Knjiga Urantije - POGLAVLJE 59 : ERA MORSKOG ŽIVOTA NA URANTIJI

DOWNLOADS ➔   DOWNLOAD  PDF   PDF w/English 

Knjiga Urantije    

DIO III. Povijest Urantije

   POGLAVLJE 59 : ERA MORSKOG ŽIVOTA NA URANTIJI


   POGLAVLJE 59 : ERA MORSKOG ŽIVOTA NA URANTIJI

59:0.1 (672.1) POVIJEST Urantije računamo od vremena prije približno milijardu godina i dijelimo je na pet velikih razdoblja:
59:0.2 (672.2) 1. Razdoblje prije života obuhvaća prvih četiristo pedeset milijuna godina, od vremena kada je planet dosegao svoju sadašnju veličinu pa do uspostave života. Vaši istraživači ovo razdoblje nazivaju arheozoik.
59:0.3 (672.3) 2. Razdoblje osvita života obuhvaća sljedećih sto pedeset milijuna godina. Ova epoha nalazi se između prethodnog razdoblja bez života, odnosno doba velikih kataklizmi, i kasnijeg razdoblja razvijenijeg morskog života. Vaši istraživači ovo razdoblje nazivaju proterozoik.
59:0.4 (672.4) 3. Razdoblje morskog života obuhvaća sljedećih dvjesto pedeset milijuna godina i najpoznatije vam je pod nazivom paleozoik.
59:0.5 (672.5) 4. Razdoblje ranog kopnenog života obuhvaća sljedećih sto milijuna godina i poznato je kao mezozoik.
59:0.6 (672.6) 5. Razdoblje sisavaca obuhvaća posljednjih pedeset milijuna godina. Ova novija era poznata je kao kenozoik.
59:0.7 (672.7) Era morskog života obuhvaća otprilike četvrtinu povijesti vašeg planeta. Može se podijeliti na šest dugih razdoblja od kojih je svako obilježeno jasno određenim razvojem kako u geološkom tako i u biološkom području.
59:0.8 (672.8) Na početku ove ere morska dna, prostrani kontinentalni šelfovi i brojni plitki priobalni bazeni prekriveni su bujnom vegetacijom. Jednostavniji i primitivniji oblici životinjskog života već su se razvili iz ranijih biljnih organizama, a prvi životinjski organizmi postupno su se širili duž prostranih obala različitih kopnenih masa sve dok mnoga unutarnja mora nisu vrvjela primitivnim morskim životom. Budući da je malo tih ranih organizama posjedovalo ljušture, nije ih mnogo sačuvano u obliku fosila. Ipak, pozornica je bila pripremljena za početna poglavlja velike "kamene knjige" životnog zapisa koji je tijekom narednih doba tako metodički bilježen i očuvan.
59:0.9 (672.9) Kontinent Sjeverne Amerike iznimno je bogat fosilnim naslagama koje obuhvaćaju cijelu eru morskog života. Najstariji slojevi odvojeni su od kasnijih naslaga prethodnog razdoblja opsežnim erozivnim nanosima koji jasno razgraničavaju te dvije faze planetarnog razvoja.

