Knjiga Urantije
DIO I. Središnji Svemir i Supersvemiri
POGLAVLJE 10
RAJSKO TROJSTVO
Sekcije
POGLAVLJE 10
RAJSKO TROJSTVO
10:0.1 (108.1) RAJSKO Trojstvo vječnih Božanstava omogućuje Očevo oslobođenje od apsolutizma ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s absolutnosti Božanstva. Vječni Sin i razni Sinovi božanskog porijekla, zajedno sa Združenim Činiteljem i njegovom kozmičkom djecom, učinkovito osiguravaju Očevo oslobođenje od ograničenja inače prisutnih u primatu, savršenstvu, nemijenjivosti, vječnosti, sveopćoj apsolutnosti i beskonačnosti.
10:0.2 (108.2) Rajsko Trojstvo djelotvorno omogućuje puni izražaj i savršeno otkrivenje vječne naravi Božanstva. Stacionarni Sinovi Trojstva također donose puno i savršeno otkrivenje božanske pravde. Trojstvo je jedinstvo Božanstva, a to jedinstvo počiva vječno na apsolutnim temeljima božanskog jedinstva triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.
10:0.3 (108.3) Iz sadašnjeg stanja u krugu vječnosti, gledajući unatrag u beskrajnu prošlost, možemo otkriti samo jednu neizbježnu neminovnost u kozmičkim poslovima, a to je Rajsko Trojstvo. Smatram da je Trojstvo bilo neizbježno. Kako promatram prošlost, sadašnjost i budućnost vremena, smatram da ništa drugo u cijelom svemiru nad svemirima nije bilo neizbježno. Ovaj je glavni svemir, gledan unatrag ili unaprijed, nezamisliv bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti alternativne ili čak višestruke načina djelovanja, no bez Trojstva koje obuhvaća Oca, Sina i Duha, ne možemo zamisliti kako Beskrajni može postići trostruku i istorednu personalizaciju unatoč apsolutnom jedinstvu Božanstva. Niti jedan drugi koncept stvaranja nije usporediv sa standardima Trojstva u potpunosti apsolutnosti jedinstva Božanstva i prepunosti dobrovoljnog oslobođenja sadržanog u trostrukoj personalizaciji Božanstva.
1. SAMODISTRIBUCIJA PRVOG IZVORA I SREDIŠTA
10:1.1 (108.4) Čini se da je otac, u prošloj vječnosti, uveo princip korjenite samodistribucije. U nesebičnoj i brižnoj prirodi i ljubavi Oca Svih postoji nešto što ga vodi rezervirati za sebe izvršenje samo onih sila i ovlasti koje je očito smatrao nemogućim prenijeti ili darovati.
10:1.2 (108.5) Otac Svih se uvijek lišava svakog dijela sebe koji se može podariti bilo kojem drugom Stvoritelju ili stvorenom biću. On je predao svojim božanskim Sinovima i njima pridruženim inteligencijama sve snage i ovlasti koje su mogle biti prenesene. On je istinski prenio na svoje Suverene Sinove, u njihovim svemirima, svako isključivo upravno tijelo koje je bilo prenosivo. U poslovima lokalnog svemira, on je učinio svakog Suverenog Sina Stvoritelja jednako savršenim, nadležnim i autoritativnim kao što je Vječni Sin u izvornom i središnjem svemiru. On je prenio, zapravo darovao, s dostojanstvom i svetošću posjedovanja svoje ličnosti, sve od sebe i svih svojih atributa čega se mogao na bilo koji način osloboditi u svakom dobu, na svakom mjestu, za svaku osobu i u svakom svemiru, osim njegova središnjeg prebivališta.
10:1.3 (109.1) Božanska ličnost nije sebična; samodistribucija i uzajamno dijeljenje ličnosti karakteriziraju božansko jastvo slobodne volje. Stvorena bića žude za povezanosti s drugim osobnim stvorenjima; Stvoritelji imaju potrebu podijeliti božanstvenost sa svojom kozmičkom djecom; ličnost Beskonačnog je obznanjena kao Otac Svih, koji dijeli stvarnost bića i jednakost svoga "ja" s dvije ravnopravne ličnosti, Vječnim Sinom i Združenim Činiteljem.
