Knjiga Urantije
DIO I. Središnji Svemir i Supersvemiri
POGLAVLJE 16
SEDAM GLAVNIH DUHOVA
Sekcije
POGLAVLJE 16
SEDAM GLAVNIH DUHOVA
16:0.1 (184.1) SEDAM Glavnih Duhova Raja su primarne ličnosti Beskonačnog Duha. U ovom sedmostrukom stvaralačkom činu samodupliciranja, Beskonačni Duh je iscrpio asocijativne mogućnosti matematički svojstvene činjeničnom postojanju tri osobe Božanstva. Da je bilo moguće proizvesti veći broj Glavnih Duhova, oni bi bili stvoreni, ali postoji sedam i samo sedam asocijativnih mogućnosti nerazdvojivih u tri Božanstva. To objašnjava zašto je svemir uređen u sedam velikih dijelova i zašto je broj sedam u osnovi njegove organizacije i uprave.
16:0.2 (184.2) Sedam Glavnih Duhova tako vuku porijeklo i izvode svoja pojedinačna svojstva iz sljedećih sedam sličnosti:
16:0.3 (184.3) 1. Oca Svih.
16:0.4 (184.4) 2. Vječnog Sina.
16:0.5 (184.5) 3. Beskonačnog Duha.
16:0.6 (184.6) 4. Oca i Sina.
16:0.7 (184.7) 5. Oca i Duha.
16:0.8 (184.8) 6. Sina i Duha.
16:0.9 (184.9) 7. Oca, Sina i Duha.
16:0.10 (184.10) Vrlo malo znamo o djelovanju Oca i Sina u stvaranju Glavnih Duhova. Čini se da su ih stvorili osobnim djelima Beskonačnog Duha, ali svakako smo upućeni da su i Otac i Sin sudjelovali u njihovom stvaranju.
16:0.11 (184.11) U karakteru duha i prirodi, ovih Sedam Duhova Raja su kao jedan, ali u svim drugim aspektima identiteta su vrlo različiti, a rezultati njihovog funkcioniranja u supersvemirima su takvi da su pojedinačne razlike svakog nedvojbeno prepoznatljive. Sve što proizlazi iz sedmo- segmentne građe velikog svemira - čak i korelativnih segmenata vanjskog svemira - uvjetovano je neduhovnom raznolikosti tih Sedam Glavnih Duhova vrhovnog i krajnjeg nadzora.
16:0.12 (184.12) Glavni duhovi imaju mnoge funkcije, ali u ovom trenutku njihova posebna domena je središnji nadzor nad sedam supersvemira. Svaki Glavni Duh održava ogromno sjedište središnje sile koje polako cirkulira oko periferije Raja, uvijek održavajući položaj nasuprot supersvemira neposrednog nadzora smješteno na rajskoj žarišnoj točki njegove specijalizirane kontrole snage i distribucije segmentalne energije. Radijalne granične linije svakog supersvemira uistinu konvergiraju u rajskom stožeru nadzornog Glavnog Duha.
1. ODNOS PREMA TROJEDINOM BOŽANSTVU
16:1.1 (185.1) Združeni Stvoritelj, Beskonačni Duh, nužan je za dovršetak trojedinog personaliziranja nepodijeljenog Božanstva. Ova trostruka personalizacija Božanstva sama posebi je sedam puta u mogućnosti individualnog i asocijativnog izraza; stoga je kasniji plan stvaranja svemira nastanjenih inteligentnim i potencijalno duhovnim bićima koja dolično izražavaju Oca, Sina i Duha, učinio neizbježnom personalizaciju Sedam Glavnih Duhova. Govorimo o trostrukoj personalizaciji Božanstva kao apsolutnoj neizbježnosti, dok promatramo pojavu Sedam Glavnih Duhova kao podapsolute neizbježnosti.
16:1.2 (185.2) Dok se teško može reći da Sedam Glavnih Duhova izražavaju trostruko Božanstvo, oni su vječni prikaz sedmostrukog Božanstva, aktivne i asocijativne funkcije triju uvijek-postojećih osoba Božanstva. U i kroz ovih Sedam Duhova, Otac Svih, Vječni Sin, Beskonačni Duh ili bilo koja dvostruka udruga, mogu funkcionirati kao takvi. Kada Otac, Sin i Duh djeluju zajedno, oni mogu djelovati i djeluju kroz Glavnog Duha Broj Sedam, ali ne kao Trojstvo. Glavni Duhovi pojedinačno i kolektivno predstavljaju svaku moguću funkciju Božanstva, pojedinačnu i množinsku, ali ne i kolektivnu, ne kao Trojstvo. Glavni Duh Broj Sedam osobno je nefunkcionalan s obzirom na Rajsko Trojstvo, i to je upravo razlog zašto on može funkcionirati osobno za Vrhovno Biće.
16:1.3 (185.3) Ali kada Sedam Glavnih Duhova napuste svoja pojedinačna mjesta osobne moći i supersvemirske vlasti i okupe se oko Združenog Činitelja u trojedinoj prisutnosti Rajskog Božanstva, tada i tamo oni zajedno predstavljaju funkcionalnu moć, mudrost i autoritet nepodijeljenog Božanstva - Trojstva - prema evoluirajućim svemirima i u istima. Takva rajska unija prvobitnog sedmostrukog izraza Božanstva zapravo obuhvaća, doslovce obujmnljuje, sve moguće atribute i stavove tri vječna Božanstva u Vrhovnosti i Krajnosti. Svim praktičnim namjerama i svrhama, Sedam Glavnih Duhova obuhvaćaju, tada i tamo, funkcionalnu domenu Vrhovno-Krajnjeg naspram glavnog svemira i u njemu.
16:1.4 (185.4) Koliko možemo razaznati, ovih Sedam Duhova su povezani s božanskim aktivnostima triju vječnih osoba Božanstva; ne možemo otkriti nikakve dokaze o izravnoj povezanosti s funkcionalnim prisutnostima triju vječnih faza Apsoluta. Kada su povezani, Glavni Duhovi predstavljaju Rajska Božanstava u onom što može biti grubo koncipirano kao konačna područja djelovanja. Ona mogu obuhvatiti mnogo toga što je konačno, ali ne i apsolutno.
