Knjiga Urantije - POGLAVLJE 56 : UNIVERZALNO JEDINSTVO

DOWNLOADS ➔   DOWNLOAD  PDF   PDF w/English 

Knjiga Urantije    

DIO II. Lokalni svemir

   POGLAVLJE 56 : UNIVERZALNO JEDINSTVO


   POGLAVLJE 56 : UNIVERZALNO JEDINSTVO

56:0.1 (637.1) BOG je jedinstvo. Božanstvo je univerzalno usklađeno. Svemir nad svemirima jedno je golemo integrirano ustrojstvo kojim apsolutno upravlja jedan beskonačni um. Fizičko, intelektualno i duhovno područje sveukupnog stvaranja božanski su povezani. Savršeno i nesavršeno uistinu su međusobno povezani; stoga se konačno evolucijsko stvorenje može uzdići do Raja u poslušnosti nalogu Oca Svih: „Budite savršeni, kao što sam i ja savršen.”
56:0.2 (637.2) Raznolike razine stvaranja sve su ujedinjene u planovima i upravi Arhitekata Glavnoga Svemira. Ograničenim umovima vremensko-prostornih smrtnika svemir može predstavljati mnoge probleme i situacije koje naizgled prikazuju nesklad i upućuju na izostanak djelotvorne koordinacije; ali oni među nama koji mogu promatrati šire razmjere univerzalnih pojava i koji su iskusniji u umijeću otkrivanja temeljne jedinstvenosti koja leži u osnovi stvaralačke raznolikosti te u uočavanju božanskog jedinstva koje prožima ovo funkcioniranje mnogostrukosti, jasnije opažaju božansku i jedinstvenu svrhu koja se očituje u svim tim mnogostrukim pojavama univerzalne stvaralačke energije.

  1. FIZIČKA KOORDINACIJA

56:1.1 (637.3) Fizičko ili materijalno stvaranje nije beskonačno, ali je savršeno koordinirano. Postoje sila, energija i snaga, ali svi imaju jedno ishodište. Sedam nadsvemira naizgled su dvojne naravi; središnji svemir je trojedan; ali Raj je jednog ustava. Raj je stvarni izvor svih materijalnih svemira — prošlih, sadašnjih i budućih. Ali ova derivacija kozmosa je stvar vječnosti; ni u jedno vrijeme — ni u prošlosti, ni u sadašnjosti, ni u budućnosti — prostor ili materijalni kozmos ne izviru iz nuklearnog Otoka Svjetlosti. Kao kozmički izvor, Raj djeluje prethodno prostoru i prije vremena; stoga bi se činilo da ove derivacije Raja u vremenu i prostoru nisu potekle ni iz čega kada se ne bi pojavljivale putem Neuvjetovanog Apsoluta, njihova konačnog spremišta u prostoru te njihova razotkrivača i regulatora u vremenu.
56:1.2 (637.4) Neuvjetovani Apsolut održava fizički svemir, dok Božanstvo Apsolut potiče profinjenu nadkontrolu cjelokupne materijalne stvarnosti; a oba su Apsoluta funkcionalno ujedinjena Univerzalnim Apsolutom. Sve ličnosti — materijalne, morontijalne, absonitne ili duhovne — najbolje shvaćaju ovu kohezivnu povezanost materijalnog svemira promatranjem gravitacijskog odziva cjelokupne istinski materijalne stvarnosti na gravitaciju usredotočenu u donjem Raju.
56:1.3 (638.1) Gravitacijsko ujedinjenje je univerzalno i nepromjenjivo; odziv čiste energije jednako je univerzalan i neizbježan. Čista energija (prvotna sila) i čisti duh u potpunosti su unaprijed odzivni na gravitaciju. Ovim iskonskim silama, koje prebivaju u Apsolutima, osobno upravlja Otac Svih; stoga se sva gravitacija usredotočuje u osobnoj prisutnosti Rajskog Oca čiste energije i čistog duha te u njegovu nadmaterijalnom prebivalištu.
56:1.4 (638.2) Čista energija jest predak svih relativnih funkcionalnih stvarnosti koje nisu od duha, dok je čisti duh potencijal božanskog i usmjeravajućeg nadnadzora nad svim temeljnim energetskim sustavima. A ove stvarnosti, tako raznolike u svojim očitovanjima kroz prostor i kako se opažaju u kretanjima vremena, obje su usredištene u osobi Rajskog Oca. U njemu su one jedno - moraju biti ujedinjene - jer Bog je jedan. Očeva ličnost je apsolutno jedinstvena.
56:1.5 (638.3) U beskonačnoj naravi Boga Oca nikako ne bi mogla postojati dvojnost stvarnosti, poput fizičke i duhovne; ali onoga trenutka kada pogled skrenemo s beskonačnih razina i apsolutne stvarnosti osobnih vrijednosti Rajskog Oca, uočavamo postojanje tih dviju stvarnosti i prepoznajemo da u potpunosti reagiraju na njegovu osobnu prisutnost; u njemu je sve sadržano.
56:1.6 (638.4) Čim se udaljite od neuvjetovanog pojma beskonačne ličnosti Rajskog Oca, morate postulirati UM kao neizbježnu tehniku ujedinjenja sve šire divergencije ovih dvostrukih svemirskih očitovanja izvorne monotetičke ličnosti, Stvoritelja, Prvog Izvora i Središta - JA JESAM.