10:1.4 (109.2) Za znanje o Očevoj ličnosti i božanskim osobinama uvijek ovisimo o otkrivenjima Vječnog Sina, jer nakon izvršenja združenog čina stvaranja, kada Treća Osoba Božanstva stekne postojanje ličnosti i sprovede zajednički koncept svojih božanskih roditelja, Otac prestaje postojati kao bezuvjetna ličnost. Stupanjem u postojanje Združenog Činitelja i materijaliziranjem središnje jezgre stvaranja, dolazi do određenih vječnih promjena. Bog je sebe dao kao apsolutnu ličnost svome Vječnom Sinu. Tako Otac daruje "ličnost beskonačnosti" svome Sinu jedinorođencu, dok njih dvojica daruju "združenu ličnost" njihovog vječnog jedinstva Beskonačnom Duhu.
10:1.5 (109.3) Iz tih i drugih razloga koji su izvan shvaćanja konačnog uma, ljudskim bićima je izuzetno teško shvatiti Božju beskonačnu očinsku ličnost, osim kao što se ova univerzalno otkriva u Vječnom Sinu i kao što je sa Sinom, univerzalno aktivna u Beskonačnom Duhu.
10:1.6 (109.4) Kako Rajski Sinovi Boga posjećuju evolucijske svjetove i ponekad tu dolaze prebivati u ljudskom obličju, i kako ova darivanja omogućuju smrtnom čovjeku istinski upoznati prirodu i karakter božanske ličnosti, stvorena bića planetarnih domena doista moraju naći u darivanjima tih Rajskih Sinova pouzdane i vjerodostojne informacije o Ocu, Sinu i Duhu.
2. PERSONALIZACIJA BOŽANSTVA
10:2.1 (109.5) Tehnikom potrojstvljenja Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha koja je Sin, te na taj način sebe čini Ocem ovog Sina, tako dajući samom sebi neograničenu sposobnost da postane božanski Otac svih inteligentnih bića s voljom koja će naknadno biti stvorena, dovedena u postojanje ili na druge načine personalizirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost Otac može djelovati samo kao Sin i sa Sinom, ali kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost raznim skupinama različitih razina inteligentnih bića s voljom, uvijek održavajući osobne odnose ljubavi i povezanosti sa svojom velikom obitelji svemirske djece.
10:2.2 (109.6) Nakon što Bog daruje puninu samoga sebe ličnosti svoga Sina i nakon što je ovaj čin samodarivanja potpun i savršen, od beskonačne moći i naravi koja sada počiva u uniji Oca i Sina, vječni partneri dogovorno daruju svojstva i atribute koji čine jedno novo biće poput njih samih; i ta objedinjena ličnost, Beskonačni Duh, upotpunjuje egzistencijalnu personalizaciju Božanstva.
10:2.3 (110.1) Sin je neophodan za očinstvo Boga. Duh je neophodan za bratinstvo Druge i Treće Osobe. Tri osobe su najmanja društvena skupina, ali to je najmanji od mnogobrojnih razloga za vjerovanje u neibježnost Združenog Činitelja.
10:2.4 (110.2) Prvi Izvor i Središte je beskonačna očinska ličnost, neograničeni izvor ličnosti. Vječni Sin je bezuvjetni apsolut ličnosti, božansko biće koje postoji tijekom svih vremena i vječnosti kao savršeno otkrivenje osobne naravi Boga. Beskonačni Duh je združena ličnost, jedinstvena osobna posljedica vječne unije Oca-Sina.
10:2.5 (110.3) Ličnost Prvog Izvora i Središta je ličnost beskonačnosti, minus apsolutna ličnost Vječnog Sina. Ličnost Trećeg Izvora i Središta je veća od zbrojne posljedice sjedinjenja oslobođene ličnosti Oca i apsolutne ličnosti Sina.
10:2.6 (110.4) Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh su jedinstvene osobe; oni nisu duplikati; svaki je sebi nalik; sva tri su ujedinjeni.
