Knjiga Urantije
DIO II. Lokalni svemir
POGLAVLJE 41
FIZIČKI ASPEKTI LOKALNOG SVEMIRA
Sekcije
POGLAVLJE 41
FIZIČKI ASPEKTI LOKALNOG SVEMIRA
41:0.1 (455.1) KARAKTERISTIČNI prostorni fenomen po kojem se svaka lokalna kreacija razlikuje od svih drugih je prisutnost Stvaralačkog Duha. Cijeli Nebadon definitivno je prožet prostornom prisutnošću Božanske Služiteljice Salvingtona, i takva prisutnost jednako definitivno završava na vanjskim granicama našeg lokalnog svemira. Ono što je prožeto Majčinskim Duhom našeg lokalnog svemira je Nebadon; ono što je izvan njezine svemirske prisutnosti je izvan Nebadona, kao što su izvannebadonska prostorna područja supersvemiraOrvontona - drugi lokalni svemiri.
41:0.2 (455.2) Dok upravna organizacija velikog svemira otkriva jasnu podjelu između vlada središnjeg svemira, supersvemira i lokalnih svemira, i dok su ti odjeli astronomski paralelni odvajanju prostora Havone od sedam supersvemira, nema takvih jasnih linija fizičkog razgraničenja unutar lokalne kreacije. Čak su i glavni i manji sektori Orvontona (za nas) jasno različiti, ali nije tako lako identificirati fizičke granice lokalnih svemira. To je zato što su te lokalne kreacije administrativno organizirane u skladu sa određenim stvaralačkim principima koji uređuju segmentaciju ukupnog energetskog naboja supersvemira, dok njegove fizičke komponente, sfere prostora - sunca, tamni otoci, planete, itd - vuku podrijetlo prvenstveno iz maglica, a to im daje astronomske izglede u skladu s određenim predstvaralačkim(transcendentalnim) planovima Arhitekata Glavnog Svemira.
41:0.3 (455.3) Jedna ili više - čak i mnoge - maglice mogu biti obuhvaćene unutar područja jednog lokalnog svemira, kao što je Nebadon fizički sastavljen iz zvjezdanih i planetarnih potomaka Andronover i drugih maglica. No sfere Nebadona su raznolikog magličnog podrijetla, ali su sve imale određenu minimalnu sličnost prostornih pokreta koji su tako prilagođeni zahvaljujući inteligentnom djelovanju direktora snage da su proizveli naše sadašnje agregacije svemirskih tijela koje zajedno putuju kao povezane jedinice preko orbita supersvemira.
41:0.4 (455.4) Takva je konstitucija lokalnog zvjezdanog oblaka Nebadona, koji se danas njiše u sve ustaljenijoj orbiti oko zviježđa Strijelca, središta tog manjeg sektora Orvontona kojem naša lokalna tvorevina pripada.
1. NEBADONSKI CENTRI SNAGE
41:1.1 (455.5) Rajski organizatori sile iniciraju pokretanje spiralnih i drugih maglica, matičnih kotača sfera prostora; a nakon maglične evolucije gravitacijskog reagiranja na ove aktivnosti, njihovu ulogu u nadkozmičkog funkciji preuzimaju centri snage i fizički kontrolori, koji potom preuzimaju potpunu odgovornost za usmjeravanje fizičke evolucije nadolazećih generacija zvjezdanog i planetarnog potomstva. Taj fizički nadzor i uprava nad predsvemiromNebadonom je, nakon dolaska našeg Sina Stvoritelja, odmah koordiniran sa njegovim planom kozmičke organizacije. U domeni ovog Rajskog Sina Božjeg, Vrhovni Centri Snage i Glavni Fizički Kontrolori surađuju s kasnijim pojavljujućim Morontija Nadzornicima Snage i drugima koji proizvode taj golemi kompleks komunikacijskih vodova, energetskih krugova i putanja snage koji čvrsto veže mnogobrojna svemirska tijela Nebadona u jednu integriranu administrativnu jedinicu.
41:1.2 (456.1) Sto Vrhovnih Centara Snage četvrtog reda trajno su dodijeljeni našem lokalnom svemiru. Ta bića primaju dolazne putanje snage iz trećeg reda centara sa Uverse i prenose je postepeno dolje u modificirane krugove centrima snage naših zviježđa i sustava. Ovi centri snage, u suradnji, funkcioniraju u cilju proizvodnje živih sustava kontrole i izravnanja koji djeluju na održavanju ravnoteže i distribucije inače promjenjivih i varijabilnih energija. Centri snage, međutim, ne bave se prolaznim i lokalnim energetskim previranjima, kao što su sunčeve pjege i sustavni električni poremećaji; svjetlo i struja nisu osnovne energije prostora; to su sekundarne i pomoćne pojave.
41:1.3 (456.2) Sto lokalnosvemirskih centara su stacionirani na Salvingtonu, gdje funkcioniraju na točno određenom energetskom centru te sfere. Arhitektonske sfere, kao što su Salvington, Edentija i Jeruzem, su osvijetljene, grijane i opskrbljene energijom metodama koje ih čine sasvim neovisnim od sunaca prostora. Ove sfere su izgrađene - napravljene po narudžbi - od strane centara snage i fizičkih kontrolora, te su dizajnirane da ispolje snažan utjecaj na distribuciju energije. Temeljeći svoje aktivnosti na tim žarišnim točkama kontrole energije, centrima snage, njihovim živim prisutnostima, usmjeravaju i kanaliziraju fizičke energije prostora. A ovi energetski krugovi predstavljaju osnovu za sve fizičko-materijalne i morontija- duhovne pojave.
