi krajnje primitivne prirode, malo su se promijenile od ranih početaka života; one čak pokazuju određeni stupanj nazadovanja u svom parazitskom ponašanju. Mnoge gljive također predstavljaju retrogradno kretanje u evoluciji jer su to biljke koje su izgubile sposobnost stvaranja klorofila i postale manje ili više parazitske. Većina bakterija koje uzrokuju bolesti i njima pridružena virusna tijela zapravo pripadaju ovoj skupini odmetnutih parazitskih gljiva. Tijekom svih međurazdoblja golemo kraljevstvo biljnog života razvilo se od predaka od kojih su također potekle bakterije.
65:2.4 (732.2) Uskoro se, i to iznenada, pojavio viši protozojski oblik životinjskog života. Od tih davnih vremena, ameba, koja je tipični jednostanični životinjski organizam, tek se neznatno izmijenila. Ameba i danas živi uglavnom onako kako je živjela u doba kada je predstavljala najnovije i najznačajnije dostignuće u evoluciji života. Ovo sićušno stvorenje i njegovi protozojski srodnici predstavljaju u životinjskom svijetu ono što bakterije predstavljaju u biljnom svijetu; oni su preživjeli oblici koji svjedoče o najranijim evolucijskim koracima diferencijacije života, kao i o neuspjehu daljnjeg razvoja.
65:2.5 (732.3) Nedugo zatim započelo je povezivanje ranih jednostaničnih tipova životinja, najprije prema tipu volvoksa, a potom u vidu hidre i meduze. Kasnije su se pojavili morska zvijezda, krinoidi, morski ježevi, morski krastavci, stonoge, insekti, pauci, rakovi te gliste i pijavice, dvije međusobno vrlo bliske vrste, nakon čega su uslijedili mekušci — ostrige, oktopusi i puževi. Stotine i stotine vrsta pojavile su se samo da bi potom izumrle; navedene su jedino one koje su preživjele dugu, dugu borbu. Takvi neprogresivni oblici, zajedno s kasnije nastalom porodicom riba, danas predstavljaju stacionarne oblike ranijih i nižih životinja — grane drveta života koje nisu uspjele uznapredovati.
65:2.6 (732.4) Na taj način pripremljeni su uvjeti za pojavu riba, prvih životinja s kralježnicom. Iz porodice riba potekle su dvije jedinstvene modifikacije — žaba i salamander. I upravo je s pojavom žabe započeo slijed progresivnih diferencijacija životinjskog svijeta koji je na koncu kulminirao pojavom samog čovjeka.
65:2.7 (732.5) Žaba je jedan od najranijih preživjelih predaka ljudske rase, ali ni ona sama nije uznapredovala te je uglavnom ostala onakva kakva je bila u pradavnim vremenima. Žaba je jedini još živi predak iz kojeg su potekle najranije ljudske rase. Između žabe i Eskima nije se održao nijedan živi predak ljudske rase.
65:2.8 (732.6) Od žaba su se razvili gmazovi, velika klasa životinja koja je danas gotovo izumrla, ali koja je tijekom svog postojanja dala porijeklo čitavoj obitelji ptica i brojnim vrstama sisavaca.
65:2.9 (732.7) Vjerojatno je najveći pojedinačni skok u cijeloj pretljudskoj evoluciji nastupio kada su se gmazovi razvili u ptice. Suvremene ptičje vrste — orlovi, patke, golubovi i nojevi — potječu od golemih gmazova iz davne, davne prošlosti.
65:2.10 (732.8) Svijet gmazova, koji se razvio iz obitelji žaba, danas je zastupljen kroz četiri preživjele skupine: prve dvije su neprogresivne i njima pripadaju zmije i gušteri zajedno sa svojim srodnicima, aligatorima i kornjačama; treća je djelomično progresivna i njoj pripada obitelj ptica, dok četvrtoj pripadaju preci sisavaca i linija života koja je neposredno dovela do pojave ljudske vrste. Ali premda su gmazovi odavno izumrli, za sobom su ostavili tragove: njihova se tjelesna masivnost odražava u slonovima i mastodontima, dok su se osebujnosti njihovih oblika zadržale u klokanima.