2. ODNOS PREMA BESKONAČNOM DUHU
16:2.1 (185.5) Baš kao što se Vječni i Izvorni Sin otkriva kroz osobe stalno rastućeg broja božanskih Sinova, tako se Beskonačni i Božanski Duh otkriva kroz kanale Sedam Glavnih Duhova i njihovih povezanih skupina duha. U središtu središta Beskonačni Duh je pristupačan, ali nisu svi koji postignu Raj odmah sposobni prepoznati njegovu ličnost i njegovu diferenciranu prisutnost; ali svi koji dođu do središnjeg svemira mogu ući i odmah ulaze u duhovnu zajednicu s jednim od Sedam Glavnih Duhova, onim koji upravlja supersvemirom iz koje dolazi ovaj novopristigli hodočasnik.
16:2.2 (186.1) Svemiru nad svemirima Rajski Otac govori samo preko svog Sina, dok on i Sin zajedno djeluju samo kroz Beskonačnog Duha. Izvan Raja i Havone, Beskonačni Duh govori samo glasovima Sedam Glavnih Duhova.
16:2.3 (186.2) Beskonačni Duh ispoljava utjecaj osobne prisutnosti unutar granica sustava Raja-Havone; drugdje se njegova osobna prisutnost duha ispoljava kroz jednog od Sedam Glavnih Duhova. Stoga je supersvemirsko prisustvo duha Trećeg Izvora i Središta na bilo kojem svijetu ili u bilo kojem pojedincu uvjetovano jedinstvenom prirodom supervizorskog Glavnog Duha tog dijela stvaranja.Nasuprot tome, kombinirane linije snage duha i inteligencije prolaze prema unutra u smjeru Treće Osobe Božanstva putem Sedam Glavnih Duhova.
16:2.4 (186.3) Sedam Glavnih Duhova kolektivno su obdareni vrhunski-krajnjim atributima Trećeg Izvora i Središta. Dok svaki od njih pojedinačno sudjeluje u ovom obdarenju, jedino zajednički oni otkrivaju atribute svemoći, sveznanja i sveprisutnosti. Niti jedan od njih ne može tako funkcionirati univerzalno; kao pojedinci i u vršenju tih ovlasti vrhovnosti i krajnosti, svaki je osobno ograničen na supersvemir neposrednog nadzora.
16:2.5 (186.4) Sve što vam je rečeno o božanstvenosti i ličnosti Združenog Činitelja jednako i potpuno vrijedi za Sedam Glavnih Duhova koji tako učinkovito distribuiraju Beskonačni Duh na sedam segmenata velikog svemira u skladu s njihovim božanskim obdarenjem i prema njihovoj različitoj i pojedinačno jedinstvenoj prirodi. Stoga bi bilo prikladno pripojiti kolektivnoj skupini od sedam bilo koje ili sva imena Beskonačnog Duha. Zajedno su jedno sa Združenim Stvoriteljem na svim podapsolutnim razinama.
3. IDENTITET I RAZNOLIKOST GLAVNIH DUHOVA
16:3.1 (186.5) Sedam Glavnih Duhova su neopisiva bića, ali su jasno i definitivno osobni. Imaju imena, ali smo ih izabrali označiti brojem. Kao primarne personalizacije Beskonačnog Duha, oni su slični, ali kao primarni izrazi sedam mogućih asocijacija trojedinog Božanstva, bitno se razlikuju u prirodi, a ta različitost prirode određuje njihovu razliku u proceduri supersvemira. Ovih Sedam Glavnih Duhova mogu se opisati na sljedeći način:
16:3.2 (186.6) Glavni Duh Broj Jedan. Na poseban način ovaj je Duh izravno predstavljanje Rajskog Oca. On je osebujna i učinkovita manifestacija moći, ljubavi i mudrosti Oca Svih. On je bliski suradnik i predivni savjetnik šefa Tajanstvenih Osmatrača, bića koje predsjedava Kolegijem Personaliziranih Ispravljača na Svijetu Božanstva. U svim udruženjima Sedam Glavnih Duhova, uvijek je Glavni Duh Broj Jedan taj koji govori za Oca Svih.
16:3.3 (186.7) Ovaj Duh predsjedava nad prvim supersvemirom i dok neprestano izražava božansku prirodu primarne personalizacije Beskonačnog Duha, čini se da posebno nalikuje Ocu Svih u karakteru. Uvijek je u osobnoj vezi sa sedam Odražajnih Duhova u sjedištu prvog supersvemira.
16:3.4 (187.1) Glavni Duh Broj Dva. Ovaj Duh adekvatno prikazuje neusporedivu prirodu i šarmantni karakter Vječnog Sina, prvenca svega stvaranja. On je uvijek blisko povezan sa svim zapovijedima Božjih Sinova kad god se dogodi da budu u rezidencijalnom svemiru kao pojedinci ili u radosnoj konklavi. U svim okupljanjima Sedam Glavnih Duhova uvijek govori za i u ime Vječnog Sina.
16:3.5 (187.2) Ovaj Duh usmjerava sudbine supersvemira broj dva i vlada tom golemom domenom baš kao što bi to učinio Vječni Sin. Uvijek je u vezi sa sedam Odražajnih Duhova smještenih na glavnom sjedištu drugog supersvemira.
16:3.6 (187.3) Glavni Duh Broj Tri. Ova ličnost Duha osobito sliči Beskonačnom Duhu i usmjerava pokrete i rad mnogih visokih ličnosti Beskonačnog Duha. On predsjeda njihovim skupštinama i usko je povezan sa svim ličnostima koje su isključivo porijeklom iz Trećeg Izvora i Središta. Kada se Sedam Glavnih Duhova okupe, Glavni Duh Broj Tri je taj koji uvijek govori za Beskonačnog Duha.
16:3.7 (187.4) Ovaj je Duh zadužen za supersvemir broj tri i on upravlja poslovima ovog segmenta onako kako bi to učinio Beskonačni Duh. Uvijek je u vezi s Odražajnim Duhovima u sjedištu trećeg supersvemira.
