Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 106
KOZMIČKE RAZINE STVARNOSTI
Sekcije
§ Uvod
§ 1. PRIMARNA VEZA FINITNIH FUNKCIONALA
§ 2. SEKUNDARNA VRHOVNA INTEGRACIJAFINITA
§ 3. TRANSCENDENTALNA TERCIJARNAASOCIJACIJA STVARNOSTI
§ 4. ULTIMNA KVARTANSKA INTEGRACIJA
§ 5. KOAPSOLUTNA ILI PETA FAZAASOCIJATIVNOSTI
§ 6. APSOLUTNA ILI ŠESTA FAZA INTEGRACIJE
§ 7. FINALNOST SUDBINE
§ 8. TROJSTVO TROJSTAVA
§ 9. EGZISTENCIJALNO BESKONAČNO UJEDINJENJE
POGLAVLJE 106
KOZMIČKE RAZINE STVARNOSTI
106:0.1 (1162.1) Nije dovoljno da uzlazni smrtnik upozna jedino osnovu odnosa Božanstva s porijeklom i ispoljenjima kozmičke stvarnosti; čovjek pored toga treba steći određeno poznavanje odnosa koji vladaju između njega i brojnih razina egzistencijalnih i eksperimentalnih stvarnosti, potencijalnih i aktualnih stvarnosti. Bolje poznavanje kozmičkih stvarnosti kao i vještine njihove međupovezanosti, integracije i ujedinjenja uveliko pomažu čovjekovoj zemaljskoj orijentaciji, kozmičkom uvidu i duhovnom usmjerenju.
106:0.2 (1162.2) Suvremeni veliki svemir i javljajući glavni svemir su načinjeni od mnogih oblika i faza stvarnosti koje, svaka za sebe, postoje na više razina funkcionalne aktivnosti. Ovi višestruki egzistenti i latenti već su sugerirani u ovom zapisu i ovom ih prilikom grupiramo kako bi olakšali konceptualni prikaz u slijedeće kategorije:
106:0.3 (1162.3) 1. Nekompletnifiniti. Ovo je trenutni status uzlaznih bića velikog svemira, trenutni status smrtnika Urantije. Ova razina obuhvaća stvorenja od ljudskih bića planetarne egzistencije do, ali ne i uključujući, bića koja postižu ostvarenje sudbine. Ona se odnosi na svemire od ranih fizičkih početaka do, ali ne i uključujući, uspostavu svjetla i života. Ova razina gradi trenutnu perifieriju stvaralačke aktivnosti u vremenu i prostoru. Ona se naočigled kreće od Raja prema spoljašnjosti, kako okončanje suvremene kozmičke dobi treba posvjedočiti utemeljenje velikog svemira u stadiju svjetla i života, te definitivno posvjedočiti pojavu nekog novog reda razvojnog rasta u prvoj razini spoljašnjeg prostora.
106:0.4 (1162.4) 2. Maksimalni Finiti. Ovo je suvremeni status svih eksperimentalnih bića koja su postigla ostvarenje sudbine - sudbine kakva je obznanjena u okvirima suvremene kozmičke dobi. Svi svemiri mogu postići maksimalnu razinu statusa, kako duhovno tako i fizički. Ali riječ “maksimum” je sama po sebi relativna - maksimum u odnosu na što? Ono što je maksimalno i naočigled konačno u suvremenoj kozmičkoj dobi može biti ništa drugo nego istinski početak budućih doba. Čini se da su neke faze Havone dostigle maksimum statusa.
106:0.5 (1162.5) 3. Transcendentali. Ova nadfinitna razina (antecedentno) slijedi finitno napredovanje. Ona podrazumijeva predfinitne korijene finitnih početaka i postfinitni smisao i značenje svih naočiglednih finitnih krajeva ili sudbina. Čini se da veliki dio Raja-Havone pripada transcendentalnom redu.
106:0.6 (1162.6) 4. Ultimati. Ova razina obuhvaća to što ima smisao i značenje u pogledu glavnog svemira i što se nadovezuje na sudbinsku razinu upotpunjenog glavnog svemira. Raj-Havona (naročito krug Očevih svjetova) po mnogo čemu ima ultiman smisao i značenje.
106:0.7 (1163.1) 5. Koapsoluti. Ova razina podrazumijeva iskustvenost na nadsvemirskom kozmičkom polju stvaralačkog izražaja.
106:0.8 (1163.2) 6. Apsoluti. Ova razina u sebi nosi vječnost prisutnosti sedam egzistencijalnih Apsoluta. Ona štoviše može podrazumijevati određenu mjeru asocijativnog iskustvenog postignuća, ali ako je ovo slučaj, ne znamo kako bi to bilo moguće ako ne preko kontaktnog potencijala ličnosti.
106:0.9 (1163.3) 7. Beskonačnost. Ova razina je predegzistencijalna i postiskustvena. Neograničeno jedinstvo stvarnosti je hipotetska stvarnost prije svih početaka i poslije svih sudbina.
106:0.10 (1163.4) Ove razine stvarnosti predstavljaju ugodne kompromisne simbolizacije suvremene kozmičke dobi i moralne perspektive. Pored čovjekovog gledišta postoji i broj drugih načina gledanja na stvarnost kao i gledišta drugih kozmičkih doba. Stoga je bitno naglasiti da ovom prilikom izlažemo koncepte koji su posve relativni u smislu uvjetovanosti i ograničenosti zbog:
106:0.11 (1163.5) 1. Ograničenja jezika smrtnog bića.
106:0.12 (1163.6) 2. Ograničenja smrtnog uma.
106:0.13 (1163.7) 3. Ograničenog razvoj a sedamnadsvemira.
106:0.14 (1163.8) 4. Činjenice da čovjek nije upoznat sa šest osnovnih ciljeva nadsvemirskog razvoja koji se ne odnose na uspon smrtnog čovjeka do Raja.
106:0.15 (1163.9) 5. Činjenice da čovjek nije u stanju shvatiti čak ni ograničeno gledište vječnosti.
106:0.16 (1163.10) 6. Činjenice da nije moguće predočiti kozmičku evoluciju i sudbinu u odnosu na sva kozmička doba, a ne samo u odnosu na suvremeno doba evolutivnog razvoja sedam nadsvemira.
106:0.17 (1163.11) 7. Nesposobnosti stvorenog bića da shvati pravo značenje bilo predegzistencijala ili postiskustvenosti - onoga što je prije početaka i poslije sudbina.
