Knjiga Urantije
DIO II. Lokalni svemir
POGLAVLJE 53: LUCIFEROVA POBUNA
Sekcije
POGLAVLJE 53: LUCIFEROVA POBUNA
53:0.1 (601.1) LUCIFER je bio sjajan primarni Sin Lanonandek iz Nebadona. Stekao je iskustvo službe u mnogim sustavima, bio je visoki savjetnik svoje skupine i isticao se mudrošću, promišljenošću i učinkovitošću. Lucifer je bio broj 37 u svom redu i po ovlasti Melkizedeka, proglašen je jednim od stotinu najsposobnijih i najbriljantnijih ličnosti među više od sedamsto tisuća svojih vršnjaka. Od takvog veličanstvenog početka, kroz zlo i pogrešku, prihvatio je grijeh i sada je svrstan među tri Suverena Sustava u Nebadonu koji su popustili porivu vlastitog ja i podlegli sofistici lažne osobne slobode — odbacivanju odanosti svemiru i zanemarivanju bratoljubnih obveza, sljepoći prema kozmičkim odnosima.
53:0.2 (601.2) U svemiru Nebadonu, području Krista Mihaela, postoji deset tisuća sustava nastanjenih svjetova. U cijeloj povijesti Sinova Lanonandeka, tijekom njihova rada kroz tisuće tih sustava i u središtima svemira, samo su tri Suverena Sustava ikada na sebe navukla prezir vlade Sina Stvoritelja.
1. VOĐE POBUNE
53:1.1 (601.3) Lucifer nije bio uzlazno biće; bio je stvoreni Sin lokalnog svemira i o njemu je rečeno: „Bio si savršen u svim svojim putovima od dana tvog stvaranja dok u tebi nije pronađena nepravednost.“ Mnogo puta je sudjelovao u savjetovanjima s Najvišima s Edentije. Lucifer je vladao „na svetoj Božjoj gori,“ upravljačkoj planini Jerusema, jer je bio glavni izvršitelj velikog sustava od 607 nastanjenih svjetova.
53:1.2 (601.4) Lucifer je bio veličanstveno biće, briljantna ličnost; stajao je odmah do Svevišnjih Očeva konstelacija u izravnom lancu svemirske vlasti. Unatoč Luciferovom prijestupu, podređene inteligencije suzdržavale su se od pokazivanja nepoštovanja i prezira prema njemu sve do Mihaelova utjelovljenja na Urantiji. Čak ni Mihaelov arkanđeo u vrijeme Mojsijevog uskrsnuća “nije protiv njega iznosio optužujuću presudu, već je jednostavno rekao: ‘Ukori te Sudac.’” Presuda u takvim stvarima pripada Starim Danima, vladarima superuniverzuma.
53:1.3 (601.5) Lucifer je sada pali i svrgnuti Suveren Satanije. Samozadubljenost je pogubna, čak i za uzvišene ličnosti nebeskog svijeta. Za Lucifera je bilo rečeno: “Srce ti se uzoholilo zbog tvoje ljepote; iskvario si svoju mudrost zbog svoga sjaja.” Vaš drevni prorok vidio je njegovo žalosno stanje kada je napisao: “Kako pade sa nebesa, Luciferu, sine zore! Kako li si oboren, ti koji si se usudio zbunjivati svjetove!”
53:1.4 (602.1) Vrlo se malo čulo o Luciferu na Urantiji zbog toga što je ovaj odredio svog prvog poručnika, Satana, za zastupanje njegovog slučaja na vašem planetu. Satan je bio član iste primarne skupine Lanonandeka, ali nikada nije služio kao Suveren Sustava; u potpunosti se poveo za Luciferovom pobunom. “Đavao” nije nitko drugi nego Kaligastija, svrgnuti Planetarni Princ Urantije i Sin sekundarnog reda Lanonandeka. Dok je Mihael bio utjelovljen na Urantiji, Lucifer, Satan i Kaligastija udružili su se kako bi spriječili uspjeh njegove misije utjelovljenja. Ali u tome su potpuno podbacili.
53:1.5 (602.2) Abadon je bio načelnik Kaligastijinog osoblja. Pridružio se svom gospodaru u pobuni i od tada djeluje kao glavni izvršitelj pobunjenika Urantije. Beelzebub je bio vođa nevjernih srednjih bića koja su se udružila sa snagama izdajničkog Kaligastije.
53:1.6 (602.3) Zmaj je na kraju postao simbolički prikaz svih tih zlih osoba. Po trijumfu Mihaela, “Gabrijel je sišao iz Salvingtona i vezao zmaja (sve vođe pobunjenika) do završetka jednog doba.” O jerusemskim serafinskim pobunjenicima piše: “Anđele koji nisu sačuvali svoje prvotno stanje nego napustiše svoje prebivalište, zadržao je u sigurnim lancima tame za sud velikog dana.”
2. UZROCI POBUNE
53:2.1 (602.4) Lucifer i njegov prvi pomoćnik, Satan, vladali su na Jerusemu više od petsto tisuća godina, kada su u svojim srcima počeli zauzimati stav protiv Oca Svih i njegova tadašnjeg Sina-zamjenika, Mihaela.