  2. INTELEKTUALNO JEDINSTVO

56:2.1 (638.5) Misao-Otac ostvaruje izraz duha u Riječi-Sinu i postiže proširenje stvarnosti putem Raja u dalekosežnim materijalnim svemirima. Duhovni izrazi Vječnog Sina usklađeni su s materijalnim razinama stvaranja djelovanjem Beskonačnog Duha, čijom duhu-odzivnom službom uma, i u čijim fizički-usmjeravajućim aktivnostima uma, duhovne stvarnosti Božanstva i materijalni odjeci Božanstva bivaju međusobno povezani.
56:2.2 (638.6) Um je funkcionalno obdarenje Beskonačnog Duha, stoga beskonačan u potencijalu i univerzalan u darivanju. Prvotna misao Oca Svih ovjekovječena je u dvostrukom izrazu: u Otoku Raja i u duhovnom i Vječnom Sinu, koji je jednak Ocu u Božanstvu. Takva dvojnost vječne stvarnosti čini Boga uma, Beskonačnog Duha, neizbježnim. Um je nezamjenjivi kanal komunikacije između duhovnih i materijalnih stvarnosti. Materijalno evolucijsko biće može zamisliti i razumjeti duha koji u njemu živi samo posredovanjem uma.
56:2.3 (638.7) Ovaj beskonačni i univerzalni um služi u svemirima vremena i prostora kao kozmički um; i premda se proteže od primitivne službe ađutantnih duhova pa sve do veličanstvenog uma glavnog izvršitelja svemira, čak je i taj kozmički um prikladno ujedinjen pod nadzorom Sedam Glavnih Duhova, koji su pak usklađeni s Vrhovnim Umom vremena i prostora te savršeno korelirani sa sveobuhvatnim umom Beskonačnog Duha.

  3. DUHOVNO UJEDINJENJE

56:3.1 (639.1) Kao što je univerzalna gravitacija uma usredištena u rajskoj osobnoj prisutnosti Beskonačnog Duha, tako je i univerzalna gravitacija duha usredištena u rajskoj osobnoj prisutnosti Vječnog Sina. Univerzalni Otac je jedan, ali se vremenu i prostoru objavljuje u dvostrukim pojavama čiste energije i čistog duha.
56:3.2 (639.2) Rajske stvarnosti duha također su jedno, ali se u svim vremensko-prostornim situacijama i odnosima taj jedan duh očituje u dvostrukim pojavama ličnosti duha i emanacija Vječnog Sina te ličnosti duha i utjecaja Beskonačnog Duha i pridruženih tvorevina; a postoji i treće—fragmentacije čistog duha—Očevo darivanje Misaonih Ispravljača i drugih predosobnih entiteta duha.
56:3.3 (639.3) Bez obzira na kojoj se razini svemirskih aktivnosti možete susresti s duhovnim pojavama ili stupiti u dodir s bićima duha, možete znati da sve one potječu od Boga koji je duh, posredovanjem Duha Sina i Beskonačnog Duha Uma. Ovaj dalekosežni duh djeluje kao pojava na evolucijskim svjetovima vremena, kako je usmjeravan iz sjedišta lokalnih svemira. Iz tih prijestolnica Sinova Stvoritelja dolaze Sveti Duh i Duh Istine, zajedno sa službom ađutantnih duhova uma, prema nižim i razvojnim razinama materijalnih umova.
56:3.4 (639.4) Dok je um više ujedinjen na razini Glavnih Duhova u povezanosti s Vrhovnim Bićem i kao kozmički um u podređenosti Apsolutnom Umu, služba duha evoluirajućim svjetovima izravnije je ujedinjena u ličnostima koje prebivaju na sjedištima lokalnih svemira i u osobama vladajućih Božanskih Služiteljica, koji su pak gotovo savršeno usklađeni s rajskim gravitacijskim krugom Vječnog Sina, u kojemu se ostvaruje konačno ujedinjenje svih vremensko-prostornih očitovanja duha.
56:3.5 (639.5) Usavršena egzistencija stvorenog bića može se postići, održavati i ovjekovječiti stapanjem samosvjesnog uma s fragmentom predtrojstvenog duha, darom jedne od osoba Rajskog Trojstva. Smrtni um je stvaranje Sinova i Kćeri Vječnog Sina i Beskonačnog Duha te, kada se spoji s Ispravljačem Misli od Oca, sudjeluje u trostrukom daru duha evolucijskim sferama. No ta se tri izraza duha savršeno sjedinjuju u finaliterima, kao što su u vječnosti bila sjedinjena u Sveopćem JA JESAM prije nego što je on ikada postao Otac Svih, roditelj Vječnog Sina i Beskonačnog Duha.
56:3.6 (639.6) Duh se uvijek i konačno mora očitovati trostruko i u završnom ostvarenju biti ujedinjen Trojstvom. Duh potječe iz jednog izvora kroz trostruki izraz, a u konačnosti mora i doista doseže svoje puno ostvarenje u tom božanskom jedinstvu koje se doživljava u nalaženju Boga – jedinstvu s božanstvom – u vječnosti, i to posredstvom službe kozmičkog uma beskonačnog izraza vječne riječi sveopće misli Oca.