106:0.18 (1163.12) Rast stvarnosti je uvjetovan okolnostima slijeda kozmičkih doba. Dok u vrijeme Havone centralni svemir nije prošao procesom evolutivne promjene, u suvremenim epohama nadsvemiske dobi on prolazi određenim progresivnim promjenama koje su povezane s koordinacijom evolutivnih nadsvemira. Sedam nadsvemira, koji trenutno prolaze procesom evolucije, trebaju jednog dana postići utemeljenje u stadiju svjetla i života, dostići granice rasta suvremene svemirske dobi. Ali naredno doba, doba prve razine spoljašnjeg prostora, bez sumnje treba osloboditi nadsvemire od njihove današnje sudbine ograničenja. Preobilnost uvijek prati upotpunjenje.
106:0.19 (1163.13) Ovdje navodimo jedino dio ograničenja na koja nailazimo pri pokušaju predstave ujedinjene koncepcije kozmičkog rasta stvari, značenja i vrijednosti i njihove sinteze na sve višim razinama stvarnosti.
1. PRIMARNA VEZA FINITNIH FUNKCIONALA
106:1.1 (1163.14) Primarne faze finitne stvarnosti - faze koje vode porijeklo od duha - neposredno se ispoljavaju na razinama stvorenih bića kao savršene ličnosti i na kozmičkim razinama kao savršena tvorevina Havone. Iskustveno Božanstvo se tako izražava u duhu-osobi Boga kao Vrhovni Havone.Ali sekundarne, evolutivne, vremenski-prostorno uvjetovane faze finitnog postaju kozmički integrirane jedino kao rezultat rasta i postignuća. Dok s vremenom svi sekundarni ili usavršavajući finiti postižu razinu koja odgovara razini primarnog savršenstva, ova sudbina u sebi nosi vremensko zakašnjenje, konstitutivnu nadsvemirsku kvalifikaciju koja nije genetički prisutna u centralnoj tvorevini. (Upoznati smo s postojanjem tercijarnih finita, ali nam još nije obznanjena metoda njihove integracije.)
106:1.2 (1164.1) Ovo vremensko zakašnjenje koje vlada nadsvemirom, ova zapreka pri postignuću savršenstva, pruža priliku stvorenim bićima za sudjelovanje u evolutivnom rastu. Zahvaljujući njemu, stvoreno biće može u procesu vlastite evolucije postati partner Stvoritelja. Za vrijeme ovog ekspanzivnog rasta ono što je nepotpuno povezuje se sa savršenim zahvaljujući djelovanju Boga Sedmostrukog.
106:1.3 (1164.2) Bog Sedmostruki svjedoči činjenici da Rajsko Božanstvo priznaje postojanje vremenskih zapreka u evolutivnim svemirima prostora. Bez obzira na udaljenost od Raja, bez osvrtanja na dubinu prostora iz koje opstala materijalna ličnost vuče porijeklo, Bog Sedmostruki je prisutan i posvećen brižnom i suosjećajnom radu na promicanju istine, ljepote i dobrote ovako nepotpunom, napaćenom stvorenom biću evolutivnog porijekla. Božanska služba Sedmostrukog proteže se prema unutrašnjosti, u smjeru Vječnog Sina Rajskog Oca kao i prema spoljašnjosti, kroz Stare Dane do kozmičkih Očeva - Sinova Stvoritelja.
106:1.4 (1164.3) Čovjek, osobno biće koje se uspinje duhovnom progresijom, pronalazi osobnu i duhovnu božanstvenost Sedmostrukog; ali postoje i druge faze Sedmostrukog koje nisu povezane s progresijom ličnosti. Božanski aspekti ove grupacije Božanstva trenutno su integrirani u vezi između Sedam Glavnih Duhova i Spojenog Činitelja, dok im je suđeno da postanu vječno ujedinjeni u javljajućoj ličnosti Vrhovnog Bića. Druge faze Boga Sedmostrukog su integrirane ne druge načine u suvremenoj kozmičkoj dobi, dok im je svima suđeno ujedinjenje u Vrhovnom. Sedmostruki, u svim fazama, je izvor relativnog jedinstva funkcionalne stvarnosti suvremenog velikog svemira.
2. SEKUNDARNA VRHOVNA INTEGRACIJAFINITA
106:2.1 (1164.4) Kako Sedmostruki Bog funkcionalno koordinira finitnu evoluciju, tako Vrhovno Biće s vremenom sintetizira postignuće sudbine. Vrhovni je božanska kulminacija evolucije velikog svemira - fizička evolucija oko nukleusa-duha i s vremenom dominacija nukleusa-duha nad okružjem rotirajućih domena fizičke evolucije. Sve ovo se odvija u skladu s mandatima ličnosti: Rajske ličnosti u najvišem smislu, ličnosti Stvoritelja u kozmičkom smislu, smrtne ličnosti u ljudskom smislu, Vrhovne ličnosti u kulminirajućem ili iskustveno sveobuhvatnom smislu.
106:2.2 (1164.5) Koncept Vrhovnog mora ostaviti prostora različitim načinima prepoznavanja osobe duha, kao evolutivne moći i kao sinteze moći-ličnosti - ujedinjenja evolutivne moći s duhom-ličnosti i kroz dominaciju duha-ličnosti.
106:2.3 (1164.6) Duh, na koncu konca, dolazi s Raja kroz Havonu. Energija-materija naočigled evoluira u dubinama prostora i postaje organizirana u obliku moći zahvaljujući djelovanju djece Beskonačnog Duha u suradnji sa Sinovima Stvoriteljima Boga.Sve ovo je iskustveno; ovo je transakcija vremena i prostora koja obuhvaća široki raspon živih bića uključujući Božanske stvoritelje i evolutivna stvorenja. Moć-uprava Stvaralačkih božanstava u velikom svemiru polako se širi kako bi obuhvatila evolutivno utemeljenje i stabilizaciju vremensko- prostornih tvorevina i ovo predstavlja razvoj iskustvene moći Boga Sedmostrukog. Ovo obuhvaća cijeli gamut postignuća božanstva u vremenu i prostoru od darivanja Ispravljača koji predstavljaju dar Oca Svih do podarenja života koje je djelo Rajskih Sinova. Ovo je zaslužena moć,demonstrirana moć, iskustvena moć; ona stoji u kontrastu s vječnom moći, nepojmljivom moći, egzistencijalnom moći Rajskih Božanstava.
106:2.4 (1165.1) Ova iskustvena moć koja izrasta iz božanskih postignuća Boga Sedmostrukog sama po sebi ispoljava kohezivne osobine božanstva sintetiziranjem - totaliziranjem - svemoguće moći postignutog iskustvenog ovladavanja evolutivnim tvorevinama. Sva ova presilna moć s druge strane nalazi koheziju duha-ličnosti na pilotskom planetu spoljašnjeg pojasa Havona svjetova u jedinstvu s duhom-ličnosti Havona prisutnosti Boga Vrhovnog. Na taj način ovo iskustveno Božanstvo postiže kulminaciju duge evolutivne bitke unošenjem duha- prisutnosti i božanske ličnosti koja prožima centralnu tvorevinu u proizvod moći vremena i prostora.
