TIJEKOM putovanja Sredozemljem Isus je pažljivo proučavao ljude koje je susretao i zemlje kroz koje je prolazio, i otprilike u to vrijeme donio svoju konačnu odluku o preostalom dijelu svog života na zemlji. Temeljito je razmotrio i naposljetku konačno odobrio plan koji je predviđao da se rodi od židovskih roditelja u Palestini; stoga se namjerno vratio u Galileju kako bi dočekao početak svog životnog poslanja kao javni učitelj istine. Počeo je pripremati planove za svoje javno djelovanje u zemlji naroda svog oca Josipa i to je učinio svojom vlastitom slobodnom voljom.
134:0.1 (1483.1)DURING the Mediterranean journey Jesus had carefully studied the people he met and the countries through which he passed, and at about this time he reached his final decision as to the remainder of his life on earth. He had fully considered and now finally approved the plan which provided that he be born of Jewish parents in Palestine, and he therefore deliberately returned to Galilee to await the beginning of his lifework as a public teacher of truth; he began to lay plans for a public career in the land of his father Joseph’s people, and he did this of his own free will.
Kroz osobno i ljudsko iskustvo Isus je spoznao da je Palestina najbolje mjesto u cijelom rimskom svijetu na kojem će ispisati završna poglavlja i odigrati posljednje prizore svog života na zemlji. Prvi je put bio potpuno zadovoljan planom da otvoreno očituje svoju istinsku narav i objavi svoj božanski identitet među Židovima i nežidovima svoje rodne Palestine. Čvrsto je odlučio završiti svoj život na zemlji i dovršiti svoju smrtnu karijeru u istoj zemlji u kojoj je započeo svoje ljudsko iskustvo kao bespomoćno novorođenče. Njegova urantijska karijera započela je među Židovima u Palestini i on je odlučio završiti svoj život u Palestini i među Židovima.
134:0.2 (1483.2)Jesus had found out through personal and human experience that Palestine was the best place in all the Roman world wherein to set forth the closing chapters, and to enact the final scenes, of his life on earth. For the first time he became fully satisfied with the program of openly manifesting his true nature and of revealing his divine identity among the Jews and gentiles of his native Palestine. He definitely decided to finish his life on earth and to complete his career of mortal existence in the same land in which he entered the human experience as a helpless babe. His Urantia career began among the Jews in Palestine, and he chose to terminate his life in Palestine and among the Jews.
1. TRIDESETA GODINA (24. GODINA PO KR.)
1. The Thirtieth Year (A.D. 24)
Nakon što se oprostio od Gonoda i Ganida u Haraksu (u prosincu 23. godine po Kr.), Isus se preko Ura vratio u Babilon, gdje se pridružio pustinjskom karavanu koji je putovao prema Damasku. Iz Damaska je otišao u Nazaret, zaustavivši se samo na nekoliko sati u Kafarnaumu kako bi posjetio Zebedejevu obitelj. Ondje je susreo svog brata Jakova, koji je nešto ranije preuzeo njegovo mjesto u Zebedejevoj brodograditeljskoj radionici. Nakon razgovora s Jakovom i Judom (koji se također slučajno zatekao u Kafarnaumu) te nakon što je svom bratu Jakovu prepustio malu kuću koju je Ivan Zebedej uspio kupiti, Isus je nastavio put prema Nazaretu.
134:1.1 (1483.3)After taking leave of Gonod and Ganid at Charax (in December of {scaps{scaps{a.d.}scaps}scaps} 23), Jesus returned by way of Ur to Babylon, where he joined a desert caravan that was on its way to Damascus. From Damascus he went to Nazareth, stopping only a few hours at Capernaum, where he paused to call on Zebedee’s family. There he met his brother James, who had sometime previously come over to work in his place in Zebedee’s boatshop. After talking with James and Jude (who also chanced to be in Capernaum) and after turning over to his brother James the little house which John Zebedee had managed to buy, Jesus went on to Nazareth.
Po završetku putovanja Sredozemljem, Isus je primio dovoljno novca da podmiri svoje životne troškove gotovo sve do početka svog javnog djelovanja. No, osim Zebedeja iz Kafarnauma i ljudi koje je susreo na ovom izvanrednom putovanju, svijet nikada nije saznao da je poduzeo ovo putovanje. Njegova je obitelj uvijek vjerovala da je to vrijeme proveo na studiju u Aleksandriji. Isus nikada nije potvrdio ta vjerovanja, niti je ikada otvoreno porekao takve nesporazume.
134:1.2 (1483.4)At the end of his Mediterranean journey Jesus had received sufficient money to meet his living expenses almost up to the time of the beginning of his public ministry. But aside from Zebedee of Capernaum and the people whom he met on this extraordinary trip, the world never knew that he made this journey. His family always believed that he spent this time in study at Alexandria. Jesus never confirmed these beliefs, neither did he make open denial of such misunderstandings.
Tijekom nekoliko tjedana koje je proveo u Nazaretu Isus je posjećivao svoju obitelj i prijatelje, proveo je neko vrijeme u radionici sa svojim bratom Josipom, ali je najveći dio svoje pozornosti posvetio Mariji i Ruti. Ruta je tada imala gotovo petnaest godina i to je bila prva prilika nakon mnogo godina da je Isus mogao s njom voditi duge razgovore otkako je postala mlada žena.
134:1.3 (1483.5)During his stay of a few weeks at Nazareth, Jesus visited with his family and friends, spent some time at the repair shop with his brother Joseph, but devoted most of his attention to Mary and Ruth. Ruth was then nearly fifteen years old, and this was Jesus’ first opportunity to have long talks with her since she had become a young woman.
Šimun i Juda već su neko vrijeme željeli stupiti u brak, ali nisu to htjeli učiniti bez Isusova pristanka; stoga su odgađali svoje planove, nadajući se povratku njihova najstarijeg brata. Iako su svi smatrali Jakova glavom obitelji u većini stvari, željeli su primiti Isusov blagoslov kada se radilo o stupanju u brak. Tako su se Šimun i Juda vjenčali na dvostrukom vjenčanju početkom ožujka 24. godine po Kr. Sva starija djeca već su bila u braku; samo je Ruta, koja je bila najmlađa, još uvijek bila kod kuće s Marijom.
134:1.4 (1484.1)Both Simon and Jude had for some time wanted to get married, but they had disliked to do this without Jesus’ consent; accordingly they had postponed these events, hoping for their eldest brother’s return. Though they all regarded James as the head of the family in most matters, when it came to getting married, they wanted the blessing of Jesus. So Simon and Jude were married at a double wedding in early March of this year, {scaps{scaps{a.d.}scaps}scaps} 24. All the older children were now married; only Ruth, the youngest, remained at home with Mary.
Isus je sasvim uobičajeno i prirodno provodio vrijeme s pojedinim članovima svoje obitelji, ali kada su svi bili na okupu, imao je tako malo toga za reći da su to međusobno spomenuli. Marija je osobito bila uznemirena ovim neobičnim ponašanjem svog prvorođenog sina.
134:1.5 (1484.2)Jesus visited with the individual members of his family quite normally and naturally, but when they were all together, he had so little to say that they remarked about it among themselves. Mary especially was disconcerted by this unusually peculiar behavior of her first-born son.
Otprilike u vrijeme kada se Isus spremao napustiti Nazaret, upravitelj velike karavane koja je prolazila kroz grad teško se razbolio, i Isus, budući da je poznavao jezike, dobrovoljno se ponudio preuzeti njegovo mjesto. Budući da je ovo putovanje zahtijevalo da Isus bude odsutan godinu dana, i budući da su sva njegova braća bila oženjena, dok je njegova majka živjela kod kuće s Rutom, Isus je sazvao obiteljski sastanak na kojem je predložio da njegova majka i Ruta odu živjeti u Kafarnaum, u kuću koju je nedavno prepustio Jakovu. Tako su se, nekoliko dana nakon što je Isus otišao s karavanom, Marija i Ruta preselile u Kafarnaum, gdje su do kraja Marijina života živjele u kući koju je Isus osigurao. Josip i njegova obitelj preselili su se u staru obiteljsku kuću u Nazaretu.
134:1.6 (1484.3)About the time Jesus was preparing to leave Nazareth, the conductor of a large caravan which was passing through the city was taken violently ill, and Jesus, being a linguist, volunteered to take his place. Since this trip would necessitate his absence for a year, and inasmuch as all his brothers were married and his mother was living at home with Ruth, Jesus called a family conference at which he proposed that his mother and Ruth go to Capernaum to live in the home which he had so recently given to James. Accordingly, a few days after Jesus left with the caravan, Mary and Ruth moved to Capernaum, where they lived for the rest of Mary’s life in the home that Jesus had provided. Joseph and his family moved into the old Nazareth home.
Bila je to jedna od najneobičnijih godina u unutarnjem iskustvu Sina Čovječjeg; postignut je velik napredak u uspostavljanju djelotvornog sklada između njegova ljudskog uma i unutarnjeg Ispravljača Misli. Ispravljač je bio aktivno zauzet preuređivanjem njegova mišljenja i uvježbavanjem uma za velike događaje koji su tada još bili u ne tako dalekoj budućnosti. Isusova se ličnost pripremala za veliku promjenu u svom stavu prema svijetu. Bila su to vremena prijelaza, posredna faza tog bića koje je započelo život kao Bog koji se pojavljuje u čovječjem obličju i koje se sada pripremalo dovršiti svoju zemaljsku karijeru kao čovjek koji se pojavljuje kao Bog.
134:1.7 (1484.4)This was one of the more unusual years in the inner experience of the Son of Man; great progress was made in effecting working harmony between his human mind and the indwelling Adjuster. The Adjuster had been actively engaged in reorganizing the thinking and in rehearsing the mind for the great events which were in the not then distant future. The personality of Jesus was preparing for his great change in attitude toward the world. These were the in-between times, the transition stage of that being who began life as God appearing as man, and who was now making ready to complete his earth career as man appearing as God.
2. PUTOVANJE KARAVANOM PREMA KASPIJSKOM MORU
2. The Caravan Trip to the Caspian
Isus je napustio Nazaret na putovanju karavanom prema području Kaspijskog mora prvoga travnja 24. godine po Kr. Karavan kojem se Isus pridružio kao upravitelj putovao je iz Jeruzalema preko Damaska i Urmijskog jezera kroz Asiriju, Mediju i Partiju do jugoistočnog područja Kaspijskog mora. Trebala je proći puna godina prije nego što se vratio s ovog putovanja.