16:3.8 (187.5) Glavni Duh Broj Četiri. Sudjelujući u zajedničkoj naravi Oca i Sina, ovaj Glavni Duh je odlučujući utjecaj u vezi s procedurom i postupcima Oca-Sina u vijećima Sedam Glavnih Duhova. Ovaj je Duh glavni upravitelj i savjetnik onih uzlaznih bića koja su postigla Beskonačni Duh i koja su time postala kandidati za vidjeti Sina i Oca. On potiče tu ogromnu skupinu ličnosti koje vuku porijeklo u Ocu i Sinu. Kad postane nužno zastupati Oca i Sina u asocijaciji Sedam Glavnih Duhova, uvijek je Glavni Duh Broj Četiri taj koji ima riječ.
16:3.9 (187.6) Ovaj Duh potiče četvrti segment velikog svemira u skladu s njegovom osebujanom povezanosti atributa Oca Svih i Vječnog Sina. Uvijek je u osobnoj vezi s Odražajnim Duhovima sjedišta četvrtog supersvemira.
16:3.10 (187.7) Glavni Duh Broj Pet. Ova božanska ličnost koja izvrsno kombinira karakter Oca Svih i Beskonačnog Duha je savjetnik te ogromne skupine bića poznatih kao upravitelji moći, središta moći i fizički kontrolori. Ovaj Duh također podržava sve ličnosti koje imaju porijeklo u Ocu i Združenom Činitelju. U vijećima Sedam Glavnih Duhova, kad je u pitanju stav Oca-Duha, uvijek je Glavni Duh Broj Pet taj koji govori.
16:3.11 (187.8) Ovaj Duh usmjerava dobrobit petog supersvemira na takav način da sugerira kombinirano djelovanje Oca Svih i Beskonačnog Duha. Uvijek je u vezi s Odražajnim Duhovima u sjedištu petog supersvemira.
16:3.12 (187.9) Glavni Duh Broj Šest. Ovo božansko biće čini se da prikazuje zajednički karakter Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Kad god se bića koja su stvorena od strane Sina i Duha okupe u središnjem svemiru, taj Glavni Duh djeluje kao njihov savjetnik; i kad god, u vijećima Sedam Glavnih Duhova, postaje nužno govoriti zajedno za Vječnog Sina i Beskonačni Duh, Glavni Duh Broj Šest je taj koji odgovara.
16:3.13 (188.1) Ovaj Duh usmjerava poslove šestog supersvemira baš kao što bi to učinio Vječni Sin i Beskonačni Duh.Uvijek je u vezi s Odražajnim Duhovima u sjedištu šestog supersvemira.
16:3.14 (188.2) Glavni Duh Broj Sedam. Predsjedavajući Duh sedmog supersvemira jedinstveno je jednak prikazivanju Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Sedmi duh, savjetnik svih bića trojedinog porijekla, također je savjetnik i upravitelj svih uzlaznih hodočasnika Havone, onih niskih bića koja su dosegnula sudove slave kroz kombinirano služenje Oca, Sina i Duha.
16:3.15 (188.3) Sedmi Glavni Duh nije organska reprezentacija Rajskog Trojstva; ali je poznata činjenica da je njegova osobna i duhovna priroda portret Združenog Činitelja koji u jednakom omjeru opisuje tri beskonačne osobe kandidatima za uskrsnuće čija je Božanska unija Rajsko Trojstvo i čija je funkcija kao takva izvor osobne i duhovne prirode Boga Vrhovnog. Zato Sedmi Glavni Duh otkriva osobni i organski odnos osobe duha evoluirajućeg Vrhovnog. Stoga u visokim vijećima Glavnog Duha, kada postaje neophodno baciti glasački listić za kombinirani osobni stav Oca, Sina i Duha ili prikazati duhovni stav Vrhovnog Bića, to je funkcija Glavnog Duha Broj Sedam. On tako sam po sebi postaje predsjedavajuća glava rajskog vijeća Sedam Glavnih Duhova.
16:3.16 (188.4) Nitko od Sedam Duhova nije organska reprezentacija Rajskog Trojstva, no kada se ujedine kao sedmostruko Božanstvo, ova unija u božanskom smislu - ne u osobnom smislu - odgovara funkcionalnoj razini koja se može povezati s funkcijama Trojstva. U tom je smislu "Sedmostruki Duh" funkcionalno povezan s Rajskim Trojstvom. U tom smislu, također, Glavni Duh Broj Sedam ponekad govori u potvrdi o stavovima Trojstva ili, bolje rečeno, djeluje kao glasnogovornik stavova sjedinjenog Sedmostrukog Duha glede stavova sjedinjenog Trostrukog Božanstva, stava Rajskog Trojstva.
16:3.17 (188.5) Mnogobrojne funkcije Sedmog Glavnog Duha tako se kreću od kombiniranog portretiranja osobnih priroda Oca, Sina i Duha, predstavljanja osobnog stava Boga Vrhovnog, do otkrivanja stava božanstva Rajskog Trojstva.I u izvjesnim smjernicama taj predsjedavajući Duh slično izražava stavove Krajnjeg i Vrhovno-Krajnjeg.
16:3.18 (188.6) Glavni Duh Broj Sedam je taj koji, u svojim višestrukim ulogama, osobno sponzorira napredak kandidata za uskrsnuće iz svjetova vremena u njihovim pokušajima razumijevanja nepodijeljenog Božanstva Vrhovnosti. Takvo razumijevanje obuhvaća shvaćanje egzistencijalne suverenosti Trojstva Vrhovnosti, pritom usklađeno s konceptom rastućeg iskustvenog suvereniteta Vrhovnog Bića, tako da stvorena bića time shvaćaju jedinstvo Vrhovnosti. Realizacija tih triju faktora od strane stvorenih bića jednaka je havonskom razumijevanju stvarnosti Trojstva i daje hodočasnicima vremena sposobnost da dođu do Trojstva, da otkriju tri beskonačne osobe Božanstva.
16:3.19 (188.7) Nesposobnost hodočasnika Havone da u potpunosti pronađu Boga Vrhovnog nadoknađuje Sedmi Glavni Duh, čija trojedina priroda na tako osebujan način otkriva osobu duha Vrhovnog. U današnjem svemirskom dobu kada bića nisu u stanju kontaktirati osobu Vrhovnog, Glavni Duh Broj Sedam djeluje na mjestu Boga uzlaznih stvorenja u pitanju osobnih odnosa. On je to visoko biće duha koje sva uzlazna bića mogu prepoznati i pomalo shvatiti kada dođu do središta slave.