41:1.4 (456.3) Deset Vrhovnih Centara Snage petog reda dodjeljuje se svakoj Nebadonskoj primarnoj podvrsti, a u svaku od njih ulazi sto zviježđa. U Norlatiadeku, vašem zviježđu, oni nisu stacionirani na središnjoj sferi, nego se nalaze u središtu ogromnog zvjezdanog sustava koji čini fizičku jezgru zviježđa. Na Edentiji postoji deset povezanih mehaničkih kontrolora i deset frandalanksa koji su u savršenoj i stalnoj suradnji sa susjednim centarima snage.
41:1.5 (456.4) Jedan Vrhovni Centar Snage šestog reda je stacioniran točno na gravitacijskom žarištu svakog lokalnog sustava. U sustavu Satanije dodijeljeni centar snage zauzima tamni otok prostora koji se nalazi na astronomskom središtu sustava. Mnogi od tih tamnih otoka su ogromna dinama koja mobiliziraju i usmjeravaju određene prostorne energije, a ove prirodne okolnosti učinkovito iskorištavaju Satanijski Centri Snage, čija živa masa djeluje kao spona s višim centrima, usmjeravajući struje podrobnije materijalizirane snage do Glavnih Fizičkih Kontrolora na evolucijskihm plane tama prostora.
2. SATANIJSKI FIZIČKI KONTROLORI
41:2.1 (456.5) Dok Glavni Fizički Kontrolori služe zajedno sa centrima snage širom velikog svemira, njihove funkcije u lokalnom sustavu, kao što je Satanija, jednostavnije su za razumijevanje. Satanija je jedan od stotinu lokalnih sustava koji čine upravnu organizaciju zviježđa Norlatiadek, čiji su susjedni sustavi Sandmatija, Asuntija, Porogija, Sortorija, Rantulija i Glantonija. Norlatiadeški sustavi razlikuju se u mnogim aspektima,ali svi su evolucijski i progresivni, vrlo slično Sataniji.
41:2.2 (457.1) Sama Satanija se sastoji od više od sedam tisuća astronomskih skupina, ili fizičkih sustava, od kojih su neki imali podrijetlo slično podrijetlu vašeg solarnog sustava. Astronomski centar Satanije je ogromni tamni otok prostora koji se, sa svojim pratećim sferama, nalazi nedaleko od sjedišta vlade sustava.
41:2.3 (457.2) Osim prisutnosti dodijeljenih centara snage, nadzor nad cijelim fizičko-energetskim sustavom Satanije je lociran na Jeruzemu. Glavni Fizički Kontrolor, stacioniran na ovoj sjedišnoj sferi, radi u koordinaciji sa sustavnim centrom snage, služeći kao šef za vezu inspektora snage sa sjedištem na Jeruzemu i djelujući diljem lokalnog sustava.
41:2.4 (457.3) Strujni krugovi i kanaliziranje energije su pod nadzorom petsto tisuća živih i inteligentnih energetskih manipulatora razasutih širom Satanije. Kroz djelovanje tih fizičkih kontrolora, nadzorni centri snage imaju potpunu i savršenu kontrolu nad većinom osnovnih energija prostora, uključujući emanacije visoko užarenih kugli i tamnih sfera nabijenih energijom. Ova skupina živih bića može mobilizirati, transformirati, transmutirati, manipulirati i prenositi gotovo sve fizičke energije organiziranog prostora.
41:2.5 (457.4) Život ima urođenu sposobnost za mobilizaciju i transmutaciju univerzalne energije. Vi ste upoznati s djelovanjem biljnog života u transformaciji materijalne energije svjetlosti u različite pojave iz biljnog carstva. Također znate nešto o metodi kojom ta vegetativna energija može biti pretvorena u fenomene životinjskih aktivnosti, ali ne znate gotovo ništa o tehnici direktora snage i fizičkih kontrolora koji imaju sposobnost mobilizacije, transformacije, usmjeravanja i koncentriranja mnogobrojnih energija prostora.
41:2.6 (457.5) Ova bića energetskih područja ne bave se izravno sa energijom kao sastavnim faktorom živih bića, čak ni u domeni fiziološke kemije. Ponekad se bave pripremnim fazama fizičkog života, sa razradom tih energetskih sustava koji mogu poslužiti kao fizička vozila za žive energije osnovnih materijalnih organizama. Na neki način fizički kontrolori su povezani sa predživim manifestacijama materijalne energije kao što su pomoćni umni duhovi povezani sa predduhovnim funkcijama materijalnog uma.
41:2.7 (457.6) Ta inteligentna bića koja se bave kontrolom snage i usmjeravanjem energije moraju prilagoditi svoju tehniku na svakoj sferi u skladu sa fizičkom konstitucijom i arhitekturom tog planeta. Oni nepogrešivo koriste proračune i zaključke svog osoblja u koje ulaze fizičari i ostali tehnički savjetnici u vezi s lokalnim utjecajem visoko užarenih sunaca i drugih vrsta prenabijenih zvijezda. Čak se i ogromni hladni i tamni divovi prostora i rojevi oblaka zvjezdane prašine moraju uzeti u obzir; sve te materijalne pojave ulaze u proračun praktičnih problema energetske manipulacije.
41:2.8 (457.7) Nadzor nad snagom-energijom evolucijskih naseljenih svjetova je odgovornost Glavnih Fizičkih Kontrolora, ali ta bića nisu odgovorna za svaki slučaj nekooperativnosti energije na Urantiji. Postoji niz razloga za takve poremećaje, od kojih su neki izvan domene i kontrole fizičkih čuvara. Urantija je locirana na putanjama ogromnih energija, ona je mali planet u krugu ogromnih masa, tako da lokalni kontrolori ponekad koriste ogroman broj pripadnika svoga reda u pokušaju izjednačavanja ovih putanja energije. Oni to rade prilično dobro s obzirom na fizičke krugove Satanije, ali nailaze na probleme u pokušaju izolacije Urantije od moćnih struja Norlatiadeka.
