Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 143
NA PUTU KROZ SAMARIJU
Sekcije
POGLAVLJE 143
NA PUTU KROZ SAMARIJU
143:0.1 (1607.1) Krajem lipnja 27. godine n.e. uoči sve većeg otpora židovskih religioznih vladara, Isus i dvanaestorica su napustili Jeruzalem nakon što su spustili tabore i pohranili svoje skromne posjede u Lazarevoj kući u Betaniji. Putovali su sjeverno prema Samariji, a preko subote su se zadržali u Betelu. Tu su nekoliko dana poučavali narod koji se okupio iz Gopne i Efrata. U susret im je došla grupa građana iz Arimateje i Timne koja je pozvala Isusa u posjetu njihovim selima. Učitelj je s apostolima proveo više od dva tjedna propovijedajući ovu novu religiju Židovima i Samarijancima od kojih su mnogi došli iz daleke Antipatride da čuju radosne vijesti kraljevstva.
143:0.2 (1607.2) U južnoj Samariji narod je rado slušao Isusova učenja i s izuzetkom Jude Iskariotskog, apostoli su uspjeli prevazići većinu predrasuda prema Samarijancima. Judi je bilo teško voljeti ove Samarijance. Posljednjeg tjedna mjeseca srpnja Isus i njegovi suradnici su bili spremni krenuti na put prema novim grčkim gradovima Fazaelidi i Arhelaidi u blizini Jordana.
1. PROPOVIJED U ARHELAIDI
143:1.1 (1607.3) U prvoj polovici kolovoza apostoli su se utaborili u grčkim gradovima Arhelaidi i Fazaelidi, gdje su po prvi put imali priliku uputiti svoja učenja masama koje su se sastojale gotovo isključivo od nežidova - Grka, Rimljana i Sirijaca - kako je mali broj Židova živio u ovim grčkim gradovima. U kontaktu sa rimskim državljanima, apostoli su susreli nove teškoće pri proglašenju poruke o nastupajućem kraljevstvu, kao i nove primjedbe Isusovim učenjima. Prilikom jedne od mnogih večernjih sjednica sa apostolima, Isus je pažljivo slušao ove prosvjedbe njegovim učenjima o nebeskom kraljevstvu dok su apostoli prepričavali svoja iskustva u procesu osobne pouke.
143:1.2 (1607.4) Filipovo pitanje jasno oslikava teškoće na koje su nailazili. Filip reče: "Učitelju, ovi Grci i Rimjani ismijavaju tvoja učenja i kažu da priliče jedino slabićima i robovima. Tvrde da je poganska religija naprednija od naših učenja zato što potiče razvoj snažnog, robusnog i agresivnog karakatera. Kažu da mi pretvaramo ljude u slabiće koji se pasivno odbijaju oduprijeti pred životom i koji će kao takvi vrlo brzo nestati sa lica zemlje. Ljudi te vole, Učitelji, i priznaju da su tvoja učenja nebeska i idealistična, ali nas ne uzimaju ozbiljno. Kažu da tvoja religija nije za ovaj svijet; da ljudi ne mogu živjeti prema tvojim učenjima. Što ćemo, Učitelju, reći ovim nežidovima?"
143:1.3 (1607.5) Nakon što je Isus saslušao slične primjedbe na račun evanđelja od Tome, Natanija, Šimuna Revnitelja i Matije, obratio se dvanaestorici riječima:"Ja sam došao na ovaj svijet da učinim volju moga Oca i da obznanim njegovu ljubav i karakter svim ljudima. Ovo je, braćo, moja misija. Ja ću sprovesti ovu namjeru i pored toga što Židovi ili nežidovi ove ili neke druge generacije neće biti u stanju razumjeti moja učenja. Ali nemojte previdjeti činjenicu da božanska, kao i ljudska ljubav, zahtijeva strogu disciplinu. Ljubav oca prema sinu često traži od oca da obuzda nepromišljena djela svoje nezrele djece. Dijete nije uvijek u stanju shvatiti mudre motive ljubavi očeve stroge discipline. Ali ja vam kažem da moj Otac na Raju upravlja svemirom pomoću snažne sile svoje ogromne ljubavi. Ljubav je najveća od svih stvarnosti duha. Istina je otkrivenje koje za sobom povlači slobodu, dok je ljubav najviši mogući oblik odnosa.
143:1.4 (1608.1) Bez obzira na to kolike greške ljudi danas čine pri upravi nad svjetskim poslovima, u budućim će dobima ovo evanđelje koje sam došao proglasiti vladati ovim svijetom. Najviši cilj ljudskog napretka počiva u spoznaji činjenice Božjeg očinstva i u ostvarenju bratstva ljudi koje se temelji na ljubavi.