16:3.20 (189.1) Ovaj Glavni Duh uvijek je u vezi s Odražajnim Duhovima Uverse, sjedišta sedmog supersvemira, našeg vlastitog segmenta stvaranja. Njegova administracija Orvontona otkriva čudesnu simetriju usklađivanja božanskih naravi Oca, Sina i Duha.
4. OSOBINE I FUNKCIJE GLAVNIH DUHOVA
16:4.1 (189.2) Sedam Glavnih Duhova su puni prikaz Beskonačnog Duha evolucijskim svemirima. Oni predstavljaju Treći Izvor i Središte u odnosima energije, uma i duha. Dok oni funkcioniraju kao koordinacijske glave sveopće administrativne kontrole Združenog Činitelja, nemojte zaboraviti da imaju svoje porijeklo u kreativnim djelima Rajskih Božanstava. Doslovno je istina da su tih Sedam Duhova personalizirana fizička snaga, kozmički um i duhovna prisutnost trojedinog Božanstva, "Sedam Duhova Božjih je poslato cijelom svemiru."
16:4.2 (189.3) Glavni Duhovi su jedinstveni po tome što funkcioniraju na svim razinama stvarnosti svemira, osim apsolutne. Stoga su učinkoviti i savršeni nadzornici svih faza upravnih poslova na svim razinama supersvemirskih aktivnosti. Smrtni um ne može razumjeti mnogo toga u vezi Glavnih Duhova jer je njihov rad tako visoko specijaliziran, a u isto vrijeme tako sveobuhvatan, tako iznimno materijalan i istovremeno tako izvrsno duhovan. Ovi svestrani stvaratelji kozmičkog uma preci su Kozmičkih Upravitelja Snage i sami su vrhovni upravitelji velikog i dalekosežnog stvaranja stvorenih bića duha.
16:4.3 (189.4) Sedam Glavnih Duhova su stvaratelji Kozmičkih Upravitelja Snage i njihovih suradnika, entiteta koji su neophodni za organizaciju, kontrolu i regulaciju u fizičkih energija velikog svemira. A ti isti Glavni Duhovi vrlo materijalno pomažu Sinovima Stvoriteljima u radu oblikovanja i organiziranja lokalnih svemira.
16:4.4 (189.5) Nismo u mogućnosti pratiti nikakvu osobnu vezu između kozmičko-energetskog djelovanja Glavnih Duhova i sila djelovanja Bezuvjetnog Apsoluta. Energetske manifestacije pod jurisdikcijom Glavnih Duhova su sve usmjerene s periferije Raja; oni naočigled nisu na bilo koji izravni način povezani s pojavama sile identificiranim na nižoj površini Raja.
16:4.5 (189.6) Neosporno, kada se susretnemo s funkcionalnim aktivnostima raznih Morontija Nadglednika Snage, suočavamo se s određenim neotkrivenim aktivnostima Glavnih Duhova. Tko je, osim ovih predaka obaju fizičkih kontrolora i služitelja duha, mogao biti u stanju osmisliti takvo kombiniranje i povezivanje materijalnih i duhovnih energija kako bi proizveo do tada nepostojeću fazu kozmičke stvarnosti - morontija supstancu i morontija um?
16:4.6 (189.7) Velik dio stvarnosti duhovnih svjetova je morontija reda, faze svemirske stvarnosti potpuno nepoznate na Urantiji. Cilj postojanja ličnosti je duhovan, ali morontija kreacije uvijek interveniraju, premošćujući rascjep između materijalnih područja smrtnog porijekla i supersvemirskih sfera sve naprednijeg duhovnog statusa. U ovom području Glavni Duhovi čine svoj veliki doprinos planu čovjekovog rajskog uzlaza.
16:4.7 (190.1) Sedam Glavnih Duhova imaju osobne predstavnike koji djeluju kroz veliki svemir; ali budući da velika većina tih podređenih bića nisu izravno posvećeni uzlaznoj shemi smrtničke progresije na putu rajskog savršenstva, malo je ili ništa otkriveno o njima. Puno, jako puno, djelovanja Sedam Glavnih Duhova ostaje skriveno od ljudskog razumijevanja, jer se ni na koji način ne odnosi izravno na vaš problem rajskog uspona.
16:4.8 (190.2) Vrlo je vjerojatno, iako ne možemo ponuditi definitivan dokaz, da Glavni Duh Orvontona ispoljava utjecaj i odlučuje u sljedećim područjima djelovanja:
16:4.9 (190.3) 1. Postupcima iniciranja života lokalno svemirskih Nositelja Života.
16:4.10 (190.4) 2. Aktiviranju života od strane pomoćnih duhova uma koje Stvaralački Duh lokalnog svemira daruje svjetovima.
16:4.11 (190.5) 3. Fluktuacijama u energetskim manifestacijama jedinica organizirane materije koja podliježe linearno - gravitacijskom reagiranju.
16:4.12 (190.6) 4. Ponašanju novonastajuće energije kada je u potpunosti oslobođena privlačnog djelovanja Bezuvjetnog Apsoluta, tako da postaje osjetljiva na izravan utjecaj linearne gravitacije i manipulacije Kozmičkih Upravitelja Snage i njihovih suradnika.
16:4.13 (190.7) 5. Darivanju služenja duha lokalnog svemira, Stvaralačkog Duha, koji je poznat na Urantiji kao Duh Sveti.
16:4.14 (190.8) 6. Naknadnom darivanju duha darovanih Sinova koji se na Urantiji zove Utješitelj ili Duh Istine.
16:4.15 (190.9) 7. Mehanizmu odražajnosti lokalnih svemira i supersvemira. Mnoge se značajke povezane s ovim izuzetnim fenomenom teško mogu razumno objasniti ili racionalno shvatiti bez pretpostavke djelovanja Glavnih Duhova u suradnji sa Združenim Činiteljem i Vrhovnim Bićem.
