Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 163
REĐENJE SEDAMDESETORICE U MAGADANU
Sekcije
POGLAVLJE 163
REĐENJE SEDAMDESETORICE U MAGADANU
163:0.1 (1800.1) Nekoliko dana nakon što se Isus s dvanaestoricom vratio iz Jeruzalema, Abner je stigao iz Betlehema s nekih pedesetak učenika. Ovom su se prilikom u taboru u Magadanu okupili evangelisti, korpus žena i nekih stotinu pedeset drugih iskrenih i odanih učenika iz svih dijelova Palestine. Nakon što su proveli nekoliko dana u prijateljskim razgovorima i novoj organizaciji tabora, Isus i dvanaestorica su započeli intenzivni tečaj obuke ove posebne skupine vjernika, a od te dobro obučene i iskusne skupine vjernika Učitelj je potom izabrao sedamdeset poslanika i poslao ih da navješćuju evanđelje o kraljevstvu. Redovna nastava je počela u petak, 4. studenog i trajala do subote, 19. studenog.
163:0.2 (1800.2) Isus je svakog jutra držao predavanja okupljenima. Petar ih je poučavao o metodama javnog propovijedanja; Natanije ih uputio u umjeće poučavanja; Tomo im je objasnio kako odgovoriti na pitanja; dok ih je Matija usmjerio u organizaciji financija. Ostali apostoli su također sudjelovali u ovom treningu u skladu s njihovim posebnim iskustvom i prirodnim talentima.
1. REĐENJE SEDAMDESETORICE
163:1.1 (1800.3) Isus je zaredio sedamdesetoricu u sobotu poslije podne, 19. studenog u Magadanskom taboru i postavio Abnera kao vođu ovih propovjednika i učitelja evanđelja. Ovaj se zbor od sedamdeset članova sastojao od Abnera i deset bivših apostola Ivana, pedeset i jednog ranijeg evangeliste i osam učenika koji su se istaknuli u službi kraljevstva.
163:1.2 (1800.4) Oko dva sata u sobotu poslijepodne, između naleta kiše, okupilo se dosta vjernika, a skupina je dalje uvećana dolaskom Davida i većeg dijela njegovog korpusa glasnika, tako da je preko četiri stotine učenika prisustvovalo ređenju sedamdesetorice na obali Galilejskog jezera.
163:1.3 (1800.5) Prije nego što će Isus položiti ruke na glave sedamdesetorice da ih obilježi kao glasnike evanđelja, ovako im se obratio: "Žetva je uistinu velika, ali radnika je malo; zato vas sviju potičem da molite Gospodara žetve da pošalje još radnika u žetvu svoju. Evo, šaljem vas kao glasnike kraljevstva; idite Židovu i nežidovu kao janjci među vukovima. A dok budete išli dvojica po dvojica i bavili se svojim poslovima, kažem vam da ne nosite ni novčanik ni dodatnu odjeću, jer će ova prva misija biti kratka. Usput nikoga ne pozdravljajte, već se posvetite samo svome radu. U kojoj god kući ostanete, najprije recite: Mir ovom kućanstvu. Budu li tu živjeli oni koji vole mir, u toj kući ostanite; ako ne budu, onda pođite dalje. I nakon što izaberete neki dom i tu se smjestite, ostanite u toj kući za svoga boravka u tom gradu, jedući i pijući što oni imaju. A to činite jer radnik zaslužuje svoje izdržavanje. Ne premještajte se od kuće do kuće ako vam se ponudi bolji smještaj. Sjetite se da, dok budete proglašavali mir na zemlji i dobru volju među ljudima, morate se boriti s ljutim i samozavaranim neprijateljima; zato budite mudri kao zmije, dok ste u isto vrijeme bezazleni kao golubovi.
163:1.4 (1801.1) "A gdje god da idete, propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko,' i služite svima koji su bolesni tijelom ili umom. Badava ste primili sve blagodati kraljevstva; badava i dajte. Ako vas u nekom gradu prime, oni će naći u izobilju ulaz u kraljevstvo Očevo, ali ako koji grad odbije primiti ovo evanđelje, ipak proglasite svoju poruku dok se budete udaljavali iz te nevjerne zajednice govoreći u odlasku: 'Bez obzira što odbacujete istinu, ostaje da se kraljevstvo Božje bliži.' Onaj koji vas čuje, čuje mene. A tko čuje mene, čuje Onoga koji mene posla. Tko odbacuje poruku vašeg evanđelja, odbacuje mene. A onaj koji odbacuje mene, odbacuje Onoga koji mene posla.”