3. NAŠI ZVJEZDANI SURADNICI
41:3.1 (458.1) Postoji više od dvije tisuće sjajnih sunaca koja izlivaju svjetlo i energiju u Sataniji, a vaše sunce je prosječna plamena kugla. Od trideset sunaca najbližih vašem, samo tri su svjetlija. Svemirski Direktori Snage pokreću specijalizirane struje energije koje djeluju između pojedinih zvijezda i njihovih sustava. Ove solarne peći, zajedno s tamnim divovima prostora, služe centrima snage i fizičkim kontrolorima kao postaja za učinkovito koncentriranje i usmjeravanje energetskih krugova materijalnih tvorevina.
41:3.2 (458.2) Sunca u Nebadonu ne razlikuju se od onih u drugim svemirima. Materijalni sastav svih sunaca, tamnih otoka, planeta i satelita, čak i meteora, uglavnom je identičan. Ova sunca imaju prosječni promjer od oko sto milijuna šest stotina tisuća kilometara, odnosno vaša solarna kugla bi bila nešto manja. Najveća zvijezda u svemiru, zvjezdani oblak Antares, je četiri stotine i pedeset puta veći od promjera vašeg sunca i šezdeset milijuna puta većeg volumena. No, tu je obilje prostora za smještaj svih tih ogromnih sunaca. Oni imaju isto toliko komparativnog fizičkog prostora u svemiru kao što bi nekih desetak naranči imale kružeći unutar Urantije, da je planeta šuplja kugla.
41:3.3 (458.3) Kad sunca koje su prevelika budu izbačena iz matičnog kotača maglice, uskoro se razbiju ili oblikuju u dvostruke zvijezde. Sva sunca su izvorno plinovita, iako ona mogu kasnije prolazno postojati u polutekućem stanju. Kada je vaše sunce postiglo ovo kvazi-tekuće stanje superplinskog pritiska, nije bilo dovoljno veliko da se podijeli ekvatorijalno, što je jedan način formiranja dvostrukih zvijezda.
41:3.4 (458.4) Kada su manje od jedne desetine veličine vašeg sunca, ove vatrene kugle se brzo skupljaju, kondenziraju i hlade. Kada su trideset puta veće od veličine vašeg sunca - ili bolje rečeno kada imaju trideset puta bruto sadržaj stvarnog materijala - one se lako podijele u dva odvojena tijela, postanu ili središta novih sustava ili ostanu u uzajamnom gravitacijskom djelovanju, rotirajući oko zajedničkog središta kao neka vrsta dvostruke zvijezde.
41:3.5 (458.5) Najskorija od velikih kozmičkih erupcija u Orvontonu je bila izuzetna eksplozija dvostruke zvijezde, od koje je svjetlo došlo na Urantiju u 1572 godini. Taj bljesak je bio toliko intenzivan da je eksplozija bila jasno vidljiva u po bijela dana.
41:3.6 (458.6) Nisu sve zvijezde čvrste, ali mnoge od starijih su. Neke od crvenih, blago svjetlucavih zvijezda su stekle veliku gustoću u središtu svojih ogromnih masa, što se može ilustrirati ako kažemo da bi jedan kubični centimetar takve zvijezde na Urantiji težio nekih sto sedamdeset kilograma. Ogroman pritisak, u pratnji gubitka topline i kruženja energije, rezultira dovođenjem orbita osnovnih materijalnih jedinica bliže i bliže sve dok oni postepeno ne priđu statusu elektroničke kondenzacije. Taj proces hlađenja i skupljanja može se nastaviti do granične i kritične točke eksplozije ultimatonske kondenzacije.
41:3.7 (459.1) Većina divovskih sunaca su relativno mlada; patuljaste zvijezde su većinom stare, ali ne sve. Kolizijski patuljci mogu biti vrlo mladi i mogu sjati intenzivnom bijelom svjetlosti, kako nisu prošli kroz početni crveni stupanj mladenačkog sjaja. Oba, vrlo mlada i vrlo stara sunca, obično sjaje sa crvenkastim sjajem. Žuta boja ukazuje ili na umjerenu mladost ili na primicanje starosti, ali briljantno bijelo svjetlo označava robustan i produžen život zrele dobi.
41:3.8 (459.2) Iako sva adolescentna sunca ne prolaze kroz pulsirajuću fazu, barem ne vidljivo, kada posmatrate svemir možete vidjeti mnoge od tih mlađih zvijezda čiji gigantski ciklusi respiratornog disanja traju dva do sedam dana. Vaše vlastito sunce još uvijek nosi manju mjeru ostavštine koja svjedoči o moćnim promjenama mlađih dana, ali ciklus je produljen od bivših tri i pol dana pulsiranja do današnjih jedanaest i pol godina koliko traje ciklus sunčevih pjega.
41:3.9 (459.3) Zvjezdane varijable imaju brojne izvore. U nekim dvostrukim zvijezdama plime uzrokovane ubrzanim mijenjanjem udaljenosti između dva tijela koja putuju svojim orbitama, rezultiraju povremenim oscilacijama svjetlosti. Iz ovih varijacija gravitacije javljaju se redoviti i ponavljajući bljesci, baš kao što hvatanje meteora nakupljanjem energije- materije na površini rezultira relativno naglim bljeskom svjetla koji se nedugo zatim svodi na normalnu svjetlinu za to sunce. Ponekad sunce uhvatiti tok meteora u nizu umanjene gravitacijske opozicije, a povremeni sudari uzrokuju zvjezdane bljeskove, no većina takvih pojava u cijelosti proizazi iz internih promjena.