  4. UJEDINJENJE LIČNOSTI

56:4.1 (639.7) Otac Svih je božanstveno ujedinjena ličnost; stoga će i sva njegova uzlazna djeca, koju do Raja nosi povratni zamah Ispravljača Misli što su izišli iz Raja kako bi prebivali u materijalnim smrtnicima u poslušnosti Očevoj zapovijedi, isto tako postati potpuno ujedinjene ličnosti prije nego što dosegnu Havonu.
56:4.2 (640.1) Ličnost po svojoj naravi teži ujediniti sve sastavne stvarnosti. Beskonačna ličnost Prvog Izvora i Središta, Otac Svih, ujedinjuje svih sedam sastavnih Apsoluta Beskonačnosti; a ličnost smrtnog čovjeka, budući da je isključiv i izravan dar Oca Svih, jednako tako posjeduje potencijal ujedinjenja sastavnih čimbenika smrtnog bića. Takva ujedinjujuća stvaralačka moć svake stvorene ličnosti obilježje je njezina uzvišenog i isključivog izvora te je dodatni dokaz njezina neprekinutog dodira s tim istim izvorom putem kruga ličnosti, kojim ličnost stvorenja održava izravan i trajni dodir s Ocem svake ličnosti na Raju.
56:4.3 (640.2) Bez obzira na to što se Bog očituje od područja Sedmerostrukog, preko vrhovnosti i ultimnosti, sve do Boga Apsoluta, krug ličnosti, koji ima središte na Raju i u osobi Boga Oca, omogućuje potpuno i savršeno ujedinjenje svih tih raznolikih izraza božanske ličnosti, u onoj mjeri u kojoj se to tiče svih stvorenih ličnosti na svim razinama inteligentnog postojanja i u svim područjima savršenih, usavršenih i još usavršavanih svemira.
56:4.4 (640.3) Iako je Bog za svemire i u svemirima sve ono što smo opisali, ipak je za tebe i za sva druga bića koja poznaju Boga on jedan, tvoj Otac i njihov Otac. Za ličnost Bog ne može biti množina. Bog je Otac svakog od svojih stvorenja i doslovno je nemoguće da ijedno dijete ima više od jednog oca.
56:4.5 (640.4) Filozofski, kozmički i s obzirom na različite razine i mjesta očitovanja, možete i, štoviše, morate zamišljati djelovanje pluralnih Božanstava te pretpostaviti postojanje pluralnih Trojstava; no u iskustvu obožavanja, u osobnom dodiru svake štovateljske ličnosti diljem glavnog svemira, Bog je jedan. A to ujedinjeno i osobno Božanstvo jest naš rajski roditelj, Bog Otac, darivatelj, čuvar i Otac svih ličnosti, od smrtnog čovjeka na nastanjenim svjetovima do Vječnog Sina na središnjem Otoku Svjetla.

  5. JEDINSTVO BOŽANSTVA

56:5.1 (640.5) Jedinstvenost, nedjeljivost Rajskog Božanstva egzistencijalna je i apsolutna. Postoje tri vječne personalizacije Božanstva – Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh – ali u Rajskom Trojstvu oni su uistinu jedno Božanstvo, nepodijeljeno i nedjeljivo.
56:5.2 (640.6) Od izvorne rajsko-havonske razine egzistencijalne stvarnosti izdvojile su se dvije podapsolutne razine, a na njima su se Otac, Sin i Duh uključili u stvaranje brojnih osobnih suradnika i podređenih bića. I premda u ovom kontekstu nije primjereno upuštati se u razmatranje absonitnog ujedinjenja Božanstva na transcendentalnim razinama ultimnosti, moguće je osvrnuti se na neka obilježja ujedinjujuće funkcije različitih personalizacija Božanstva u kojima se božanstvenost funkcionalno očituje raznim sektorima stvaranja i različitim redovima inteligentnih bića.
56:5.3 (640.7) Sadašnje djelovanje božanstvenosti u nadsvemirima aktivno se očituje u aktivnostima Vrhovnih Stvoritelja — Sinova Stvoritelja i Duhova lokalnih svemira, Starih Dana nadsvemira te Sedam Glavnih Duhova Raja. Ta bića čine prve tri razine Boga Sedmostrukog koje vode prema Ocu Svih, a čitavo to područje Boga Sedmostrukog usklađuje se na prvoj razini iskustvenog Božanstva u evoluirajućem Vrhovnom Biću.
56:5.4 (641.1) Na Raju i u središnjem svemiru jedinstvo Božanstva jest činjenica egzistencije. Kroz evoluirajuće svemire vremena i prostora jedinstvo Božanstva je stvar postignuća.