163:1.5 (1801.2) Kad je Isus završio s obraćanjem sedamdesetorici, počeo je od Abnera, a oni su kleknuli u krugu oko njega dok je on položio ruke na glavu svakog čovjeka.
163:1.6 (1801.3) Rano sljedećeg jutra Abner je poslao sedamdeset glasnika u sve gradove Galileje, Samarije i Judeje. A tih je trideset i pet parova otišlo propovijedati i poučavati nekih šest tjedana, nakon čega su se sastali u novom taboru u blizini Pele, u Pareji, u petak 30. prosinca.
2. MLADI BOGATAŠ I DRUGI
163:2.1 (1801.4) Više od pedeset učenika koji su tražili ređenje i članstvo među sedamdesetoricom su odbijeni od strane odbora koji je Isus imenovao za odabir kandidata. Ovaj se odbor sastojao od Andrije, Abnera i šefa evanđelskog zbora. U svim slučajevima u kojima trojica nisu bili jednoglasni u sporazumu, doveli bi kandidata pred Isusa i dok Učitelj nikada nije odbacio ni jednu osobu koja je tražila ređenje kao glasnik evanđelja, bilo ih je preko deset koji su govorili s Isusom i koji nakon toga više nisu htjeli postati glasnici evanđelja.
163:2.2 (1801.5) Jedan je odani učenik došao k Isusu, govoreći: "Učitelju, ja bih htio biti jedan od tvojih novih apostola, ali imam oca koji je jako star i na samrti; možeš li mi dopustiti da se vratim kući da oca pokopam?" Isus je rekao ovom čovjeku: "Moj sine, lisice imaju jazbine, ptice nebeske imaju gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje ni glavu nasloniti. Ako si vjeran učenik, možeš takav ostati dok se vratiš kući da služiš svojim najbližima, ali tako nije s mojim glasnicima kraljevstva. Oni su se svega odrekli da me slijede i navješćuju kraljevstvo. Ako hoćeš biti zaređen kao učitelj, moraš pustiti drugima da pokopaju mrtve, a ti idi objaviti evanđelje." I ovaj se udaljio u velikom razočaranju.
163:2.3 (1801.6) Drugi je učenik došao Učitelju i rekao: "Ja bih se zaredio, ali najprije želim nakratko otići kući da utješim moju obitelj." A Isus je odgovorio: "Ako se hoćeš zarediti, moraš se biti spreman svega odreći. Glasnici evanđelja ne mogu biti podijeljeni između više odanosti. Nitko tko stavi ruku na plug, ako se obazire natrag, nije dostojan da postane glasnik kraljevstva."
163:2.4 (1801.7) Andrija je zatim doveo Isusu nekog imućnog mladića koji je bio odani vjernik i koji se želio zarediti.Ovaj je mladić, Matadormus, bio član Velikog vijeća Jeruzalema; čuo je Isusova učenja i kasnije bio upućen u evanđelje kraljevstva kroz nauk Petra i ostalih apostola.Isus je govorio s Matadormusom u vezi zahtjeva ređenja i tražio da ne donosi odluku dok ne bude potpunije o svemu razmislio. Rano sljedećeg jutra, dok je Isus išao u šetnju, prišao mu je ovaj mladić i rekao: "Učitelju, ja bih znao što moram učiniti da baštinim život vječni? Budući da sam se držao svih zapovijedi od rane mladosti, želim znati što još moram učiniti da dobijem život vječni?" U odgovor na to pitanje, Isus je rekao: "Ako držiš sve zapovijedi - ne čini preljuba, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne otmi, poštuj svoje roditelje - to je sve dobro, ali spasenje je nagrada vjere, a ne samo dobrih djela. Vjeruješ li ti u ovo evanđelje kraljevstva?" A Matadormus je odgovorio: "Da, Učitelju, ja vjerujem u sve što ti i tvoji apostoli učite." A Isus je rekao: "Onda si zaista moj učenik i dijete kraljevstva."