143:1.5 (1608.2) "A tko kaže da je moje evanđelje jedino za robove i slabiće? Da li vi, moji odabrani apostoli, nalikujete slabićima? Je li Ivan izgledao kao slabić? Primjećujete li u meni znakove straha? Istina da između ostalih poučavamo evanđelju slabe i potlačene ljude ovog naraštaja. Istina da religije ovoga svijeta često zanemaruju siromahe, ali pred mojim su Ocem svi ljudi jednaki. Osim toga, današnji se siromasi prvi odazivaju pozivu na pokajanje i prihvaćaju istinu da su sinovi Boga. Mi propovijedamo evanđelje svim ljudima - Židovima i nežidovima, Grcima i Rimljanima, bogatim i siromašnim, slobodnjacima i robovima - i jednako učimo mlade i stare, muškarce i žene.
143:1.6 (1608.3) "Kako je moj Otac Bog ljubavi koji se raduje svakom ukazanju milosti, ne zanosite se mišlju da služba kraljevstva predstavlja monotonu i logodnu aktivnost. Rajski uspon predstavlja najveću pustolovinu vremena i najteže postignuće vječnosti.Rad na proširenju kraljevstva na zemlji traži zalaganje svih hrabrih ljudi koje vi i vaši suradnici možete sakupiti. Mnogi će od vas biti osuđeni na smrt zbog svoje odanosti evanđelju ovog kraljevstva. Lako je izgubiti život u fizičkoj borbi gdje se čovjek može osloniti na podršku kolega suboraca, ali potreban je veći i dublji oblik ljudske hrabrosti i odanosti kako bi čovjek sam spokojno položio život u ime ljubavi prema istini koja živi u njegovom smrtničkom srcu.
143:1.7 (1608.4) "Danas vas nevjernici mogu ismijavati što poučavate ovo evanđelje o neopiranju i što živite živote nenasilja, ali vi ste prethodnici duge linije iskrenih vjernika u evanđelje kraljevstva koji će hrabrošću svoje odanosti skrenuti pažnju cijelog čovječanstva na ova učenja. Ni jedna svjetska vojska nije ispoljila hrabrost i odvažnost koju ćete vi i vaši odani učenici predočiti cijelom svijetu pri proglašenju radosne vijesti - učenju da je Bog otac i da su ljudi braća.Fizička hrabrost predstavlja najniži oblik hrabrosti. Mentalna hrabrost je nešto viša, dok se najviši i najodaniji oblik ljudske hrabrosti sastoji u ovoj nekompromisnoj odanosti prosvećenim uvjerenjima u duboke duhovne stvarnosti. Ovaj oblik hrabrosti predstavlja herojstvo čovjeka koji poznaje Boga. Vi poznajete Boga; postali ste istinski i osobni suradnici Sina Čovječjeg."
143:1.8 (1608.5) Dok ove riječi nisu sve što je Isus ovom prilikom rekao, ovo je predgovor opširnijem govoru koji je potanko i naširoko pojasnio ove ideje. Bio je to jedan od najstrastvenijih Isusovih govora upućenih apostolima. Dok se Učitelj vrlo rijetko obratio apostolima u stanju snažnog emocionalnog uzbuđenja, bila je to jedna od rijetkih prilika kad je njegova duboka iskrenost bila praćena snažnim izrazom emocije.
143:1.9 (1609.1) Ovo se neposredno odrazilo na način na koji su apostoli držali jave govore i na koji su se obraćali individualnim osobama; od ovog su dana njihovom porukom počeli dominirati novi tonovi hrabrosti. Apostoli su u sebe nakupljali sve više duha pozitivne agresivnosti pri proglašenju evanđelja kraljevstva. Od ovoga dana više nisu poučavali ljude negativnim vrlinama niti su više pasivno izlagali Isusova mnogostrana učenja.
2. UČENJE O SAMOKONTROLI
143:2.1 (1609.2) Učitelj je bio savršeni primjer ljudske samokontrole. Pri poniženju nije ponižavao; u patnji nije izgovarao ni jedne riječi protiv svojih mučitelja; kad je čuo osudu od svojih tužitelja, jedino se predao pravednom sudu svoga Oca na nebu.
143:2.2 (1609.3) Prilikom jedne večernje sjednice, Andrija je pitao Isusa: "Učitelju, hoćemo li primijeniti Ivanovo učenje o samoodricanju ili tvoje učenje o samokontroli? Koja je razlika između tvog i Ivanovog učenja?" Isus je odgovorio: "Ivan vam je uistinu pokazao put ispravnosti u skladu sa prosvjetljenjem i zakonima svojih očeva, što znači u skladu sa idejama religije samoispitivanja i samoodricanja. Ja sam došao s novom porukom, sa učenjem o samozaboravu i samokontroli. Pokazujem vam put života koji mi je obznanio moj Otac na nebu.
143:2.3 (1609.4) "Zbilja, zbilja, kažem vam, onaj koji vlada samim sobom veći je od onoga koji osvoji cijeli grad. Samokontrola je mjera čovjekove moralne prirode i njegovog duhovnog razvoja. Stare metode nalažu da se čovjek posvesti postu i molitvi; kao nova bića rođena u duhu, trebate imat vjeru i radost. U Očevom ćete kraljevstvu postati novi ljudi; staro prolazi; pogledajte kako sve stvari postaju nove. Svojom uzajamnom ljubavi trebate uvjeriti cijeli svijet da ste prešli iz ropstva u slobodu, iz smrti u večni život.