  1. RANI MORSKI ŽIVOT U PLITKIM MORIMA - DOBA TRILOBITA

59:1.1 (673.1) Na početku ovog razdoblja relativnog mira na Zemljinoj površini život je ograničen na različita unutarnja mora i oceanske obale; još se nije razvio nijedan oblik kopnenog života. Primitivne morske životinje već su dobro ustaljene i spremne za sljedeći evolucijski razvoj. Amebe su tipični preživjeli predstavnici ovog ranog stadija životinjskog života, a pojavile su se pred kraj prethodnog prijelaznog razdoblja.
59:1.2 (673.2) Prije 400 milijuna godina biljni i životinjski svijet mora bio je prilično rasprostranjen diljem svijeta. Klima postaje nešto toplija i ujednačenija. Dolazi do općeg plavljenja obala različitih kontinenata, osobito Sjeverne i Južne Amerike. Pojavljuju se nova mora, a starije vodene površine znatno se proširuju.
59:1.3 (673.3) Vegetacija po prvi put prelazi na kopno i uskoro postiže znatan napredak u prilagodbi kopnenim staništima.
59:1.4 (673.4) Iznenada, bez prijelaznih oblika i bez postupnog razvoja, pojavljuju se prve višestanične životinje. Trilobiti su evoluirali i tijekom dugih razdoblja dominiraju morima. S gledišta morskog života ovo je doba trilobita.
59:1.5 (673.5) U kasnijem dijelu ovog razdoblja velik dio Sjeverne Amerike i Europe izronio je iz mora. Zemljina kora privremeno se stabilizirala; planine, ili bolje rečeno velika kopnena uzvišenja, uzdigla su se duž atlantske i pacifičke obale, na području Zapadne Indije i u južnoj Europi. Čitava karipska regija bila je znatno uzdignuta.
59:1.6 (673.6) Prije 390 milijuna godina kopno je i dalje bilo uzdignuto. U dijelovima istočne i zapadne Amerike te zapadne Europe mogu se pronaći slojevi stijena nataloženi tijekom tog vremena, a to su najstarije stijene koje sadrže fosile trilobita. Postojali su brojni dugi zaljevi nalik prstima koji su duboko zadirali u kopnene mase, a u njima su se taložile ove fosilonosne stijene.
59:1.7 (673.7) Unutar nekoliko milijuna godina Tihi ocean počeo je prodirati na američke kontinente. Potapanje kopna uglavnom je bilo posljedica prilagodbe Zemljine kore, premda je i bočno širenje kopna, odnosno kontinentalno pomicanje, također bilo jedan od čimbenika.
59:1.8 (673.8) Prije 380 milijuna godina Azija je tonula, dok su svi ostali kontinenti prolazili kroz kratkotrajno izdizanje. No kako je ova epoha odmicala, novonastali Atlantski ocean duboko je prodirao u sve susjedne obale. Sjeverna atlantska ili arktička mora tada su bila povezana s vodama južnog zaljeva. Kada je ovo južno more prodrlo u Apalačku udolinu, njegovi su se valovi na istoku razbijali o planine visoke poput Alpa, ali su kontinenti u cjelini bili nezanimljive nizine, čiji su krajolici bili potpuno lišeni ljepote.
59:1.9 (673.9) Sedimentne naslage ovog razdoblja mogu se podijeliti u četiri vrste:
59:1.10 (673.10) 1. Konglomerati — materijal nataložen uz obalne linije.
59:1.11 (673.11) 2. Pješčenjaci — naslage nastale u plitkim vodama gdje su valovi bili dovoljno snažni da spriječe taloženje mulja.
59:1.12 (673.12) 3. Škriljevci — naslage nastale u dubljim i mirnijim vodama.
59:1.13 (673.13) 4. Vapnenci — uključujući naslage ljuštura trilobita nataložene u dubokim vodama.
59:1.14 (673.14) Fosili trilobita iz ovog razdoblja pokazuju određene temeljne sličnosti, ali i jasno izražene razlike. Rane životinje koje su se razvile iz triju izvornih implantacija života imale su prepoznatljiva obilježja; one koje su se pojavile na zapadnoj hemisferi donekle su se razlikovale od onih euroazijske skupine te od australoazijskog, odnosno australsko-antarktičkog tipa.
59:1.15 (674.1) Prije 370 milijuna godina došlo je do velikog i gotovo potpunog potapanja Sjeverne i Južne Amerike, nakon čega su uslijedila potapanja Afrike i Australije. Samo su pojedini dijelovi Sjeverne Amerike ostali iznad ovih plitkih kambrijskih mora. Pet milijuna godina kasnije mora su se povlačila pred kopnom koje se uzdizalo. Sva ta potapanja i izdizanja kopna odvijala su se bez velikih prevrata, polako, tijekom milijuna godina.
59:1.16 (674.2) Slojevi stijena s fosilima trilobita iz ove epohe izbijaju na površinu tu i tamo na svim kontinentima osim u središnjoj Aziji. U mnogim područjima ove su stijene vodoravne, no u planinskim krajevima nagnute su i deformirane uslijed pritiska i nabiranja. Takvi su pritisci na mnogim mjestima promijenili izvorna svojstva ovih naslaga. Pješčenjak je pretvoren u kvarcit, škriljevac u škriljac, a vapnenac u mramor.
59:1.17 (674.3) Prije 360 milijuna godina kopno se i dalje uzdizalo. Sjeverna i Južna Amerika bile su znatno izdignute iznad mora. Zapadna Europa i Britanski otoci izranjali su iz mora, izuzev dijelova Walesa koji su bili duboko potopljeni. Tijekom ovih razdoblja nije bilo velikih ledenih pokrova. Navodne ledenjačke naslage koje se pojavljuju u vezi s ovim slojevima u Europi, Africi, Kini i Australiji posljedica su izoliranih planinskih ledenjaka ili premještanja ledenjačkog materijala novijeg porijekla. Svjetska klima bila je oceanska, a ne kontinentalna. Južna mora tada su bila toplija nego danas i pružala su se prema sjeveru preko Sjeverne Amerike sve do polarnih područja. Golfska struja tekla je preko središnjeg dijela Sjeverne Amerike, a zatim se skretala prema istoku kako bi zapljuskivala i zagrijavala obale Grenlanda, pretvarajući taj kontinent, danas okovan ledom, u pravi tropski raj.
59:1.18 (674.4) Morski svijet bio je uvelike ujednačen širom svijeta, a sastojao se od algi, jednostaničnih organizama, jednostavnih spužvi, trilobita i drugih ljuskara — škampa, rakova i jastoga. Pred kraj tog razdoblja pojavilo se tri tisuće vrsta brahiopoda, od kojih je do danas preživjelo samo dvjesto. Ove životinje predstavljaju oblik ranog života koji se održao do danas gotovo posve nepromijenjen.
59:1.19 (674.5) Trilobiti su bili dominantna živa bića toga vremena. Bile su to životinje odvojenih spolova koje su postojale u mnogim oblicima. Budući da su bili slabi plivači, tromo su plutali u vodi ili puzali po morskom dnu, savijajući se radi zaštite kada bi ih napali njihovi kasnije nastali neprijatelji. Narasli su od pet do trideset centimetara duljine i razvili se u četiri zasebne skupine: mesoždere, biljoždere, svaštojede i „blatojede.” Sposobnost potonje skupine da se u velikoj mjeri prehranjuje neorganskom tvari — kao posljednje višestanične životinje koje su to mogle — objašnjava njihovo veliko umnožavanje i dugotrajan opstanak.
59:1.20 (674.6) Takva je bila biogeološka slika Urantije na kraju tog dugog razdoblja svjetske povijesti koje je trajalo pedeset milijuna godina i koje vaši geolozi nazivaju kambrijem.