65:2.11 (733.1) Na Urantiji se pojavilo jedino četrnaest klasa životinjskog svijeta, pri čemu su ribe bile posljednje; nakon ptica i sisavaca nije se pojavila nijedna nova klasa.
65:2.12 (733.2) Placentalni sisavci pojavili su se iznenada iz okretnog malog reptilskog dinosaura mesožderskih navika, ali s prilično velikim mozgom. Ovi sisavci razvili su se vrlo brzo i na mnogo različitih načina; ne samo da su dali porijeklo suvremenoj raznolikosti životinjskog svijeta nego su evoluirali i u morske životinje poput kitova i tuljana, kao i u zračne navigatore poput šišmiša.
65:2.13 (733.3) Čovjek je tako evoluirao od viših sisavaca koji su uglavnom proizašli iz zapadne implantacije života u prastarim zaštićenim morima koja su se protezala u smjeru istok-zapad. Istočna i središnja skupina živih organizama rano su značajno uznapredovale prema dostizanju pretljudskih razina životinjske egzistencije. Ali kako su epohe prolazile, istočno žarište života nije uspjelo dosegnuti zadovoljavajuću razinu inteligentnog pretljudskog statusa jer je više puta pretrpjelo nenadoknadive gubitke svojih najviših oblika zametne plazme, čime je zauvijek izgubilo sposobnost obnove ljudskih potencijala.
65:2.14 (733.4) Kako je u ovoj istočnoj skupini umna sposobnost bila daleko inferiornija od one u druge dvije skupine, Nositelji Života su, uz pristanak svojih nadređenih, upravljali okruženjem kako bi dodatno ograničili razvoj ovih inferiornih pretljudskih loza evoluirajućeg života. Po svim vanjskim pokazateljima eliminacija ovih inferiornih skupina stvorenja činila se slučajnom, dok je u stvarnosti bila posve svrhovita.
65:2.15 (733.5) U toku kasnijeg evolucijskog razvoja inteligencije lemurski preci ljudskog roda bili su daleko napredniji u Sjevernoj Americi nego u drugim područjima; stoga su usmjereni na migraciju iz područja zapadne implantacije života preko Berinškog kopnenog mosta i duž obale prema jugozapadnoj Aziji, gdje su nastavili evoluirati i dodatno uznapredovali zahvaljujući pridodavanju određenih loza iz centralne skupine života. Tako je čovjek evoluirao iz određenih zapadnih i centralnih loza života u područjima centralnog i bliskog istoka.
65:2.16 (733.6) Na ovaj način život implantiran na Urantiji nastavio je evoluirati sve do ledenog doba, kada se pojavio prvi čovjek i započeo svoju burnu planetarnu karijeru. A pojava primitivnog čovjeka na zemlji tijekom ledenog doba nije bila slučajnost, već se zbila prema planu. Surovost i klimatska oštrina ledenog doba u svakom su pogledu pogodovale razvoju snažnog i otpornog tipa ljudskog bića s izvanrednom sposobnošću opstanka.
3. POTICANJE EVOLUCIJE
65:3.1 (733.7) Današnjem ljudskom umu bit će teško objasniti mnoge neobične i naizgled groteskne pojave ranog evolucijskog napretka. Kroz sve te naizgled čudne evolucije živih bića djelovao je svrhovit plan, ali nama nije dopušteno proizvoljno se miješati u razvoj životnih uzoraka nakon njihovog pokretanja.
65:3.2 (733.8) Nositelji Života mogu koristiti svaki mogući prirodni resurs i iskoristiti sve slučajne okolnosti koje mogu unaprijediti razvojni napredak životnog eksperimenta, ali nam nije dopušteno mehanički intervenirati niti proizvoljno manipulirati ponašanjem i tijekom evolucije biljaka ili životinja.
65:3.3 (733.9) Spomenuli smo da su smrtna bića Urantije evoluirala od primitivne žabe i da je ta uzlazna loza, koja je nosila potencijal razvoja čovjeka u jednoj jedinoj žabi, jednom prilikom za dlaku izbjegla uništenje. Ali iz toga ne treba zaključiti da bi evolucija ljudskog roda bila prekinuta da se u tom odsudnom času dogodila nesreća. Upravo tada nadgledali smo i njegovali ništa manje od tisuću različitih i međusobno udaljenih mutirajućih loza života koje su se mogle usmjeriti prema različitim uzorcima pretljudskog razvoja. Ova žaba, iz koje se naposljetku razvio ljudski rod, predstavljala je naš treći izbor, dok su prve dvije životne loze propale unatoč svim našim nastojanjima da ih očuvamo.
