Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 157
U CEZAREJI FILIPOVOJ
Sekcije
POGLAVLJE 157
U CEZAREJI FILIPOVOJ
157:0.1 (1743.1) PRIJE nego što će Isus povesti dvanaestoricu u kraći boravak u blizinu Cezareje Filipove, ugovorio je s Davidovim glasnicima da se u nedjelju 7. kolovoza nađe sa svojom obitelji u Kafamaumu. Namjeravali su se okupiti u Zebedejevoj brodograditeljskoj radionici. David Zebedejev je ugovorio s Isusovim bratom Judom da se tu okupi cijela njihova obitelj - Marija i sva Isusova braća i sestre - a Isus je trebao sudjelovati u ovom skupu u pratnji Andrije i Petra. Marija i djeca su svakako imali namjeru doći, ali se dogodilo da je skupina farizeja koja je znala da je Isus bio na suprotnoj strani jezera u Filipovoj domeni, odlučila posjetiti Mariju kako bi doznali o njegovu boravištu. Ovi su poslanici svojim dolaskom jako uznemirili Mariju, a kako su opazili napetost i nervozu cijele obitelji, zaključili su da se Isus definitivno spremao doći u posjet. Tako su se utaborili u Marijinom domu i uputivši poziv za pojačanje, strpljivo čekati na Isusov dolazak. To je, naravno, učinkovito spriječilo svaku namjeru obitelji da se nađe s Isusom. Nekoliko puta tijekom dana Juda i Ruta su nastojali izbjeći budnost farizeja u nastojanju da pošalju poruku Isusu, ali bez uspjeha.
157:0.2 (1743.2) Rano popodne Davidovi glasnici su donijeli riječ Isusu da su se farizeji bili utaborili na pragu kuće njegove majke i zato on nije ni pokušao posjetiti svoju obitelj. I tako, bez njihove krivice, Isus i njegova zemaljska obitelj nisu uspjeli stupiti u kontakt.
1. SAKUPLJAČ POREZA U HRAMU
157:1.1 (1743.3) Dok se Isus nalazio s Andrijom i Petrom pored jezera u blizini brodograditeljske radionice, pristupio im je jedan ubirač hramskog poreza i prepoznavši Isusa, pozvao Petra u stranu i rekao: "Da li vaš učitelj plaća porez hramu?" Peter je bio sklon pokazati gnjev na sugestiju da se od Isusa moglo očekivati da doprinese održanju vjerskih aktivnosti svojih zakletih neprijatelja, ali kad je opazio izraz carinikova lica, ispravno je zaključio da je ovaj imao namjeru da ih uhvati u odbijanju plaćanja pola šekela za potporu hrama u Jeruzalemu. Tako je Petar odgovorio: "Naravno da Učitelj plaća porez za hram. Čekaj na vratima, a ja ću se vratiti s porezom."
157:1.2 (1743.4) Ali Petar je to brzopleto rekao. Juda je bio taj koji je nosio novce, a on je bio na drugoj strani jezera. Ni on, ni njegov brat, ni Isus nisu sa sobom imali novaca. A znajući da su farizeji bili za petama, nisu mogli otići u Betsaidu da pribave novce. Kad je Petar rekao Isusu o ubiraču poreza, te kako mu je obećao platiti, Isus je rekao: "Ako si obećao, onda trebaš platiti. Ali čime ćeš održati svoje obećanje? Hoćeš li opet postati ribar da održiš časnu riječ? U svakom slučaju, Petre, s obzirom na okolnosti dobro je platiti porez. Nećemo im dati razloga da se uvrijede našim stavom. Mi ćemo ovdje čekati dok ti odeš na brod baciti mreže, a kada prodaš ribu na tržnici, plati ubiraču poreza za nas trojicu."
157:1.3 (1744.1) Ove je riječi čuo jedan tajni agent u službi Davida koji je stajao u blizini i koji je dao signal svome suradniku koji je ribario uz obalu, da mu pritekne u pomoći. Tek što se Petar spremio zakoračiti u čamac, prišao mu je ovaj glasnik sa svojim prijateljem ribarom da mu dade nekoliko velikih košara ribe i pomogao mu da ih odnese jednom obližnjem trgovcu ribom koji je kupio cijeli ulov i platio dovoljno da su uz mali prilog od Davidova glasnika mogli platiti porez hramu da tri osobe. Ubirač je prihvatio porez i skinuo kaznu za kasnu uplatu jer su dulje vremena izbivali iz Galileje.