16:4.16 (190.10) Unatoč našem neuspjehu da adekvatno shvatimo mnogostruka djelovanja Sedam Glavnih Duhova, uvjereni smo da postoje dva područja u širokom spektru kozmičkih aktivnosti s kojima nemaju veze: darivanje i služenje Misaonih Ispravljača i nedokučive funkcije Bezuvjetnog Apsoluta.
5. ODNOS PREMA STVORENIM BIĆIMA
16:5.1 (190.1) Svaki segment velikog svemira, svaki pojedini svemir i svijet, uživa blagodati zajedničkog savjetovanja i mudrosti svih Sedam Glavnih Duhova, ali prima osobni dodir i nijansu samo jednog. Osobna priroda svakog Glavnog Duha posve prožima i jedinstveno uvjetuje njegov supersvemir.
16:5.2 (190.1) Kroz ovaj osobni utjecaj Sedam Glavnih Duhova, svako stvoreno biće svakog reda inteligentnih bića izvan Raja i Havone, neminovno nosi karakterističan pečat individualnosti koji ukazuje na suptilnu prirodu jednog od ovih Sedam Duhova Raja. Što se tiče sedam supersvemira, svako domaće stvorenje, čovjek ili anđeo, zauvijek će nositi ovu oznaku natalne identifikacije.
16:5.3 (191.1) Sedam Glavnih Duhova ne prodiru izravno u materijalne umove pojedinih stvorenih bića koja žive na evolucijskim svjetovima prostora. Smrtnici Urantije ne doživljavaju osobnu prisutnost utjecaja uma-duhainfluence of the Master Spirit of Orvonton. If this Master Spirit does attain any sort of contact with the individualGlavnog Duha Orvontona. Ako ovaj Glavni Duh ostvari bilo kakav kontakt s pojedinačnim smrtnim umom u ranijim evolucijskim dobima naseljenog svijeta, to je jedino moguće kroz službu Stvaralačkog Duha lokalnog svemira, družiteljice i suradnice Božjeg Sina Stvoritelja koji predsjedava sudbinama lokalnog stvaranja. Ali ovaj je Stvaralački Majčinski Duh, u prirodi i karakteru, baš nalik Glavnom Duhu Orvontona.
16:5.4 (191.2) Fizički pečat Glavnog Duha dio je čovjekovog materij alnog porij ekla. Cij ela morontij a karij era je pod trajnim utjecajem tog istog Glavnog Duha. Nije čudno da naknadna duhovna karijera takvog uzlaznog smrtnika nikada u potpunosti ne iskorjenjuje karakteristični pečat ovog istog nadzornog Duha. Nijansa Glavnog Duha je osnova samom postojanju svake post-Havonske faze smrtničkog uzlaza.
16:5.5 (191.3) Značajni trendovi ličnosti ispoljeni u životnom iskustvu evolucijskih smrtnika koji su karakteristični u svakom supersvemiru i koji izravno izražavaju prirodu dominantnog Glavnog Duha, nikada neće biti u potpunosti uklonjeni, čak ni nakon što takvi uzlazni smrtnici budu podvrgnuti dugoj izobrazbi i ujedinjujućoj disciplini na milijardi obrazovnih sfera Havone. Čak ni naknadna intenzivna kultura Raja neće moći iskorjeniti predodžbe supersvemirskog porijekla. Kroz cijelu vječnost uzlazni čovjek pokazuje osobine koje ukazuju na predsjedavajući Duh njegovog rodnog supersvemira. Čak i u Korpusu Finalista, kada se želi doći do ili prikazati cjeloviti odnos Trojstva s evolucijskim stvaranjem, uvijek se okuplja skupina od sedam finalista, jedan iz svakog supersvemira.
6. KOZMIČKI UM
16:6.1 (191.4) Glavni Duhovi su sedmerostruki izvor kozmičkog uma, intelektualni potencijal velikog svemira. Ovaj kozmički um je podapsolutna manifestacija uma Trećeg Izvora i Središta, i na određene načine, funkcionalno je povezan s umom evoluirajućeg Vrhovnog Bića.
16:6.2 (191.5) U svijetu poput Urantije ne susrećemo izravni utjecaj Sedam Glavnih Duhova u poslovima ljudskih rasa. Živite pod neposrednim utjecajem Stvaralačkog Duha Nebadona. Ipak, ti isti Glavni Duhovi dominiraju osnovnim reakcijama svih stvorenih umova jer su stvarni izvori intelektualnih i duhovnih potencijala koji su specijalizirani u lokalnim svemirima za funkcioniranje u životima onih pojedinaca koji nastanjuju evolucijske svjetove vremena i prostora.
16:6.3 (191.6) Činjenica kozmičkog uma objašnjava srodstvo različitih vrsta ljudskih i nadljudskih umova. Ne samo da srodni duhovi jedni druge privlače, nego su i srodni umovi također vrlo bratski i skloni suradnji jedni s drugima. Ponekad opažamo kako ljudski umovi teku u kanalima zapanjujuće sličnosti i neobjašnjivog slaganja.
16:6.4 (191.7) U svim udrugama ličnosti kozmičkog uma postoji kakvoća koja se može nazvati "reakcija na stvarnost." To univerzalno kozmičko obdarenje bića slobodne volju je ono što ih spašava da ne postanu bespomoćne žrtve podrazumijevanih a priori pretpostavki znanosti, filozofije i religije. Ta osjetljivost kozmičkog uma naspram stvarnosti reagira na određene faze stvarnosti baš onako kako energija- materija reagira na gravitaciju. Još je ispravnije reći da ove nadmaterijalne stvarnosti tako odgovaraju na um svemira.
16:6.5 (192.1) Kozmički um nepogrešivo reagira (prepoznaje odgovor) na tri razine svemirske stvarnosti. Ti su odgovori samo očiti umovima jasnog i dubokog razmišljanja. Ove razine stvarnosti su:
16:6.6 (192.2) 1. Uzročnost - domena stvarnosti fizičkih osjetila, znanstveno područje logičke uniformnosti, diferencijacija činjeničnog od nečinjeničnog, reflektirajući zaključci zasnovani na kozmičkom odgovoru. To je matematički oblik kozmičkog raspoznavanja.
