Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 99 : DRUŠTVENI PROBLEMI RELIGIJE
Sekcije
POGLAVLJE 99 : DRUŠTVENI PROBLEMI RELIGIJE
99:0.1 (1086.1) Religija ostvaruje svoju najvišu društvenu službu kada ima najmanju povezanost sa svjetovnim institucijama društva. U prošlim vremenima, budući da su društvene reforme uglavnom bile ograničene na moralna područja, religija nije morala prilagođavati svoj stav opsežnim promjenama u ekonomskim i političkim sustavima. Glavni problem religije bio je nastojanje da zamijeni zlo dobrom unutar postojećeg društvenog poretka političke i ekonomske kulture. Religija je tako neizravno težila održavanju uspostavljenog društvenog poretka i poticanju očuvanja postojećeg tipa civilizacije.
99:0.2 (1086.2) Ali religija ne bi trebala biti izravno zaokupljena ni stvaranjem novih društvenih poredaka ni očuvanjem starih. Istinska religija doista se protivi nasilju kao metodi društvene evolucije, ali se ne protivi razumnim nastojanjima društva da prilagodi svoje običaje i uskladi svoje institucije s novim ekonomskim uvjetima i kulturnim zahtjevima.
99:0.3 (1086.3) Religija je odobravala povremene društvene reforme prošlih stoljeća, ali je u dvadesetom stoljeću nužno pozvana suočiti se s prilagodbom opsežnoj i trajnoj društvenoj rekonstrukciji. Uvjeti života mijenjaju se tako brzo da institucionalne preinake moraju biti znatno ubrzane, a religija stoga mora ubrzati svoju prilagodbu ovom novom i stalno mijenjajućem društvenom poretku.
1. RELIGIJA I DRUŠTVENA REKONSTRUKCIJA
99:1.1 (1086.4) Mehanički izumi i širenje znanja mijenjaju civilizaciju; određene ekonomske prilagodbe i društvene promjene nužne su ako se želi izbjeći kulturna katastrofa. Ovaj novi i nadolazeći društveni poredak neće se sasvim stabilizirati tijekom cijelog narednog tisućljeća. Ljudska se rasa mora pomiriti s nizom promjena, prilagodbi i ponovnih prilagodbi. Čovječanstvo se kreće prema novoj i neočitovanoj planetarnoj sudbini.
99:1.2 (1086.5) Religija mora postati snažan utjecaj koji osigurava moralnu stabilnost i duhovni napredak, djelujući dinamično usred ovih stalno mijenjajućih uvjeta i neprekidnih ekonomskih prilagodbi.
99:1.3 (1086.6) Društvo na Urantiji više se nikada ne može nadati da će se stabilizirati kao u prošlim dobima. Društveni je brod isplovio iz zaštićenih luka ustaljene tradicije i započeo svoje putovanje po otvorenim morima evolucijske sudbine; a čovjekova duša, kao nikada prije u svjetskoj povijesti, mora pažljivo proučavati karte morala i savjesno slijediti kompas religijskog vodstva. Najviša misija religije kao društvenog utjecaja jest stabilizirati ideale čovječanstva tijekom ovih opasnih vremena prijelaza iz jedne civilizacijske faze u drugu, s jedne kulturne razine na drugu.
99:1.4 (1087.1) Religija nema novih dužnosti za izvršiti, ali je hitno pozvana djelovati kao mudar vodič i iskusan savjetnik u svim tim novim i brzo mijenjajućim okolnostima s kojima se čovječanstvo suočava. Društvo postaje sve mehaničkije, sve kompaktnije, sve složenije i sve kritičnije međuovisno. Religija mora djelovati kako bi spriječila da ta nova i bliska međupovezanost postane međusobno nazadna ili čak razorna. Religija mora djelovati kao kozmička sol koja sprječava da vrenja napretka unište kulturni okus civilizacije. Ovi novi društveni odnosi i ekonomski potresi mogu dovesti do trajnog bratstva jedino posredstvom religije.