143:2.4 (1609.5) "Stari put nalaže da čovjek potisne određene ideje i da se pasivno povinuje pravilima življenja; na novom putu čovjek prvo doživi preobražaj djelovanjem Duha Istine što ga osnaži u unutarnjoj duši neprekidnim duhovnim obnavljanjem uma koje za sobom povlači moći definitivnog i radosnog izvršenja graciozne, prihvatljive i savršene volje Boga. Ne zaboravite - jedino osobnom vjerom u sve veličanstvenija i vrjednija obećanja Boga možete postati suposjednicima božanske prirode. Na taj način, putem vjere i preobražajnog djelovanja duha, postajete hramovi Boga i njegov duh istinski živi u vama. Ako dakle duh živi u vama, više niste robovi tijela nego ste spontani i oslobođeni sinovi duha. Novi zakon duha pruža slobodu samokontrole umjesto starih zakona straha i samonametnutih okova roba koji potiskuje svoju istinsku prirodu.
143:2.5 (1609.6) "Nakon što postane svjestan da je učinio zlo, čovjek često bude sklon pripisati takva djela zlim utjecajima, dok ona ustvari ne predstavljaju niša drugo nego rezultat djelovanja njegovih vlastitih prirodnih tendencija. Zar vam nije prorok Jeremija davno rekao da ne postoji ništa varljivije od ljudskog srca i da ovo srce može postati očajnički zlo? Kako je čovjeku lako sebe zavarati i podlijeći nerazumnim strahovima, strastima, tegobnim zadovoljstvima, zlobi, zavisti i osvetoljubivoj mržnji!
143:2.6 (1610.1) "Spasenje dolazi od obnavljanja duha, a ne od samoispravnih djela iz domene materijalne stvarnosti. Iskupljenje dolazi od vjere, dok njegova realizacija u društvu dolazi od milosti, a ne od straha i tjelesnog samoodricanja, premda je točno da Očeva djeca koja su rođena od duha uvijek i bez izuzetka imaju samokontrolu u svemu što se tiče tjelesnih strasti. Kada čovjek zna da je primio spasenje svojom vjerom, on sklapa instinski mir sa Bogom. Pred svima koji slijede put ovog nebeskog mira stoji santifikacija u vječnom služenju sve naprednijih sinova vječnog Boga. Stoga nije pitanje dužnosti već uzvišene časti da se čovjek očisti od svakog zla uma i duha dok traži savršenstvo u Božjoj ljubavi.
143:2.7 (1610.2) "Spoznaja da je čovjek sin Boga počiva u vjeri i osoba koja ima vjeru nema straha. U čovjeku se budi radost povjerenjem u božansku riječ i on ne sumnja u stvarnost Očeve ljubavi i milosti. Božja dobrota navodi ljude da traže iskreno i duboko pokajanje. Tajna čovjekove samokontrole počiva u neraskidivoj vezi s njegovom vjerom u unutarnji duh koji djeluje pomoću metode ljubavi. Ovu vjeru spasenja čovjek ne posjeduje sam od sebe; kao i sve druge vrijednosti, ona je dar Boga. Ako postanete djeca ove žive vjere, više nećete patiti pod teretom svog bitka, nego ćete steći pobjedonosnu moć samokontrole oslobođenih sinova Boga.
143:2.8 (1610.3) "Djeco moja, ako se rodite od duha zauvijek ćete uživati u slobodi od samosvjesnih okova odricanja koje vam je nametnula vaša priroda i materijalnih želja tijela i ući u radosno kraljevstvo duha gdje u svakodnevnom življenju spontano ispoljavate plodove duha; a plodovi duha predstavljaju samu bit najvišeg oblika ugodne i oplemenjujuće samokontrole, ako ne i samih vrhunaca zemaljskog smrtničkog postignuća - istinske samokontrole."
3. ODMOR I RAZONODA
143:3.1 (1610.4) Otprilike u ovo vrijeme došlo je do razvoja velike nervoze i emocionalne napetosti između apostola i njihovih neposrednih suradnika. Bilo im se teško privići na zajednički život i rad. Apostolima je bilo sve teže održati skladan odnos s Ivanovim učenicima. Kao Židovi, apostoli su nailazili na veliku teškoću pri kontaktu sa nežidovima i Samarijancima. Pored toga, Isusova učenja su u posljednje vrijeme vodila još dubljem stanju mentalne uznemirenosti. Andrija je bio gotovo na rubu pameti; kako nije znao što će poduzeti, obratio se Učitelju sa svojim problemima i dilemama. Nakon što je Isus saslušao muke svog apostolskog poglavara, rekao je: "Andrija, čovjek ne može pri ovakvom razvoju događaja nagovoriti druge ljude da prevaziđu stanje zbunjenosti kad se radi o tako velikom broju ljudi tako snažnih emocija. Ja ne mogu učiniti to što od mene tražiš - ne želim se miješati u ove osobne društvene probleme - ali ću s vama rado provesti tri dana u odmoru i razonodi. Idi svojoj braći i pozovi ih da mi se pridruže na planini Sartabi, gdje želim provesti par dana u odmoru.