163:2.5 (1802.1) Onda je mladić rekao: "Ali Učitelju, nije mi dovoljno biti tvoj učenik; bio bih jedan od tvojih novih glasnika." Kad je Isus to čuo, on ga je pogledao s puno ljubavi i rekao: "Ja pristajem da budeš jedan od mojih glasnika ako si spreman platiti cijenu, ako ćeš dostaviti ono jedno što ti nedostaje." Matadormus je odgovorio:"Učitelju, ja ću učiniti sve što je potrebno ako mi dopustiš da te slijedim." Isus je poljubio mladića u čelo dok je ovaj pred njim klečao i rekao: "Ako doista hoćeš biti moj glasnik, prodaj sve što imaš, podaj sve siromasima ili svojoj braći i onda dođi i slijedi me i imat ćeš blago u kraljevstvu nebeskom."
163:2.6 (1802.2) Kad je Matadormus to čuo, jako se namrgodio. Ustao je i udaljio se bez riječi sav žalostan, jer je imao veliki imetak. Ovaj je bogati mladi farizej odgojen u vjerovanju da je bogatstvo bilo znak Božje milosti. Isus je znao da je mladić patio od samoljublja i vezanosti za bogatstvo.Učitelj ga je želio izbaviti od ljubavi prema bogatstvu, a ne i od samog bogatstva. Isusovi sljedbenici se nisu morali odreći svih svojih zemaljskih dobara, već samo njegovi apostoli i sedamdesetorica novih glasnika, i to je bio razlog zašto je Isus tražio od njega da se odrekne svih svojih vremenskih dobara.
163:2.7 (1802.3) Gotovo svako ljudsko biće njeguje neko zlo kao svog kućnog ljubimca, a ulazak u kraljevstvo nebesko zahtijeva kao dio cijene ulaznice da se čovjek odrekne tog zla. Da se Matadormus pristao odreći svoga bogatstva, on bi ga najvjerojatnije ubrzo ponovo imao u svojim rukama kao blagajnik sedamdesetorice. Kasnije, nakon uspostave crkve u Jeruzalemu, Matadormus je poslušao Učiteljev zahtjev, iako tada više nije mogao uživati članstvo među sedamdesetoricom, i postao blagajnik jeruzalemske crkve na čijem je čelu bio Učiteljev brat Jakov.
163:2.8 (1802.4) Tako je uvijek bilo i zauvijek će biti: Ljudi moraju doći na svoje vlastite odluke. Smrtnici moraju ostvariti određeni raspon slobodne volje. Snage duhovnog svijeta neće prisiliti čovjeka; one dopuštaju da čovjek ide putem koji je sam izabrao.
163:2.9 (1802.5) Isus je predvidio da Matadormus, sa svojim imetkom, nije mogao postati zaređeni suradnik ljudi koji su se odrekli svega za evanđelje; također je vidio da bi bez svoga imetka Matadormus na kraju postao lider nad svojom braćom. Ali, kao u slučaju Isusove braće, on nikada nije postao velik u kraljevstvu jer je lišio samoga sebe tog intimnog i osobnog druženja s Učiteljem koje je mogao steći da je tada bio spreman učiniti ono što je Isus od njega tražio, a što je nekoliko godina kasnije sam izabrao učiniti.
163:2.10 (1803.1) Bogatstvo nema izravnu vezu s ulazom u kraljevstvo nebesko, ali ljubav prema bogatstvu ima. Duhovne odanosti kraljevstva nisu u skladu sa materijalističkom servilnosti. Čovjek ne može podijeliti visoku odanost duhovnom idealu sa odanosti materijalizmu.
163:2.11 (1803.2) Isus nikada nije učio da nije bilo u redu imati bogatstvo. On je tražio da dvanaestorica i sedamdesetorica posvete sve svoje svjetovne posjede zajedničkom cilju. A čak se i tada zalagao za profitabilnu prodaju njihove imovine, kao u slučaju apostola Matije. Isus je mnogo puta savjetovao svoje imućnije sljedbenike onako kako je savjetovao bogataša iz Rima. Učitelj je smatrao mudrim uložiti višak zarade kao legitiman oblik osiguranja od buduće i neizbježne nedaće. Kad je apostolska riznica bila prepuna, Juda je stavljao novac na deposit kako bi živjeli o toj ušteđevini u vrijeme nižih prihoda. Juda je to činio u savjetovanju s Andrijom. Isus se nikada nije osobno uplitao u financijska pitanja svojih apostola, osim u isplati milostinje. No, on je uvijek osuđivao jedan oblik ekonomskog zlostavljanja, a to je bilo nepošteno iskorištavanje slabih, neukih i nesretnih ljudi od onih njihovih bližnjih koji su bili snažniji, oštroumniji i inteligentniji. Isus je izjavio da takav neljudski tretman muškaraca, žena i djece nije bio u skladu s idealima bratstva nebeskog kraljevstva.
