Knjiga Urantije
DIO II. Lokalni svemir
POGLAVLJE 52 : PLANETARNE EPOHE SMRTNIKA
Sekcije
POGLAVLJE 52 : PLANETARNE EPOHE SMRTNIKA
52:0.1 (589.1) OD početka života na evolucijskom planetu pa sve do njegova konačnog procvata u dobu svjetla i života, na pozornici svjetskih zbivanja pojavljuje se najmanje sedam razdoblja ljudskog života. Ta uzastopna razdoblja određena su planetarnim misijama božanskih Sinova, a na prosječnom nastanjenom svijetu ona se pojavljuju sljedećim redoslijedom:
52:0.2 (589.2) 1. Čovjek prije Planetarnog Princa
52:0.3 (589.3) 2. Čovjek nakon Planetarnog Princa
52:0.4 (589.4) 3. Čovjek nakon Adama
52:0.5 (589.5) 4. Čovjek nakon Magisterijalnog Sina
52:0.6 (589.6) 5. Čovjek nakon Darujućeg Sina
52:0.7 (589.7) 6. Čovjek nakon Učiteljskog Sina
52:0.8 (589.8) 7. Doba svjetla i života
52:0.9 (589.9) Svjetovi prostora, čim postanu fizički prikladni za život, upisuju se u registar Nositelja Života, i u svoje vrijeme ti se Sinovi šalju na takve planete radi pokretanja života. Cijelo razdoblje od pokretanja života do pojave čovjeka naziva se predljudsko doba i prethodi nizu smrtnih razdoblja koja se razmatraju u ovom prikazu.
1. PRIMITIVNI ČOVJEK
52:1.1 (589.3) Od vremena kad se čovjek izdigne iz životinjske razine, kada može izabrati obožavanje Stvoritelja, pa do dolaska Planetarnog Princa, smrtna voljna bića nazivaju se primitivnim ljudima. Postoji šest osnovnih tipova ili rasa primitivnih ljudi, a ti se rani narodi pojavljuju jedan za drugim u skladu s redoslijedom boja u spektru, počevši od crvene. Trajanje tog ranog evolucijskog razvitka života uvelike se razlikuje na različitim svjetovima, u rasponu od sto pedeset tisuća godina do više od milijun godina urantijskog vremena.
52:1.2 (589.4) Evolucijske obojene rase — crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i indigo — počinju se pojavljivati otprilike u vrijeme kada primitivni čovjek razvija jednostavan jezik i počinje koristiti stvaralačku maštu. Do tog vremena čovjek je već dobro navikao na uspravno držanje.
52:1.3 (589.5) Primitivni ljudi bili su snažni lovci i žestoki ratnici. Zakon toga doba bio je fizički opstanak najprilagođenijih; vlast u tim vremenima bila je u potpunosti plemenska. Tijekom ranih rasnih sukoba na mnogim svjetovima neke su evolucijske rase bile istrijebljene, kao što se dogodilo i na Urantiji. Oni koji su preživjeli obično su se kasnije stopili s naknadno uvezenom ljubičastom rasom, adamitskim narodima.
52:1.4 (589.6) U svjetlu kasnije civilizacije, ovo razdoblje primitivnog čovjeka predstavlja dugo, mračno i krvavo poglavlje. Etika džungle i moral prašumskih početaka nisu u skladu s mjerilima kasnijih dispenzacija objavljene religije i višeg duhovnog razvoja. Na normalnim i neeksperimentalnim svjetovima ovo je razdoblje vrlo različito od dugotrajnih i iznimno brutalnih borbi koje su obilježile to doba na Urantiji. Kada se uzdignete iz svojega prvog svjetskog iskustva, počet ćete uviđati zašto se ova duga i bolna borba odvija na evolucijskim svjetovima, i kako budete napredovali rajskim putem, sve ćete više razumijevati mudrost tih naizgled neobičnih zbivanja. Ali unatoč svim mijenama ranih razdoblja ljudske pojave, pothvati primitivnog čovjeka predstavljaju veličanstveno, čak i herojsko, poglavlje u analima evolucijskog svijeta vremena i prostora.
52:1.5 (590.1) Rani evolucijski čovjek nije osebujno, „šareno” biće. Općenito, ti primitivni smrtnici nastanjuju špilje ili borave na liticama. Također grade grube kolibe u velikim stablima. Prije nego što steknu viši stupanj inteligencije, planete ponekad preplavljuju veće vrste životinja. No već rano u ovom razdoblju smrtnici uče kako zapaliti i održavati vatru, a s porastom izumiteljske mašte i poboljšanjem oruđa evoluirajući čovjek uskoro nadvladava veće i nespretnije životinje. Rane rase također se uvelike služe velikim letećim životinjama. Ove goleme ptice sposobne su nositi jednog ili dva čovjeka prosječne veličine u neprekidnom letu duljem od petsto milja. Na nekim planetima te su ptice od velike koristi jer posjeduju visok stupanj inteligencije, često su u stanju izgovoriti mnoge riječi jezika tog područja. Te su ptice iznimno inteligentne, vrlo poslušne i nevjerojatno privržene. Takve putničke ptice već su odavno izumrle na Urantiji, ali vaši rani preci koristili su njihove usluge.
52:1.6 (590.2) Čovjekovo stjecanje etičkog rasuđivanja i moralne volje obično se podudara s pojavom ranog jezika. Nakon što dosegnu ljudsku razinu, s pojavom smrtne volje, ta bića postaju prijemčiva za privremeno nastanjenje božanskih Ispravljača, a nakon smrti mnogi bivaju propisno izabrani kao preživjeli te potvrđeni od arkanđela za kasnije uskrsnuće i duhovno sjedinjenje. Arkanđeli uvijek prate Planetarne Prinčeve, a dispenzacijska presuda svijeta nastupa prilikom Prinčeva dolaska.