41:3.10 (459.4) U jednoj skupini promjenljivih zvijezda razdoblje fluktacije svjetla izravno ovisi o svjetlosti, i znanje o toj činjenici omogućuje astronomima da iskoriste takva sunca kao kozmičke svjetionike ili precizne mjerne točake za daljnja istraživanja dalekih zvjezdanih klastera. Ovom tehnikom moguće je izmjeriti zvjezdane udaljenosti najpreciznije do više od milijun svjetlosnih godina. Bolje metode mjerenja prostora i poboljšane teleskopske tehnike će potpunije otkriti deset velikih podjela nadsvemiraOrvontona; ili barem ćete prepoznati osam od tih golemih sektora kao ogromne i prilično simetrične zvjezdane klastere.
4. GUSTOĆA SUNCA
41:4.1 (459.5) Masa vašeg sunca je malo veća od procjene vaših fizičara, koji ga računaju kao tisuću osam stotina kvadriliona (1,8 x 1027) tona. Ono je sada na oko pola puta između najgušćih i najrjeđih zvijezda, što je oko jedan i pol puta gustoća vode. Ali vaše Sunce nije ni tekuće ni čvrsto - ono je plinovito - i to je istina bez obzira na poteškoće s objašnjenjem kako to plinovito stanje može postići ovu kao i mnogo veće gustoće.
41:4.2 (459.6) Plinovita, tekuća i kruta stanja su pitanja atomskih molekularnih odnosa, ali gustoća je odnos prostora i mase. Gustoća varira izravno s količinom mase u prostoru i obrnuto s količinom prostora u masi, prostora između središnjih jezgara tvari i čestica koje se vrte oko tih centara, kao i prostora unutar samih tih materijalnih čestica.
41:4.3 (459.7) Zvijezde koje se hlade mogu biti fizički plinovite i strahovito guste u isto vrijeme. Vi niste upoznati sa solarnim superplinovima, ali ti i drugi neobični oblici materije objašnjavaju kako čak i nečvrsta sunca mogu postići gustoću jednaku željezu - otprilike jednaku gustoći Urantije - a ipak biti u vrlo ugrijanom plinovitom stanju i dalje funkcionirati kao sunca. Atomi u ovim gustim superplinovima iznimno su mali; oni sadrže mali broj elektrona. Takva sunca također su uveliko izgubila svoje slobodne ultimatonske zalihe energije.
41:4.4 (460.1) Jedno od vaših obližnjih sunca, koje je započelo život s otprilike istom masom kao vaše, sada se skupilo gotovo do veličine Urantije nakon što je postalo šezdeset tisuća puta gušće od vašeg sunca. Težina ovog vruće- hladnog plinovito-čvrstog sunca je oko 55 kilograma po kubičnom centimetru. Ovo sunce sja sa slabim crvenkastim sjajem, staračkim svjetlucanjem umirućeg vladara svjetla.
41:4.5 (460.2) Većina sunaca, međutim, nisu tako gusta. Jedan od vaših bližih susjeda ima gustoću točno jednaku gustoći vaše atmosfere na razini mora. Kad bi se našli u unutrašnjosti tog sunca, ne biste bili u stanju raspoznati ništa. Ako bi temperatura dopustila, ljudi bi mogli prodrijeti u većinu sunaca koja se vide na noćnom nebu i tu ne bi vidjeli više tvari nego što se vidi u zraku vaših zemaljskih dnevnih soba.
41:4.6 (460.3) Masivno sunce Veluntija, jedno od najvećih u Orvontonu, ima gustoću od samo jedne tisućite vrijednosti Urantijine atmosfere. Da je u sastavu slično vašoj atmosferi a ne pregrijano, bilo bi takav vakuum da bi se ljudska bića brzo ugušila u njegovoj unutrašnjosti kao i na površini.
41:4.7 (460.4) Drugi Orvontonski div sada ima temperaturu površine koja je nekih tisuću šest stotina stupnjeva. Njegov promjer je više od četiri stotine osamsto milijuna kilometara - dovoljno prostora za smještaj vašeg sunca, sa današnjom orbitom zemlje. Pa ipak, unatoč ovoj ogromnoj veličini koja je preko četrdeset milijuna puta veća od veličine vašeg sunca, njegova masa je samo oko trideset puta veća. Ova ogromna sunca imaju rese kojima se gotovo nadovezuju jedno na drugo.
5. SOLARNA RADIJACIJA
41:5.1 (460.5) Na činjenicu da sunca prostora nisu jako gusta ukazuju ustaljene struje svjetlosnih energija koje iz njih emaniraju. Prevelika gustoća ne bi propustila svjetlo sve dok tlak svjetlosne energije ne dosegne točku eksplozije. Postoji ogroman svijetlosni ili plinski tlak unutar sunca koji uzrokuje izbacivanje takvog toka energije koji prodire u prostor na milijune i milijune kilometara i koji je izvor energije, svjetlosti i topline dalekim planetima. Pet metara površinske gustoće Urantije djelotvorno bi spriječio kompletno isijavanje rendgenskih zraka i svjetlosnih energija iz sunca sve dok povećanje unutarnjeg pritiska akumuliranih energija koje proizlaze iz cijepanja atoma ne bi savlado gravitaciju s ogromnim isijavanjem eksplozije.
41:5.2 (460.6) Svjetlo, u prisutnosti propulzivnih plinova, vrlo je eksplozivno kad je na visokim temperaturama i ograničeno neprozirnim nepropusnim zidovima. Svjetlo je stvarno. Ako se uzme u obzir cijena energije i snage na vašem svijetu, sunčeva svjetlost bi se mogla procijeniti na dva milijuna dolara po kilogramu.
41:5.3 (460.7) Unutrašnjost vašeg sunca je ogroman generator X- zraka. Sunca su podržana iznutra neprestanim bombardiranjima tim moćnim zračenjima.