65:3.4 (734.1) Čak ni gubitak Andona i Fonte prije nego što su dobili potomstvo, premda bi odgodio ljudsku evoluciju, ne bi je spriječio. Nakon pojave Andona i Fonte, a prije nego što su se iscrpili mutirajući ljudski potencijali životinjskog života, razvilo se ništa manje nego sedam tisuća povoljnih loza koje su mogle ostvariti neki oblik razvoja ljudskog tipa. Mnoge od tih boljih loza kasnije su bile asimilirane u različite grane rastuće ljudske vrste.
65:3.5 (734.2) Mnogo prije nego što Materijalni Sin i Kći, biološki uzdizači, stignu na planet, ljudski potencijali evoluirajućih životinjskih vrsta već su iscrpljeni. Ovaj biološki status životinjskog života Nositeljima Života otkriva fenomen mobilizacije treće faze ađutantnih duhova, koji se automatski događa usporedo s iscrpljenjem sposobnosti cjelokupnog životinjskog života da proizvede mutirajuće potencijale pretljudskih jedinki.
65:3.6 (734.3) Čovječanstvo Urantije mora riješiti probleme razvoja smrtnika oslanjajući se na postojeće ljudske loze — nove rase više neće evoluirati iz pretljudskih izvora. Ali ova činjenica ne isključuje mogućnost postizanja daleko viših razina ljudskog razvoja putem inteligentnog unapređenja evolucijskih potencijala koji još uvijek postoje u smrtnim rasama. Ono što mi, Nositelji Života, činimo kako bismo unaprijedili i očuvali životne loze prije pojave ljudske volje, čovjek nakon stjecanja slobodne volje i nakon našeg povlačenja iz aktivnog sudjelovanja u evoluciji mora učiniti sam za sebe. Uopćeno govoreći, čovjekova evolucijska sudbina nalazi se u njegovim vlastitim rukama i znanstvena inteligencija prije ili kasnije mora nadomjestiti nasumično djelovanje nekontrolirane prirodne selekcije i slučajnog opstanka.
65:3.7 (734.4) I kad je riječ o poticanju evolucije, ne bi bilo naodmet reći da ćete jednom, u dalekoj budućnosti, možda i vi sami postati članovi korpusa Nositelja Života i da ćete tada imati brojne prilike iznositi svoje prijedloge i raditi na poboljšanju planova i tehnika upravljanja i presađivanja života. Budite strpljivi! Ako imate dobre ideje, ako su vaši umovi puni boljih metoda za unapređenje upravljanja bilo kojim dijelom svemirskih domena, u budućim ćete vjekovima posve sigurno imati priliku iznijeti svoje zamisli svojim suradnicima i drugim upraviteljima.
4. URANTIJSKA AVANTURA
65:4.1 (734.5) Nemojte previdjeti činjenicu da je Urantija bila određena kao svijet eksperimentalnog života. Na ovom planetu sproveli smo svoj šezdeseti pokušaj modifikacije i, ako je moguće, poboljšanja satanijske prilagodbe nebadonskih nacrta života, i zabilježeno je da smo postigli mnoge korisne modifikacije standardnih životnih uzoraka. Preciznije rečeno, na Urantiji smo razradili i uspješno demonstrirali ništa manje nego dvadeset i osam obilježja životnih modifikacija koja će služiti čitavom Nebadonu tijekom sve budućnosti.
65:4.2 (735.1) Ali kad se kaže da je uspostavljanje života na nekom svijetu bilo eksperimentalno, to ne znači da se pritom pokušalo nešto nepoznato, nešto što nikada prije nije bilo poduzeto. Evolucija života predstavlja vještinu koja neprestano napreduje, varira i diferencira se, ali koja nikada nije nasumična, nekontrolirana niti posve eksperimentalna u smislu slučajnosti.