53:2.2 (602.5) U sustavu Satanije nije bilo nikakvih posebnih ili izvanrednih okolnosti koje bi nagovještavale ili pogodovale pobuni. Vjerujemo da je ideja nastala i oblikovala se u Luciferovu umu, te da bi mogao potaknuti takvu pobunu bez obzira na to gdje je bio stacioniran. Lucifer je svoje planove najprije objavio Satanu, no trebalo je nekoliko mjeseci da iskvari um svog sposobnog i briljantnog suradnika. Međutim, nakon što je prihvatio pobunjeničke teorije, postao je hrabar i iskren zagovornik “pozivanja na vlastita prava i slobode.”
53:2.3 (602.6) Nitko nikada nije potakao Lucifera na pobunu. Ideja pozivanja na vlastita prava u suprotnosti s voljom Mihaela i s planovima Oca Svih izraženih u Mihaelu, potekla je iz njegovog vlastitog uma. Njegovi su odnosi sa Sinom Stvoriteljem uvijek bili bliski i prijateljski. Prije uzdizanja svoga uma, Lucifer nije nikada otvoreno pokazao nezadovoljstvo upravom svemira. Ipak, više od sto godina standardnog vremena Savezi Dana na Salvingtonu odražavali su Uversi da u Luciferovu umu nije sve u miru. Te su informacije bile prenesene i Sinu Stvoritelju te Očevima Konstelacija Norlatiadeka.
53:2.4 (602.7) Tijekom tog razdoblja Lucifer je postajao sve kritičniji prema cijelom planu svemirske uprave, ali je uvijek iskazivao potpunu odanost Vrhovnim Vladarima. Njegova prva otvorena nepovjerljivost očitovala se prigodom posjeta Gabrijela Jerusemu, svega nekoliko dana prije javne proklamacije Luciferove Deklaracije slobode. Gabrijel je bio tako duboko uvjeren u neizbježnost nadolazećeg izbijanja pobune da je odmah otputovao u Edentiju kako bi se posavjetovao s Očevima Konstelacije o mjerama koje treba poduzeti u slučaju otvorene pobune.
53:2.5 (603.1) Teško je točno odrediti uzrok ili uzroke koji su na kraju kulminirali Luciferovom pobunom. Sigurni smo samo u jedno: što god ti prvi počeci bili, imali su svoj izvor u Luciferovu umu. Morala je postojati oholost koja se hranila sama sobom do razine samoobmane, do te mjere da se Lucifer doista uvjerio da je njegovo promišljanje o pobuni zapravo za dobro sustava, ako ne i svemira. Kad su se njegove zablude počele razotkrivati, bilo je jasno da je otišao predaleko da bi se, zbog svoje oholosti, mogao povući. U nekom trenutku ovog iskustva Lucifer je postao neiskren, a zlo se pretvorilo u svjesni i namjerni grijeh. Da je to doista bilo tako, potvrđuje kasnije ponašanje ovog veličanstvenog izvršitelja. Iako mu je dugo bila pružana prilika za pokajanje, samo su neki od njegovih podređenih prihvatili ponuđeno milosrđe. Vjerni Dana s Edentije, na zahtjev Očeva Konstelacija, osobno su predstavili plan Mihaela za spašavanje ovih drskih pobunjenika, no milosrđe Sina Stvoritelja uvijek je bilo odbijeno, i to sa sve većim prezirom i nepoštovanjem.
3. LUCIFEROV MANIFEST
53:3.1 (603.2) Bez obzira na rane početke nemira u srcima Lucifera i Satana, konačno izbijanje pobune poprimilo je oblik Luciferove Deklaracije slobode. Ciljevi pobunjenika izloženi su pod tri naslova:
53:3.2 (603.3) 1. Stvarnost Oca Svih. Lucifer je tvrdio da Otac Svih zapravo ne postoji, da su fizička gravitacija i energija prostora urođeni u svemiru, te da je Otac mit kojeg su izmislili Rajski Sinovi kako bi mogli održavati vlast nad svemirima u Očevo ime. Oporicao je da je ličnost dar Oca Svih. Čak je nagovijestio da su finaliteri bili u zavjeri s Rajskim Sinovima kako bi nametnuli prijevaru svim stvorenjima, budući da nikada nisu prenijeli jasnu i nedvosmislenu ideju stvarne ličnosti Oca, kakva je opažljiva na Raju. Ono što su drugi smatrali pobožnim štovanjem, on je smatrao ignorancijom. Optužba je bila sveobuhvatna, strašna i bogohulna. Upravo je ovaj prikriveni napad na finalitere nesumnjivo utjecao na uzlazne građane tada na Jerusemu da ostanu čvrsti i postojani u otporu svim prijedlozima pobunjenika.
53:3.3 (603.4) 2. Vlada svemira Sina Stvoritelja — Mihaela. Lucifer je tvrdio da lokalni sustavi trebaju biti autonomni. Protivio se pravu Mihaela, Sina Stvoritelja, da preuzme suverenitet nad Nebadonom u ime hipotetskog Oca Svih i zahtijeva od svih ličnosti da priznaju odanost tom neviđenom Ocu. Tvrdio je da je cijeli plan štovanja lukava shema za učvršćivanje položaja Rajskih Sinova. Bio je spreman priznati Mihaela kao svog Stvoritelja-oca, ali ne i kao Boga i zakonitog vladara.
53:3.4 (603.5) Najžešće je napadao pravo Starih Dana — „inozemnih velmoža“ — da se miješaju u poslove lokalnih sustava i svemira. Te vladare je osudio kao tiranine i uzurpatore. Pozvao je svoje sljedbenike da vjeruju kako nijedan od tih vladara ne bi mogao ometati djelovanje potpune samouprave, ako ljudi i anđeli samo imaju hrabrosti zauzeti se za sebe i smjelo zahtijevati svoja prava.