134:2.1 (1484.5)It was the first of April, {scaps{scaps{a.d.}scaps}scaps} 24, when Jesus left Nazareth on the caravan trip to the Caspian Sea region. The caravan which Jesus joined as its conductor was going from Jerusalem by way of Damascus and Lake Urmia through Assyria, Media, and Parthia to the southeastern Caspian Sea region. It was a full year before he returned from this journey.
Za Isusa je ovo putovanje karavanom bilo još jedna pustolovina istraživanja i osobne službe. Imao je zanimljivo iskustvo sa svojom karavanskom obitelji — putnicima, stražarima i vodičima deva. Deseci muškaraca, žena i djece koji su živjeli duž puta kojim je karavana prolazila živjeli su bogatijim životom kao rezultat svojih susreta s Isusom, za njih neobičnim upraviteljem obične karavane. Nisu svi koji su primili ovu osobnu službu imali koristi od nje, ali velika većina onih koji su ga susreli i razgovarali s njim postali su bolji ljudi do kraja svog prirodnog života.
134:2.2 (1484.6)For Jesus this caravan trip was another adventure of exploration and personal ministry. He had an interesting experience with his caravan family—passengers, guards, and camel drivers. Scores of men, women, and children residing along the route followed by the caravan lived richer lives as a result of their contact with Jesus, to them, the extraordinary conductor of a commonplace caravan. Not all who enjoyed these occasions of his personal ministry profited thereby, but the vast majority of those who met and talked with him were made better for the remainder of their natural lives.
Od svih njegovih svjetskih putovanja, ovo putovanje prema Kaspijskom moru odvelo je Isusa najbliže Orijentu i omogućilo mu da stekne bolje razumijevanje naroda Dalekog istoka. Ostvario je blizak i osoban kontakt sa svim preživjelim rasama Urantije, osim s crvenom rasom. Jednako je uživao u svojoj osobnoj službi tim različitim rasama i miješanim narodima, a svi su oni bili prijemčivi za živu istinu koju im je donio. Europljani s krajnjeg Zapada i Azijci s krajnjeg Istoka podjednako su obraćali pozornost njegovim riječima nade i vječnog života te su bili jednako impresionirani životom brižne službe i duhovnog služenja koji je tako milostivo živio među njima.
134:2.3 (1484.7)Of all his world travels this Caspian Sea trip carried Jesus nearest to the Orient and enabled him to gain a better understanding of the Far-Eastern peoples. He made intimate and personal contact with every one of the surviving races of Urantia excepting the red. He equally enjoyed his personal ministry to each of these varied races and blended peoples, and all of them were receptive to the living truth which he brought them. The Europeans from the Far West and the Asiatics from the Far East alike gave attention to his words of hope and eternal life and were equally influenced by the life of loving service and spiritual ministry which he so graciously lived among them.
Ovo putovanje karavanom bilo je uspješno u svakom pogledu. Bila je to vrlo zanimljiva epizoda u Isusovu ljudskom životu, jer je tijekom te godine djelovao u izvršnoj ulozi, preuzimajući odgovornost za materijal koji mu je bio povjeren i za sigurno vođenje putnika koji su činili karavansku skupinu. Svoje mnogobrojne dužnosti obavljao je s najvećom vjernošću, djelotvornošću i mudrošću.
134:2.4 (1485.1)The caravan trip was successful in every way. This was a most interesting episode in the human life of Jesus, for he functioned during this year in an executive capacity, being responsible for the material intrusted to his charge and for the safe conduct of the travelers making up the caravan party. And he most faithfully, efficiently, and wisely discharged his multiple duties.
Na povratku iz područja Kaspijskog mora, Isus je kod Urmijskog jezera prepustio upravljanje karavanom, gdje se zadržao nešto više od dva tjedna. Vratio se kao putnik s kasnijim karavanom u Damask, gdje su ga vlasnici deva molili da ostane u njihovoj službi. Odbivši ovu ponudu, nastavio je putovanje s karavanom do Kafarnauma, kamo je stigao prvoga travnja 25. godine po Kr. Isus više nije smatrao Nazaret svojim domom. Kafarnaum je postao dom Isusa, Jakova, Marije i Rute. Ali Isus više nikada nije živio sa svojom obitelji; kada je bio u Kafarnaumu, živio je u domu Zebedejevih.
134:2.5 (1485.2)On the return from the Caspian region, Jesus gave up the direction of the caravan at Lake Urmia, where he tarried for slightly over two weeks. He returned as a passenger with a later caravan to Damascus, where the owners of the camels besought him to remain in their service. Declining this offer, he journeyed on with the caravan train to Capernaum, arriving the first of April, {scaps{scaps{a.d.}scaps}scaps} 25. No longer did he regard Nazareth as his home. Capernaum had become the home of Jesus, James, Mary, and Ruth. But Jesus never again lived with his family; when in Capernaum he made his home with the Zebedees.
3. PREDAVANJA U URMIJI
3. The Urmia Lectures
Na putu prema Kaspijskom moru, Isus je zastao na nekoliko dana radi odmora i oporavka u starom perzijskom gradu Urmiji, smještenom na zapadnoj obali Urmijskog jezera. Na najvećem od skupine otoka smještenih nedaleko od obale, blizu Urmije, nalazila se velika zgrada — ustvari amfiteatar za predavanja — posvećena „duhu religije“. Ova je građevina zapravo bila hram filozofije religija.
134:3.1 (1485.3)On the way to the Caspian Sea, Jesus had stopped several days for rest and recuperation at the old Persian city of Urmia on the western shores of Lake Urmia. On the largest of a group of islands situated a short distance offshore near Urmia was located a large building—a lecture amphitheater—dedicated to the “spirit of religion.” This structure was really a temple of the philosophy of religions.
Ovaj je hram religije izgradio bogati urmijski trgovac sa svoja tri sina. Taj se čovjek zvao Simbojton, i među njegovim precima bilo je mnogo različitih naroda.
134:3.2 (1485.4)This temple of religion had been built by a wealthy merchant citizen of Urmia and his three sons. This man was Cymboyton, and he numbered among his ancestors many diverse peoples.
Predavanja i rasprave u ovoj školi religije započinjale su u deset sati svakog jutra u tjednu. Poslijepodnevna zasjedanja počinjala su u tri sata, dok su večernje rasprave započinjale u osam sati. Simbojton ili jedan od njegova tri sina uvijek su predsjedali tim zasjedanjima poučavanja, rasprava i debata. Utemeljitelj ove jedinstvene škole religija živio je i umro, a da nikada nije obznanio svoja osobna vjerska uvjerenja.
134:3.3 (1485.5)The lectures and discussions in this school of religion began at ten o’clock every morning in the week. The afternoon sessions started at three o’clock, and the evening debates opened at eight o’clock. Cymboyton or one of his three sons always presided at these sessions of teaching, discussion, and debate. The founder of this unique school of religions lived and died without ever revealing his personal religious beliefs.
U nekoliko navrata Isus je sudjelovao u tim raspravama, a prije nego što je napustio Urmiju, Simbojton se dogovorio s Isusom da pri svom povratku boravi s njima dva tjedna, održi dvadeset četiri predavanja o „Bratstvu ljudi“ te vodi dvanaest večernjih sjednica pitanja, rasprava i debata o svojim predavanjima posebno i o bratstvu ljudi općenito.
134:3.4 (1485.6)On several occasions Jesus participated in these discussions, and before he left Urmia, Cymboyton arranged with Jesus to sojourn with them for two weeks on his return trip and give twenty-four lectures on “The Brotherhood of Men,” and to conduct twelve evening sessions of questions, discussions, and debates on his lectures in particular and on the brotherhood of men in general.
U skladu s tim dogovorom, Isus je svratio na povratku i održao ova predavanja. Bila su to Učiteljeva najsustavnija i najformalnija poučavanja na Urantiji. Nikada prije ni poslije Isus nije govorio tako opsežno o jednoj temi kao u ovim predavanjima i raspravama o bratstvu ljudi. U stvarnosti, ova su se predavanja odnosila na „Kraljevstvo Božje“ i „Kraljevstva ljudi“.
134:3.5 (1485.7)In accordance with this arrangement, Jesus stopped off on the return trip and delivered these lectures. This was the most systematic and formal of all the Master’s teaching on Urantia. Never before or after did he say so much on one subject as was contained in these lectures and discussions on the brotherhood of men. In reality these lectures were on the “Kingdom of God” and the “Kingdoms of Men.”
Više od trideset religija i religijskih kultova bilo je zastupljeno među nastavnim osobljem ovog hrama religijske filozofije. Ove učitelje birale su, uzdržavale i u potpunosti priznavale njihove odgovarajuće religijske skupine. U to je vrijeme nastavno osoblje brojilo oko sedamdeset pet članova, a oni su živjeli u kolibama u kojima je svaka primala oko dvanaest osoba. Svakog mladog mjeseca ove su se skupine mijenjale izvlačenjem ždrijeba. Netrpeljivost, svadljivi duh ili bilo kakva druga sklonost ometanju skladnog djelovanja zajednice dovela bi do trenutnog i konačnog udaljenja učitelja koji je prekršio pravila. Prekršitelj bi bio neceremonijalno otpušten, a učitelj određen kao njegova zamjena odmah bi zauzeo njegovo mjesto.
134:3.6 (1486.1)More than thirty religions and religious cults were represented on the faculty of this temple of religious philosophy. These teachers were chosen, supported, and fully accredited by their respective religious groups. At this time there were about seventy-five teachers on the faculty, and they lived in cottages each accommodating about a dozen persons. Every new moon these groups were changed by the casting of lots. Intolerance, a contentious spirit, or any other disposition to interfere with the smooth running of the community would bring about the prompt and summary dismissal of the offending teacher. He would be unceremoniously dismissed, and his alternate in waiting would be immediately installed in his place.
Ovi učitelji različitih religija ulagali su velik trud kako bi pokazali koliko su njihove religije bile slične u temeljnim stvarima ovog i budućeg života. Postojala je samo jedna doktrina koju je trebalo prihvatiti da bi se dobilo mjesto u ovom nastavnom osoblju — svaki je učitelj morao predstavljati religiju koja je priznavala Boga, neku vrstu vrhovnog Božanstva. U nastavnom osoblju bilo je pet neovisnih učitelja koji nisu predstavljali nijednu organiziranu religiju, i upravo se kao takav neovisni učitelj Isus pojavio pred njima.
134:3.7 (1486.2)These teachers of the various religions made a great effort to show how similar their religions were in regard to the fundamental things of this life and the next. There was but one doctrine which had to be accepted in order to gain a seat on this faculty—every teacher must represent a religion which recognized God—some sort of supreme Deity. There were five independent teachers on the faculty who did not represent any organized religion, and it was as such an independent teacher that Jesus appeared before them.