65:4.3 (735.2) Mnoge osobenosti ljudskog života nude obilan dokaz da je pojava smrtničke egzistencije bila inteligentno planirana, da organska evolucija nije puka kozmička slučajnost. Kad se živa stanica ozlijedi, ona posjeduje sposobnost da proizvede određene kemijske tvari koje su u stanju potaknuti i aktivirati susjedne zdrave stanice tako da one smjesta počinju lučiti tvari koje pospješuju iscjeljenje; istodobno, te zdrave i neozlijeđene stanice počinju se umnožavati — one zbilja počinju raditi na proizvodnji novih stanica koje će nadomijestiti stanice uništene prilikom nezgode.
65:4.4 (735.3) Ovo kemijsko djelovanje i međudjelovanje koje nastupa pri iscjeljenju rana i proizvodnji stanica predstavlja formulu koju su odabrali Nositelji Života, a koja uključuje više od sto tisuća faza i obilježja mogućih kemijskih reakcija i bioloških reperkusija. Prije nego što su konačno odabrali ovu formulu za uzorak života implantiran na Urantiji, Nositelji Života su izveli u svojim laboratorijima više od pola milijuna eksperimenata.
65:4.5 (735.4) Kada znanstvenici Urantije budu znali više o tim ljekovitim kemikalijama, postat će učinkovitiji u liječenju ozljeda i neizravno će steći više znanja o kontroli određenih teških bolesti.
65:4.6 (735.5) Od uspostavljanja života na Urantiji, Nositelji Života nastavili su unapređivati ovu tehniku iscjeljivanja i primijenili su je na još jednom svijetu Satanije, jer omogućuje bolje ublažavanje boli i pruža veću kontrolu nad sposobnošću umnažanja povezanih zdravih stanica.
65:4.7 (735.6) Eksperimentirajući s uzorkom života na Urantiji, razvili smo mnoga jedinstvena obilježja, ali dvije najistaknutije epizode bile su pojava andoničke rase prije evolucije šest obojenih naroda i istodobna pojava sangičkih mutanata unutar jedne te iste obitelji. Urantija je prvi svijet Satanije na kojem je šest obojenih rasa poteklo iz jedne te iste ljudske obitelji. Rase se obično pojavljuju u različitim lozama kao rezultat neovisnih mutacija unutar pretljudske životinjske loze i obično nastaju tijekom dugih vremenskih razdoblja, jedna po jedna, u nizu koji započinje s crvenom, a završava indigo rasom.
65:4.8 (735.7) Druga jedinstvena pojava bila je kasniji dolazak Planetarnog Princa. Po pravilu, Princ dolazi na planet otprilike u vrijeme razvoja volje; i da su se stvari odvijale prema planu, Kaligastija je mogao doći na Urantiju još za života Andona i Fonte, a ne — kako je to bio slučaj — gotovo pet stotina tisuća godina kasnije, istodobno s pojavom šest sangičkih rasa.
65:4.9 (735.8) Na normalnom naseljenom svijetu, čim se pojave Andon i Fonta ili nedugo zatim, Nositelji Života zatraže dolazak Planetarnog Princa i njihov se zahtjev u pravilu odobrava. Ali kako je Urantija bila planet određen za modifikaciju uzorka života, unaprijed je bilo dogovoreno da skupina od dvanaest Melkisedeka dođe na planet kao promatrači, savjetnici Nositeljima Života i nadglednici planeta, te da ondje ostanu sve do dolaska Planetarnog Princa. Ovi Melkisedeci došli su u vrijeme kada su Andon i Fonta donijeli odluku koja je omogućila da Ispravljači Misli prebivaju u njihovim smrtnim umovima.
65:4.10 (736.1) Kako su na Urantiji Nositelji Života nastojali unaprijediti satanijski uzorak života, nije čudo što se pojavio toliki broj naizgled beskorisnih prijelaznih oblika života. Ali dobiti koje su već postignute dovoljne su da opravdaju urantijske modifikacije standardnih životnih uzoraka.
65:4.11 (736.2) Naša je namjera bila proizvesti rano očitovanje volje u evolucijskom životu Urantije, i u tome smo uspjeli. U normalnim prilikama volja se javlja dugo nakon pojave obojenih rasa i obično se najprije pojavljuje među naprednijim lozama crvene rase. Vaš svijet je jedini planet u cijeloj Sataniji na kojem se ljudski oblik volje javio prije pojave obojenih rasa.