53:3.5 (603.6) Tvrdio je da bi izvršitelji Starih Dana mogli biti spriječeni u djelovanju u lokalnim sustavima ako bi se izvorna bića samo zauzela za svoju neovisnost. Uvjeravao je da je besmrtnost urođena ličnostima sustava, da je uskrsnuće prirodno i automatsko, te da bi sva bića živjela vječno, osim zbog proizvoljnih i nepravednih postupaka izvršitelja Starih Dana.
53:3.6 (604.1) 3. Napad na univerzalni plan uzlazne obuke smrtnika. Lucifer je tvrdio da se previše vremena i energije troši na plan tako temeljitog obrazovanja uzlaznih smrtnika u načelima uprave svemira, načelima za koja je tvrdio da su neetična i neispravna. Usprotivio se vjekovnom programu pripremanja smrtnika prostora za neku nepoznatu sudbinu te je ukazivao na prisutnost korpusa finalitera na Jerusemu kao dokaz da su ti smrtnici proveli vjekove u pripremi za neku sudbinu čiste izmišljotine. Sa podrugljivošću je isticao kako je finalitere čekala sudbina koja nije bila ništa slavnija od povratka na skromne sfere slične onima iz kojih su potekli. Nagovijestio je da su bili iskvareni pretjeranom disciplinom i dugotrajnim školovanjem te da su, u stvarnosti, izdajice svojih smrtničkih drugova jer sada surađuju u naumu porobljavanja sveukupnog stvaranja izmišljenim mitom vječne sudbine uzlaznih smrtnika. Zalagao se za to da uzlaznici trebaju uživati slobodu individualnog samoodređenja. Doveo je u pitanje i osudio čitav plan smrtnog uzlaza, kako ga zagovaraju Rajski Sinovi Boga, a podržava Beskonačni Duh.
53:3.7 (604.2) Lucifer je upravo takvom Deklaracijom slobode pokrenuo svoju orgiju tame i smrti.
4. IZBIJANJE POBUNE
53:4.1 (604.3) Manifest Lucifera izdan je na godišnjem saboru Satanije na Staklenom moru, u prisutnosti okupljenih mnoštava Jerusema, posljednjeg dana u godini, prije otprilike dvjesto tisuća godina urantijskog vremena. Satan je proglasio da se univerzalnim silama—fizičkim, intelektualnim i duhovnim—može ukazivati štovanje, ali da se odanost može priznati samo stvarnom i sadašnjem vladaru, Luciferu, „prijatelju ljudi i anđela“ i „Bogu slobode.“
53:4.2 (604.4) Pozivanje na vlastita prava bilo je bojni poklič Luciferove pobune. Jedan od njegovih glavnih argumenata bio je da, ako je samouprava odgovarala i bila prikladna za Melkizedeke i druge skupine, jednako je odgovarala za sve razine inteligencije. Bio je prodoran i uporan u zagovaranju „ravnopravnosti uma“ i „bratstva inteligencije.“ Tvrdio je da bi sva vlast trebala biti ograničena na lokalne planete i njihovu dobrovoljnu konfederaciju u lokalne sustave. Nije dopuštao bilo kakav drugi oblik nadzora. Planetarnim Prinčevima je obećao da će oni vladati svjetovima kao vrhovni izvršitelji. Osudio je smještaj zakonodavnih aktivnosti na sjedištima konstelacija i vođenje sudskih poslova na glavnom središtu univerzuma. Tvrdio je da bi sve te funkcije vlasti trebale biti koncentrirane u glavnim sjedištima sustava, te je počeo osnivati vlastitu zakonodavnu skupštinu i organizirati vlastite tribunale pod jurisdikcijom Satana. Naložio je da isto učine i prinčevi na pobunjeničkim svjetovima.
53:4.3 (604.5) Cijeli administrativni kabinet Lucifera prešao je u cjelini i javno položio zakletvu kao službenici uprave novog poglavara „oslobođenih svjetova i sustava.“
53:4.4 (605.1) Iako su se u Nebadonu već dogodile dvije pobune, do njih je došlo u udaljenim konstelacijama. Lucifer je tvrdio da su te pobune bile neuspješne jer većina inteligencija nije slijedila svoje vođe. Tvrdio je da „većine vladaju“ i da je „um nepogrešiv.“ Sloboda koju su mu dopustili vladari svemira očito je podržavala mnoge njegove zlonamjerne tvrdnje. Prkosio je svim svojim nadređenima, a oni kao da nisu obraćali pozornost na njegova djela. Dobio je slobodnu ruku za provođenje svog plana obmane bez ikakve smetnje ili prepreke.
53:4.5 (605.2) Sve milosrdne odgode pravde Lucifer je isticao kao dokaz nesposobnosti vlasti Rajskih Sinova da zaustave pobunu. Otvoreno bi prkosio i arogantno izazivao Mihaela, Emanuela i Stare Dane, a zatim bi upućivao na njihovo nedjelovanje kao pozitivan dokaz nemoći vlada svemira i superuniverzuma.
53:4.6 (605.3) Gabrijel je osobno bio prisutan tijekom svih tih nevjernih postupaka i samo je objavio da će u svoje vrijeme dati izjavu u ime Mihaela te da će svim bićima biti ostavljena sloboda i neometanost u njihovom izboru; da je “vlast Sinova u ime Oca željela samo onu lojalnost i predanost koja je dobrovoljna, iskrena i imuna na sofisterije.”