99:1.5 (1087.2) Bezbožni humanitarizam je, ljudski govoreći, plemenita gesta, ali istinska religija je jedina sila koja može trajno povećati osjetljivost jedne društvene skupine na potrebe i patnje drugih skupina. U prošlosti je institucionalna religija mogla ostati pasivna dok su viši slojevi društva ostajali gluhi na patnje i potlačenost bespomoćnih nižih slojeva, ali u modernim vremenima ti niži društveni slojevi više nisu toliko beznadno neuki niti toliko politički bespomoćni.
99:1.6 (1087.3) Religija ne smije postati organski uključena u svjetovne poslove društvene rekonstrukcije i ekonomske reorganizacije. Ali ona mora aktivno držati korak sa svim tim napretcima civilizacije putem jasnog i odlučnog preoblikovanja svojih moralnih naloga i duhovnih učenja, svoje progresivne filozofije ljudskog života i transcendentnog postojanja. Duh religije je vječan, ali način na koji se taj duh izražava mora se iznova formulirati svaki put kada se revidira rječnik ljudskog jezika.
2. SLABOST INSTITUCIONALNE RELIGIJE
99:2.1 (1087.4) Institucionalna religija ne može pružiti nadahnuće niti osigurati vodstvo u ovoj nadolazećoj svjetskoj društvenoj rekonstrukciji i ekonomskoj reorganizaciji jer je, nažalost, postala više ili manje organski dio društvenog poretka i ekonomskog sustava koji je predodređen za rekonstrukciju. Samo stvarna religija osobnog duhovnog iskustva može djelovati korisno i stvaralački u suvremenoj civilizacijskoj krizi.
99:2.2 (1087.5) Institucionalna religija sada je uhvaćena u začaranom krugu zastoja. Ona ne može rekonstruirati društvo bez prethodne rekonstrukcije same sebe; a budući da je u tolikoj mjeri postala sastavni dio uspostavljenog poretka, ne može se rekonstruirati sve dok društvo ne bude radikalno rekonstruirano.
99:2.3 (1087.6) Religiozni ljudi moraju djelovati u društvu, u industriji i u politici kao pojedinci, a ne kao skupine, stranke ili institucije. Religijska skupina koja pretpostavi djelovati na takav način, izvan religijskih aktivnosti, odmah postaje politička stranka, ekonomska organizacija ili društvena institucija. Religijski kolektivizam mora ograničiti svoje napore na unapređenje religijskih ciljeva.
99:2.4 (1087.7) Religiozni ljudi nemaju veću vrijednost u zadacima društvene rekonstrukcije od nereligioznih, osim u onoj mjeri u kojoj im je njihova religija podarila pojačani kozmički uvid i obdarila ih onom višom društvenom mudrošću koja se rađa iz iskrene želje da se Boga ljubi iznad svega i da se svakog čovjeka ljubi kao brata u nebeskom kraljevstvu. Idealan društveni poredak jest onaj u kojem svaki čovjek ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.
99:2.5 (1087.8) Može se činiti da je institucionalizirana crkva u prošlim stoljećima služila društvu veličajući uspostavljene političke i ekonomske poretke, ali mora brzo prestati s takvim djelovanjem želi li opstati. Njezin jedini ispravan stav sastoji se u poučavanju nenasilja, u nauku mirne evolucije umjesto nasilne revolucije—mira na zemlji i dobre volje među svim ljudima.
99:2.6 (1088.1) Modernoj religiji teško je prilagoditi svoj stav brzo mijenjajućim društvenim promjenama jer je dopustila da postane tako temeljito tradicionalizirana, dogmatizirana i institucionalizirana. Religija živog iskustva nema poteškoća zadržati nadmoć nad svim tim društvenim razvojima i ekonomskim potresima, usred kojih uvijek djeluje kao moralni stabilizator, društveni vodič i duhovni pilot. Istinska religija prenosi iz jednog doba u drugo vrijednu kulturu i onu mudrost koja se rađa iz iskustva poznavanja Boga i nastojanja da se bude poput njega.