157:1.4 (1744.2) Nije čudno što je prema vašim zapisima Petar ulovio ribu s šekelom u ustima. U one su dane kolale mnoge priče o pronalaženju blaga u ustima ribe; takve su priče o više-manje čudnovatim događajima bile uobičajena pojava. Dakle, dok se Petar spremao poći prema čamcu, Isus je, pola u šali, rekao: "Čudi me da kraljevi sinovi moraju platiti danak; obično su stranci ti koji se porezuju za održavanje dvora, ali najbolje da ne dajemo kamen spoticanja vlastima. Idemo onda! možda uloviš ribu sa šekelom u ustima." Nakon što je Isus ovako govorio i što se Petar tako brzo vratio s poreznom sumom, nije iznenađujuće da je pisac Evanđelja po Matiji pretvorio cijelu ovu epizodu u čudo.
157:1.5 (1744.3) Isus je s Andrijom i Petrom čekao uz samu obalu gotovo do zalaska sunca. Glasnici su donijeli riječ da je Marijina kuća još uvijek bila pod prismotrom; stoga su se nakon što je pao mrak njih trojica ukrcali na brod i polako zaveslali prema istočnoj obali Galilejskog mora.
2. U BETSAIDI JULIJEVSKOJ
157:2.1 (1744.4) U ponedjeljak, 8 kolovoza, dok su se Isus i apostoli utaborili u Magadanskom parku u blizini BetsaideJulijevske, više od stotinu vjernika, evangelista, pripadnica korpusa žena i drugih koji su bili zainteresirani za uspostavu kraljevstva, došli su iz Kafarnauma na vijećanje. Pored njih su došli i mnogi farizeji koji su čuli da je Isus tu bio. U to vrijeme neki od saduceja su se bili ujedinili s farizejima u nastojanju da uhvate Isusa. Prije početka zatvorene sjednice s vjernicima, Isus je održao javni sastanak kojem su prisustvovali i farizeji koji su pokušali isprovocirati Učitelja i na druge načine poremetiti skup. Kako je rekao jedan od agitatora: "Učitelju, tražimo da nam daš svjedočanstvo o tvom učiteljskom autoritetu koje će ostati u baštinu budućim naraštajima, tako da svi ljudi znaju da si poslan od Boga." A Isus im je odgovorio: "Uvečer kažete da će biti lijepo vrijeme jer je nebo crveno; a kad osvane dan, da će biti oluja jer je nebo crveno i mutno.Kad vidite kako se diže oblak na zapadu, kažete da će biti kiše; kada vjetar puše s juga, kažete da dolaze žestoke vrućine. Kako je moguće da tako dobro znate protumačiti oblake, a niste sposobni uočiti znakove ove dobi? Svjedočanstvo je već predstavljeno onima koji znaju istinu; ali pokvarenom i licemjernom narašaju neće se dati nikakav znak."
157:2.2 (1745.1) Kad je Isus to rekao, on ih ostavi da se spremi za večernji sastanak sa svojim učenicima. Na ovom je sastanku odlučeno da se poduzme ujedinjena misija u svim gradovima i selima Dekapolisa čim se Isus i dvanestorica vrate iz planiranog posjeta Cezareji Filipovoj. Učitelj je sudjelovao u planiranju dekapolske misije i dok je raspuštao svjetinu, rekao je: "Kažem vam, čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca. Neka vas ne obmane njihovo veliko učenje i duboka odanost vjerskim formama. Poklonite pozornost samo duhu živuće istine i snazi istinske religije. To što će vas spasti neće biti strah od mrtve religije, nego vaša vjera u živuće iskustvo u duhovnim stvarnostima kraljevstva. Ne dopustite sebi da postanete zaslijepljeni predrasudama i paralizirani strahom. Ne dozvolite poštovanju tradicije da tako iskrivi vaše razumijevanje da vam oči ne vide i da vam uši ne čuju. Svrha istinske religije nije samo donijeti mir, nego osigurati napredak. A ne može biti mira u srcu niti napretka u umu ako se svesrdno ne zaljubite u istinu, u ideale vječnih stvarnosti. Pred vama su pitanja života i smrti - zlih zadovoljstava vremena nasuprot ispravnih stvarnosti vječnosti. Čak se i sada trebate početi oslobađati od okova straha i sumnje dok ulazite u novi život vjere i nade. A kad se u vašoj duši pojave osjećaji koji vode posluživanju bližnjih, nemojte ih gušiti; kad vam se u srcu pojave emocije ljubavi prema bližnjima, dopustite ovim porivima da nađu izražaj u inteligentnom služenju stvarnim potrebama vaših bližnjih."