143:3.2 (1610.5) "Sada idi i reci svakom od jedanaest apostola ponaosob: "Učitelj nas zove da mu se pridružimo ovom prilikom u odmoru i relaksaciji. Kako smo u posljednje vrijeme svi osjetili uznemirenost i napetost uma i duha, predlažem da ne govorimo o ovim teškoćama i problemima na putu. Mogu li se osloniti na svakog od vas i računati na vašu suradnju? Tako reci svim svojim suradnicima." Andrija je učinio kako mu je Učitelj rekao.
143:3.3 (1611.1) Putovanje je bilo izvanredno; nikada nisu zaboravili prvi dan putovanja kad su se uputili u brda. Za cijelog puta nisu prozborili ni riječi o svojim problemima. Kad su stigli do vrha, Isus ih je rasporedio u krugu oko sebe dok im se obratio ovim riječima: "Moja braćo, svi morate naučiti vrijednost odmora i djelotvornost relaksacije. Morate uvidjeti da se mnogi problemi najbolje mogu riješiti kad se čovjek od njih na određeno vrijeme udalji. Nakon što se odmorite bilo relaksacijom ili posvećenjem Bogu, bolje ćete biti u stanju riješiti svoje probleme bistrijom glavom i pouzdanijim potezima, da ne govorim o odlučnijem srcu. Ponavljam, nakon mentalnog i fizičkog odmora čovjek često može vidjeti kako problemi gube na veličini i snazi."
143:3.4 (1611.2) Isus je sutradan svakom od dvanaestorice apostola dao temu i zadatak da pripreme govor. Proveli su cijeli dan u razgovoru o prošlosti i o stvarima koje nisu bile vezane s religioznim radom. Na trenutak ih je šokiralo kad je Isus zaboravio izraziti zahvalnost - verbalno - kad je odlomio komad kruha za ručak. Bio je to prvi put da nije obratio pažnju na formalnosti.
143:3.5 (1611.3) Dok su se penjali uz brdo, Andrija je prevrtao po glavi milion problema. Ivan je bio naročito zbunjen. Jakov je bio duboko uznemiren u duši. Matija je bio potišten u pogledu financija kako su u ovo vrijeme putovali kroz nežidovska područja. Petar je bio preopterećen i u posljednje vrijeme osjetljiviji nego inače. Juda je patio od povremenih napada osjetljivosti i sebičnosti. Šimun je bio jako uznemiren pri pokušaju pomirenja svog snažnog nacionalističkog rodoljublja sa idejom ljubavi prema svim ljudima. Filip je bio sve više zbunjen razvojem događaja. Natanije je bio u lošem raspoloženju otkako su došil u dodir sa nežidovima, dok je Tomo patio od duboke depresije. Jedino su blizanci bili spokojni i stabilni. Siju ih je sve više uznemiravalo pitanje miroljubivog kontakta sa Ivanovim učenicima.
143:3.6 (1611.4) Trećeg dana kad su počeli silaziti s planine i ići prema taboru, mogao se primijetiti bitan preobražaj. Svi su došli do bitne spoznaje da mnoge ljudske zbunjenosti i pometnje ustvari imaju fiktivnu prirodu i da mnogi teški problemi predstavljaju rezultat pretjeranog straha i nerazumne strijepnje. Shvatili su da se sve ove teškoće najbolje mogu riješiti kad se čovjek od njih udalji; kad su se distancirali od svojih dilema, problemi su se riješili sami od sebe.
143:3.7 (1611.5) Povratak s putovanja obilježava početak razdoblja daleko povoljnijih odnosa s Ivanovim učenicima. Apostoli su većinom bili jako srećni kad su primijetili opću promjenu u mentalom stavu i popuštanje nervne napetosti koja je nastala kao rezultat ovog trodnevnog udaljavanja od svakodnevnih životnih dužnosti. Monotonost predstavlja stalnu opasnost u ljudskim odnosima zbog toga što ima tendenciju da uveća pometnju i težinu problema.
143:3.8 (1611.6) Dok je mali broj nežidova u grčkim gradovima Arhelaidi i Fazaelidi prihvatio evanđelje, apostoli su stekli vrijedno iskustvo prilikom ovog prvog dalekosežnog kontakta sa isključivo nežidovskim segmentom društva. U ponedjeljak ujutro, otprilike sredinom mjeseca, Isus je rekao Andriji: "Idemo u Samariju. " Odmah su krenuli prema Sikaru, gradu u blizini Jakovljevog zdenca.