[Kad smo mi, srednja bića, počeli raditi na pripremi sažetka Isusovih učenja u Urmiji, došlo je do neslaganja između serafina crkava i serafina napretka glede mudrosti uključivanja tih učenja u Urantijsku objavu. Uvjeti dvadesetog stoljeća, koji prevladavaju kako u religiji tako i u ljudskim vladama, toliko se razlikuju od uvjeta koji su vladali u Isusovo vrijeme da je doista bilo teško prilagoditi Učiteljeva učenja iz Urmije problemima Kraljevstva Božjeg i Kraljevstava ljudi, kako te svjetske funkcije postoje u dvadesetom stoljeću. Nikada nismo bili u mogućnosti oblikovati prikaz Učiteljevih učenja koji bi bio prihvatljiv objema skupinama ovih serafina planetarne uprave. Naposljetku je Melkizedek, predsjedatelj povjerenstva za objavu, imenovao povjerenstvo od trojice iz naše skupine da pripreme naše gledište o Učiteljevim učenjima u Urmiji, prilagođenima religijskim i političkim uvjetima dvadesetog stoljeća na Urantiji. Prema tome, mi trojica sekundarnih srednjih bića dovršili smo takvu prilagodbu Isusovih učenja, preoblikujući njegove izjave onako kako bismo ih primijenili na današnje svjetske uvjete, i sada iznosimo ove izjave u obliku u kojem ih je uredio Melkizedek, predsjedatelj povjerenstva za objavu.]
134:3.8 (1486.3)[When we, the midwayers, first prepared the summary of Jesus’ teachings at Urmia, there arose a disagreement between the seraphim of the churches and the seraphim of progress as to the wisdom of including these teachings in the Urantia Revelation. Conditions of the twentieth century, prevailing in both religion and human governments, are so different from those prevailing in Jesus’ day that it was indeed difficult to adapt the Master’s teachings at Urmia to the problems of the kingdom of God and the kingdoms of men as these world functions are existent in the twentieth century. We were never able to formulate a statement of the Master’s teachings which was acceptable to both groups of these seraphim of planetary government. Finally, the Melchizedek chairman of the revelatory commission appointed a commission of three of our number to prepare our view of the Master’s Urmia teachings as adapted to twentieth-century religious and political conditions on Urantia. Accordingly, we three secondary midwayers completed such an adaptation of Jesus’ teachings, restating his pronouncements as we would apply them to present-day world conditions, and we now present these statements as they stand after having been edited by the Melchizedek chairman of the revelatory commission.]
4. BOŽANSKA I LJUDSKA VLAST
4. Sovereignty—Divine and Human
Bratstvo ljudi utemeljeno je na Božjem očinstvu. Božja obitelj proizlazi iz Božje ljubavi — Bog je ljubav. Bog Otac božanski voli svoju djecu, svu svoju djecu.
134:4.1 (1486.4)The brotherhood of men is founded on the fatherhood of God. The family of God is derived from the love of God—God is love. God the Father divinely loves his children, all of them.
Kraljevstvo nebesko, božanska vladavina, utemeljeno je na činjenici Božje vlasti — Bog je duh. Budući da je Bog duh, ovo je kraljevstvo duhovno. Kraljevstvo nebesko nije ni materijalno ni samo intelektualno; ono je duhovni odnos između Boga i čovjeka.
134:4.2 (1486.5)The kingdom of heaven, the divine government, is founded on the fact of divine sovereignty—God is spirit. Since God is spirit, this kingdom is spiritual. The kingdom of heaven is neither material nor merely intellectual; it is a spiritual relationship between God and man.
Ako različite religije priznaju duhovnu vlast Boga Oca, tada će sve takve religije ostati u miru. Tek kada neka religija umisli da je na neki način nadmoćna svim ostalima i da posjeduje isključivi autoritet nad drugim religijama, takva će religija postati netrpeljiva prema drugim religijama ili se usuditi progoniti njihove vjernike.
134:4.3 (1486.6)If different religions recognize the spirit sovereignty of God the Father, then will all such religions remain at peace. Only when one religion assumes that it is in some way superior to all others, and that it possesses exclusive authority over other religions, will such a religion presume to be intolerant of other religions or dare to persecute other religious believers.
Religijski mir — bratstvo — nikada ne može postojati ako sve religije nisu spremne u potpunosti odreći se svake crkvene vlasti i potpuno napustiti svaki pojam duhovne vlasti. Jedino Bog vlada u području duha.
134:4.4 (1487.1)Religious peace—brotherhood—can never exist unless all religions are willing to completely divest themselves of all ecclesiastical authority and fully surrender all concept of spiritual sovereignty. God alone is spirit sovereign.
Ne možete imati jednakost među religijama (vjersku slobodu) bez religijskih ratova, osim ako sve religije ne pristanu prenijeti svu religijsku vlast na neku nadljudsku razinu — na samoga Boga.
134:4.5 (1487.2)You cannot have equality among religions (religious liberty) without having religious wars unless all religions consent to the transfer of all religious sovereignty to some superhuman level, to God himself.
Kraljevstvo nebesko u srcima ljudi stvorit će religijsko jedinstvo (ne nužno jednoličnost), jer će svaka religijska skupina sastavljena od takvih vjernika biti oslobođena svakog pojma crkvene vlasti — religijske suverenosti.
134:4.6 (1487.3)The kingdom of heaven in the hearts of men will create religious unity (not necessarily uniformity) because any and all religious groups composed of such religious believers will be free from all notions of ecclesiastical authority—religious sovereignty.
Bog je duh, a Bog daje fragment svog vlastitog duha da prebiva u čovjekovu srcu. U duhovnom su pogledu svi ljudi jednaki. Kraljevstvo nebesko ne poznaje kaste, staleže, društvene slojeve ni gospodarske skupine. Svi ste braća.
134:4.7 (1487.4)God is spirit, and God gives a fragment of his spirit self to dwell in the heart of man. Spiritually, all men are equal. The kingdom of heaven is free from castes, classes, social levels, and economic groups. You are all brethren.
Ali u trenutku kada izgubite iz vida da Bog Otac ima vlast u duhu, neka će religija početi tvrditi svoju nadmoć nad drugim religijama i tada će, umjesto mira na zemlji i dobre volje među ljudima, započeti nesloge, međusobne optužbe, pa čak i religijski ratovi, barem ratovi među pripadnicima religija.
134:4.8 (1487.5)But the moment you lose sight of the spirit sovereignty of God the Father, some one religion will begin to assert its superiority over other religions; and then, instead of peace on earth and good will among men, there will start dissensions, recriminations, even religious wars, at least wars among religionists.
Bića slobodne volje koja sebe smatraju međusobno ravnopravnima, osim ako se uzajamno ne priznaju podložnima nekoj višoj vlasti, nekom autoritetu izvan i iznad njih samih, prije ili kasnije doći će u iskušenje da iskušaju svoju sposobnost stjecanja moći i vlasti nad drugim osobama i skupinama. Pojam jednakosti nikada ne donosi mir osim kroz međusobno priznavanje neke više vlasti koja upravlja iznad svih.
134:4.9 (1487.6)Freewill beings who regard themselves as equals, unless they mutually acknowledge themselves as subject to some supersovereignty, some authority over and above themselves, sooner or later are tempted to try out their ability to gain power and authority over other persons and groups. The concept of equality never brings peace except in the mutual recognition of some overcontrolling influence of supersovereignty.
Urmijski su religiozni ljudi živjeli zajedno u razmjernom miru i spokojstvu jer su se u potpunosti odrekli svih svojih predodžbi o religijskoj vlasti. U duhovnom pogledu svi su vjerovali u Boga koji je vrhovna vlast; društveno, puna i neprikosnovena vlast počivala je na njihovom predsjedavajućem poglavaru — Simbojtonu. Dobro su znali što bi se dogodilo svakom učitelju koji bi pokušao gospodariti nad svojim kolegama učiteljima. Na Urantiji ne može biti trajnog religijskog mira sve dok se sve religijske skupine slobodno ne odreknu svih svojih predodžbi o božanskoj naklonosti, izabranom narodu i religijskoj vlasti. Tek kada Bog Otac postane vrhovni, ljudi će postati religijska braća i živjeti zajedno u religijskom miru na zemlji.
134:4.10 (1487.7)The Urmia religionists lived together in comparative peace and tranquillity because they had fully surrendered all their notions of religious sovereignty. Spiritually, they all believed in a sovereign God; socially, full and unchallengeable authority rested in their presiding head—Cymboyton. They well knew what would happen to any teacher who assumed to lord it over his fellow teachers. There can be no lasting religious peace on Urantia until all religious groups freely surrender all their notions of divine favor, chosen people, and religious sovereignty. Only when God the Father becomes supreme will men become religious brothers and live together in religious peace on earth.
5. POLITIČKA VLAST
5. Political Sovereignty
[Dok se Učiteljevo učenje o Božjoj vlasti moglo iznijeti vjerno izvorniku — osim što je kasnija pojava religije o njemu među svjetskim religijama unijela određene komplikacije — njegova izlaganja o političkoj vlasti znatno su zakomplicirana političkom evolucijom nacionalnog života tijekom posljednjih više od tisuću devetsto godina. U Isusovo su vrijeme postojale samo dvije velike svjetske sile — Rimsko Carstvo na Zapadu i Han Carstvo na Istoku — a njih su široko razdvajali Partijsko kraljevstvo i druge zemlje između Kaspijske oblasti i Turkestana. Mi smo, dakle, u sljedećem prikazu znatno više odstupili od sadržaja Učiteljevih učenja iz Urmije o političkoj vlasti, istodobno nastojeći prikazati značenje takvih učenja kako se ona primjenjuju na osobito kritičnu fazu razvoja političke vlasti u dvadesetom stoljeću nakon Krista.]
134:5.1 (1487.8)[While the Master’s teaching concerning the sovereignty of God is a truth—only complicated by the subsequent appearance of the religion about him among the world’s religions—his presentations concerning political sovereignty are vastly complicated by the political evolution of nation life during the last nineteen hundred years and more. In the times of Jesus there were only two great world powers—the Roman Empire in the West and the Han Empire in the East—and these were widely separated by the Parthian kingdom and other intervening lands of the Caspian and Turkestan regions. We have, therefore, in the following presentation departed more widely from the substance of the Master’s teachings at Urmia concerning political sovereignty, at the same time attempting to depict the import of such teachings as they are applicable to the peculiarly critical stage of the evolution of political sovereignty in the twentieth century after Christ.]