53:4.7 (605.4) Luciferu je bilo dopušteno potpuno uspostaviti i temeljito organizirati svoju pobunjeničku vlast prije nego što je Gabrijel učinio ikakav napor da ospori pravo na secesiju ili da suzbije pobunjeničku propagandu. No Očevi Konstelacija odmah su ograničili djelovanje tih nevjernih ličnosti na sustav Satanije. Ipak, ovo razdoblje odgode bilo je vrijeme velike kušnje i ispitivanja za vjerne osobe u cijeloj Sataniji. Sve je bilo kaotično nekoliko godina, a na prebivališnim svjetovima je vladala je velika zbrka.
5. PRIRODA SUKOBA
53:5.1 (605.5) Po izbijanju pobune u Sataniji, Mihael se savjetovao sa svojim Rajskim bratom, Emanuelom. Nakon ove značajne konferencije, Mihael je objavio da će slijediti istu politiku koja je karakterizirala njegov odnos prema sličnim prevratima u prošlosti — stav neinterferiranja.
53:5.2 (605.6) U vrijeme ove pobune, kao i dviju prethodnih, u svemiru Nebadonu nije postojala apsolutna i osobna suverena vlast. Mihael je vladao božanskim pravom, kao namjesnik Oca Svih, ali još ne u svojem osobnom pravu. Još nije završio svoju karijeru utjelovljenja; još nije bio opremljen sa „svom vlasti na nebu i na zemlji.”
53:5.3 (605.7) Od izbijanja pobune do dana svog ustoličenja kao suveren Nebadona, Mihael se nikada nije miješao u poslove pobunjeničkih snaga Lucifera; dopušteno im je bilo da djeluju slobodno gotovo dvjesto tisuća godina urantijskog vremena. Krist Mihael sada ima dovoljno moći i ovlasti da se promptno, čak i po kratkom postupku, postupi u slučaju takvih izbijanja nevjernosti, no sumnjamo da bi ga ova suverena vlast navela da postupi drugačije ako bi došlo do još jednog sličnog nemira.
53:5.4 (605.8) Budući da je Mihael odlučio ne odgovoriti na ratoborne poteze Luciferove pobune, Gabrijel je sazvao svoje osoblje na Edentiji i u savjetovanju sa Svevišnjima odlučio preuzeti zapovijed nad odanim snagama Satanije. Mihael je ostao na Salvingtonu dok je Gabrijel otišao u Jerusem i uspostavivši se na sferi posvećenoj Ocu — istom Ocu Svih čiju su ličnost Lucifer i Satan dovodili u pitanje — u prisutnosti okupljenih odanih ličnosti, prikazao je zastavu Mihaela, materijalni simbol vlasti Trojstva nad cijelim stvaranjem, tri azurno plava koncentrična kruga na bijeloj pozadini.
53:5.5 (606.1) Luciferov emblem bio je zastava bijele boje s jednim crvenim krugom, u čijem se središtu nalazio crni, puni krug.
53:5.6 (606.2) “Bijaše rat na nebu; Mihaelov zapovjednik i njegovi anđeli borili su se protiv zmaja (Lucifera, Satana i otpadničkih prinčeva); i zmaj i njegovi pobunjeni anđeli borili su se, ali ne nadvladaše.” Ovaj “rat na nebu” nije bio fizička bitka, kako bi se takav sukob mogao zamisliti na Urantiji. U ranim danima sukoba Lucifer je neprestano iznosio svoje stavove u planetarnom amfiteatru. Gabrijel je iz svog obližnjeg sjedišta vodio neprekidno razotkrivanje pobunjeničkih sofisterija. Različite ličnosti prisutne na planeti koje su bile u nedoumici glede svog stava putovale bi naprijed-natrag između ovih rasprava sve dok ne bi donijele konačnu odluku.
53:5.7 (606.3) Ali ovaj rat na nebu bio je vrlo strašan i vrlo stvaran. Iako nije sadržavao nijednu barbarsku značajku tako tipičnu za fizičke ratove na nezrelim svjetovima, ovaj je sukob bio daleko pogubniji; materijalni život je u opasnosti u materijalnoj borbi, ali rat na nebu vodio se po pitanjima vječnog života.
6. VJERNI ZAPOVJEDNIK SERAFINA
53:6.1 (606.4) Bilo je mnogo plemenitih i inspirativnih djela odanosti i vjernosti brojnih bića tijekom razdoblja između izbijanja neprijateljstava i dolaska novog vladara sustava i njegovog osoblja. No najuzbudljivije od svih tih smionih djela odanosti bilo je hrabro držanje Manotije, drugog zapovjednika serafina sa sjedištem na Sataniji.
53:6.2 (606.5) Pri izbijanju pobune na Jerusemu, vođa serafinskog mnoštva prešao je na stranu Lucifera. To bez sumnje objašnjava zašto je toliki broj serafina iz četvrtog reda, sustavnih administratora, skrenuo s puta. Serafinski zapovjednik bio je duhovno zaslijepljen briljantnom ličnošću Lucifera; njegovi šarmantni postupci fascinirali su niže redove nebeskih bića. Oni jednostavno nisu mogli shvatiti da je moguće da tako fenomenalna ličnost zaluta s pravog puta.