4. ŽIDOVI I SAMARIJANCI
143:4.1 (1612.1) Tijekom više od šest stotina godina Židovi iz Judeje, a kasnije i iz Galileje, su bili u neprijateljskom odnosu sa Samarijancima. Neprijateljstvo je stvoreno na ovaj način: Otprilike sedam stotina godina pr.n.e. asirijski kralj Sargon, nastojeći ugušiti bunu u centralnoj Palestini, prognao je preko dvadeset pet tisuća Židova iz sjevernog kraljevstva Izraela, te je na njihovo mjesto doveo gotovo jednak broj potomaka Kutita, Separvita i Hamatita. Ašurbanipal je kasnije stvorio nove doseljeničke kolonije u Samariji.
143:4.2 (1612.2) Religiozno neprijateljstvo između Židova i Samarijanaca datira iz razdoblja židovskog povratka iz babilonskog ropstva, kad su Samarijanci aktivno nastojali spriječiti renovaciju Jeruzalema. Poslije toga su uvrijedili Židove kad su ponudili prijateljsku pomoć Aleksandrovim trupama. Aleksandar je zauzvrat pružio Samarijancima pravo da izgrade hram na brdu Gerizimu, gdje su ritualistički poštovali Jahvu pored svojih plemenskih bogova i prinosili žrtve u skladu sa ceremonijalnom procedurom Jeruzalema. Ovako su nastavili ukazivati poštovanje sve do vremena Makabejaca, kada je Ivan Hirkan uništio gerizimski hram. Apostol Filip, u okviru svojih djelatnosti u korist Samarijanaca nakon Isusove smrti, je održao brojne sjednice na mjestu ovog starog samarijanskog hrama.
143:4.3 (1612.3) Antagonizam između Židova i Samarijanaca ima prastara i povijesna obilježja; nakon Aleksandrove ere ove grupe su imale sve manje uzajamnog dodira. Dok se dvanaestorica apostola nisu protivili poučavanju Grka i drugih nežidova po gradovima Dekapolisa i Sirije, njihova je odanost prema Učitelju prošla kroz duboko iskušenje kad je Isus rekao: "Idemo u Samariju." Tijekom više od godinu dana koje su proveli sa Isusom, apostoli su razvili određeni oblik osobne odanosti prema njemu koja je bila veća od vjere u njegova učenja kao i averzije prema Samarijancima.
5. ŽENA IZ SIKARA
143:5.1 (1612.4) Kad su Učitelj i dvanaestorica stigli do Jakovljevog zdenca, Isus se tu zadržao kako je bio umoran od puta, dok je Filip poveo apostole da mu pomognu donijeti hranu i tabore iz Sikara, kako su se planirali neko vrijeme zadržati u njegovoj okolici. Petar i Zebedejevi sinovi su htjeli ostati s Isusom, ali je on tražio da se pridruže ostalim apostolima, govoreći: "Ne bojte se za mene; Samarijanci su ljubazni; jedino nas naša braća Židovi žele uništiti." Bilo je to oko šest sati ovog ljetnog predvečerja kad je Isus sjeo pored zdenca da pričeka na povratak apostola.
143:5.2 (1612.5) Voda Jakovljevog bunara je bila manje mineralna od vode sikarskih bunara i stoga je smatrana vrijednijom za piće. Isus je bio žedan, ali nije imao čime zagrabiti vodu. Bunaru je u ovom času prišla određena žena iz Sikara s bokalom u ruci i upravo kad se spremila izvući vodu, Isus je rekao: "Daj mi da se napijem." Po izgledu i odijelu Samarijanka je znala da je Isus bio Židov, dok je po naglasku pretpostavila da je bio iz Galileje. Zvala se Nalda i bila je lijepa žena. Jako se iznenadila kad joj se ovako obratio Židov i tražio da se napije vode, kako u ovo vrijeme nije bilo prikladno dostojanstvenom muškarcu da se obrati ženi na javnom mjestu, a naročito Židovu da se obrati Samarijanki. Nalda je zbog toga upitala, "Kako ti, Židov, možeš iskati od mene, Samarijanke, da se napiješ?" Isus je odgovorio: "Zbilja, zbilja, ja sam te upitao da mi daš vode a kad bi ti znala za dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti,' ti bi u njega iskala i dao bi ti rječi žive vode." Nalda je zatim rekla, "Ali, gospodine, nemaš čime ni zahvatiti a zdenac je dubok; odakle ti, onda, živa vode? Zar si ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj zdenac? I on sam pio je iz njega i sinovi njegovi i stoka njegova?"
143:5.3 (1613.1) Isus joj odgovori: "Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode živućeg duha neće više žednjeti. Živuća voda koji ću mu ja dati postaće u njemu izvorom one vode koja struji u život vječni." Nalda je zatim rekla: "Daj mi te vode da više ne žednim i ne dolazim ovamo zahvatiti. Štoviše, što god žena Samarijanka primi od tako uzornog Židova jedino može biti izvor zadovoljstva."