3. PETROVA ISPOVIJEST
157:3.1 (1745.2) Rano u utorak ujutro Isus i apostoli su ostavili Magadanski park i krenuli za Cezareju Filipovu, glavni grad domene tetrijarha Filipa. Cezareja Filipova je bila smještena u regiji čudesne ljepote. Nalazila se u dražesnoj dolini između slikovitih brda na mjestu gdje Jordan izvire iz podzemne spilje. Na sjeveru se pružao puni pogled na uzvisine Hermonskog gorja, dok se s planina na jugu otvarao veličanstveni pogled na gornji Jordan i Galilejsko more.
157:3.2 (1745.3) Isus je bio na Hermoskom gorju vezano uz ranija iskustva u poslovima kraljevstva, a kako je sada ulazio u završnu epohu svoga rada, želio se vratiti na ovu planinu iskušenja i pobjede u nadi da njegovi apostoli mogu usvojiti novu viziju svojih odgovornosti i steći novu snagu za teška vremena pred njima. Dok su bili na putu, dok su prolazili južno od voda Meroma, apostoli su među sobom počeli razgovor o skorašnjim događajima u Feniciji i drugdje, uz prisjećanje kako je njihova poruka bila primljena i kako su različiti narodi promatrali njihovog Učitelja.
157:3.3 (1745.4) Dok su se zaustavili da ručaju, Isus se iznenada obratio dvanaeestorici s prvim pitanjem koje im je postavio o sebi. Iznenadio ih je ovim pitanjem: "Što ljudi kažu da sam ja?"
157:3.4 (1746.1) Isus je proveo više mjeseci poučavajući apostole o prirodi i karakteru nebeskog kraljevstva, a dobro je znao da je došlo vrijeme da ih počne učiti o svojoj prirodi i svom osobnom odnosu prema kraljevstvu. I sada, dok su sjedili pod dudovim drvetom, Učitelj se spremao održati jednu od najvažnijih pouka cijele svoje suradnje s odabranim apostolima.
157:3.5 (1746.2) Više od polovice apostola su odgovorili na Isusovo pitanje. Rekli su da je smatran prorokom ili izvanrednim čovjekom od svih koji su ga poznavali; da su čak i njegovi neprijatelji strahovali od njega, optužujući ga da ima moći jer je bio u dosluhu sa knezom zlih duhova. Rekli su mu da su neki u Judeji i Samariji koji ga nisu osobno sreli, vjerovali da je bio Ivan Krstitelj koji je uskrsnuo od mrtvih. Petar je objasnio da je u različito vrijeme i od strane različih osoba bio doveden u usporedbu s Mojsijem, Ilijom, Izaijom i Jeremijom. Kad je Isus saslušao ovo izvješće, ustao je na noge i gledajući naniže dvanaestoricu koji su sjedili oko njega u polukrugu, zapanjujućim tonom i uz široki zamah rukom, upitao, "A što vi kažete da sam ja?" Za ovim je riječima uslijedio trenutak napete tišine. Dvanaestorica nisu mogli skinuti očiju s Učitelja, a onda je Šimun Petar skočio na noge i uzviknuo: "Ti si Izručitelj, Sin Boga živoga." Na to su jedanaestorica apostola jednodušno pohitali na noge da pokažu kako je Petar govorio za sve njih.