16:6.7 (192.3) 2. Dužnost - domena stvarnosti morala u filozofskom području, arena razuma, prepoznavanje relativno pravog i krivog. To je prosudbeni oblik kozmičkog raspoznavanja.
16:6.8 (192.4) 3. Obožavanje - duhovno područje stvarnosti religioznog iskustva, osobna realizacija božanske zajednice, priznanje vrijednosti duha, osiguranje vječnog preživljavanja, uspon od statusa Božjih sluga u radost i slobodu sinova Boga. Ovo je najviši uvid kozmičkog uma, štovalački i obožavalački oblik kozmičkog raspoznavanja.
16:6.9 (192.5) Ti znanstveni, moralni i duhovni uvidi, ta kozmička reagiranja, urođena su kozmičkom umu koji obdaruje sva bića slobodne volje. Iskustvo življenja uvijek razvija ove tri kozmičke intuicije; one su konstitutivne u samosvijesti reflektivnog razmišljanja. Ali tužno je zabilježiti da tako mali broj ljudi na Urantiji uživa u njegovanju tih osobina hrabrog i neovisnog kozmičkog razmišljanja.
16:6.10 (192.6) U lokalno svemirskom obdarenju uma, ta tri uvida kozmičkog uma čine a priori pretpostavke koje omogućuju čovjeku da funkcionira kao racionalna i samosvjesna ličnost u područjima znanosti, filozofije i religije. Drugim riječima, prepoznavanje stvarnosti ovih triju manifestacija Beskonačnog je kozmička tehnika samo-otkrivenja. Matematička logika osjetila prepoznaje materiju-energiju; um-razum intuitivno poznaje svoju moralnu dužnost; duh- vjera (obožavanje) je religija stvarnosti duhovnog iskustva. Ta tri osnovna čimbenika u reflektivnom razmišljanju mogu biti ujedinjena i koordinirana u razvoju ličnosti, ili mogu postati nerazmjerna i praktički nepovezana u svojim pojedinačnim funkcijama. Ali kada postanu ujedinjeni, oni stvaraju snažan karakter koji se sastoji u korelaciji činjenične znanosti, moralne filozofije i istinskog religioznog iskustva. A te tri kozmičke intuicije daju objektivnu valjanost, stvarnost, čovjekovom iskustvu u stvarima, značenjima i vrijednostima, i sa istim.
16:6.11 (192.7) Svrha je obrazovanja kako razviti i izoštriti ove urođene darove ljudskog uma; svrha je civilizacije kako ih izraziti; svrha je životnog iskustva kako ih ostvariti; svrha je religije kako ih oplemeniti; i svrha je ličnosti kako ih ujediniti.
7. MORALNOST, VRLINA I LIČNOST
16:7.1 (192.8) Inteligencija sama po sebi ne može objasniti moralnu prirodu. Moralnost, vrlina, autohtona je čovjekovoj ličnosti. Moralna intuicija, realizacija dužnosti, je sastavni dio obdarenja ljudskog uma i povezana je s drugim neotuđivostima ljudske prirode: znanstvenom radoznalosti i duhovnim uvidom. Čovjek svojim mentalitetom daleko nadilazi svoje životinjske rođake, dok se po svojoj moralnoj i religioznoj naravi osobito razlikuje od životinjskog svijeta.
16:7.2 (193.1) Selektivno reagiranje životinje ograničeno je na motoričku razinu ponašanja. Pretpostavljeni uvid viših životinja je na motoričkoj razini i obično se javlja tek nakon iskustva motoričkog pokusa i pogreške. Čovjek je sposoban ostvariti znanstveni, moralni i duhovni uvid prije svih istraživanja ili eksperimentiranja.
16:7.3 (193.2) Samo ličnost može znati što čini prije nego što to učini; samo ličnosti imaju uvid prije iskustva. Ličnost može razmotriti ponašanje i tako učiti iz razmatranja kao i samog čina. Neosobna životinja obično uči samo iz čina djelovanja.
16:7.4 (193.3) Kao rezultat iskustva, životinja postaje sposobna ispitati različite načine postizanja cilja i odabrati pristup utemeljen na rezervoaru iskustva. Ali ličnost pored toga može ispitati sam cilj i prosuditi njegovu valjanost, njegovu vrijednost. Inteligencija može izabrati najbolji metod za postizanje cilja po svaku cijenu, ali moralno biće ima uvid koji mu omogućuje razlikovati između ciljeva kao i između sredstava. A u odabiru vrline moralno biće je ipak inteligentno. Zna što radi, zašto to radi, gdje ide i kako će doći do cilja.
16:7.5 (193.4) Kada čovjek ne uspije razlikovati između ciljeva u svojim smrtnim nastojanjima, on funkcionira na životinjskoj razini postojanja. Nije uspio iskoristiti nadmoćne prednosti tog materijalnog oštroumlja, moralnog uočavanja razlike i duhovnog uvida koji su sastavni dio kozmičkog uma kojim je obdaren kao osobno biće.
16:7.6 (193.5) Vrlina je pravednost - sukladnost sa svemirom. Imenovati vrline nije ih definirati, ali živjeti ih je znati ih. Vrlina nije puko znanje niti je mudrost, nego je to stvarnost progresivnog iskustva u postizanju sve viših razina kozmičkog postignuća. U svakodnevnom životu smrtnog čovjeka vrlina se ostvaruje konzistentnim odabirom dobra umjesto zla, a takva sposobnost odabira dokaz je posjedovanja moralne prirode.
16:7.7 (193.6) Na čovjekov odabir između dobra i zla ne utječe samo oštrina njegove moralne prirode, nego i utjecaji kao što su neznanje, nezrelost i zabluda. Osjećaj proporcije također sudjeluje u odabiru vrline jer se zlo može počiniti samo kad se manje izabire na mjesto većeg kao posljedica iskrivljene vizije ili obmane. Umjetnost relativne procjene ili usporednog mjerenja ulazi u praksu odabira vrlina u moralnom području.
16:7.8 (193.7) Čovjekova moralna priroda bila bi nemoćna bez mjeriteljske umjetnosti, razlučivanja utjelovljenog u čovjekovoj sposobnosti razmatranja značenja. Isto tako bi moralno biranje bilo uzaludno da nije tog kozmičkog uvida koji daje svijest o duhovnim vrijednostima. S gledišta inteligencije, čovjek se uzdiže do razine moralnog bića jer je obdaren ličnosti.