52:1.7 (590.3) Svi smrtnici u kojima prebivaju Ispravljači Misli imaju potencijal za obožavanje; oni su „prosvijetljeni istinskim svjetlom” i posjeduju sposobnost traženja uzajamnog dodira s božanstvom. Ipak, rana ili biološka religija primitivnog čovjeka u velikoj je mjeri nastavak životinjskog straha, povezan s neukim strahopoštovanjem i plemenskim praznovjerjem. Opstanak praznovjerja među urantijskim rasama teško je pohvalan za vaš evolucijski razvoj, niti je u skladu s vašim inače veličanstvenim postignućima u materijalnom napretku. Ali ta rana religija straha služi vrlo vrijednoj svrsi u obuzdavanju naglih ćudi tih primitivnih bića. Ona je preteča civilizacije i tlo u koje Planetarni Princ i njegovi služitelji kasnije sade sjeme religije otkrivenja.
52:1.8 (590.4) Unutar sto tisuća godina od trenutka kada čovjek stekne uspravno držanje, obično stiže Planetarni Princ, poslan od Suverena Sustava na temelju izvješća Nositelja Života da je volja počela djelovati, iako je razmjerno malo pojedinaca do tada tako razvijeno. Primitivni smrtnici obično dočekuju Planetarnog Princa i njegovo vidljivo osoblje; štoviše, oni ih često promatraju sa strahopoštovanjem i gotovo s obožavanjem, ali im nije dopušteno da im iskažu štovanje.
2. ČOVJEK NAKON PLANETARNOG PRINCA
52:2.1 (591.1) Dolaskom Planetarnog Princa započinje nova dispenzacija. Na zemlji se pojavljuje uprava, a doseže se napredno plemensko razdoblje. Tijekom nekoliko tisuća godina ove uprave ostvaruju se veliki društveni iskoraci. U normalnim uvjetima smrtnici u ovom dobu dosežu visoku razinu civilizacije. Ne zadržavaju se tako dugo u barbarstvu kao što su to činile urantijske rase. No život na nastanjenom svijetu toliko je izmijenjen pobunom da vi imate malo ili nimalo predodžbe o tome kako ovaj poredak izgleda na normalnom planetu.
52:2.2 (591.2) Prosječno trajanje ove dispenzacije iznosi oko petsto tisuća godina, kod nekih svjetova dulje, a kod nekih kraće. Tijekom ovog razdoblja planet se uspostavlja u krugovima sustava, a njegovoj se upravi dodjeljuje puni broj serafinskih i drugih nebeskih pomoćnika. Ispravljači Misli dolaze u sve većem broju, a serafinski čuvari proširuju i pojačavaju svoj program nadzora nad smrtnicima.
52:2.3 (591.3) Kada Planetarni Princ stigne na primitivni svijet, tu prevladava evoluirana religija straha i neznanja. Princ i njegovo osoblje donose prva otkrivenja viših istina i organizacije svemira. Ta početna izlaganja objavljene religije vrlo su jednostavna i obično se odnose na poslove lokalnog sustava. Prije dolaska Planetarnog Princa religija je u potpunosti evolucijski proces. Nakon toga religija napreduje i kroz postupno otkrivenje i kroz evolucijski rast. Svaka dispenzacija, svako smrtno razdoblje, prima prošireno izlaganje duhovne istine i religijske etike. Razvoj sposobnosti vjerske prijemčivosti među stanovnicima nekog svijeta u velikoj mjeri određuje brzinu njihova duhovnog napretka i opseg religijskog otkrivenja.
52:2.4 (591.4) Ova dispenzacija svjedoči duhovnoj zori, a različite rase i njihova razna plemena teže razvoju specijaliziranih sustava religijskog i filozofskog mišljenja. Kroz sve te rasne religije dosljedno se provlače dvije struje: rani strahovi primitivnog čovjeka i kasnija otkrivenja Planetarnog Princa. U nekim se aspektima čini da Urantijci nisu u potpunosti izašli iz ove faze planetarne evolucije. Kako budete nastavili s ovim proučavanjem, sve ćete jasnije razabirati koliko se vaš svijet udaljava od prosječnog tijeka evolucijskog napretka i razvoja.
52:2.5 (591.5) Ali Planetarni Princ nije „Knez mira.” Rasni sukobi i plemenski ratovi nastavljaju se i u ovoj dispenzaciji, ali s postupnim smanjenjem učestalosti i žestine. Ovo je veliko doba rasnog raspršenja, koje kulminira razdobljem snažnog nacionalizma. Boja postaje osnova plemenskih i nacionalnih grupiranja, a različite rase često razvijaju zasebne jezike. Svaka rastuća skupina smrtnika teži izolaciji. Takvoj segregaciji pogoduje postojanje mnogih jezika. Prije ujedinjenja pojedinih rasa njihovi neumoljivi ratovi ponekad dovode do potpunog uništenja čitavih naroda; narančasti i zeleni narodi osobito su izloženi takvom istrebljenju.
52:2.6 (591.6) Na prosječnim svjetovima, tijekom kasnijeg dijela vladavine Planetarnog Princa, nacionalni život počinje zamjenjivati plemensku organizaciju ili se, točnije, nadograđuje na postojeća plemenska grupiranja. No najveće društveno postignuće prinčeve epohe jest pojava obiteljskog života. Do tada su ljudski odnosi bili ponajprije plemenski; sada se počinje oblikovati dom.