143:5.4 (1613.2) Nalda nije znala ispravno protumačiti Isusovu spremnost da s njom stupi u razgovar. Dok je po Učiteljevim crtama vidjela da se radi o ispravnom i religioznom čovjeku, učinila je grešku kad je u njegovom prijateljskom stavu vidjela svagdašnju prisnost, a u slikovnom izrazu kojim se poslužio u razgovoru pokušaj nabacivanja. I kako je bila žena niskog morala, bila se spremna koketno obratiti Isusu kad ju je ovaj pogledao u oči i zapovjednim glasom rekao: "Idi zovni svoga muža te se vrati ovamo." Ova je naredba vratila Naldu u stvarnost. Bilo joj je jasno da je pogrešno protumačila Učiteljevu ljubaznost i način na koji joj se obratio. Odjednom ju je uhvatio strah; počela je shvaćati da je bila u prisutnosti jednog nesvakidašnjeg čovjeka i dok je po glavi prevrtala mnoge misli tražeći najbolji odgovor, zbunjeno je rekla: "Ali, Gospodine, ne mogu pozvati muža kad ga nemam." Isus je rekao: "To si istinito rekla jer dok si nekoć imala muža, onaj koga sada imaš nije tvoj muž. Bolje se prestani igrati s pokušajima tumačenja mojih riječi i traži živu vodu koju sam ti ponudio."
143:5.5 (1613.3) Nalda se u ovom času pribrala i pozvala na bolju stranu svoje prirode. Ona nije bila nemoralna prema vlastitom izboru. Muž ju je grubo i bezobzirno ostavio i u najgoroj situaciji je pristala da živi sa određenim Grkom kao njegova žena bez braka. Nalda se ovom priliko zastidjela što se tako nepromišljeno obratila Isusu i sad mu se obratila sa puno stida i kajanja govoreći: "Gospodine, kajem se što sam ti se onako obratila, jer vidim da govorim sa svetim čovjekom, a možda i sa prorokom."I upravo se spremila zatražiti izravnu i osobnu pomoć od Gospodina kad je iznenada učinila to što su učinili toliki prije i poslije nje - izbjegla je pitanje osobnog spasenja dok je pribjegla raspravi teologije i filozofije. Brzo je skrenula temu razgovora sa svojih osobnih potreba na teološku kontroverziju. Pokazujući prema brdu Gerizimu, nastavila je: "Naši očevi su poštivali Boga na ovom brdu, a ti i tvoji tvrdite da se Boga treba poštovati u Jeruzalemu; koje je, onda, pravo mjesto da čovjek ukaže poštovanje Bogu?"
143:5.6 (1613.4) Isus je spoznao pokušaj u duši ove žene da izbjegne izravni i ispitivački kontakt sa svojim Stvoriteljem, ali je isto tako prepoznao u njezinoj duši prisutnost želje za znanjem boljeg životnog puta. U Naldinom je srcu naposljetku bila istinska žeđ za vodom života; stoga joj se Isus strpljivo obratio govoreći: "Ženo, kažem ti da uskoro dolazi dan kad ljudi neće ukazivati poštovanje Ocu bilo na ovom brdu ili u Jeruzalemu. Sada iskazujete obožavanje onom što ne poznajete, spoju poganskog mnogoboštva i nežidovske filozofije. Ako ništa drugo, Židovi znaju kome iskazuju poštovanje; uklonili su sa svog puta svaki oblik pometnje kad su usmjerili pažnju na jednog Boga, Jahvu. A vjeruj mi kad ti kažem da će doći vrijeme - da je već došlo vrijeme - kad će svi iskreni vjernici poštovati Boga u duhu i u istini, jer Otac traži ovakve vjernike. Bog je duh i oni koji ga poštuju moraju ga poštovati u duhu i u istini. Čovjek ne prima spasenje ako se obrati Bogu ovdje ili ondje, već ako primi u svom srcu ovu živuću vodu koju ti ovom prilikom nudim."
143:5.7 (1614.1) Ali Nalda je ponovo pokušala izbjeći razgovor o neprijatnim temama svog osobnog života na zemlji i stanju svoje duše pred Bogom. Ponovo je pribjegla pitanju univerzalne religije, govoreći: "Gospodine, znam da je Ivan propovijedao o dolasku Prevoditelja koji će biti poznat kao Izručitelj i koji će ljudima sve obznaniti" - Isus je, prekidajući Naldu, rekao sa zapanjujućom sigurnošću, "To sam ja koji govorim s tobom."
143:5.8 (1614.2) Bio je to prvi neposredni, čvrsti i nepritajeni proglas njegove božanske prirode i statusa sina koji je Isus učinio na zemlji; i bio je upućen Samarijanki, ženi do ovoga časa sumnjivog karaktera u očima muškaraca, ali ženi koju je božansko oko vidjelo kao žrtvu grijeha više nego grešnicu po svojoj vlastitoj volji i kao ljudsku dušu koja je tražila spasenje, koja ga je tržila iskreno i svesrdno i ovo je bilo dovoljno.