157:3.6 (1746.3) Kad ih je Isus pozvao da ponovo sjednu i dok je još stajao pred njima, rekao je: "Ovo vam je otkrivenje došlo od Oca mojega. Došao je čas kad trebate znati istinu o meni. Ali za sada vam kažem da o tome nikome ne govorite. Idemo na put."
157:3.7 (1746.4) I tako su nastavili s putovanjem prema Cezareji Filipovoj, gdje su stigli kasno u noć i smjestili se u kući Celzusa, koji ih je očekivao. Apostoli su malo spavali te noći; čini se da su naslućivali da se događalo nešto veliko u njihovim životima i u poslovima kraljevstva.
4. GOVOR O KRALJEVSTVU
157:4.1 (1746.5) Otkad je Isus primio krštenje od Ivana i pretvorio vodu u vino u Kani, apostoli su ga u različitim periodima praktično prihvaćali kao Mesiju. Za kraćih razdoblja neki od njih su doista vjerovali da je bio očekivani Izručitelj.No, čim bi se ove nade formirale u njihovim srcima, Učitelj bi ih razbio nekim teškim riječima ili razočaravajućim djelom. Oni su dugo bili u stanju nemira zbog sukoba između pojma očekivanog Mesije koji su držali u svojim umovima i iskustva svoje svakodnevne suradnje s ovim nesvakidašnjim čovjekom koje su držali u svojim srcima.
157:4.2 (1746.6) Bilo je kasno prijepodne u srijedu kad su se apostoli okupili u Celzusovu vrtu radi podnevnog objeda. Tijekom većeg dijela noći i nakon što su ujutro ustali, Šimun Petar i Šimun Revnitelj su iskreno nastojali dovesti svoju braću do točke svesrdnog prihvaćanja Učitelja ne samo kao Mesije, već i kao božanskog Sina Boga živoga. Dva Šimuna su se gotovo posve slagala u svojoj ocjeni Isusa, te su svesrdno nastojala navesti svoju braću na potpuno prihvaćanje njihova gledišta. Dok je Andrija nastavio djelovati kao glavni direktor apostolskog zbora, njegov brat Šimun Petar je sve više i uz zajednički pristanak, bio glasnogovornik dvanaestorice.
157:4.3 (1747.1) Bili su okupljeni u vrtu negdje oko podneva, kad se Učitelj pojavio. Na licima su nosili izraz svečane ozbiljnosti i svi su ustali na noge dok je Isus prilazio. Isus ih je oslobodio napetosti svojim prijateljskim i bratskim osmijehom kojim se tipično služio kad god su njegovi sljedbenici uzimali sebe ili neke događaje preozbiljno. Zapovjednim pokretom im je dao znak da sjednu. Dvanaestorica nikad više nisu pozdravili Učitelja stajući na noge kad im je prilazio. Vidjeli su da on nije odobravao ovako površan izraz poštovanja.
157:4.4 (1747.2) Nakon što su završili s objedom i počeli raspravu o planovima za predstojeću turneju Dekapolisom, Isus ih je iznenada pogledao u oči i rekao: "Sada, cijeli dan otkad ste prihvatili izričaj Šimuna Petra o identitetu Sina Čovječjeg, želim pitati držite li se i dalje svoje odluke?" Čuvši to, dvanaestorica su stali na noge, a Šimun Petar je napravio nekoliko koraka prema Isusu i rekao: "Da, Učitelju, mi vjerujemo da si ti Sin Boga živoga" Petar je sjeo pored svoje braće.