  6. UJEDINJENJE EVOLUCIJSKOG BOŽANSTVA

56:6.1 (641.2) Kada tri vječne osobe Božanstva djeluju kao nepodijeljeno Božanstvo u Rajskom Trojstvu, one postižu savršeno jedinstvo; jednako tako, kada stvaraju, bilo udruženo ili pojedinačno, njihovo rajsko potomstvo pokazuje svojstveno jedinstvo božanstvenosti. A ta božanstvenost svrhe, koja se očituje u Vrhovnim Stvoriteljima i Vladarima područja vremena i prostora, rezultira ujedinjujućim potencijalom moći suverenosti iskustvene vrhovnosti, koji, u prisutnosti bezličnog energetskog jedinstva svemira, tvori napetost stvarnosti što se može razriješiti jedino odgovarajućim ujedinjenjem s iskustvenim ličnostnim stvarnostima iskustvenog Božanstva.
56:6.2 (641.3) Ličnosne stvarnosti Vrhovnog Bića potječu od Rajskih Božanstava i na pilotskom svijetu vanjskog havonskog kruga ujedinjuju se s moćnim prerogativima Svemogućeg Vrhovnog, koji se uzdižu iz Stvoriteljskih božanstava velikog svemira. Bog Vrhovni kao ličnost postojao je u Havoni prije stvaranja sedam nadsvemira, ali je djelovao samo na duhovnim razinama. Evolucija svemogućne moći Vrhovnosti, putem raznovrsnih sinteza božanstvenosti u evoluirajućim svemirima, dovela je do nove prisutnosti moći Božanstva, koja se usklađivala s duhovnom osobom Vrhovnog u Havoni posredstvom Vrhovnog Uma; a taj se um istodobno preobrazio iz potencijala prisutnog u beskonačnom umu Beskonačnog Duha u aktivni funkcionalni um Vrhovnog Bića.
56:6.3 (641.4) Materijalno usmjerena stvorenja evolucijskih svjetova sedam nadsvemira mogu shvatiti jedinstvo Božanstva samo onako kako se ono razvija u toj sintezi moći i ličnosti Vrhovnog Bića. Na bilo kojoj razini egzistencije Bog ne može nadmašiti pojmovni kapacitet bića koja žive na toj razini. Smrtni čovjek mora, putem prepoznavanja istine, vrednovanja ljepote i štovanja dobrote, razviti spoznaju Boga ljubavi, a zatim napredovati kroz uzlazne razine Božanstva do razumijevanja Vrhovnog. Božanstvo, tako shvaćeno kao ujedinjeno u moći, tada se može personalizirati u duhu prema razumijevanju i dosegu stvorenja.
56:6.4 (641.5) Iako uzlazni smrtnici postižu shvaćanje moći Svemogućeg na prijestolnicama nadsvemira i shvaćanje ličnosti Vrhovnog na vanjskim krugovima Havone, oni zapravo ne nalaze Vrhovno Biće onako kako su predodređeni pronaći Rajska Božanstva. Čak ni finaliteri, duhovi šeste razine, nisu pronašli Vrhovno Biće, niti je vjerojatno da će to učiniti sve dok ne postignu status duha sedme razine i dok Vrhovni ne postane stvarno funkcionalan u djelatnostima budućih vanjskih svemira.
56:6.5 (641.6) Ali kada uzlaznici pronađu Oca Svih kao sedmu razinu Boga Sedmostrukog, dosegnuli su ličnost Prve Osobe svih razina Božanstva u osobnim odnosima sa svemirskim stvorenjima.

  7. UNIVERZALNE EVOLUCIJSKE REPERKUSIJE

56:7.1 (642.1) Postojani napredak evolucije u svemirima vremena i prostora praćen je sve širim objavama Božanstva svim inteligentnim stvorenjima. Dostizanje vrhunca evolucijskog napretka na svijetu, u sustavu, zviježđu, svemiru, nadsvemiru ili u velikom svemiru označava odgovarajuća proširenja božanstvene funkcije prema tim napredujućim jedinicama stvaranja i unutar njih. A svako takvo lokalno proširenje ostvarenja božanstvenosti popraćeno je određenim i jasno razgraničenim posljedicama proširene očitovanosti Božanstva prema svim ostalim sektorima stvaranja. Šireći se prema van od Raja, svako novo područje ostvarene i dosegnute evolucije predstavlja novu i proširenu objavu iskustvenog Božanstva svemiru nad svemirima.
56:7.2 (642.2) Kako se sastavnice lokalnog svemira postupno utvrđuju u svjetlu i životu, sve se više očituje Bog Sedmostruki. Evolucija vremena i prostora započinje na planetu prvim izrazom Boga Sedmostrukog — povezanošću Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha — koja ima nadzor. S utvrđivanjem sustava u svjetlu i životu ta povezanost Sina-Duha doseže puninu djelovanja; a kada se na isti način utvrdi čitavo zviježđe, druga faza Boga Sedmostrukog postaje djelatnija kroz takvo područje. Dovršenu upravnu evoluciju lokalnog svemira prate nova i neposrednija služenja Glavnih Duhova nadsvemira; i u tom trenutku također započinje ona neprestano rastuća objava i ostvarenje Boga Vrhovnog, koje doseže vrhunac u uzlaznikovu shvaćanju Vrhovnog Bića tijekom prolaska kroz svjetove šestog kruga Havone.
56:7.3 (642.3) Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh egzistencijalna su očitovanja božanstva inteligentnim stvorenjima te se stoga ne proširuju na jednak način u ličnostnim odnosima sa stvorenjima cjelokupnog stvaranja koja imaju um i duh.
56:7.4 (642.4) Valja primijetiti da uzlazni smrtnici mogu doživjeti bezličnu prisutnost uzastopnih razina Božanstva dugo prije nego što postanu dovoljno duhovni i primjereno obrazovani da dosegnu iskustveno osobno prepoznavanje i dodir s tim Božanstvima kao ličnim bićima.
56:7.5 (642.5) Svako novo evolucijsko postignuće unutar nekog sektora stvaranja, kao i svaki novi prodor božanskih očitovanja u prostor, popraćeni su istodobnim proširenjima funkcionalne objave Božanstva unutar tada postojećih i prethodno organiziranih jedinica cjelokupnog stvaranja. Taj novi prodor u upravno djelovanje svemira i njihovih sastavnih jedinica ne mora se uvijek očitovati kao točno proveden u skladu s ovdje izloženom tehnikom, jer je uobičajena praksa slati prethodne skupine upravitelja kako bi pripremile put za naknadna i uzastopna razdoblja novog upravnog nadnadzora. Čak i Bog Ultimni unaprijed nagovješćuje svoj transcendentalni nadnadzor svemira tijekom kasnijih stadija lokalnog svemira utvrđenog u svjetlu i životu.
56:7.6 (642.6) Činjenica je da se, kako se tvorevine vremena i prostora postupno utvrđuju u evolucijskom statusu, opaža novo i potpunije djelovanje Boga Vrhovnog, istodobno s odgovarajućim povlačenjem prvih triju očitovanja Boga Sedmostrukog. Ako i kada se veliki svemir utvrdi u svjetlu i životu, koja će tada biti buduća funkcija Stvoriteljsko-Stvaralačkih očitovanja Boga Sedmostrukog ako Bog Vrhovni preuzme izravni nadzor nad tim tvorevinama vremena i prostora? Hoće li ti organizatori i pioniri svemira vremena i prostora biti oslobođeni za slične djelatnosti u vanjskom prostoru? To ne znamo, ali o tim i srodnim pitanjima mnogo toga nagađamo.
56:7.7 (643.1) Kako se granice iskustvenog Božanstva šire prema područjima Neuvjetovanog Apsoluta, predočavamo djelovanje Boga Sedmostrukog tijekom ranijih evolucijskih epoha tih budućih tvorevina. Nismo svi suglasni u pogledu budućeg statusa Starih Dana i Glavnih Duhova nadsvemira. Također ne znamo hoće li Vrhovno Biće ondje djelovati kao u sedam nadsvemira. No svi pretpostavljamo da su Mihaeli, Sinovi Stvoritelji, predodređeni djelovati u tim vanjskim svemirima. Neki drže da će buduća razdoblja svjedočiti nekom bližem obliku sjedinjenja povezanih Sinova Stvoritelja i Božanskih Služiteljica; čak je moguće da bi takvo stvaralačko sjedinjenje moglo rezultirati nekim novim izrazom identiteta pridruženog stvoritelja ultimne naravi. Ali o tim mogućnostima neobjavljene budućnosti doista ne znamo ništa.
56:7.8 (643.2) Znamo, međutim, da u svemirima vremena i prostora Bog Sedmostruki omogućuje postupni pristup Ocu Svih te da je taj evolucijski pristup iskustveno ujedinjen u Bogu Vrhovnom. Mogli bismo nagađati da takav plan mora prevladati i u vanjskim svemirima; s druge strane, novi redovi bića koji bi jednoga dana mogli nastanjivati te svemire možda će moći pristupati Božanstvu na ultimnim razinama i absonitnim tehnikama. Ukratko, nemamo ni najmanju predodžbu o tome koja bi tehnika pristupa Božanstvu mogla postati djelatna u budućim svemirima vanjskog prostora.
56:7.9 (643.3) Ipak, smatramo da će usavršeni nadsvemiri na neki način postati dijelom rajskih uzlaznih putanja onih bića koja bi mogla nastanjivati te vanjske tvorevine. Sasvim je moguće da ćemo u tom budućem dobu svjedočiti kako stanovnici vanjskog prostora pristupaju Havoni kroz sedam nadsvemira, pod upravom Boga Vrhovnog, sa ili bez suradnje Sedam Glavnih Duhova.