3. RELIGIJA I RELIGIOZNI ČOVJEK
99:3.1 (1088.2) Rano kršćanstvo bilo je potpuno oslobođeno svih građanskih zapletenosti, društvenih obveza i ekonomskih saveza. Tek je kasnije institucionalizirano kršćanstvo postalo organski dio političke i društvene strukture zapadne civilizacije.
99:3.2 (1088.3) Kraljevstvo nebesko nije ni društveni ni ekonomski poredak; ono je isključivo duhovno bratstvo pojedinaca koji poznaju Boga. Istina je da takvo bratstvo samo po sebi predstavlja novu i zadivljujuću društvenu pojavu, praćenu zapanjujućim političkim i ekonomskim posljedicama.
99:3.3 (1088.4) Religiozni čovjek nije ravnodušan prema društvenim patnjama i građanskoj nepravdi, niti prema ekonomskim pitanjima ili političkom tlačenju. Religija izravno utječe na društvenu rekonstrukciju jer produhovljuje i idealizira pojedinog građanina. Neizravno, kulturna civilizacija biva oblikovana stavom tih pojedinih religioznih ljudi dok postaju aktivni i utjecajni članovi različitih društvenih, moralnih, ekonomskih i političkih skupina.
99:3.4 (1088.5) Postizanje visoko razvijene kulturne civilizacije zahtijeva, najprije, idealan tip građanina, a zatim idealne i odgovarajuće društvene mehanizme pomoću kojih takvo građanstvo može upravljati ekonomskim i političkim institucijama takvog naprednog ljudskog društva.
99:3.5 (1088.6) Crkva je, zbog prekomjernog lažnog sentimentalizma, dugo služila potlačenima i nesretnima, i to je bilo dobro; ali taj isti sentimentalizam doveo je do nerazumnog održavanja rasno degeneriranih loza koje su uvelike usporile napredak civilizacije.
99:3.6 (1088.7) Mnogi pojedinačni društveni reformatori, premda žestoko odbacuju institucionaliziranu religiju, ipak su revno religiozni u promicanju svojih društvenih reformi. Tako religijska motivacija, osobna i više ili manje neprepoznata, igra veliku ulogu u suvremenom programu društvene rekonstrukcije.
99:3.7 (1088.8) Velika slabost ove neprepoznate i nesvjesne vrste religijske aktivnosti jest u tome što nije u stanju imati koristi od otvorene religijske kritike i time dosegnuti korisne razine samokorekcije. Činjenica je da religija ne raste ako nije disciplinirana konstruktivnom kritikom, produbljena filozofijom, pročišćena znanošću i njegovana odanim zajedništvom.
99:3.8 (1088.9) Uvijek postoji velika opasnost da religija postane iskrivljena i izopačena u težnji za lažnim ciljevima, kao kada u vrijeme rata svaka zaraćena nacija podređuje svoju religiju vojnoj propagandi. Revnost bez ljubavi uvijek je štetna za religiju, dok progonstvo odvraća djelatnosti religije prema ostvarenju nekog sociološkog ili teološkog cilja.
99:3.9 (1089.1) Religija može biti zaštićena od nesvetih svjetovnih saveza jedino uz pomoć:
99:3.10 (1089.2) 1. Kritički korektivne filozofije.
99:3.11 (1089.3) 2. Nepovezivanja religije s bilo kakvim društvenim, ekonomskim i političkim savezima.
99:3.12 (1089.4) 3. Izgradnje kreativnih zajedništava koja šire utjehu i ljubav.
99:3.13 (1089.5) 4. Progresivnog produbljivanja duhovnog uvida i cijenjenja kozmičkih vrijednosti.
99:3.14 (1089.6) 5. Sprječavanja fanatizma primjenom znanstvenog mentalnog stava.