65:4.12 (736.3) Ali dok smo nastojali ostvariti onu kombinaciju i povezanost nasljednih čimbenika koja bi naposljetku omogućila pojavu sisavačkih predaka ljudske rase, morali smo dopustiti pojavu stotina i tisuća drugih, prilično beskorisnih kombinacija i povezanosti nasljednih čimbenika. Mnogi od tih naizgled čudnovatih sporednih proizvoda naših nastojanja zasigurno djeluju neobično onima koji tragaju za ostacima planetarne prošlosti, i lako je razumjeti zašto se mnoge takve pojave čine zagonetnima kada se promatraju s ograničenog ljudskog gledišta.
5. NEPREDVIDIVOSTI EVOLUCIJE ŽIVOTA
65:5.1 (736.4) Bilo je veoma žalosno gledati kako su naša posebna nastojanja da modificiramo inteligentni život na Urantiji bila uvelike osujećena tragičnim događajima koji nisu bili u našoj moći: Kaligastijinim izdajstvom i Adamovim posrnućem.
65:5.2 (736.5) Ali tijekom cijelog ovog biološkog poduhvata naše najveće razočaranje nastupilo je kada su određeni primitivni oblici biljnog života uznazadovali do pretklorofilskih razina parazitskih bakterija, i to u tako opsežnoj i neočekivanoj mjeri. Ovaj razvoj u evoluciji biljnog svijeta uzrokovao je mnoge teške bolesti kod viših životinja, a osobito kod osjetljivije ljudske vrste. Suočeni s ovom tegobnom situacijom, ipak smo bili ohrabreni mišlju da će kasnije miješanje s adamskom životnom plazmom toliko ojačati otpornost nastale miješane rase da će je učiniti gotovo imunom na sve bolesti izazvane ovim tipom biljnih organizama. Ali sve naše nade bile su slomljene Adamovim posrnućem.
65:5.3 (736.6) Svemir nad svemirima, uključujući i ovaj maleni svijet po imenu Urantija, nije vođen samo zato da bi zadovoljio naša očekivanja, a još manje kako bi ugodio našim hirovima ili utažio našu radoznalost. Mudra i svemoćna bića koja upravljaju svemirom nesumnjivo znaju što čine; stoga Nositelji Života, kao i ljudski umovi, moraju strpljivo i svesrdno surađivati s vladavinom mudrosti, vlašću moći i tokom napretka.
65:5.4 (736.7) Postoje, naravno, izvjesne nadoknade za ovakvu nevolju, kao što je Mihaelovo darivanje na Urantiji. Ali neovisno o svim takvim razmatranjima, nebeski nadglednici ovog planeta čvrsto vjeruju da će na koncu biti izvojevana evolucijska pobjeda ljudske rase koja će opravdati naše izvorne planove i životne uzorke.
6. EVOLUCIJSKE VJEŠTINE ŽIVOTA
65:6.1 (737.1) Nemoguće je u isto vrijeme precizno utvrditi točnu poziciju i brzinu predmeta koji se kreće; svaki pokušaj mjerenja jednog nužno uzrokuje promjenu drugog. Smrtni čovjek suočen je s jednakim paradoksom svaki put kada nastoji kemijski analizirati protoplazmu. Kemičar može utvrditi kemijski sastav mrtve protoplazme, ali ne može utvrditi ni fizičku organizaciju ni dinamičko djelovanje žive protoplazme. Znanstvenici će se vazda primicati sve bliže i bliže otkriću tajni života, ali ih nikada neće razriješiti, i to zato što će uvijek biti primorani ubiti protoplazmu kako bi je mogli analizirati. Mrtva protoplazma ima jednaku težinu kao živa, ali joj nije jednaka.
65:6.2 (737.2) U živim stvarima i bićima postoji izvorna obdarenost prilagodbom. U svakoj živoj biljnoj ili životinjskoj stanici, u svakom živom organizmu — materijalnom ili duhovnom — postoji neutaživa težnja za postizanjem sve većeg savršenstva prilagodbe okolišu, prilagodbe organizma i proširenog ostvarenja života. Ovi beskrajni napori svih živih bića svjedoče o postojanju urođene težnje za savršenstvom.