106:2.5 (1165.2) Na taj način Vrhovni s vremenom postiže obujmljenje svega što evoluira u vremenu i prostoru dok u iste ove osobine unosi duh ličnosti. Kako stvorenja, uključujući smrtnike, imaju ličnost i kao osobe sudjeluju u ovoj veličanstvenoj transakciji, one definitivno postižu kapacitet za poznavanje Vrhovnog i za postignuće njegove spoznaje koju ostvaruju kao djeca ovog evolutivnog Božanstva.
106:2.6 (1165.3) Mihael iz Nebadona je kao Rajski Otac zbog toga što dijeli svoje Rajsko savršenstvo; tako će i evolutivni smrtnici jednog dana postići srodnost s iskustvenim Vrhovnim jer će uistinu dijeliti njegovo evolutivno savršenstvo.
106:2.7 (1165.4) Bog Vrhovni je iskustven; on se stoga potpuno može doživjeti u iskustvu. Egzistencijalne stvarnosti sedam Apsoluta ne mogu se spoznati vještinom iskustva; ličnosti finitnih stvorenih bića jedino mogu spoznati stvarnosti ličnosti Oca, Sina i Duha kad se odaju stavu koji predstavlja spoj molitve i obožavanja.
106:2.8 (1165.5) S upotpunjenjem sinteze moći-ličnosti Vrhovnog Bića bit će povezana sva apsolutnost više triodita koji se na ovaj način mogu povezati, i sve finitne ličnosti će biti u stanju iskustveno postići i razumjeti ovu veličanstvenu ličnost evolucije. Kad uzlazna bića postignu postuliranu sedmu fazu egzistencije duha, ona postižu ostvarenje novih značenja-vrijednosti apsolutnosti i beskonačnosti triodita koji se obznanjuju na podapsolutnim razinama u Vrhovnom Biću, koje se može doživjeti u iskustvu. Ali postignuće ovih stadija maksimalnog razvoja vjerovatno treba sačekati koordinirano utemeljenje cijelog velikog svemira u stadiju svjetla i života.
3. TRANSCENDENTALNA TERCIJARNAASOCIJACIJA STVARNOSTI
106:3.1 (1165.6) Apsonitni arhitekti izgrađuju nacrt; Vrhovni Stvoritelji ga ostvaruju; Vrhovno Biće treba sprovesti njegovo upotpunjenje koje Vrhovni Stvoritelji ostvaruju u vremenu, onako kako ga u prostoru najavljuju Glavni Arhitekati.
106:3.2 (1165.7) Za suvremene dobi administrativna koordinacija glavnog svemira je djelo Arhitekata Glavnog Svemira. Ali pojava Svemogućeg Vrhovnog pri terminaciji suvremene dobi signalizira da je evolutivni finit ostvario prvu razinu iskustvene sudbine. Ova pojava zasigurno treba rezultirati upotpunjenim djelovanjem prvog iskustvenog Trojstva - jedinstvom Vrhovnih Stvoritelja, Vrhovnog Bića i Arhitekata Glavnog Svemira. Ovom je Trojstvu suđeno dasprovede dalju evolutivnu integraciju glavne tvorevine.
106:3.3 (1166.1) Rajsko Trojstvo je istinski beskonačno, a ni jedno Trojstvo ne može biti beskonačno ako ne obuhvaća ovo izvorno Trojstvo. Ali izvorno Trojstvo je eventualnost isključive povezanosti apsolutnih Božanstava; podapsolutna bića nisu bila povezana s ovom praiskonskom vezom. Novija iskustvena Trojstva štoviše obuhvaćaju djelovanja ličnosti stvorenih bića. Ovo je definitivno istina kad se radi o Trojskom Ultimatu, gdje sama prisutnost Glavnih Sinova Stvoritelja među pripadnicima Vrhovnih Stvoritelja označava istovremenu prisutnost aktualnog i bonificiranog iskustva unutar ove veze Trojstva.
106:3.4 (1166.2) Prvo iskustveno Trojstvo osigurava grupno postignuće ultimnih eventualnosti. Grupne povezanosti imaju sposobnost anticipacije, štoviše transcendentiranja, individualnih sposobnosti; ovo je istina i iznad finitne razine. U budućim dobima, nakon što se sedam nadsvemira utemelji u stadiju svjetla i života, Zbor Finalnosti će nesumnjivo promaknuti ciljeve Rajskih Božanstava kako ih diktiraju Trojski Ultimati i kao što su isti ujedinjeni preko moći-ličnosti Vrhovnog Bića.
106:3.5 (1166.3) U svim događajima gigantskog kozmičkog razvoja prošle i buduće vječnosti, spoznajemo ekspanziju razumljivih elemenata Oca Svih. Kao JA JESAM, mi filozofski postuliramo njegovo prožimanje cjelokupne beskonačnosti, ali ni jedno stvorenje ne može iskustveno obuhvatiti ovaj postulat. Kako se svemir širi i kako gravitacija i ljubav prodiru u vremensko-organizirajući prostor, u stanju smo shvatiti sve više Prvog Izvora i Centra. Možemo osjetiti prostornu prisutnost Neograničenog Apsoluta i detektirati evolucija bića duha i ekspanziju u božanskoj prisutnosti Božanstva Apsoluta dok se kozmička evolucija i evolucija duha sjedinjuju umom i iskustvom na finitnim razinama božanstva kao Vrhovno Biće i koordiniraju na transcendentalnim razinama kao Trojski Ultimati.
4. ULTIMNA KVARTANSKA INTEGRACIJA
106:4.1 (1166.4) Rajsko Trojstvo nesumnjivo koordinira u ultimnom smislu ali djeluje u ovom pogledu kao samoograničeni apsolut; iskustveno Ultimno Trojstvo koordinira transcendentalno kao transcendental. U vječnoj budućnosti ovo iskustveno Trojstvo treba, uz pomoć sve većeg ujedinjenja, dalje aktivirati javljajuću prisutnost Ultimnog Božanstva.
106:4.2 (1166.5) Dok je Ultimnom Trojstvu suđeno da bude koordinator glavne tvorevine, Ultimni Bog je transcendentalna moć-personalizacija upravljenja cijelog glavnog svemira. Upotpunjena pojava Ultimnog podrazumijeva upotpunjenje glavne tvorevine i obilježava punu pojavu ovog transcendentalnog Božanstva.
106:4.3 (1166.6) Nije nam poznato koje će pojave biti uvedene s punom pojavom Ultimnog. Ali kako je Vrhovni trenutno duhovno i osobno prisutan u Havoni, Ultimni je tako prisutan u istim ovim prostranstvima u apsonitnom i nadosobnom smislu. A već ste upoznati s postojanjem Ograničenih Namjesnika Ultimnog, premda niste upoznati s njihovom lokacijom ili djelovanjem.