Rat na Urantiji neće prestati sve dok se nacije budu držale varljivih pojmova o neograničenoj nacionalnoj suverenosti. Postoje samo dvije razine relativne suverenosti na naseljenom svijetu: duhovna slobodna volja individualnog smrtnika i kolektivna suverenost čovječanstva kao cjeline. Između razine pojedinog ljudskog bića i razine ukupnosti čovječanstva, sve skupine i udruge su relativne, prolazne i vrijedne samo u mjeri u kojoj unapređuju dobrobit, blagostanje i napredak pojedinca i planetarne cjeline — čovjeka i čovječanstva.
134:5.2 (1487.9)War on Urantia will never end so long as nations cling to the illusive notions of unlimited national sovereignty. There are only two levels of relative sovereignty on an inhabited world: the spiritual free will of the individual mortal and the collective sovereignty of mankind as a whole. Between the level of the individual human being and the level of the total of mankind, all groupings and associations are relative, transitory, and of value only in so far as they enhance the welfare, well-being, and progress of the individual and the planetary grand total—man and mankind.
Religiozni učitelji uvijek moraju zapamtiti da duhovna vlast Boga nadilazi sve posredne i prijelazne duhovne odanosti. Jednoga dana građanski vladari će naučiti da Svevišnji upravljaju kraljevstvima ljudi.
134:5.3 (1488.1)Religious teachers must always remember that the spiritual sovereignty of God overrides all intervening and intermediate spiritual loyalties. Someday civil rulers will learn that the Most Highs rule in the kingdoms of men.
Ova vlast Svevišnjih u kraljevstvima ljudi nije namijenjena posebnoj koristi bilo koje osobito povlaštene skupine smrtnika. Ne postoji "izabrani narod." Vlast Svevišnjih, onih koji nadziru političku evoluciju, jest vlast osmišljena za promicanje najvećeg dobra najvećeg broja svih ljudi i kroz najdulje moguće vrijeme.
134:5.4 (1488.2)This rule of the Most Highs in the kingdoms of men is not for the especial benefit of any especially favored group of mortals. There is no such thing as a “chosen people.” The rule of the Most Highs, the overcontrollers of political evolution, is a rule designed to foster the greatest good to the greatest number of all men and for the greatest length of time.
Suverenost je moć, a ona raste organizacijom. Ovaj razvoj organizacije političke moći dobar je i ispravan, jer teži obuhvaćanju sve većih segmenata cijelog čovječanstva. No, isti taj rast političkih organizacija stvara problem u svakoj prijelaznoj fazi između početne i prirodne organizacije političke moći — obitelji — i konačnog dovršenja političkog razvoja — vlade cijelog čovječanstva, od strane cijelog čovječanstva i za cijelo čovječanstvo.
134:5.5 (1488.3)Sovereignty is power and it grows by organization. This growth of the organization of political power is good and proper, for it tends to encompass ever-widening segments of the total of mankind. But this same growth of political organizations creates a problem at every intervening stage between the initial and natural organization of political power—the family—and the final consummation of political growth—the government of all mankind, by all mankind, and for all mankind.
Počevši od roditeljske moći u obiteljskoj skupini, politička suverenost evoluira putem organizacije tako što se obitelji preklapaju u krvno srodne klanove, koji se zatim, iz različitih razloga, ujedinjuju u plemenske jedinice — političke grupacije koje nadilaze krvno srodstvo. A onda, pomoću poslovanja, trgovine i osvajanja, plemena se ujedinjuju u nacije, dok se nacije same ponekad ujedinjuju u carstva.
134:5.6 (1488.4)Starting out with parental power in the family group, political sovereignty evolves by organization as families overlap into consanguineous clans which become united, for various reasons, into tribal units—superconsanguineous political groupings. And then, by trade, commerce, and conquest, tribes become unified as a nation, while nations themselves sometimes become unified by empire.
Kako suverenost prelazi s manjih skupina na veće, ratovi se smanjuju. To jest, manji ratovi između manjih nacija postaju rjeđi, ali se povećava potencijal za veće ratove kako suverene nacije postaju sve veće i veće. S vremenom, kad cijeli svijet bude istražen i zauzet, kad nacije postanu malobrojne, snažne i moćne, kad se granice ovih velikih i tobože suverenih nacija počnu dodirivati, kad ih budu razdvajali samo oceani, tada će nastupiti uvjeti za velike ratove, sukobe svjetskih razmjera. Takozvane suverene nacije ne mogu međusobno biti u bliskom dodiru bez stvaranja sukoba i izbijanja ratova.
134:5.7 (1488.5)As sovereignty passes from smaller groups to larger groups, wars are lessened. That is, minor wars between smaller nations are lessened, but the potential for greater wars is increased as the nations wielding sovereignty become larger and larger. Presently, when all the world has been explored and occupied, when nations are few, strong, and powerful, when these great and supposedly sovereign nations come to touch borders, when only oceans separate them, then will the stage be set for major wars, world-wide conflicts. So-called sovereign nations cannot rub elbows without generating conflicts and eventuating wars.
Teškoća u evoluciji političke suverenosti od obitelji do cijelog čovječanstva leži u inercijskom otporu koji se pokazuje na svim prijelaznim razinama. Obitelji su se povremeno suprotstavljale svojim klanovima, dok su klanovi i plemena često podrivali suverenost teritorijalne države. Svaka nova i naprednija evolucija političke suverenosti jest (i uvijek je bila) otežana i usporena "skelama" prethodnih razvoja političke organizacije. A to je tako zato što se ljudske odanosti, nakon što su mobilizirane, teško mijenjaju. Ista odanost koja omogućuje evoluciju plemena otežava evoluciju nadplemena — teritorijalne države. Ista odanost (patriotizam) koja omogućuje evoluciju teritorijalne države znatno komplicira evolucijski razvoj vlade cijelog čovječanstva.
134:5.8 (1488.6)The difficulty in the evolution of political sovereignty from the family to all mankind, lies in the inertia-resistance exhibited on all intervening levels. Families have, on occasion, defied their clan, while clans and tribes have often been subversive of the sovereignty of the territorial state. Each new and forward evolution of political sovereignty is (and has always been) embarrassed and hampered by the “scaffolding stages” of the previous developments in political organization. And this is true because human loyalties, once mobilized, are hard to change. The same loyalty which makes possible the evolution of the tribe, makes difficult the evolution of the supertribe—the territorial state. And the same loyalty (patriotism) which makes possible the evolution of the territorial state, vastly complicates the evolutionary development of the government of all mankind.
Politička suverenost nastaje odricanjem od samoopredjeljenja, najprije od strane pojedinca unutar obitelji, a zatim od strane obitelji i klanova u odnosu prema plemenu i većim skupinama. Ovaj progresivni prijenos samoopredjeljenja s manjih na sve veće političke organizacije općenito se nesmetano odvijao na Istoku od uspostave dinastija Ming i Mogul. Na Zapadu se taj razvoj odvijao više od tisuću godina, sve do kraja Prvog svjetskog rata, kada je jedan nesretan nazadni pokret privremeno preokrenuo ovaj prirodni trend ponovnom uspostavom potisnute političke suverenosti brojnih malih skupina u Europi.
134:5.9 (1488.7)Political sovereignty is created out of the surrender of self-determinism, first by the individual within the family and then by the families and clans in relation to the tribe and larger groupings. This progressive transfer of self-determination from the smaller to ever larger political organizations has generally proceeded unabated in the East since the establishment of the Ming and the Mogul dynasties. In the West it obtained for more than a thousand years right on down to the end of the World War, when an unfortunate retrograde movement temporarily reversed this normal trend by re-establishing the submerged political sovereignty of numerous small groups in Europe.
Urantija neće uživati trajni mir sve dok takozvane suverene nacije inteligentno i potpuno ne predaju svoje suverene moći u ruke bratstva ljudi — vlade cijeloga čovječanstva. Internacionalizam — Liga naroda — nikada ne mogu donijeti trajni mir čovječanstvu. Svjetske konfederacije mogu učinkovito spriječiti manje ratove i prihvatljivo nadzirati manje nacije, ali neće spriječiti svjetske ratove niti će kontrolirati tri, četiri ili pet najmoćnijih vlada. Uoči stvarnih sukoba jedna od tih svjetskih sila uvijek se može povući iz Lige i objaviti rat. Ne možete spriječiti nacije da krenu u rat sve dok budu zaražene obmanjujućim virusom nacionalne suverenosti. Internacionalizam je korak u pravom smjeru. Međunarodna policijska sila može spriječiti mnoge manje ratove, ali neće biti učinkovita u sprječavanju velikih ratova, sukoba između velikih vojnih vlada na Zemlji.
134:5.10 (1489.1)Urantia will not enjoy lasting peace until the so-called sovereign nations intelligently and fully surrender their sovereign powers into the hands of the brotherhood of men—mankind government. Internationalism—Leagues of Nations—can never bring permanent peace to mankind. World-wide confederations of nations will effectively prevent minor wars and acceptably control the smaller nations, but they will not prevent world wars nor control the three, four, or five most powerful governments. In the face of real conflicts, one of these world powers will withdraw from the League and declare war. You cannot prevent nations going to war as long as they remain infected with the delusional virus of national sovereignty. Internationalism is a step in the right direction. An international police force will prevent many minor wars, but it will not be effective in preventing major wars, conflicts between the great military governments of earth.
Kako se smanjuje broj istinski suverenih nacija (velikih sila), tako se povećavaju i mogućnost i potreba za vladom cijelog čovječanstva. Kada na svijetu bude postojalo samo nekoliko doista suverenih (velikih) sila, one se ili moraju upustiti u borbu na život i smrt za nacionalnu (imperijalnu) nadmoć, ili se dobrovoljnim odricanjem od određenih suverenih ovlasti moraju udružiti u stvaranju nužne jezgre nadnacionalne moći koja će poslužiti kao početak stvarnog suvereniteta cijelog čovječanstva.
134:5.11 (1489.2)As the number of truly sovereign nations (great powers) decreases, so do both opportunity and need for mankind government increase. When there are only a few really sovereign (great) powers, either they must embark on the life and death struggle for national (imperial) supremacy, or else, by voluntary surrender of certain prerogatives of sovereignty, they must create the essential nucleus of supernational power which will serve as the beginning of the real sovereignty of all mankind.
Mir neće doći na Urantiju sve dok svaka takozvana suverena nacija ne preda svoju ratnu moć u ruke predstavničke vlade cijelog čovječanstva. Politička suverenost urođena je narodima svijeta. Kada svi narodi Urantije stvore svjetsku vladu, oni će imati pravo i moć učiniti takvu vladu SUVERENOM; i kada takva predstavnička ili demokratska svjetska vlast bude upravljala kopnenim, zračnim i pomorskim snagama svijeta, mir na Zemlji i dobra volja među ljudima mogu prevladati — ali ne prije toga.