  8. VRHOVNI UJEDINITELJ

56:8.1 (643.4) Vrhovno Biće ima trostruku funkciju u iskustvu smrtnog čovjeka: prvo, ono je ujedinitelj božanstvenosti vremena i prostora, Boga Sedmostrukog; drugo, ono je maksimum Božanstva koji konačna stvorenja mogu stvarno shvatiti; treće, ono je jedini put smrtnog čovjeka pristupu transcendentalnom iskustvu zajedništva s absonitnim umom, vječnim duhom i rajskom ličnošću.
56:8.2 (643.5) Uzlazni finaliteri, rođeni u lokalnim svemirima, njegovani u nadsvemirima i osposobljavani u središnjem svemiru, u svojim osobnim iskustvima obuhvaćaju puni potencijal shvaćanja božanstvenosti vremena i prostora Boga Sedmostrukog koja se ujedinjuje u Vrhovnom. Finaliteri služe naizmjenično u nadsvemirima različitim od onih svoga porijekla, time nadograđujući iskustvo na iskustvo, sve dok se ne obuhvati punina sedmostruke raznolikosti mogućeg iskustva stvorenja. Posredstvom službe nastanjenih Ispravljača finaliterima je omogućeno pronaći Oca Svih; no upravo tim tehnikama iskustva takvi finaliteri doista upoznaju Vrhovno Biće te su predodređeni službi i otkrivenju tog Vrhovnog Božanstva u budućim svemirima vanjskog prostora i njima.
56:8.3 (644.1) Imajte na umu da sve ono što Bog Otac i njegovi Rajski Sinovi čine za nas, mi zauzvrat, i u duhu, imamo priliku činiti za i u nastajućem Vrhovnom Biću. Iskustvo ljubavi, radosti i služenja u svemiru je uzajamno. Bog Otac ne treba da mu se sinovi vrate sa svime što im daruje, ali oni to opet daruju (ili mogu) zauzvrat darovati svojim bližnjima i evoluirajućem Vrhovnom Biću.
56:8.4 (644.2) Svi pojavni oblici stvaranja odraz su prethodnih djelovanja stvoritelja-duha. Isus je rekao, i to je doslovno istina: „Sin čini samo ono što vidi da Otac čini.” U vremenu vi smrtnici možete započeti objavu Vrhovnog svojim bližnjima te tu objavu sve više proširivati kako uzlazite prema Raju. U vječnosti vam može biti dopušteno ostvarivati sve veće objave tog Boga evolucijskih stvorenja na vrhovnim razinama — pa čak i ultimnim — kao finaliteri sedme razine.