106:4.4 (1167.1) Ali bez obzira na administrativne odraze koji prate pojavu Ultimnog Božanstva, osobne vrijednosti njegove transcendentalnebožanstvenosti mogu doživjeti sve ličnosti koje sudjeluju u aktualiziranju ove razine Božanstva. Transcendentiranje finitnog jedino može voditi postignuću ultimnog. Ultimni Bog postoji u transcendenciji vremena i prostora, ali je podapsolutan unatoč unutarnjem kapacitetu za funkcionalo povezivanje s apsolutima.
5. KOAPSOLUTNA ILI PETA FAZAASOCIJATIVNOSTI
106:5.1 (1167.2) Ultimni je vrhunac transcendentalne stvarnosti upravo kao što je Vrhovni vršni kamen evolutivno-iskustvene stvarnosti. Aktualna pojava ovih dvaju iskustvenih Božanstava polaže temelje za drugo iskustveno Trojstvo. Ovo je Trojstvo Apsolut, ujedinjenje Vrhovnog Boga, Ultimnog Boga i Neobznanjenog Sprovoditelja Kozmičke Sudbine. Ovo Trojstvo ima teoretski kapacitet za aktivaciju Apsoluta potencijalnosti - Božanstva, Univerzala i Neograničenosti. Ali do upotpunjene formacije ovog Trojstva Apsoluta jedino može doći nakon upotpunjenja evolucije cijelog velikog svemira, od Havone do četvrte ili spoljašnje razine prostora.
106:5.2 (1167.3) Treba biti jasno da su ova iskustvena Trojstva korelativna, ne samo u pogledu osobina ličnosti iskustvenog Božanstva, već i u neosobnim osobinama koje obilježavaju njihovo postignuće jedinstva Božanstva. Dok se ova prezentacija prvenstveno bavi osobnim fazama kozmičkog ujedinjenja, svejedno je istina da je neosobnim aspektima svemira nad svemirima također suđeno postignuće ujedinjenja kao što se može vidjeti u sintezi moći-ličnosti koja se trenutno sprovodi u evoluciji Vrhovnog Bića. Ove osobine duha- osobnosti Vrhovnog ne mogu se odvojiti od povlastica moći Vrhovnog i obje su upotpunjene nepoznatim potencijalnom Vrhovnog uma. Bog Ultimni ne može kao osoba biti uveden pod neosobne aspekte Ultimnog Božanstva. Ali na apsolutnim razinama Božanstva. Tako se ni Neograničeni Apsoluti se ne mogu odvojiti i razlikovati u prisutnosti Univerzalnog Apsoluta.
106:5.3 (1167.4) Sama po sebi, trojstva nisu osobna, niti su u sukobu s ličnosti. Ona prije obuhvaćaju i usklađuju ličnost, u kolektivnom smislu, s neosobnim djelovanjima. Trojstva su, tako, uvijek stvarnost božanstva, a nikad stvarnost ličnosti. Osobni aspekti trojstva počivaju u njegovim individualnim pripadnicima, ali kao individualne osobe oni nisu to trojstvo. Oni su trojstvo jedino kolektivno; to je trojedinstvo. Ali trojstvo uvijek uključuje svo obuhvaćeno božanstvo; trojstvo je božanstvo u jedinstvu.
106:5.4 (1167.5) Tri Apsoluta - Božanstvo, Univerzal i Neograničeni - nisu trojstvo; oni svi nisu božanstvo. Jedino ono što je obožanstvljeno postaje trojstvo; sve druge asocijacije su trojedinstva ili trioditi.
6. APSOLUTNA ILI ŠESTA FAZA INTEGRACIJE
106:6.1 (1167.6) Suvremeni potencijal glavnog svemira se teško može smatrati apsolutnim, premda može biti približno ultiman; smatramo da je nemoguće postići puno otkrivenje apsolutnih značenja-vrijednosti u okvirima podapsolutnog kozmosa. Stoga nailazimo na bitnu teškoću pri pokušaju shvaćanja sveobuhvatnog izražaja neograničenih mogućnosti triju Apsoluta ili štoviše pri pokušaju vizualizacije iskustvene Personalizacije Boga Apsoluta na ovoj neosobnoj razini Božanstva Apsoluta.
106:6.2 (1168.1) Čini se da je prostor kao stadij glavnog svemira adekvatno prikladan za aktualiziranje Vrhovnog Bića, za formiranje i puno djelovanje Trojstva Ultimnog, za javljanje Boga Ultimnog i štoviše za rađanje Trojstva Apsoluta. Ali naše ideje u vezi punog djelovanja drugog iskustvenog Trojstva obuhvaćaju ideje koje prelaze granice prostranog glavnog svemira.
106:6.3 (1168.2) Ako zamislimo kozmos-infinit - neki neograničeni kozmos koji prevazilazi granice glavnog svemira - i ako zamislimo da se finitni razvoji Apsolutnog Trojstva trebaju odigrati na tako nadultimnom podiju djelovanja, moguće je zamisliti da upotpunjeno djelovanje Trojstva Apsoluta treba dostići konačni izražaj u tvorevinama beskonačnosti i da treba sprovesti apsolutnu aktualizaciju svih potencijala. Integracija i asocijacija ekspanzivnih segmenata stvarnosti prilazi razinama apsolutnosti statusa koji je proporcionalan uvođenju cjelokupne stvarnosti u okvire ovako povezanih segmenata.
106:6.4 (1168.3) Drugim riječima: Trojstvo Apsolut, kako samo ime govori, uistinu je apsolut u totalnom djelovanju. Ne znamo kako apsolut može postići puni izražaj na uvjetovanim, ograničenim i na druge načine restriktiranim osnovama. Stoga moramo prepostaviti da ovakvo sveobuhvatno djelovanje treba biti neuvjetovano (u potencijalu). Štoviše, čini se da ono što je neuvjetovano također treba biti neograničeno, ako ništa drugo s kvalitativnog gledišta, premda nismo tako sigurni u pogledu kvantitativnih odnosa.
106:6.5 (1168.4) U ovo smo, međutim, sigurni: Dok je egzistencijalno Rajsko Trojstvo beskonačno i dok je iskustveno Ultimno Trojstvo podbeskonačno, Trojstvo Apsolut se ne može tako lako klasificirati. Premda je iskustveno u porijeklu i građi, definitivno se nadograđuje na egzistencijalne Apsolute potencijalnosti.