10:2.7 (110.5) Vječni Sin je jedini koji doživljava puninu božanskog odnosa ličnosti, svijest da je sin Oca i roditelj Duha i da ima božansku jednakost s Ocem od kojeg je potekao i s Duhom čiji je suradnik. Otac doživljava spoznaju da ima ravnopravnog Sina, ali Otac ne poznaje predaka niti prethodnika. Vječni Sin ima iskustvo posinjenja, priznavanje porijekla ličnosti, a Sin je ujedno svjestan da je jedan od roditelja Beskonačnog Duha. Beskonačni Duh je svjestan dvostrukog porijekla ličnosti, ali nije roditelj neke ravnopravne ličnosti Božanstva. S Duhom se zatvara egzistencijalni ciklus personalizacije Božanstva; primarne ličnosti Trećeg Izvora i Središta su iskustvene i ima ih sedam.
10:2.8 (110.6) Ja sam porijeklom od Rajskog Trojstva. Znam Trojstvo kao sjedinjeno Božanstvo; također znam da Otac, Sin i Duh postoje i djeluju u svojim jasno određenim osobnim ulogama. Sa sigurnošću znam da oni ne djeluju samo osobno i zajednički, već da također usklađuju svoja djela u raznim grupacijama, tako da na kraju djeluju u sedam različitih singularnih i pluralnih uloga. A budući da ovih sedam udruženja iscrpljuju mogućnost formiranja novih kombinacija božanstva, neizbježno je da se stvarnosti svemira javljaju u sedam varijacija vrijednosti, značenja i ličnosti.
3. TRI OSOBE BOŽANSTVA
10:3.1 (110.7) Bez obzira što postoji samo jedno Božanstvo, postoje tri jasno utvrđene i božanske personalizacije Božanstva. O obdarenju čovjeka s božanskim Ispravljačem, Otac je rekao: "Načinimo čovjeka na svoju sliku." Nebrojeno puta u svetim spisima Urantije javlja se ovo pozivanje na djela i učinke pluralnog Božanstva, jasno ukazujući na priznavanje postojanja i djelovanja tri Izvora i Središta.
10:3.2 (110.8) Poučeni smo da Sin i Duh održavaju jednake i ravopravne odnose s Ocem u organizaciji Trojstva. U vječnosti i kao Božanstva oni to nesumnjivo čine, ali u vremenu i kao ličnosti oni sigurno otkrivaju odnose vrlo različite prirode. Gledajući iz Raja u svemire, ti odnosi se čine vrlo sličnima, ali kada se gleda iz domena prostora, oni djeluju dosta drugačije.
10:3.3 (111.1) Božanski Sinovi su uistinu "Riječ Božja," a djeca Duha su doista "Djelo Božje." Bog govori kroz Sina i sa Sinom i djeluje kroz Beskonačnog Duha, dok se u svim kozmičkim aktivnostima Sin i Duh uzajamno odnose bratinski, radeći kao dva ravnopravna brata s divljenjem i ljubavi prema časnom i božanski poštovanom zajedničkom Ocu.
10:3.4 (111.2) Otac, Sin i Duh su, naravno, jednaki u prirodi i ravnopravni u bitku, dok postoje nepogrešive razlike u njihovim kozmičkim nastupima, a djelujući pojedinačno, svaka osoba Božanstva je naočigled ograničena u apsolutnosti.
10:3.5 (111.3) Otac, prije nego se svojom vlastitom voljom lišio ličnosti, ovlasti i atributa koji ulaze u Sina i Duha, čini se da je (filozofski govoreći) bio bezuvjetno, apsolutno i beskonačno Božanstvo. Ali bez Sina, takav teoretski Prvi Izvor i Središte se nije mogao u bilo kojem smislu te riječi smatrati Ocem Svih; očinstvo nije stvarno bez sina. Nadalje je Otac, kako bi bio apsolutan u ukupnom smislu, morao postojati sam samcat u nekom vječno dalekom trenutku. Ali on nikada nije imao to osamljeno postojanje; Sin i Duh su jednako vječni sa Ocem. Prvi Izvor i Središte je uvijek bio i zauvijek će biti vječni Otac Izvornog Sina i s ovim Sinom, vječni praotac Beskonačnog Duha.
10:3.6 (111.4) Opažamo da se Otac lišio svih izravnih manifestacija apsolutnosti izuzev apsolutnog očinstva i apsolutne volje. Ne znamo da li je volja neotuđivi atribut Oca; možemo samo zamijetiti da se nije lišio svoje volje. Takva beskonačnost volje mora biti vječno svojstvena Prvom Izvoru i Središtu.