157:4.5 (1747.3) Isus je, još uvijek stojeći, ovako rekao dvanaestorici: "Vi ste moji izabrani poslanici, ali znam da s obzirom na okolnosti ne možete gajiti takvo uvjerenje kao rezultat pukog ljudskog znanja. To je otkrivenje vašim unutarnjim dušama tu stavio duh Oca mojega. A kad, dakle, učiniste ovu ispovijed uvidom duha Oca mojega koji živi u vama, ja izjavljujem da na ovim temeljima mogu izgraditi bratstvo nebeskog kraljevstva. Na ovoj stijeni duhovne stvarnosti mogu izgraditi živi hram duhovnog bratstva u vječnim stvarnostima kraljevstva Oca mojega.Sve sile zla i sve vojske grijeha ne mogu nadvladati ovo ljudsko bratstvo božanskog duha. I dok duh Oca mojega uvijek mora biti božanski vodič i mentor svih koji ulaze u veze ove duhovne zajednice, vama i vašim baštinicima dajem ključeve spoljašnjeg kraljevstva - autoritet nad vremenitim stvarima - društvenim i gospodarskim značajkama ove udruge muškaraca i žena kao bližnjih u kraljevstvu." I opet im je zapovjedio da za neko vrijeme nikome ne govore da je Sin Božji.
157:4.6 (1747.4) Isus je počinjao imati vjeru u odanost i integritet svojih apostola. Učitelj je shvaćao da vjera koja je bila u stanju podnijeti ono kroz što su njegovi izabrani predstavnici prošli nesumnjivo mora izdržati žestoke kušnje koje su ih čekale i izaći iz ovog prividnog sloma njihovih nada u novo svjetlo novog duhovnog razdoblja i tako imati sposobost prosvijetliti svijet koji počiva u tami. Učitelj se tog dana počeo uzdati u vjeru svojih apostola, osim jednoga.
157:4.7 (1747.5) I od tog je dana taj isti Isus radio na izgradnji živog hrama na tom vječnom temelju božanskog sinovstva, a svi koji su na taj način postali samosvjesni Božji sinovi predstavljaju ljudsko kamenje koje je ugrađeno u taj živi hram sinovstva koji je podignut u slavu i čast mudrosti i ljubavi vječnog Oca duhova.
157:4.8 (1747.6) A kad je Isus to dorekao, uputio je dvanaestoricu da odu nasamo u brda tražiti mudrost, snagu i duhovno vodstvo sve do večernjeg objeda. A oni su učinili onako kako im je Učitelj rekao.
5. NOVI KONCEPT
157:5.1 (1748.1) Novo i svježe obilježje Petrove ispovijedi bilo je jasno priznanje da je Isus bio Sin Božji, da ima neupitnu božanstvenost. Sve od krštenja i svadbe u Kani, apostoli su ga smatrali Mesijom, ali ideja da ovaj Mesija treba biti božanski nije ulazila u židovsku koncepciju nacionalnog izručitelja. Židovi nisu učili da je Mesija vuče korijene iz božanstvenosti; on je trebao biti "pomazanik," ali teško da su ga smatrali "Sinom Božjim." U drugoj su ispovijedi više naglasili njegovu kombiniranu prirodu, blaženu činjenicu da je bio Sin Čovječji kao i Sin Božji, a Isus je izjavio da na ovoj je velikoj istini jedinstva ljudske i božanske naravinamjerava izgraditi kraljevstvo nebesko.
157:5.2 (1748.2) Isus je nastojao živjeti svoj život na zemlji i završiti svoju misiju darovanja kao Sin Čovječji. Njegovi sljedbenici su bili naklonjeni smatrati ga očekivanim Mesijom. Znajući da on nikada ne bi mogao ispuniti njihova mesijanska očekivanja, nastojao je postići modifikaciju njihove mesijanske ideje kako bi mu to omogućilo da djelomično ispuni njihova očekivanja. No, sada je vidjeo da se takav plan teško mogao ostvariti. Stoga je odlučio hrabro obznaniti treći plan - otvoreno proglasiti svoju božanstvenost, priznati istinitost Petrove ispovijedi i izravno proglasiti dvanaestorici da je bio Sin Božji.
157:5.3 (1748.3) Isus je tri godine proglašavao da je bio "Sin Čovječji," a za te iste tri godine apostoli sve više insistirali da je bio očekivani židovski Mesija. Sada je otkrio da je bio Sin Božji, a na konceptu kombinirane prirode Sina Čovječjeg i Sina Božjeg odlučio je izgraditi kraljevstvo nebesko. Odlučio se suzdržati od daljnjih nastojanja da ih uvjeri da nije bio Mesija. Ovom im je prilikom smjelo sugerirao otkriće onoga što je bio, dok nije obraćao pozornost na njihova odlučna nastojanja da ga ustraju smatrati Mesijom.