106:6.6 (1168.5) Dok ljudskom umu teško može biti od velike koristi da pokuša shvatiti tako daleke i nadljudske koncepte, sugeriramo da se djelovanje vječnosti Trojstva Apsoluta može smatrati kulminacijom u nekoj vrsti iskustvenosti Apsoluta potencijalnosti. Ovo može djelovati kao realističan zaključak u vezi Univerzalnog Apsoluta, ako ne i Neograničenog Apsoluta; ako ništa drugo, znamo da Univerzalni Apsolut nije jedino statičan i potencijalan, već je također asocijativan u cjelokupnom smislu Božanstvenosti tih svjetova. Ali u pogledu shvatljivih vrijednosti božanstva i ličnosti, ove pretpostavke podrazumijevaju personalizaciju Božanstva Apsoluta i pojavu tih nadosobnih vrijednosti i ultraosobnih značenja koja počivaju u upotpunjenju ličnosti Boga Apsoluta - trećeg i posljednjeg iskustvenog Božanstva.
7. FINALNOST SUDBINE
106:7.1 (1168.6) Određene teškoće u formiranju koncepta beskonačne integracije stvarnosti ulaze u sastav činjenice da sve takve ideje obuhvaćaju dio finalnosti kozmičkog razvoja, određenu vrstu iskustvene realizacije svega što ikad može postojati.Nezamislivo je da kvantitativna beskonačnost ikad može biti potpuno realizirana u finalnosti. Uvijek će postojati neistražene mogućnosti u tri potencijalna Apsoluta koja nikakva mjera iskustvenog razvoja ne može iscrpiti. Sama vječnost, premda apsolutna, nije više nego apsolutna.
106:7.2 (1169.1) Čak se ni tentativni koncept finalne integracije ne može odvojiti od plodova neograničene vječnosti i stoga je praktično neostvariv u bilo kakvoj zamislivoj budućnosti.
106:7.3 (1169.2) Sudbina se temelji djelovanjem slobodne volje Božanstava koja čine Rajsko Trojstvo; sudbina se temelji u prostranstvima prostora triju velikih potencijala čija apsolutnost obuhvaća mogućnosti sveg budućeg razvoja; sudbina se vjerovatno sprovodi djelovanjem Sprovoditelja Kozmičke Sudbine i ovo djelovanje vjerovatno obuhvaća Vrhovno i Ultimno u Trojstvu Apsolutu. Iskustvena bića ako ništa drugo mogu djelomično shvatiti iskustvenu sudbinu; ali čovjeku teško može biti shvatljiva sudbina koja se nadograđuje na beskonačne potencijale. Finalnost sudbine je egzistencijalno-iskustveno postignuće koje se naočigled razvija u Božanstvu Apsolutu. Ali Božanstvo Apsolut stoji u odnosu vječnosti naspram Neograničenog Apsoluta djelovanjem Univerzalnog Apsoluta. Ova tri Apsoluta, iskustvena u mogućnosti, zapravo su egzistencijalna te su štoviše, kako su neograničena, bezvremena, bezprostorna, neobvezana i neizmjerna - istinski beskonačna.
106:7.4 (1169.3) Mala vjerovatnoća postignuća određenog cilja ne staje na put formiranju filozofskih teorija o mogućim sudbinama. Moguće da se aktualiziranje Božanstva Apsoluta kao dostižnog apsolutnog Boga ne može praktično ostvariti; ali ovakvi finalni plodovi svejedno predstavljaju teoretsku mogućnost. Angažman Bezuvjetnog Apsoluta u nekom neshvatljivom kozmosu-infinitu može biti neizmjerno udaljen u budućnosti beskrajne vječnosti, ali takva hipoteza svejedno ostaje validna. Smrtnici, morontijanci, duhovi, finaliteri, Transcendentalisti i drugi, zajedno sa samim svemirima i svim drugim fazama stvarnosti, svakako imaju potencijalnu finalnu sudbinu koja je apsolutna u vrijednosti; ali sumnjamo da bilo koje biće ili svemir mogu u cjelosti postići sve aspekte takve sudbine.
106:7.5 (1169.4) Bez obzira na to koliko čovjek napreduje u shvaćanju Oca, vaš um uvijek posrće pred neobznanjenom beskonačnosti Oca-JA JESAM, neistraženog prostranstva koje ostaje neshvatljivo i nepojmljivo širom svih krugova vječnosti. Bez obzira na to koliko Boga čovjek bude postigao, uvijek će biti više Boga čije postojanje čovjek nećete ni naslutiti. Smatramo da je ovo slučaj i na transcendentalnim razinama kao što je slučaj u domenama finitne egzistencije. Potraga za Bogom je beskrajna!
106:7.6 (1169.5) Ova nesposobnost postignuća Boga u konačnom pogledu ne treba obeshrabriti kozmička stvorenja; vi uistinu možete i hoćete dostići razine Božanstva Sedmostrukog, Vrhovnog i Ultimnog, koji vama znače isto što beskonačna spoznaja Boga Oca znači Vječnom Sinu i Spojenom Činitelju u njihovom apsolutnom statusu egzistencije vječnosti. Umjesto što će vas ova ideja mučiti, beskonačnost Boga treba poslužiti kao najsnažnije uvjerenje da širom sve beskrajne budućnosti pred ulaznom ličnosti stoji mogućnost i priliku za razvoj ličnosti i uspostavu veze s Božanstvom koju ni sama vječnost ne može iscrpiti ili okončati.
106:7.7 (1169.6) Dok finitnim stvorenjima velikog svemira koncept glavnog svemira može djelovati gotovo beskonačno, apsonitni arhitekti istog ovog svemira nesumnjivo shvaćaju njegovu povezanost s nezamišljenim razvojima u okvirima beskrajnog JA JESAM. Sam prostor je jedan ultimni uvjet, jedno uvjetno ograničenje u relativnoj apsolutnosti tihih zona srednjeg prostora.
106:7.8 (1170.1) U nepojmljivo udaljenoj budućnosti vječni trenutak finalnog upotpunjenja cijelog velikog svemira, nesumnjivo ćemo svi gledati unatrag na cijelu povijest kao ništa više od početka, jednostavnog stvaranja određenih finitnih i transcendentalnih temelja koji trebaju poslužiti još čarobnijoj metamorfozi neistražene beskonačnosti. U takvom budućem trenutku vječnosti glavni svemir će djelovati mlado; uistinu, on će uvijek biti mlad u usporedbi s neograničenim mogućnostima beskrajne vječnosti.
106:7.9 (1170.2) Mala vjerovatnoća postignuća beskonačne sudbine nikako ne staje na put razmišljanju o idejama u vezi ove sudbine i ne oklijevamo reći da ako tri apsolutna potencijala ikad budu mogla postati potpuno aktualizirana, moguće je zamisliti finitnu integraciju cjelokupne stvarnosti. Ova razvojna realizacija počiva na upotpunjenom aktualiziranju Neograničenog, Univerzalnog i Božanstva Apsoluta, tri potencijala čije sjedinjenje čini latenciju JA JESAM, suspendiranih stvarnosti vječnosti, iščekivanih mogućnosti koje stoje pred cijelom budućnosti i dalje.