143:5.9 (1614.3) Upravo kad se Nalda spremila izraziti svoje iskrene i osobne težnje za boljim stvarima i plemenitijim načinom življenja, upravo kad se spremila izreći stvarne čežnje svoga srca, dvanaestorica apostola su se vratili iz Sikara i kako su zatekli Isusa u prisnom razgovoru sa ovom ženom - ovom Samarijankom, nasamo - bili su jako zapanjeni. Brzo su spustili stvari koje su nisili u rukama i prišli zdencu, ne usuđujući se prigovoriti Isusu, dok je učitelj rekao: "Ženo, idi svojim putem; Bog ti je oprostio. Od sada ćeš živjeti novim životom. Primila si živuću vodu - nova će radost poteći tvojom dušom - postaćeš kćerka Svevišnjeg." Kad vidje negodovanje apostola, žena spusti krčag i požuri prema gradu.
143:5.10 (1614.4) Kad je ušla u grad, rekla je svima koje je srela: "Dođite na Jakovljev zdenac da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam ikad učinila. Je li moguće da je ovo Prevoditelj?" I prije zalaska sunca na Jakovljevom zdencu se okupila velika masa ljudi koji su došli čuti Isusa. Učitelj ih je dalje učio o vodi života, daru duha koji živi u čovjeku.
143:5.11 (1614.5) Apostoli su uvijek bili šokirani Isusovom spremnošću da se obrati ženama, ženama sumnjivog karaktera, štoviše nemoralnim ženama. Isusu je bilo vrlo teško uvjeriti apostole da žene, uključujući i takozvane nemoralne žene, imaju dušu koja može izabrati Boga i prihvatiti ga kao Oca, te na taj način postati osobna kćerka Boga i otvoriti vrata za primitak vječnog života. Devetnaest stoljeća nakon ovih događaja mnogi još uvijek odbijaju prihvatiti Isusova učenja. Kršćanstvo počiva na temeljima Kristove smrti, a ne na temeljima istine njegovog života. Svijet treba posvetiti više pažnje njegovom srećnom životu kojim je obznanio Boga, nego njegovoj tragičnoj i žalosnoj smrti.
143:5.12 (1614.6) Nalda je sutradan prepričala cijeli događaj apostolu Ivanu, koji ga nikada nije u cjelosti obznanio drugim apostolima, dok Isus nije govorio dvanaestorici o detaljima ovog događaja.
143:5.13 (1615.1) Nalda je rekla Ivanu kako joj je Isus rekao "sve što je ikad učinila." Ivan je više puta želio upitati Isusa o ovom razgovoru s Naldom, ali to nikad nije učinio. Isus je Naldi rekao samo jedan detalj njezinog života, ali je pogled u njegovim očima i način na koji joj se obratio prizvao panoramsku sliku njezinog išaranog života, tako da je ona povezala ovo samootkrivenje sa Učiteljevim pogledom i riječima.Isus joj nikada nije rekao da je imala pet muževa. Živjela je sa četiri muškarca otkako ju je muž ostavio i ovo joj je, sa cijelom njezinom prošlošću, tako jasno izišlo pred oči u trenutku kad je shvatila da je Isus bio Božji čovjek da je Ivanu više puta ponovila da joj je Isus uistinu ispričao sve detalje njezinog života
6. RELIGIOZNO BUĐENJE SAMARIJANACA
143:6.1 (1615.2) Iste večeri kad je Nalda pozvala narod iz Sikara da dođe vidjeti Isusa, dvanaestorica su se upravo bili vratili s hranom i molili su Isusa da jedu prije nego što se počne obraćati narodu, kako su proveli cijeli dan bez jela. Ali Isus je znao da se bližila noć; zbog toga je insistirao da se prvo obrati okupljenima. Kad ga je Andrija pokušao nagovoriti da jede prije nego što se obrati ljudima, Isus je rekao: "Ja imam izvore hrane o kojima vi ne znate." Kad su apostoli ovo čuli, pitali su jedan drugog: "Je li mu tko dao večeru? Je li moguće da mu je ova žena dala hrane i pića?" Kad je Isus čuo kako među sobom govore, prije nego što se obratio narodu, rekao je dvanaestorici: "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju Onoga koji me poslao i dovršim Njegovo djelo. Nemojte da više kažete: 'Još četiri mjeseca pa će početi žetva.' Podignite svoje oči te promotrite njive, kako su dovoljno bijele za žetvu kad ovi ljudi dolaze iz samarijanskih gradova da čuju naša učenja; kažem vam da se polja već bijele od uroda. Žetalac koji požanje ove plodove prima plaću i prikuplja darove za vječni život; tako se oni koji siju i oni koji žanju zajedno raduju. Ovdje se obistinjuje poslovica: 'Jedan je sijač, drugi je žetelac.' Šaljem vas da požanjete plodove koje niste posijali; drugi su sijali, a vi ste ušli u plod njihova truda." Ovim je aludirao na učenja Ivana Krstitelja.
143:6.2 (1615.3) Isus je s apostolima otišao u Sikar gdje su ostali dva dana prije nego što će podići tabor na brdu Gerizimu. Mnogi žitelji Sikara su vjerovali u ovo evanđelje kraljevstva i tražili da prime krštenje, ali Isusovi apostoli još nisu počeli krstiti.