6. SLIJEDEĆEG POSLIJE PODNEVA
157:6.1 (1748.4) Isus i apostoli su ostali još jedan dan u kući Celzusa, čekajući da stignu glasnici koji su nosili sredstva od Davida Zabedejevog. Nakon pada Isusove popularnosti među narodom, uveliko su opali njihovi prihodi. Prilikom dolaska u Cezareju Filipovu imali su praznu riznicu. Matija nije želio ostaviti Isusa i svoju braću u takvom trenutku, ali on više nije imao svojih novaca da pomogne Judi, kao što je toliko puta učinio u prošlosti. David Zebedejev je međutim predvidio ovo smanjivanje prihoda i u skladu s tim uputio svoje poslanike da putujući kroz Judeju Samariji i Galileji, djeluju kao sakupljači novca za apostole i njihovog Učitelja. I tako su te večeri ovi glasnici stigli iz Betsaide sa sredstva dostatnim za održavanje apostola do njihova povratka i početka dekapolske turneje. Matija je očekivao da će tada imati novac od prodaje svog posljednjeg komada imovine u Kafarnaumu, a uredio je da se ta sredstva anonimno predaju Judi.
157:6.2 (1749.1) Ni Petar ni drugi apostoli nisu imali odgovarajuću koncepciju Isusovog božanstva. Oni nisu odveć razumjeli da je ovo bio početak jedne nove epohe u Učiteljevoj karijeri na zemlji, vrijeme kad se njihov učitelj-iscjelitelj pretvarao u novo koncipiranog Mesiju - Sina Božjeg. Od tog se vremena javlja nova nota u Učiteljevoj poruci. Ubuduće mu je jedini ideal života bio otkrivenje Oca, dok je njegova jedina ideja u poučavanju bila da predstavi svome svemiru personifikaciju te vrhunske mudrosti koja se može shvatiti samo tako što se živi. Došao je kako bi mi svi imali život i imali ga u izobilju.
157:6.3 (1749.2) Isus je sada bio na početku četvrtog i posljednjeg stadija svog ljudskog života u tijelu. Prva faza je bila njegovo djetinjstvo, godine kad je bio tek nejasno svjestan svog porijekla, prirode i sudbine koju je imao kao ljudsko biće. Druga faza je bila period sve veće svjesnosti, godine mladosti i rane zrelosti, tijekom kojih je jasnije mogao shvatiti svoju božansku prirodu i ljudsko poslanje. Ova druga faza je završila s iskustvima i objavama povezanim s krštenjem. Treća faza Učiteljevog zemaljskog iskustva započinje s krštenjem i traje kroz one godine njegove službe koje su provedene u ulozi učitelja i iscjelitelja, do bitnog časa Petrove ispovijedi u Cezareji Filipovoj. Ovo treće razdoblje njegova zemaljskog života obuhvaća vrijeme kada su ga njegovi apostoli i njegovi neposredni sljedbenici znali kao Sina Čovječjeg dok ga nisu smatrali Mesijom. Četvrto i posljednje razdoblje njegova zemaljskog života započinje ovdje u Cezareji Filipovoj i traje do raspeća. Ovaj je stadij njegove službe bio obilježen njegovim priznanjem vlastite božanstvenosti i obuhvaća rad njegove posljednje godine života u tijelu. Tijekom četvrtog perioda, dok ga je većina njegovih učenika još uvijek smatrala Mesijom, on postaje poznat apostolima kao Sin Božji. Petrova ispovijed označava početak novog razdoblja potpunije spoznaje istine njegove blažene misije u ulozi Sina darivanja na Urantiji i u korist cijelog svemira, i priznavanje ove činjenice, barem nejasno, od strane njegovih izabranih poslanika.
157:6.4 (1749.3) Tako je Isus u svom životu primjerom pokazao ono što je poučavao u svojoj religiji: rast duhovne prirode tehnikom živog napretka. On nije naglašavao, kako su to kasnije učinili njegovi sljedbenici, neprestanu borbu između duše i tijela. On je prije poučavao da duh lako nadvladava dušu i uspješno postiže produktivnu pomirbu u ovom sukobu između intelektualne i instinktivne prirode.