  2 . PRVA FAZA KONTINENTALNIH POPLAVA - DOBA BESKRALJEŽNJAKA

59:2.1 (674.7) Naizmjenično izdizanje i spuštanje kopnenih masa koje obilježava ovo razdoblje bilo je postupno i neupadljivo, praćeno s malo ili nimalo vulkanske aktivnosti. Tijekom cijelog ovog slijeda uzastopnih izdizanja i spuštanja kopna, matični kontinent Azije nije u potpunosti dijelio povijest drugih kopnenih masa. Doživio je mnoge poplave, spuštajući se najprije u jednom, a zatim u drugom smjeru, osobito u svojoj ranijoj povijesti, ali ne pokazuje jednolike naslage stijena kakve se mogu pronaći na drugim kontinentima. U novijim geološkim razdobljima Azija je bila najstabilnija od svih kopnenih masa.
59:2.2 (675.1) Prije 350 milijuna godina započelo je veliko razdoblje poplava na svim kontinentima osim u središnjoj Aziji. Kopnene mase više su puta bile prekrivene vodom; jedino su obalne visoravni ostale iznad tih plitkih, ali prostranih oscilirajućih unutarnjih mora. Tri velike poplave obilježile su ovo razdoblje, ali prije njegova završetka kontinenti su se ponovno izdigli, a ukupna površina kopna bila je oko petnaest posto veća nego danas. Karipsko područje bilo je znatno uzdignuto. Ovo razdoblje nije osobito jasno izraženo u Europi jer su kolebanja kopna bila manja, dok je vulkanska aktivnost bila postojanija.
59:2.3 (675.2) Prije 340 milijuna godina došlo je do još jednog opsežnog spuštanja kopna osim u Aziji i Australiji. Vode svjetskih oceana uglavnom su se međusobno spojile. Bilo je to veliko doba vapnenca, a velik dio njegovih naslaga položile su alge koje izlučuju vapno.
59:2.4 (675.3) Nekoliko milijuna godina kasnije veliki dijelovi američkih kontinenata i Europe počeli su se uzdizati iznad vode. Na zapadnoj hemisferi samo je jedan krak Tihog oceana ostao iznad područja Meksika i današnjih Stjenjaka, ali pred kraj ovog razdoblja atlantske i pacifičke obale ponovno su se počele spuštati.
59:2.5 (675.4) Prije 330 milijuna godina započelo je razdoblje usporednog mira diljem svijeta, pri čemu se velik dio kopna ponovno nalazio iznad vode. Jedina iznimka ovom razdoblju zemaljskog mirovanja bila je erupcija velikog sjevernoameričkog vulkana u istočnom Kentuckyju, jedna od najvećih pojedinačnih vulkanskih aktivnosti koje je svijet ikada upoznao. Pepeo ovog vulkana prekrio je oko tisuću tristo četvornih kilometara u sloju debljine od četiri i pol do šest metara.
59:2.6 (675.5) Prije 320 milijuna godina dogodila se treća velika poplava ovog razdoblja. Vode ove poplave prekrile su sve kopno koje je bilo potopljeno tijekom prethodne poplave, a na mnogim su se područjima proširile još dalje diljem Amerika i Europe. Istočni dio Sjeverne Amerike i zapadna Europa nalazili su se pod vodom na dubini od tri do četiri i pol tisuće metara.
59:2.7 (675.6) Prije 310 milijuna godina kopnene mase svijeta ponovno su se dobro uzdigle iznad mora, izuzev južnih dijelova Sjeverne Amerike. Meksiko se pojavio iznad površine, stvarajući tako Meksičko more, koje je od tada zadržalo svoj identitet.
59:2.8 (675.7) Život ovog razdoblja nastavlja se razvijati. Svijet je ponovno miran i razmjerno spokojan; klima ostaje blaga i ujednačena; kopnene biljke šire se sve dalje od morskih obala. Životni uzorci dobro su razvijeni, premda je sačuvano malo biljnih fosila iz tog vremena.
59:2.9 (675.8) Ovo je bilo veliko doba evolucije pojedinačnih životinjskih organizama, premda su se mnoge temeljne promjene, poput prijelaza s biljnog na životinjski svijet, dogodile ranije. Morska fauna razvila se do te mjere da je u fosilima stijena nastalih tijekom ovog razdoblja zastupljena svaka vrsta života ispod razine kralježnjaka. No sve su te životinje bile morski organizmi. Kopnene životinje još se nisu pojavile, osim nekoliko vrsta crva koji su se ukopavali duž morskih obala, niti su kopnene biljke još prekrile kontinente; u atmosferi je još uvijek bilo previše ugljikova dioksida da bi omogućio opstanak organizama koji dišu zrak. Gotovo sve životinje, osim nekih primitivnijih oblika, izravno ili neizravno ovise o biljnom životu za svoj opstanak.
59:2.10 (676.1) Trilobiti su još uvijek bili istaknuti. Ove male životinje postojale su u desecima tisuća oblika i bile su preteče suvremenih ljuskara. Neki trilobiti imali su od dvadeset i pet do četiri tisuće sitnih očnih leća, dok su drugi imali zakržljale oči. Pred kraj ovog razdoblja trilobiti su dijelili prevlast nad morima s nekoliko drugih oblika beskralježnjačkog života. No potpuno su izumrli na početku sljedećeg razdoblja.
59:2.11 (676.2) Alge koje izlučuju vapno bile su široko rasprostranjene. Postojale su tisuće vrsta ranih predaka koralja. Morskih crva bilo je u izobilju, a postojale su i mnoge vrste meduza koje su kasnije izumrle. Razvili su se koralji i kasniji tipovi spužvi. Glavonošci su bili dobro razvijeni, a opstali su do danas u obliku nautilusa, hobotnica, sipa i lignji.
59:2.12 (676.3) Bilo je i mnogo vrsta školjkastih životinja, ali njihove ljušture još nisu bile toliko važne za obranu kao što će postati u kasnijim dobima. Puževi su bili prisutni u vodama drevnih mora, a među njima su bili jednostrukoljušturni svrdlaši, priobalni puževi i puževi. Dvoklopni mekušci opstali su kroz milijune godina koji su uslijedili gotovo nepromijenjeni, a među njih se ubrajaju dagnje, školjke, kamenice i Jakobove kapice. Razvili su se i organizmi s ljušturama sastavljenim od zalistaka, a ti su brahiopodi živjeli u tim drevnim vodama gotovo jednako kao i danas; čak su imali zglobne, urezane i druge zaštitne prilagodbe svojih ljuštura.
59:2.13 (676.4) Tako završava evolucijska priča drugog velikog razdoblja morskog života koje je geolozima poznato kao ordovicij.