52:2.7 (591.7) Ovo je dispenzacija ostvarivanja spolne ravnopravnosti. Na nekim planetima muškarac vlada nad ženom; na drugima prevladava suprotno. Tijekom ovog doba normalni svjetovi uspostavljaju punu ravnopravnost spolova, što predstavlja pripremu za potpunije ostvarenje ideala obiteljskog života. Ovo je zora zlatnog doba doma. Ideja plemenske vladavine postupno ustupa mjesto dvojnom poimanju nacionalnog i obiteljskog života.
52:2.8 (592.1) Tijekom ovog doba pojavljuje se poljoprivreda. Razvoj obitelji nespojiv je s lutalačkim i nesigurnim životom lovca. Postupno se uspostavljaju navike stalnog nastanjivanja i obrađivanja zemlje. Brzo napreduju pripitomljavanje životinja i razvoj kućnih vještina. Dosezanjem vrhunca biološke evolucije postiže se visoka razina civilizacije, ali mehanički razvoj ostaje slab; izumiteljstvo je obilježje sljedećeg doba.
52:2.9 (592.2) Rase se pročišćuju i dovode do visokog stupnja tjelesnog savršenstva i intelektualne snage prije završetka ovog razdoblja. Rani razvoj normalnog svijeta uvelike je potpomognut planom promicanja porasta viših tipova smrtnika uz razmjerno ograničavanje nižih. A upravo neuspjeh vaših ranih naroda da na taj način razlikuju te tipove objašnjava prisutnost tolikog broja manjkavih i degeneriranih pojedinaca među današnjim urantijskim rasama.
52:2.10 (592.3) Jedno od velikih postignuća doba Planetarnog Princa jest ovo ograničavanje razmnožavanja mentalno manjkavih i društveno neprikladnih pojedinaca. Dugo prije dolaska drugog reda Sinova, Adama, većina se svjetova ozbiljno posvećuje zadaćama rasnog pročišćenja, čemu se narodi Urantije još ni danas nisu ozbiljno posvetili.
52:2.11 (592.4) Ovaj problem rasnog unapređenja nije tako opsežan pothvat kada mu se pristupi u tako ranom razdoblju ljudske evolucije. Prethodno razdoblje plemenskih sukoba i grube konkurencije u rasnom opstanku odstranilo je većinu abnormalnih i manjkavih loza. Umno manjkava osoba nema mnogo izgleda za opstanak u primitivnoj i ratničkoj plemenskoj društvenoj organizaciji. Upravo je lažni sentiment vaših djelomično usavršenih civilizacija ono što potiče, štiti i održava beznadno manjkave loze evolucijskog ljudskog roda.
52:2.12 (592.5) Nije ni nježnost ni altruizam pružati ispraznu samilost degeneriranim ljudskim bićima, nepopravljivo abnormalnim i inferiornim smrtnicima. Čak i na najnormalnijim evolucijskim svjetovima postoje dostatne razlike među pojedincima i među brojnim društvenim skupinama da bi se omogućilo potpuno očitovanje svih plemenitih obilježja altruističnog osjećaja i nesebičnog smrtnog služenja, bez održavanja društveno neprikladnih i moralno degeneriranih loza evoluirajućeg čovječanstva. Postoji obilje prilika za iskazivanje tolerancije i djelovanje altruizma u korist onih nesretnih i potrebitih pojedinaca koji nisu nepovratno izgubili svoje moralno nasljeđe niti zauvijek uništili svoje duhovno prirođeno pravo.
3. ČOVJEK NAKON ADAMA
52:3.1 (592.6) Kada izvorni poticaj evolucijskog života dovrši svoj biološki tijek, kada čovjek dosegne vrhunac životinjskog razvoja, stiže drugi red sinovstva i započinje druga dispenzacija milosti i služenja. To vrijedi na svim evolucijskim svjetovima. Kada se postigne najviša moguća razina evolucijskog života, kada se primitivni čovjek uzdigne koliko god je moguće na biološkoj ljestvici, na planetu se uvijek pojavljuju Materijalni Sin i Kći, poslani od Suverena Sustava.
52:3.2 (593.1) Ispravljači Misli sve se obilnije daruju ljudima nakon Adama, i sve veći broj tih smrtnika stječe sposobnost za kasnije sjedinjenje s Ispravljačem. Dok djeluju kao silazni Sinovi, Adami ne posjeduju Ispravljače, ali njihovo planetarno potomstvo — izravno i miješano — s vremenom postaje zakonitim kandidatima za primanje Tajanstvenih Monitora. Do završetka postadamitskog doba planet raspolaže punim brojem svojih nebeskih služitelja; jedino Ispravljači za sjedinjenje još nisu univerzalno darovani.
52:3.3 (593.2) Primarna je svrha adamitskog poretka utjecati na čovjeka u razvoju da dovrši prijelaz iz lovačko-stočarske faze civilizacije u fazu poljoprivrednika i vrtlara, što će kasnije biti nadopunjeno pojavom urbanih i industrijskih sastavnica civilizacije. Deset tisuća godina ove dispenzacije bioloških uzdizatelja dovoljno je da se ostvari čudesna preobrazba. Dvadeset i pet tisuća godina takve uprave, utemeljene na združenoj mudrosti Planetarnog Princa i Materijalnih Sinova, i planet obično sazrijeva za dolazak Magisterijalnog Sina.
52:3.4 (593.3) Ovo razdoblje obično svjedoči dovršenju uklanjanja neprikladnih osoba te daljnjem pročišćavanju rasnih loza; na normalnim svjetovima manjkave, bestijalne sklonosti gotovo su u potpunosti uklonjene iz svjetskih reproduktivnih resursa.