65:6.3 (737.3) Prvi najznačajniji korak u evoluciji biljnog svijeta bio je razvoj sposobnosti za proizvodnju klorofila, dok je drugi najveći napredak bila evolucija spore u mnogo složeniju sjemenku. Premda spora predstavlja vrlo djelotvorno sredstvo razmnožavanja, ona ne posjeduje potencijale raznolikosti i prilagodljivosti koji su svojstveni sjemenki.
65:6.4 (737.4) Jedna od najkorisnijih i najsloženijih pojava koje su se odigrale u evoluciji viših oblika životinjskog svijeta sastojala se u tome što je željezo iz crvenih krvnih stanica poprimilo sposobnost za dvojaku funkciju; ono raznosi oksigen i odstranjuje karbon dioksid. I upravo ova sposobnost crvenih krvnih stanica ukazuje na moć evoluirajućih organizama da prilagode svoje djelovanje različitim i mijenjajućim okruženjima. U slučaju viših životinja, uključujući i samog čovjeka, željezo koje se nalazi u crvenim krvnim stanicama raznosi oksigen živim stanicama dok istodobno s jednakom djelotvornošću odstranjuje karbon dioksid. Ali osim željeza i drugi metali mogu poslužiti ovoj svrsi. U slučaju sipe ovu funkciju obavlja bakar, a kod skvirta vanadij.
65:6.5 (737.5) Činjenicu da ovakva biološka usklađenja još uvijek traju potvrđuje evolucija zuba kod viših urantijskih sisavaca; dok su čovjekovi daleki preci imali trideset i šest zuba, kasnije adaptivno prilagođenje smanjilo je njihov broj na trideset i dva kod ranog čovjeka i njegovih bliskih srodnika. U slučaju suvremene ljudske vrste broj zuba se polako kreće prema dvadeset i osam. Evolucija na ovom planetu još uvijek aktivno i adaptivno napreduje.
65:6.6 (737.6) Ali mnoga naizgled čudnovata usklađenja živih organizama zbivaju se na čisto kemijskoj, posve fizičkoj razini. U svakom trenutku, u krvotoku bilo kojeg ljudskog bića postoji mogućnost da se dogodi više od 15.000.000 kemijskih reakcija između hormona koje luči desetak žlijezda s unutarnjim izlučivanjem.
65:6.7 (737.7) Niži oblici biljnog svijeta u potpunosti reagiraju na fizičko, kemijsko i električno okruženje. Ali kako se bića uzdižu na ljestvici života, jedan po jedan postaju aktivni umni utjecaji sedam ađutantnih duhova, pružajući umovima uzlazećih bića sve veću moć prilagodbe, stvaralaštva, koordinacije i dominacije. Sposobnost životinja da se prilagode zraku, vodi i kopnu ne predstavlja nadnaravno obdarenje, nego nadfizičko prilagođenje.
65:6.8 (738.1) Sama fizika i kemija nisu u stanju objasniti kako su ljudska bića evoluirala iz pradavne protoplazme najranijih mora. Sposobnosti učenja, pamćenja i diferenciranog reagiranja na okruženje predstavljaju rezultat umnog obdarenja. Zakoni fizike ne mogu se promijeniti obukom; oni su pouzdani i nemijenjajući. Reakcije kemije ne mogu se promijeniti obrazovanjem; one su jednolike i pouzdane. Izuzev kada se javljaju kao rezultat djelovanja Neuvjetovanog Apsoluta, električne i kemijske reakcije potpuno su predvidljive. Za razliku od njih, um može izvući korist iz iskustva i može učiti iz navika koje su nastale kao rezultat reagiranja na ponavljajuće podražaje iz okruženja.
65:6.9 (738.2) Predinteligentni organizmi reagiraju na podražaje iz okruženja, ali jedino oni organizmi koji reagiraju na djelovanje ađutantnih duhova imaju sposobnost prilagoditi se okruženju i naučiti njime manipulirati.
65:6.10 (738.3) Fizički mozak i s njim povezani živčani sustav posjeduju usađenu sposobnost reagiranja na službu ađutantnih duhova, upravo kao što razvojni um ličnosti posjeduje izvjesnu urođenu osjetljivost na djelovanje duha zahvaljujući čemu sadrži potencijale duhovnog napretka i postignuća. Intelektualna, društvena, moralna i duhovna evolucija ovise o djelovanju sedam ađutantnih duhova i drugih nadfizičkih utjecaja koji su s njima povezani.