99:3.15 (1089.7) Religiozni ljudi, kao skupina, nikada se ne smiju baviti ničim drugim osim religijom, premda svaki takav religiozni čovjek, kao pojedinačni građanin, može postati istaknuti vođa nekog pokreta društvene, ekonomske ili političke rekonstrukcije.
99:3.16 (1089.7) Zadaća religije jest stvoriti, održavati i nadahnjivati takvu kozmičku odanost u pojedinačnom građaninu koja će ga usmjeriti prema postizanju uspjeha u unapređenju svih tih teških, ali poželjnih društvenih službi.
4. TEŠKOĆE PRIJELAZA
99:4.1 (1089.9) Istinska religija čini religioznog čovjeka društveno privlačnim i stvara uvid u ljudsko zajedništvo. Ali formalizacija religijskih skupina često uništava upravo one vrijednosti radi čijeg je promicanja skupina bila organizirana. Ljudsko prijateljstvo i božanska religija uzajamno se podupiru i značajno se međusobno prosvjetljuju ako je njihov rast uravnotežen i usklađen. Religija daje novo značenje svim grupnim odnosima—obiteljima, školama i društvenim zajednicama. Ona daje nove vrijednosti igri i uzdiže sav istinski humor.
99:4.2 (1089.10) Društveno vodstvo biva preobraženo duhovnim uvidom; religija sprječava da kolektivni pokreti izgube iz vida svoje istinske ciljeve. Zajedno s djecom, religija je veliki ujedinitelj obiteljskog života, pod uvjetom da je živa i rastuća vjera. Obiteljski život ne može postojati bez djece; on može postojati bez religije, ali takav nedostatak uvelike umnožava teškoće ovog intimnog ljudskog zajedništva. Tijekom prvih desetljeća dvadesetog stoljeća, obiteljski život, odmah nakon osobnog religijskog iskustva, najviše pati od dekadencije koja proizlazi iz prijelaza sa starih religijskih odanosti na novonastajuća značenja i vrijednosti.
99:4.3 (1089.11) Istinska religija jest smislen način življenja koji se dinamično suočava s uobičajenim stvarnostima svakodnevnog života. Ali ako religija želi poticati individualni razvoj karaktera i produbljivati integraciju ličnosti, ona ne smije biti standardizirana. Ako religija želi poticati vrednovanje iskustva i služiti kao privlačna snaga vrijednosti koja potiče čovjeka da ih traži, ne smije biti stereotipizirana. Ako želi promicati vrhovne odanosti, ne smije biti formalizirana.
99:4.4 (1089.12) Bez obzira na potrese koji mogu pratiti društveni i ekonomski rast civilizacije, religija je istinska i vrijedna ako u pojedincu potiče iskustvo u kojem prevladava suverenost istine, ljepote i dobrote, jer takav je istinski duhovni pojam vrhovne stvarnosti. A kroz ljubav i štovanje to postaje smisleno kao zajedništvo s čovjekom i sinovstvo s Bogom.
99:4.5 (1090.1) Naposljetku, čovjekovo ponašanje i osobna djela ne ovise toliko o njegovu znanju koliko o njegovim vjerovanjima. Čisto činjenično znanje ima vrlo malo utjecaja na prosječnog čovjeka ako ne postane emocionalno aktivirano. No aktivacija religije nadilazi ono emocionalno; ona ujedinjuje cjelokupno ljudsko iskustvo na transcendentnim razinama putem dodira s duhovnim energijama i njihova oslobađanja u smrtnom životu.
99:4.6 (1090.2) Tijekom psihološki nestabilnih vremena dvadesetog stoljeća, usred ekonomskih potresa, moralnih protustruja i vrtložnih socioloških strujanja ciklonskih prijelaza znanstvene ere, tisuće za tisućama muškaraca i žena, u ljudskom smislu riječi, izbačeni su iz normalnog kolosijeka; tjeskobni su, nemirni, uplašeni, nesigurni i uznemireni; kao nikada prije u svjetskoj povijesti potrebna im je utjeha i stabilizacija zdrave religije. Suočen s neviđenim znanstvenim dostignućima i mehaničkim razvojem, svijet doživljava duhovnu stagnaciju i filozofski kaos.