41:5.4 (460.8) Elektronima koji su stimulirani X-zrakama potrebno je više od pola milijuna godina da nađu svoj put od centra prosječnog sunca do sunčeve površine, odakle počinju svoju prostornu avanturu bilo da ugriju neku nastanjenu planetu, uđu u sastav nekog meteora, sudjeluju u rođenju nekog atoma, budu privučeni nekim visoko nabijenim tamnim otokom prostora ili da se njegov svemirski let završi padom na površinu nekog sunca sličnog suncu njegovog podrijetla.
41:5.5 (461.1) X-zrake iz sunčeve unutrašnjosti daju dovoljno snažan energetski naboj visoko zagrijanim i nestabilnim elektronima da ovi mogu putovati kroz prostor mimo mnoštva utjecaja i intervencija materije i unatoč suprotnih gravitacijskih privlačenja, do udaljenih sfera dalekih sustava. Potrebna je velika energija i brzina kako bi se savladala gravitacija sunca i kako bi se osiguralo da sunčeve zrake mogu putovati s nesmanjenom brzinom dok ne naiđu na znatne količine mase materije; nakon čega se brzo pretvaraju u toplinu uz oslobađanje drugih energija.
41:5.6 (461.2) Energija, bilo kao svjetlost ili u drugim oblicima, u svom letu kroz prostor kreće se ravno naprijed. Stvarne čestice materijalnog podrijetla putuju prostorom poput metka. One idu u ravnoj i neprekinutoj liniji ili povorci, osim ako na njih djeluju moćnije sile, osim što uvjek poštuju privlačno djelovanje linearne gravitacije koje je svojstveno materijalnoj masi i kružne gravitacije prisutnosti Rajskog Otoka.
41:5.7 (461.3) Može se činiti da se solarna energija kreće u valovima, ali to je zbog djelovanja supostojećih i različitih utjecaja. Određeni oblik organizirane energije se ne kreće u valovima, nego u ravnim linijama. Prisutnost drugog ili trećeg oblika sile-energije može uzrokovati da promatrani tok naočigled putuje u valovitim formacijama, baš kao što se u zasljepljujućim olujama s teškim vjetrom ponekad čini da voda pada u plohama ili da se spušta u valovima. Kapi se spuštaju u ravnoj liniji neprekinutom procesijom, ali pod utjecajem vjetra javlja se naočigledna slika o plohama vode i valovima kiše.
41:5.8 (461.4) Djelovanje određenih sekundarnih i ostalih neotkrivenih energija prisutnih u područjima prostora vašeg lokalnog svemira je takvo da dolazi do pojave emanacija solarnog svjetla koje kao da izvršavaju određene valne fenomene i kao da se usitnjavaju u infinitezimalne dijelove određene duljine i težine. I, s praktičnog stanovišta, to je upravo ono što se događa. Teško se možete nadati da ćete doći na boljeg razumijevanja ponašanja svjetlosti sve dok ne budete stekli jasniji koncept interakcije i povezanosti različitih prostornih sila i solarnih energija koje djeluju u prostornim domenama Nebadona. Vaša današnja konfuzija također proizlazi iz vašeg nepotpunog shvaćanja ovog problema koji uključuje međupovezane aktivnosti osobne i neosobne kontrole glavnog svemira - prisutnosti, nastupe i koordinaciju Združenog Činitelja i Bezuvjetnog Apsoluta.
6. KALCIJ - SKITNICA U SVEMIRU
41:6.1 (461.5) U dešifriranju spektralnih pojava, trebate imati na umu da prostor nije prazan; da je svjetlost, u prelaženju prostora, ponekad malo modificirana od strane raznih oblika energije i materije koje cirkuliraju u cijelom organiziranom prostoru. Neke od linija ukazuju na nepoznatu materiju koja se pojavljuje u spektru vašeg sunca zbog modifikacija već poznatih elemenata koji plutaju diljem prostora u razbijenom obliku, atomskih žrtava eksplozivnih susreta solarnih elementarnih bitaka. Prostor je prožet tim beskućnim lutalicama, a posebno natrijem i kalcijem.
41:6.2 (461.6) Kalcij je, u stvari, glavni element koji prožima materiju u prostoru cijelog Orvontona. Naš cijeli supersvemir je posut minuciozno usitnjenim kamenom. Kamen je doslovno osnovni građevni materijal planeta i sfera prostora. Kozmički oblak, veliki prostorni pokrivač, sastoji se najvećim dijelom od modificiranih atoma kalcija. Atom kamena je jedan od najrasprostranjenih i najtrajnih elemenata. On ne samo da podnosi solarnu ionizaciju - cijepanje - već se javlja i u jednom drugom obliku nakon bombardiranja destruktivnim X-zrakama i razbijanja visokim solarnim temperaturama. Kalcij posjeduje individualnost i dugovječnost kojima nadilazi sve druge redovitije oblike materije.
41:6.3 (462.1) Kao što su vaši fizičari već naslutili, ovi osakaćeni ostaci solarnog kalcija doslovno jahšu na svjetlosnim zrakama i tako prelaze različite udaljenosti, što strahovito olakšava njihovo širenje cijelim prostorom. Natrijev atom, pod određenim modifikacijama, također je sposoban za kretanje svjetlom i energijom. Kalcijev uspjeh je još izvanredniji, jer taj element ima gotovo dvostruko veću masu od natrija. Prodiranje kalcija u lokalni prostor prizlazi iz činjenice da on izlazi iz sunčeve fotosfere, u modificiranom obliku, doslovnim jahanjem na izvirućim sunčevim zrakama. Od svih solarnih elemenata, kalcij, bez obzira na svoju zapreminu - kako on sadrži dvadeset orbitirajućih elektrona - je najuspješniji u bijegu iz solarne unutrašnjosti u domene prostora. To objašnjava zašto je kalcijev sloj, plinovita kamena površina, debela devet tisuća šest stotina kilometara; i to usprkos činjenici da se devetnaest lakših elemenata, i brojni teži, nalaze ispod njega.