52:3.5 (593.4) Adamitsko potomstvo nikada se ne stapa s inferiornim lozama evolucijskih rasa. Isto tako, božanski plan ne predviđa da se Planetarni Adam ili Eva osobno pare s evolucijskim narodima. Taj projekt rasnog unapređenja zadaća je njihova potomstva. No potomci Materijalnog Sina i Kćeri okupljaju se i pripremaju kroz mnoge naraštaje prije nego što započne služba rasnog stapanja.
52:3.6 (593.5) Rezultat dara adamitske životne plazme smrtnim rasama jest trenutačno podizanje intelektualnih sposobnosti i ubrzanje duhovnog napretka. Obično dolazi i do određenog tjelesnog poboljšanja. Na prosječnom svijetu postadamitska dispenzacija predstavlja doba velikih izuma, ovladavanja energijom i mehaničkog razvoja. To je razdoblje pojave mnogolikih oblika proizvodnje i upravljanja prirodnim silama; ovo je zlatno doba istraživanja i konačnog pokoravanja planeta. Velik dio materijalnog napretka nekog svijeta odvija se upravo u ovom razdoblju, pri započinjanju razvoja fizičkih znanosti — upravo u takvom razdoblju kakvo Urantija sada proživljava. Vaš svijet zaostaje čitavu jednu dispenzaciju i više, za prosječnim planetarnim rasporedom.
52:3.7 (593.6) Do kraja adamitske dispenzacije na normalnom planetu rase su gotovo u potpunosti stopljene, tako da se s pravom može proglasiti da je „Bog od jedne krvi stvorio sve narode,” te da je njegov Sin „od jedne boje učinio sve ljude.” Boja takve sjedinjene rase donekle je maslinasta nijansa ljubičaste boje, rasna „bijela” boja planeta.
52:3.8 (593.7) Primitivni čovjek uglavnom je mesožder; Materijalni Sinovi i Kćeri ne jedu meso, ali njihovo potomstvo se već kroz nekoliko naraštaja obično priklanja svejednoj prehrani, iako cijele skupine njihovih potomaka ponekad ostaju nemesojedi. Ovo dvostruko porijeklo postadamitskih rasa objašnjava zašto takve stopljene ljudske loze pokazuju anatomske ostatke koji pripadaju i biljojednim i mesoždernim životinjskim skupinama.
52:3.9 (593.8) Unutar deset tisuća godina od rasnog stapanja, nastale loze pokazuju različite stupnjeve anatomske izmiješanosti; neke loze nose više obilježja nemesojednog podrijetla, dok druge ispoljavaju više prepoznatljivih osobina i tjelesnih značajki svojih mesoždernih evolucijskih predaka. Većina tih svjetskih rasa ubrzo postaje svejeda, hraneći se širokim rasponom namirnica iz životinjskog i biljnog carstva.
52:3.10 (594.1) Postadamitsko razdoblje jest dispenzacija internacionalizma. S gotovo dovršenim zadatkom rasnog stapanja dolazi do slabljenja nacionalizma, i doista se počinje ostvarivati bratstvo čovječanstva. Predstavnička vlast počinje zauzimati mjesto monarhijskog ili patrijarhalnog oblika vladavine. Obrazovni sustav poprima svjetske razmjere, a jezici rasa postupno ustupaju mjesto jeziku ljubičastog naroda. Opći mir i suradnja rijetko se postižu sve dok se rase ne sjedine u znatnoj mjeri i dok ne govore zajedničkim jezikom.
52:3.11 (594.2) Tijekom završnih stoljeća postadamitskog doba razvija se novo zanimanje za umjetnost, glazbu i književnost, a ovo svjetsko buđenje znak je pojave Magistralnog Sina. Krunski razvoj ovoga razdoblja jest opće zanimanje za intelektualne stvarnosti, za istinsku filozofiju. Religija postaje manje nacionalistička i sve više planetarna. Ovo doba obilježavaju nova otkrivenja istine, a Svevišnji iz konstelacija počinju upravljati poslovima ljudi. Istina se objavljuje sve do razine administrativne uprave konstelacija.
52:3.12 (594.3) Ovo razdoblje obilježava velik etički napredak; bratstvo ljudi cilj je njegova društva. Sveopći svjetski mir, prestanak rasnih sukoba i nacionalne netrpeljivosti, pokazatelj je planetarne zrelosti za dolazak trećeg reda sinovstva, Magisterijalnog Sina.
4. POST-MAGISTERIJALNI ČOVJEK
52:4.1 (594.4) Na normalnim i odanim planetima ovo doba započinje sa smrtnim rasama koje su izmiješane i biološki prilagođene. Ne postoje rasni problemi povezani s bojom kože; doslovno svi narodi i rase pripadaju jednoj krvi. Bratstvo ljudi je u punom procvatu, a narodi uče živjeti na zemlji u miru i spokojstvu. Takav svijet stoji na pragu velikog i kulminirajućeg intelektualnog razvoja.
52:4.2 (594.5) Kada evolucijski svijet tako sazri za magisterijalno doba, jedan od visokog reda Avonalnih Sinova pojavljuje se u magisterijalnoj misiji. Planetarni Princ i Materijalni Sinovi potječu iz lokalnog svemira; Magisterijalni Sin dolazi s Raja.
52:4.3 (594.6) Kada Rajski Avonali dolaze na smrtne sfere u sudskim djelovanjima, isključivo kao suci dispenzacija, oni se nikada ne utjelovljuju. No kada dolaze u magisterijalnim misijama, barem u onoj početnoj, uvijek su utjelovljeni, iako ne doživljavaju rođenje niti umiru smrću toga svijeta. U slučajevima kada ostaju kao vladari na određenim planetima, mogu živjeti kroz naraštaje. Kada njihove misije budu dovršene, oni polažu svoje planetarne živote i vraćaju se svom prijašnjem statusu božanskog sinovstva.