99:4.7 (1090.3) Ne postoji opasnost u tome da religija postaje sve više privatna stvar—osobno iskustvo—pod uvjetom da ne izgubi motivaciju za nesebičnu i ljubavlju nadahnutu službu društvu. Religija je pretrpjela mnoge sekundarne utjecaje: naglo miješanje kultura, međusobno prožimanje vjeroispovijesti, slabljenje crkvenog autoriteta, promjenu u obiteljskom životu, zajedno s urbanizacijom i mehanizacijom.
99:4.8 (1090.4) Najveća duhovna opasnost za čovjeka sastoji se u djelomičnom napretku, u škripcu nedovršenog rasta: napuštanju evolucijskih religija straha bez istodobnog prihvaćanja objavljene religije ljubavi. Moderna znanost, osobito psihologija, oslabila je samo one religije koje u velikoj mjeri ovise o strahu, praznovjerju i emociji.
99:4.9 (1090.5) Prijelazno razdoblje uvijek je praćeno pomutnjom, a u religioznom svijetu bit će malo spokoja sve dok se ne okonča velika borba između triju suprotstavljenih filozofija religije:
99:4.10 (1090.6) 1. Spiritističkog vjerovanja mnogih religija (u Božanstvo providnosti).
99:4.11 (1090.7) 2. Humanističkog i idealističkog vjerovanja mnogih filozofija.
99:4.12 (1090.8) 3. Mehanicističkih i naturalističkih koncepcija mnogih znanosti.
99:4.13 (1090.9) I ta tri djelomična pristupa stvarnosti kozmosa moraju se naposljetku uskladiti pomoću objavljenog prikaza religije, filozofije i kozmologije, koji prikazuje trojedino postojanje duha, uma i energije kako proizlazi iz Rajskog Trojstva i postiže vremensko-prostorno ujedinjenje unutar Božanstva Vrhovnog.
5. DRUŠTVENI ASPEKTI RELIGIJE
99:5.1 (1090.10) Dok je religija isključivo osobno duhovno iskustvo—poznavanje Boga kao Oca—posljedica tog iskustva—poznavanje čovjeka kao brata—podrazumijeva prilagodbu vlastitog bića drugim bićima, a to uključuje društveni ili grupni aspekt religijskog života. Religija je najprije unutarnja ili osobna prilagodba, a zatim postaje pitanje društvene službe ili grupne prilagodbe. Činjenica čovjekove društvene naravi neminovno vodi izgradnji religioznih skupina. Što će se dogoditi s tim religioznim skupinama uvelike ovisi o razumnom vodstvu. U primitivnom društvu religijska skupina nije uvijek bitno različita od ekonomskih ili političkih skupina. Religija je oduvijek bila čuvar morala i stabilizator društva. A to je još uvijek istina, unatoč suprotnim učenjima mnogih modernih socijalista i humanista.
99:5.2 (1091.1) Uvijek imajte na umu: istinska religija jest poznavati Boga kao svog Oca i čovjeka kao svog brata. Religija nije ropsko vjerovanje u prijetnje kaznom niti u magična obećanja budućih mističnih nagrada.
99:5.3 (1091.2) Religija Isusa najdinamičniji je utjecaj koji je ikada pokrenuo ljudski rod. Isus je razbio tradiciju, uništio dogmu i pozvao čovječanstvo na postizanje svojih najviših ideala u vremenu i vječnosti—da bude savršeno, kao što je savršen Otac na nebu.
99:5.4 (1091.3) Religija ima malo izgleda djelovati sve dok se religijska skupina ne odvoji od svih drugih skupina—dok ne postane zasebno društveno udruženje duhovnih članova kraljevstva nebeskog.
99:5.5 (1091.4) Doktrina potpune izopačenosti čovjeka uništila je velik dio potencijala religije da ostvari društvene učinke prosvjetljujuće i nadahnjujuće naravi. Isus je nastojao obnoviti čovjekovo dostojanstvo kada je objavio da su svi ljudi djeca Božja.