143:6.3 (1615.4) Prve noći koju su proveli na Gerizimu apostoli su očekivali da ih Isus ukori zbog stava koji su pokazali prema ženi na Jakovljevom zdencu, ali on se nije obazirao na ovo pitanje. Umjesto toga je održao nezaboravan govor na temu: "Stvarnosti koje imaju centralno mjesto u kraljevstvu Boga." U bilo kojoj religiji moguće je dopustiti određenim vrijednostima da poprime neprikladnu veličinu i određenim činjenicama da zauzmu mjesto istine u čovjekovoj teologiji. Činjenica Isusove smrti na križu postala je samim centrom onoga što se kasnije razvilo u kršćanstvo; ali ona nije centralna istina religije koja izvire iz života i učenja Isusa iz Nazareta.
143:6.4 (1615.5) Isus je na Gerizimu poučavao na temu: On hoće da svi ljudi vide Boga kao Oca-prijatelja i da vide njega (Isusa) kao brata-prijatelja. Više puta je naglasio da je ljubav najviši odnos na svijetu - i u svemiru - i da je istina najviši dokaz da čovjek prepoznaje ove božanske odnose.
143:6.5 (1616.1) Isus je tako slobodno obznanio svoj identitet ovim Samarijancima prvo zato što je znao da je to mogao učiniti bez opasnosti, a drugo zbog toga što je znao da neće ponovo govoriti o evanđelju kraljevstva u samom srcu Samarije.
143:6.6 (1616.2) Isus i dvanaestorica su ostali u ovom taboru na Gerizimu do kraja kolovoza. Propovijedali su radosnu vijest kraljevstva - da je Bog čovjekov otac - po gradovima Samarije tijekom dana, dok su noći provodili u taboru. Radovi Isusa i dvanaestorice u ovim samarijskim gradovima rezultirali su uvođenjem mnogih duša u kraljevstvo, te su pripremili put za izvanredne aktivnosti Filipa u ovim podnebljima poslije Isusove smrti i uskrsnuća, nakon što su se apostoli razišli po svijetu prilikom gorkih progona vjernika u Jeruzalemu.
7. UČENJA O MOLITVI I OBOŽAVANJU
143:7.1 (1616.3) Prilikom večernje sjednice na Gerizimu,Isus je propovijedao mnoge velike istine, dok je naročito naglasio ove ideje:
143:7.2 (1616.4) Prava religija je čin individualne duše pri samosvjesnom odnosu sa Stvoriteljem; organizirana religija je čovjekov pokušaj podruštvljenja obožavanja individualnih vjernika.
143:7.3 (1616.5) Obožavanje - kontemplacija duhovne stvarnosti - se mora smjenjivati sa službom, kontaktom sa materijalnom stvarnošću. Rad se treba smjenjivati sa igrom; religija treba biti balansirana humorom. Najdublja filozofija treba biti razvodnjena ritmičkom poezijom. Teret življenja - vremenski napon ličnosti - treba biti opušten relaksacijom obožavanja. Osjećaj nesigurnosti koji se budi iz straha od izolacije ličnosti od svemira treba biti ublažen vjerom i kontemplacijom Oca, kao i težnjom ka spoznaji Svevišnjeg.
143:7.4 (1616.6) Molitva ima za cilj da pomogne čovjeku da manje misli a više spozna; ona nema za cilj uvećanje znanja, već proširenje uvida.
143:7.5 (1616.7) Obožavanje daje čovjeku nagovještaj boljeg života te mu zatim pomaže da nađe odraz ovih novih tumačenja duhovnih vrijednosti u svojoj sadašnjici. Molitva je duhovna hrana, dok je obožavanje božanski kreativno.
143:7.6 (1616.8) Obožavanje je vještina promatranja Jednog i pronalaženja u Jednom nadahnuća za služenje mnogih. Obožavanje je mjera koja govori koliko se duša uspjela udaljiti od materijalnog svemira i s kakvom se čvrstinom uspjela usidriti u duhovnim stvarnostima univerzalne tvorevine.
143:7.7 (1616.9) Molitva je samonapomen, blaženo razmišljanje; obožavanje je samozaborav koji nadilazi razmišljanje. Obožavanje je pažnja bez naprezanja, istinski i idealni odmor duše, blaženo naprezanje duše.
143:7.8 (1616.10) Obožavanje je čin identificiranja osobe sa Cijelim; konačnog sa Beskonačnim; sina sa Ocem; vrremena u hvatanju koraka sa stvarnošću. Obožavanje je čin kojim sin stupa u osobni duhovni odnos s božanskim Ocem, kojim ljudska duša-duh prima svježe, bratimske i romantične ideje.
143:7.9 (1616.11) Premda su apostoli uspjeli shvatiti jedino mali broj njegovih učenja u taboru, drugi svjetovi i budući naraštaji na zemlji su shvatili više.