10:3.7 (111.5) U darovanju apsolutnosti ličnosti Vječnom Sinu, Otac Svih se oslobađa okova apsolutizma ličnosti, ali time čini nešto što mu zauvijek onemogućuje samostalno djelovati kao apsolut ličnosti. Sa konačnom personalizacijom supostojećeg Božanstva - Združenog Činitelja - javlja se kritična trinitarna međuovisnost triju božanskih ličnosti s obzirom na ukupnost djelovanja Božanstva u apsolutu.
10:3.8 (111.6) Bog je Otac-Apsolut svih ličnosti u svemiru nad svemirima. Otac je osobno apsolutan u slobodi djelovanja, ali u svemirima vremena i prostora koji su stvoreni, u izradi ili će biti stvoreni, Otac nije primjetno apsolutan kao ukupno Božanstvo osim u Rajskom Trojstvu.
10:3.9 (111.7) Prvi Izvor i Središte djeluje izvan Havone u fenomenima svemira, kako slijedi:
10:3.10 (111.8) 1. Kao stvoritelj, kroz Sinove Stvoritelje, svoje unuke.
10:3.11 (111.9) 2. Kao kontrolor, kroz gravitacijsko težište Raja.
10:3.12 (111.10) 3. Kao Duh, kroz Vječnog Sina.
10:3.13 (111.11) 4. Kao um, kroz Združenog Stvoritelja.
10:3.14 (111.12) 5. Kao Otac, on održava roditeljski kontakt sa svim stvorenim bićima preko kruga ličnosti.
10:3.15 (111.13) 6. Kao osoba, on djeluje izravno širom cijelog stvaranja kroz svoje ekskluzivne fragmente - u smrtnom čovjeku, to su Misaoni Ispravljači.
10:3.16 (111.14) 7. Kao ukupno Božanstvo, djeluje samo u Rajskom Trojstvu.
10:3.17 (112.1) Sva ova predavanja i prenošenja nadležnosti od strane Oca Svih su u cijelosti dobrovoljna i samo-nametnuta. Svemoćni Otac dragovoljno usvaja ta ograničenja nad svojom kozmičkom ovlasti.
10:3.18 (112.2) Vječni Sin naočigled funkcionira kao jedno s Ocem u svim duhovnim aspektima osim u darivanju fragmenata Boga i drugim predličnim aktivnostima. Niti se Sin usko poistovjećuje s intelektualnim aktivnostima materijalnih bića ili s energetskim djelatnostima materijalnih svemira. Kao apsolut Sin funkcionira kao osoba i to samo u domeni duhovnog svemira.
10:3.19 (112.3) Beskonačni Duh je izvanredno univerzalan i nevjerojatno svestran u svim svojim operacijama. On djeluje u sferama uma, materije i duha. Združeni Činitelj predstavlja udrugu Oca-Sina, ali on također djeluje i kao on sam. On se ne bavi izravno fizičkom gravitacijom, duhovnom gravitacijom ili krugom ličnosti, ali više ili manje sudjeluje u svim drugim kozmičkim aktivnostima. Dok naočigled ovisi o tri egzistencijalne i apsolutne gravitacijske kontrole, Beskonačni Duh prividno posjeduje i tri superkontrole. Ova trostruka zadužbina je uposlena na više načina da prevaziđe i naizgled neutralizira čak i manifestacije primarnih sila i energija, sve do superkrajnjih granica apsolutnosti. U nekim slučajevima te superkontrole apsolutno transcendiraju čak i iskonske manifestacije kozmičke stvarnosti.
4. TROJSKA ZAJEDNICA BOŽANSTVA
10:4.1 (112.4) Od svih apsolutnih veza, Rajsko Trojstvo (prvo trojedinstvo) je jedinstveno kao ekskluzivna udruga osobnog Božanstva. Bog djeluje kao Bog samo u odnosu prema Bogu i onima koji mogu poznati Boga, a kao apsolutno Božanstvo samo u Rajskom Trojstvu i u odnosu na svemirsku ukupnost.
10:4.2 (112.5) Vječno Božanstvo je savršeno ujedinjeno; ali ipak postoje tri savršeno individualizirane osobe Božanstva. Rajsko Trojstvo omogućuje simultano izražavanje sve raznolikosti karakternih crta i beskonačnih moći Prvog Izvora i Središta i njemu ravnopravnih vječnih bića i cijelog božanskog jedinstva svemirskih funkcija nepodijeljenog Božanstva.