52:4.4 (594.7) Svaka nova dispenzacija proširuje obzorje objavljene religije, a Magisterijalni Sinovi proširuju objavu istine tako da prikazuju zbivanja lokalnog svemira i svih njegovih podređenih područja.
52:4.5 (594.8) Nakon početnog pohoda Magisterijalnog Sina rase ubrzo postižu svoju gospodarsku emancipaciju. Svakodnevni rad potreban za očuvanje osobne neovisnosti iznosio bi otprilike dva i pol sata vašeg vremena. Nikakva opasnost ne prijeti oslobađanju tako etičkih i inteligentnih smrtnika. Tako profinjeni narodi dobro znaju kako koristiti slobodno vrijeme za samousavršavanje i planetarni napredak. Ovo razdoblje svjedoči i daljnjem pročišćavanju rasnih loza ograničavanjem razmnožavanja među manje sposobnim i slabije obdarenim pojedincima.
52:4.6 (595.1) Politička vlast i društvena uprava rasa nastavljaju se poboljšavati, a samouprava je do kraja ovoga doba prilično dobro uspostavljena. Pod samoupravom podrazumijeva se najviši oblik predstavničke vlasti. Takvi svjetovi povjeravaju odgovorne i časne položaje samo onima koji su najprikladniji za društvene i političke odgovornosti.
52:4.7 (595.2) Tijekom toga doba Ispravljači prebivaju u većini smrtnika. Ipak, ni tada dar božanskih Monitora nije uvijek univerzalan. Ispravljači sudbine sjedinjenja još se ne daruju svim planetarnim smrtnicima; još je uvijek nužno da bića volje izaberu Tajanstvene Monitore.
52:4.8 (595.3) Tijekom završnih razdoblja ove dispenzacije društvo se počinje vraćati jednostavnijim oblicima života. Složena narav napredujuće civilizacije privodi se svome tijeku, a smrtnici uče živjeti prirodnije i djelotvornije. Taj se trend pojačava sa svakim sljedećim razdobljem. Ovo je doba procvata umjetnosti, glazbe i višeg obrazovanja. Fizičke znanosti već su dosegle vrhunac svoga razvoja. Završetak ovoga doba, na idealnom svijetu, svjedoči punini velikog religijskog buđenja, sveopćem duhovnom prosvjetljenju planeta. A to opsežno buđenje duhovne naravi rasa znak je dolaska Darujućeg Sina i uvođenja pete smrtničke epohe.
52:4.9 (595.4) Na mnogim svjetovima pokazuje se da planet jednom magisterijalnom misijom nije pripremljen za Darujućeg Sina; u tom slučaju dolazi drugi, pa čak i niz Magisterijalnih Sinova, od kojih svaki unapređuje rase iz jedne dispenzacije u drugu, sve dok planet ne bude spreman za primanje Darujućeg Sina. Tijekom druge i svih sljedećih misija Magisterijalni Sinovi mogu, ali ne moraju biti utjelovljeni. No bez obzira na to koliko se Magisterijalnih Sinova pojavi – a mogu doći i nakon Darujućeg Sina – dolazak svakoga od njih označava kraj jedne dispenzacije i početak druge.
52:4.10 (595.5) Ove dispenzacije Magisterijalnih Sinova obuhvaćaju razdoblja od dvadeset i pet tisuća do pedeset tisuća godina urantijskog vremena. Ponekad je takva epoha znatno kraća, a u rijetkim slučajevima i dulja. No u punini vremena jedan od tih istih Magisterijalnih Sinova biva rođen kao Rajski Darujući Sin.
5. ČOVJEK POSLIJE DARUJUĆEG SINA
52:5.1 (595.6) Kada se na nastanjenom svijetu dosegne određena razina intelektualnog i duhovnog razvoja, uvijek dolazi Rajski Darujući Sin. Na normalnim svjetovima on se ne pojavljuje u tijelu sve dok se rase ne uzdignu do najviših razina intelektualnog razvoja i etičkog dostignuća. No na Urantiji se Darujući Sin, čak i vaš vlastiti Stvoriteljski Sin, pojavio na završetku adamitske dispenzacije, ali to nije uobičajen slijed događaja na svjetovima prostora.
52:5.2 (595.7) Kad svjetovi postanu zreli za produhovljenje, dolazi darujući Sin. Ti Sinovi uvijek pripadaju Magisterijalnom ili Avonalnom redu, osim u onom slučaju koji se, jednom u svakom lokalnom svemiru, događa kada se Stvoriteljski Sin priprema za svoje završno darivanje na nekom evolucijskom svijetu, kao što se zbilo kada se Mihael od Nebadona pojavio na Urantiji kako bi se darovao vašim smrtnim rasama. Samo jedan svijet na gotovo deset milijuna može uživati takav dar; svi ostali svjetovi duhovno napreduju darivanjem Rajskog Sina Avonalnog reda.
52:5.3 (595.8) Darujući Sin dolazi na svijet visoke obrazovne kulture i susreće rasu koja je duhovno uvježbana i pripremljena prihvatiti napredna učenja te cijeniti darujuću misiju. Ovo je doba obilježeno sveopćom potragom za moralnom kulturom i duhovnom istinom. Smrtnička strast ove dispenzacije jest prodor u kozmičku stvarnost i zajedništvo s duhovnom stvarnošću. Objave istine proširuju se tako da obuhvaćaju i nadsvemir. Nastaju posve novi sustavi obrazovanja i upravljanja koji zamjenjuju grube režime prijašnjih vremena. Radost življenja poprima nove boje, a životne reakcije uzdižu se do nebeskih visina tona i timbra.