53:6.3 (606.6) Ne tako davno, opisujući iskustva povezana s izbijanjem Luciferove pobune, Manotija je rekao: „Moj najuzbudljiviji trenutak bio je ta napeta avantura vezana uz Luciferovu pobunu, kada sam, kao drugi serafinski zapovjednik, odbio sudjelovati u planiranom napadu na Mihaela; moćni pobunjenici su sve snage svojih povezanih jedinica usmjerili protiv mene u nastojanju da me unište. Na Jerusemu je zavladao ogroman metež, ali niti jedan odani serafin nije stradao.
53:6.4 (606.7) "Nakon pada mog neposrednog nadređenog, na mene je prešlo preuzimanje zapovjedništva nad anđeoskim mnoštvom Jerusema kao titularnog upravitelja zbrkanih serafinskih poslova sustava. Moralno su me podupirali Melkizedeci, primio sam vrijednu pomoć većine Materijalnih Sinova, napustila me je ogromna skupina iz mog vlastitog reda, no veličanstveno su me podržavali uzlazni smrtnici na Jerusemu.
53:6.5 (606.8) „Budući da smo zbog odcjepljenja Lucifera automatski izbačeni iz konstelacijskih krugova, oslanjali smo se na lojalnost našeg korpusa inteligencija koji su iz obližnjeg sustava Rantulije upućivali pozive za pomoć u Edentiju. Uvidjeli smo da kraljevstvo reda, intelekt lojalnosti i duh istine nadmašuju pobunu, pozivanje na vlastita prava i tzv. osobnu slobodu. Tako smo mogli djelovati sve do dolaska novog Suverena Sustava, dostojnog nasljednika Lucifera. I odmah nakon toga bio sam raspoređen u korpus Melkizedeka koji su imali nadležnosti nad Urantijom, preuzimajući jurisdikciju nad odanim serafinskim redovima na svijetu izdajničkog Kaligastije, koji je proglasio svoju sferu članicom novoformiranog sustava ‘oslobođenih svjetova i emancipiranih ličnosti,’ predloženog u zloglasnoj Deklaraciji slobode koju je Lucifer izdao u svom pozivu ‘slobodoljubivim, slobodnomislećim i vizionarnim inteligencijama krivo vođenih i loše upravljanih svjetova Satanije.’"
53:6.6 (607.1) Ovaj anđeo još uvijek služi na Urantiji, djelujući kao pomoćnik glavnog zapovjednika serafina.
7. POVIJEST POBUNE
53:7.1 (607.2) Luciferova pobuna zahvatila je cijeli sustav. Trideset sedam secesionističkih Planetarnih Prinčeva preusmjerilo je upravu svojih svjetova uvelike na stranu glavnog pobunjenika. Samo na Panoptiji Planetarni Princ nije uspio pridobiti svoj narod. Na tom svijetu, pod vodstvom Melkizedeka, narod se pridružio Mihaelu. Eleonora, djevojka s tog smrtnog svijeta, preuzela je vodstvo nad ljudima, i niti jedna duša na tom zaraćenom svijetu nije se priklonila Luciferovoj zastavi. Od tada ovi odani Panoptijanci služe na sedmom prijelaznom svijetu Jerusema kao skrbnici i graditelji Očeve sfere i sedam okolnih pritvorskih svjetova. Panoptijanci ne djeluju samo kao doslovni čuvari tih svjetova, nego izvršavaju i osobne naredbe Mihaela za oplemenjivanje tih sfera za neku buduću i nepoznatu upotrebu. Taj posao obavljaju na putu prema Edentiji.
53:7.2 (607.3) Tijekom cijelog ovog razdoblja Kaligastija se zalagao za Luciferov plan na Urantiji. Melkizedeci su se vješto suprotstavljali apostatskom Planetarnom Princu, no sofističke zablude neograničene slobode i iluzije pozivanja na vlastita prava imale su svaku priliku zavarati primitivne narode ovog mladog i još nerazvijenog svijeta.
53:7.3 (607.4) Sva propaganda o otcjepljenju morala se provoditi osobnim naporima jer su služba emitiranja kao i svi ostali kanali međuplanetarne komunikacije bili obustavljeni djelovanjem nadzornika sustavskih krugova. Nakon samog izbijanja pobune čitav je sustav Satanije bio izoliran i od konstelacijskih i od svemirskih krugova. Tijekom tog razdoblja sve dolazne i odlazne poruke prenosili su serafinski glasnici i Usamljeni Glasnici. Krugovi svjetova koji su bili zahvaćeni pobunom također su bili prekinuti kako Lucifer ne bi mogao iskoristiti taj prijenosni kanal za daljnje provođenje svog zlokobnog plana. A ti krugovi neće biti ponovno uspostavljeni sve dok arhipobunjenik živi unutar granica Satanije.
53:7.4 (607.5) Ovo je bila pobuna reda Lanonandeka. Viši redovi sinovstva lokalnog svemira nisu se pridružili Luciferovu otcjepljenju, premda je nekolicina Nositelja Života stacioniranih na pobunjeničkim svjetovima bila donekle pod utjecajem pobune izdajničkih prinčeva. Nijedan Potrojstvljeni Sin nije skrenuo s puta. Melkizedeci, arkanđeli i Blistave Večernje Zvijezde ostali su odani Mihaelu i zajedno s Gabrijelom hrabro su se borili za Očevu volju i vladavinu Sina.
53:7.5 (608.1) Nijedno biće porijeklom s Raja nije sudjelovalo u pobuni. Zajedno s Usamljenim Glasnicima, uspostavili su sjedište na svijetu Duha i ostali pod vodstvom Vjernih Dana Edentije. Nijedan od posrednika nije skrenuo s puta, niti je ijedan od Nebeskih Bilježnika zalutao. Ipak, velike gubitke su pretrpjeli Morontija Pratitelji i Učitelji Prebivališnih Svjetova.