134:5.12 (1489.3)Peace will not come to Urantia until every so-called sovereign nation surrenders its power to make war into the hands of a representative government of all mankind. Political sovereignty is innate with the peoples of the world. When all the peoples of Urantia create a world government, they have the right and the power to make such a government SOVEREIGN; and when such a representative or democratic world power controls the world’s land, air, and naval forces, peace on earth and good will among men can prevail—but not until then.
Da se pozovemo na važan primjer iz devetnaestog i dvadesetog stoljeća: četrdeset osam država Američke Federalne Unije već dugo uživaju mir. One više ne ratuju među sobom. Predale su svoj suverenitet saveznoj vladi i, kroz konačnu presudu rata, odustale od svakog potraživanja za iluzornim samoopredjeljenjem. Dok svaka država uređuje svoje unutarnje poslove, ona se ne bavi vanjskim odnosima, carinama, useljavanjem, vojnim pitanjima ili međudržavnom trgovinom. Pojedine države također se ne bave pitanjima državljanstva. Ovih četrdeset osam država trpe razaranja rata samo ako se na neki način ugrozi suverenitet savezne vlade
134:5.13 (1489.4)To use an important nineteenth- and twentieth-century illustration: The forty-eight states of the American Federal Union have long enjoyed peace. They have no more wars among themselves. They have surrendered their sovereignty to the federal government, and through the arbitrament of war, they have abandoned all claims to the delusions of self-determination. While each state regulates its internal affairs, it is not concerned with foreign relations, tariffs, immigration, military affairs, or interstate commerce. Neither do the individual states concern themselves with matters of citizenship. The forty-eight states suffer the ravages of war only when the federal government’s sovereignty is in some way jeopardized.
Ovih četrdeset osam država, nakon što su se odrekle svojih dvojnih sofisterija o suverenosti i samoopredjeljenju, uživaju međudržavni mir i spokojstvo. Tako će i narodi Urantije početi uživati mir kada dobrovoljno predaju svoje pojedinačne suverenosti u ruke globalne vlade — suverenosti bratstva ljudi. U ovoj će svjetskoj državi male nacije biti jednako moćne kao i velike, baš kao što mala država Rhode Island ima svoja dva senatora u Američkom Kongresu, jednako kao mnogoljudna država New York ili velika država Teksas.
134:5.14 (1489.5)These forty-eight states, having abandoned the twin sophistries of sovereignty and self-determination, enjoy interstate peace and tranquillity. So will the nations of Urantia begin to enjoy peace when they freely surrender their respective sovereignties into the hands of a global government—the sovereignty of the brotherhood of men. In this world state the small nations will be as powerful as the great, even as the small state of Rhode Island has its two senators in the American Congress just the same as the populous state of New York or the large state of Texas.
Ograničena (državna) suverenost ovih četrdeset osam država stvorena je od naroda i za narod. Nad-državnu (nacionalnu) suverenost Američke Federalne Unije stvorilo je prvotnih trinaest od tih država u vlastitu korist i u korist naroda. Jednog će dana nadnacionalna suverenost planetarne vlade čovječanstva biti na sličan način stvorena od naroda u njihovu vlastitu korist i u korist svih ljudi.
134:5.15 (1490.1)The limited (state) sovereignty of these forty-eight states was created by men and for men. The superstate (national) sovereignty of the American Federal Union was created by the original thirteen of these states for their own benefit and for the benefit of men. Sometime the supernational sovereignty of the planetary government of mankind will be similarly created by nations for their own benefit and for the benefit of all men.
Građani ne dolaze na svijet kako bi služili vladama; vlade su organizacije stvorene i osmišljene radi koristi ljudi. Evoluciji političke suverenosti ne može biti kraja osim pojavom vlade suverenosti svih ljudi. Sve druge suverenosti imaju relativnu vrijednost, prijelazno značenje i podređeni status.
134:5.16 (1490.2)Citizens are not born for the benefit of governments; governments are organizations created and devised for the benefit of men. There can be no end to the evolution of political sovereignty short of the appearance of the government of the sovereignty of all men. All other sovereignties are relative in value, intermediate in meaning, and subordinate in status.
Sa znanstvenim napretkom, ratovi će postajati sve razorniji, sve dok ne postanu gotovo pogubni za opstanak ljudskih rasa. Koliko se svjetskih ratova još mora voditi i koliko liga naroda mora propasti prije nego što će ljudi biti spremni uspostaviti vladu čovječanstva i početi uživati u blagodatima trajnog mira te napredovati u spokojstvu dobre volje — svjetske dobre volje — među ljudima?
134:5.17 (1490.3)With scientific progress, wars are going to become more and more devastating until they become almost racially suicidal. How many world wars must be fought and how many leagues of nations must fail before men will be willing to establish the government of mankind and begin to enjoy the blessings of permanent peace and thrive on the tranquillity of good will—world-wide good will—among men?
6. ZAKON, SLOBODA I SUVERENOST
6. Law, Liberty, and Sovereignty
Ako jedan čovjek teži slobodi — pravu odlučivanja za sebe — on mora imati na umu da svi ostali ljudi teže toj istoj slobodi. Skupine takvih slobodoljubivih smrtnika ne mogu zajednički živjeti u miru ako sebe ne podrede zakonima, pravilima i propisima koji svakoj osobi daju isti stupanj slobode, dok u isto vrijeme pružaju taj isti stupanj slobode svim njihovim bližnjima. Ako jedan čovjek ima apsolutnu slobodu, tada drugi mora postati apsolutni rob. A relativna priroda slobode je istina društveno, ekonomski i politički. Sloboda je dar civilizacije koji počiva na prinudi ZAKONA.
134:6.1 (1490.4)If one man craves freedom—liberty—he must remember that all other men long for the same freedom. Groups of such liberty-loving mortals cannot live together in peace without becoming subservient to such laws, rules, and regulations as will grant each person the same degree of freedom while at the same time safeguarding an equal degree of freedom for all of his fellow mortals. If one man is to be absolutely free, then another must become an absolute slave. And the relative nature of freedom is true socially, economically, and politically. Freedom is the gift of civilization made possible by the enforcement of LAW.
Religija duhovno omogućuje ostvarenje bratstva ljudi, ali će za uređenje društvenih, gospodarskih i političkih problema povezanih s takvim ciljem ljudske sreće i učinkovitosti biti potrebna vlada čovječanstva.
134:6.2 (1490.5)Religion makes it spiritually possible to realize the brotherhood of men, but it will require mankind government to regulate the social, economic, and political problems associated with such a goal of human happiness and efficiency.
Bit će ratova i glasina o ratovima — nacija će ustajati protiv nacije — sve dok politička suverenost svijeta bude podijeljena i nepravedno držana u rukama skupine nacionalnih država. Engleska, Škotska i Wales neprestano su ratovali između sebe sve dok nisu prenijeli svoj suverenitet na Veliku Britaniju.
134:6.3 (1490.6)There shall be wars and rumors of wars—nation will rise against nation—just as long as the world’s political sovereignty is divided up and unjustly held by a group of nation-states. England, Scotland, and Wales were always fighting each other until they gave up their respective sovereignties, reposing them in the United Kingdom.
Jedan budući svjetski rat naučit će takozvane suverene nacije da formiraju neku vrstu federacije, stvarajući mehanizam za sprječavanje manjih ratova, ratova među manjim nacijama. Ali svjetski će se ratovi nastaviti sve dok se ne uspostavi vlada cijelog čovječanstva. Globalni suverenitet spriječit će svjetske ratove — ništa drugo to ne može.
134:6.4 (1490.7)Another world war will teach the so-called sovereign nations to form some sort of federation, thus creating the machinery for preventing small wars, wars between the lesser nations. But global wars will go on until the government of mankind is created. Global sovereignty will prevent global wars—nothing else can.
Četrdeset osam američkih slobodnih država žive zajedno u miru. Među građanima tih četrdeset osam država nalaze se sve nacionalnosti i rase koje žive među stalno zaraćenim nacijama Europe. Ovi Amerikanci predstavljaju gotovo sve religije, vjerske sekte i kultove širom svijeta, a ipak ovdje u Sjevernoj Americi žive zajedno u miru. I sve to je moguće jer je tih četrdeset osam država predalo svoj suverenitet i odustalo od svih ideja o takozvanim pravima na samoopredjeljenje.
134:6.5 (1490.8)The forty-eight American free states live together in peace. There are among the citizens of these forty-eight states all of the various nationalities and races that live in the ever-warring nations of Europe. These Americans represent almost all the religions and religious sects and cults of the whole wide world, and yet here in North America they live together in peace. And all this is made possible because these forty-eight states have surrendered their sovereignty and have abandoned all notions of the supposed rights of self-determination.
Ne radi se o pitanju naoružanja ili razoružanja. Ni pitanje obveznog vojnog roka ili dobrovoljne vojne službe ne ulazi u ove probleme održavanja svjetskog mira. Ako se moćnijim nacijama oduzme svaki oblik suvremenog mehaničkog naoružanja i sve vrste eksploziva, borit će se šakama, kamenjem i toljagama sve dok se budu držale svojih iluzija o božanskom pravu nacionalnog suvereniteta.
134:6.6 (1490.9)It is not a question of armaments or disarmament. Neither does the question of conscription or voluntary military service enter into these problems of maintaining world-wide peace. If you take every form of modern mechanical armaments and all types of explosives away from strong nations, they will fight with fists, stones, and clubs as long as they cling to their delusions of the divine right of national sovereignty.
Rat nije čovjekova velika i strašna bolest; rat je simptom, posljedica. Prava je bolest virus nacionalnog suvereniteta.
134:6.7 (1491.1)War is not man’s great and terrible disease; war is a symptom, a result. The real disease is the virus of national sovereignty.
Nacije Urantije nisu posjedovale stvarni suverenitet; one nikada nisu imale suverenitet koji bi ih mogao zaštititi od pustošenja i razaranja svjetskih ratova. Pri stvaranju svjetske vlade čovječanstva, nacije se ne odriču toliko svojeg suvereniteta koliko zapravo stvaraju pravi, istinski i trajni svjetski suverenitet koji će ih ubuduće biti potpuno sposoban zaštititi od svih ratova. Lokalnim poslovima upravljaju lokalne vlade; nacionalnim poslovima upravljaju nacionalne vlade; međunarodnim poslovima upravljat će svjetska vlada.
134:6.8 (1491.2)Urantia nations have not possessed real sovereignty; they never have had a sovereignty which could protect them from the ravages and devastations of world wars. In the creation of the global government of mankind, the nations are not giving up sovereignty so much as they are actually creating a real, bona fide, and lasting world sovereignty which will henceforth be fully able to protect them from all war. Local affairs will be handled by local governments; national affairs, by national governments; international affairs will be administered by global government.