52:5.4 (596.1) Darujući Sin živi i umire za duhovno uzdignuće smrtnih rasa jednoga svijeta. On uspostavlja „novi i živi put”; njegov je život utjelovljenje rajske istine u smrtnom tijelu, upravo one istine — čak Duha Istine — po čijem će spoznavanju ljudi biti slobodni.
52:5.5 (596.2) Na Urantiji je uspostava toga „novog i živog puta” bila pitanje činjenice jednako kao i istine. Izolacija Urantije prilikom Luciferove pobune obustavila je postupak kojim su smrtnici mogli, nakon smrti, izravno prijeći na obale prebivališnih svjetova. Prije dana Krista Mihaela na Urantiji sve su duše spavale sve do dispenzacijskih ili posebnih tisućljetnih uskrsnuća. Čak ni Mojsiju nije bilo dopušteno prijeći na drugu stranu sve do prigode posebnog uskrsnuća, jer je pali Planetarni Princ, Kaligastia, osporavao takvo oslobođenje. No od dana Pedesetnice urantijski smrtnici ponovno mogu izravno nastaviti put prema morontijskim sferama.
52:5.6 (596.3) Po uskrsnuću Darujućeg Sina, trećega dana nakon što je položio svoj utjelovljeni život, on uzlazi zdesna Ocu Svih, prima potvrdu prihvaćanja darujuće misije te se vraća Stvoriteljskom Sinu u sjedište lokalnog svemira. Potom Darujući Avonal i Mihael Stvoritelj šalju svoj zajednički duh, Duh Istine, u svijet darovanja. To je prigoda kada se „duh pobjedonosnog Sina izlijeva na svako tijelo.” U ovom darivanju Duha Istine sudjeluje i Majčinski Duh Svemira, a s time istodobno izlazi i uredba o darivanju Ispravljača Misli. Nakon toga sva bića volje normalnog uma na tome svijetu primaju Ispravljače čim dosegnu dob moralne odgovornosti, odnosno duhovnog izbora.
52:5.7 (596.4) Ako bi se takav Darujući Avonal vratio na svijet nakon darujuće misije, ne bi se utjelovio, nego bi došao „u slavi sa silnim anđelima svojim.”
52:5.8 (596.5) Doba post darujućeg Sina može trajati od deset tisuća do stotinu tisuća godina. Nijednom od ovih dispenzacijskih razdoblja nije unaprijed određeno proizvoljno trajanje. Ovo je vrijeme velikog etičkog i duhovnog napretka. Pod duhovnim utjecajem ovih doba ljudski karakter prolazi kroz golema preobraženja i doživljava izniman razvoj. Postaje moguće primijeniti zlatno pravilo u praktičnom životu. Isusova su učenja doista primjenjiva na smrtni svijet koji je prošao prethodnu obuku preddarujućih Sinova s njihovim dispenzacijama oplemenjivanja karaktera i proširenja kulture.
52:5.9 (596.6) Tijekom ovoga razdoblja problemi bolesti i prijestupništva gotovo su u potpunosti riješeni. Degeneracija je već u velikoj mjeri uklonjena selektivnim razmnožavanjem. Bolesti su praktički savladane zahvaljujući visokoj otpornosti adamskih loza te razboritoj i sveopćoj primjeni otkrića fizičkih znanosti iz prethodnih doba. Prosječna duljina života u tom razdoblju uzdiže se znatno iznad ekvivalenta od tristo godina urantijskog vremena.
52:5.10 (597.1) Tijekom cijele ove epohe postupno se smanjuje državna kontrola. Tu počinje djelovati prava samouprava; potrebno je sve manje restriktivnih zakona. Vojni ogranci nacionalne obrane postupno nestaju; doista nastupa doba međunarodnog sklada. Postoji mnogo nacija, uglavnom određenih raspodjelom zemljišta, ali samo jedna rasa, jedan jezik i jedna religija. Smrtnička su zbivanja gotovo, ali ne posve, utopijska. Ovo je uistinu veliko i slavno doba!
6. POSTDARUJUĆE DOBA URANTIJE
52:6.1 (597.2) Darujući Sin je Knez Mira. On dolazi s porukom: „Mir na zemlji i dobra volja među ljudima.” Na normalnim svjetovima ovo je dispenzacija sveopćeg mira; narodi više ne uče ratovati. No takvi blagotvorni utjecaji nisu pratili dolazak vašega Darujućeg Sina, Krista Mihaela. Urantija ne napreduje prema uobičajenom slijedu događaja. Vaš je svijet izvan koraka u planetarnom hodu. Vaš je Učitelj, dok je bio na zemlji, upozorio svoje učenike da njegov dolazak neće donijeti uobičajenu vladavinu mira na Urantiji. Izričito im je rekao da će biti „ratova i glasina o ratovima” te da će narod ustati protiv naroda. Drugom je prigodom rekao: „Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlju.”
52:6.2 (597.3) Čak i na normalnim evolucijskim svjetovima nije lako postići ostvarenje sveopćeg bratstva ljudi. Na zbunjenom i neuređenom planetu kakav je Urantija takvo ostvarenje zahtijeva mnogo dulje vrijeme i nužno traži znatno veći napor. Nepripomognuta društvena evolucija jedva da može postići tako sretne rezultate na duhovno izoliranoj sferi. Religijsko otkrivenje nužno je za ostvarenje bratstva na Urantiji. Premda je Isus pokazao put prema neposrednom ostvarenju duhovnog bratstva, ostvarenje društvenog bratstva na vašem svijetu uvelike ovisi o postizanju sljedećih osobnih preobrazbi i planetarnih prilagodbi:
52:6.3 (597.4) 1. Društveno bratstvo. Umnažanje međunarodnih i međurasnih društvenih kontakata i bratskih udruženja putem putovanja, trgovine i natjecateljskih igara. Razvoj zajedničkog jezika i porast broja višejezičnih ljudi. Međurasna i međunarodna razmjena studenata, učitelja, industrijalaca i religijskih filozofa.