10:4.3 (112.6) Trojstvo je udruga beskonačnih osoba koje djeluju u neličnoj ulozi, ali ne u suprotnosti s ličnosti. To je gruba ilustracija, ali otac, sin i unuk mogu formirati korporaciju koja je nelična, ali ipak podliježe njihovoj osobnoj volji.
10:4.4 (112.7) Rajsko Trojstvo je stvarno. Ono postoji kao Božanstvo koje je zajednica Oca, Sina i Duha; a Otac, Sin i Duh ili bilo koja dva, mogu funkcionirati u odnosu na ovo Rajsko Trojstvo. Otac, Sin i Duh mogu surađivati na način koji nije Trojstvo, ali ne kao tri Božanstva. Kao osobe mogu surađivati kako god žele, ali to nije Trojstvo.
10:4.5 (112.8) Uvijek imajte na umu da je ono što Beskonačni Duh čini djelovanje Združenog Činitelja. Otac i Sin također funkcioniraju kroz njega i kao on. Ali bilo bi uzaludno pokušati razjasniti misterij Trojstva: tri kao jedan i u jednom, a jedan kao dvojica i za dvojicu.
10:4.6 (112.9) Trojstvo je tako povezano s ukupnim kozmičkim poslovima da se mora uzeti u obzir u našim pokušajima objašnjenja ukupnost izoliranih kozmičkog događaja ili odnosa ličnosti. Trojstvo funkcionira na svim razinama kozmosa, a smrtni čovjek ograničen na konačnu razinu; stoga čovjek mora biti zadovoljan s konačnim konceptom Trojstva kao Trojstva.
10:4.7 (113.1) Kao smrtnik u tijelu trebate promatrati Trojstvo u skladu s vašim individualnim prosvjetljenjem i u skladu s reakcijama vašeg uma i duše. Trenutno ste slabo upoznati s apsolutnosti Trojstva, ali dok se budete uspinjali prema Raju, mnogo puta ćete biti zaprepašteni uzastopnim objavama i neočekivanim otkrićima vrhovnosti i krajnosti, ako ne i apsolutnosti, Trojstva.
5. FUNKCIJE TROJSTVA
10:5.1 (113.2) Osobna Božanstva imaju atribute, ali je teško dosljedno govoriti o Trojstvu kao posjedniku atributa. Za ovo se udruženje božanskih bića ispravnije može reći da ima funkcije, kao što su pravosuđe, ukupnost stavova, koordinirano djelovanje i kozmička superkontrola. Ove funkcije su aktivno vrhovne, krajnje i (u granicama Božanstva) apsolutne ukoliko se tu radi o svim živim stvarnostima vrijednosti ličnosti.
10:5.2 (113.3) Funkcije Rajskog Trojstva nisu samo zboj Očevih vidljivih obdarenja božanstva plus tih specijaliziranih atributa koji su jedinstveni osobnom postojanju Sina i Duha. Trojska udruga triju Rajskih Božanstava rezultira u evoluciji, pojavljivanju i obožanstvljenju novih značenja, vrijednosti, ovlasti i kapaciteta za univerzalnu objavu, djelovanje i upravu. Žive udruge, ljudske obitelji, društvene grupe ili Rajsko Trojstvo ne rastu samo aritmetičkim zbrajanjem. Potencijal grupa je uvijek daleko veći od jednostavnog zbroja svojstava sastavnih osoba.
10:5.3 (113.4) Trojstvo održava jedinstven stav kao Trojstvo prema cijelom svemiru prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. A funkcije Trojstva se najbolje mogu promatrati u odnosu prema svemirskim stavovima Trojstva. Takvi stavovi su istodobni i mogu biti višestruki u vezi bilo koje pojedinačne situac ij e ili događaja:
10:5.4 (113.5) 1. Stav prema Konačnom. Maksimalno samo- ograničenje Trojstva je njegov stav prema konačnom. Trojstvo nije osoba, niti je Vrhovno Biće isključiva personalizacija Trojstva, no Vrhovni je nabliži pristup usredotočenju sinteze snage i ličnosti Trojstva koju konačna bića mogu shvatiti. Stoga se o Trojstvu u odnosu prema konačnom ponekad govori kao o Trojstvu Vrhovnosti.