Svjetski mir ne može se održavati ugovorima, diplomacijom, vanjskom politikom, savezima, ravnotežom snaga ili bilo kojom drugom vrstom improviziranog žongliranja s nacionalnim suverenitetima. Mora nastati svjetsko pravo i njega mora provoditi svjetska vlada — suverena vlast cijelog čovječanstva.
134:6.9 (1491.3)World peace cannot be maintained by treaties, diplomacy, foreign policies, alliances, balances of power, or any other type of makeshift juggling with the sovereignties of nationalism. World law must come into being and must be enforced by world government—the sovereignty of all mankind.
Pojedinci će uživati mnogo više slobode pod svjetskom vladom. Danas se građani velikih sila oporezuju, reguliraju i nadziru gotovo tlačiteljski, a velik dio ovog sadašnjeg uplitanja u slobode pojedinca nestat će kada nacionalne vlade budu spremne povjeriti svoj suverenitet u međunarodnim poslovima u ruke svjetske vlade.
134:6.10 (1491.4)The individual will enjoy far more liberty under world government. Today, the citizens of the great powers are taxed, regulated, and controlled almost oppressively, and much of this present interference with individual liberties will vanish when the national governments are willing to trustee their sovereignty as regards international affairs into the hands of global government.
Pod svjetskom vladom, nacionalnim će skupinama biti pružena stvarna prilika da ostvare i uživaju osobne slobode istinske demokracije. Zabluda samoodređenja bit će okončana. S globalnom regulacijom novca i trgovine doći će nova era svjetskog mira. Uskoro bi se mogao razviti svjetski jezik, a postojat će barem neka nada da će jednoga dana postojati svjetska religija — ili religije sa svjetskom perspektivom.
134:6.11 (1491.5)Under global government the national groups will be afforded a real opportunity to realize and enjoy the personal liberties of genuine democracy. The fallacy of self-determination will be ended. With global regulation of money and trade will come the new era of world-wide peace. Soon may a global language evolve, and there will be at least some hope of sometime having a global religion—or religions with a global viewpoint.
Kolektivna sigurnost nikada neće donijeti mir sve dok kolektivitet ne bude obuhvaćao cijelo čovječanstvo.
134:6.12 (1491.6)Collective security will never afford peace until the collectivity includes all mankind.
Politički suverenitet predstavničke vlade čovječanstva donijet će trajni mir na Zemlji, a duhovno bratstvo ljudi zauvijek će osigurati dobru volju među svim ljudima. I nema drugog načina kojim se mogu ostvariti mir na Zemlji i dobra volja među ljudima.
134:6.13 (1491.7)The political sovereignty of representative mankind government will bring lasting peace on earth, and the spiritual brotherhood of man will forever insure good will among all men. And there is no other way whereby peace on earth and good will among men can be realized.
* * *
* * *
Nakon Simbojtonove smrti, njegovi su sinovi naišli na velike teškoće u održavanju mira među osobljem. Odjek Isusovih učenja bio bi daleko veći da su kasniji kršćanski učitelji koji su se pridružili učiteljskom osoblju u Urmiji pokazali više mudrosti i iskazali više tolerancije.
134:6.14 (1491.8)After the death of Cymboyton, his sons encountered great difficulties in maintaining a peaceful faculty. The repercussions of Jesus’ teachings would have been much greater if the later Christian teachers who joined the Urmia faculty had exhibited more wisdom and exercised more tolerance.
Simbojtonov najstariji sin obratio se Abneru u Filadelfiji za pomoć, ali su se učitelji koje je Abner izabrao pokazali nepopustljivima i beskompromisnima. Ovi su učitelji nastojali da njihova religija dominira nad svim drugim vjerovanjima. Nikada nisu posumnjali da je predvodnik karavane koji je često bio citiran na predavanjima bio sam Isus.
134:6.15 (1491.9)Cymboyton’s eldest son had appealed to Abner at Philadelphia for help, but Abner’s choice of teachers was most unfortunate in that they turned out to be unyielding and uncompromising. These teachers sought to make their religion dominant over the other beliefs. They never suspected that the oft-referred-to lectures of the caravan conductor had been delivered by Jesus himself.
Kako je sve veća zbunjenost zahvaćala nastavničko osoblje, tri su brata povukla svoju financijsku pomoć i nakon pet godina škola je zatvorena. Kasnije je ponovno otvorena kao mitraički hram te je na kraju izgorjela tijekom jednog od njihovih orgijaških slavlja.
134:6.16 (1491.10)As confusion increased in the faculty, the three brothers withdrew their financial support, and after five years the school closed. Later it was reopened as a Mithraic temple and eventually burned down in connection with one of their orgiastic celebrations.
7. TRIDESET PRVA GODINA (25. GODINA PO KR.)
7. The Thirty-First Year (A.D. 25)
Kad se Isus vratio s putovanja do Kaspijskog mora, znao je da su njegova putovanja svijetom gotovo završena. Otišao je na još samo jedno putovanje izvan Palestine, i to u Siriju. Nakon kratkog posjeta Kafarnaumu otišao je na nekoliko dana u Nazaret. Sredinom travnja napustio je Nazaret i krenuo prema Tiru. Odatle je putovao prema sjeveru, zadržavši se nekoliko dana u Sidonu, ali njegovo je odredište bila Antiohija.
134:7.1 (1492.1)When Jesus returned from the journey to the Caspian Sea, he knew that his world travels were about finished. He made only one more trip outside of Palestine, and that was into Syria. After a brief visit to Capernaum, he went to Nazareth, stopping over a few days to visit. In the middle of April he left Nazareth for Tyre. From there he journeyed on north, tarrying for a few days at Sidon, but his destination was Antioch.
Bila je to godina Isusovih samotnih lutanja Palestinom i Sirijom. Tijekom te godine bio je poznat pod različitim imenima u raznim dijelovima zemlje: stolar iz Nazareta, brodograditelj iz Kafarnauma, pisar iz Damaska i učitelj iz Aleksandrije.
134:7.2 (1492.2)This is the year of Jesus’ solitary wanderings through Palestine and Syria. Throughout this year of travel he was known by various names in different parts of the country: the carpenter of Nazareth, the boatbuilder of Capernaum, the scribe of Damascus, and the teacher of Alexandria.
Sin Čovječji živio je u Antiohiji više od dva mjeseca, radeći, promatrajući, proučavajući, posjećujući i služeći, a cijelo to vrijeme upoznavao je kako čovjek živi, kako misli, osjeća i reagira na okruženje ljudskog postojanja. Tijekom tri tjedna tog razdoblja radio je na izradi šatora. U Antiohiji je ostao dulje nego u bilo kojem drugom mjestu koje je posjetio na ovom putovanju. Deset godina kasnije, kada je apostol Pavao propovijedao u Antiohiji i čuo kako njegovi sljedbenici govore o učenjima pisara iz Damaska, nije ni posumnjao da su oni čuli glas i slušali učenja samog Učitelja.
134:7.3 (1492.3)At Antioch the Son of Man lived for over two months, working, observing, studying, visiting, ministering, and all the while learning how man lives, how he thinks, feels, and reacts to the environment of human existence. For three weeks of this period he worked as a tentmaker. He remained longer in Antioch than at any other place he visited on this trip. Ten years later, when the Apostle Paul was preaching in Antioch and heard his followers speak of the doctrines of the Damascus scribe, he little knew that his pupils had heard the voice, and listened to the teachings, of the Master himself.
Isus se iz Antiohije uputio prema jugu duž obale do Cezareje, gdje se zadržao nekoliko tjedana, a zatim nastavio niz obalu prema Jopi. Iz Jope je krenuo kroz unutrašnjost prema Jamniji, Ašdodu i Gazi. Iz Gaze se unutrašnjim putem uputio prema Beršebi, gdje je ostao tjedan dana.
134:7.4 (1492.4)From Antioch Jesus journeyed south along the coast to Caesarea, where he tarried for a few weeks, continuing down the coast to Joppa. From Joppa he traveled inland to Jamnia, Ashdod, and Gaza. From Gaza he took the inland trail to Beersheba, where he remained for a week.
Isus je zatim započeo svoje posljednje putovanje kao privatna osoba kroz srce Palestine, od Beršebe na jugu do Dana na sjeveru. Putujući prema sjeveru, zaustavio se u Hebronu, Betlehemu (gdje je posjetio svoje rodno mjesto), Jeruzalemu (nije posjetio Betaniju), Berotu, Lebonu, Sikar, Šekemu, Samariji, Gebi, Engamu, Endori i Madoni; prolazeći kroz Magdalju i Kafaraum, nastavio je prema sjeveru; prolazeći istočno od voda Meroma, išao je preko Karate do Dana, odnosno Cezareje Filipove.
134:7.5 (1492.5)Jesus then started on his final tour, as a private individual, through the heart of Palestine, going from Beersheba in the south to Dan in the north. On this journey northward he stopped at Hebron, Bethlehem (where he saw his birthplace), Jerusalem (he did not visit Bethany), Beeroth, Lebonah, Sychar, Shechem, Samaria, Geba, En-Gannim, Endor, Madon; passing through Magdala and Capernaum, he journeyed on north; and passing east of the Waters of Merom, he went by Karahta to Dan, or Caesarea-Philippi.
Unutarnji Ispravljač Misli ovom je prilikom vodio Isusa da napusti ljudska prebivališta i uspne se na goru Hermon, kako bi dovršio svoje djelo ovladavanja svojim ljudskim umom i ispunio zadatak potpunog posvećenja ostatku svog životnog rada na Zemlji.
134:7.6 (1492.6)The indwelling Thought Adjuster now led Jesus to forsake the dwelling places of men and betake himself up to Mount Hermon that he might finish his work of mastering his human mind and complete the task of effecting his full consecration to the remainder of his lifework on earth.
Bilo je to jedno od onih neobičnih i izvanrednih razdoblja Učiteljeva zemaljskog života na Urantiji. Drugo, vrlo slično iskustvo bilo je ono kroz koje je prošao kada je nedugo nakon krštenja bio sam u brdima blizu Pele. Ovo razdoblje osame na Hermonskoj gori označilo je završetak njegove čisto ljudske karijere, to jest tehnički završetak njegova smrtnog darivanja, dok je kasnije razdoblje osame označilo početak božanstvenije faze darivanja. Isus je živio nasamo s Bogom šest tjedana na padinama Hermonske gore.