106:7.10 (1170.3) Moramo priznati da su ovakve eventualnosti prilično udaljene; no unatoč tome, u mehanizmima, ličnostima i asocijacijama triju Trojstava vjerujemo da možemo detektirati mogućnost ponovnog ujedinjenja sedam apsolutnih faza Oca-JA JESAM. Ovo nas dovodi licem u lice s konceptom trostrukog Trojstva koje okružuje Rajsko Trojstvo egzistencijalnog statusa i Trojstva iskustvene prirode i porijekla koja iz njega prozilaze.
8. TROJSTVO TROJSTAVA
106:8.1 (1170.4) Ljudskom umu nije lako predočiti prirodu Trojstva Trojstava; ovo je aktualna sumacija cjelokupnosti iskustvene beskonačnosti koja se kao takva ispoljava u teoretskoj beskonačnosti realizacije vječnosti. U Trojstvu Trojstava iskustvena beskonačnost postiže identitet s egzistencijalnim beskonačnim i ovi se spajaju u prediskustvenom, predegzistencijalnom JA JESAM. Trojstvo Trojstava je finalni izraz svega što se podrazumijeva u petnaest trojedinosti i povezanih triodita. Relativnim bićima nije lako shvatiti finalnosti, bilo da se radi o egzistencijalnim ili iskustvenim; one stoga uvijek moraju biti predstavljene kao relativnosti.
106:8.2 (1170.5) Trojstvo Trojstava postoji u više faza. Ono sadrži mogućnosti, probabilitete i neminovnosti koje predstavljaju zapreku imaginacijama bića koja postoje na daleko višim razinama od ljudske. Ono ima implikacije koje nebeski filozofi ne mogu niti pojmiti, kako njegove implikacije zalaze u područje trojedinosti, a trojedinosti su na koncu konca, neshvatljive.
106:8.3 (1170.6) Trojstvo Trojstava se može predočiti na više načina. Odabrali smo trorazinski koncept kako slijedi:
106:8.4 (1170.7) 1. Razinu triju Troj stava.
106:8.5 (1170.8) 2. Razinu iskustvenog Božanstva.
106:8.6 (1170.9) 3. Razinu JA JESAM.
106:8.7 (1170.10) Ovo su razine sve većeg ujedinjenja. Ustvari, Trojstvo Trojstava je prva razina, dok druga i treća razina predstavljaju ujedinjenja-derivative prve razine.
106:8.8 (1171.1) PRVA RAZINA: Na ovoj izvornoj razini asocijacije vjerujemo da tri Trojstva djeluju kao savršeno sinhronizirane, premda zasebne, grupacije ličnosti Božanstva.
106:8.9 (1171.2) 1. Rajsko Trojstvo, asocijacija triju Rajskih Božanstava - Oca, Sina i Duha. Nemojte zaboraviti da Rajsko Trojstvo podrazumijeva trostruko djelovanje - apsolutno djelovanje, transcendentalno djelovanje (trojstvo Ultimnosti) i finitno djelovanje (Trojstvo Vrhovnosti). Rajsko Trojstvo je svaka i sve ove veze u svakom času i uvijek.
106:8.10 (1171.3) 2. Ultimno Trojstvo. Ovo je božanska asocijacija Vrhovnih Stvoritelja, Boga Vrhovnog i Arhitekata Glavnog Svemira. Dok je ovo adekvatna prezentacija božanskih aspekata ovog Trojstva, treba zabilježiti da postoje i druge faze ovog Trojstva koje se, štoviše, naočigled savršeno koordiniraju s ovim apsektima božanstvenosti.
106:8.11 (1171.4) 3. Apsolutno Trojstvo. Ovo je grupacija Vrhovnog Boga, Ultimnog Boga i Sprovoditelja Kozmičke Sudbine u pogledu svih božanskih vrijednosti. Određene druge faze ove trojedine grupacije odnose se na nebožanske vrijednosti u ekspanzivnom kozmosu. Ali ove se sjedinjuju s fazama božanstvenosti upravo kao što se aspekti moći i ličnosti iskustvenih Božanstava trenutno nalaze u procesu iskustvene sinteze.
106:8.12 (1171.5) Povezivanje ovih triju Trojstava u Trojstvo Trojstava omogućuje neograničenu integraciju stvarnosti. Ova grupacija sadrži uzroke, intermedije i finale; interceptore, ostvaritelje i sprovoditelje; početke, egzistencije i sudbine. Partnerstvo Oca-Sina postaje odnos Sina-Duha i neposredno poslije toga Duha-Vrhovnog, te dalje Vrhovnog-Ultimnog i Ultimnog-Apsoluta, sve do Apsoluta i Oca-Beskonačnog - do upotpunjenja kružnice vječnosti. Također, u drugim fazama koje nisu tako neposredno povezane s božanstvenosti i ličnosti,Prvi Veliki Izvor i Centar samoostvaruje neograničenost stvarnosti oko kružnice vječnosti, od apsolutnosti samoegzistencije kroz beskrajnost samootkrivenja, do finalnosti samoostvarenja - od apsoluta egzistencijala do finalnosti iskustvenosti.
106:8.13 (1171.6) DRUGA RAZINA: Koordinacija triju Trojstava neminovno povlači asocijativnu uniju iskustvenih Božanstava koji su genetski povezani s ovim Trojstvima. Priroda ove druge razine je nekom prilikom bila predstavljena kao:
106:8.14 (1171.7) 1. Vrhovni. Ovo je božanska posljedica jedinstva Rajskog Trojstva u iskustvenoj vezi sa Stvoriteljem-Stvaralačkom djecom Rajskih Božanstava. Vrhovni je božansko utjelovljenje upotpunjenja prvog stadija finitne evolucije.
106:8.15 (1171.8) 2. Ultimni. Ovo je božanska posljedica javljanja jedinstva drugog Trojstva, transcendentalne i apsonitne personifikacije božanstva. Ultimni se sastoji od različito povezanog jedinstva mnogih osobina i ljudska koncepcija Ultimnog treba uključiti ako ništa drugo one faze ultimnosti koje usmjeravaju kontrolu, kose se mogu doživjeti u osobnom iskustvu i koje mogu biti sjedinjene naponskim djelovanjem, ali postoje i mnogi drugi neobznanjeni aspekti eventuiranog Božanstva. Dok su Ultimni i Vrhovni usporedivi, oni nisu identični, niti je Ultimni jedino amplifikacija Vrhovnog.
106:8.16 (1172.1) 3. Apsolutni. Postoje mnoge teorije u vezi prirode treće osobe druge razine Trojstva Trojstava. Bog Aposlut nedvojbeno sudjeluje u ovom odnosu kao posljedica ličnosti konačnog djelovanja Trojstva Apsoluta, dok je Božanstvo Apsolut egzistencijalna stvarnost vječnog statusa.