3. RASPRAVA O BOGATSTVU
163:3.1 (1803.3) Kad je Isus završio razgovor s Matadormusom, oko njih su se okupili Petar i nekoliko drugih apostola i dok se bogati mladić udaljavao od njih, Isus se okrenuo apostolima i rekao: " Vidite kako je teško onima koji imaju bogatstvo potpuno ući u kraljevstvo Božje! Čovjek ne može dijeliti duhovno bogoslužje s materijalnim pobožnostima; nitko ne može služiti dvojici gospodara. Vi znate reći, 'lakše je devi proći kroz ušicu igle nego nežidovu baštiniti život vječni. ' A ja vam kažem da je lakše devi proći kroz ušicu igle nego ovim samozadovoljnim bogatašima ući u kraljevstvo nebesko."
163:3.2 (1803.4) Kad su Petar i drugi apostoli čuli te riječi, bili su jako iznenađeni, tako da je Petar upitao: "Tko onda,Učitelju, može naći spasenje? Hoće li i jedan bogataš biti primljen u kraljevstvo?" A Isus je odgovorio: "Nije tako, Petre, već je slučaj da oni koji se uzdaju u bogatstvo teško mogu ući u duhovni život koji vodi do vječnog napretka.Ali čak i ako je tako, mnogo toga što je čovjeku nemoguće, moguće je Ocu na nebu; prije svega trebamo prepoznati da je s Bogom sve moguće."
163:3.3 (1803.5) Kako su se slušatelji razišli, Isus je bio žalostan što Matadormus nije ostao s njima, jer je jako volio mladića. A kad su otišli u šetnju uz jezero i sjeli pored vode, govoreći u ime dvanaestorice (kako su sada svi bili prisutni), Petar je rekao: "Ne razumijemo to što si rekao bogatom mladiću. Hoćemo li tražiti od svih koji nas hoće slijediti da se odreknu svog svjetovnog imetka?" A Isus je rekao: "Ne, Petre, već samo od onih koji žele postati apostoli i živjeti sa mnom onako kako vi živite, kao jedna obitelj. Otac traži od svoje djece naklonost koja je neiskvarena i nepodijeljena. Morate se odreći bilo ćega što postane zapreka između vas i vaše ljubavi prema istinama kraljevstva. Ako čovjekovo bogatstvo ne narušava suverenitet njegove duše, ono nema nikakvog utjecaja u duhovnom životu onih koji žele ući u kraljevstvo."
163:3.4 (1804.1) Onda je Petar rekao: “Ali, Učitelju, mi smo sve ostavili kako bi tebe slijedili, što će nam onda ostati?” Isus se obratio svima među dvanaestoricom: "Zaista, zaista, kažem vam da svaki koji poradi mene i nebeskog kraljevstva ostavi svoje bogatstvo, dom, ženu, braću, roditelje ili djecu, prima mnogostruko više već u ovom svijetu i pored mogućih progona, a u budućem svijetu baštini život vječni. Ali mnogi koji su sada prvi bit će posljednji, a posljednji će često biti na prvom mjestu. Otac se odnosi prema svojim stvorenjima u skladu s njihovim potrebama i svojim pravednim zakonima milosrdne i obzirne ljubavi za dobrobit svemira.
163:3.5 (1804.2) "Kraljevstvo je nebesko slično domaćinu koji je bio veliki poslodavac i koji iziđe u ranu zoru da unajmi radnike da rade u njegovu vinogradu. I pogodi se s radnicima da ih plati po denar na dan i posla ih u svoj vinograd. Kad opet izađe oko devet sati i vidje druge gdje stoje na trgu nezaposleni, reče im: 'Idite i vi u moj vinograd pa ću vam platiti što bude pravo.' I oni odoše i odmah počeše raditi. I opet iziđe i isto učini oko dvanaest i oko tri. Kad ode na tržnicu oko pet popodne, nađe i druge gdje stoje te ih zapita, 'Što stojite ovdje povazdan besposleni? ' A oni mu odgovoriše, 'Jer nas nitko ne unajmi.' Onda reče domaćin, 'Idite i vi u moj vinograd, pa što bude pravo, to ću vam platiti'.