41:6.4 (462.2) Kalcij je aktivan i svestran element na solarnim temperaturama. Atom kamena ima dva okretna i labavo pričvršćena elektrona u dva vanjska elektronička kruga, koji su vrlo blizu jedan drugog. Rano u atomskj borbi on gubi svoj spoljašnji elektron; nakon čega se upušta u vješt čin žongliranja devetnaestog elektrona tu i tamo između devetnaestog i dvadesetog kruga elektroničkog okretanja. Prebacivanjem ovog devetnaestog elektrona tu i tamo između njegove vlastite orbite i orbite njegovog izgubljenog pratioca više od dvadeset i pet tisuća puta u sekundi, ovaj oštećeni atom kamena je u stanju djelomično se oduprijeti gravitaciji i na taj način uspješno putovati izvirućim zrakama svjetla i energije, sunčevim zrakama, na slobodu i u avanturu. Ovaj atom kalcija putuje naizmjeničnim trzajima propulsije koja je usmjerena naprijed, naizmjenično se vezivajući za sunčevu zraku i od nje se udaljujući oko dvadeset i pet tisuća puta u sekundi. I to je razlog zašto je kamen glavna komponenta u svjetovima prostora. Kalcij je najveći stručnjak za bijeg iz solarnog zatvora.
41:6.5 (462.3) Na žilavost ovog akrobatskog elektrona kalcija ukazuje činjenica da, svaki put kad ga spojeno djelovanje temperature i X-zraka solarnih sila prebaci u krug više orbite, u toj orbiti ostaje oko jednog milijuntskog dijela sekunde; ali prije nego ga snaga električne gravitacije atomske jezgre povuče natrag u njegovu staru orbitu, on je u stanju dovršiti milijun okretaja u atomskoj jezgri.
41:6.6 (462.4) Vaše sunce gubi ogromnu količinu svog kalcija, a već je izgubilo ogromne količine u vrijeme svojih grčevitih erupcija prilikom formiranja Sunčevog sustava. Velik dio sunčevog kalcija je sada u vanjskoj kori sunca.
41:6.7 (462.5) Treba imati na umu da spektralne analize pokazuju samo površinski sastav sunca. Na primjer: Sunčev spektar pokazuje mnoge linije željeza, ali željezo nije glavni element u suncu. Ovaj fenomen se gotovo u cijelosti javlja zbog sadašnje temperature sunčeve površine, koja je nešto niža od 3.300 stupnjeva, što je temperatura vrlo povoljna za registriranje spektra željeza.
7. IZVORI SUNČEVE ENERGIJE
41:7.1 (463.1) Unutarnja temperatura mnogih sunca, čak i vašeg vlastitog, mnogo je veća nego što se obično vjeruje. U unutrašnjosti sunca gotovo da ne postoje cjeloviti atomi; svi su više ili manje razbijeni bombardiranjem intenzivnim X- zrakama koje su svojstvene tako visokim temperaturama.Bez obzira što se materijalni elementi mogu pojaviti u vanjskim slojevima sunca, oni u unutrašnjosti su svi vrlo slični zahvaljujući rascjepljujućem djelovanju disruptivnih X-zraka. X-zrake su veliki izravnivači atomskog postojanja.
41:7.2 (463.2) Temperatura površine vašeg sunca je gotovo 3.300 stupnjeva, ali to se brzo povećava u unutrašnjosti do nevjerojatne visine od oko 19.400.000 stupnjeva u središnjim predjelima. (Sve ove temperature iskazane su u stupnjevima Celzija.)
41:7.3 (463.3) Sve ove pojave ukazuju na ogromno trošenje energije, a izvori solarne energije po redu njihove važnosti, su:
41:7.4 (463.4) 1. Uništenje atoma i, na kraju, elektrona.
41:7.5 (463.5) 2. Transmutacija elemenata, uključujući radioaktivnu skupinu energija koje se time oslobađaju.
41:7.6 (463.6) 3. Akumulacija i prijenos određenih univerzalnih prostornih energija.
41:7.7 (463.7) 4. Prostorna materija i meteori koji neprestano padaju u plamena sunca.
41:7.8 (463.8) 5. Sunčeve kontrakcije; hlađenje i njegova posljedica, kontrakcija sunca, daju energiju i toplinu ponekad i veću nego što dobiva od svemirske tvari.
41:7.9 (463.9) 6. Gravitacijsko djelovanje na visokim temperaturama pretvara određene krugove snage u zračenja energija.
41:7.10 (463.10) 7. Ponovno uzimanje svjetla i drugih tvari koje su povučene natrag u sunce nakon što su bile izbačene, zajedno s drugim energijama koje nemaju podrijetlo od sunca.
41:7.11 (463.11) Postoji regulacijiski pokrivač koji se sastoji od vrućih plinova (ponekad od više milijuna stupnjeva temperature) koji obavija sunca, i koji djeluje stabilizacijski u gubitku topline i na druge načine spriječava opasne fluktuacije u oslobađanju topline. Za vrijeme radnog vijeka sunca, unutarnja temperatura je 19.400.000 stupnjeva i ostaje otprilike ista bez obzira na sve veći pad vanjske temperature.
41:7.12 (463.12) Možete pokušati predočiti 19.400.000 stupnjeva vrućine, u suradnji s određenim pritiscima gravitacije, kao točku ključanja elektrona. Pod takvim pritiskom i na takvoj temperaturi svi atomi su razgrađeni i razbijeni u svoje elektroničke i druge izvorne komponente; čak se elektroni i drugi složeni ultimatoni mogu razbiti, ali sunca ne mogu razgraditi ultimatone.