106:8.17 (1172.2) Teškoće pri konceptualnog razumjevanju ovog trećeg pripadnika počivaju u činjenici pretpostavke da ovakav odnos ustvari podrazumijeva samo jednog Apsoluta. Teoretski, ako bi do toga došlo, bili bi svjedocima iskustvenog ujedinjenja triju Apsoluta u jednom. A primili smo k znanju da u beskonačnosti kao i egzistencijalno, postoji samo jedan Apsolut. Dok nije sasvim jasno tko je ovaj treći pripadnik, naišli smo na postulat da on može ubrajati Božanski, Univerzalni i Beskonačni Apsolut u nekom obliku nezamislive povezanosti i kozmičke manifestacije. Zasigurno, Trojstvo Trojstava teško može postići puno djelovanje bez punog ujedinjenja triju Apsoluta, dok se tri Apsoluta teško mogu ujediniti bez potpunog ostvarenja svih infinitivnih potencijala.
106:8.18 (1172.3) Vjerovatno će doći do minimalnog iskrivljenja istine ako se uzme da je treći pripadnik Trojstva Trojstava Univerzalni Apsolut, ako pri ovoj pretpostavci zamislimo Univerzalnog ne samo kao statičkog i potencijalnog već i asocijativnog. Ali još ne shvaćamo njegov odnos naspram stvaralačkih i evolutivnih aspekata djelovanja cjelokupnog Božanstva.
106:8.19 (1172.4) Premda je teško zamisliti upotpunjeni koncept Trojstva Trojstava, ograničeni koncept nije tako teško formirati. Ako se druga razina Trojstva Trojstava zamisli kao u biti osobna, postaje sasvim moguće postulirati jedinstvo Boga Vrhovnog, Boga Ultimnog i Boga Apsoluta kao osobnih reperkusija jedinstva osobnih Trojstava koja počivaju u korijenima ovih iskustvenih Božanstava. Usuđujemo se reći da će se ova tri iskustvena Božanstva zasigurno ujediniti na drugoj razini kao direktna posljedica rastućeg jedinstva njihovih ancestralnih i kauzativnih Trojstava koja ulaze u sastav prve razine.
106:8.20 (1172.5) Prva razina se sastoji od triju Trojstava; druga razina postoji kao ličnost-asocijacija iskustveno-evoluiranih, iskustveno-eventuiranih i iskustveno-egzistencijalnih ličnosti Božanstva. Bez obzira na bilo kakve konceptualne teškoće pri pokušaju razumijevanja potpunog Trojstva Trojstava, osobna asocijacija ovih triju Božanstava na drugoj razini postaje ispoljena našoj suvremenoj kozmičkoj dobi kao fenomen obožanstvljenja Majestona, koji je aktualiziran na ovoj drugoj razini činom Božanstva Apsoluta koje je djelovalo kroz Ultimni i u odgovor na inicijalni stvaralčki mandat Vrhovnog Bića.
106:8.21 (1172.6) TREĆA RAZINA: U neograničenoj hipotezi druge razine Trojstva Trojstava, počiva korelacija svih faza svih vrsta stvarnosti koje su postojale, koje jesu i koje mogu postojati u vječnosti beskonačnosti. Vrhovno Biće nije jedino duh već je i um i moć i iskustvo. Ultimni je sve ovo i mnogo više, dok u spojenom konceptu ove jednoće Božanstva, Univerzalnog i Neograničenog Apsoluta, postoji apsolutna finalnost cjelokupnog ostvarenja stvarnosti.
106:8.22 (1172.7) U jedinstvu Vrhovnog, Ultimnog i upotpunjenog Apsoluta, može doći do funkcionalnog preusklađenja onih aspekata beskonačnosti koje je izvorno segmentirao JA JESAM i koji su rezultirali pojavom Sedam Apsoluta Beskonačnosti. Premda kozmički filozofi smatraju da ovo predstavlja vrlo malu vjerovatnoću, svejedno, često postavljamo ovo pitanje: ako druga razina Trojstva Trojstava ikad bude mogla postići jedinstvo trojstva, kakve će biti posljedice ovakvog ujedinjenja božanstva? Ne znamo, ali smo uvjereni da bi ovo vodilo neposredno ostvarenju JA JESAM kao iskustvene dostižnosti. S točke gledišta ljudskog bića ovo može značiti da nepojmljivi JA JESAM može postati dijelom čovjekovog iskustva kao Otac-Beskonačni. Što bi ove apsolutne sudbine mogle značiti s neosobnog gledišta drugo je pitanje, pitanje koje jedino vječnost može pojasniti. Ali kad razmotrimo ove udaljene eventualnosti s gledišta osobnih stvorenih bića, možemo zaključiti da konačna sudbina svih ličnosti mora biti finalno poznavanje Oca Svih istih ovih ličnosti.
106:8.23 (1173.1) Kad filozofski zamislimo JA JESAM kao prošlu vječnost, on je usamljen, ne postoji nitko ovim njega. Ako se osvrnemo na buduću beskonačnost, ne vidimo kako se JA JESAM može promijeniti kao egzistencijal, dok smo skloni najaviti daleko veću iskustvenu razliku u budućnosti.Ovakav koncept JA JESAM podrazumijeva puno samoostvarenje - obuhvaća bezgraničnu galaksiju ličnosti koje svojom voljom slobodno sudjeluju u samoostvarenju JA JESAM i koje će vječno ostati apsolutni dobrovoljni dijelovi sveobuhvatnosti vječnosti, finalni sinovi apsolutnog Oca.
9. EGZISTENCIJALNO BESKONAČNO UJEDINJENJE
106:9.1 (1173.2) Pretpostavljamo da u konceptu Trojstva Trojstava može doći do iskustvenog ujedinjenja bezgranične stvarnosti i ponekad teoriziramo da se sve ovo može dogoditi u velikoj udaljenosti daleke vječnosti. Ali pored toga postoji aktualno i suvremeno ujedinjenje beskonačnosti u našoj dobi kao i u svim prošlim i budućim kozmičkim dobima; ovakvo ujedinjenje je egzistencijalno u Rajskom Trojstvu. Ujedinjenje beskonačnosti kao iskustvene stvarnosti je nepojmljivo udaljeno, ali kao neograničeno jedinstvo beskonačnosti trenutno dominira suvremenim kozmičkim egzistencijama i ujedinjuje divergencije cijele stvarnosti kao egzistencijalnog veličanstva koje je apsolutno.