157:6.5 (1749.4) Novi se značaj pridaje svim Isusovim učenjima od ove točke. On je prije Cezareje Filipove predstavljao evanđelje kraljevstva kao njegov glavni učitelj. Nakon Cezareje Filipove se javlja ne samo kao učitelj nego i kao božanski predstavnik vječnog Oca, koji je središte i opseg ovog duhovnog kraljevstva, kojemu je bilo potrebno sve to učiniti kao ljudsko biće, Sin Čovječji.
157:6.6 (1749.5) Isus je iskreno nastojao povesti svoje učenike u duhovno kraljevstvo kao učitelj, zatim kao učitelj-iscjelitelj, ali oni ga nisu htjeli prihvatiti kao takvog. On je dobro znao da njegova zemaljska misija nije mogla ispuniti mesijanska očekivanja židovskog naroda; on nikada nije mogao biti ono za što su su stari proroci predočili Mesiju. Težio je uspostavi kraljevstva Očevog kao Sin Čovječji, ali njegovi sljedbenici nisu htjeli ući u tu avanturu. Isus je vidjevši u tu činjenicu, izabrao izaći u susret svojim učenicima i na taj način bio spreman otvoreno preuzeti ulogu darovanog Sina Božjeg.
157:6.7 (1750.1) Prema tome, apostoli su čuli mnogo toga što je bilo novo dok im se Isus obraćao ovaj dan u vrtu. Neke od tih izjava su zvučale čudno čak i njima. Među drugim zapanjujućim proglasima, čuli su sljedeće:
157:6.8 (1750.2) "Od ovog časa na dalje, ako tko hoće biti u zajedništvu s nama, neka preuzme odgovornosti sinovstva i nema me slijedi. A kad više ne budem s vama, nemojte misliti da će vas svijet tretirati bolje nego što je tretirao vašeg Učitelja. Ako me volite, priremite se dokazati ovu ljubav svojom spremnošću da napravite najveću žrtvu."
157:6.9 (1750.3) "Obratite pozornost na moje riječi: Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike. Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao poklon za sve ljude. Kažem vam da sam došao tražiti i spasiti one koji su izgubljeni."
157:6.10 (1750.4) "Nitko na ovom svijetu ne poznaje Oca doli Sin koji je došao od Oca. Ali ako Sin bude podignut, on će privući k sebi sve ljude i tko god vjeruje ovoj istini o kombiniranoj prirodi Sina mora biti obdaren životom koji traje više od ove dobi."
157:6.11 (1750.5) "Ne možemo još otvoreno proglasiti da je Sin Čovječji ustvari Sin Božji, ali to je otkriveno vama. Zato ću hrabro govoriti što se tiče ovih otajstava. Iako stojim pred vama u ovoj fizičkoj prisutnosti, došao sam od Boga Oca. Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam. Ja sam došao od Oca na ovaj svijet onakav kakvog ste ne poznavali, a tvrdim vam da uskoro moram napustiti ovaj svijet i vratiti se poslovima Oca mojega. "
157:6.12 (1750.6) "Može li vaša vjera sada shvatiti istinu ovih proglasa unatoč toga što vas upozoravam da Sin Čovječji neće ispuniti mesijanska očekivanja vaših očeva? Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Možete li vjerovati u istinu o meni ako znate da lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a ja nemam gdje glavu nasloniti?"
157:6.13 (1750.7) "Unatoč tome, kažem vam da samo ja i Otac jedno. Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Otac moj surađuje samnom u svim ovim poslovima i nikada me neće napustiti, upravo kao što vas ja vas neću napustiti dok budete išli proglasiti ovo evanđelje diljem cijelog svijeta.
157:6.14 (1750.8) "A sada sam vas doveo nasamo kako bi mogli shvatiti slavu i razumjeti veličinu života kojim sam vas pozvao da živite: pustolovine koja je nadahnuta vjerom i koja ima za cilj osnivanje kraljevstva Oca mojega u srcima ljudskih bića, izgradnju zajedništva žive povezanosti s dušama svih koji vjeruju u ovo evanđelje."