  3. DRUGA VELIKA FAZA POPLAVA - RAZDOBLJE KORALJA - DOBA BRAHIOPODA

59:3.1 (676.5) Prije 300 milijuna godina započelo je još jedno veliko razdoblje potapanja kopna. Širenje drevnih silurskih mora prema jugu i sjeveru pripremalo se progutati veći dio Europe i Sjeverne Amerike. Kopno nije bilo mnogo uzdignuto iznad razine mora pa se uz obale nije taložilo mnogo sedimenta. Mora su vrvjela organizmima s vapnenačkim ljušturama, a taloženje tih ljuštura na morsko dno postupno je stvorilo vrlo debele slojeve vapnenca. To je prvo široko rasprostranjeno nalazište vapnenca koje prekriva gotovo cijelu Europu i Sjevernu Ameriku, ali izbija na površinu samo na nekoliko mjesta. Debljina ovog drevnog sloja stijena prosječno iznosi oko tisuću stopa, no mnoge od tih naslaga kasnije su znatno deformirane naginjanjem, izdizanjem i rasjedanjem, a mnoge su preobražene u kvarcit, škriljevac i mramor.
59:3.2 (676.6) U kamenim slojevima ovog razdoblja ne nalaze se vulkanske stijene ni naslage lave, osim onih povezanih s velikim vulkanima južne Europe, istočnog Mainea i tokovima lave u Quebecu. Vulkanska aktivnost uglavnom je bila stvar prošlosti. To je bilo doba velikog taloženja u vodi; bilo je malo ili nimalo izdizanja planina.
59:3.3 (676.7) Prije 290 milijuna godina more se u velikoj mjeri povuklo s kontinenata, dok su se dna okolnih oceana spuštala. Kopnene mase malo su se mijenjale sve dok ponovno nisu bile potopljene. Rani pokreti stvaranja planina na svim kontinentima već su započeli, a najveći među tim izdizanjima Zemljine kore bili su azijska Himalaja i veliko Kaledonsko gorje koje se protezalo od Irske preko Škotske pa sve do Spitzbergena.
59:3.4 (677.1) U naslagama ovog doba nalaze se velike količine plina, nafte, cinka i olova. Plin i nafta potječu od golemih nakupina biljne i životinjske tvari koje su bile odnesene i zatrpane tijekom prethodnog potapanja kopna, dok su mineralne naslage nastale taloženjem u sporim i mirnim vodenim bazenima. Mnoge naslage kamene soli pripadaju ovom razdoblju.
59:3.5 (677.2) Broj trilobita brzo se smanjivao, a središnje mjesto na pozornici zauzeli su veći mekušci odnosno glavonošci. Ove su životinje narasle do duljine od pet metara i promjera od tridesetak centimetara te su postale gospodari mora. Ova vrsta životinja pojavila se iznenada i preuzela prevlast nad morskim životom.
59:3.6 (677.3) Velika vulkanska aktivnost ovog doba bila je koncentrirana u europskom području. Milijunima godina nisu se dogodile tako silovite i rasprostranjene vulkanske erupcije kao one koje su tada izbile oko sredozemnog bazena, a osobito u blizini Britanskih otoka. Ovaj tok lave na području Britanskih otoka danas se pojavljuje u obliku naizmjeničnih slojeva lave i stijena ukupne debljine oko sedam i pol kilometara. Te su stijene nastale povremenim izljevima lave koji su se širili preko plitkog morskog dna, naizmjenično se taložeći sa slojevima stijena, a sve je to kasnije bilo izdignuto visoko iznad razine mora. Snažni potresi događali su se u sjevernoj Europi, osobito u Škotskoj.
59:3.7 (677.4) Klima oceana ostala je blaga i ujednačena, a topla mora zapljuskivala su obale polarnih područja. U tim se naslagama mogu pronaći fosili brahiopoda i drugih morskih organizama sve do samog Sjevernog pola. Gastropodi, brahiopodi, spužve i koralji koji grade grebene nastavili su se širiti.
59:3.8 (677.5) Pred kraj ovog razdoblja dolazi do drugog nadiranja silurskih mora i novog miješanja voda južnih i sjevernih oceana. Glavonošci dominiraju morskim životom, dok se povezani oblici života postupno razvijaju i diferenciraju.
59:3.9 (677.6) Prije 280 milijuna godina kontinenti su se uglavnom izdigli nakon drugog silurskog potapanja. Naslage stijena nastale tijekom ovog potapanja u Sjevernoj Americi poznate su kao niagarški vapnenac jer je to sloj stijene preko kojeg danas teku Nijagarini slapovi. Ovaj sloj stijene proteže se od istočnih planina do područja doline Mississippija, ali ne ide dalje prema zapadu osim na jugu. Nekoliko slojeva proteže se preko Kanade, dijelova Južne Amerike, Australije i većeg dijela Europe, a prosječna debljina niagarškog niza iznosi oko sto osamdeset metara. Neposredno iznad niagarških naslaga u mnogim se područjima može pronaći skup konglomerata, škriljevca i kamene soli. To su nakupine nastale tijekom naknadnih slijeganja tla. Sol se taložila u velikim lagunama koje su se naizmjenično povezivale s morem pa ponovno bivale odsječene od njega, tako da je isparavanje uzrokovalo taloženje soli zajedno s drugim tvarima otopljenima u vodi. Na nekim mjestima ovi slojevi kamene soli dosežu debljinu od dvadeset metara.
59:3.10 (677.7) Klima je i dalje blaga i ujednačena, a morski se fosili talože u arktičkim područjima. No pred kraj ovog razdoblja mora postaju toliko slana da opstaje tek malo života.
59:3.11 (677.8) Pred kraj posljednjeg silurskog potapanja dolazi do velikog porasta bodljikaša — kamenih ljiljana — što potvrđuju naslage krinoidnog vapnenca. Trilobiti su gotovo nestali, dok mekušci i dalje ostaju gospodari mora; stvaranje koraljnih grebena znatno se povećava. Tijekom ovog doba, na povoljnijim područjima, najprije se razvijaju primitivni vodeni škorpioni. Ubrzo nakon toga, i to iznenada, pojavljuju se pravi škorpioni — stvarni organizmi koji dišu zrak.
59:3.12 (678.1) Ovi događaji označavaju kraj trećeg razdoblja morskog života koje je trajalo dvadeset i pet milijuna godina i koje je vašim istraživačima poznato kao silur.