134:7.7 (1492.7)This was one of those unusual and extraordinary epochs in the Master’s earth life on Urantia. Another and very similar one was the experience he passed through when alone in the hills near Pella just subsequent to his baptism. This period of isolation on Mount Hermon marked the termination of his purely human career, that is, the technical termination of the mortal bestowal, while the later isolation marked the beginning of the more divine phase of the bestowal. And Jesus lived alone with God for six weeks on the slopes of Mount Hermon.
8. BORAVAK NA GORI HERMON
8. The Sojourn on Mount Hermon
Nakon što je proveo neko vrijeme u blizini Cezareje Filipove, Isus je pripremio svoje potrepštine, pribavio teretnu životinju i s mladićem po imenu Tiglat, krenuo damaskom cestom prema selu koje je nekoć nosilo ime Beit Jenn, u podnožju gore Hermon. Ovdje je, blizu sredine kolovoza 25. godine po Kr. uspostavio svoj tabor i ostavivši svoje zalihe pod Tiglatovom skrbi, uspeo se na osamljene gorske obronke. Tiglat je prvog dana pratio Isusa uz planinu do određene točke oko tisuću osam stotina metara nadmorske visine, gdje su izgradili kameno spremište koje je Tiglat dvaput tjedno trebao opskrbljivati hranom.
134:8.1 (1492.8)After spending some time in the vicinity of Caesarea-Philippi, Jesus made ready his supplies, and securing a beast of burden and a lad named Tiglath, he proceeded along the Damascus road to a village sometime known as Beit Jenn in the foothills of Mount Hermon. Here, near the middle of August, {scaps{scaps{a.d.}scaps}scaps} 25, he established his headquarters, and leaving his supplies in the custody of Tiglath, he ascended the lonely slopes of the mountain. Tiglath accompanied Jesus this first day up the mountain to a designated point about 6,000 feet above sea level, where they built a stone container in which Tiglath was to deposit food twice a week.
Prvog dana, nakon što je ostavio Tiglata, Isus je nakon kratkog uspona zastao da se pomoli. Između ostalog, zamolio je Oca da pošalje natrag serafinske anđele čuvare da “budu s Tiglatom.” Zatražio je dopuštenje da se sam suoči sa svojom posljednjom borbom sa stvarnostima smrtnog postojanja. Njegova je molba uslišana. Ušao je u ovu veliku kušnju samo uz vodstvo i potporu svog Ispravljača Misli.
134:8.2 (1493.1)The first day, after he had left Tiglath, Jesus had ascended the mountain only a short way when he paused to pray. Among other things he asked his Father to send back the guardian seraphim to “be with Tiglath.” He requested that he be permitted to go up to his last struggle with the realities of mortal existence alone. And his request was granted. He went into the great test with only his indwelling Adjuster to guide and sustain him.
Isus se na planini hranio vrlo oskudno; od sve se hrane uzdržavao samo po dan ili dva odjednom. Nadljudska bića s kojima se suočio na ovoj planini, s kojima se borio u duhu i koja je pobijedio svojom moći, bila su stvarna; bila su njegovi zakleti neprijatelji u sustavu Satanije; nisu bila priviđenja mašte rođena iz intelektualnih hirova oslabljenog i izgladnjelog smrtnika koji nije mogao razlikovati stvarnost od vizija svog poremećenog uma.
134:8.3 (1493.2)Jesus ate frugally while on the mountain; he abstained from all food only a day or two at a time. The superhuman beings who confronted him on this mountain, and with whom he wrestled in spirit, and whom he defeated in power, were real; they were his archenemies in the system of Satania; they were not phantasms of the imagination evolved out of the intellectual vagaries of a weakened and starving mortal who could not distinguish reality from the visions of a disordered mind.
Isus je proveo posljednja tri tjedna kolovoza i prva tri tjedna rujna na Hermonskoj gori. Tijekom tih tjedana završio je smrtničku zadaću dostizanja krugova umnog razumijevanja i kontrole ličnosti. Tijekom cijelog tog razdoblja duhovnog zajedništva sa svojim nebeskim Ocem, unutarnji Ispravljač Misli također je dovršio službe koje su mu dodijeljene. Ostvaren je smrtni cilj ovog zemaljskog bića. Preostala je samo završna faza usklađivanja uma i Ispravljača.
134:8.4 (1493.3)Jesus spent the last three weeks of August and the first three weeks of September on Mount Hermon. During these weeks he finished the mortal task of achieving the circles of mind-understanding and personality-control. Throughout this period of communion with his heavenly Father the indwelling Adjuster also completed the assigned services. The mortal goal of this earth creature was there attained. Only the final phase of mind and Adjuster attunement remained to be consummated.
Nakon više od pet tjedana neprekidnog zajedništva sa svojim Rajskim Ocem, Isus je postao potpuno uvjeren u svoju prirodu i u sigurnost svoje pobjede nad materijalnim razinama vremensko-prostornog očitovanja ličnosti. Potpuno je vjerovao u nadmoć svoje božanske prirode nad svojom ljudskom prirodom i nije oklijevao to potvrditi.
134:8.5 (1493.4)After more than five weeks of unbroken communion with his Paradise Father, Jesus became absolutely assured of his nature and of the certainty of his triumph over the material levels of time-space personality manifestation. He fully believed in, and did not hesitate to assert, the ascendancy of his divine nature over his human nature.
Pred kraj ovog boravka u planini, Isus je zamolio svoga Oca da mu dopusti održati vijećanje sa svojim neprijateljima iz Satanije kao Sin Čovječji, Jošua ben Josip. Ovaj zahtjev je odobren. Tijekom posljednjeg tjedna na gori Hermon dogodilo se veliko iskušenje, svemirska kušnja. Tu su bili prisutni Satan (kao zastupnik Lucifera) i Kaligastija, buntovni Planetarni Princ, i bili su potpuno vidljivi Isusu. A ta “kušnja,” to konačno iskušenje ljudske odanosti suočene s neistinama pobunjeničkih ličnosti, nije se odnosila na hranu, vrhunce hrama ili drska djela. Nije se odnosila na kraljevstva ovoga svijeta, nego na suverenitet moćnog i veličanstvenog svemira. Simbolika vaših zapisa bila je namijenjena nazadnim razdobljima dječjeg razmišljanja svijeta. Buduće generacije trebale bi razumjeti kroz kakvu je veliku borbu Sin Čovječji prošao tog znamenitog dana na gori Hermon.
134:8.6 (1493.5)Near the end of the mountain sojourn Jesus asked his Father if he might be permitted to hold conference with his Satania enemies as the Son of Man, as Joshua ben Joseph. This request was granted. During the last week on Mount Hermon the great temptation, the universe trial, occurred. Satan (representing Lucifer) and the rebellious Planetary Prince, Caligastia, were present with Jesus and were made fully visible to him. And this “temptation,” this final trial of human loyalty in the face of the misrepresentations of rebel personalities, had not to do with food, temple pinnacles, or presumptuous acts. It had not to do with the kingdoms of this world but with the sovereignty of a mighty and glorious universe. The symbolism of your records was intended for the backward ages of the world’s childlike thought. And subsequent generations should understand what a great struggle the Son of Man passed through that eventful day on Mount Hermon.
Na mnogobrojne prijedloge i protuprijedloge Luciferovih izaslanika, Isus je samo odgovorio: “Neka prevlada volja mog Rajskog Oca, i neka ti, moj pobunjenički sine, božanski sude Stari Dani. Ja sam tvoj Stvoritelj-otac; jedva ti mogu pravedno suditi, a moju si milost već odbacio. Predajem te sudbenoj nadležnosti Sudaca velikog svemira.”
134:8.7 (1493.6)To the many proposals and counterproposals of the emissaries of Lucifer, Jesus only made reply: “May the will of my Paradise Father prevail, and you, my rebellious son, may the Ancients of Days judge you divinely. I am your Creator-father; I can hardly judge you justly, and my mercy you have already spurned. I commit you to the adjudication of the Judges of a greater universe.”
Na sve Luciferove predložene kompromise i improvizacije, na sve takve prividno uvjerljive prijedloge u vezi s njegovim utjelovljenim darivanjem, Isus je samo odgovorio: “Neka bude volja mog Oca na Raju.” A kada je ovo teško iskušenje završilo, odvojeni serafinski anđeli čuvari vratili su se Isusu da mu nastave služiti.
134:8.8 (1494.1)To all the Lucifer-suggested compromises and makeshifts, to all such specious proposals about the incarnation bestowal, Jesus only made reply, “The will of my Father in Paradise be done.” And when the trying ordeal was finished, the detached guardian seraphim returned to Jesus’ side and ministered to him.
Jednog poslijepodneva krajem ljeta, među drvećem i u tišini prirode, Mihael od Nebadona osvojio je neupitni suverenitet nad svojim svemirom. Tog je dana dovršio zadaću koju je imao kao Sin Stvoritelj — da u potpunosti proživi utjelovljeni život u smrtnom obličju na evolucijskim svjetovima vremena i prostora. Svemirska objava ovog velikog postignuća nije uslijedila sve do dana njegova krštenja, nekoliko mjeseci kasnije, ali se sve to uistinu dogodilo tog dana na gori. A kada je Isus sišao sa svog boravka na Hermonskoj gori, Luciferova pobuna u Sataniji i Kaligastijino odcjepljenje na Urantiji bili su gotovo okončani. Isus je platio posljednju cijenu koja se od njega zahtijevala za postizanje suvereniteta nad svojim svemirom, što samo po sebi uređuje položaj svih pobunjenika i određuje da sva takva buduća previranja (ako se ikada dogode) mogu biti brzo i učinkovito riješena. Prema tome, može se vidjeti da se takozvano “veliko iskušenje” Isusa dogodilo neko vrijeme prije njegova krštenja, a ne tek nakon tog događaja.
134:8.9 (1494.2)On an afternoon in late summer, amid the trees and in the silence of nature, Michael of Nebadon won the unquestioned sovereignty of his universe. On that day he completed the task set for Creator Sons to live to the full the incarnated life in the likeness of mortal flesh on the evolutionary worlds of time and space. The universe announcement of this momentous achievement was not made until the day of his baptism, months afterward, but it all really took place that day on the mountain. And when Jesus came down from his sojourn on Mount Hermon, the Lucifer rebellion in Satania and the Caligastia secession on Urantia were virtually settled. Jesus had paid the last price required of him to attain the sovereignty of his universe, which in itself regulates the status of all rebels and determines that all such future upheavals (if they ever occur) may be dealt with summarily and effectively. Accordingly, it may be seen that the so-called “great temptation” of Jesus took place sometime before his baptism and not just after that event.