  9. UNIVERZALNO APSOLUTNO JEDINSTVO

56:9.1 (644.3) Neuvjetovani Apsolut i Božanstvo Apsolut ujedinjeni su u Univerzalnom Apsolutu. Apsoluti su usklađeni u Ultimnom, uvjetovani u Vrhovnom te vremenom i prostorom modificirani u Bogu Sedmostrukom. Na podbeskonačnim razinama postoje tri Apsoluta, ali u beskonačnosti oni se pojavljuju kao jedan. Na Raju postoje tri personalizacije Božanstva, ali u Rajskom Trojstvu one su jedno.
56:9.2 (644.4) Glavna filozofska postavka glavnog svemira jest ova: je li Apsolut (tri Apsoluta kao jedno u beskonačnosti) postojao prije Trojstva? i je li Apsolut praroditeljski u odnosu na Trojstvo? ili je Trojstvo prethodilo Apsolutu?
56:9.3 (644.5) Je li Neuvjetovani Apsolut prisutnost sile neovisna o Trojstvu? Podrazumijeva li prisutnost Božanstva Apsoluta neograničeno djelovanje Trojstva? i je li Univerzalni Apsolut konačna funkcija Trojstva, čak i Trojstva Trojstava?
56:9.4 (644.6) Na prvi pogled, pojam Apsoluta kao pretka svih stvari — pa čak i Trojstva — čini se da pruža prolazno zadovoljstvo dosljednosti i filozofskog ujedinjenja, ali svaki takav zaključak poništava stvarnost vječnosti Rajskog Trojstva. Poučeni smo, i vjerujemo, da su Otac Svih i njegovi suradnici iz Trojstva vječni po naravi i postojanju. Prema tome, postoji samo jedan dosljedan filozofski zaključak, a on glasi: Apsolut je, za sve svemirske inteligencije, bezlična i koordinirana reakcija Trojstva (Trojstava) na sve temeljne i primarne prostorne situacije, unutar-svemirske i izvan-svemirske. Za sve ličnostne inteligencije velikog svemira Rajsko Trojstvo zauvijek stoji u konačnosti, vječnosti, vrhovnosti i ultimnosti te, za sve praktične svrhe osobnog shvaćanja i ostvarenja stvorenja, kao apsolut.
56:9.5 (644.7) Kako umovi stvorenja mogu promatrati ovaj problem, oni bivaju dovedeni do konačne postavke Sveopćeg JA JESAM kao prvotnog uzroka i neuvjetovanog izvora i Trojstva i Apsoluta. Kada, stoga, nastojimo oblikovati osobni pojam Apsoluta, vraćamo se svojim idejama i idealima Rajskog Oca. Kada želimo olakšati shvaćanje ili proširiti svijest o tom inače bezličnom Apsolutu, vraćamo se činjenici da je Otac Svih egzistencijalni Otac apsolutne ličnosti; Vječni Sin jest Apsolutna Osoba, premda ne, u iskustvenom smislu, personalizacija Apsoluta. Zatim nastavljamo zamišljati iskustvena Trojstva kao ona koja kulminiraju u iskustvenoj personalizaciji Božanstva Apsoluta, dok Univerzalni Apsolut shvaćamo kao ono što tvori svemirske i izvan-svemirske pojave očitovane prisutnosti bezličnih djelovanja ujedinjenih i koordiniranih božanskih povezanosti vrhovnosti, ultimnosti i beskonačnosti — Trojstvo Trojstava.
56:9.6 (645.1) Bog Otac je razaznatljiv na svim razinama, od konačnog do beskonačnog; i premda su ga njegova stvorenja, od Raja do evolucijskih svjetova, na različite načine opažala, samo Vječni Sin i Beskonačni Duh poznaju ga kao beskonačnost.
56:9.7 (645.2) Duhovna ličnost apsolutna je samo na Raju, a pojam Apsoluta neuvjetovan je samo u beskonačnosti. Prisutnost Božanstva apsolutna je samo na Raju, a objava Boga mora uvijek biti djelomična, relativna i postupna sve dok njegova moć ne postane iskustveno beskonačna u prostornoj potenciji Neuvjetovanog Apsoluta, dok se njegova ličnostna očitovanost ne učini iskustveno beskonačnom u očitovanoj prisutnosti Božanstva Apsoluta, i dok se ta dva potencijala beskonačnosti ne ujedine u stvarnosti Univerzalnog Apsoluta.
56:9.8 (645.3) No iznad podbeskonačnih razina tri Apsoluta jesu jedno, i time se Božanstvo beskonačnosti ostvaruje bez obzira na to hoće li ikoji drugi red postojanja ikada samospoznajno steći svijest o beskonačnosti.
56:9.9 (645.4) Egzistencijalni status u vječnosti podrazumijeva egzistencijalnu samosvijest beskonačnosti, iako može biti potrebna neka druga vječnost kako bi se iskustveno ostvarila samospoznaja iskustvenih potencijala svojstvenih beskonačnosti vječnosti — vječnoj beskonačnosti.
56:9.10 (645.5) Bog Otac jest lični izvor svih očitovanja Božanstva i stvarnosti svim inteligentnim stvorenjima i duhovnim bićima diljem svemira nad svemirima. Kao ličnosti, sada ili u uzastopnim svemirskim iskustvima vječne budućnosti, bez obzira na to dosežete li ostvarenje Boga Sedmostrukog, shvaćate Boga Vrhovnog, pronalazite Boga Ultimnog ili nastojite obuhvatiti pojam Boga Apsoluta, otkrit ćete, na svoje vječno zadovoljstvo, da ste u dovršenju svake svoje pustolovine, na novim iskustvenim razinama, ponovno otkrili vječnog Boga — Rajskog Oca svih svemirskih ličnosti.
56:9.11 (645.6) Otac Svih jest objašnjenje univerzalnog jedinstva onako kako se ono mora vrhovno, pa čak i ultimno, ostvariti u postultimnom jedinstvu apsolutnih vrijednosti i značenja — neuvjetovanoj Stvarnosti.
56:9.12 (645.7) Glavni Organizatori Sila izlaze u prostor i mobiliziraju njegove energije kako bi postale odzivne na gravitaciju Rajskog privlačenja Oca Svih; a potom dolaze Sinovi Stvoritelji, koji te gravitacijski odzivne sile organiziraju u nastanjene svemire i u njima razvijaju inteligentna stvorenja koja u sebe primaju duh Rajskog Oca te se potom uzdižu k Ocu kako bi postala poput njega u svim mogućim božanskim atributima.
56:9.13 (645.8) Neprestani i sve širi hod rajskih stvaralačkih sila kroz prostor čini se da nagovješćuje neprestano rastuće područje gravitacijskog zahvata Oca Svih te beskrajno umnažanje raznolikih tipova inteligentnih stvorenja koja su sposobna ljubiti Boga i biti ljubljena od njega, i koja, postajući tako spoznatelji Boga, mogu izabrati biti poput njega, mogu odlučiti dosegnuti Raj i pronaći Boga.
56:9.14 (646.1) Svemir nad svemirima u cijelosti je ujedinjen. Bog je jedan u moći i ličnosti. Postoji usklađenost svih razina energije i svih faza ličnosti. Filozofski i iskustveno, u pojmu i u stvarnosti, sve stvari i sva bića imaju središte u Rajskom Ocu. Bog je sve i u svemu, i nijedna stvar niti ijedno biće ne postoji bez njega.