41:7.13 (463.13) Ove solarne temperature izazivaju enormno ubrzavanje ultimatona i elektrona, barem potonjeg koji nastavlja održavati svoje postojanje pod tim uvjetima. Vi ćete shvatiti što znači visoka temperatura zahvaljujući ubrzanju ultimatona i elektroničkih aktivnosti kada uzmete u obzir da jedna kap obične vode sadrži više od milijardu bilijuna atoma. To je energija viša od sto konjskih snaga koja djeluje kontinuirano dvije godine. Ukupna toplina koja se sada isijava iz solarnog sustava sunca svake sekunda je dovoljna da prokuha svu vodu u svim oceanima na Urantiji u samo jednoj sekundi vremena.
41:7.14 (464.1) Samo ona sunca koje djeluju u izravnim kanalima glavnih tokova kozmičke energije mogu sjati zauvijek.Takve solarne peći koje sjaje na neodređeno vrijeme, u mogućnosti su nadoknaditi svoje materijalne gubitke uzimanjem prostorne-sile i analogne kružne energije. No, zvjezde koje su udaljene od tih glavnih kanala punjenja su osuđene na gubitak energije - postupno hlađenje i na kraju izgorjevanje.
41:7.15 (464.2) Takva mrtva ili umiruća sunca mogu se obnoviti sudarom ili se mogu napuniti određenim nesvjetlosnim energetskim otocima prostora ili putem gravitacijskog otimanja manjih sunaca ili sustava u neposrednoj blizini. Većina mrtvih sunaca će doživjeti oživljavanje ovim ili drugim evolucijskim tehnikama. Ona koja nisu na taj način napunjena su osuđena doći do prekida eksplozijom mase kada gravitacijska kondenzacija dostigne kritičnu razinu ultimatonske kondenzacije energetskog tlaka. Takva nestajuća sunca na taj način postaju energija najrijeđeg oblika, izvrsno prilagođena da daju energetski naboj drugim povoljnije smještenim suncima.
8. SOLARNO-ENERGETSKE REAKCIJE
41:8.1 (464.3) U ta sunaca koja su u krugu prostornih energetskih kanala, solarna energija se oslobađa raznim složenim nuklearno-reakcijskim lancima, od kojih je najčešća reakcija vodika-ugljika-helija. U ovoj preobrazbi, ugljik djeluje kao energetski katalizator, jer se ni na koji način zapravo ne mijenja ovim procesom pretvaranja vodika u helij. Pod određenim uvjetima visoke temperature, vodik prodire u ugljikovu jezgru. Kako ugljik ne može sadržavati više od četiri takva protona, kada je to stanje zasićenja dosegnuto, on počinje emitirati protone tako brzo kako novi dolaze. U ovoj reakciji dolazeće vodikove čestice izlaze kao atomi helija.
41:8.2 (464.4) Smanjenjem sadržaja vodika povećava se sjaj sunca. U suncima kojima je suđeno da izgore, najveće osvjetljenje se postiže prilikom iscrpljenja vodika. Nakon ove točke, sjaj se održava procesom gravitacijske kontrakcije. Na kraju, takva zvijezda će postati tzv bijeli patuljak, vrlo kondenzirana sfera.
41:8.3 (464.5) U velikim suncima - malim okruglim maglicama - kada se iscrpi vodik i kada dođe do gravitacijske kontrakcije, ako takvo tijelo nije tako neprozirno da zadrži unutarnju potporu pritiska na vanjske plinske regije, dolazi do naglog kolapsa. Gravitacijsko-električne promjene daju povoda ogromnim količinama sitnih čestica koje su lišene električnog potencijala da lako pobjegnu iz solarne unutrašnjosti, čime uzrokuju slom divovskog sunca u roku od nekoliko dana. Takav odlazak tih "odbjeglih čestica" je bio uzrok kolapsa divovske nove iz Andromeda maglice prije pedesetak godina. Ovo veliko zvjezdano tijelo srušio se u četrdeset minuta Urantija vremena.
41:8.4 (464.6) U pravilu, veliko istiskivanje materije i dalje postoji u okolici ostataka takvog sunca koje podilazi proces hlađenja u vidu opsežnih oblaka magličnih plinova. I sve to objašnjava porijeklo mnogih vrsta nepravilno oblikovanih maglica, poput Rakove, koja je imala svoje podrijetlo prije oko devetsto godina, a koja i dalje pokazuje svoju matičnu sferu u vidu osamljene zvijezde u blizini centra ove nepravilne maglične mase.
9. STABILNOST SUNCA
41:9.1 (465.1) Veća sunca zadržavaju takvu kontrolu nad gravitacijom svojih elektrona da svijetlo može pobjeći samo uz pomoć moćnih X-zraka. Ove pomagačke zrake prodiru u sav prostor i nose odgovornost za održavanje osnovnih ultimatonskih veza energije. Veliki gubici energije u ranim danima sunca, nakon njegovog postizanje maksimalne temperature - veće od 19.400.000 stupnjeva - nisu tolike zbog lakog bijega kao zbog odliva ultimatona. Ove ultimatonske energije odlaze u svemir, da sudjeluju u avanturi elektroničkog povezivanja i energetske materijalizacije, kao prave energetske eksplozije tijekom ranih sunčevih doba.
41:9.2 (465.2) Atomi i elektroni podliježu gravitaciji. Ultimatoni ne podliježu lokalnoj gravitaciji, međudjelovanju materijalne privlačnosti, ali oni se potpuno povinuju apsolutnoj ili Rajskoj gravitaciji, trendu, rotiranju, sveopćeg i vječnog kruga svemira nad svemirima. Ultimatonska energija se ne povinuje linearnom iliizravnom djelovanju gravitacije bližih ili udaljenijih materijalnih masa, i nikada ne skreće njihov krug od velike elipse iz davnih doba stvaranja.