  4. VELIKO RAZDOBLJE KOPNENE FORMACIJE - VEGETATIVNI PERIOD U RAZVOJU ŽIVOTA - RAZDOBLJE RIBA

59:4.1 (678.2) U vjekovnoj borbi između kopna i mora, more je tijekom dugih razdoblja bilo uspješnije, ali sada se približava doba kopnene prevlasti. Kontinentalni driftovi još nisu toliko odmaknuli da gotovo sve kopnene mase svijeta povremeno ne budu povezane uskim prevlakama i kopnenim mostovima.
59:4.2 (678.3) Kako se kopno uzdiže nakon posljednjeg silurskog potapanja, završava jedno važno razdoblje u razvoju svijeta i evoluciji života. To je zora novog doba na Zemlji. Goli i neprivlačni krajolici prijašnjih vremena počinju se zaodijevati bujnom vegetacijom, a uskoro će se pojaviti i prve veličanstvene šume.
59:4.3 (678.4) Morski život ovog doba bio je vrlo raznolik zbog ranog razdvajanja vrsta, ali kasnije je došlo do slobodnog miješanja i povezivanja svih tih različitih oblika života. Brahiopodi su rano dosegnuli svoj vrhunac, nakon čega su ih naslijedili člankonošci, a po prvi put pojavili su se i vitičari. No najveći događaj od svih bila je iznenadna pojava skupine riba. Time je započelo doba riba, ono razdoblje svjetske povijesti koje obilježava prevlast kralježnjaka.
59:4.4 (678.5) Prije 270 milijuna godina svi su kontinenti bili iznad razine mora. Milijunima i milijunima godina nije se dogodilo da toliko kopna istodobno bude iznad vode; bilo je to jedno od najvećih razdoblja izranjanja kopna u cjelokupnoj povijesti svijeta.
59:4.5 (678.6) Pet milijuna godina kasnije kopnena područja Sjeverne i Južne Amerike, Europe, Afrike, sjeverne Azije i Australije nakratko su ponovno bila potopljena; u Sjevernoj Americi potapanje je u različitim razdobljima bilo gotovo potpuno. Kao posljedica toga nastali su slojevi vapnenca debljine od približno 150 do 1500 metara. Ta različita devonska mora širila su se čas u jednom, čas u drugom smjeru, tako da je golemo arktičko unutarnje more Sjeverne Amerike naposljetku pronašlo izlaz prema Tihom oceanu preko sjeverne Kalifornije.
59:4.6 (678.7) Prije 260 milijuna godina, pred kraj ovog razdoblja spuštanja kopna, Sjeverna Amerika bila je djelomično prekrivena morima koja su istodobno bila povezana s vodama Tihog, Atlantskog i Arktičkog oceana te Meksičkog zaljeva. Naslage nastale tijekom kasnijih faza ove prve devonske poplave prosječno su bile debele oko 300 metara. Koraljni grebeni karakteristični za ovo vrijeme ukazuju na to da su unutarnja mora bila bistra i plitka. Takve koraljne naslage izložene su na obalama rijeke Ohio u blizini Louisvillea u Kentuckyju i debele su oko 30 metara, a obuhvaćaju više od dvjesto vrsta koralja. Ove koraljne formacije protežu se kroz Kanadu i sjevernu Europu sve do arktičkih područja.
59:4.7 (678.8) Nakon ovih potapanja mnoge su obalne linije bile znatno uzdignute, tako da su ranije naslage bile prekrivene muljem ili škriljevcem. Postoji i sloj crvenog pješčenjaka koji obilježava jedno od devonskih taloženja, a taj se crveni sloj proteže preko velikog dijela Zemljine površine te se nalazi u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi, Rusiji, Kini, Africi i Australiji. Takve crvene naslage upućuju na sušne ili polusušne uvjete, ali klima ovog razdoblja još je uvijek bila blaga i ujednačena.
59:4.8 (679.1) Tijekom cijelog ovog razdoblja kopno jugoistočno od Otoka Cincinnati ostalo je znatno iznad razine mora. No velik dio zapadne Europe, uključujući Britanske otoke, bio je potopljen. U Walesu, Njemačkoj i drugim dijelovima Europe devonske stijene dosežu debljinu od 6000 metara.
59:4.9 (679.2) Prije 250 milijuna godina pojavila se skupina riba, kralježnjaci, što predstavlja jedan od najvažnijih koraka u cjelokupnoj pretljudskoj evoluciji.
59:4.10 (679.3) Člankonošci, odnosno rakovi, bili su preci prvih kralježnjaka. Preteče skupine riba bila su dva preobražena pretka iz reda člankonožaca; jedan je imao izduženo tijelo koje je povezivalo glavu i rep, dok je drugi bio predriba bez kralježnice i bez čeljusti. No ovi su prijelazni oblici ubrzo nestali kada su se sa sjevera iznenada pojavile ribe, prvi kralježnjaci životinjskog svijeta.
59:4.11 (679.4) Mnoge od najvećih pravih riba pripadaju ovom dobu; neke vrste sa zubima dosezale su duljinu od sedam do devet metara. Današnji morski psi preživjeli su potomci tih drevnih riba. Plućnjače i oklopljene ribe dosegnule su svoj evolucijski vrhunac, a prije kraja ovog razdoblja ribe su se prilagodile životu i u slatkim i u slanim vodama.
59:4.12 (679.5) Prava groblja ribljih zuba i kostura mogu se pronaći u naslagama nastalim pred kraj ovog razdoblja, a bogata nalazišta fosila smještena su duž obale Kalifornije jer su se mnogi zaštićeni zaljevi Tihog oceana protezali duboko u kopno toga područja.
59:4.13 (679.6) Zemlju su brzo prekrivali novi oblici kopnene vegetacije. Dotad je malo biljaka raslo na kopnu, osim uz same rubove voda. Sada se iznenada pojavila brojna porodica paprati koja se brzo proširila površinom kopna koje se diljem svijeta sve brže uzdizalo. Ubrzo su se razvili oblici nalik drveću, debeli oko šezdeset centimetara i visoki oko dvanaest metara; lišće se razvilo tek kasnije, a ove rane vrste imale su samo rudimentarno lišće. Bilo je i mnogo manjih biljaka, ali njihovi se fosili ne mogu pronaći zbog djelovanja već postojećih bakterija.
59:4.14 (679.7) Kako se kopno uzdizalo, Sjeverna Amerika povezala se s Europom kopnenim mostovima koji su se protezali preko Grenlanda. A danas Grenland ispod svojeg ledenog pokrova čuva ostatke tih ranih kopnenih biljaka.
59:4.15 (679.8) Prije 240 milijuna godina kopno na dijelovima Europe te Sjeverne i Južne Amerike počelo se spuštati. Ovo spuštanje označilo je pojavu posljednje i najmanje opsežne devonske poplave. Arktička mora ponovno su se spustila prema jugu preko velikog dijela Sjeverne Amerike, Atlantski ocean preplavio je velik dio Europe i zapadne Azije, dok je južni Pacifik prekrio veći dio Indije. Ovo je potapanje nastupalo polako, a jednako se tako polako i povlačilo. Planine Catskill duž zapadne obale rijeke Hudson predstavljaju jedan od najvećih geoloških spomenika ovog razdoblja koji se mogu vidjeti na površini Sjeverne Amerike.
59:4.16 (679.9) Prije 230 milijuna godina mora su se nastavila povlačiti. Velik dio Sjeverne Amerike bio je iznad razine mora, a u području rijeke Svetog Lovre odvijala se snažna vulkanska aktivnost. Mount Royal kod Montreala erodirani je vulkanski vrat jednog od tih vulkana. Naslage iz čitavog ovog razdoblja dobro su vidljive u Apalačkom gorju Sjeverne Amerike, gdje je rijeka Susquehanna usjekla dolinu koja otkriva čitav niz slojeva, čija je ukupna debljina premašivala 4000 metara.
59:4.17 (680.1) Uzdizanje kontinenata se nastavilo, a atmosfera se sve više obogaćivala kisikom. Zemlja je bila prekrivena golemim šumama paprati visokim trideset metara i neobičnim stablima tog vremena, tihim šumama; nije se čuo nikakav zvuk, čak ni šuštanje lišća, jer takva stabla nisu imala lišće.
59:4.18 (680.2) Tako se privelo kraju jedno od najdužih razdoblja evolucije morskog života, doba riba. Ovo razdoblje svjetske povijesti trajalo je gotovo pedeset milijuna godina; vaši ga istraživači poznaju pod nazivom devonsko razdoblje.