Na kraju ovog boravka na planini, dok je Isus silazio niz padine, susreo je Tiglata koji se uspinjao prema mjestu susreta donoseći hranu. Poslao ga je natrag, samo govoreći: “Razdoblje odmora je završeno; moram se vratiti poslovima svoga Oca.” Isus je bio vrlo tih i znatno izmijenjen čovjek dok su putovali natrag u Dan, gdje se oprostio od mladića i dao mu magarca. Potom je nastavio prema jugu istim putem kojim je došao, prema Kafarnaumu.
134:8.10 (1494.3)At the end of this sojourn on the mountain, as Jesus was making his descent, he met Tiglath coming up to the rendezvous with food. Turning him back, he said only: “The period of rest is over; I must return to my Father’s business.” He was a silent and much changed man as they journeyed back to Dan, where he took leave of the lad, giving him the donkey. He then proceeded south by the same way he had come, to Capernaum.
9. RAZDOBLJE ČEKANJA
9. The Time of Waiting
Bilo je sada gotovo pri kraju ljeta, otprilike u vrijeme Dana pomirenja i Blagdana sjenica. Isus je imao obiteljski sastanak u Kafarnaumu tijekom subote, a sljedećeg se dana uputio prema Jeruzalemu s Ivanom Zebedejevim, idući istočno od jezera, preko Gerase i dalje kroz Jordansku dolinu. Dok je putem neko vrijeme razgovarao sa svojim suputnikom, Ivan je primijetio veliku promjenu u Isusu.
134:9.1 (1494.4)It was now near the end of the summer, about the time of the day of atonement and the feast of tabernacles. Jesus had a family meeting in Capernaum over the Sabbath and the next day started for Jerusalem with John the son of Zebedee, going to the east of the lake and by Gerasa and on down the Jordan valley. While he visited some with his companion on the way, John noted a great change in Jesus.
Isus i Ivan zaustavili su se da prenoće u Betaniji kod Lazara i njegovih sestara, a rano sljedećeg jutra otišli su u Jeruzalem. Proveli su gotovo tri tjedna u gradu i njegovoj okolici, barem Ivan. Mnogo je dana Ivan sam odlazio u Jeruzalem, dok je Isus provodio vrijeme u obližnjim brdima, u mnogim razdobljima duhovnog zajedništva sa svojim nebeskim Ocem.
134:9.2 (1494.5)Jesus and John stopped overnight at Bethany with Lazarus and his sisters, going early the next morning to Jerusalem. They spent almost three weeks in and around the city, at least John did. Many days John went into Jerusalem alone while Jesus walked about over the near-by hills and engaged in many seasons of spiritual communion with his Father in heaven.
Zajedno su prisustvovali svečanim obredima Dana pomirenja. Ivana su duboko dojmili obredi ovog najvažnijeg dana u židovskom vjerskom ritualu, ali Isus je ostao tih i zamišljen promatrač. Sinu Čovječjem cijeli je taj prizor bio žalosan i potresan. Sve je to gledao kao iskrivljeni prikaz karaktera i osobina svoga nebeskog Oca. Na zbivanja tog dana gledao je kao na izrugivanje činjenicama božanske pravde i istinama beskonačnog milosrđa. Gorljivo je želio izreći stvarnu istinu o ljubavi i karakteru svoga Oca i njegovom milosrdnom djelovanju u svemiru, ali ga je njegov vjerni Nadglednik upozorio da njegov čas još nije došao. Ipak, te noći u Betaniji Isus je iznio mnoge opaske koje su veoma uznemirile Ivana; Ivan nikada nije u potpunosti razumio pravo značenje onoga što je Isus te večeri rekao u njihovoj nazočnosti.
134:9.3 (1494.6)Both of them were present at the solemn services of the day of atonement. John was much impressed by the ceremonies of this day of all days in the Jewish religious ritual, but Jesus remained a thoughtful and silent spectator. To the Son of Man this performance was pitiful and pathetic. He viewed it all as misrepresentative of the character and attributes of his Father in heaven. He looked upon the doings of this day as a travesty upon the facts of divine justice and the truths of infinite mercy. He burned to give vent to the declaration of the real truth about his Father’s loving character and merciful conduct in the universe, but his faithful Monitor admonished him that his hour had not yet come. But that night, at Bethany, Jesus did drop numerous remarks which greatly disturbed John; and John never fully understood the real significance of what Jesus said in their hearing that evening.
Isus je planirao ostati s Ivanom cijeli tjedan Blagdana sjenica. Ovaj je blagdan bio godišnji praznik cijele Palestine; bilo je to vrijeme odmora za Židove. Iako Isus nije sudjelovao u veselju toga događaja, bilo je očito da je uživao i osjećao zadovoljstvo dok je promatrao radosni i bezbrižni samozaborav mladih i starih.
134:9.4 (1495.1)Jesus planned to remain throughout the week of the feast of tabernacles with John. This feast was the annual holiday of all Palestine; it was the Jewish vacation time. Although Jesus did not participate in the merriment of the occasion, it was evident that he derived pleasure and experienced satisfaction as he beheld the lighthearted and joyous abandon of the young and the old.
Usred tjedna proslave, prije nego što su svečanosti završile, Isus se oprostio od Ivana, rekavši da se želi povući u brda gdje bi mogao bolje biti u zajedništvu sa svojim Rajskim Ocem. Ivan mu se želio pridružiti, ali je Isus inzistirao da ostane na svečanostima, govoreći: “Od tebe se ne traži da nosiš teret Sina Čovječjeg; samo stražar mora bdjeti dok grad spava u miru.” Isus se nije vratio u Jeruzalem. Nakon gotovo tjedan dana provedenog sam u brdima blizu Betanije, otišao je u Kafarnaum. Na putu kući proveo je dan i noć u osami na padinama Gilboe, u blizini mjesta gdje je kralj Šaul oduzeo sebi život; a kada je stigao u Kafarnaum, činio se vedrijim nego kad se oprostio od Ivana u Jeruzalemu.
134:9.5 (1495.2)In the midst of the week of celebration and ere the festivities were finished, Jesus took leave of John, saying that he desired to retire to the hills where he might the better commune with his Paradise Father. John would have gone with him, but Jesus insisted that he stay through the festivities, saying: “It is not required of you to bear the burden of the Son of Man; only the watchman must keep vigil while the city sleeps in peace.” Jesus did not return to Jerusalem. After almost a week alone in the hills near Bethany, he departed for Capernaum. On the way home he spent a day and a night alone on the slopes of Gilboa, near where King Saul had taken his life; and when he arrived at Capernaum, he seemed more cheerful than when he had left John in Jerusalem.
Sljedećeg jutra Isus je otišao do škrinje s osobnim stvarima koje su ostale u Zebedejevoj radionici, stavio svoju pregaču i javio se na posao, govoreći: “Priliči mi da budem zauzet dok čekam da dođe moj čas.” I radio je nekoliko mjeseci, sve do siječnja sljedeće godine, u brodograditeljskoj radionici pokraj svoga brata Jakova. Nakon tog razdoblja rada s Isusom, bez obzira na sumnje koje bi se pojavile i zamaglile Jakovljevo razumijevanje životnog djela Sina Čovječjeg, on više nikada nije uistinu i potpuno napustio svoju vjeru u Isusovo poslanje.
134:9.6 (1495.3)The next morning Jesus went to the chest containing his personal effects, which had remained in Zebedee’s workshop, put on his apron, and presented himself for work, saying, “It behooves me to keep busy while I wait for my hour to come.” And he worked several months, until January of the following year, in the boatshop, by the side of his brother James. After this period of working with Jesus, no matter what doubts came up to becloud James’s understanding of the lifework of the Son of Man, he never again really and wholly gave up his faith in the mission of Jesus.
Isus je tijekom ovog posljednjeg razdoblja rada u brodograditeljskoj radionici najveći dio vremena provodio na unutarnjem dovršavanju nekih većih plovila. Ulagao je veliki trud u sav svoj ručni rad i činilo se da je osjećao zadovoljstvo ljudskim postignućem kada bi dovršio neko dobro izrađeno djelo. Iako je malo vremena trošio na sitnice, bio je savjestan radnik kada se radilo o bitnim dijelovima svakog pojedinog pothvata.
134:9.7 (1495.4)During this final period of Jesus’ work at the boatshop, he spent most of his time on the interior finishing of some of the larger craft. He took great pains with all his handiwork and seemed to experience the satisfaction of human achievement when he had completed a commendable piece of work. Though he wasted little time upon trifles, he was a painstaking workman when it came to the essentials of any given undertaking.
Kako je vrijeme prolazilo, u Kafarnaum su stigle vijesti o nekom Ivanu koji je propovijedao krsteći pokajnike u Jordanu i govoreći: “Bliži se kraljevstvo nebesko; pokajte se i krstite se.” Isus je slušao te vijesti dok se Ivan polako kretao uz Jordansku dolinu od riječnog gaza najbližeg Jeruzalemu. Ali Isus je nastavio raditi, izrađujući čamce, sve dok Ivan u siječnju sljedeće godine, 26. godine po Kr., nije stigao uz rijeku do mjesta blizu Pele. Tada je Isus odložio svoj tesarski alat, govoreći: “Došao je moj čas” i nedugo zatim se pojavio pred Ivanom da primi krštenje.
134:9.8 (1495.5)As time passed, rumors came to Capernaum of one John who was preaching while baptizing penitents in the Jordan, and John preached: “The kingdom of heaven is at hand; repent and be baptized.” Jesus listened to these reports as John slowly worked his way up the Jordan valley from the ford of the river nearest to Jerusalem. But Jesus worked on, making boats, until John had journeyed up the river to a point near Pella in the month of January of the next year, {scaps{scaps{a.d.}scaps}scaps} 26, when he laid down his tools, declaring, “My hour has come,” and presently presented himself to John for baptism.
Ali Isus je doživio veliku promjenu. Od svih koji su uživali u njegovim posjetima i služenju dok je prolazio zemljom, mali je broj bio u stanju prepoznati u javnom učitelju istu onu osobu koju su imali prilike upoznati i voljeti u ranijim godinama. Postojao je razlog zašto ga oni koji su ranije imali koristi od njegove osobne službe nisu mogli prepoznati u njegovoj kasnijoj ulozi javnog i autoritativnog učitelja. Ta je višegodišnja preobrazba uma i duha dugo trajala, a dovršena je tijekom boravka ispunjenog velikim događajima na Hermonskoj gori.
134:9.9 (1495.6)But a great change had been coming over Jesus. Few of the people who had enjoyed his visits and ministrations as he had gone up and down in the land ever subsequently recognized in the public teacher the same person they had known and loved as a private individual in former years. And there was a reason for this failure of his early beneficiaries to recognize him in his later role of public and authoritative teacher. For long years this transformation of mind and spirit had been in progress, and it was finished during the eventful sojourn on Mount Hermon.