163:3.6 (1804.3) "Kada dođe večer, reče ovaj vlasnik vinograda svome upravitelju: 'Pozovi radnike pa ih plati počevši od posljednjih.' Tada dođoše oni koji su bili zaposleni od pet sati i primiše po denar i tako je bio slučaj sa svim ostalim radnicima. Kada su došli oni koji su radili od ranog jutra i vidjeli koliko su dobili drugi radnici, pomislili su da će primiti više od onog iznosa za koji su se bili nagodili s domaćinom. Ali kao i svi drugi, i oni su primili po denar. A kad je svaki dobio svoju plaću, oni su se žalili domaćinu govoreći: 'Ovi su radnici koji su posljednji zaposleni radili samo jedan sat, a ti si ih platio isto kao i nas koji smo morali podnositi tegobu dana i prženje sunca.'
163:3.7 (1804.4) "Onda je odgovorio domaćin: 'Moji prijatelji, ja vam ne činim ništa krivo. Zar se niste sa mnom pogodili da radite za denar na dan? Uzmite što je vaše i idite svojim putem, jer je moja volja da dam onima koji su došli zadnji kao i vama. Nije li mi slobodno činiti što hoću s onim što je moje? Ili je oko vaše zavidno jer želim biti dobar i ukazati milost?"
4. OPROŠTAJ SA SEDAMDESETORICOM
163:4.1 (1804.5) Bilo je dirljivo vidjeti Magadanski tabor dok su se sedamdesetorica spremali na svoju prvu misiju. Rano ujutro u svom posljednjem obraćanju sedamdesetorici, Isus je stavio naglasak na sljedeće:
163:4.2 (1804.6) 1. Evanđelje kraljevstva mora biti proglašeno cijelom svijetu, nežidovima kao i Židovima.
163:4.3 (1804.7) 2. Kad služite bolesnima, nemojte ih navoditi da očekuju čuda.
163:4.4 (1805.1) 3. Proglasite duhovno bratstvo sinova Božjih, a ne spoljašnje kraljevstvo svjetovne moći i materijalne slave.
163:4.5 (1805.2) 4. Ne gubite vrijeme na previše društvenih aktivnosti i drugih trivijalnosti koje vas mogu odvratiti od svesrdne odanosti navješćivanju evanđelja.
163:4.6 (1805.3) 5. Ako se prva kuća koju budete odabrali pokaže dostojna, u toj kući ostanite dokle budete u tom gradu.
163:4.7 (1805.4) 6. Objasnite svim odanim vjernicima da je došlo vrijeme za otvoreni raskid sa religioznim vođama Židova u Jeruzalemu.
163:4.8 (1805.5) 7. Poučavajte da se sve što se od čovjeka traži može sažeti u ovu jednu zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svojega svim umom svijim i svom dušom svojom, a svoga bližnjega kao samoga sebe. (Ovo su trebali učiti kao čovjekovu jedinu dužnost na mjesto 613 pravila življenja koja su učili ferizeji.)
163:4.9 (1805.6) Kad se Isus tako obratio sedamdesetorici u prisutnosti svih apostola i učenika, Šimun Petar ih je poveo na stranu da ih službeno zaredi, uz propovijed koja se temeljila na Učiteljevoj poruci kad je položio ruke na njihove glave i proglasio ih glasnicima kraljevstva. Petar je opomenuo sedamdesetoricu da u sebi njeguju sljedeće vrline:
163:4.10 (1805.7) 1. Posvećenu odanost. Da se uvijek mole da Otac pošalje nove radnike u žetvu evanđelja. Objasnio je da kad se čovjek tako moli, veća je vjerovatnoća da će reći, "Evo mene; pošalji mene." Upozorio ih je da ne zanemare svakodnevno obožavanje.
163:4.11 (1805.8) 2. Istinsku hrabrost. Upozorio ih je da će naići na netrpeljivost i da će sigurno doživjeti progone. Petar im je rekao da njihova misija nije bila za kukavice i savjetovao je one koji su bili ispunjeni strahom da se povuku prije nego što će početi. No, nitko se nije povukao.
163:4.12 (1805.9) 3. Vjeru i pouzdanje. Trebali su ići na ovu kratku misiju u potpunosti nezbrinuti; morali su se uzdati u Oca za hranu, prenoćište i sve druge potrebe.