52:6.4 (597.5) 2. Intelektualno unakrsno oplemenjivanje. Bratstvo je nemoguće na svijetu čiji su stanovnici toliko primitivni da ne uviđaju ludost neublaženog sebičnjaštva. Mora doći do razmjene nacionalne i rasne književnosti. Svaka rasa mora se upoznati s mišljenjem svih rasa; svaki narod mora upoznati osjećaje svih naroda. Neznanje rađa sumnjičavost, a sumnjičavost je nespojiva s temeljnim stavom suosjećanja i ljubavi.
52:6.5 (597.6) 3. Etičko buđenje. Samo etička svijest može razotkriti nemoralnost ljudske netrpeljivosti i grešnost bratoubilačkih sukoba. Samo moralna savjest može osuditi zla nacionalne zavisti i rasne ljubomore. Samo će moralna bića ikada tragati za duhovnim uvidom koji je nužan za življenje zlatnog pravila.
52:6.6 (598.1) 4. Politička mudrost. Emocionalna zrelost nužna je za samokontrolu. Samo emocionalna zrelost može osigurati da međunarodni mehanizmi civiliziranog pravosuđa zauzmu mjesto barbarskog presuđivanja ratom. Mudri državnici rade za dobrobit čovječanstva čak i dok nastoje promicati interese svojih nacionalnih ili rasnih skupina. Sebična politička pronicavost naposljetku je samoubilačka — razorna za sve trajne kvalitete koje osiguravaju opstanak planetarnih skupina.
52:6.7 (598.2) 5. Duhovni uvid. Bratstvo ljudi, naposljetku, počiva na priznanju očinstva Boga. Najbrži način ostvarenja bratstva ljudi na Urantiji jest provođenje duhovne preobrazbe današnjeg čovječanstva. Jedina tehnika za ubrzavanje prirodnog tijeka društvene evolucije jest primjena duhovnog pritiska odozgo, čime se povećava moralni uvid, a ujedno jača sposobnost duše svakog smrtnika da razumije i voli svakog drugog smrtnika. Uzajamno razumijevanje i bratska ljubav nadmoćni su civilizatori i snažni čimbenici u sveopćem ostvarenju bratstva ljudi.
52:6.8 (598.3) Kad bi se čovjeka moglo presaditi s njegova zaostaloga i zbunjenoga svijeta na neki normalni planet koji se sada nalazi u dobu poslije darujućeg Sina, pomislio bi da je prenesen na raj iz vaših predanja. Teško bi povjerovao da promatra normalno evolucijsko djelovanje jedne smrtne sfere ljudskog prebivanja. Ti su svjetovi uključeni u duhovne krugove svoga područja i uživaju sve prednosti svemirskih prijenosa te reflektivnih službi nadsvemira.
7. DOBA POSLIJE UČITELJSKOG SINA
52:7.1 (598.4) Sinovi sljedećeg reda koji dolaze na prosječan evolucijski svijet jesu Učiteljski Sinovi Trojstva, božanski Sinovi Rajske Trojice. I ponovno nalazimo Urantiju izvan koraka sa svojim sestrinskim sferama, jer je vaš Isus obećao da će se vratiti. To će obećanje zasigurno ispuniti, ali nitko ne zna hoće li njegov drugi dolazak prethoditi ili slijediti pojave Magisterijalnih ili Učiteljskih Sinova na Urantiji.
52:7.2 (598.5) Učiteljski Sinovi dolaze u skupinama na svjetove koji se produhovljuju. Planetarnom Učiteljskom Sinu pomaže i pruža potporu sedamdeset primarnih Sinova, dvanaest sekundarnih Sinova i trojica najviših i najiskusnijih iz vrhovnog reda Dajnala. Taj korpus ostaje neko vrijeme na svijetu, dovoljno dugo da ostvari prijelaz iz evolucijskih doba u eru svjetla i života — ne manje od tisuću godina planetarnog vremena, a često i znatno dulje. Ova je misija doprinos Trojstva prethodnim naporima svih božanskih ličnosti koje su služile nastanjenom svijetu.
52:7.3 (598.6) Objavljivanje istine sada se proširuje na središnji svemir i na Raj. Rase postaju izrazito duhovne. Razvio se velik narod i približava se veliko doba. Obrazovni, gospodarski i upravni sustavi planeta prolaze kroz radikalne preobrazbe. Uspostavljaju se nove vrijednosti i odnosi. Kraljevstvo nebesko pojavljuje se na zemlji, a slava Božja razlijeva se svijetom.
52:7.4 (598.7) Ovo je dispenzacija u kojoj se mnogi smrtnici prevode među živima. Kako doba Učiteljskih Sinova Trojstva napreduje, duhovna odanost smrtnika vremena postaje sve općenitija. Prirodna smrt postaje rjeđa jer se Ispravljači sve češće sjedinjuju sa svojim nositeljima tijekom života u tijelu. Planet se naposljetku svrstava u primarni modificirani red smrtnog uzašašća.