53:7.6 (608.2) Među visokim redovima serafina nije izgubljen nijedan anđeo, ali je znatan broj pripadnika narednog reda, njihovih nadređenih, bio zavaran i uhvaćen u zamku. Također je bilo zavedeno nekoliko anđela iz trećeg, nadzornog, reda. No strašan krah dogodio se u četvrtom redu, među anđelima-administratorima, onim serafinima koji su obično raspoređeni na dužnostima glavnih sjedišta sustava. Manotia je spasio gotovo dvije trećine ovih bića, ali nešto više od jedne trećine slijedilo je svog vođu u redove pobunjenika. Trećina svih jerusemskih kerubina pridruženih anđelima-administratorima izgubila se zajedno sa svojim nevjernim serafinima.
53:7.7 (608.3) Od planetarnih anđeoskih pomoćnika, onih raspoređenih uz Materijalne Sinove, približno jedna trećina bila je zavedena, a gotovo deset posto prijelaznih služitelja upalo je u zamku. U simbolu je Ivan ovo vidio kada je pisao o velikom crvenom zmaju, rekavši: „I rep mu je odnio trećinu zvijezda neba i bacio ih u tamu.”
53:7.8 (608.4) Najveći gubitak dogodio se u redovima anđela, ali većina nižih razina inteligencije bila je uključena u nevjernost. Od 681.217 Materijalnih Sinova izgubljenih u Sataniji, devedeset i pet posto bili su žrtve Luciferove pobune. Veliki broj srednjih bića izgubljen je na onim pojedinačnim planetima čiji su Planetarni Prinčevi pristupili na Luciferovu stranu.
53:7.9 (608.5) U mnogim je pogledima ova pobuna bila najraširenija i najrazornija od svih takvih događaja u Nebadonu. Više ličnosti sudjelovalo je u ovoj pobuni nego u obje prethodne. I na njihovu je vječnu sramotu što emisari Lucifera i Satane nisu poštedjeli škole za poduku novorođenčadi na finaliterskom kulturnom planetu, nego su nastojali pokvariti te razvijajuće umove, čak i nakon što su milosrdno spašeni s evolucijskih svjetova.
53:7.10 (608.6) Uzlazni smrtnici su bili ranjivi, no bolje su izdržali sofisterije pobune od nižih duhova. Dok su mnogi na nižim prebivališnim svjetovima, oni koji još nisu postigli konačnu fuziju sa svojim Ispravljačima, pali, zabilježeno je, na slavu mudrosti plana uzdizanja, da nijedan član uzlaznog građanstva Satanije nastanjeno na Jerusemu nije sudjelovao u Luciferovoj pobuni.
53:7.11 (608.7) Sat za satom i dan za danom, odašiljačke stanice cijelog Nebadona bile su prepune zabrinutih promatrača svih zamislivih kategorija nebeske inteligencije, koji su pomno pratili biltene o pobuni u Sataniji i radosno primali izvještaje koji neprekidno svjedoče o nepokolebljivoj odanosti uzlaznih smrtnika koji su, pod vodstvom svojih Melkizedeka, uspješno izdržali zajedničke i dugotrajne napore svih suptilnih sila zla koje su se tako brzo okupljale pod zastavama otcjepljenja i grijeha.
53:7.12 (608.8) Prošlo je više od dvije godine sustavnog vremena od početka “rata na nebu” do ustoličenja Luciferovog nasljednika. No napokon je došao novi Suveren, sletjevši na more stakla sa svojim osobljem. Bio sam među rezervistima mobiliziranim na Edentiji od strane Gabrijela, i dobro se sjećam prve poruke Laneforga Ocu Konstelacije Norlatiadeka. Glasila je: “Nijedan građanin Jerusema nije izgubljen. Svaki uzlazni smrtnik preživio je vatreno iskušenje i izišao iz ključnog testa trijumfalno i potpuno pobjedonosno.” I na Salvington, Uversu i Raj otišla je ova poruka uvjerenja da je iskustvo preživljavanja uzlazne smrtnosti najveća sigurnost protiv pobune i najsigurnija zaštita od grijeha. Ova plemenita skupina vjernih smrtnika s Jerusema brojala je točno 187.432.811.
53:7.13 (609.1) Dolaskom Laneforga, arhineprijatelji su svrgnuti s prijestolja i lišeni svih upravljačkih ovlasti, premda im je dopušteno slobodno kretanje po Jerusemu, morontija sferama pa čak i pojedinim naseljenim svjetovima. Nastavili su svoje zavaravajuće i zavodljive napore kako bi zbunili i obmanuli umove ljudi i anđela. No, što se tiče njihova djelovanja na upravnoj gori Jerusema, “njihovo mjesto više nije pronađeno.”
53:7.14 (609.2) Dok je Lucifer bio lišen svake upravljačke vlasti u Sataniji, tada nije postojala nikakva vlast lokalnog svemira niti sudsko vijeće koje bi moglo zadržati ili uništiti ovog zlog pobunjenika; u to vrijeme Mihael još nije bio suvereni vladar. Stari Dani su podupirali Očeve Konstelacija u preuzimanju vlasti nad sustavom, ali nikada nisu donijeli nikakve naknadne odluke u brojnim žalbama koje su još uvijek na čekanju glede sadašnjeg statusa i buduće sudbine Lucifera, Satana i njihovih suradnika.