163:4.13 (1805.10) 4. Polet i inicijativu. Trebali su biti ispunjeni poletom i inteligentnim entuzijazmom; morali su se isključivo pridržavati posla njihova Učitelja. Na Istoku je običaj da se ljudi naširoko i ceremonijalno pozdravljaju; tako su bili upućeni da "usput nikoga ne pozdravljaju," što je u svakodnevnom govoru značilo da se trebaju baviti samo svojim poslom ne gubeći vremena. To nije imalo nikakve veze sa prijateljski pozdravima.
163:4.14 (1805.11) 5. Ljubaznost i učtivost. Učitelj ih je uputio da izbjegavaju nepotrebno gubljenje vremena na društvene ceremonije, ali je sugerirao blagost prema svima s kojima dođu u kontakt. Trebali su pokazati svaku dobrotu prema onima koji ih prime u svojim domovima. Strogo ih je upozorio da ne napuste skromnu kuću zato što im se nudi smještaj u ugodnijoj ili utjecajnijoj kući.
163:4.15 (1805.12) 6. Službovanje bolesnima. Petar je upozorio sedamdesetoricu da traže one koji su bili bolesni u umu i tijelu i da učine sve što je u njihovoj moći da pomognu u ublažavanju ili ozdravljenju njihovih bolesti.
163:4.16 (1805.13) A kad im je tako dao savjete i upute, oni su pošli, dvojica po dvojica, na njihovu misiju u Galileji, Samariji i Judeji.
163:4.17 (1806.1) Istina da su Židovi imali određeno poštovanje prema broju sedamdeset, smatrajući da je na svijetu bilo sedamdeset nacija neznaboštva, i da su ovi glasnici primili upute da navijeste evanđelje svim narodima, ali svejedno, kako mi to razumijemo, samo je slučajnost odredila da ova skupina broji sedamdeset članova. Isus bi svakako bio voljan primiti i brojne druge, ali oni nisu bili voljni platiti cijenu tako što će se odreći bogatstva i svojih obitelji.
5. PRESELJENJE TABORA U PELU
163:5.1 (1806.2) Isus i dvanaestorica su se spremali uspostaviti svoje posljednje sjedište u Perei u blizini Pele, gdje je Učitelj bio kršten u Jordanu. Posljednjih su deset dana studenog bili u vijećanju u Magadanu, dok se u utorak 6. prosinca cijela skupina od gotovo tri stotine članova rano ujutro uputila u Pelu, gdje su se utaborili da prenoće uz rijeku. Bilo je to isto mjesto, pored izvora, gdje se prije više godina utaborio Ivan Krstitelj.
163:5.2 (1806.3) Nakon što su nasputili tabor u Magadanu, David Zebedejev se vratio u Betsaidu i odmah poče rasturati glasničku službu. Kraljevstvo je sada ulazilo u novu fazu. Hodočasnici su iz dana u dan stizali ne samo iz svih dijelova Palestine, već i iz udaljenih krajeva Rimskog carstva. Vjernici su povremeno dolazili iz Mezopotamije i iz zemalja istočno od Tigrisa. U skladu s tim, David je u nedjelju 18. prosinca, uz pomoć svog korpusa glasnika natovario na teretne životinje taborsku opremu koja je bila smještena u kući njegova oca, s kojim je nekada vodio tabor u Betsaidi nedaleko od jezera. Za sada se opraštajući od Betsaide, nastavio je ići pored obale duž Jordana do mjesta koje se nalazilo otprilke pola milje sjeverno od apostolskog tabora; i za manje od tjedan dana, bio je spreman ponuditi gostoprimstvo za gotovo tisuću i pol hodočasnika. Apostolski tabor je mogao primiti nekih pet stotina osoba. Bilo je to vrijeme kišne sezone u Palestini i bilo je potrebno zbrinuti sve veći broj posjetitelja, najvećim dijelom iskrenih, koji su došli u Pereju da vide Isusa i da čuju njegova učenja.
163:5.3 (1806.4) David je učinio sve to na vlastitu inicijativu, iako se posavjetovao s Filipom i Matijom u Magadanu. Zaposlio je većinu ljudi iz svog bivšeg korpusa glasnika kao pomagače u vođenju tabora; sada je koristio manje od dvadeset ljudi na redovnoj glasničkoj dužnosti. Pred kraj prosinca i prije povratka sedamdesetorice, oko Učitelja se okupilo gotovo osam stotina posjetitelja koji su svi našli smještaj u Davidovom taboru.