  5. STADIJ POMICANJA ZEMLJINE KORE - KARBONSKO RAZDOBLJE ŠUMA PAPRATI - DOBA ŽABA

59:5.1 (680.3) Pojava riba tijekom prethodnog razdoblja označava vrhunac evolucije morskog života. Od tog trenutka evolucija kopnenog života postaje sve važnija. Ovo razdoblje započinje u gotovo idealno pripremljenim uvjetima za pojavu prvih kopnenih životinja.
59:5.2 (680.4) Prije 220 milijuna godina mnoga kontinentalna kopnena područja, uključujući veći dio Sjeverne Amerike, bila su iznad razine mora. Kopno je bilo prekriveno bujnom vegetacijom; to je doista bilo doba paprati. U atmosferi je još uvijek bilo ugljikova dioksida, ali u sve manjoj količini.
59:5.3 (680.5) Nedugo zatim središnji dio Sjeverne Amerike bio je potopljen, stvarajući dva velika unutarnja mora. Obalna uzvišenja Atlantskog i Tihog oceana nalazila su se neposredno iza današnjih obalnih linija. Ta su se dva mora uskoro spojila, miješajući svoje različite oblike života, a sjedinjenje tih morskih fauna označilo je početak brzog i svjetski rasprostranjenog opadanja morskog života te početak kasnijeg razdoblja kopnenog života.
59:5.4 (680.6) Prije 210 milijuna godina topla arktička mora prekrivala su veći dio Sjeverne Amerike i Europe. Vode južnog polarnog područja preplavile su Južnu Ameriku i Australiju, dok su Afrika i Azija bile znatno uzdignute.
59:5.5 (680.7) Kad su mora dosegnula svoj najveći opseg, iznenada se dogodio novi evolucijski razvoj. Naglo su se pojavile prve kopnene životinje. Postojale su brojne vrste tih životinja koje su mogle živjeti i na kopnu i u vodi. Ti vodozemci koji su disali zrak razvili su se iz člankonožaca, čiji su se plivaći mjehuri evoluirali u pluća.
59:5.6 (680.8) Iz slanih morskih voda na kopno su ispuzali puževi, škorpioni i žabe. Žabe i danas polažu jaja u vodu, a njihovi mladi najprije postoje kao ribice, punoglavci. Ovo bi se razdoblje s punim pravom moglo nazvati dobom žaba.
59:5.7 (680.9) Ubrzo nakon toga pojavili su se prvi kukci i zajedno s paucima, škorpionima, žoharima, cvrčcima i skakavcima ubrzo su se proširili kontinentima svijeta. Raspon krila vilinih konjica dosezao je sedamdeset i pet centimetara. Razvilo se tisuću vrsta žohara, a neki su narasli do deset centimetara duljine.
59:5.8 (680.10) Dvije skupine bodljikaša postale su osobito dobro razvijene i one su zapravo vodeći fosili ovog razdoblja. Veliki morski psi koji su se hranili oklopnjačama također su bili vrlo razvijeni, a više od pet milijuna godina vladali su oceanima. Klima je i dalje bila blaga i ujednačena; morski se život malo promijenio. Slatkovodne ribe nastavile su se razvijati, a trilobiti su se približavali izumiranju. Koralji su bili rijetki, a velik dio vapnenca stvarali su krinoidi. Najkvalitetniji građevni vapnenci taloženi su tijekom ovog razdoblja.
59:5.9 (681.1) Vode mnogih unutarnjih mora bile su toliko zasićene vapnom i drugim mineralima da su znatno ometale napredak i razvoj brojnih morskih vrsta. Naposljetku su se mora pročistila kao posljedica opsežnog taloženja stijena koje su na nekim mjestima sadržavale cink i olovo.
59:5.10 (681.2) Naslage iz ovog ranog karbonskog razdoblja debele su od približno 150 do 600 metara, a sastoje se od pješčenjaka, škriljevca i vapnenca. Najstariji slojevi sadrže fosile kopnenih i morskih životinja i biljaka, zajedno s mnogo šljunka i bazenskih sedimenata. U tim se starijim slojevima nalazi malo iskoristivog ugljena. Ove su naslage diljem Europe vrlo slične onima koje su nastale u Sjevernoj Americi.
59:5.11 (681.3) Pred kraj ovog razdoblja kopno Sjeverne Amerike počelo se uzdizati. Nastupio je kratkotrajni prekid, nakon čega se more vratilo i ponovno prekrilo oko polovicu svojih prijašnjih područja. To je potapanje bilo kratkog vijeka i većina je kopna ubrzo ponovno bila znatno iznad razine mora. Južna Amerika još je uvijek bila povezana s Europom preko Afrike.
59:5.12 (681.4) Tijekom ovog razdoblja započelo je formiranje planina Vogeza, Schwarzwalda i Urala. Ostaci drugih, još starijih planina mogu se pronaći diljem Velike Britanije i Europe.