16:7.9 (193.8) Moralnost se nikada ne može unaprijediti zakonom ili silom. Ona je osobna stvar slobodne volje i jedno se može prenijeti s moralnijih osoba u njihovom kontaktu s manje moralno osjetljivim osobama koje također u nekoj mjeri žele raditi Očevu volju.
16:7.10 (193.9) Moralna djela su ta ljudska djela koja karakterizira najviša inteligencija, usmjerena selektivnom diskriminacijom u izboru vrhunskih ciljeva kao i u odabiru moralnih sredstava za postizanje tih ciljeva. Takvo ponašanje je vrlina. Vrhovna je vrlina, dakle, od srca odlučiti činiti volju Oca na nebu.
8. URANTIJA LIČNOST
16:8.1 (194.1) Otac Svih daruje ličnost brojnim redovima bića koja djeluju na različitim razinama kozmičke aktualnosti. Ljudska bića Urantije su obdarena ličnošću konačnog smrtnog tipa koja djeluje na razini uzlaznih sinova Boga.
16:8.2 (194.2) Premda teško možemo poduzeti definiranje ličnosti, možemo pokušati predočiti naše razumijevanje poznatih čimbenika koji ulaze u sastav cjeline materijalnih, mentalnih i duhovnih energija čija međusobna povezanost predstavlja mehanizam u kojemu i na kojemu i kojim Otac Svih uzrokuje funkcioniranje darovane ličnosti.
16:8.3 (194.3) Ličnost je jedinstveno obdarenje izvorne prirode čije je postojanje nezavisno i prethodno darivanju Misaonog Ispravljača. Ipak, prisutnost Ispravljača povećava kvalitativnu manifestaciju ličnosti. Misaoni Ispravljači, kad dolaze od Oca, identični su u prirodi, dok je ličnost raznolika, originalna i ekskluzivna; a manifestacija ličnosti dodatno je uvjetovana i kvalificirana prirodom i kvalitetama povezanih energija materijalne, umne i duhovne prirode koje tvore organsko sredstvo za manifestiranje ličnosti.
16:8.4 (194.4) Ličnosti mogu biti slične, ali nikada nisu iste.Osobe određene serije, tipa, reda ili uzorka mogu podsjećati i podsjećaju jedna na drugu, ali nikada nisu identične. Ličnost je ta osobina pojedinca koju poznajemo, a koja nam omogućuje da identificiramo to biće u budućem vremenu, bez obzira na prirodu i opseg promjena u obliku, umu ili statusu duha. Ličnost je taj dio svakog pojedinca koji nam omogućuje da prepoznamo i pozitivno identificiramo tu osobu kao onu koju smo ranije poznavali, bez obzira na to koliko se promijenila zbog modifikacije načina izražavanja i manifestacije ličnosti.
16:8.5 (194.5) Osobnost stvorenja se razlikuje po dvije samooblikovne i karakteristične pojave smrtničkog reaktivnog ponašanja: samosvijesti i povezanoj relativnoj slobodnoj volji.
16:8.6 (194.6) Samosvijest se sastoji od intelektualne svijesti aktualnosti ličnosti; ona uključuje sposobnost prepoznavanja stvarnosti drugih ličnosti. To ukazuje na sposobnost individualiziranog iskustva u kozmičkim stvarnostima i sa istim, što je ekvivalentno postizanju statusa identiteta u odnosima ličnosti svemira. Samosvijest označava prepoznavanje aktualnosti služenja uma i ostvarenje relativne neovisnosti kreativne i odlučujuće slobodne volje.
16:8.7 (194.7) Relativna slobodna volja koja karakterizira samosvijest ljudske ličnosti ulazi u:
16:8.8 (194.8) 1. Moralne odluke, najveću mudrost.
16:8.9 (194.9) 2. Duhovni izbor, razlučivanje istine.
16:8.10 (194.10) 3. Nesebičnu ljubav, služenje bratstva.
16:8.11 (194.11) 4. Svrsishodnu suradnju, lojalnost skupine.
16:8.12 (194.12) 5. Kozmički uvid, shvaćanje svemirskih značenja.
16:8.13 (194.13) 6. Predanost ličnosti, svesrdnu predanost činjenju Očeve volje.
16:8.14 (195.1) 7. Obožavanje, iskrenu potragu za božanskim vrijednostima i svesrdnu ljubav božanskog Davatelja Vrijednosti.
16:8.15 (195.2) Urantija tip ljudske ličnosti može se promatrati kao funkcioniranje u fizičkom mehanizmu koji se sastoji od planetarne modifikacija nebadonskog tipa organizma koji pripada elektrokemijskom poretku životne aktivacije i koji je obdaren nebadonskim redom orvontonskog niza kozmičkog uma roditeljskog reproduktivnog uzorka. Darivanje božanskog dara ličnosti takvom umno obdarenom smrtnom mehanizmu obdaruje isti dostojanstvom kozmičkog državljanstva i omogućuje da takvo smrtno stvorenje odmah postane reaktivno naspram konstitutivnog prepoznavanja tri osnovne umne stvarnosti kozmosa:
16:8.16 (195.3) 1. Matematičkom ili logičnom prepoznavanju jednolikosti fizičke uzročnosti.
16:8.17 (195.4) 2. Razumnom priznanju obveze moralnog ponašanja.
16:8.18 (195.5) 3. Poimanju pomoću vjere zajedništva u obožavanju Božanstva, zajedno sa ljubavi u službi čovječanstva.
16:8.19 (195.6) Puno djelovanje takvog obdarenja ličnosti je početak realizacije srodstva s Božanstvom. Takvo je sebstvo, koje je prepoznalo predosobni fragment Boga Oca, u istini i činjenici duhovni sin Boga. Takvo stvorenje ne samo da otkriva sposobnost za primanje dara božanske nazočnosti, nego također pokazuje reaktivni odgovor na krug ličnosti i krug gravitacije Rajskog Oca svih ličnosti.