6. POVRATAK SEDAMDESETORICE
163:6.1 (1806.5) U petak, 30. prosinca, dok je Isus bio u obližnjim brdima u pratnji Petra, Jakova i Ivana, u sjedište u Peli su počeli stizati pripadnici sedamdeset glasnika, dvojica po dvojica, u pratnji brojnih vjernika. Sedamdesetorica su se okupili oko govorničkog podija oko pet sati, kad se Isus vratio u tabor. Večernji obrok je bio odgođen više od sat vremena, kako bi ovi entuzijastični učitelji evanđelja kraljevstva mogli govoriti o svojim iskustvima. Davidovi glasnici su već donijeli neke od tih vijesti apostolima prethodnih tjedana, ali bilo je zaista inspirativno nanovo čuti osobne pripovijedi ovih novih učitelja evanđelja koji su govorili o tome kako je njihova poruka primljena od gladnih Židova i nežidova. Isus je konačno imao priliku vidjeti kako ljudi šire radosnu vijest bez njegove osobne prisutnosti. Učitelj je sada znao da je mogao napustiti ovaj svijet a da ozbiljno ne omete napredak kraljevstva.
163:6.2 (1807.1) Kad su sedamdesetorica rekli da im se "čak i zli duhovi pokoravaju," aludirali su na izvanredna ozdravljenja u žrtava nervnih poremećaja. Ipak, bilo je nekoliko slučajeva gdje su oslobodili ljude od stvarne opsjednutosti duhovima i pozivajući se na to, Isus je rekao: "Nije čudo da vam se pokoravaju ti neposlušni manji duhovi, jer sam vidio kako Satan pada kao munja s neba. No, ne radujte se toliko tome, jer ponavljam da, čim se vratim k Ocu, mi ćemo poslati naše duhove u svaki ljudski um, tako da ovih nekoliko izgubljenih duhova više neće moći ući u umove nesretnih smrtnika. Radujem se s vama što imate moć nad ljudima, ali nemojte se uzoholiti zbog tog iskustva, već se prije radujte što su vam imena zapisana na nebesima i što ste na taj način krenuli u beskrajnu karijeru duhovnog osvajanja."
163:6.3 (1807.2) I sada, neposredno prije sudjelovanja u večeri, Isus je doživio jednu od onih rijetkih epizoda emocionalnog zanosa koje su njegovi sljedbenici povremeno imali priliku svjedočiti. On je rekao: "Hvala ti, Oče moj, Gosporadu neba i zemlje, jer dok je ovo predivno evanđelje sakriveno od mudrih i samopravednih, duh otkriva te duhovne slave ovoj djeci kraljevstva. Oče moj, ovi događaji moraju biti ugodni tvojim očima, i ja se radujem proširenju radosne vijesti po cijelom svijetu, čak i nakon što se vratim tebi da završim posao koji si mi povjerio. Duboko sam dirnut znanjem da se spremaš predati svu vlast u moje ruke, jer samo ti stvarno znaš tko sam ja i samo te ja istinskim poznajem, i oni kojima sam te obznanio. A kad se završi ovo otkrivenje mojoj braći u tijelu, nastavit ću objavu tvojim stvorenjima na nebu."
163:6.4 (1807.3) Kad je Isus tako govorio Ocu, okrenuo se na stranu da govori sa svojim apostolima i služiteljima: "Blago očima koje vide što vi vidite i učima koje čuju što vi čujete. Kažem vam da su mnogi proroci i velikani htjeli vidjeti to što vi vidite, ali to im nije bilo dopušteno. I mnoge će buduće generacije djece svjetla, kada čuju o svim ovim stvarima, zavidjeti vama koji ste ih čuli i vidjeli."
163:6.5 (1807.4) Zatim je, obraćajući se apostolima, rekao: "Čuli ste kako su mnogi gradovi i sela primili radosnu vijest kraljevstva i kako moje službenike i učitelje prihvaćaju Židovi i nežidovi. Blažena su doista mjesta koja prihvate vjeru u evanđelje kraljevstva. Ali jao tebi i onima koji odbacuju svjetlost, jao Korozainu, Betsaidi i Kafarnaumu, gradovima koji nisu primili ove glasnike. Kažem vam da kad bi se čudesa koja su se dogodila u tim mjestima zbila u Tiru i Sidonu, žitelji ovih takozvanih poganskih gradova bi se već odavno pokajali u kostrijetu i pepelu. Zato će zaista biti lakše Tim i Sidonu na sudnji dan."