  10. ISTINA, LJEPOTA I DOBROTA

56:10.1 (646.2) Kako svjetovi utvrđeni u životu i svjetlu napreduju od početne faze prema sedmoj epohi, oni postupno dosežu ostvarenje stvarnosti Boga Sedmostrukog, u rasponu od obožavanja Sina Stvoritelja do štovanja njegova Rajskog Oca. Tijekom trajne sedme faze povijesti takvog svijeta, sve napredniji smrtnici rastu u spoznaji Boga Vrhovnog, dok nejasno razabiru stvarnost nadsvodnog služenja Boga Ultimnog.
56:10.2 (646.3) Tijekom ovog slavnog doba, glavna težnja sve napredujućih smrtnika jest potraga za boljim razumijevanjem i potpunijim ostvarenjem shvatljivih elemenata Božanstva — istine, ljepote i dobrote. To predstavlja čovjekov napor da razazna Boga u umu, tvari i duhu. A kako smrtni čovjek slijedi tu potragu, sve se više zatiče uronjen u iskustveno proučavanje filozofije, kozmologije i božanstvenosti.
56:10.3 (646.4) Filozofiju donekle shvaćate, a božanstvenost razumijevate u obožavanju, društvenoj službi i osobnom duhovnom iskustvu, ali potragu za ljepotom — kozmologiju — prečesto ograničavate na proučavanje čovjekovih grubih umjetničkih nastojanja. Ljepota, umjetnost, u velikoj je mjeri pitanje ujedinjenja suprotnosti. Raznolikost je nužna za pojam ljepote. Najviša ljepota, vrhunac konačne umjetnosti, jest drama ujedinjenja golemih kozmičkih krajnosti Stvoritelja i stvorenja. Čovjek koji nalazi Boga i Bog koji nalazi čovjeka — stvorenje koje postaje savršeno kao što je Stvoritelj — to je uzvišeno postignuće vrhunske ljepote, dosezanje vrhunca kozmičke umjetnosti.
56:10.4 (646.5) Stoga je materijalizam, ateizam, maksimizacija ružnoće, vrhunac konačne suprotnosti lijepome. Najviša ljepota sastoji se u panorami ujedinjenja raznolikosti koje su proizašle iz prethodno postojeće skladne stvarnosti.
56:10.5 (646.6) Dosezanje kozmoloških razina mišljenja uključuje:
56:10.6 (646.7) 1. Znatiželju. Glad za skladom i žeđ za ljepotom. Ustrajne pokušaje otkrivanja novih razina skladnih kozmičkih odnosa.
56:10.7 (646.8) 2. Estetsko vrednovanje. Ljubav prema lijepome i stalno produbljivano uvažavanje umjetničkog dodira svih stvaralačkih očitovanja na svim razinama stvarnosti.
56:10.8 (646.9) 3. Etičku osjetljivost. Kroz ostvarenje istine, vrednovanje ljepote vodi prema osjećaju vječne primjerenosti onih stvari koje dotiču prepoznavanje božanske dobrote u odnosima Božanstva sa svim bićima; i tako čak i kozmologija vodi k potrazi za božanskim vrijednostima stvarnosti — prema svijesti o Bogu.
56:10.9 (646.10) Svjetovi utvrđeni u svjetlu i životu toliko su zaokupljeni shvaćanjem istine, ljepote i dobrote zato što te vrijednosne kvalitete obuhvaćaju objavu Božanstva područjima vremena i prostora. Značenja vječne istine upućuju zajednički poziv intelektualnoj i duhovnoj naravi smrtnog čovjeka. Univerzalna ljepota obuhvaća skladne odnose i ritmove kozmičkog stvaranja; to je izrazitije intelektualni poziv i vodi prema ujedinjenom i sinkronom shvaćanju materijalnog svemira. Božanska dobrota predstavlja objavu beskonačnih vrijednosti konačnom umu, gdje se one opažaju i uzdižu sve do samog praga duhovne razine ljudskog shvaćanja.
56:10.10 (647.1) Istina je temelj znanosti i filozofije, jer pruža intelektualnu osnovu religije. Ljepota potiče umjetnost, glazbu i smislene ritmove cjelokupnog ljudskog iskustva. Dobrota obuhvaća osjećaj etike, morala i religije — iskustvenu glad za savršenstvom.
56:10.11 (647.2) Postojanje ljepote jednako sigurno podrazumijeva prisutnost uma stvorenja sposobnog za vrednovanje kao što činjenica progresivne evolucije ukazuje na prevlast Vrhovnog Uma. Ljepota je intelektualno prepoznavanje skladne vremensko-prostorne sinteze dalekosežne raznolikosti pojavne stvarnosti, koja sva proizlazi iz prethodno postojeće i vječne jednosti.
56:10.12 (647.3) Dobrota je mentalno prepoznavanje relativnih vrijednosti različitih razina božanskog savršenstva. Prepoznavanje dobrote podrazumijeva um moralnog statusa, osobni um sposoban razlikovati dobro od zla. No posjedovanje dobrote — veličina — mjerilo je stvarnog dosezanja božanstvenosti.