59:5.13 (681.5) Prije 200 milijuna godina započele su doista aktivne faze karbonskog razdoblja. Tijekom dvadeset milijuna godina prije toga taložile su se ranije naslage ugljena, ali sada su bili u tijeku mnogo opsežniji procesi njegova nastanka. Razdoblje stvarnog taloženja ugljena trajalo je nešto više od dvadeset i pet milijuna godina.
59:5.14 (681.6) Kopno se povremeno uzdizalo i spuštalo zbog promjena razine mora uzrokovanih procesima na oceanskom dnu. Ta nestabilnost zemljine kore — spuštanje i uzdizanje kopna — zajedno s bujnom vegetacijom obalnih močvara pridonijela je stvaranju golemih naslaga ugljena, po čemu je ovo razdoblje i dobilo naziv karbonsko doba. Klima je i dalje bila blaga diljem svijeta.
59:5.15 (681.7) Slojevi ugljena izmjenjuju se sa slojevima škriljevca, kamena i konglomerata. Ti ugljeni slojevi u središnjem i istočnom dijelu Sjedinjenih Država debeli su od dvanaest do petnaest metara. Međutim, mnoge od tih naslaga bile su odnesene tijekom kasnijih izdizanja kopna. U pojedinim dijelovima Sjeverne Amerike i Europe ugljenonosni slojevi dosežu debljinu od 5500 metara.
59:5.16 (681.8) Prisutnost korijenja drveća koje je raslo u glini ispod današnjih ugljenih slojeva dokazuje da je ugljen nastao upravo ondje gdje se danas nalazi. Ugljen predstavlja ostatke bujne vegetacije koja je rasla u močvarama i uz rubove močvarnih područja tog davnog doba, a koje su sačuvali voda te preobrazili tlak i vrijeme. Slojevi ugljena često sadrže i plin i naftu. Tresetišta, ostaci negdašnje vegetacije, pod odgovarajućim tlakom i toplinom pretvorila bi se u ugljen. Antracit je bio izložen većem tlaku i višoj temperaturi nego druge vrste ugljena.
59:5.17 (681.9) U Sjevernoj Americi broj ugljenih slojeva u različitim ležištima, koji ukazuje na broj uzastopnih spuštanja i uzdizanja kopna, kreće se od deset u Illinoisu, preko dvadeset u Pennsylvaniji i trideset pet u Alabami, pa sve do sedamdeset i pet u Kanadi. U ugljenim slojevima nalaze se fosili slatkovodnih i morskih organizama.
59:5.18 (682.1) Tijekom cijelog ovog razdoblja planine Sjeverne i Južne Amerike bile su aktivne; uzdizali su se i Andi i južni preci Stjenjaka. Velika atlantska i pacifička obalna uzvišenja počela su tonuti te su naposljetku bila toliko erodirana i potopljena da su se obalne linije oba oceana povukle približno na svoje današnje položaje. Naslage nastale tijekom ovog potapanja prosječno su debele oko 300 metara.
59:5.19 (682.2) Prije 190 milijuna godina karbonsko more Sjeverne Amerike proširilo se prema zapadu preko područja današnjih Stjenjaka, s izlazom prema Tihom oceanu kroz sjevernu Kaliforniju. Ugljen se nastavio taložiti diljem Amerika i Europe, sloj po sloj, dok su se obalna područja uzdizala i spuštala tijekom ovih razdoblja kolebanja morske obale.
59:5.20 (682.3) Prije 180 milijuna godina završilo je karbonsko razdoblje tijekom kojeg se ugljen stvarao diljem svijeta — u Europi, Indiji, Kini, sjevernoj Africi i Amerikama. Na kraju razdoblja stvaranja ugljena Sjeverna Amerika istočno od doline Mississippija uzdigla se, a veći dio tog područja od tada je ostao iznad razine mora. Ovo razdoblje izdizanja kopna označava početak suvremenih planina Sjeverne Amerike, kako u području Apalača tako i na zapadu. Vulkani su bili aktivni na Aljasci i u Kaliforniji te u planinskim područjima Europe i Azije. Istočna Amerika i zapadna Europa bile su povezane kontinentom Grenlanda.
59:5.21 (682.4) Izdizanje kopna počelo je mijenjati morsku klimu prethodnih razdoblja i postupno je zamjenjivati začecima manje blage i promjenjivije kontinentalne klime.
59:5.22 (682.5) Biljke ovog doba razmnožavale su se sporama, a vjetar ih je mogao raznositi nadaleko i naširoko. Debla karbonskih stabala obično su imala promjer od oko dva metra, a često su dosezala visinu od gotovo četrdeset metara. Današnje paprati doista su relikti tih davnih doba.
59:5.23 (682.6) Općenito govoreći, ovo su bila razdoblja razvoja slatkovodnih organizama; u ranijem morskom životu dogodilo se malo promjena. No važna značajka ovog razdoblja bila je iznenadna pojava žaba i njihovih brojnih srodnika. Obilježja života ugljenog doba bile su paprati i žabe.