163:6.6 (1807.5) Kako je sutradan bila subota, Isus je otišao nasamo sa sedamdesetoricom i rekao: "Jako se radujem što ste se vratili s dobrim vijestima o prijemu evanđelja kraljevstva među tolikim ljudima po svoj Galileji, Samariji i Judeji. Ali zašto ste tako iznenađeni? Zar niste očekivali da vaša poruka očituje moć u isporuci? Jeste li pošli s tako malo vjere u ovo evanđelje da se vraćate iznenađeni njegovom učinkovitosti? A sada, dok ne želim ugasiti duh vaše radosti, ozbiljno vas upozoravam na suptilnost ponosa, na duhovnu oholost. Ako bi samo razumjeli pad Lucifera, nitkova jednog, ozbiljno bi izbjegavali sve oblike duhovne oholosti.
163:6.7 (1808.1) "Prihvatili ste se ovog velikog rada na poučavanju da je čovjek sin Božji. Ja sam vam pokazao put; činite svoju dužnost i neka vam ne dodija činiti dobro. Vama i svima koji budu slijedili u vašim stopama, uvijek govorim: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca i tako ćete naći spokoj dušama svojim."
163:6.8 (1808.2) I našli su istinu u Učiteljevim riječima kad su iskušali njegova obećanja. Od toga dana nebrojene tisuće drugih su također testirale i našle dokaza istinitosti ovih obećanja.
7. PRIPREMA ZA POSLJEDNJU MISIJU
163:7.1 (1808.3) Sljedećih je nekoliko dana bilo dosta žurno u Peli; završavali su pripreme za misiju u Pereji. Isus i njegovi suradnici su bili spremni poći na svoju zadnju misiju, tri mjeseca u obilasku cijele Pereje, nakon čega je Učitelj namjeravao ići u Jeruzalem da tu zaključi svoje zemaljske poslove. Tijekom tog razdoblja, tabor u Peli je bio sjediše Isusa i njegovih apostola.
163:7.2 (1808.4) Isus više nije morao putovati u inozemstvo kako bi učio ljude. Oni su sada dolazili k njemu u sve većem broju iz tjedna u tjedan i sa svih strana, ne samo iz Palestine već iz cijelog Rimskog svijeta i Bliskog Istoka. Iako je Učitelj išao sa sedamdesetoricom u obilazak Pereje, on je proveo veći dio vremena u taboru u Peli, poučavajući mnoštvo i propovijedajući apostolima. Tijekom ova tri mjeseca, najmanje deset apostola je uvijek bilo uz Isusa.
163:7.3 (1808.5) Korpus žena se također pripremao za polazak, dvije po dvije, u pratnji sedamdesetorice u njihovu radu u većim gradovima Pereje. Ova je izvorna grupa od dvanaest žena nedavno obučila veći korpus od pedeset drugih žena u radu na obilasku domova i umjeću služenja bolesnima i ožalošćenima. Perpetua, žena Šimuna Petra, je ušla u ovaj korpus žena i postala upraviteljica nad sve širim aktivnostima grupe pod Abnerovih nadzorom. Pepetua je nakon Duhova ostala uz svoga slavnog muža, prateći ga na svim njegovim misionarskim putovanjima; i kad je Petar bio razapet u Rimu, bila je bačena divljim zvijerima u areni.Ovaj je novi korpus žena ubrajao i supruge Filipa i Matije, kao i majku Jakova i Ivana.
163:7.4 (1808.6) Rad na promicanju kraljevstva sada ulazi u završnu fazu razvoja pod Isusovim osobnom nadzorom. Bila je to faza obilježena duhovnom dubinom, za razliku od ranijih dana njegove popularnosti u Galileji kad su mase naklonjene traženju čuda slijedile Učitelja. Međutim, još uvijek je bio veliki broj njegovih sljedbenika koji su bili materijalno naklonjeni, koji nisu uspjeli shvatiti istinu da je kraljevstvo nebesko duhovno bratstvo ljudi utemeljeno na vječnoj činjenici sveopćeg Božjeg očinstva.