53:7.15 (609.3) Tako je ovim arhineprijateljima dopušteno da slobodno lutaju čitavim sustavom kako bi širili svoje doktrine nezadovoljstva i pozivanja na vlastita prava. No u gotovo dvjesto tisuća urantijskih godina nisu uspjeli prevariti nijedan drugi svijet. Nijedan svijet Satanije nije izgubljen od pada trideset i sedam pobunjenika, pa čak ni oni mlađi svjetovi nastanjeni nakon pobune.
8. SIN ČOVJEČJI NA URANTIJI
53:8.1 (609.4) Lucifer i Satan slobodno su se kretali sustavom Satanije sve do završetka misije utjelovljenja Mihaela na Urantiji. Posljednji put zajedno bili su na vašem svijetu tijekom svog zajedničkog napada na Sina Čovječjega.
53:8.2 (609.5) Ranije, kada su se Planetarni Prinčevi, „Sinovi Božji,“ povremeno okupljali, „Satan je također dolazio,“ tvrdeći da predstavlja sve izolirane svjetove poginulih Planetarnih Prinčeva. No, takva sloboda mu nije dopuštena na Jerusemu nakon Mihaelovog posljednjeg utjelovljenja. Nakon njihovog pokušaja da iskvari Mihaela prilikom utjelovljenja, sva suosjećanja za Lucifera i Satana nestala su kroz cijelu Sataniju, tj. izvan izoliranih svjetova grijeha.
53:8.3 (609.6) Mihaelovo utjelovljenje okončalo je Luciferovu pobunu u cijeloj Sataniji, osim na planetima pobunjenih Planetarnih Prinčeva. I u tome je bila važnost Isusova osobnog iskustva neposredno prije njegove smrti u tijelu, kada je jednom prigodom uzviknuo svojim učenicima: ‘I vidjeh Satanu kako pada s neba kao munja.’ On je došao zajedno s Luciferom na Urantiju uoči posljednjeg odlučujućeg sukoba.
53:8.4 (609.7) Sin Čovječji bio je siguran u svoj uspjeh i znao da će njegov trijumf na vašem svijetu zauvijek riješiti sudbinu njegovih dugogodišnjih neprijatelja, ne samo u Sataniji, nego i u druga dva sustava zahvaćena grijehom. Smrtnici su bili sigurni, a anđeli zaštićeni, kad je vaš Učitelj, odgovarajući na Luciferove prijedloge, mirno i s božanskom sigurnošću rekao: ‘Idi od mene, Satano.’ Time je, načelno, završila Luciferova pobuna. Istina, sudovi u Uversi još nisu donijeli izvršnu odluku o Gabrijelovoj molbi za uništenje pobunjenika, ali takva će presuda, nema sumnje, doći u punini vremena, jer je prvi korak u raspravi već poduzet.
53:8.5 (610.1) Kaligastija je bio priznat od Sina Čovječjega kao tehnički Princ Urantije sve do skoro vremena njegove smrti. Isus je rekao: ‘Sada je sud ovog svijeta; sada će princ ovoga svijeta biti oboren.’ A zatim, još bliže završetku svog životnog djela, objavio je: ‘Princ ovoga svijeta je osuđen.’ I upravo je ovaj svrgnuti i diskreditirani Princ bio onaj koji je nekada nazivan ‘Bogom Urantije.’
53:8.6 (610.2) Zadnji čin Mihaela prije odlaska s Urantije bio je ponuditi milosrđe Kaligastiji i Daligastiji, ali oni su odbili njegovu nježnu ponudu. Kaligastija, vaš pobunjenički Planetarni Princ, je još uvijek slobodan na Urantiji da provodi svoje zlokobne planove, ali nema nikakvu moć ulaziti u umove ljudi, niti se može približiti njihovim dušama da ih napadne ili iskvari, osim ako oni zaista žele biti prokleti njegovom zlom prisutnošću.
53:8.7 (610.3) Prije Michaelovog utjelovljenja, ovi vladari tame nastojali su zadržati svoj autoritet na Urantiji i ustrajno su se suprotstavljali manjim i podređenim nebeskim osobnostima. Ali od dana Pedesetnice ovaj izdajnički Kaligastija i njegov jednako prezira vrijedan suradnik, Daligastija, ponizni su pred božanskim veličanstvom Rajskih Ispravljača Misli i zaštitnim Duhom Istine, duhom Mihaela, koji je izliven na sve ljude.
53:8.8 (610.4) Ali čak ni tada nijedan pali duh nikada nije imao moć zadirati u umove niti uznemiravati duše djece Božje. Ni Satana ni Kaligastija nikada ne mogu dotaknuti niti približiti se sinovima vjere Božje; vjera je djelotvorna zaštita protiv grijeha i nepravde. Istina je: “Tko je rođen od Boga, čuva se, i zli ga ne dotiče.”
53:8.9 (610.5) Općenito, kada slabi i razvratni smrtnici misle da su došli pod utjecaj vragova i demona, oni su zapravo pod dominacijom vlastitih urođenih i pokvarenih sklonosti, vođeni vlastitim prirodnim težnjama. Vragu je pripisan velik broj djela zla koja mu ne pripadaju. Kaligastija je prilično nemoćan od Kristova raspeća.