10:5.5 (113.6) 2. Stav prema Apsonitnom. Rajsko Trojstvo uzima u obzir one razine postojanja koje su više od konačnih a manje od apsolutnih, i ta se veza ponekad naziva Trojstvo Krajnosti. Ni Krajnji niti Vrhovni nisu u potpunosti prikaz Rajskog Trojstva, ali pod određenim uvjetima i na njihovim razinama, čini se da svaki predstavlja Trojstvo tijekom predličnih era razvoja iskustvene snage.
10:5.6 (113.7) 3. Apsolutni stav Rajskog Trojstva je u odnosu s apsolutnim egzistencijama i dostiže vrhunac u djelovanju cjelokupnog Božanstva.
10:5.7 (113.8) Beskonačno Trojstvo podrazumijeva koordinirano djelovanje svih odnosa trojedinstva Prvog Izvora i Središta - neobožanstvljenih kao i obožanstvljenih - i stoga je vrlo teško razumljivo ličnostima. U razmatranju Trojstva kao beskonačnog, nemojte previdjeti sedam trojedinstava; tako se mogu izbjeći određene teškoće i djelomično riješiti određeni paradoksi.
10:5.8 (114.1) Ali ne nalazim riječi kojima bih mogao prenijeti ograničenom ljudskom umu punu istinu i vječno značenje Rajskog Trojstva i prirode beskrajne međupovezanosti triju bića beskonačnog savršenstva.
6. STACIONARNI SINOVI TROJSTVA
10:6.1 (114.2) Sav zakon vuče porijeklo iz Prvog Izvora i Središta; on je zakon. Administracija duhovnog zakona je sadržana u Drugom Izvoru i Središtu. Otkrivenje zakona, proglašenje i tumačenje božanskih odredbi, je funkcija Trećeg Izvora i Središta. Primjena zakona, pravda, spada u domene Rajskog Trojstva, a nju sprovode određeni Sinovi Trojstva.
10:6.2 (114.3) Pravda je svojstvena sveopćoj suverenosti Rajskog Trojstva, ali dobrota, milost i istina su svemirsko službovanje božanskih ličnosti čija božanska unija čini Trojstvo. Pravda nije stav Oca, Sina ili Duha. Pravda je stav Trojstva, njegovih ličnosti ljubavi, milosti i službe. Niti jedno od Rajskih Božanstava ne sprovodi pravdu pojedinačno. Pravda nikad nije osobni stav; ona je uvijek pluralna funkcija.
10:6.3 (114.4) Dokazi, koji su temelj pravičnosti (pravde u skladu s milosrđem), su nešto što dostavljaju ličnosti Trećeg Izvora i Središta, zajedničkog predstavnika Oca i Sina u svim područjima i u umovima inteligentnih bića cijelog stvaranja.
10:6.4 (114.5) Presuda, zaključna primjena pravde u skladu s dokazima koje dostavljaju ličnosti Beskonačnog Duha, je djelovanje Stacionarnih Sinova Trojstva, bića koja sudjeluju u prirodi Trojstva ujedinjenog Oca, Sina i Duha.
10:6.5 (114.6) U ovu skupinu Trojskih Sinova ulaze sljedeće ličnosti:
10:6.6 (114.7) 1. Potrojstvljene Tajne Vrhovnosti.
10:6.7 (114.8) 2. Vječni Dani.
10:6.8 (114.9) 3. Stari Dani.
10:6.9 (114.10) 4. Savršeni Dani.
10:6.10 (114.11) 5. Skori Dani.
10:6.11 (114.12) 6. Sjedinjeni Dani.
10:6.12 (114.13) 7. Vjerni Dani.
10:6.13 (114.14) 8. Usavršitelji Mudrosti.
10:6.14 (114.15) 9. Božanski Savjetnici.
10:6.15 (114.16) 10. Sveopći Cenzori.