106:9.2 (1173.3) Kad finitna bića pokušaju shvatiti beskonačno ujedinjenje razina finalnosti sprovedene vječnosti, nađu se suočeni s ograničenjima intelekta svog finitnog reda egzistencije. Vrijeme, prostor i iskustvo predstavljaju zapreke čovjekovom konceptualnom shvaćanju; a pored toga, bez vremena, bez prostora i bez iskustva, stvoreno biće ne može postići niti ograničeno razumijevanje kozmičke stvarnosti. Bez vremenskog senzibiliteta, ni jedno evolutivno biće ne može shvatiti odnose slijeda događaja. Bez vremenske percepcije, stvorenja ne mogu razumjeti dubine istovremenosti. Bez iskustva, niti jedno evolutivno biće ne može postojati; jedino Sedam Apsoluta Beskonačnosti mogu transcendentirati iskustvo, dok i oni mogu biti iskustveni u određenim fazama.
106:9.3 (1173.4) Vrijeme, prostor i iskustvo su čovjekova osnovna pomoćna sredstva u relativnoj percepciji stvarnosti i u isto vrijeme njegove najveće zapreke u procesu potpunog shvaćanja stvarnosti. Smrtnici i mnoga druga kozmička bića imaju potrebu misliti o potencijalima kao nečemu što je već aktualizirano u prostoru i što sazrijeva u vremenu, dok cijeli ovaj proces ustvari predstavlja vremensko- prostornu pojavu koja se ne događa na Raju i u vječnosti. Na apsolutnoj razini ne postoji bilo vrijeme ili prostor; tu svi potencijali mogu biti predočeni kao aktuali.
106:9.4 (1173.5) Koncept ujedinjenja sve stvarnosti, bilo u ovoj ili bilo kojoj drugoj kozmičkoj dobi, u osnovi je dvostruk: egzistencijalan i iskustven. Ovakvo jedinstvo je u procesu iskustvenog ostvarenja u Trojstvu Trojstava, ali stupanj očiglednog aktualiziranja u ovom trostrukom Trojstvu direktno je proporcionalan nestanku ograničenja i nesavršenosti kozmičke stvarnosti. Ali potpuna integracija stvarnosti je neograničena i vječno i egzistencijalno prisutna u Rajskom Trojstvu u sastavu kojeg, u samom ovom kozmičkom trenutku, beskonačna stvarnost je apsolutno ujedinjena.
106:9.5 (1174.1) Postojanje iskustvenih i egzistencijalnih gledišta neminovno vodi stvaranju paradoksa koji dijelom počiva na činjenici da su Rajsko Trojstvo i Trojstvo Trojstava odnosi vječnosti koje smrtnici mogu shvatiti jedino kao vremensko-prostornu relativnost. Ljudska predodžba postupnog iskustvenog aktualiziranja Trojstva Trojstava - vremensko gledište - mora biti nadopunjena dodatnim postulatom da se tu već radi o faktualiziranju - sa stanovišta vječnosti. Ali kako je moguće pomiriti ova dva gledišta? Finitnim smrtnicima sugeriramo da prihvate istinu da je Rajsko Trojstvo egzistencijalno ujedinjenje beskonačnosti i da čovjek nema sposobnost detektiranja aktualne prisutnosti i upotpunjene manifestacije iskustvenog Trojstva Trojstava dijelom zbog reciprociteta izobličenja koje treba zahvaliti:
106:9.6 (1174.2) 1. Ograničenom ljudskom gledištu, nesposobnosti shvaćanja koncepta neograničene vječnosti.
106:9.7 (1174.3) 2. Nesavršenom ljudskom statusu, udaljenosti od apsolutne razine iskustvenog.
106:9.8 (1174.4) 3. Cilju ljudske egzistencije, činjenici da je ljudskom rodu suđeno da evoluira vještinom iskustva i da stoga mora zbog svojih usađenih i prirođenih osobina ovisiti o iskustvu. Jedino Apsolut može biti egzistencijalan i iskustven.
106:9.9 (1174.5) Otac Svih u Rajskom Trojstvu je JA JESAM Trojstva Trojstava i to što čovjek nije u stanju doživjeti Oca kao beskonačnog treba zahvaliti čovjekovim finitnim ograničenjima. Koncept egzistencijalnog, usamljenog, pred-Trojstvenog nedostižnog JA JESAM i postulat iskustvenog, dostižnog JA JESAM poslije Trojstva Trojstava je jedna te ista hipoteza; nikakva aktualna promjena ne nastupa u beskonačnom; svi očigledni razvoji postoje zahvaljujući uvećanom kapacitetu za spoznaju stvarnosti i kozmičkog cijenjenja.
106:9.10 (1174.6) JA JESAM, na koncu konca, mora postojati prije svih egzistencijala i poslije svega iskustvenog. Dok ove ideje ne moraju pojašnjavati paradokse vječnosti i beskonačnosti u ljudskom umu, one ako ništa drugo trebaju stimulirati finitne intelekte u smjeru razmatranja ovih beskrajnih problema, problema koji će vas nastaviti intrigirati na Salvingtonu i kasnije kad postanete finaliteri i nastavite putovati u beskrajnu budućnost svojih vječnih života u prostranim svemirima.
106:9.11 (1174.7) Prije ili kasnije sve kozmičke ličnosti počinju shvaćati da najveće poduzeće vječnosti počiva u beskrajnom istraživanju beskonačnosti, neprestanom putu otkrivanja koji vodi u smjeru apsolutnosti Prvog Izvora i Centra. Prije ili kasnije svi postajemo svjesni da je cjelokupni rast stvorenog bića proporcionalan njegovoj identifikaciji s Ocem. Dostižemo razumijevanje da živi Bog predstavlja vječnu putovnicu za beskrajne mogućnosti same vječnosti. Smrtnici će jednom shvatiti da je uspjeh u ovom poduzeću Beskonačnog direktno proporcionalan postignuću sličnosti s Ocem i da su u ovoj kozmičkoj dobi stvarnosti Oca obznanjene u osobinama božanstvenosti. Kozmička stvorenja osobno postižu sve ove osobine božanstvenosti u iskustvu božanskog života, a živjeti božanski znači aktualno živjeti volju Boga.
106:9.12 (1175.1) Materijalnim, evolutivnim, finitnim stvorenjima, život koji se temelji na življenju Očeve volje vodi direktno k postignuću dominacije duha u domeni ličnosti i dovodi ovo stvorenje jedan korak bliže shvaćanju Oca-Beskonačnog. Ovakav život koji je usmjeren prema Ocu počiva na temeljima istine, sensibiliteta ljepote i dominacije dobrote. Ovakva osoba koja poznaje Boga iznutra je iluminirana obožavanjem dok je spolja posvećena svesrdnom služenju univerzalnog bratstva svih ličnosti, suosjećajnoj službi koja je motivirana ljubavlju, dok su sve ove životne osobine ujedinjene u evolutivnoj osobi na sve višim razinama kozmičke mudrosti, samoostvarenja i obožavanja Oca.
106:9.13 (1175.2) [Predočio Melkizedek Nebadona.]