52:7.5 (599.1) Život tijekom ovoga doba ugodan je i plodonosan. Degeneracija i antisocijalni oblici ponašanja, nastali dugotrajnom evolucijskom borbom, gotovo su potpuno uklonjeni. Duljina života približava se petsto urantijskih godina, a stopa rasnog prirasta razumno je i inteligentno kontrolirana. Nastupio je posve novi društveni poredak. I dalje postoje znatne razlike među smrtnicima, ali stanje društva sve se više približava idealima društvenog bratstva i duhovne jednakosti. Predstavnička vlast postupno nestaje, a svijet prelazi pod vladavinu individualne samokontrole. Funkcija vlasti ponajprije je usmjerena na zajedničke zadatke društvene uprave i gospodarske koordinacije. Zlatno doba ubrzano se približava; vremenski cilj dugotrajne i intenzivne planetarne evolucijske borbe nazire se na vidiku. Nagrada vjekova uskoro će se ostvariti; mudrost Bogova samo što se nije očitovala.
52:7.6 (599.2) Fizička administracija svijeta tijekom ovoga doba zahtijeva otprilike jedan sat dnevno od svakog odraslog pojedinca; to jest, ekvivalent jednog urantijskog sata. Planet je u bliskom doticaju sa zbivanjima u svemiru, a njegovi stanovnici prate najnovije prijenose s istim živim zanimanjem kakvo vi danas pokazujete za najnovija izdanja svojih dnevnih novina. Te se rase bave tisućama zanimljivih stvari koje su na vašem svijetu nepoznate.
52:7.7 (599.3) Sve više i više raste istinska planetarna odanost Vrhovnom Biću. Iz naraštaja u naraštaj sve veći dio rase svrstava se uz one koji prakticiraju pravednost i žive milosrđe. Polako, ali sigurno, svijet se pridobiva za radosnu službu Sinova Božjih. Tjelesne poteškoće i materijalni problemi u velikoj su mjeri riješeni; planet dozrijeva za napredniji život i stabilniji oblik postojanja.
52:7.8 (599.4) S vremena na vrijeme, tijekom svoje dispenzacije, Učiteljski Sinovi nastavljaju dolaziti na ove miroljubive svjetove. Oni ne napuštaju svijet dok ne uoče skladno djelovanje evolucijskog plana u onome što se odnosi na taj planet. Magisterijalni Sin suda obično prati Učiteljske Sinove na njihovim uzastopnim misijama, dok drugi takav Sin djeluje u času njihova odlaska; a te se sudske radnje nastavljaju iz doba u doba tijekom cijelog trajanja smrtnog režima vremena i prostora.
52:7.9 (599.5) Svaka ponavljana misija Učiteljskih Sinova Trojstva uzdiže takav nadnaravni svijet na sve više razine mudrosti, duhovnosti i kozmičkog prosvjetljenja. Ipak, plemeniti stanovnici takve sfere i dalje su konačni i smrtni. Ništa nije savršeno; ipak se razvija kakvoća gotovo savršenstva u djelovanju nesavršenog svijeta i u životima njegovih ljudskih stanovnika.
52:7.10 (599.6) Učiteljski Sinovi Trojstva mogu se mnogo puta vraćati na isti svijet. No prije ili kasnije, u vezi sa završetkom jedne od njihovih misija, Planetarni Princ biva uzdignut na položaj Planetarnog Suverena, a Suveren Sustava pojavljuje se kako bi proglasio ulazak takvoga svijeta u eru svjetla i života.
52:7.11 (599.7) Upravo o završetku konačne misije Učiteljskih Sinova (barem bi to bio slijed događaja na normalnom svijetu) Ivan je pisao: „Potom opazih novo nebo i novu zemlju i novi Jeruzalem kako silaze od Boga s neba, pripravljen poput zaručnice nakićene za svoga muža.”
52:7.12 (600.1) To je ista ta obnovljena zemlja, napredna planetarna faza, koju je drevni vidjelac imao na umu kad je zapisao: „‘Jer kao nova nebesa i nova zemlja koje ću stvoriti ostaju preda mnom, tako ćete ostati i vi i vaše potomstvo; i zbivat će se da će od mlađaka do mlađaka i od subote do subote svi ljudi dolaziti da se poklone preda mnom,’ govori Gospodin.”
52:7.13 (600.2) Smrtnici takvoga doba opisani su kao „izabrani naraštaj, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, uzvišeni puk; i naviještat ćete hvale Onoga koji vas je pozvao iz tame u ovo čudesno svjetlo.”
52:7.14 (600.3) Bez obzira na posebnu prirodnu povijest pojedinog planeta, bez obzira na to je li neko područje bilo potpuno odano, okaljano zlom ili prokleto grijehom — bez obzira na sve prethodne okolnosti — prije ili kasnije milost Božja i služenje anđela navijestit će dan dolaska Učiteljskih Sinova Trojstva; a njihov odlazak, nakon njihove konačne misije, uvest će ovo veličanstveno doba svjetla i života.
52:7.15 (600.4) Svi svjetovi Satanije mogu se pridružiti nadi onoga koji je napisao: „Ipak mi, prema njegovu obećanju, očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima prebiva pravednost. Stoga, ljubljeni, budući da to očekujete, budite revni da vas on nađe u miru, bez ljage i besprijekorne.”
52:7.16 (600.5) Odlazak zbora Učiteljskih Sinova, na završetku njihove prve ili neke kasnije vladavine, uvodi zoru doba svjetla i života — prag prijelaza iz vremena u predvorje vječnosti. Planetarno ostvarenje toga doba svjetla i života daleko nadmašuje i najdraža očekivanja smrtnika Urantije koji nisu gajili dalekosežnije predodžbe budućeg života od onih obuhvaćenih religijskim vjerovanjima koja prikazuju nebo kao neposredno odredište i konačno prebivalište preživjelih smrtnika.
52:7.17 (600.6) [Pod pokroviteljstvom Moćnog Glasnika privremeno pridruženog osoblju Gabrijela.]