99:5.6 (1091.5) Svako religijsko vjerovanje koje je djelotvorno u produhovljenju individualnog vjernika zasigurno izaziva snažne odjeke u društvenom životu takvog religioznog čovjeka. Religijsko iskustvo nepogrešivo rađa „plodove duha” u svakodnevnom životu smrtnika vođenog duhom.
99:5.7 (1091.6) Jednako sigurno kao što ljudi dijele svoja religijska uvjerenja, oni stvaraju neku vrstu religijske skupine koja naposljetku oblikuje zajedničke ciljeve. Jednoga dana religiozni ljudi okupit će se i doista ostvariti suradnju na temelju jedinstva ideala i svrha, umjesto da to pokušavaju činiti na temelju psiholoških mišljenja i teoloških vjerovanja. Ciljevi, a ne vjerovanja, trebaju ujedinjavati religiozne ljude. Budući da je istinska religija stvar osobnog duhovnog iskustva, neizbježno je da svaki religiozni čovjek mora imati vlastito i osobno tumačenje ostvarenja tog duhovnog iskustva. Neka izraz „vjera” označava odnos pojedinca prema Bogu, a ne doktrinarnu formulaciju o kojoj se neka skupina smrtnika uspjela složiti kao o zajedničkom religijskom stavu. „Imaš li vjeru? Onda je zadrži za sebe.”
99:5.8 (1091.7) Da se vjera odnosi isključivo na dosezanje idealnih vrijednosti pokazuje novozavjetna definicija koja izjavljuje da je vjera bit onoga čemu se nadamo i dokaz onoga što se ne vidi.
99:5.9 (1091.8) Primitivan čovjek ulagao je malo napora da svoja religijska uvjerenja izrazi riječima. Svoju je religiju izražavao plesom, a ne promišljanjem. Moderni čovjek promislio je mnoga vjerovanja i stvorio mnoge provjere religijske vjere. Religiozni ljudi budućnosti moraju živjeti svoju religiju, posvetiti se svesrdnoj službi bratstvu čovječanstva. Krajnje je vrijeme da čovjek ima religijsko iskustvo toliko osobno i toliko uzvišeno da ga je moguće spoznati i izraziti jedino „osjećajima koji leže preduboko za riječi.”
99:5.10 (1091.9) Isus nije zahtijevao od svojih učenika da se povremeno okupljaju i recitiraju formalne riječi koje bi izražavale njihova zajednička vjerovanja. Naložio je jedino da se okupljaju kako bi doista nešto činili—sudjelovali u zajedničkoj večeri sjećanja na njegov darovni život na Urantiji.
99:5.11 (1091.10) Koju pogrešku kršćani čine kada, predstavljajući Krista kao vrhovni ideal duhovnog vodstva, usuđuju se zahtijevati da se muškarci i žene koji posjeduju svijest o Bogu odreknu povijesnog vodstva ljudi koji su poznavali Boga i koji su tijekom prošlih stoljeća pridonijeli nacionalnom i rasnom prosvjetljenju svojih naroda.
6. INSTITUCIONALNA RELIGIJA
99:6.1 (1092.1) Sektaštvo je bolest institucionalne religije, a dogmatizam je porobljavanje čovjekove duhovne naravi. Mnogo je bolje imati religiju bez crkve nego crkvu bez religije. Religiozna pometnja dvadesetog stoljeća sama po sebi ne znači duhovnu dekadenciju. Zbunjenost može prethoditi rastu jednako kao što može prethoditi razaranju.
99:6.2 (1092.2) Postoji stvarna svrha u društvenoj organizaciji religije. Svrha skupnih religijskih aktivnosti jest dramatizirati odanosti religije; uvećati privlačnost istine, ljepote i dobrote; poticati privlačnost vrhovnih vrijednosti; unaprijediti služenje nesebičnog zajedništva; proslaviti potencijale obiteljskog života; promicati religijsko obrazovanje; pružiti mudre savjete i duhovno vodstvo; te poticati skupno bogoslužje. A sve žive religije potiču ljudsko prijateljstvo, čuvaju moralnost, promiču dobrobit zajednice i olakšavaju širenje bitnog evanđelja svojih odgovarajućih poruka vječnog spasenja.