9. STVARNOST LJUDSKE SVIJESTI
16:9.1 (195.7) Osobno biće s kozmičkim obdarenjem uma u kojem živi Ispravljač, posjeduje urođeno prepoznavanje-realizaciju stvarnosti energije, stvarnosti uma i stvarnosti duha.Stvoreno biće slobodne volje stoga je sposobno razlučiti između činjenice, zakona i ljubavi Boga. Osim ovih triju neotuđivosti ljudske svijesti, sve ljudsko iskustvo je doista subjektivno, osim intuitivne spoznaje valjanosti koja pridaje kozmičko prepoznavanje ujedinjenju ovih triju svemirskih odgovora na stvarnost.
16:9.2 (195.8) Smrtnik koji vidi Boga može osjetiti ujedinjujuću vrijednost ovih triju kozmičkih svojstava u evoluciji preživjele duše, čovjekovom vrhovnom pothvatu u fizičkom prebivalištu gdje moralni um surađuje s unutarnjim božanskim duhom kako bi udvostručio besmrtnu dušu. Od svog najranijeg začetka duša je stvarna; ona ima kozmičke kvalitete preživljavanja.
16:9.3 (195.9) Ako smrtni čovjek ne uspije preživjeti prirodnu smrt, stvarne duhovne vrijednosti njegovog ljudskog iskustva preživljavaju kao dio trajnog iskustva Misaonog Ispravljača. Vrijednosti ličnosti takve nepreživjele osobe nastavljaju postojati kao čimbenik u ličnosti aktualizirajućeg Vrhovnog Bića. Takve trajne osobine ličnosti lišene su identiteta, ali ne i iskustvenih vrijednosti akumuliranih tijekom smrtnog života u tijelu. Opstanak identiteta ovisi o opstanku besmrtne duše morontija statusa i sve više božanske vrijednosti. Identitet ličnosti preživljava unutar i putem preživljavanja duše.
16:9.4 (195.10) Ljudska samosvijest podrazumijeva prepoznavanje stvarnosti jastava koja nisu dio svjesnog “ja” i dalje implicira da je takva svjesnosti uzajamna; da je “ja” poznato kao što poznaje. To se prikazuje na čisto ljudski način u društvenom životu čovjeka. Ali ne možete postati tako apsolutno sigurni u stvarnost nekog drugog bića kako možete biti sigurni u stvarnost Božje prisutnosti koja živi u vama. Društvena svijest nije neotuđiva poput božanske svijesti; ona je kulturni razvoj i ovisi o znanju, simbolima i doprinosu konstitutivnih obdarenja čovjeka - znanosti, moralnosti i religiji. A ovi kozmički darovi, podruštvljeni, čine civilizaciju.
16:9.5 (196.1) Civilizacije su nestabilne jer nisu kozmičke; nisu urođene u pojedincima rasa. Mora ih se hraniti kombiniranim doprinosima konstitutivnih čimbenika čovjeka - znanosti, morala i religije. Civilizacije dolaze i odlaze, ali znanost, moralnost i religija uvijek preživljavaju propast civilizacije.
16:9.6 (196.2) Isus nije samo objavio Boga čovjeku, već je objavio novu spoznaju čovjeka samom sebi i drugim ljudima. U Isusovom životu vidite čovjeka u najboljem svjetlu. Čovjek postaje tako lijepo stvaran zato što je Isus imao toliko Boga u svom životu, a realizacija (prepoznavanje) Boga je neotuđiva i konstitutivna u svim ljudima.
16:9.7 (196.3) Nesebičnost, osim roditeljskog nagona, nije potpuno prirodna; čovjek prirodno ne voli i društveno ne služi druge osobe. Potrebno je imati prosvjetljenje razuma, moralnost, i vjeru religije, poznavanje Boga, za stvaranje nesebičnog i altruističnog društvenog poretka. Čovjekova svjesnost vlastite ličnosti, samosvijest, također je izravno ovisna o toj činjenici urođene svjesnosti drugih, toj urođenoj sposobnosti prepoznavanja i shvaćanja stvarnosti drugih ličnosti, od ljudske do božanske.
16:9.8 (196.4) Nesebična društvena svijest mora biti, u biti, religijska svijest; to jest, ako je objektivna; inače je isključivo subjektivna filozofska apstrakcija i stoga lišena ljubavi. Samo pojedinac koji poznaje Boga može voljeti drugu osobu onako kako voli samoga sebe.
16:9.9 (196.5) Samosvijest je u suštini zajednička svijest: Bog i čovjek, Otac i sin, Stvoritelj i stvorenje. U ljudskoj samosvijesti postoje četiri realizacije svemira-stvarnosti koje su latentne i nerazdvojive:
16:9.10 (196.6) 1. Potraga za znanjem, logika znanosti.
16:9.11 (196.7) 2. Potraga za moralnim vrijednostima, osjećaj dužnosti.
16:9.12 (196.8) 3. Potraga za duhovnim vrijednostima, religiozno iskustvo.
16:9.13 (196.9) 4. Potraga za vrijednostima ličnosti, sposobnost prepoznavanja Božje stvarnosti kao ličnosti i istovremena realizacija našeg bratskoga odnosa s drugim ličnostima.
16:9.14 (196.10) Postajete svjesni čovjeka kao svog bratskog stvorenog bića jer ste već svjesni Boga kao svoga Stvoritelja. Očinstvo je odnos koji vodi racionalnom prepoznavanju bratstva. A Očinstvo postaje ili može postati kozmička stvarnost svim moralnim stvorenim bićima jer je Otac sam osobno darovao ličnost svakom takvom stvorenom biću i zato što ih je sve uključio u djelovanje svog univerzalnog kruga ličnosti. Prvo obožavamo Boga zato što jeste, zatim zato što je on u nama i na kraju zato što smo mi u njemu.
16:9.15 (196.11) Je li čudno da kozmički um treba biti samosvjesno svjestan svog vlastitog izvora, beskonačnog uma Beskonačnog Duha i istodobno svjestan fizičke stvarnosti dalekosežnih svemira, duhovne stvarnosti Vječnog Sina i stvarnosti ličnosti Oca Svih?
16:9.16 (196.12) [Sponzorirano od strane Univerzalnog Censora izUverse.]