56:10.13 (647.4) Prepoznavanje istinskih odnosa podrazumijeva um sposoban razlikovati istinu od zablude. Darovani Duh Istine, koji prožima ljudske umove Urantije, nepogrešivo je odzivan na istinu — živi uzajamni odnos duha svih stvari i svih bića onako kako su usklađeni u vječnom uzlazu prema Bogu.
56:10.14 (647.5) Svaki poticaj svakog elektrona, svake misli ili svakog duha djelatna je jedinica u cjelokupnom svemiru. Samo je grijeh izoliran i zlo koje se, na umskim i duhovnim razinama, opire gravitaciji. Svemir je cjelina; nijedna stvar niti ijedno biće ne postoji niti živi u izolaciji. Samospoznaja je potencijalno zla ako je antisocijalna. Doslovno je istina: „Nitko ne živi sam za sebe.” Kozmička socijalizacija čini najviši oblik ujedinjenja ličnosti. Isus je rekao: „Tko želi biti najveći među vama, neka postane služitelj svima.”
56:10.15 (647.6) Čak i istina, ljepota i dobrota — čovjekov intelektualni pristup svemiru uma, tvari i duha — moraju se sjediniti u jedan ujedinjeni pojam božanskog i vrhovnog ideala. Kao što smrtna ličnost ujedinjuje ljudsko iskustvo s tvari, umom i duhom, tako se i taj božanski i vrhovni ideal ujedinjuje u moći u Vrhovnosti te se potom personalizira kao Bog očinske ljubavi.
56:10.16 (647.7) Svaki uvid u odnose dijelova prema nekoj cjelini zahtijeva shvatno razumijevanje odnosa svih dijelova prema toj cjelini; a u svemiru to znači odnos stvorenih dijelova prema Stvaralačkoj Cjelini. Božanstvo tako postaje transcendentalni, pa čak i beskonačni, cilj sveopćeg i vječnog dosezanja.
56:10.17 (647.8) Univerzalna ljepota jest prepoznavanje odraza Otoka Raja u materijalnom stvaranju, dok je vječna istina posebna služba Rajskih Sinova koji ne samo da daruju sami sebe smrtnim rasama nego čak izlijevaju svoj Duh Istine na sve narode. Božanska dobrota potpunije se očituje u služenju utemeljenom u ljubavi mnogostrukih ličnosti Beskonačnog Duha. No ljubav, zbroj svih triju kvaliteta, jest čovjekovo opažanje Boga kao svoga Oca koji je duh.
56:10.18 (648.1) Fizička tvar jest vremensko-prostorna sjena rajskog zračenja energije apsolutnih Božanstava. Značenja istine jesu odjeci vječne riječi Božanstva u smrtnom intelektu — vremensko-prostorno shvaćanje vrhovnih pojmova. Vrijednosti dobrote božanstvenosti jesu milosrdna služenja ličnosti duha Sveopćeg, Vječnog i Beskonačnog prema konačnim stvorenjima vremena i prostora evolucijskih sfera.
56:10.19 (648.2) Te smislene stvarnosne vrijednosti božanstvenosti stapaju se u Očevu odnosu sa svakim ličnim stvorenjem kao božanska ljubav. One su usklađene u Sinu i njegovim Sinovima kao božansko milosrđe. Svoje kvalitete očituju kroz Duha i njegovu djecu duha kao božansko služenje, prikaz ljubavnog milosrđa djeci vremena. Ta se tri božanstva ponajprije očituju po Vrhovnom Biću kao sinteza moći i ličnosti. Raznoliko se prikazuju po Bogu Sedmostrukom u sedam različitih povezanosti božanskih značenja i vrijednosti na sedam uzlaznih razina.
56:10.20 (648.3) Za konačnog čovjeka istina, ljepota i dobrota obuhvaćaju potpunu objavu stvarnosti božanstva. Kako to ljubavlju nadahnuto shvaćanje Božanstva nalazi duhovni izraz u životima smrtnika koji poznaju Boga, rađaju se plodovi božanstvenosti: intelektualni mir, društveni napredak, moralno zadovoljstvo, duhovna radost i kozmička mudrost. Uznapredovali smrtnici na svijetu u sedmoj fazi svjetla i života naučili su da je ljubav najveća stvar u svemiru — i oni znaju da je Bog ljubav.
56:10.21 (648.4) Ljubav je želja činiti dobro drugima.
56:10.22 (648.5) [Izložio Moćni Glasnik u posjetu Urantiji, na zahtjev Nebadonskog Korpusa Otkrivenja i u suradnji s određenim Melkizedekom, namjesnikom Planetarnog Princa Urantije.]
* * * * *
56:10.23 (648.6) Ovaj rad o univerzalnom jedinstvu dvadeset i peti je u nizu izlaganja različitih autora, koja su kao skupina bila pod pokroviteljstvom povjerenstva nebadonskih ličnosti, njih dvanaest, a koje je djelovalo pod vodstvom Mantutije Melkizedeka. Ove smo pripovijesti sastavili i prenijeli ih na engleski jezik tehnikom odobrenom od naših nadređenih, u godini 1934. urantijskog vremena.

Back to Top