99:6.3 (1092.3) Ali kako religija postaje institucionalizirana, njezina moć činjenja dobra biva ograničena, dok se mogućnosti za zlo uvelike umnožavaju. Opasnosti formalizirane religije jesu: ukrućivanje vjerovanja i kristalizacija osjećaja; nagomilavanje posebnih interesa uz porast sekularizacije; sklonost standardiziranju i fosiliziranju istine; odvraćanje religije od služenja Bogu prema služenju crkvi; sklonost vođa da postanu administratori umjesto služitelja; težnja stvaranju sekti i suparničkih podjela; uspostavljanje opresivne crkvene vlasti; stvaranje aristokratskog stava „izabranog naroda”; poticanje lažnih i pretjeranih ideja o svetosti; rutinizacija religije i okoštavanje bogoslužja; sklonost štovanju prošlosti uz zanemarivanje sadašnjih zahtjeva; neuspjeh u davanju suvremenih tumačenja religije; zaplitanje u funkcije svjetovnih institucija; stvaranje zle diskriminacije religijskih kasta; postajanje netolerantnim sucem pravovjerja; gubitak zanimanja pustolovne mladeži i postupni gubitak spasonosne poruke evanđelja vječnog spasenja.
99:6.4 (1092.4) Formalna religija sputava ljude u njihovim osobnim duhovnim aktivnostima umjesto da ih oslobađa za uzvišeniju službu kao graditelji kraljevstva.
7. DOPRINOS RELIGIJE
99:7.1 (1092.5) Iako bi se crkve i sve druge religijske skupine trebale držati podalje od svih svjetovnih aktivnosti, religija istodobno ne smije učiniti ništa što bi ometalo ili usporavalo društvenu koordinaciju ljudskih institucija. Život mora nastaviti rasti u smislenosti; čovjek mora nastaviti sa svojom reformom filozofije i svojim razjašnjavanjem religije.
99:7.2 (1092.6) Politička znanost mora ostvariti obnovu ekonomije i industrije primjenom tehnika koje uči od društvenih znanosti te uvidima i pobudama koje proizlaze iz religijskog življenja. U svakoj društvenoj obnovi religija pruža stabilizirajuću odanost transcendentnom cilju, postojan cilj iznad i izvan neposrednih i prolaznih svrha. Usred zbrke brzo mijenjajućeg okruženja, smrtni čovjek treba potporu dalekosežne kozmičke perspektive.
99:7.3 (1093.1) Religija nadahnjuje čovjeka da živi hrabro i radosno na licu zemlje; ona sjedinjuje strpljenje sa strašću, uvid s revnošću, suosjećanje sa snagom i ideale s energijom.
99:7.4 (1093.2) Čovjek nikada ne može mudro odlučivati o vremenskim pitanjima niti nadići sebičnost osobnih interesa ako ne meditira u prisutnosti Božjeg suvereniteta i ne uzima u obzir stvarnosti božanskih značenja i duhovnih vrijednosti.
99:7.5 (1093.3) Ekonomska međuovisnost i sklapanje društvenih veza naposljetku će dovesti do bratstva čovječanstva. Čovjek je po prirodi sanjar, ali znanost ga otrežnjuje, tako da ga religija može potaknuti na djelovanje uz mnogo manju opasnost od izazivanja fanatičnih reakcija. Ekonomske nužnosti vežu čovjeka uz stvarnost, a osobno religijsko iskustvo dovodi tog istog čovjeka licem u lice s vječnim stvarnostima stalno širećeg i napredujućeg kozmičkog građanstva.
99:7.6 (1093.4) [Izložio Melkizedek iz Nebadona.]