10:6.16 (114.17) Mi smo djeca triju Rajskih Božanstava koja funkcionira kao Trojstvo, a ja pripadam desetom redu ove skupine, Sveopćim Cenzorima. Ovi redovi nisu predstavnici stava Trojstva u univerzalnom smislu; oni predstavljaju kolektivni stav Božanstva jedino u domenama izvršne presude - pravde. Oni su posebno dizajnirani od strane Trojstva za precizan rad na dužnostima koje su im dodijeljene i predstavljaju Trojstvo samo u funkcijama za koj e su perso nalizirani .
10:6.17 (115.1) Stari Dani i njihovi suradnici porijeklom od Trojstva, određuju mjeru pravedne presude vrhovnog poštenja u sedam supersvemira. U središnjem svemiru takve funkcije postoje samo teoretski; tu je pravednost očita u savršenstvu, a savršenstvo Havone isključuje svaku mogućnost nesklada.
10:6.18 (115.2) Pravda je kolektivna misao ispravnosti; milost je osobni izraz. Milost je stav ljubavi; preciznost karakterizira djelovanje zakona; božanski sud je duša pravednosti, uvijek u skladu s pravdom Trojstva, uvijek ispunjavajući božansku ljubav Boga. Kada se u potpunosti shvate i potpuno razumju, ispravnost pravde Trojstva i milosrdna ljubav Oca se podudaraju. Ali čovjek nema tako cjelovito razumijevanje božanske pravde. Tako su u Trojstvu, kako ga čovjek vidi, osobnosti Oca, Sina i Duha prilagođene koordiniranoj službi ljubavi i zakona u iskustvenim svemirima vremena.
7. NADKONTROLA VRHOVNOSTI
10:7.1 (115.3) Prva, Druga i Treća Osoba Božanstva imaju jednak status; one su jedno. "Gospodin Bog naš je jedan Bog." Savršenstvo namjere i jedinsto izvršenja počivaju u božanskom Trojstvu vječnih Božanstava. Otac, Sin i Združeni Činitelj su istinski i božanski jedno. Istina je zapisana u riječima: "Ja sam prvi i ja sam posljednji i osim me ne B o ga ne ma."
10:7.2 (115.4) Kako se stvari čine smrtniku na konačnoj razini, Rajsko Trojstvo, poput Vrhovnog Bića, se brine samo za ukupnost - ukupni planet, ukupni svemir, ukupni supersvemir, ukupni veliki svemir. Ovaj stav ukupnosti postoji jer je Trojstvo ukupnost Božanstva i iz mnogih drugih razloga.
10:7.3 (115.5) Vrhovno Biće je nešto manje i nešto drugo od onih koji djeluju kao Trojstvo u konačnim svemirima; ali u određenim granicama i tijekom ovog doba nepotpune personalizacije moći, čini se da ovo evolucijsko Božanstvo odražava stav Trojstva Vrhovnosti. Otac, Sin i Duh osobno ne funkcioniraju s Vrhovnim Bićem, ali tijekom ovog kozmičkog doba oni surađuju s njim kao Trojstvo. Prema našem shvaćanju oni održavaju sličan odnos prema Krajnjem. Često nagađamo što će biti osobni odnos između Rajskih Božanstava i Vrhovnog Boga kada ovaj konačno evoluira, ali stvarno ne znamo.
10:7.4 (115.6) Držimo da nadkontrola Vrhovnosti nije u potpunosti predvidiva. Nadalje, čini se da se ova napredvidivost odlikuje određenom razvojnom nepotpunosti, nesumnjivo obilježjem nepotpunosti Vrhovnog i nepotpunosti reagiranja konačnog na Rajsko Trojstvo .
10:7.5 (115.7) Smrtni um može odmah pomisliti na tisuću i jednu grozu - katastrofalne fizičke događaje, užasne nesreće, strašne katastrofe, kobne bolesti i svjetske pošasti - i pitati da li su takve pojave eventualno u korelaciji s tajanstvenim manipulacijama funkcioniranja Vrhovnog Bića. Iskreno, mi to ne znamo; doista nismo sigurni. Ali smo primijetiti da kako vrijeme prolazi, sve te manje-više tajanstvene situacije uvijek djeluju za dobrobit i napredak svemira. Može biti da su okolnosti postojanja i neobjašnjive nestalnosti života sve utkane u smisleni uzorak visoke vrijednosti djelovanjem Vrhovnog i nadkontrolom Trojstva.