7. EVOLUCIJSKE RAZINE UMA
65:7.1 (738.4) Sedam ađutantnih duhova predstavljaju mnogostrane pomagače koji služe nižim inteligentnim oblicima života širom lokalnog svemira. Ova služba uma pruža se iz središta lokalnog svemira ili s nekog svijeta povezanog s njim, dok utjecaj koji usmjerava djelovanje nižih razina uma dolazi iz glavnog centra sustava.
65:7.2 (738.5) Na evolucijskom svijetu mnogo toga ovisi o djelovanju ovih sedam ađutantnih duhova. Treba, međutim, naglasiti da oni služe umu; oni se ne upliću u fizičku evoluciju, koja predstavlja domenu Nositelja Života. Unatoč tome, savršena usklađenost djelovanja ovih obdarenja duha s utemeljenim prirodnim procesima koji se odvijaju kao dio inherentnog plana Nositelja Života razlog je što ljudska bića u pojavama uma jedino mogu opaziti ruku prirode i djelovanje prirodnih procesa, premda se s vremena na vrijeme pitaju kako je moguće da su prirodne reakcije uma tako savršeno povezane s materijom. A kad bi Urantija djelovala više u skladu s izvornim planovima, u pojavama uma još bi se teže moglo opaziti bilo što neobično.
65:7.3 (738.6) Sedam ađutantnih duhova djeluje više poput krugova nego poput pojedinačnih bića i na normalnim svjetovima njihovo djelovanje uključeno je u krug drugih ađutantnih utjecaja širom lokalnog svemira. Međutim, na planetima na kojima se izvode eksperimenti s uzorkom života ovi duhovi su relativno izolirani. Kako su na Urantiji životni uzorci jedinstveni i iznimni, niži ađutantni duhovi naišli su na mnogo veće poteškoće pri uspostavljanju kontakta s evolucijskim organizmima nego što bi to bio slučaj kod standardiziranijeg oblika životnog obdarenja.
65:7.4 (738.7) Isto tako, na prosječnom evolucijskom svijetu sedam ađutantnih duhova daleko je bolje usklađeno s naprednim stadijima životinjskog razvoja nego što je to bio slučaj na Urantiji. Ali izuzev u jednom jedinom slučaju, ađutantni duhovi doživjeli su veće poteškoće pri nastojanju da uspostave kontakt s evoluirajućim umovima urantijskih organizama nego što je to bio slučaj tijekom cijelog njihovog djelovanja u svemiru Nebadona. Na ovom svijetu pojavili su se mnogi granični oblici — zbrkani spojevi mehaničko-nepoučivih i nemehaničko-poučivih oblika reagiranja organizma.
65:7.5 (739.1) U živim organizmima sedam ađutantnih duhova ne uspostavljaju kontakt s čisto mehaničkim načinima reagiranja na okruženje. Takvi predinteligentni oblici reagiranja živih organizama u potpunosti pripadaju energetskim domenama centara moći, fizičkih kontrolora i njihovih suradnika.
65:7.6 (739.2) To što organizam stječe potencijal za razvoj sposobnosti učenja iz iskustva obilježava početak djelovanja ađutantnih duhova i oni ispoljavaju svoj utjecaj od najnižih umova primitivnih i nevidljivih egzistencija pa sve do bića koja se nalaze na samom vrhu evolucijske ljestvice ljudskog roda. Oni predstavljaju izvor i uzorak ponašanja koje bi se inače uglavnom činilo čudnovatim i nedovoljno shvaćenim brzim reakcijama uma na materijalno okruženje. Ovi vjerni i nadasve pouzdani utjecaji moraju stoljećima provoditi svoju pripremnu službu prije nego što životinjski um dostigne ljudske razine obilježene osjetljivošću na djelovanje duha.