  6. STADIJ KLIMATSKOG PRIJELAZA - RAZDOBLJE SJEMENJAČA - EPOHA BIOLOŠKOG STRADANJA

59:6.1 (682.7) Ovo razdoblje označava završetak ključnog evolucijskog razvoja morskog života i početak prijelaznog razdoblja koje vodi prema kasnijim dobima kopnenih životinja.
59:6.2 (682.8) Ovo je bilo doba velikog osiromašenja života. Tisuće morskih vrsta izumrle su, a život još nije bio čvrsto uspostavljen na kopnu. Bilo je to vrijeme biološkog stradanja, doba kada je život gotovo nestao s lica Zemlje i iz oceanskih dubina. Pred kraj dugog razdoblja morskog života na Zemlji je postojalo više od sto tisuća vrsta živih bića. Na kraju ovog prijelaznog razdoblja preživjelo ih je manje od pet stotina.
59:6.3 (682.9) Osobitosti ovog novog razdoblja nisu bile toliko posljedica hlađenja Zemljine kore ili dugotrajnog izostanka vulkanske aktivnosti koliko neobične kombinacije već postojećih i uobičajenih utjecaja — povlačenja mora i sve većeg izdizanja golemih kopnenih masa. U ovo vrijeme nestaje blaga morska klima koja je obilježavala prijašnja razdoblja, a na njezino mjesto stupa oštrija kontinentalna klima.
59:6.4 (683.1) Prije 170 milijuna godina velike evolucijske promjene i prilagodbe odvijale su se diljem Zemlje. Kopno se uzdizalo širom svijeta dok su se oceanska dna spuštala. Pojavili su se izdvojeni planinski lanci. Istočni dio Sjeverne Amerike bio je visoko iznad razine mora; zapadni se dio polako uzdizao. Kontinenti su bili prekriveni velikim i malim slanim jezerima te brojnim unutarnjim morima koja su s oceanima bila povezana uskim tjesnacima. Slojevi iz ovog prijelaznog razdoblja dosežu debljinu od približno 300 do 2100 metara.
59:6.5 (683.2) Zemljina se kora opsežno naborala tijekom ovih izdizanja kopna. Bilo je to razdoblje izranjanja kontinenata, osim što su nestali pojedini kopneni mostovi, uključujući kontinente koji su tako dugo povezivali Južnu Ameriku s Afrikom te Sjevernu Ameriku s Europom.
59:6.6 (683.3) Postupno dolazi do sušenja unutarnjih jezera i mora. Počeli su se pojavljivati izdvojeni planinski i regionalni ledenjaci, osobito na južnoj hemisferi, a u mnogim se područjima ledenjačke naslage tih lokalnih ledenih formacija mogu pronaći čak i među nekim od gornjih i mlađih ugljenih naslaga. Pojavila su se dva nova klimatska čimbenika — glacijacija i sušnost. Mnogi visinski predjeli postaju suhi i neplodni.
59:6.7 (683.4) Tijekom ovog razdoblja klimatskih promjena dolazi i do velikih promjena među kopnenim biljkama. Po prvi put pojavljuju se sjemenjače koje osiguravaju bolji izvor hrane za kasniji razvoj kopnenog životinjskog svijeta. Kukci prolaze kroz korjenite promjene. Razvijaju se stadiji mirovanja kako bi odgovorili zahtjevima privremene obustave životnih aktivnosti tijekom zime i suše.
59:6.8 (683.5) Među kopnenim životinjama žabe su već dosegle vrhunac razvoja i u ovom razdoblju naglo nazaduju, ali se uspijevaju održati zahvaljujući sposobnosti opstanka u presušujućim bazenima i ribnjacima tih davnih i iznimno teških vremena. Tijekom ovog razdoblja obilježenog nazadovanjem žaba, u Africi dolazi do prvog koraka u njihovoj evoluciji prema gmazovima. Budući da su kopnene mase još uvijek bile povezane, ovaj rani oblik gmaza koji je disao na pluća proširio se cijelim svijetom. Do tada se atmosfera toliko izmijenila da je pružala izvrsne uvjete za plućno disanje. Nedugo nakon pojave tih ranih gmazova nastalih iz žaba, Sjeverna Amerika privremeno se odvojila od Europe, Azije i Južne Amerike.
59:6.9 (683.6) Postupno hlađenje oceanskih voda znatno je pridonijelo uništenju oceanskog života. Morske životinje tih doba privremeno su pronašle utočište u tri povoljna područja: današnjem području Meksičkog zaljeva, Bengalskom zaljevu u Indiji i Sicilskom zaljevu sredozemnog bazena. Upravo su iz ta tri područja nove morske vrste, rođene u nedaćama, kasnije krenule obnoviti mora.
59:6.10 (683.7) Prije 160 milijuna godina kopno je uglavnom bilo prekriveno vegetacijom prilagođenom održavanju kopnenog životinjskog života, a atmosfera je postala idealna za životinjsko disanje. Time završava razdoblje sužavanja morskog života i ona vremena biološkog stradanja koja su uklonila sve oblike života osim onih koji su posjedovali vrijednost opstanka te su stoga bili pozvani poslužiti kao preci brže razvijajućih i visoko diferenciranih oblika života kasnijih doba planetarne evolucije.
59:6.11 (684.1) Tako završava ovo razdoblje biološkog stradanja koje je vašim istraživačima poznato kao perm, a koje također označava kraj duge paleozojske ere koja obuhvaća četvrtinu planetarne povijesti, odnosno dvjesto pedeset milijuna godina.
59:6.12 (684.2) Golema oceanska kolijevka života na Urantiji ispunila je svoju svrhu. Tijekom dugih razdoblja kada kopno još nije bilo prikladno za održavanje života, prije nego što je atmosfera sadržavala dovoljno kisika za opstanak viših kopnenih životinja, more je bilo majka i hranitelj ranih oblika života ovog svijeta. Postupno se smanjuje biološki značaj mora dok se druga faza evolucije života odvija na kopnu.
59:6.13 (684.3) [Predstavio Nositelj Života iz Nebadona, jedan od članova izvorne skupine dodijeljene Urantiji.]

Back to Top