157:6.15 (1750.9) Apostoli su slušali ove hrabre i začuđujuće riječi u tišini; bili su zapanjeni. I razišli su se u malim grupama kako bi razmislili i raspravili ono o čemu je Učitelj govorio. Oni su priznali da je bio Sin Božji, ali nisu mogli shvatiti puno značenje onoga što su bili pozvani učiniti.
7. ANDRIJA SE SAVJETUJE S ISUSOM
157:7.1 (1750.10) Te večeri Andrija je preuzeo na sebe da se osobno posavjetuje sa svakim od svoje braće, što je rezultiralo plodonosnim i svesrdnim razgovorima sa svim njegovim suradnicima osim Jude Iskariota. S Judom, Andrija nikad nije uspio uspostaviti taj intimni osobnom kontaktu koji je imao s drugim apostolima, tako da nije ozbiljno uzimao činjenicu da mu se Juda nikada nije slobodno i povjerljivo obratio kao poglavaru apostolskog zbora. Ali Andrija je sada bio toliko zabrinut Judinim stavom da je kasno te noći, nakon što su svi apostoli čvrsto zaspali, potražio Isusa i predočio Učitelju razloge svoje zabrinutosti. Isus je rekao: "U redu je, Andrija, što si došao k meni po tom pitanju, ali ne postoji ništa što mi možemo učiniti; samo možem nastaviti poklanjati najveće povjerenje ovom apostolu. Ne govori svojoj braći o čemu si samnom govorio."
157:7.2 (1751.1) I to je bilo sve što je Andrija uspio izvući od Isusa. Uvijek je postojala neka čudna distanca između ovog Judejca i njegove galilejske braće. Juda je bio šokiran smrću Ivana Krstitelja, u više navrata teško povrijeđen Učiteljevim ukorima, razočaran kad je Isus odbio da ga učine kraljem, ponižen kad je pobjegao od farizeja, ozlojađen kad je odbio prihvatiti izazov farizeja da im pruži znak, zbunjen što je Učitelj odbio pribjeći manifestiranju svoje moći, a sada, odskora, bio je depresioniran i ponekad bezvoljan zbog prazne blagajne. Pored svega toga, Judi je nedostajao stimulus narodnih masa.
157:7.3 (1751.2) Svaki je apostol do neke mjere bio pogođen istim ovim kušnjama i tegobama, ali oni su voljeli Isusa. Oni su barem voljeli Učitelja više nego ga je Juda volio, jer su ostali s njim do gorkog kraja.
157:7.4 (1751.3) Budući da je bio iz Judeje, Juda je bio osobno uvrijeđen Isusovim skorašnjim upozorenjem apostolima da se "čuvaju farizejskog kvasca"; bio je sklon smatrati tu izjavu prikrivenim aludiranjem na sebe. Ali ovdje se krije Judina najveća pogreška: Svaki put kad ih je Isus poslao da se nasamo pomole, umjesto da se posveti iskrenom zajedništvu s duhovnim silama svemira, Juda se odavao mislima ljudskog straha i nastavio zabavljati suptilnim sumnjama u Isusovu misiju, te odavanju svojoj nesretnoj sklonosti njegovanja osvetoljubivih emocija.
157:7.5 (1751.4) Isus je sada želio povesti svoje apostole u brda Hermona, gdje je namjeravao započeti četvrtu fazu svoje zemaljske misije u ulozi Sina Božjega. Neki od njih su bili prisutni na njegovom krštenju u Jordanu i bili svjedoci početka njegove karijere u ulozi Sina Čovječjeg, a on je želio da neki od njih budu prisutni da nauče o njegovom autoritetu za preuzimanje nove i jave uloge Sina Božjega. Prema tome, u petak 12. kolovoza, Isus je rekao dvanaestorici: "Prikupite namirnice i spremite se za putovanje u ove tamo planine gdje me duh poziva da idem primiti obdarenje s kojim ću završiti svoj rad na zemlji. Želim povesti i svoju braću da ovi događaji i njima daju snage za teška vremena koja ih čekaju dok me prate kroz ovo iskustvo."