65:7.7 (739.3) Ađutantni duhovi djeluju isključivo u evoluciji iskustvenog uma, barem sve dok se ne dosegne razina šeste faze, duha štovanja. Na ovoj razini nastupa neizbježno preklapanje službe — ono što je više poseže naniže kako bi se koordiniralo s nižim, navješćujući postignuće naprednijih razina razvoja. I uz sve ovo, dodatne službe duha prate djelovanje sedmog i posljednjeg ađutanta, duha mudrosti. Tijekom služenja duhovnog svijeta pojedinac nikada ne doživljava nagle prijelaze koji bi mogli nastupiti kada djelovanje jednog duha zamijeni drugo; ove promjene uvijek su postupne i uzajamne.
65:7.8 (739.4) Važno je uvijek uočiti razliku između domena fizičkog (elektrokemijskog) djelovanja na jednoj i mentalnog reagiranja na podražaje iz okruženja na drugoj strani, dok istodobno treba naglasiti da obje postoje neovisno o djelovanju duha. Domene fizičke, mentalne i duhovne gravitacije predstavljaju tri odvojena područja kozmičke stvarnosti, unatoč tome što su međusobno usko povezane.
8. EVOLUCIJA U VREMENU I PROSTORU
65:8.1 (739.5) Vrijeme i prostor su neraskidivo povezani; između njih vlada organska veza. Pri izvjesnim prostornim uvjetima dolazi do neizbježnih vremenskih zakašnjenja.
65:8.2 (739.6) Ako vas zbunjuje što je potrebno toliko vremena za ostvarenje evolucijskih promjena u razvoju života, moram istaći da mi ne možemo vremenski tempirati procese života kako bi se stvari odvijale brže nego što to dopuštaju fizički preobražaji nekog planeta. Mi moramo čekati prirodni fizički razvoj planeta; mi nismo u stanju upravljati geološkom evolucijom. Da smo imali povoljne fizičke uvjete, mogli smo urediti da se evolucija života odigra za znatno manje od milijun godina. Ali svi mi djelujemo pod nadležnošću Vrhovnih Vladara Raja, a na Raju vrijeme ne postoji.
65:8.3 (739.7) Vijek ljudskog života predstavlja individualnu mjeru duljine vremena. Sva stvorena bića su na ovaj način vremenski uvjetovana i stoga promatraju evoluciju kao vrlo dugotrajan proces. Kako naš životni vijek nije ograničen vremenom, s našeg stanovišta evolucija ne djeluje tako dugom. Na Raju, gdje vrijeme ne postoji, sve su ove stvari već prisutne su u umu Beskonačnosti i u djelima Vječnosti.
65:8.4 (739.8) Kako evolucija uma ovisi i često je usporena sporim razvojem fizičkih okolnosti, tako je i duhovni napredak ovisan o proširenju mentalne moći i neminovno pogođen intelektualnom retardacijom. Ali ovo ne znači da duhovna evolucija ovisi o obrazovanju, kulturi ili mudrosti. Duša može evoluirati neovisno o mentalnoj kulturi, ali ne i u odsutnosti mentalne sposobnosti i žudnje da se vrši volja Oca na nebu — izbora opstanka i odluke da se postigne sve veće savršenstvo. Premda preživljavanje ne mora ovisiti o posjedovanju znanja i mudrosti, napredak o njima posve sigurno ovisi.
65:8.5 (740.1) U kozmičkim laboratorijima posvećenim evoluciji um će uvijek dominirati nad materijom, dok će duh uvijek djelovati u skladu s umom. Ako se ova zasebna i međusobno različita obdarenja ne uspiju sinhronizirati i koordinirati, mogu nastupiti vremenska zakašnjenja; ali ako individua istinski poznaje Boga i žudi da ga pronađe i postane poput njega, preživljavanje je osigurano neovisno o ograničenjima vremena. Fizički status može se negativno odraziti na um, a mentalna izopačenost može odgoditi duhovno postignuće, ali nijedna od ovih zapreka ne može osujetiti izbor volje koji se donosi cijelom dušom.
65:8.6 (740.2) Kada sazriju fizički uvjeti, može doći do iznenadnih mentalnih evolucija; kad je umni status povoljan, mogu se dogoditi iznenadni duhovni preobražaji; kad duhovne vrijednosti prime dolično priznanje, kozmička značenja postaju vidljiva i ličnost se sve više oslobađa okova vremena i ograničenja prostora.
65:8.7 (740.3) [Pod pokroviteljstvom Nositelja Života iz Nebadona koji živi na Urantiji.]