10:7.6 (116.1) Kao sin Božji možete razaznati osobni stav ljubavi u svim djelima Boga Oca. Ali nećete uvijek biti u stanju razumjeti kako mnoga svemirska djela Rajskog Trojstva doprinose dobrobiti pojedinačnih smrtnika na evolucijskim svjetovima prostora. U tijeku vječnosti djela Trojstva će se pokazati kao sasvim smislena i obzirna, ali ona se ne moraju uvijek činiti takvima u očima stvorenja vremena.
8. TROJSTVO IZNAD KONAČNOG
10:8.1 (116.2) Mnoge istine i činjenice koje se odnose na Rajsko Trojstvo mogu biti djelomično shvaćene prepoznavanjem djelovanja koje nadilazi konačno.
10:8.2 (116.3) Nije uputno razmatrati djelovanje Trojstva Krajnosti, ali možemo reći da je Krajnji Bog manifestacija shvaćanja Trojstva sa stanovišta Transcendentalista. Skloni smo vjerovati da je ujedinjenje glavnog svemira javljajući čin Krajnjeg i da je vjerojatno odraz neke, ali ne svih, faza apsonitne nadkontrole Rajskog Trojstva. Krajnji je uvjetovana manifestacija Trojstva u odnosu na apsonit samo u smislu da Vrhovni tako djelomično predstavlja Trojstvo u odnosu prema konačnom.
10:8.3 (116.4) Otac, Vječni Sin i Beskonačni Duh su u određenom smislu, sastavne ličnosti ukupnog Božanstva. Njihovo se jedinstvo u Rajskom Trojstvu i apsolutno djelovanje Trojstva izjednačuju s djelovanjem cjelokupnog Božanstva. I takvo upotpunjenje Božanstva nadilazi konačno kao i apsonitno.
10:8.4 (116.5) Dok ni jedna osoba Rajskog Božanstva zapravo ne ispunjava sav potencijal Božanstva, one to čine zajednički. Tri beskonačne osobe su naočigled minimalni broj bića potreban za aktiviranje predličnog i egzistencijalnog potencijala ukupnog Božanstva - Božanstva Apsoluta.
10:8.5 (116.6) Mi znamo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha kao osobe, ali ja osobno ne znam Božanstvo Apsoluta. Volim i obožavam Boga Oca; ukazujem počast i štovanje Božanstvu Apsolutu.
10:8.6 (116.7) Jednom sam boravio na jednom mjestu u svemiru gdje je određena grupa bića poučavala da finalisti, u vječnosti, s vremenom postaju djeca Božanstva Apsoluta. Ali ne želim prihvatiti ovo objašnjenje kao rješenje misterije koja obavija budućnost finalista.
10:8.7 (116.8) Korpus Finalista obuhvaća, između ostalih, te smrtnike vremena i prostora koji su postigli savršenstvo u svemu što se odnosi na Božju volju. Kao stvorena bića i u granicama sposobnosti stvorenih bića, oni su istinski i potpuno spoznali Boga. Nakon što su tako pronašli Boga kao Oca svih stvorenih bića, ovi finalisti moraju nekom prilikom započeti potragu za Ocem koji nadilazi konačno. Ali ovaj zadatak obuhvaća razumijevanje apsonitne prirode krajnjih osobina i karaktera Rajskog Oca. Vječnost će pokazati da li je takvo postignuće moguće, ali mi smo uvjereni da čak i ako finalisti postignu razumijevanje ove krajnje božanstvenosti, oni vjerojatno neće biti u stanju postići razine apsolutnog Božanstva koje nadilaze krajnost.
10:8.8 (116.9) Možda je moguće da će finalisti djelomično postići Božanstvo Apsoluta, ali čak i u tom slučaju, i dalje u vječnosti nad vječnostima problem Sveopćeg Apsoluta nastavlja intrigirati, mistificirati, zbunjivati i izazivati napredujuće finaliste, jer opažamo da nepojmljivost proporcija kozmičkih odnosa Sveopćeg Apsoluta ima tendenciju rasti u omjeru s porastom materijalnih svemira i proširenjem njihove duhovne admistracije.
10:8.9 (117.1) Samo beskonačnost može otkriti Oca- Beskonačnost.
10:8.10 (117.2) [Pod pokroviteljstvom Sveopćeg Cenzora koji dje luj e prema ovlasti Starih Dana na Uversi.]