41:9.3 (465.3) Vaš vlastiti solarni centar zrači nekih stotinu milijardi tona stvarne tvari godišnje, a divovska sunca gube materiju izvanrednom brzinom tijekom svog početnog rasta, u prvih milijardu godina. Život sunca postaje stabilan nakon što se postigne maksimalna unutarnja temperatura i počnu oslobađati subatomske energije. I to je upravo u ovom kritičnom trenutku da veća sunca imaju grčevita pulsiranja.
41:9.4 (465.4) Stabilnost sunca u potpunosti ovisi o ravnoteži sukoba između gravitacije i topline - ogromnih pritisaka poništenih nezamislivim temperaturama. Unutrašnja plinska rastezljivost sunaca podupire površinske slojeve raznovrsnih materijala, a kad su gravitacija i toplina u ravnoteži, težina vanjskog materijala je točno jednaka pritisku temperature od temeljnih i unutarnjih plinova. U mnogima mlađim zvijezdama kontinualna gravitacijska kondenzacija vodi stalnom podizanju unutarnje temperature, i s unutarnjim povećavanjem topline, unutarnje X-zrake pritišću superplinske vjetrove da postaju toliko veliki da, u vezi sa centrifugalnim pokretima, sunce počne izbacivati svoje vanjske slojeve u svemir, čime smiruje neravnotežu između gravitacije i topline.
41:9.5 (465.5) Vaše vlastito sunce odavno je postigao relativnu ravnotežu između svojih ciklusa širenja i skupljanja, poremećaja koji su rezultat gigantskih pulsiranja mnogih mlađih zvijezda. Vaše sunce sada ima šest milijardi godina. U današnje vrijeme ono funkcionira kroz razdoblje najveće ekonomičnosti. Ono će učinkovito sijati više od dvadeset pet milijardi godina. Ono će vjerojatno doživjeti djelomično učinkovito razdoblje pada čije će trajanje biti jednako sumi etapa njegove mladosti i stabilizirane funkcije.
10. PORIJEKLO NASELJENIH SVJETOVA
41:10.1 (465.6) Neke od promjenjivih zvijezda, koje su u stanju maksimalnog pulsiranja ili u blizini tog stanja, su u postupku davanja podrijetla pomoćnim sustavima, od kojih će mnogi na kraju biti slični kao vaše vlastito sunce i njegove okrećuće planete. Vaše sunce je bilo u takvom stanju moćnog pulsiranja kada je masivni Angona sustav došao blizu, a vanjska površina sunca je počela izbacivati prave potoke - kontinuirane listove - materije.Ono je zadržalo korak sa sve većim nasiljem sve dok ovaj sustav nije došao u najbliži položaj, kada su dosegnute granice sunčeve kohezivnosti i vrhunac u izbacivanju materije, i tada je ovaj predak sunčevog sustava doživio propast. U sličnim okolnostima najbliži položaj privlačnog tijela ponekad odvodi cijele planete, čak četvrtinu ili trećinu sunca. Ova ogromna istiskivanja stvaraju određene vrste posebnih svjetova koji su obuhvaćeni oblakom, sfera poput Jupitera i Saturna.
41:10.2 (466.1) Većina solarnih sustava, međutim, ima podrijetlo koje se u potpunosti razlikuje od vašeg, i to je istina, čak i kad je riječ o onima koji su proizvedeni gravitacijsko- plimnom tehnikom. No, bez obzira na tehniku izgradnje svijeta, gravitacija uvijek proizvodi solarne vrste stvorenih sustava; to jest, centralno sunce ili tamni otok sa planetarna, satelitima, podsatelitima i meteorima.
41:10.3 (466.2) Fizički aspekti pojedinih svjetova uveliko ovise o načinu podrijetla, astronomskoj situaciji i fizičkom okruženju. Dob, veličina, stopa okretanja i brzina kretanja kroz prostor također su odlučujući faktori. Plinovita kontrakcija kao i čvrsto srašćivanje svijeta vode stvaranju planina i tijekom njihovog ranijeg života, ako nisu premali, stvaranju vode i zraka. Svjetovi koji su nastali rastaljenom podjelom ili sudarom ponekad nemaju većih planinskih lanaca.
41:10.4 (466.3) Tijekom ranijih dobi kod svih tih novih svjetova, potresi su česti, a svi se odlikuju velikim fizičkih poremećajima; posebno je to istina kod sfera sa plinskim kontrakcijama, svjetova rođenih od golemih magličnihprstenova koji su ostavština iz doba rane kondenzacije i skupljanja određenih pojedinačnih sunaca. Planeti koji imaju dvojno porijeklo poput Urantije prolaze kroz manje nasilne i burne mladenačke karijere. Čak i tako, vaš svijet je doživio u ranoj fazi moćne preokrete obilježene vulkanima, potresima, poplavama i nevjerojatnim olujama.
41:10.5 (466.4) Urantija je, uz jednu iznimku, relativno izolirana na periferiji vašeg solarnog sustava Satanije kao planet koji je najudaljeniji od Jeruzema, dok je sama Satanija locirana pored najudaljenijeg sustava Norlatiadeka, a to zviježđe je sada na položaju vanjske spoljašnje grupe Nebadona. Bili ste doista među najneznačajnijim tvorevinama do darivanja Mihaela kojim je vaša planeta uzvišena na položaj časti i velikog svemirskog interesa. Ponekad je posljednji prvi, dok doista najmanji postaje najveći.
41:10.6 (466.5) Predstavio Arhanđel u suradnji s načelnikom Nebadonskih Centara Snage.