9. TRENUTNI STATUS POBUNE
53:9.1 (610.6) Na samom početku Luciferove pobune, Mihael je ponudio spasenje svim pobunjenicima. Svima koji bi pokazali znakove iskrenog pokajanja, obećao je, po ostvarenju potpune suverenosti u svemiru, oprost i ponovno uključivanje u neki oblik svemirske službe. Nitko od vođa nije prihvatio ovu milosrdnu ponudu. No tisuće anđela i nižih redova nebeskih bića, uključujući stotine Materijalnih Sinova i Kćeri, prihvatile su milosrđe koje su proglasili Panoptijanci i bili rehabilitirani u vrijeme Isusova uskrsnuća, prije tisuću devetsto godina. Ta su bića zatim prebačena na Očev svijet Jerusem, gdje moraju biti zadržana, tehnički, dok sudovi Uverse ne donesu presudu u slučaju Gabrijel protiv Lucifera. No nitko ne sumnja da će, kada bude izrečena presuda o uništenju, ove pokajane i spašene ličnosti biti izuzete od nje. Ove uvjetno spašene duše trenutno surađuju s Panoptijancima u skrbi za Očev svijet.
53:9.2 (611.1) Ovaj arhipobunjenik se nikada nije vratio na Urantiju od dana kada je nastojao odvratiti Mihaela od dovršetka utjelovljenja i od uspostave sebe kao neograničenog vladara Nebadona. Kada je Mihael postao trajni poglavar svemira Nebadona, Lucifer je stavljen pod nadzor agenata Starih Dana iz Uverse i od tada je zatvorenik na satelitu broj jedan unutar Očeve skupine prijelaznih sfera Jerusema. Upravo tu vladari drugih svjetova i sustava svjedoče kraju nevjernog Suverena Satanije. Pavao je poznavao položaj ovih pobunjeničkih vođa nakon Mihaelova utjelovljenja, opisavši Kaligastijine čelnike kao “duhovne sile zla na nebeskim mjestima.”
53:9.3 (611.2) Mihael, preuzimajući vrhovnu suverenost Nebadona, podnio je molbu Starima Dana za ovlast da zadrži sva bića uključena u Luciferovu pobunu, dok sudovi superuniverzuma ne donesu presudu u slučaju Gabrijel protiv Lucifera, koji je uveden u zapisnice Vrhovnog suda Uverse gotovo dvjesto tisuća godina ranije, prema vašem računanju vremena. Što se tiče skupine glavnog sjedišta sustava, Stari Dani udovoljili su Mihaelovoj molbi s jednom jedinom iznimkom: Satanu je dopušteno povremeno posjećivati pobunjene prinčeve na palim svjetovima dok neki drugi Sin Boga ne bude prihvaćen od takvih pobunjenih svjetova ili dok sudovi Uverse ne započnu razmatranje slučaja Gabrijel protiv Lucifera.
53:9.4 (611.3) Satan je mogao dolaziti na Urantiju jer na vašem svijetu nije bio prisutan nijedan Sin s ovlastima — niti Planetarni Princ, niti Materijalni Sin. Makiventa Melkizedek je od tada proglašen zamjenikom Planetarnog Princa Urantije, a otvaranje slučaja Gabrijel protiv Lucifera označilo je početak privremenih planetarnih režima na svim izoliranim svjetovima. Istina je da je Satan povremeno posjećivao Kaligastiju i druge pale prinčeve sve do trenutka objave ovih otkrivenja, kada je održano prvo saslušanje Gabrijelove molbe za uništenje arhineprijatelja. Satan je sada potpuno pritvoren na zatvorskim svjetovima Jerusema.
53:9.5 (611.4) Od Mihaelovog završnog darivanja nitko u cijeloj Sataniji nije poželio otići u zatvorske svjetove kako bi služio interniranim pobunjenicima. I nijedno biće više nije pridobijeno za stranu zavodnika. Već devetnaest stoljeća status je nepromijenjen.
53:9.6 (611.5) Ne očekujemo ukidanje sadašnjih ograničenja u Sataniji sve dok Stari Dani ne donesu konačnu odluku o arhineprijateljima. Sustavski krugovi neće biti ponovno uspostavljeni sve dok Lucifer živi. U međuvremenu, on je potpuno neaktivan.
53:9.7 (611.6) Pobuna je već okončana na Jerusemu. Ona će biti okončana i na palim svjetovima sa dolaskom Božanskih Sinova. Vjerujemo da su svi pobunjenici koji će ikada prihvatiti milost to već učinili. Čekamo bljesak sveopćeg emitiranja koje će lišiti ove izdajnike egzistencije ličnosti. Očekujemo da će presuda Uverse biti objavljena izvršnim emitiranjem koje će dovesti do uništenja ovih zatočenih pobunjenika. Tada ćete potražiti njihova mjesta, ali neće ih se više naći. “I oni koji te poznaju među svjetovima zadivit će se nad tobom; bio si strah i užas, ali nikada više nećeš biti.” I tako će svi ovi nedostojni izdajnici “postati kao da nikada nisu ni postojali.” Svi čekaju dekret Uverse.
53:9.8 (611.7) Ali kroz vjekove, sedam zatvorskih svjetova duhovne tame u Sataniji predstavljalo je svečano upozorenje čitavom Nebadonu, rječito i djelotvorno proglašavajući veliku istinu “da je put prijestupnika težak;” “da je u svakom grijehu skriveno sjeme njegova vlastitog uništenja;” te “da je plaća za grijeh smrt.”
53:9.9 (612.1) [Predstavio Manovandet Melkizedek, nekoć pripojen korpusu koji je imao nadležnost nad Urantijom.]